Naslov izvornika

Elias Canetti: Masse und Macht

Copvright c 1960 by claassen Verlag GmbH, Dtisseldorf
Neuausgabe 1978

Elias Canetti

MASA I MOC

1984.

Sadraj

Masa

Nestajanje straha od dodira

Otvorena i zatvorena masa
Rastereenje
Zelja za razaranjem
Izbijanje mase iz okvira
Osjeaj progonjenosti
Obuzdavanje masa u svjetskim religijama
Panika
Masa kao prsten
Osobine mase
Ritam
Iekivanje
Sporost ili udaljenost cilja
Nevidljive mase
Podjela po dominantnom afektu
Nahukane mase
Mase u bijegu
Mase zabrane
Mase obrata
Sveane mase
Dvostruka masa Mukarci i ene. ivi i mrtvi
Dvostruka masa Rat
Kristali mase
Masovni simboli

9
10
11
13
14
16
17
19
21
22
23
26
31
33
38
39
42
45
47
50
51
55
60
62

Hajka

77

Hajka i hajke
Lovaka hajka
Ratna hajka
alobna hajka
Hajka mnoenja
Priest
Unutranja hajka i tiha hajka
Odreenost hajki. Njihova povijesna postojanost
Hajke u legendama o precima plemena Aranda
Formacije ljudi kod plemena Aranda

77
80
82
86
89
94
95
97
98
102

Masa I mo
105

Hajka i religija
Preobraaj hajki
uma i lov kod plemena Lele pokraj rijeke Kasaj
Ratni plijen naroda Jivaro
Kini plesovi Pueblo-Indijanaca
O dinamici rata: Prvi poginuli. Trijumf
Islam kao ratnika religija
Religije oplakivanja
Muharemska sveanost kod ijita
Katolicizam i masa
Sveta vatra u Jeruzalemu

105
106
110
113
115
117
119
122
129
132

Masa i povijest

139

Masovni simboli nacija

Versajska Njemaka
Inflacija i masa
Sutina parlamentarnog sistema
Raspodjela i mnoenje. Socijalizam i proizvodnja
Samounitenje plemena Ksosa

139
143
151
156
158
160

Utroba moi

167

Hvatanje i gutanje
aka
O psihologiji jedenja

167
174
181

Preivjeli
Preivjeli
Preivljavanje i neranjivost
Preivljavanje kao strast
Vladar kao preivjeli
Spas Flavija Josipa
Odbojnost vladara prema preivjelima. Vladari i nasljednici
Oblici preivljavanja
Preivjeli u vjerovanju primitivnih naroda
Mrtvi kao nadivljeni
Epidemije
Kako se ovjek osjea na groblju
O besmrtnosti

187
187
188
190
191
194
201
204
208
217
227
229
230

Elementi moi

233

Sila i mo Mo i brzina Pitanje i odgovor

233
234
236

Sadraj

Tajna
Suenje i osuivan je
Mo opratanja. Pomilovanje

241
246
248

Zapovijed

251

Zapovijed: Bijeg i alac

Pripitomljavanje zapovijedi
Trzaj i strah od zapovijedanja
Zapovijedanje velikom broju ljudi
Oekivanje zapovijedi
Oekivanje zapovijedi kod hodoasnika na Arafatu
alac zapovijedi i disciplina
Zapovijed. Konj. Strijela
Vjerske kastracije: kopci
Negativizam i shizofrenija
Obrat
Rastvaranje alca
Zapovijed i smaknue. Zadovoljni krvnik
Zapovijed i odgovornost

251
254
255
257
259
260
262
263
265
268
270
273
275
276

Preobraaj

279

Predosjeaj i preobraaj kod Bumana

Preobraaji u bijegu. Histerija, manija i melankolija
Samorazmnoavanje i jedenje vlastitog tijela. Dvostruk lik
totema
Masa i preobraaj u deliriju tremensu
Oponaanje i pretvaranje
Lik i maska
Raskrinkavanje
Zabrane preobraaja
Ropstvo

279
283
288
297
307
310
314
315
319

Aspekti moi

321

O fizikim poloajima ljudi: Kakvu mo sadre

Dirigent
Slava
Raunanje vremena
Dvor
Rastue prijestolje bizantskog cara
Megalomanske ideje paralitika

321
327
329
330
332
333
334

Vlast i paranoja

341

Afriki kraljevi
Delhijski sultan Muhamad Tughlak

341
352

Masa i mo

Sluaj Schreber. Prvi dio

Sluaj Schreber. Drugi dio

361
373

Epilog

385

Biljeke

391

Bibliografija

399

Masa

Nestajanje straha od dodira

ovjek se ne boji nieg toliko koliko dodira neeg nepoznatog.
To to ga pokuava dohvatiti, ovjek eli vidjeti, prepoznati ili barem nekamo svrstati. On svugdje izbjegava dodir nepoznatog. Prestravi jenost od neoekivanog dodira moe se nou ili u mraku openito pretvoriti u paniku. ak nam ni odjea ne daje dostatno sigurnosti; kako se lako ona moe razderati, kako je lako prodrijeti do
golog, glatkog, bespomonog mesa napadnutoga!
Sve distance koje su ljudi stvorili oko sebe nastale su po diktatu tog straha od dodira. ovjek se zakljuava u kue, u koje nitko ne smije ui; samo se u njima osjea donekle sigurnim. Strah od
provalnika ne postoji samo zbog njegovih grabenih namjera ve je
to istodobno i bojazan da e nas on iznenada, neoekivano zgrabiti
iz mraka. Ruka pretvorena u apu s pandama uvijek se iznova pojavljuje kao simbol tog straha. Ova je injenica velikim dijelom sadrana u dvostrukom znaenju rijei napasti (njem. angreifen
napasti, ukljuuje znaenje epati, zgrabiti prim. prev.).
Ona ukljuuje i bezazlen dodir i opasan napad, a prvo znaenje uvijek nosi u sebi prizvuk drugoga. Imenica napad ograniena je, meutim, na negativno znaenje te rijei.
Ta nas odbojnost prema dodiru ne naputa ni onda kad idemo
meu ljude. Nain na koji se kreemo na ulici, meu mnogo ljudi,
u restoranima, u vlakovima i autobusima, odreen je tim strahom.
ak i tamo gdje stojimo sasvim blizu drugih, kad ih moemo pomno
promatrati i odmjeravati, izbjegavamo dodir s njima ako je to ikako mogue. Ako postupamo suprotno, znai da nam se netko svia,
i onda pribliavanje potjee iz nas samih.
Brzina kojom dolazi isprika koju dajemo zbog mekog nenamjernog dodira, napetost s kojom se ona iekuje, burna i ponekad agresivna reakcija koja slijedi ako isprika izostane, odvratnost
i mrnja koje osjeamo prema prestupniku-, ak i onda kad ne moemo biti sasvim sigurni da je to on cijeli taj splet duevnih reakcija na dodir neeg nepoznatog svojom izuzetnom labilnou i razdraljivou dokazuje da se ovdje radi o neem vrlo dubokom, uvijek budnom i vjeito osjetljivom, o neem to ovjeka vie nikada ne
naputa, im je jedanput utvrdio granice svoje linosti. Cak se i san,

10

Masa i mo

u kojem je ovjek mnogo bespomoniji, moe vrlo lako poremetiti

ovakvim strahom.
Jedino se u masi ovjek moe osloboditi tog straha od dodira.
Ona je jedina situacija u kojoj se taj strah pretvara u svoju suprotnost. Za to je potrebna zbijena masa, u kojoj se jedno tijelo stie
uz drugo, masa koja je zbijena po svom raspoloenju, zato to ovjek ne obraa panju na to tko ga pritie- (bedraengen njem.
pritiskati-, preneseno: muiti- prim. prev.). Cim se ovjek
jedanput prepusti masi, vie se ne boji njezina dodira. U idealnom
sluaju svi su jednaki. Nije vana nikakva razlika, ak ni razlika meu spolovima. Bez obzira na to tko nas gura, on je isti kao mi. Osjeamo ga kao to osjeamo sami sebe. Odjedanput se sve odigrava
kao unutar jednog tijela. Moda je to jedan od razloga zato se masa nastoji zbiti tako gusto: ona se eli osloboditi straha pojedinca od
dodira koliko god je to mogue. to se vie ljudi guraju jedan uz
drugog, to vie osjeaju da se jedan drugoga ne boje. Taj gubitak
straha od dodira pripada masi. Olakanje koje se u njoj iri, i o kojem emo jo govoriti u drugom kontekstu, postaje upadljivo veliko tamo gdje je masa najzbijenija.

Otvorena i zatvorena masa

Pojava koja je isto tako zagonetna kao i univerzalna jest masa
koja se odjedanput nae tamo gdje prije nije bilo niega. Moda je
tu prije stajalo nekoliko ljudi, pet ili deset ili dvanaest, ali ne vie.
Nita nije najavljeno, nita se nije oekivalo. Odjedanput se sve crni
od ljudi. Drugi pritjeu sa svih strana, kao da sve ulice vode samo
u jednom smjeru. Mnogi ne znaju to se dogodilo, i nemaju to rei
na pitanja. Pa ipak im se uri da stignu tamo gdje se nalazi veina.
U njihovim je kretnjama odlunost koja se jasno razlikuje od izraza
obine znatielje. ovjeku se ini da se kretnja prenosi s jednih na
druge, ali to nije tono: oni imaju jedan cilj. A on je tu prije nego
to oni nau rijei za njega: cilj je najcrnji mjesto gdje se nalazi
na okupu najvie ljudi.
Moe se rei dosta toga o ovom ekstremnom obliku spontane
mase. Ona tamo gdje nastaje, u svojoj pravoj jezgri, nije ba tako
spontana kao to se ini. Ali inae, na svim drugim mjestima, ako
zanemarimo pet ili deset ili dvanaest ljudi od kojih je potekla, ona
je zaista spontana. Cim nastane, masa eli obuhvatiti jo vie ljudi.
Potreba za rastom prva je i najvanija znaajka mase. Ona eli obuhvatiti svakog koga moe dosei. Moe joj se pridruiti svatko tko
ima ljudski oblik. Prirodna je masa otvorena masa: njezin rast nema
nikakvih granica. Ona ne priznaje kue, vrata ni kljuaonice. Sum-

Rastereenje

11

njivi su joj oni koji se pred njom zakljuavaju. Ona je otvorena

u svakom smislu. Ona postoji svugdje i u svim smjerovima. Otvorena masa postoji tako dugo dok raste. Cim prestane rasti, poinje
se raspadati.
Jer, masa se raspada isto onako naglo kao to je nastala. U ovom
spontanom obliku ona predstavlja osjetljivu tvorevinu. Njezina je
otvorenost, koja joj omoguuje rast, istodobno ugroava. U njoj stalno ivi slutnja raspadanja koje joj prijeti. Masa se poveava, i tako
pokuava izbjei raspadanje. Ona prima u sebe sve dok moe. Meutim, budui da u sebe prima sve, mora se i raspasti.
Nasuprot otvorenoj masi, koja moe rasti u beskonanost, koja
postoji svugdje i upravo zato zasluuje opi interes, stoji zatvorena
masa.
Ona ne ovisi o rastu, ve najveu panju poklanja, svojoj postojanosti. Ono to kod nje najvie upada u oi jest granica. Zatvorena se masa ukorjenjuje na jednom mjestu. Ona stvara svoj prostor tako to se ograniava. Njoj je dodijeljen prostor koji e ispuniti. Taj se prostor moe usporediti s posudom u koju se ulijeva tekuina. Zna se koliko u nju stane. Tono se zna koliko ima ulaza u
taj prostor. ovjek ne moe dospjeti unutra bilo kako. Granica se
potuje. Ona moe biti od kamena ili vrsti zid. Moda je potreban
poseban dokument o primanju. Moda se mora platiti odreena pristojba za ulaz. Kad se prostor popuni, vie nikoga ne putaju unutra. Cak i kad je prostor prepun, jo je uvijek najvanija zbijena
masa u zatvorenom prostoru, kojoj oni izvan njega u stvari ne pripadaju.
Granica spreava nekontrolirani rast, ali istodobno oteava i
odgaa raspadanje. Ono to masa gubi u pogledu mogunosti rasta,
to dobiva na stabilnosti. Zatiena je od vanjskih utjecaja, koji bi
mogli biti neprijateljski i opasni. Meutim, ona naroito rauna na
ponavljanje. Zahvaljujui izgledima na ponovno okupljanje, ta masa svaki put zatvara oi pred svojim raspadanjem. Zgrada je eka,
ona je tu radi nje, i tako dugo dok je ona tu, svi e se ponovno okupiti na isti nain. Prostor pripada njoj i onda kad je u njemu oseka
i kad njegova praznina upozorava na dolazak plime.

Rastereenje
Najvaniji proces koji se odvija u masi jest rastereenje. Prije
toga masa u stvari ne postoji, stvara je tek rastereenje. Ono je trenutak u kojem se svi koji pripadaju masi rjeavaju svojih razliitosti
i osjeaju jednakima.

12

Mas a I mo

Pod razliitostima naroito mislimo ina razlike nametnute izvana, razlike u poloaju, staleu i imovini. Ljudi kao pojedinci uvijek
su svjesni tih razlika. One ih optereuju i odvajaju jednog od drugoga. Na jednom odreenom, sigurnom mjestu stoji ovjek i pomou
djelotvornih i propisanih kretnji dri na udaljenosti od sebe sve to
mu se priblii. Kao mlin na nekoj ogromnoj ravnici stoji ovjek,
izraajan, u pokretu, a do slijedeeg mlina nema niega. Cijeli se ivot, kakav on poznaje, temelji na distancama: kua u kojoj zakljuava sebe i svoju imovinu, mjesto na kojem radi, poloaj za kojim tei
svi oni slue stvaranju, uvrivanju i poveavanju distance.
Zabranjena je svaka dublja kretnja od jednog prema drugom. Kretnje i odgovori na te kretnje presuuju kao u pustinji. Nitko ne moe
u blizinu ni u visinu drugoga. vrsto utvrene hijerarhije na svakom
podruju ivota ne dozvoljavaju nikome da se priblii viima, da se,
osim prividno, udostoji spustiti do niih. U razliitim su drutvima
te distance i razliito usklaene. U nekima je naglasak na razlikama
u podrijetlu, a u drugima na razlikama u zanimanju i imovini.
Nije nam cilj da oznaimo te hijerarhijske razine u pojedincu.
Bitno je to da one postoje svugdje, da su se svugdje uvrijeile u svijesti ljudi i da sutinski odreuju njihovo ponaanje prema drugima.
Zadovoljstvo koje ovjek nalazi u injenici da u hijerarhiji zauzima
vie mjesto nego drugi, ne nadoknauje gubitak slobode. ovjek se
u svojim distancama okamenjuje i vene. On vue taj teret, ali se ne
uspijeva pomai s mjesta. Zaboravlja da ga je sam uzeo na svoja
lea rte ezne za tim da ga se oslobodi. Ali kako da se oslobodi sam?
to god uinio, ak i kad bi bio odluan, uvijek bi se nalazio meu
ljudima koji bi onemoguili njegova nastojanja. Tako dugo dok se
oni dre svojih distanci, on im se nije ni najmanje pribliio.
Samo se svi zajedno mogu osloboditi tereta svojih distanci. Upravo je to ono to se dogaa u masi. U rastereenju se odbacuje sve
to ih razdvaja, i svi se osjeaju jednakima. U toj guvi, budui da
izmeu njih gotovo uope nema mjesta, budui da je jedno tijelo
pritisnuto uz drugo, ovjek je blizu drugom kao samome sebi. Olakanje je pri tome ogromno. Ljudi se okupljaju u masu radi tog sretnog trenutka, u kojem nitko nije vie, nitko nije bolji od drugoga.
No, trenutak rastereenja, koji je tako sretan i za kojim toliko
eznu, nosi u sebi svoju vlastitu opasnost. On pati od jedne osnovne
iluzije: ljudi koji se odjedanput osjeaju jednakima, u stvari, nisu
jednom zauvijek postali jednaki. Oni se vraaju u svoje odvojene
kue, lijeu u svoj krevet na spavanje. Zadravaju svoju imovinu,
ne odbacuju svoje ime. Ne odbacuju svoje roake. Ne naputaju svoje obitelji. Samo u ozbiljnim obraenjima ljudi naputaju stare veze i ulaze u nove. Takve saveze, koji po svojoj prirodi mogu primiti
samo ogranien broj lanova i koji svoj opstanak moraju osigurati
pomou strogih pravila, nazivam kristalima mase. Jo emo opirno
govoriti o njihovoj funkciji.

Zelja za razaranjem

13

Meutim, sama se masa raspada. Ona osjea da e se raspasti.

Ona se boji raspadanja. Masa moe opstati ako se nastavi proces
rastereivan ja, uz pomo novih ljudi koji joj se pripajaju. Samo
rast mase spreava njezine pripadnike da ponovno odgmiu natrag
pod svoj vlastiti teret.

elja za razaranjem
Cesto se govori o elji mase za razaranjem. To je ono to kod
nje najprije uoavamo, i ne moe se porei da ta elja postoji svugdje, u najrazliitijim zemljama i kulturama. Njezino se postojanje,
istina, ustanovljuje i osuuje, ali se nikada nije stvarno objasnilo.
Masa najradije unitava kue i predmete. Budui da se esto
radi o krhkim stvarima, kao to su stakla, zrcala, lonci, slike i posue, ljudi su skloni vjerovati da upravo ta lomljivost predmeta potie masu na unitavanje. Sasvim je sigurno tono da buka pri razaranju, razbijanje suda i zvuk razbijenog stakla bitno doprinose
uitku koji masa osjea pri unitavanju. To su snani zvukovi ivota
jednog novog stvorenja, pla novoroeneta. Buka postaje jo
omiljenija upravo zato to ju je tako lako izazvati. Sve vie zajedno
s pojedincem i s masom. Zveka je odobravanje stvari. ini se da posebna potreba za ovakvom bukom postoji na poetku zbivanja, kad
je masa jo malobrojna i kad se dogodilo malo, ili uope nita. Buka
obeava pojaanje zvuka kojem se ovjek nada. Ona je dobar znak
za budua djela. Ali, bilo bi pogreno vjerovati da je presudna injenica da je unitavanje lako. Masa je znala napadati i skulpture
od tvrdog kamena, te ne bi stala tako dugo dok nisu postale potpuno osakaene i neprepoznatljive. Krani su unitavali glave i ruke
grkih bogova. Pristae reformacije i revolucionari skidali su slike
svetaca, ponekad i s opasnih visina, dok je kamen koji su eljeli
unititi znao biti tako tvrd da su svoju nakanu sprovodili u djelo
samo djelomice.
Unitavanje slika koje neto predstavljaju jest razaranje hijerarhije koja se vie ne priznaje. Tako se kre opepriznate distance,
koje su svima vidljive i koje vrijede svugdje. Njihova je vrstoa
bila izraz njihove trajnosti. One su postojale dugo, ovjeku se ini:
oduvijek. Uspravne i nedodirljive. I bilo je nemogue da im se ovjek priblii u looj namjeri. A sada su sruene i lee u krhotinama.
Taj in razaranja znaio je rastereenje.
Meutim, razaranje ne ide uvijek tako daleko. Obino razaranje, o kojem smo govorili na poetku, nije nita drugo nego napad
na granice. Stakla i vrata pripadaju kuama, ona su najosjetljiviji

14

Masa I mo

dio njihove odvojenosti od vanjskog svijeta. Kad se razbiju vrata i

stakla, kua gubi svoju individualnost. Onda svatko moe ui po
elji, jer nitko i nita unutra nije zatieno. Meutim, u tim se kuama obino nalaze, kako se vjeruje, ljudi koji se pokuavaju odvojiti od mase, njezini neprijatelji. A sada je uniteno sve to ih od nje
razdvaja. Izmeu njih i mase nema niega. Oni mogu van i mogu
se pridruiti masi. Masa moe do njih.
No, tu ima jo neto. ovjek pojedinac ima osjeaj da u masi
nadilazi svoje vlastite granice. On osjea olakanje zato to su prevladane sve distance koje su ga vraale u granice njegovih okvira.
Zahvaljujui ukidanju optereenja distance ovjek se osjea slobodnim, a njegova je sloboda prekoraenje tih granica. Ono to se dogaa njemu, treba se dogoditi i drugima. On od njih oekuje isto.
Zemljani ga lonac izaziva zato to nije nita drugo nego giranica.
Kua ga izaziva svojim zatvorenim vratima. Rituali i ceremonije,
sve to odrava distance, sve ga to ugroava, i ini mu se nepodnoljivim. Uvijek se svugdje nastoji da se razbijena masa ulije natrag
u ove unaprijed napravljene posude. Masa mrzi svoje budue tamnice, koje su oduvijek bile njezine tamnice. Goloj masi sve izgleda
kao Bastilja.
Naj impresivni je sredstvo unitavanja jest vatra. Vatra se vidi
nadaleko i privlai druge. Ona unitava bespovratno. Nakon vatre
vie nita nije kao to je bilo. Masa koja podmee vatru je neodoljiva. Svi e nagrnuti prema njoj dok se vatra rasplamsava. Vatra e
unititi sve to je neprijateljsko. Ona je, kao to emo jo vidjeti,
najsnaniji simbol koji postoji za masu. Nakon potpunog razaranja
ona se mora ugasiti, isto kao to se masa mora raspasti.

Izbijanje mase iz okvira

Otvorena masa je prava masa, koja se .slobodno preputa svojoj prirodnoj elji za rastom. Otvorena masa nema jasan osjeaj ili predodbu o tome kako bi mogla postati velikom. Ona nije vezana ni
za kakvu zgradu koja bi joj bila poznata i koju bi morala ispuniti.
Njezina veliina nije odreena: ona eli rasti u beskonanost, a za
to treba sve vie i vie ljudi. Masa je najuoljivija u tom golom
stanju. Pa ipak, ona sadrava u sebi neto neobino te se, budui
da se uvijek raspada, nikada ne shvaa potpuno ozbiljno. Moda
joj se ne bi ni posveivala panja koju zasluuje da ogroman porast broja stanovnika i brzi rast gradova, koji karakteriziraju nae
moderno doba, nisu pruali sve vie prilika za stvaranje mase.
Sve su zatvorene mase iz prolosti, o kojima emo jo govoriti,
postale dobro poznate institucije. Neobino stanje u koje su esto

Izbijanje mase iz okvira

15

zapadali njihovi pripadnici doimalo se kao neto prirodno; ljudi su

uvijek bili zajedno s nekom odreenom svrhom, pa bila ona vjerskog, obrednog ili ratnog karaktera, te se inilo da svrha opravdava
to stanje. Onaj tko bi prisustvovao nekoj propovijedi, sigurno je
vrsto vjerovao u to da mu je stalo do same propovijedi te bi se zaudio, a moda i razljutio, da mu je netko objasnio da mu veliki
broj prisutnih prua vee zadovoljstvo nego sama propovijed. Sve
ceremonije i pravila, koja su dio takvih institucija, u biti tee za
okruenjem mase; bolje jedna sigurna crkva puna vjernika nego jedan cijeli nesigurni svijet. Redovitim odlaskom u crkvu, poznatim i
briljivim ponavljanjem odreenih obreda, masi se osigurava neka
vrsta obuzdanog doivljavanja same sebe. Vrenje tih obreda u tono
odreeno vrijeme postaje nadomjestak za potrebe tvre i ee
prirode. Moda bi takvi obiaji bili dostatni da je broj ljudi ostao
otprilike isti. No, u gradovima je bilo sve vie ljudi, tijekom nekoliko posljednjih stoljea sve se bre poveavao broj stanovnika. Zbog
toga je bilo sve vie povoda za stvaranje novih i veih masa, tako
da ih vie ne bi mogle onemoguiti ni najiskusnije ni najrafiniranije
voe.
Sve pobune protiv tradicionalnog ceremonijala, o kojima pie
povijest religije, okrenute su protiv organienja mase, koja ponovno
eli osjetiti svoj rast. Sjetimo se propovijedi na Svetoj gori u Novom
zavjetu: ona se odvija na otvorenom, mogu je sluati tisue, i nema
nikakve sumnje da je ona uperena protiv zatvorenog vrenja obreda
u slubenom hramu. Sjetimo se tendencije pavlinskih krana da
izau iz nacionalnih i rodovskih okvira idovstva i da postanu univerzalna vjera za sve ljude. Sjetimo se prezira koji je budizam gajio prema podjeli na kaste u ondanjoj Indiji.
I unutranja je povijest pojedinih svjetskih religija bogata dogaajima slinog znaenja. Hram, kasta i crkva su uvijek pretijesni.
Kriarski ratovi vode do stvaranja masa takve veliine kakvu ne bi
mogla obuhvatiti nijedna crkva tadanjeg svijeta. Kasnije se cijeli
gradovi pretvaraju u promatrae obreda flagelanata, koji tada jo
putuju od grada do grada. Jo u 18. st. Wesley temelji svoj pokret
na propovijedima na otvorenom. On je potpuno svjestan znaenja
ogromne mase svojih slualaca te ponekad u svom dnevniku izraunava koliko ga je ljudi pojedini put moglo uti. Izbijanje iz zatvorenih obrednih prostora svaki put znai da masa eli obnoviti
svojti staru elju za naglim, brzim i neogranienim rastom.
Izbijanjem iz okvira, dakle, nazivam nagli prijelaz zatvorene
mase u otvorenu. Taj je proces est, ali se ne smije shvatiti prostorno. esto to izgleda tako kao da se masa prelijeva iz jednog prostora, u kojem je bila dobro zatiena, na trg ili na ulice grada,
gdje postaje razuzdana, jer vue sve za sobom i jer je svemu izloena. No, vaniji od ovog vanjskog procesa jest njemu odgovarajui
unutranji proces: nezadovoljstvo zbog ogranienosti broja sudio-

16

M as a i mo

nika, iznenadna elja za privlaenjem, strastvena odlunost da se dopre do sviju.

Od francuske revolucije to je izbijanje iz okvira dobilo oblik
koji smatramo modernim. Moda zato to se masa toliko oslobodila
sadraja tradicionalnih religija, od tada moemo lake vidjeti golu
masu, vidjeti je, mogli bismo rei, bioloki, bez transcendentnog osmiljavanja i ciljeva koje su joj ucjepljivali prije. Povijest posljednjih 150 godina zaotrila se zahvaljujui sve veoj uestalosti takvih
izbijanja; u njih su ukljueni i ratovi, koji su postali masovni ratovi.
Masa se vie ne zadovoljava pobonim uvjetima ni obeanjima; ona
eli sama doivjeti najvei osjeaj svoje ivotinjske snage i strasti,
i u tu svrhu uvijek iznova koristi sve drutvene povode i zahtjeve.
Bitno je da najprije shvatimo da se masa nikada ne osjea sitom. Ona osjea apetit sve dok postoji jo neki ovjek kojeg nije zahvatila. Nitko ne moe sa sigurnou rei da li bi ga ona zadrala
i onda kad bi stvarno obuhvatila sve ljude, no to se moe nasluivati.
Njezina nastojanja da se odri imaju u sebi neto bespomono. Jedini put koji neto obeava jest stvaranje dvostrukih masa, pri emu
se jedna masa mjeri s drugom. to su one blie jedna drugoj po snazi i intenzitetu, to due obje ostaju na ivotu.

Osjeaj progonjenosti
Jedna od najuoljivijih znaajki ivota masa jest ono to bi se
moglo nazvati osjeajem progonjenosti, posebna, pretjerana osjetljivost i razdraljivost prema svima koji su jedanput obiljeeni kao
neprijatelji. Bez obzira na to to oni rade, da li postupaju nemilosrdno ili susretljivo, suosjeajno ili hladno, tvrdokorno ili blago
svaki e se njihov postupak objasniti kao rezultat uporne zlonamjernosti, neprijateljstva prema masi i namjere da se masa uniti, bilo
na otvoren ili na podmukao nain.
Da bi se objasnio ovaj osjeaj neprijateljstva i progonjenosti,
moramo ponovno krenuti od osnovne injenice da e masa, kad jedanput nastane, brzo rasti. Teko je zamisliti snagu i nepokolebljivost kojom se ona iri. Tako dugo dok masa raste na primjer u
revolucionarnim uvjetima, koji poinju s jako malim masama u kojima, meutim, vlada velika napetost, ona sve to spreava njezin
rast doivljava kao ogranienje. Masu moe raspriti ili rastjerati
policija, ali to ima samo privremeno djelovanje kao ruka koja
rastjeruje roj komaraca. Ona se, meutim, moe napasti i iznutra,
i to tako da se udovolji zahtjevima koji su doveli do njezina stvaranja. Tada se od nje odvajaju slabiji, dok se oni koji su joj se spremali pridruiti, okreu na pola puta.

Obuzdavanje masa ...

17

Napad na masu izvana moe samo ojaati masu. Kad se masa

fiziki rastjera, ona osjea jo snaniju potrebu za ponovnim okupljanjem. Nasuprot tome, napad iznutra je istinski opasan. trajk kojim su se izborile bilo kakve pogodnosti izaziva vidljivo osipanje.
Napad iznutra apelira na pojedinane elje. Masa ga doivljava kao
podmiivanje, kao neto nemoralno, zato to se on suprotstavlja
njezinom jasnom i istom osnovnom uvjerenju. Svatko tko pripada
takvoj masi nosi u sebi malog izdajnika, koji eli jesti, piti, voditi
ljubav i imati svoj mir. Tako dugo dok on te zahtjeve zadovoljava,
usput i ne radi od njih velike probleme, putaju ga na miru. Meutim, im on postane glasan, masa ga poinje mrziti i bojati ga se.
Tada se zna da se polakomio za mamcem neprijatelja.
Masa je uvijek kao opsjednuta tvrava, ali opsjednuta u dvostrukom smislu; njezin je neprijatelj pred zidinama i u podrumu. Tijekom borbe ona privlai sve vie pristaa. Pred svim se vratima
skupljaju njezini novi prijatelji i snano lupaju traei da ih puste
unutra. U povoljnim se trenucima udovoljava njihovoj elji. No, oni
se penju i preko zidina. Grad se sve vie puni borcima. Meutim,
svaki od njih donosi sa sobom svog malog, nevidljivog izdajnika, koji
se nabrzinu povlai u neki podrum. Opsada se sastoji u tome da se
pokuavaju uhvatiti pridolice. Za vanjskog su neprijatelja zidine
vanije nego za one u opsjednutoj tvravi. Oni koji opsjedaju tvravu
stalno grade zidine, koje tako postaju sve vie. Oni nastoje potkupiti
pridolice, i ako ih ve ne mogu potpuno odvratiti od njihove
namjere, onda se uvijek pobrinu za to da mali izdajnik kojeg nose
sa sobom na svoj put u grad ponese dostatno neprijateljstva.
Osjeaj progonjenosti od kojeg pati masa nije nita drugo nego
taj osjeaj dvostruke ugroenosti. Zidine izvana postaju sve tjenje i sve vie steu obru, dok je podrumi iznutra sve vie potkopavaju. Sredstva kojima se slui neprijatelj dok gradi zidine otvorena
su i oita, dok su ona u podrumima skrivena i podmukla.
Kod ovakvih je metafora problem uvijek u tome da one samo
djelomice pogaaju istinu. Oni koji pritjeu izvana i koji ele u
grad, nisu samo nove pristae, pojaanje, podrka, ve i hrana mase.
Masa koja ne raste gladuje. Postoje naini kako da se taj post prebrodi. U tom su pogledu religije pravi majstori. Pokazat emo kako
svjetske religije uspijevaju ouvati svoje sljedbenitvo ak i bez akutnih i velikih poveanja masa.

Obuzdavanje masa u svjetskim religijama

Kad religije koje tee za univerzalnou jedanput postanu priz
nate, vrlo brzo mijenjaju teite svoje propagande. U poetku in

18

Masa I mo

Panika

19

je stalo do toga da dosegnu i pridobiju sve koji se mogu dosei i

pridobiti. Masa za kojom tee je univerzalna; vana je svaka pojedina dua, i svaka dua mora postati njihova. Meutim, barba kroz
koju moraju proi postupno ih vodi do neke vrste skrivenog potovanja prema protivniku, ije institucije ve postoje. Shvaaju kako
je teko odrati se. Sve im se vanijim ine institucije, koje im jame
solidarnost i odranje. Potaknuti institucijama svojih protivnika, oni
poduzimaju sve da bi i sami uveli neke institucije; a kad im to poe
za rukom, onda one s vremenom postaju najvanija stvar. Autonomno znaenje institucija, koje onda poinju ivjeti svojim ivotom, postupno obuzdava silovitost prvotne propagande. Crkve se grade tako da prime u sebe ve postojee vjernike. Poveavaju se nevoljko i promiljeno, onda kad za tim stvarno postoji potreba. Prisutna je jaka tendencija da se postojei vjernici obuhvate u odvojenim cjelinama. Upravo zato to su postali tako mnogobrojni, postoji velika tendencija raspadanja, koja predstavlja opasnost protiv
koje se stalno treba boriti.
Povijesnim svjetskim religijama lei, tako rei, u krvi osjeaj
za podmuklost mase. Njihova ih vlastita tradicija, koja ima obvezan
karakter, ui kako su i same narasle naglo i 'neoekivano. Njihove
im se prie o masovnim obraenjima ine udesnima, a one 'to i jesu. U heretikim pokretima, kojih se crkve boje i koje progone, to
se isto udo okree protiv njih, dok su rane koje im tako zadaju, njima samima bolne i nezaboravne. I jedno i drugo, nagli rast na poetku i isto tako naglo narasle hereze, pothranjuju njihovo nepovjerenje prema masi.

vie ne mogu bez njega. Ovisni su o njemu kao o hrani i svemu to

inae ini njihov ivot. Iznenadna zabrana njihova kulta, potiskivanje njihove religije pomou nekog dravnog dekreta ne moe ostati
bez posljedica. Naruavanje njihove briljivo izbalansirane masovne
organizacije mora nakon stanovitog vremena dovesti do izbijanja otvorene mase. Ona tada ima sve one elementarne osobine koje poznajemo. Ona zahvaa sve oko sebe. Umjesto prividne jednakosti ta
masa provodi stvarnu jednakost. Ona postie novu i mnogo intenzivniju zbijenost. Ona za trenutak naputa onaj daleki i teko ostvarljivi cilj s kojim su je odgajali i postavlja sebi cilj ovdje, u neposrednoj okolici ovog konkretnog ivota.

One ne ele masu, ve posluno stado, koje se od nje razlikuje. Uobiajeno je da vjernike promatraju kao ovce i da ih hvale
zbog poslunosti. Oni se odriu bitne tendencije mase, naime tendencije brzog rasta. Zadovoljavaju se privremenom iluzijom o jednakosti vjernika, koja se, meutim, nikada ne provodi suvie strogo;
zadovoljavaju se odreenom zbijenou, koja se odrava u umjerenim granicama, i snanim usmjerenjem. Svoj cilj postavljaju u veliku daljinu, na drugi svijet, u koji ovjek ne moe odmah ui zato
to jo ivi, i koji tek mora zasluiti velikim naporima i pokornou.
Tako usmjerenje postupno postaje najvanije. to je cilj dalje, to
su vei izgledi da e se odrati. Na mjesto onog drugog naela, na
izgled neophodnog naela rasta, dolazi neto potpuno drukije: ponavljanje.

Panika u kazalitu je, kao to smo ve zamijetili, raspadanje

mase. to su ljudi bili povezaniji tijekom predstave, to je zatvoreniji oblik kazalita koje ih izvana dri na okupu, to je ee njihovo
raspadanje.

Vjernici se okupljaju u odreenim prostorima u odreeno vrijeme te se pomou uvijek istih obreda dovode u blaeno stanje mase, koje na njih ostavlja dojam, a da pri tome ne postaje opasno, i
na koje se oni onda navikavaju. Osjeaj jedinstva posreduje im se
dozirano. O ispravnosti tog doziranja ovisi opstanak crkve.
Svugdje gdje su se ljudi naviknuli na taj precizno ponavljani i
precizno ogranieni doivljaj u svojim crkvama ili hramovima, oni

Sve religije koje iznenada postanu zabranjene osveuju se nekom vrstom posvjetovljenja: u provali velike i neoekivane divljine
potpuno se mijenja karakter njihove vjere, a da oni pri tome sami
ne razumiju prirodu te promjene. Oni je smatraju svojom starom
vjerom i misle da se dre svojih najdubljih uvjerenja. Meutim, u
stvarnosti su one iznenada postale potpuno drukije, stekavi snaan i jedinstven osjeaj otvorene mase, koju sada tvore i iz koje ne
ele izai ni po koju cijenu.

Panika

Meutim, sada predstava ne znai da je tu postojala prava masa. Cesto publika nije ponesena predstavom i ostaje na okupu samo
zato to se ve tamo nala. Ono to nije ostvarila predstava, odmah
postie vatra. Za ljude je ona isto onako opasna kao za ivotinje,
najjai i najstariji masovni simbol. Opasnost od vatre zaotrava naglo i do krajnosti osjeaj zajednitva publike, bez obzira na to kakav je on bio do tog trenutka. Zbog ope, nedvosmislene opasnosti
nastaje strah, koji je zajedniki svima. Zbog toga u publici kratko
vrijeme postoji prava masa. Da nisu u kazalitu, ljudi bi mogli zajedno pobjei, kao ivotinjsko krdo u opasnosti, i pomou isto usmjerenih pokreta poveati energiju bijega. Takav je aktivan masovni
strah zajedniki doivljaj svih ivotinja koje ive u krdu i koje se
kao dobri trkai zajedniki spaavaju.
Nasuprot tome, u kazalitu se masa mora raspasti nasilno. U
svakom pojedinom trenutku vrata proputaju samo jednog ili nekolicinu istodobno. Energija bijega sama od sebe postaje energijom

20

Masa i mo

odbijanja. Izmeu redova moe proi samo po jedan ovjek, ovjek

je jasno odvojen od drugih; svaki sjedi sam za sebe, svaki stoji sam
za sebe, svaki ima svoje mjesto. Udaljenost do najbliih vrata je za
svakog drukija. Normalno je kazalite zamiljeno tako da ljude
fiksira na mjestu i da im ostavlja samo slobodu ruku i glasa. Micanje nogu je ogranieno koliko je to mogue.
Iznenadna zapovijed za bijeg, koju ljudima daje vatra, odmah
nailazi na nemogunost zajednikog kretanja. Vrata kroz koja svatko mora proi, koja svatko vidi, u kojima svatko vidi sebe, potpuno
odvojenog od svih ostalih, jesu okvir slike koja ubrzo obuzima svakog pojedinca. Zbog toga se masa, dok je jo na vrhuncu, mora nasilno raspasti. Preobraaj se najsnanije izraava u pojedinanim nastojanjima: ovjek se gura, udara i divlje gazi oko sebe.
to se ovjek vie bori za vlastiti ivot, to jasnije postaje da
se bori protiv drugih, koji mu smetaju sa svih strana. Drugi tamo
stoje kao stolice, balustrade, zakljuana vrata, no, s tom razlikom
da nas oni napadaju. Oni nas guraju amo-tamo, kako njima odgovara, ili zapravo tamo kamo guraju i njih. Nitko ne tedi ene, djecu ni starce, nitko ih ne razlikuje od mukaraca. To je dio shvaanja
mase, u kojoj su svi jednaki; i dok se pojedinac vie ne osjea kao
masa, ona ga jo uvijek potpuno okruuje. Panika je raspadanje mase u masi. Pojedinac se od nje odvaja i eli od nje pobjei, zato to
je ona kao cjelina ugroena. Meutim, kako je on fiziki jo uvijek
u njoj, mora se okrenuti protiv nje. Prepustiti se masi sada bi znailo njegovu propast, jer i njoj samoj prijeti propast. U takvom trenutku pojedinac neprestano eli naglasiti svoju posebnost. Guranjem
i udarcima izaziva guranje i udarce. to vie udaraca dijeli, to ih
vie prima, to jasnije osjea sebe, to se jasnije za njega ponovno
utvruju granice njegove vlastite linosti.
Neobino je promatrati kako masa za onog koji se bori unutar
nje poprima karakter vatre. Ona je nastala s neoekivanim pogledom na plamen i uzvikom Vatra!; ona se poput plamenih jezika
igra s onim koji joj pokuava pobjei. Ljude koje gura od sebe ovjek doivljava kao gorue predmete, njihov je dodir za njega neprijateljski i uasava ga na svakom dijelu njegova tijela. Svatko tko
mu stoji na putu, zaraen je ovim opim neprijateljskim raspoloenjem vatre; nain na koji se vatra iri, kako postupno okruuje pojedinca, kako na koncu potpuno stee obru oko njega, vrlo je slian ponaanju mase koja ugroava pojedinca sa svih strana. Nepredvidljivi su pokreti u masi, pojava neke ruke, ake ili noge, kao plameni jezici vatre koji iznenada mogu proplamsati sa svih strana.
Vatra kao umski ili stepski poar jest neprijateljska masa, i taj se
intenzivni osjeaj moe probuditi u svakom ovjeku. Vatra kao simbol za masu ula je u duevni inventar pojedinca i sada predstavlja
njegov nepromjenljivi sastavni dio. Meutim, ono mahnito gaenje
ljudi, koje se esto zamjeuje pri izbijanju panike i koje se ini
tako besmislenim, nije nita drugo nego gaenje vatre nogama.

Masa kao prsten

21

Panika kao raspadanje moe se izbjei jedino tako da se produi prvotno stanje jedinstvenog masovnog straha. To se moe postii
u crkvi koja je ugroena: ljudi se mole u zajednikom strahu pred
zajednikim bogom, koji nekim udom moe ugasiti vatru.

Masa kao prsten

Dvostruku zatvorenu masu ovjek ima pred sobom u areni. Valja ispitati tu njezinu neobinu karakteristiku.
Arena je jasno razgraniena od vanjskog prostora. Ona je obino vidljiva izdaleka. Njezin je poloaj u gradu, prostor koji ona zauzima, openito poznat. ovjek uvijek osjea gdje se ona nalazi,
ak i kad na nju ne misli. Pozivi iz nje dopiru daleko. Ako je gore
otvorena, velik dio ivota koji se u njoj odvija prenosi se u grad
koji je okruuje.
No, bez obzira na to kako uzbudljivi bili znaci tog ivota, ogranieno pritjecanje u arenu nije mogue. Ogranien je broj sjedita
koja obuhvaa. Njezinoj je gustoi postavljen odreeni cilj. Sjedita
su postavljena tako da se ljudi previe ne guraju. Ljudima u areni
treba biti udobno. Oni moraju dobro vidjeti, svaki sa svog mjesta,
i ne smiju jedan drugom smetati.
Prema van, u odnosu na grad, arena pokazuje beivotan zid.
Prema unutra ona gradi zid od ljudi. Svi prisutni okreu gradu
lea. Oni su se izdvojili iz sklopova grada, njegovih zidova, njegovih ulica. Za vrijeme njihova boravka u areni ne zanima ih nita
to se dogaa u gradu. Oni ostavljaju za sobom ivot svojih odnosa,
pravila i navika. Njihovo je zajednitvo u velikom broju stanovito
vrijeme osigurano, obeano im je njihovo uzbuenje ali pod bitnim uvjetom: masa se mora rasteretiti prema unutra.
Redovi su postavljeni jedan iznad drugog, tako da svi vide to
se dolje dogaa. No, posljedica je toga da masa sjedi nasuprot sama
sebi. Svatko ima pred sobom tisuu ljudi i glava. Tako dugo dok je
pojedinac tamo, tamo su i svi drugi. Ono to uzbuuje njega, uzbuuje i njih, i on to vidi. Oni sjede poneto udaljeni od njega; briu se pojedinosti koje ih inae razlikuju i ine individuama. Svi postaju vrlo slini, slino se ponaaju. On na njima zamjeuje samo ono
to sada ispunjava i njega samog. Njihovo vidljivo uzbuenje poveava i njegovo uzbuenje.
Masa koja tako izlae samu sebe nije nigdje prekinuta. Prsten
koji ona tvori je zatvoren. Ne izmie joj nita. Prsten fasciniranih
lica, postavljenih jedno iznad drugog, ima u sebi neto neobino homogeno. On obuhvaa d sadri sve to se dolje dogaa. Ne isputa

22

Masa I mo

nikog, a nitko ni ne eli otii. Svaka praznina u tom prstenu mogla

bi upozoriti na raspadanje, na kasnije razilaenje. No, nikakve praznine nema: masa je zatvorena prema van i u sebi, dakle dvostruko
zatvorena.

Osobine mase
Prije pokuaja podjele mase valja kratko opisati njezine osnovne osobine. Treba istai etiri slijedee crte:
1. Masa uvijek eli rasti. Njenom rastu nisu po prirodi postavljene nikakve granice. Tamo gdje se postavljaju umjetne granice,
dakle u svim institucijama koje se upotrebljavaju za ouvanje zatvorenih masa, uvijek je mogue izbijanje iz okvira, koje se s vremena
na vrijeme i dogaa. Ne postoje institucije koje bi jednom zauvijek
mogle sprijeiti rast mase i koje bi bile potpuno sigurne.
2. Unutar mase vlada jednakost. Ona je apsolutna i neosporna,
te je sama masa nikada ne dovodi u pitanje. Ona je toliko sutinski
vana da bi se stanje mase gotovo moglo definirati kao stanje apsolutne jednakosti. Glava je glava, ruka je ruka, a razlike meu nji
ma nisu vane. ovjek eli u masu radi te jednakosti. Zanemaruje
se sve to bi moglo od nje odvratiti panju. Svi zahtjevi za pravednou, sve teorije o jednakosti, u krajnjoj liniji crpe svoju energiju
iz tog doivljaja jednakosti, koji je svakom pojedincu na odreen
nain poznat iz mase.
3. Masa voli zbijenost. Nikada joj nije dosta zbijenosti. Nita
ne smije stajati unutar nje, nita ne smije u nju pasti, sve mora po
mogunosti biti sama masa. Masa ima osjeaj najvee zbijenosti u
trenutku rastereenja. Kasnije emo moi poblie odrediti tu zbije
nost i izmjeriti je.
4. Masa treba usmjerenje. Ona se kree, i kree se prema ne
em. Smjer koji je zajedniki svim njezinim pripadnicima jaa os
jeaj jednakosti. Cilj koji je izvan svakog pojedinca i koji je za sve
jednak, potiskuje privatne, zajednike ciljeve, koji bi za masu zna
ili smrt. Cilj je neophodan za njezin opstanak. Strah od raspada
nja, koji je u njoj uvijek iv, omoguuje usmjeravanje mase prema
odreenim ciljevima. Masa postoji tako dugo dok ima neki neostva
reni cilj. No, u njoj postoji jo jedna mrana tendencija kreta
nja, koja vodi do viih i novih formacija. Cesto nije mogue pred
vidjeti karakter tih formacija.
Svaka od ove itiri utvrene osobine moe biti prisutna u veoj ili manjoj mjeri. Ovisno o tome na koju od njih obratimo panju, dolazimo do jedne od nekoliko podjela masa.

Ritam

23

Govorili smo o otvorenim i zatvorenim masama i objasnili da se

ta podjela odnosi na njezin rast. Masa je otvorena tako dugo dok
se ne spreava njezin rast; zatvorena je im se njezin rast ograniava.
Postoji jo jedna razlika, izmeu ritmike i zadrane mase, o
kojoj emo jo uti. Ona se odnosi na obje glavne osobine mase,
jednakost i zbijenost, i to na obje istodobno.
Zadrana masa ivi u oekivanju rastereenja. Ali, ona je sigurna u rastereenje pa ga odgaa. Ona eli da zbijenost traje relativno dugo da bi se pripremila za trenutak rastereenja. Mogli bismo rei da se ona zagrijava svojom zbijenou te da odgaa rastereenje koliko god moe. Proces mase kod nje ne poinje jednakou, ve zbijenou. Jednakost tu postaje glavni cilj mase, koji ona
na koncu dostie; svaki zajedniki povik, svaka zajednika izjava
onda u potpunosti izraavaju tu jednakost.
Potpuno je suprotna ritmika masa, kod koje se od poetka podudaraju zbijenost i jednakost. Ovdje sve ovisi o pokretima. U njoj
su unaprijed odreeni svi tjelesni podraaji koji trebaju uslijediti
i koji se u ritmu prenose dalje. Zbijenost se svjesno oblikuje izmicanjem i ponovnim primicanjem. Meutim, jednakost predstavlja samu sebe. Simuliranjem zbijenosti i jednakosti umjetno se izaziva
masovni osjeaj. Te ritmike formacije nastaju brzo a okonava ih
jedino tjelesni umor.
Slijedei par pojmova sainjavaju spora i brza masa, i on se
odnosi iskljuivo na karakter njezina cilja. Sve su upadljive mase,
o kojima obino govorimo i koje sainjavaju tako bitan dio naeg
modernog ivota, politike, sportske i ratnike mase, koje danas imamo svakodnevno pred oima, brze mase. Potpuno su razliite od njih
religiozne mase onoga svijeta ili hodoasnici; njihov je cilj u daljini, put dug a konkretno stvaranje mase pomaknuto u neku daleku
zemlju ili u carstvo nebesko. Mi vidimo, u stvari, samo pritoke tih
sporih masa, zato to su krajnja stanja za kojima one tee nevidljiva, a za nevjernike i nedostina. Spora se masa okuplja sporo i
vidi sebe kao neto trajno u velikoj daljini.
Svi se ovi oblici, iju smo bit ovdje samo skicirali, moraju poblie razmotriti.

Ritam
Ritam je izvorno ritam nogu. Svaki ovjek hoda, i budui da
hoda na dvije noge i stopalima naizmjence udara o tlo, jer napredovati moe samo ako se stalno gura od tla, nastaje ritmiki um, bez

24

Mas a I mo

obzira na to da li on to eli ili ne. Stopala nikada ne stupaju na tlo

istom snagom. Razlika izmeu njih moe biti vea ili manja, ovisno
0 linosti pojedinca ili raspoloenju. No, ovjek moe i hodati bre
ili sporije, moe trati, iznenada zastati ili skoiti.
ovjek je oduvijek oslukivao korake drugih ljudi, i potpuno je
sigurno da je veu panju obraao njima nego svojim vlastitima. I
ivotinje imaju svoj dobro poznati hod. Mnogi su ivotinjski ritmovi bili bogatiji i uoljiviji nego ritam ljudskih koraka. Kopitari su
bjeali u krdima kao regimente bubnjara. ovjekovo je najstarije
znanje bilo poznavanje ivotinja koje su ga okruivale, ugroavale
1 koje je lovio. Prvo pismo koje je nauio itati bili su tragovi: to
je bila neka vrsta ritmikog notnog pisma koje je postojalo oduvijek.
Ono se samo urezivalo u meko tlo te je ovjek, koji ga je itao, po
vezivao s njime um njegova nastanka.
Mnogi od tih tragova stopala pojavljivali su se u gusto zbijenom
mnotvu. Ljudi, koji su prvotno ivjeli u malim hordama, mogli su
ak i pri mirnom promatranju takvih tragova postati svjesni razlike
izmeu svoje malobrojnosti i ogromnosti nekih krda. Bili su gladni
i stalno u potrazi za plijenom. to vei plijen, to bolje za njih. No,
oni su htjeli da i njih bude vie. U ovjeku je oduvijek bio jak osjeaj za vlastito mnoenje. To se nipoto ne smije shvatiti samo kao
ono to se obino neodgovarajue naziva nagonom za razmnoavanjem. Ljudi su eljeli biti mnogobrojni, sada, na tom odreenom
mjestu, u tom trenutku. U njihovu su se osjeaju na poseban nain objedinili broj ivotinja u krdu k'vje su lovili i njihov vlastiti
broj, koji su eljeli poveati. To je dolo do izraaja u odreenom
stanju zajednike uzbuenosti, koje u nazvati ritmikom ili ustreptalom masom.
Izraajno sredstvo za to stanje bio je najprije ritam njihovih
stopala. Kad hoda veina, hodaju i ostali. Koraci koji se brzo ponavljaju iza drugih koraka ostavljaju dojam veeg broja ljudi. Oni
se ne miu s mjesta, ve stalno pleu na istom mjestu. Zvuk se njihovih koraka ne gubi, ve se ponavlja i dulje vremena ostaje jednako
glasan i iv. Tako koraci intenzitetom nadoknauju malobrojnost.
Kad stupaju snanije, zvui kao da ih ima vie. Oni djeluju na sve
ljude u njihovoj blizini kao privlana snaga, koja ne poputa tako
dugo dok ples ne prestane. Sve to ivi u dosegu tog zvuka, hrli k
njima i ostaje na okupu. Bilo bi prirodno da k njima hrle stalno novi
ljudi. No, budui da uskoro vie nema novih ljudi, oni moraju simulirati porast iz sebe, iz svog ogranienog broja. Kreu se tako kao
da ih ima sve vie. Njihovo uzbuenje raste i pretvara se u mahnitost.
Meutim, kako oni nadoknauju ono to ne mogu imati u smislu brojanog porasta? Bitno je, izmeu ostalog, da svaki od njih radi isto. Svatko stupa nogama, i svatko to radi na isti nain. Svatko
mae rukama, svatko mae glavom. Jednakost sudionika grana se

Ritam

25

u jednakost njihovih udova. Sve to se na avjeku moe micati dobiva vlastiti ivot, svaka noga, svaka ruka ivi kao za sebe. Svi se
udovi poklapaju. Nalaze se sasvim blizu, esto se oslanjaju jedan na
drugoga. Tako se njihovoj jednakosti pridruuje zbijenost, zbijenost
i jednakost postaju jedno te isto. Na koncu pred nama plee jedno
jedino stvorenje s pedeset glava, sa stotinu nogu i stotinu ruku, koje
se sve kreu na potpuno isti nain ili u istoj namjeri. Na vrhuncu
uzbuenja ljudi se zaista osjeaju kao jedno, i samo ih fizika iscrpljenost obara s nogu.
Sve ustreptale mase imaju u sebi neto slino upravo zahvaljujui ritmu koji u njima vlada. Opis koji nam treba predoiti jedan takav ples potjee iz prve treine prolog stoljea. Radi se o
maorskom plesu haka s Novog Zelanda, koji je izvorno u sutini ratniki ples.
Maori su se postavili u dug red, po etiri ovjeka 'jedan iza
drugog. Ples, koji se naziva haka, morao je ispuniti uasom i strahom svakog tko ga je doivio prvi put. Svi su bili meusobno pomijeani, mukarci i ene, slobodnjaci i robovi, bez obzira na poloaj
koji su zauzimali u zajednici. Mukarci su bili potpuno goli, samo
su lim oko tijela bile ovjeene puke. Svi su bili naoruani pukama
ili bajonetama, koje su privrstili na vrhove kopalja i batine. Mlade
ene, ukljuujui i poglaviine, sudjelovale su u plesu gole do struka.
Strogo su se pridravali takta pjesme koja je pratila ples. Bili
su nevjerojatno gipki. Iznenada bi svi u istom trenutku skoili sa
zemlje u zrak, kao da sve plesae zajedno pokree jedna volja. U istom bi trenutku zavitlali oruje i izobliili lica, tako da su sa svojom dugom kosom, koju mukarci kod njih nose esto kao i ene,
nalikovali na armiju Gorgona. Pri doskoku bi svi istodobno udarili
objema nogama o zemlju. Taj su skok u zraku ponavljali esto i
sve bre.
Lice su izobliavali onoliko koliko to doputaju miii ljudskog
lica, i svi bi plesai istodobno napravili istu novu grimasu. Kad bi
jedan od njih skupio lice, kao da ga je netko zategao vijkom, svi bi
ga odmah oponaali. Okretali su oi, tako da su se ponekad vidjele
samo bjeloonice, te se inilo da e im oi slijedeeg trenutka ispasti
iz duplja. Razvlaili su usta od uha do uha. Svi bi istodobno isplazili jezik tako daleko da ih u tome ne bi mogao dostii nijedan Evropljanin. Tome su se nauili ranim i dugotrajnim vjeabama. Lica
su im izgledala stravino; bilo je pravo olakanje odvratiti od njih
pogled.
Svaki je ud njihova tijela u tom kretanju bio odvojen, prsti
na rukama, noni prsti, oi, jezici, isto kao ruke i noge. Zatim su
se glasno udarali dlanom as na lijevu stranu grudi, as o bedra.
Buka njihove pjesme bila je zagluna, u plesu je sudjelovalo vie
od 350 ljudi. Moemo zamisliti kakvo je djelovanje taj ples imao u

26

Masa I mo

doba rata, koliko je poveavao hrabrost i zaotravao neprijateljstvo

zaraenih strana do vrhunca.1
Kolutanje oima i plaenje jezika znakovi su prkosa i izazova.
No, iako je rat openito stvar mukaraca, i to slobodnih mukaraca,
svi se preputaju uzbuenju koje donosi haka. Masa ovdje ne poznaje
ni spol ni dob ni poloaj: svi se ponaaju kao jednaki. Meutim, ono
po emu se ovaj ples irazlikuje od drugih koji imaju slian cilj, jest
izuzetna razgranatost jednakosti. ini se da je cijelo tijelo ralanjeno na svoje sastavne dijelove, ne samo na noge i ruke, jer to se
esto dogaa, ve i na none prste, prste na rukama, jezike i oi,
tako da se u jednom trenutku svi jezici sloe i izvode neto potpuno
jednako. Cas su jednaki svi noni prsti, as sve oi u jednom te istom kretanju. Ljudi su obuzeti tom jednakou sve do najmanjeg
djelia svog tijela, i ona se uvijek iznova prikazuju u nekoj aktivnosti koja se naglo Intenzivira. Pogled na 350 ljudi koji istodobno
skau u zrak, istodobno plaze jezik i istodobno kolutaju oima mora
ostavki dojam nesavladivog jedinstva. Zbijenost nije samo zbijenost
ljudi, ve i zbijenost pojedinih udova. ovjek bi pomislio da bi se
prsti i jezici, ak i kad ne bi pripadali tim ljudima, isto tako sloili
i sami borili. Ritam hake istie svaku od tih jednakosti posebno. Te
su jednakosti, intenzivirane i objedinjene, jednostavno neodoljive.
Sve se, naime, dogaa pod pretpostavkom da to netko gleda:
da ih promatra neprijatelj. Haka se sastoji u intenzitetu zajednike
prijetnje. Ali, kad je ples jedanput nastao, on se razvio u neto vie. On se uvje ba va od malih nogu, ima razliite oblike i izvodi
se u svim moguim prilikama. Tim je plesom mnogim putnicima izraena dobrodolica. Spomenuti opis takoer moemo zahvaliti jednoj takvoj prilici. Kad jedna trupa naie na neku drugu, prijateljsku trupu, pozdravljaju ise tako da otpleu jedan haka; a pri tame
sve izgleda tako ozbiljno da se neupueni promatra boji da e svakog asa izbiti borba. Na pogrebnim sveanostima povodom smrti
nekog velikog poglavice, nakon svih faza velikog naricanja i samosakaenja, koji su kod Maora obiaj, nakon sveanog i vrlo obilnog
obroka, odjedanput svi skau u zrak, hvataju puke i poinju ples.
U tom se plesu, u kojem mogu sudjelovati svi, pleme osjea kao
masa. Oni pleu svaki put kad osjete potrebu za tim da budu masa i
da se tako prikau drugima. Postignutim ritmikim savrenstvom haka sigurno ispunjava svoju svrhu. Zahvaljujui njemu njihovo jedinstvo nikada nije ozbiljno ugroeno iznutra.

Iekivanje
Iekujua je masa gusto zbijena, tako da se uope ne bi mogla
slobodno kretati. U njezinu stanju ima neeg pasivnog, jer ta masa

Iekivanje

27

eka. Ona eka da se pred njom pojavi neka glava, ili eka rijei,
ili promatra neku borbu. Ovdje zbijenost nije naroito vana: pritisak koji se osjea sa svih strana moe pogoenom sluiti kao mjerilo
snage te tvorevine iji je on dio. to se vie ljudi okupi, to je taj
pritisak vei. Noge se ne mogu nikamo pomaknuti, ruke su sputane,
slobodne su samo glave, da bi mogle vidjeti i uti; tijela neposredno prenose poticaj jedno na drugo. ovjek istodobno sudjeluje u
svim tijelima ljudi u tom krugu. On zna da ima vie ljudi, ali budui
da se oni nalaze tako blizu jedan drugoga, on ih osjea kao jedno.
Ovakva zbijenost ne uri; njezino je djelovanje konstantno tijekom
odreenog vremena; ona je amorfna i ne podlijee nikakvom
poznatom ni uvjebanom ritmu. Dugo se vremena ne dogaa nita;
no, elja za djelovanjem se gomila i jaa, i zato konano izbija jo
snanije.
Strpljenje iekujuih masa moda nee biti tako neobino ako
si tono predoimo znaenje koje za nju ima taj osjeaj zbijenosti.
to je masa zbijenija, to vie ljudi privlai. Prema zbijenosti ona
mjeri svoju veliinu, no zbijenost je u stvari poticaj za daljnji rast.
Najgua masa raste najbre. Odgaanje rastereenja je ekshibicija
te zbijenosti. to ga masa due odgaa, to due osjea i pokazuje
svoju zbijenost.
S gledita pojedinaca koji sainjavaju masu, trajanje odgaanja
jest trajanje uenja; ovjek odlae oruje i trnje, kojima je inae tako dobro naoruan protiv drugih; dodiruje se s drugima, pa
ipak se ne osjea stisnutim; dodiri vie nisu grabeni i ovjek ne osjea strah od dodira. Prije nego to se krene, u ma kojem pravcu,
svi ele biti sigurni da e ostati na okupu. Rije je o zajednikom
rastu koji zahtijeva neometanost. Iekujua masa jo nije potpuno
uvjerena u svoje jedinstvo i zato ostaje mirna to due moe.
Meutim, to strpljenje ima svoje granice. Rastereenje je konano neizbjeno, bez toga se uope ne bi moglo rei da li je masa
zaista postojala. Urlanje, kakvo je prije bilo uobiajeno prilikom
javnih smaknua kad bi krvnik podigao glavu zloinca, ili urlanje
koje danas poznajemo sa sportskih natjecanja, jest glas mase. Njegova je spontanost izuzetno vana. Uvjebani povici koji se ponavljaju u jednakim vremenskim razmacima ne pokazuju da je masa
poela ivjeti vlastitim ivotom. Oni je, istina, trebaju dovesti do
toga, ali oni mogu ostati vanjska stvar, kao uvjebane kretnje neke
vojne jedinice. Nasuprot tome stoji spontani krik, koji masa ne moe tono odrediti unaprijed, nesumnjivi znak, ije je djelovanje ogromno. On moe izraziti sve vrste afekata; esto nije toliko vano
o kojim se afektima radi, ve je vaan njihov intenzitet i razliitost
te njihov slobodan slijed. Oni su ti koji masi daju njezin duevni
prostor.
Istina je da oni mogu biti tako snani i koncentrirani da odmah
rastrgnu masu. Taj efekt imaju javna smaknua; jedna te ista rtva

28

Masa i mo

moe se ubiti samo jedanput. A ako se radi o nekom tko je uvijek

slovio kao neunitiv, onda se do posljednjeg asa sumnja u to da
on moe biti ubijen. Sumnja, koja ovdje potjee iz povoda, poveava prirodnu sporost mase. Zbog toga pogled na odrubljenu glavu
djeluje jo upeatljivije i otrije. Urlanje koje tada slijedi bit e
strano, no to je posljednji krik ove tono odreene mase. Moe se,
dakle, rei da u ovom sluaju masa plaa svoje predugo iekivanje,
kojim se sama najintenzivnije naslauje, svojom vlastitom smru,
koja nastupa odmah.
Naa su moderna sportska natjecanja svrsishodnija. Gledaoci
mogu sjediti; ope strpljenje postaje vidljivo. Oni mogu slobodno
toptati nogama, ali ipak ostaju na istom mjestu. Mogu slobodno pljeskati rukama. Za priredbu je predvieno odreeno vrijeme; u naelu ne treba oekivati da e vrijeme njezina trajanja biti skraeno; sigurno je da e barem tako dugo svi ostati zajedno. A unutar
tog vremena moe se dogoditi svata. Nikada se ne moe znati unaprijed da li e, kada i na kojoj strani pasti gol; a pored tih eljenih
glavnih dogaaja ima i dosta drugih, koji izazivaju glasne reakcije.
Glasovi se uju esto i u razliitim prilikama. Meutim, bolni karakter konanog raspadanja, razilaenja, donekle je ublaen time
to je trajanje odreeno unaprijed. Osim toga, pobijeeni e imati
priliku da se osveti, i nije sve gotovo zauvijek. Masa se ovdje zaista
moe rairiti; ona se gomila tek na ulazima, a onda miruje na
sjeditima; onda vie na sve mogue naine kad za to doe pravi
trenutak; pa ak kad je sve gotovo, moe se nadati buduim slinim
prilikama.
Iekujua masa mnogo pasivnije vrste stvara se u kazalitu.
Idealan je nastup pred punim kazalitem. eljeni je broj gledalaca
dan od samog poetka. Oni se okupljaju sami i, izuzevi manje redove pred blagajnama, svaki ovjek odvojeno nalazi svoj put u dvoranu. Gledaoce odvode do njihovih mjesta. Sve je odreeno: predstava koja e se izvoditi, glumci koji nastupaju, vrijeme poetka i
sami gledaoci na svojim mjestima. Zakanjele doekuju s odreenim neprijateljstvom. Ljudi sjede kao poredano krdo, tihi i beskrajno strpljivi. Pa ipak je svatko potpuno svjestan svoje posebne egzistencije; on je platio, i tono zapaa tko sjedi kraj njega. Prije poetka on u miru promatra red okupljenih glava; one u njemu bude
ugodan, ali ne i presnaan osjeaj zbijenosti. Jednakost meu gledaocima sastoji se zapravo samo u tome da svi moraju prihvatiti ono
to se dogaa na pozornici. No, njihove su spontane reakcije ipak
ograniene. Cak i pljesak ima propisano vrijeme trajanja, i ljudi
uglavnom pljeu samo onda kad trebaju pljeskati. Iz same jaine
pljeska moe se vidjeti koliko su se pojedinci pretvorili u masu;
pljesak je jedino mjerilo za to, a tako ga ocjenjuju i sami glumci.
Odgaanje rastereenja u kazalitu toliko se ve pretvorilo u
obred da se osjea izvana kao blag vanjski pritisak, koji na ljude ne
djeluje dublje i koji im praktiki ne daje osjeaj unutranjeg jedin-

Iekivanje

29

stva i zajednitva. Meutim, ne smijemo zaboraviti kako je veliko

i zajedniko oekivanje s kojim tamo sjede, i kako to oekivanje
traje tijekom cijele predstave. Samo u rijetkim sluajevima gledaoci
naputaju kazalite prije kraja predstave; ak i kad su razoarani,
izdre do kraja; to, meutim, znai da tako dugo ostaju na okupu.
Suprotnost izmeu tiine slualaca i glasnoe aparata koji na
njih djeluju jo je oitija na koncertima. Ovdje je najvanija potpuna neometanost. Svaki je pokret neeljen, svaki glas zabranjen. Iako
glazba koja se izvodi velikim dijelom ivi od svog ritma, ne smije se
osjetiti nita od ritmikog djelovanja na sluaoce. Afekti koje izaziva
glazba u neprestanom izmjenjivanju razliite su i najintenzivnije
prirode. Iskljueno je da ih veina prisutnih ne osjea, a iskljueno je
i to da ih ne osjeaju istodobno. Pa ipak, sve vanjske reakcije
izostaju. Ljudi sjede nepomino, kao da uspijevaju ne uti nita.
Jasno je da su tijekom dugo vremena umjetno naueni na to
odgaanje, na ije smo se rezultate ve navikli. Jer, objektivno gledano, u naem kulturnom ivotu ima malo fenomena koji su toliko
neobini kao koncertna publika. Sasvim se drukije ponaaju ljudi
koji dozvoljavaju da glazba djeluje na njih prirodno; a oni koji jo
uope nisu uli glazbu mogu postati neobuzdano uzbueni kad je
dozive prvi put. Kad su pri iskrcavanju u Tasmaniji mornari odsvirali domorocima marseljezu, domoroci su izrazili zadovoljstvo neobinim iskrivljenjima tijela i tako neobinim gestama da su se mornari valjali od smijeha. Jedan je mladi upao kosu, eao se objema
rukama po glavi i stalno isputao glasne povike.
Neki jadni ostaci tjelesnog rastereenja sauvali su se i na naim koncertima. Pljesak je izraz zahvalnosti izvoaima, kaotina,
kratkotrajna buka za dobro organiziranu, dugotrajnu buku Ako
pljesak potpuno izostane, onda se ljudi razilaze, isto onako tiho kao
to su sjedili, tako da se ve osjeaju sasvim kao u sferi vjerske pobonosti.
Iz te pobonosti izvorno potjee tiina na koncertu. Zajedniko
stajanje pred bogom jest vjeba koja je rairena u mnogim religijama. Ona se odlikuje istim znaajkama iekivanja, kakvo nam je
poznato iz svjetovnih masa, i onda moe dovesti do isto tako iznenadnih i snanih rastereenja.
Moda je najimpresivniji primjer za to poznato Stajanje na
Arafatu2, vrhunac hodoaa u Meku. Na ravnici Arafat, nekoliko
sati hoda od Meke, skuplja se tono odreenog, ritualno utvrenog
dana 600 000700 000 hodoasnika. Oni se grupiraju u velikom krugu oko Brda milosti-, golog breuljka koji se uzdie usred ove ravnice. Oko 2 sata poslije podne, kad je najtoplije, hodoasnici zauziniaju odreeni poloaj i ostaju tako stajati sve do zalaska sunca.
Svi su gologlavi i obueni u istu bijelu hodoasniku odjeu. Sa
strastvenom napetou sluaju rijei propovjednika, koji im govori
s vrha breuljka. Njegova je propovijed neprestano velianje boga.

30

Masa i mo

Oni odgovaraju jednom formulom, koja se ponavlja tisuu puta:

Drimo se tvojih zapovijedi, Gospodine, drimo se tvojih zapovijedi! Mnogi jecaju od uzbuenja, mnogi se udaraju u prsa. Mnogi od
velike vruine padaju u nesvijest. No, najvanije je da u tim uareno dugim satima izdre na svetoj ravnici. Tek pri zalasku sunca
daje se znak za polazak.
Ostale emo postupke, koji spadaju u najzagonetnije vjerske obiaje, razmotriti i protumaiti kasnije u drugom kontekstu. Ovdje
nas zanima samo taj moment iekivanja, koji traje satima. Stotine
tisua ljudi stoji u sve veem uzbuenju na ravnici Arafat i ne smije, ma to se dogodilo, napustiti ovo mjesto pred Alahom. Nastupaju zajedno i svi zajedno dobivaju znak za odlazak. Propovijed ih
podstie, a podstiu i sami sebe povicima. U formuli kojom odgovaraju sadrana je rije -drati se, koja se kao takva pojavljuje
uvijek iznova. Sunce, koje se kree nezamjetno sporo, utapa sve u
istu bljetavu svjetlost, u isti ar; mogli bismo ga nazvati utjelovljenjem iekivanja.
Meu religioznim masama postoje svi stupnjevi ukoenosti i mirovanja, no najvii se stupanj pasivnosti, koji ona uope moe dosei, namee masi nasilno izvana. U borbi jedna masa navaljuje na
drugu, i svaka od njih eli nadjaati drugu. Ratnim pokliima nastoje dokazati sebi i neprijatelju da su oni zaista jai. Cilj borbe jest
uutkivanje protivnike strane. Kad su svi neprijatelji poraeni, onda je njihov snani glas, koji se stopio u jedan, prijetnja koje smo
se opravdano bojali, jednom zauvijek utihnuo. Najtia je masa mrtvih neprijatelja. to je ona bila opasnija, to nam je drae kad je vidimo nepominu na jednoj gomili. elja za tim da ih vidimo bespomone, kao gomilu leeva, posebna je strast. Jer, prije su oni navaljivali na nas kao gomila i kao gomila vikali su na nas. Tu uutkanu masu mrtvaca prije nismo nipoto doivljavali kao neto beivotno. Pretpostavljali smo da e negdje drugdje na svoj nain nastaviti ivjeti, opet svi zajedno, i to je u osnovi trebao biti ivot
slian onom po kojem smo ih sami poznavali Za promatrae su
neprijatelji, koji su leali pred njima kao leevi, predstavljali ekstremni sluaj iekujue mase.
No, i ova je predodba doivjela jo jednu gradaciju. Umjesto
sasjeenih neprijatelja to mogu postati svi mrtvi openito, koji zajedno lee u zemlji i ekaju svoje uskrsnue. Svatko tko umre i bude pokopan, poveava njihov broj; njima pripadaju svi koji su jednom ivjeli, a takvih ima beskonano mnogo. Njihova se zbijenost
sastoji u zemlji koja ih povezuje, tako da, ak i kad lee odvojeno,
imamo osjeaj da su sasvim blizu jedan drugoga. Oni tako ostaju
leati beskonano dugo, sve do dana Posljednjega suda. Njihov se
ivot odgaa sve do trenutka uskrsnua, a to je trenutak kad e se
svi okupiti pred bogom, koji e im suditi. Izmeu toga ne postoji
nita; oni tamo lee kao masa, te e kao masa i uskrsnuti. Nema ve-

Sporost ili udaljenost ciljeva

31

lianstvenijeg dokaza realnosti i znaenja iekujue mase nego to

je stvaranje ove koncepcije uskrsnua i posljednjeg suda.

Sporost ili udaljenost ciljeva

Sa sporom je masom povezana udaljenost cilja. Ljudi se s velikom upornou kreu prema odreenom cilju, koji je nepomian,
a na putu u svakom sluaju ostaju zajedno. Put je dalek, prepreke
nepoznate, opasnosti prijete sa svih strana. Rastereenje nije dozvoljeno prije nego to se stigne na cilj.
Spora masa ima oblik vlaka. Ona se moe od poetka sastojati
od svih koji joj pripadaju, kao pri izlasku djece Izraela iz Egipta.
Njihov rje cilj Obeana zemlja, i ona predstavljaju masu tako dugo
dok vjeruju u taj cilj. Povijest njihova lutanja jest povijest njihove
vjere. esto su tekoe takve da poinju sumnjati. Gladni su ili edni, i im poinju gunati, prijeti im raspadanje. ovjek koji ih vodi
neprestano se trudi da uvrsti njihovu vjeru. U tome svaki put i uspijeva, a ako ne uspije on, onda uspiju neprijatelji koji ih ugroavaju. Povijest lutanja, koja se protee preko etrdeset godina, sadri mnoga nagla i akutna oblikovanja masa, o kojima emo dosta toga
rei kad za to bude vrijeme. No, sva su ona podvrgnuta openitijoj
predodbi o jednoj jedinoj, sporoj masi, koja se kree prema svom
velianstvenom cilju, prema obeanoj zemlji. Odrasli stare i umiru,
djeca se raaju i odrastaju, no unato tome to se svi pojedinci
mijenjaju, povorka kao cjelina ostaje ista. Ne pridruuju im se
nikakve nove grupe. Od samog je poetka odreeno tko im pripada
i tko ima pravo na obeanu zemlju. Budui da ova masa ne moe
skokovito rasti, tijekom cijelog njezina lutanja ostaje osnovno
pitanje: kako sprijeiti raspadanje?
Drugi bi se oblik spore mase prije mogao usporediti s mreom
vodenih tokova. Ona poinje malim potocima koji se postupno slijevaju u rijeku, u koju se sa svih strana ulijevaju druge rijeke. Ako
pred njima ima dostatno zemlje, nastaje od svih njih jedan tok, iji
je cilj more. Hodoaenje u Meku svake godine moda je najimpresivniji primjer za ovaj oblik spore mase. Iz najudaljenijih krajeva islamskog svijeta upuuju se prema Meki karavane hodoasnika.
Mnoge su od njih u poetku moda male, a druge, koje su njihovi
prinevi raskono opremili, trebaju sluiti na ast zemljama iz kojih
dolaze. No, tijekom svog putovanja sve one nailaze na druge karavane, koje imaju isti cilj, i tako sve vie rastu te se u blizini svoga cilja pretvaraju u snane struje. Meka je more u koje se ulijevaju.
Takvi se hodoasnici ponaaju tako da ostaje mnogo prostora
za svakodnevne doivljaje, koji sami po sebi nemaju nikakve veze

Masa I mo

jem putovanja. ovjek ivi dan za danom, nosi se s mnogim

nostima, uglavnom je siromaan i mora se brinuti za hranu i piivot tih ljudi, koji se odvija u tuini koja se neprestano mijenja,
go je izvrgnutiji opasnostima nego njihov ivot kod kue. To nikljuivo opasnosti koje se odnose na karakter njihova pothvata.
ti hodoasnici u velikoj mjeri ostaju individue, koje ive odno svaka za sebe, kao to ljudi ive svugdje. No, tako dugo dok
e svog cilja, a to vrijedi za veinu, oni su uvijek dio jedne spore
e koja bez obzira na to kako se oni prema njoj ponaaju
oji i dalje, i postojat e sve dok ne stigne na svoj oilj.

Trei oblik spore mase nalazimo u onim tvorevinama koje se

vaju na nevidljiv cilj, koji se ne moe dostii u ovom ivotu.
gi je svijet, na kojem blaeni ekaju sve one koji su zasluili
mjesto na njemu, dobro artikuliran cilj koji pripada samo vjerma. Oni ga jasno vide pred sobom, tako da se ne moraju zadovati nekim maglovitim simbolom za njega. ivot je kao hosniki put do tog svijeta, a izmeu njih i drugoga svijeta stoji
Pojedinani su putovi neobiljeeni i nepregledni. Mnogi na tom
zaluta ju i izgube se. U svakom sluaju, vjerovanje u drugi svijet
o proima ivot vjernika da je opravdano govoriti o sporoj masi
zajedno pripadaju sve pristae jedne vjere. Budui da oni jedan
oga ne poznaju i da ive ratrkani po mnogim gradovima i
jama, anonimnost te mase je izuzetno impresivna.

Meutim, kako ta masa izgleda iznutra, i po emu se najvie

kuje od brzih masa?

Sporoj je masi uskraeno rastereenje. Mogli bismo rei da je

ezino najvanije obiljeje, tako da bismo, umjesto o sporim,
voriti o nerastereenim masama. Prvi je naziv ipak pogodjer nije istina da se ta masa moe potpuno odrei rastereenja.
je uvijek sadrano u predodbi o krajnjem stanju. Ono se pree na veliku udaljenost. Tamo, gdje se nalazi cilj, nalazi se i
reenje. Snana je vizija tog rastereenja uvijek prisutna, dok
ova izvjesnost dolazi na kraju.

Kod spore se mase cilj sastoji u tome da se proces koji vodi do

eenja dugorono odgaa. Velike su religije postale pravi maju tom odlaganju. Njima je stalo do toga da zadre pristae koje
danput stekle. Da bi ih zadrale, te da bi pridobile nove, moraju
vremena na vrijeme okupljati. Ako je prilikom tih okupljanja
put dolo do snanog rastereenja, onda se ono mora ponoviti i
ogunosti nadmaiti u pogledu intenziteta; u najmanju je ruku
ito ponavljanje rastereenjia neophodno onda kad se ne eli
iti jedinstvo vjernika. Ono to se dogaa za vrijeme takve
e boje, koja se odvija u ritmikim masama, ne moe se konati preko veih distanci. Sredinji problem svjetskih religija
ontrola nad vjernicima preko velikih udaljenosti. Ta je konmogua samo uz pomo svjesnog usporavanja masovnog proce-

Nevidljive mase

sa. Udaljeni ciljevi moraju dobiti na vanosti, a oni u bli

ju stalno postajati sve beznaajniji, tako da bi se na ko
potpuno bezvrijednima. Ovozemaljsko rastereenje nije tr
stojano je samo ono to je prebaeno u drugi svijet.
Tako se cilj i rastereenje poklapaju, no cilj je nepov
obeanu zemlju mogu na ovom svijetu zauzeti i opusto
telji, dok narod kome je ona obeana moe biti istjeran
zauzeli i opljakali Karmati i odvukli iz nje sveti kamen K
da se dugo godina nije moglo u nju hodoastiti.
Meutim, drugi je svijet sa svojim blaenima nedohv
takvim pustoenjima. On ivi samo od vjere i moe se na
njoj. Raspadanje spore mase krana poelo je u onom
kojem se poela raspadati vjera u taj drugi svijet.

Nevidljive mase

Svugdje gdje ive ljudi, u cijelom svijetu, nalazimo i

vidljivim mrtvima. Mogli bismo ih nazvati najstarijom i
vjeanstva. Sigurno nema nijedne horde, nijednog plemena
naroda koji ne bi mnogo razmiljao o svojim mrtvima. O
vijek opsjedali ovjeka; oni su za njega bili od ogromnog
njihov utjecaj na ive bio je bitan dio samog tog ivota.
Ljudi su ih zamiljali sve zajedno, kao to su ivi zaj
skloni vjerovati da ih ima mnogo. Stari su Beuanci
domoroci june Afrike vjerovali da je cijeli prostor pun d
hovih predaka. Zemlja, zrak i nebo bili su ispunjeni duho
su mogli po svojoj volji odluiti da li e vriti lo utjecaj na
Pripadnici plemena Boloki na Kongu vjeruju da su ok
hovima koji im u svakoj prilici rade neko zlo, koji im n
koditi u svako doba dana i noi. Rijeke i potoci puni
njihovih predaka. I uma i ikara pune su duhova. Oni m
opasni za one putnike koji putuju kopnom ili morem i ko
da ih vani uhvati no. Nitko nije dostatno hrabar da no
uimu koja razdvaja dva sela, tako da se nitko me da
obeanjem velike nagrade. Odgovor na takve ponude uv
U umi ima previe duhova.-4
Ljudi obino vjeruju da mrtvi ive zajedno, u nekoj d
mlji, pod zemljom, na mekom otoku ili u nekoj kui na ne
noj pjesmi Pigmejaca u Gabonu veli se slijedee:

Vrata spilje su zatvorena. Due mrtvih se tamo gu

milama, kao iroj muha koje pleu naveer. Roj muha koje

34

Masa i mo

veer kad no postane tamna, kad 5nestane sunca, roj muha: ukanje mrtvog lia uz zavijanje oluje.-
Meutim, nije dostatno da mrtvih ima sve vie i da prevladava
osjeaj o njihovoj zbijenosti. Oni se i kreu i spremaju na zajednike
pothvate. Za obine su ljude oni nevidljivi, ali ima ljudi posebnih
sposobnosti, amana, koji se razumiju u zazivanje duhova i koji mogu
pokoriti duhove i uiniti ih svojim slugama. Kod naroda uk-a u
Sibiru -dobar aman ima cijele legije duhova-slugu, i kad ih sve
pozove, oni dolaze u takvom mnotvu da 6sa svih strana kao zid okrue
mali ator u kojem se obavlja zazivanje.
amani govore to vide. Glasom koji podrhtava od uzbuenosti
aman zaziva kroz iglu:
'Nebeski je prostor ispunjen golim sttvorenjima koja putuju kroz
zrak. Ljudi, goli mukarci, gole ene, koji putuju i rasplamsavaju
oluju i snjenu meavu.
ujete li kako huje? ume kao lepet krila velikih ptica gore u
zraku. To je strah golih ljudi, to je bijeg golih ljudi! Duhovi zraka
svojim 7dahom stvaraju oluju, duhovi zraka tjeraju prei snijeg po
zemlji.'-
Ta velianstvena vizija golih duhova u bijegu potjee od Eskima.
Neki narodi zamiljaju svoje mrtve ili odreen broj mrtvih kao
borbene vojske. Kod Kelta u kotskom visoju za vojske mrtvih postoji posebna rije: sluagh. Ta se rije prevodi na engleski kao
mnotvo duhova (spirit-multitude). Vojska duhova leti amo-tamo u velikim oblacima kao vorci preko lica zemlje. Oni se uvijek vraaju na mjesto svojih zemaljskih grijeha. Svojim nepogreivim otrovnim strijelama ubijaju make, pse, ovce i goveda koji pripadaju ljudima. Vode borbe u zraku kao ljudi na zemlji. U vedrim,
mraznim noima moemo ih uti i vidjeti kako suprotstavljaju svoje
vojske i kako se povlae, kako se povlae i ponovno prelaze u napad. Nakon jedne bitke od njihove krvi stijenje i kamenje postaje
crveno. Rije ghairm znai krik, povik, a sluagh-ghairim je bio
bojni pokli mrtvih. Od nje je kasnije nastala rije slogan: oznaka bojnih poklia 8naih modernih masa potjee od vojski mrtvih
iz kotskog visoja.
Dva nordijska naroda, koji ive daleko jedan od drugoga, Laponci u Evropi i Tlinkit-Indijanci na Aljasoi, imaju istu predodbu
o polarnom svjetlu kao borbi. Kolta-Laponci misle da u polarnom
svjetlu vide one koji su pali u ratu, koji se kao duhovi jo bore u
zraku. Ruski Laponci vide u polarnom svjetlu duhove ubijenih. Oni
ive u kui u kojoj se ponekad okupljaju, onda jedan drugom zadaju
smrtonosne ubode, tako da je pod pun krvi. Polarno svjetlo pokazuje
da due ubijenih poinju svoju borbu. Tlinkit-Indijanci na Aljasci
vjeruju da svi koji umru od bolesti, a ne poginu u ratu, do-

Nevidljive mase

35

lae samo u podzemni svijet. Samo su hrabri ratnici, koji su ubijeni

u ratovima, na nebu. Nebo se s vremena na vrijeme otvara da bi primilo u sebe nove duhove. amanu se oni prikazuju uvijek kao ratnici u punoj spremi. Te se due poginulih esto pojavljuju kao polarno svjetlo, osobito kao oni traci polarnog svjetla koji postaju vidljivi kao strijele ili snopovi i koji se kreu amo-tamo, ponekad projure jedni pored drugih ili izmijene mjesta, to jako podsjea aia nain borbe Tlinkit-Indijanaca. Vjeruje se da jako polarno svjetlo najavljuje
veliko krvoprolie, zato to mrtvi ratnici eznu za drugovima.9
Prema vjerovanju Germana ogroman se broj ratnika nalazi u
Valhali. Svi mukarci koji su od poetka svijeta pali u borbi dolaze
u Valhalu. Njihov broj stalno raste, jer rat nema svretka. Tamo
bane i opijaju se, a jelo i pie im se stalno obnavlja. Svakog se jutra laaju oruja i odlaze u borbu. U igri jedan drugoga ubijaju,
ali ponovno uskrsavaju, jer to nije prava smrt. Kroz 640 vrata ponovno ulaze u Valhalu, po 800 mukaraca u jednom redu.
Meutim, ne zamiljaju se samo duhovi umrlih u takvim, obinim smrtnicima nevidljivim gomilama. ovjek mora znati, pie
u jednom starom idovskom tekstu, i zapamtiti da nema praznog
prostora izmeu neba i zemlje, ve da je sve puno jata i gomila.
Jedan dio njih je ist, pun milosti i blagosti; no, jedan dio jesu neista stvorenja, tetoine i muitelji. Svi oni lete zrakom: neki od
njih ele mir, neki10trae rat; neki ine dobro, neki zlo; neki donose
ivot, a neki smrt.
U religiji starih Perzijanaca demoni ine posebnu vojsku, koja
stoji pod svojim vlastitim vrhovnim zapovjednitvom. Za bezhrojnost tih demona nalazimo u njihovoj svetoj knjizi Zend-Avesti slijedeu formulu: Tisue i tisue demona, deseci i deseci tisua, bezbrojne milijarde.1'
Kranski je srednji vijek ozbiljno razmiljao o broju avola.
U Dijalogu o udima (Dialog iiber die Wunder) Casarius von
Heisterbach pie kako su avli jedanput tako gusto ispunili kor jedne
crkve da su ometali pjevanje redovnika. Onda su redovnici zapjevali
trei psalam Gospodine, koliko ima mojih neprijatelja. avoli su
letjeli s jedne strane kora na drugu i mijeali se s redovnicima. Ovi
vie uope nisu znali to pjevaju te je u opoj pomutnji jedna strana
pokuavala nadglasati drugu. Ako se na jednom mjestu okupi toliko
avola samo zato da bi ometali slubu boju koliko ih tek onda
mora biti na cijeloj zemlji!'2 Ali, ve evanelje, smatra Casarius,
dokazuje da je cijela legija avola ula u jednog jedinog ovjeka.13
Jedan je greni sveenik na samrtnoj postelji rekao jednom roaku koji je sjedio uz njega: Vidi li onaj veliki tagalj nasuprot
nama? Pod njegovim je krovom toliko slamki koliko je sada avola
okupljenih oko mene. Oni ekaju njegovu duu da bi je kaznili.

36

Masa i mo

Ali, oni iskuavaju svoju sreu i na samrtnoj postelji pobonih. Na

pogrebu jedne dobre glavarice bilo je oko nje vie avola nego to
je lia na drveu u velikoj umi. Oko jednog umirueg opata bilo
ih je vie nego pijeska na morskim obalama. Ove podatke moemo
zahvaliti jednom avolu koji je bio osobno prisutan te je jednom vitezu, s kojim je zapodjenuo razgovor, odgovorio na sva njegova pitanja. Nije skrivao svoje razoaranje zbog tih bezuspjenih nastojanja
i priznao je da je ve pri Kristovoj smrti sjedio na jednoj strani
kria.
Vidimo da je napasnost tih avola bila isto tako strana kao njihov broj. Kad je opat Riohalm iz Zisterziensa sklopio oi, vidio ih
je oko sebe zbijene gusto kao praina. On je dao tonije procjene
njihova broja. Meni su poznate dvije od njih, koje se, meutim, jako razlikuju. U jednoj se spominje 44 635 569 a u drugoj jedanaest
bilijuna.
U velikoj i prirodnoj suprotnosti s time stoji predodba koju ljudi imaju o anelima i blaenima. Tu vlada opi mir, vie se nita
ne nastoji postii, ovjek je na cilju. Ali, i oni su na okupu, nebeska
vojska, -nepregledan broj anela, patrijarha, proroka, apostola, muenika, vjernika, djevica i drugih pravednika. Poredani u velikim
krugovima, oni stoje oko prijestolja svoga Gospodina, kao podanici
na dvoru okrenuti svom kralju. Glave su im priljubljene, dok ih
njegova blizina ispunjava blaenstvom. On ih je primio jednom zauvijek, i oni ga nee napustiti, isto kao to se nee razdvojiti jedan
od drugoga. Potpuno su zaneseni gledanjem njegova lika, i slave ga.
To je jedino to jo rade, i to rade zajedno.
Duh vjernika ispunjen je takvim predodbama nevidljivih masa. Bez obzira na to da li se radi o mrtvima, avolima ili svecima,
ovjek ih zamilja u velikim, zbijenim gomilama. Mogli bismo rei
da religije poinju tim nevidljivim masama. Njihov je raspored razliit, jer se u svakoj vjeri za njih stvara posebna ravnotea. Mogua je podjela religija prema nainu na koji rasporeuju svoje nevidljive mase, i koja bi bila vrlo poeljna. Vie religije, pod ime
podrazumijevamo one koje su postale opeprihvaene, u tome dokazuju svoju veliku sigurnost i jasnou. Na nevidljive mase, koje odravaju na ivotu svojim propovijedima, vjeaju strahove i elje ljudi. Ti nevidljivi predstavljaju krv vjere. Cim oni problijede, vjera
je oslabljena, i dok ona postupno odumire, na mjesto blijedih stupaju druge mase.
O takvoj masi koja je moda najvanija jo nismo govorili. To je jedina masa koja se i nama, dananjim ljudima, ini prirodnom unato svojoj nevidljivosti: potomstvo. ovjek jo moe imati
pregled nad dvjema ili trima generacijama, ali daljnje potomstvo
lei potpuno u budunosti. Potomstvo u svojoj bezbrojnosti nije vidljivo nikome. Svi znaju da se ono mora poveati, najprije postupno
a onda sve bre. Plemena i cijeli narodi vode svoje podrijetlo od
jednog rodonaelnika, dok je iz obeanja koja je on dobio vidljivo

Nevidljive mase

37

kakve potomke, ali prije svega, koliko potomaka eli: brojne kao
zvijezde na nebu i pijesak na morskoj obali. U Si-Kingu, klasinoj
kineskoj knjizi pjesama, nalazi se jedna pjesma u kojoj se potomstvo usporeuje s rojem skakavaca:
Krila skakavaca vele: Guraj se, guraj!
O, neka tvoji sinovi i unuci
budu bezbrojna vojska!
Krila skakavaca vele: Vei, vei!
O, neka tvoji sinovi i unuci
slijede u beskonanom nizu!
Krila skakavaca vele: Spajaj, spajaj!
O, neka tvoji sinovi i unuci
zauvijek budu jedno!14
Mnogobrojnost, neprekinutost slijeda dakle, neka vrsta vremenske zbijenosti i jedinstvo jesu tri elje za potomstvom izraene u ovoj pjesmi. Roj skakavaca kao simbol za masu potomaka
osobito je impresivan zato to se te ivotinje ovdje ne promatraju
kao tetna gamad, nego kao neto uzorno, upravo zahvaljujui njihovoj sposobnosti razmnoavanja.
Osjeaj za potomstvo danas je iv kao to je oduvijek bio. Pa
ipak, predodba o masovnosti oslobodila se vlastitog potomstva i prenijela na budue ovjeanstvo kao cjelinu. Za veinu su nas vojske
mrtvih postale ista praznovjerica. Meutim, nastojanje da se unaprijed osjeti masa neroenih, da im se eli dobro i pripremi bolji i
pravedniji ivot, smatra se plemenitim i korisnim. U opem strahovanju za budunost zemlje taj je osjeaj za neroene od najveeg
znaenja. Mogue je da je strah od njihova sakaenja, pomisao na
to kako bi mogli izgledati ako bismo danas vodili nae moderne ratove, vie zasluan za izbjegavanje tih ratova i rata uope nego
sve bojazni koje osjeamo za same sebe.
Ako se zamislimo nad sudbinom tih nevidljivih masa, o kojima
smo ovdje govorili, moemo rei da su neke od njih velikim dijelom,
a neke potpuno, nestale. U ovu drugu grupu spadaju avoli, koje vie nigdje ne moemo susresti u njihovu poznatom liku, unato njihovoj nekadanjoj mnogobrojnosti. No, oni su ipak ostavili tragove.
Iz vremena svog procvata, vremena Casafiusa von Heisterbacha npr.,
dali su dosta frapantnih dokaza svoje nevelikosti. Otada su izgubili
sve crte koje bi mogle podsjeati na ljudski lik i postali jo mnogo
manji. Ponovno su se pojavili u 19. stoljeu, potpuno promijenjeni i
u jo veim masama, kao bacili. Oni ne napadaju duu, nego tijelo
ovjeka. A za njega mogu postati vrlo opasni. Ima malo ljudi koji
su pogledali kroz mikroskop i tamo ih stvarno vidjeli. No, svi koji
su za njih uli, uvijek su svjesni njihove prisutnosti te se uvijek trude da s njima ne dou u dodir: to je s obzirom na njihovu nevid-

38

M as a i mo

ljivost uzaludno nastojanje. Nema sumnje da su svoj opasni karakter

i koncentriranost ogromnih masa na malom prostoru preuzeli od
avola.
Jedna nevidljiva masa koja je oduvijek postojala, ali je prvi
put spoznata kao takva nakon otkria mikroskopa, jest sperma. Dvije stotine milijuna spermatozoida istodobno kree na put. Oni su
meusobno jednaki i gusto zbijeni. Svi imaju jedan cilj, ali na tom
putu propadaju svi osim jednog. Moglo bi se rei da oni nisu ljudi
i da se ovdje ne bi moglo govoriti o masi u spomenutom smislu rijei. No, taj prigovor uope ne zahvaa sr stvari. Svaka od tih sjemenih stanica donosi sa sobom sve to e ostati sauvano od predaka. Ona sadri pretke, ona jest isto to i preci. ovjek se uasno iznenadi kad masu ponovno pronae ovdje, izmeu dvije ljudske egzistencije, u potpuno promijenjenom obliku: svi se nalaze u jednom
siunom, nevidljivom stvorenju, koje se opet nalazi u nebrojenom
mnotvu istih stvorenja.

Podjela po dominantnom afektu

Mase koje smo upoznali ispunjene su najrazliitijim afektima.
Jo nije bilo rijei o karakteru tih afekata. Prva je namjera istraivanja bila podjela prema formalnim naelima. injenica da li je
masa otvorena ili zatvorena, spora ili brza, vidljiva ili nevidljiva,
malo nam govori o tome to ona osjea, o njezinu sadraju.

Nahukane mase

39

U tekstu koji slijedi razmatrat emo afektivni sadraj pet vrsta

masa. Najstarije su meu njima nahukana masa i masa u bijegu.
One se pojavljuju meu ivotinjama isto kao i meu ljudima, pa je
vjerojatno da se u pojedinostima njezino stvaranje meu ljudima
svaki put temeljilo na primjeru ivotinja. Masa zabrane, masa obrata
i sveana masa specifino su ljudskog karaktera. Neophodno je
potreban opis tih pet glavnih vrsta, koji svojim tumaenjem moe
dovesti do prilino dalekosenih spoznaja.

Nahukane mase
Nahukana se masa stvara s pojavom brzo ostvarivog cilja. Taj
joj je cilj poznat i tono odreen. On je, osim toga, blizu. Njezin je
cilj ubijanje, i ona zna koga hoe ubiti. Baca se na taj cilj s nenadmanom odlunou; nitko je ne moe prevariti. Dostatno je objaviti
cilj, dostatno je rairiti glas koga treba ubiti, i ve se stvara masa.
Koncentriranje na ubijanje ima poseban karakter, a po svom je intenzitetu neto najjae to postoji. Svi ele sudjelovati, svi udaraju.
Svatko se gura u neposrednu blizinu rtve da bi mogao zadati udarac. Ako je ne moe udariti sam, onda eli vidjeti kako je udaraju
drugi. Sve ruke udaraju kao iz jednog te istog stvorenja. No, one
ruke koje pogaaju, imaju veu vrijednost i vanost. Cilj je sve.
rtva je cilj, no ona je i toka najvee zbijenosti: ona u sebi objedinjuje djelovanje sviju. Cilj i zbijenost se podudaraju.

No, taj se sadraj nikada ne javlja u istom obliku. Ve su nam

poznate prilike u kojima masa prolazi kroz itav niz afekata, koji se
javljaju brzo jedan iza drugoga. Ljudi mogu provesti u kazalitu
sate i sate, tako da su njihovi zajedniki doivljaji na j razliiti je vrste. Na koncertu odreeni povod jo vie izaziva njihove osjeaje nego u kazalitu; mogli bismo rei da ti osjeaji ovdje doseu vrhunac raznovrsnosti. No, te su prilike umjetne; njihovo je bogatstvo
konani produkt visokih i sloenih kultura. Njihovo je djelovanje
umjereno. Jedna krajnost ukida drugu. Te institucije openito slue ublaavanju i smanjivanju strasti, ikojima se ljudi pojedinano
osjeaju izvrgnutim.

Vaan razlog brzom rastu nahukane mase jest bezopasnost pothvata. On je bezopasan zato to je premo mase ogromna. rtva joj
ne moe nita. Ona bjei ili je vezana. Ne moe udariti, te je u svojoj
bespomonosti jo samo rtva. rtva je otvoren put u propast.
Njezina je sudbina odreena, i nitko se ne mora bojati sankcija
zbog njezine smrti. Dozvoljeno ubojstvo sada nadomjeta sva ubojstva koja si je ovjek morao uskratiti, zbog ijeg bi se izvrenja morao plaiti strogih kazni. Neopasno, dozvoljeno, preporueno ubojstvo koje se dijeli u mnogim drugima za veinu je ljudi neodoljivo.
Moramo rei da opasnost od smrti koja prijeti svim ljudima i koja
je uvijek, unato razliitim krinkama, djelotvorna, iako je nismo
stalno svjesni, stvara potrebu da se smrt prebaci na nekog drugog.
Stvaranje nahukanih masa zadovoljava tu potrebu.

Meutim, osnovne afektivne oblike mase treba traiti mnogo dalje. Oni se pojavljuju vrlo rano, njihova je povijest stara kao povijest samog ovjeanstva, a u dva svoja oblika jo i starija. Svaki od
ta dva oblika odlikuje se svojom specifinom obojenou, njima vlada jedna jedina osnovna strast. Ako ih jedanput dobro shvatimo,
neemo ih vie nikada zamijeniti jednog s drugim.

Radi se o lakom pothvatu, koji >se odvija tako brzo da ovjek

mora pouriti da bi jo stigao na vrijeme. Uurbanost, uzbuenje i
sigurnost takve mase imaju u sebi neto stravino. To je uzbuenje
slijepaca koji su najvie slijepi onda kad im se odjedanput ini da
vide. Masa uri u susret rtvi i smaknuu, da bi se odjedanput rijeiila smrti svih svojih pripadnika. A tada joj se u stvarnosti dogaa

40

Masa i mo

neto potpuno suprotno. Zahvaljujui smaknuu, ali tek nakon njega, masa osjea veu ugroenost od smrti nego ikada prije. Ona se
raspada i razilazi u nekoj vrsti bijega. to je rtva bila uzvienija, to
je njezin strah bio vei. Ona se moe odrati na okupu samo ako brzo uslijedi niz takvih dogaaja.
Nahukana je masa vrlo stara, njezine korijene nalazimo u najizvornijem dinamikom jedinstvu poznatom meu ljudima u lovakoj hajci. Kasnije emo detaljno govoriti o hajkama koje su male i koje se i inae u mnogo emu razlikuju od mase. Ovdje emo
govoriti samo o nekim opim prilikama koje daju povod za stvaranje
nahukanih masa.
Razlikujemo dvije osnovne vrste smrti na koje pojedinca osuuje horda ili narod: jedna je od njih izgon. Bespomonog pojedinca
ostavljaju tamo gdje je izloen divljim ivotinjama ili gdje e umrijeti od gladi. Ljudi kojima je prije pripadao vie nemaju s njim nikakve veze; ne smiju mu dati utoite ni hranu. Svaki bi doticaj s
njim druge zaprljao te i njih uinio krivcima. Ovdje je najtea kazna
usamljenost u svom najstroem obliku; odvajanje od vlastite grupe je
muka koju, osobito u primitivnim drutvima, mogu preivjeti samo
malobrojni. Jedna vrsta takvog izoliranja jest izruivanje neprijatelju. Ono se, kad se radi o mukarcima i kad do njega doe
bez borbe, doivljava kao neto izuzetno okrutno i poniavajue,
kao dvostruka smrt.
Drugi je oblik zajedniko ubijanje. Osuenika izvode van i kamenuju ga. Svatko sudjeluje u ubijanju; krivac pada pogoen kamenjem sviju. Nitko nije izabran za krvnika, ubija cijela zajednica.
Kamenje predstavlja zajednicu, ono je znak njezine odluke i njezina
djela. Cak i tamo gdje kamenovanje vie nije uobiajeno, jo uvijek
postoji ta sklonost prema zajednikom ubijanju. S time se moe usporediti spaljivanje: vatra djeluje na gomilu koja je izabrala smrt
za osuenika. rtvu sa svih strana zahvaaju plameni jezici, rtvu,
mogli bismo rei, dohvaaju i ubijaju sa svih strana. U religijama u
kojima postoji pakao tome se pridruuje jo neto: s kolektivnom
smru u plamenu, koji je simbol za masu, povezuje se ideja progonstva, tj. izgona u pakao, izruenje neprijateljima u paklu. Plameni
jezici pakla zahvaaju zemlju i heretike koji im pripadaju. Kad
se rtva ubija strelicama, ili kad osuenoga na smrt strijelja odred
vojnika, smaknue vri posebna grupa koja predstavlja zajednicu.
Pri zakapanju ljudi u mravinjake, koje je poznato iz Afrike i drugih
krajeva, taj se neugodni zadatak preputa mravima, koji predstavljaju mnogobrojnu masu.
Svi oblici javmog smaknua potjeu od starog obiaja zajednikog ubijanja. Stvarni krvnik je masa, koja se okuplja oko stratita.
Ona odobrava predstavu; masa uurbano pritjee iz daljine da bi mogla promatrati predstavu od poetka do svretka. Ona eli da se to
dogodi i ne bi htjela da joj rtva izmakne. Vijest o osudi Krista izraava sutinu tog procesa. Razapnite ga! povik je mase. On je

Nahukane mase

41

stvarni aktivni element, i u neko drugo vrijeme ona bi se sama pobrinula za to i kamenovala Isusa. Sud, koji se obino odvija pred
ogranienom grupom ljudi, predstavlja veliku masu, koja onda prisustvuje smaknuu. Smrtna presuda koja, izreena u ime prava zvui apstraktno i nestvarno, postaje stvarna kad je izvri masa. Jer,
sudi se zapravo za masu, a pod javnou prava podrazumijeva se
masa.
U srednjem se vijeku smaknua vre s raskonom pompom i traju to je dulje mogue. Dogaa se da rtva opominje promatrae
strastvenim govorima. Ona je zabrinuta za njihovu sudbinu, i oni
nipoto ne smiju slijediti njezin primjer. Ona im predoava kamo
ovjeka vodi takav ivot. Zrtvina briga laska promatraima. Njoj
to moe pruiti posljednje zadavoljstvo da meu njima jo jedanput
stoji kao netko njima ravan, pravednik kao to su oni, koji zajedno
s njima odbacuje i osuuje svoj raniji ivot. Kajanje zloinaca ili
nevjernika suoenih sa smru, koje sveenici nastoje postii svim
sredstvima, ima osim navodnog cilja spasa due i ovaj smisao: ono
treba pripremiti nahukanu masu za prijelaz u buduu sveanu masu. Svatko treba dobiti potvrdu za svoje dobre namjere i vjerovati
u nagradu koja ga za to oekuje na drugome svijetu.
U revolucionarnim se razdobljima smaknua ubrzavaju. Pariki se krvnik Samson ponosi time da je njegovim pomonicima dostatna jedna minuta po osobi. Velik dio grozniavog raspoloenja
mase u tim vremenima proizlazi iz brzog slijeda bezbrojnih smaknua. Masi je vano da joj krvnik pokae glavu smaknutoga. Jedino to predstavlja trenutak rastereenja. Bez obzira na to kome je
glava pripadala, taj je u tom trenutku degradiran, i u tom kratkom
trenutku, u kojem zuri u masu, on je samo glava kao i sve druge.
Ona je mogla stajati na ramenima kralja: u munjevitom procesu
degradiranja on je pred oima sviju izjednaen s ostalima. Masa,
koja se ovdje sastoji od glava koje bulje u prizor, postie osjeaj
jednakosti u onom trenutku kad ta glava zuri u nju. Sto je smaknuti bio moniji, to je vea bila distanca koja ga je prije dijelila
od nje, to je vee uzbuenje pri njezinu rastereenju. Ako se radilo
o kralju ili nekom slinom vlastodrcu, onda se tome pridruuje
zadovoljstvo zbog obrata. Krvava pravda, kojom je on raspolagao
tako dugo vremena, sada je izvrena nad njim samim. Ubili su ga
oni koje je on prije dao ubijati. Ne smijemo potcjenjivati znaenje
tog obrata: postoji jedan oblik mase koji se stvara iskljuivo zahvaljujui obratu.
Djelovanje glave koja se pokazuje gomili nipoto se ne iscrpljuje u samom rastereenju. Kad pripadnici mase s velikim naporom prepoznaju glavu kao jednu od svojih, kad ona, tako rei, padne meu njih i vie nije nita drugo nego oni sami, te ih tako sve
izjednai, onda svaki od njih u toj glavi vidi sebe. Odrubljena glava
predstavlja prijetnju. Oni su s takvom strau zurili u njezine mrtve oi da se sada vie ne mogu osloboditi njezine slike. Budui da

42

Masa i mo

glava pripada masi, znai da je i sama masa pogoena njezinom

smru: oneraspoloena i preplaena na neki tajanstven nain, masa
se poinje raspadati. To je neka vrsta bijega od glave, bijega u kojem se ona sada razilazi.
Nahukana se masa, koja je dobila svoju rtvu, raspada izuzetno brzo. Ta je injenica dobro poznata ugroenim vlastodrcima. Oni
masi dobacuju neku rtvu da bi sprijeili njezin rast. U tu su svrhu
zapovjeena mnoga politika smaknua. S druge strane, voe radikalnih stranaka esto uope nisu svjesmi toga da postizanjem svog
cilja, javnog smaknua nekog opasnog neprijatelja, vie tete sebi
nego protivnikoj strani. Moe im se dogoditi da se nakon takvog
smaknua masa njihovih pristaa razbjei i da vie nikada ne dosegne svoju staru snagu. O razlozima tog obrata bit e mnogo rijei
kad budemo govorili o hajkama, a osobito o alobnoj hajci.
Zgraanje nad zajednikim ubijanjem je novijeg datuma. No,
ne treba ga precjenjivati. I danas svi sudjeluju u javnim smaknuima, preko novina. Samo to je to sudjelovanje, kao i sve drugo,
mnogo udobnije. ovjek sjedi na miru kod kue i moe se, suoen
sa stotinu pojedinosti, zadrati kod onih koje ga naroito uzbuuju.
ovjek odobrava tek onda kad je sve gotovo, a uitak mu nije pokvaren ni najmanjim osjeajem krivnje. On nije odgovoran ni za
to, ni za osudu, ni za svjedoka, ni za njegov iskaz, niti za novine
koje su objavile taj izvjetaj. No, danas ovjek o tome zna vie nego
nekada, kad je .morao satima hodati i stajati da bi na koncu vidio
sasvim malo. U itaocima novina ouvala se nahukana masa, koja
tu postoji u ublaenom obliku, ali je zbog svoje distance prema dogaajima jo neodgovorni ja i ak, mogli bismo rei, nahukana masa
u svom najpokvarenijem i istodobno najstabilnijem obliku. Budui
da se ak ne mora ni okupljati, ona izbjegava raspadanje, dok
promjenu osigurava svakodnevno izlaenje novina.

Mase u bijegu
Masa u bijegu stvara se s pojavom prijetnje. Za nju je karakteristino da sve bjei; ona sve povlai za sobom. Opasnost koja joj
prijeti ista je za sve. Ona se koncentrira na jednom odreenom mjestu. Opasnost ne radi nikakvi razlike. Moe ugroavati stanovnike
jednog grada ili sve pripadnike jedne vjere ili sve koji govore jednim te istim jezikom.
Ljudi bjee zajedno jer se tako bolje bjei. Uzbuenje je isto:
energija jednog poveava energiju drugoga, ljudi guraju jedan drugog u istom pravcu. Tako dugo dok su zajedno, osjeaju da je opasnost podijeljena. Praiskonska je predodba da e opasnost udariti

Mase u bijegu

43

na jednom mjestu. Dok neprijatelj epa jednog, u meuvremenu

svi drugi mogu pobjei. U bijegu su obje strane gomile otvorene,
ali razvuene, tako da je nevjerojatno da e opasnost napasti sve
istodobno. U takvoj gomili svatko misli da on nije rtva. Budui da
kretanje sviju ima za cilj spas, ovjek je potpuno proet osjeajem
dosenosti tog cilja.
Kod mase u bijegu najuoljivija je snaga njezine usmjerenosti.
Masa se, tako rei, sva pretvorila u odreeni smjer, suprotan opasnosti. Budui da je vaan jedino cilj, gdje se ovjek moe spasiti, te
put koji vodi do njega, distance koje su prije postojale meu ljudima postaju irelevantne. Ovdje se iznenada mogu nai zajedno vrlo
neobina i razliita stvorenja, koja se prije nikada nisu pribliila jedno drugom. U bijegu se, dodue, ne .ukidaju razlike meu njima, ali
se ukidaju sve distance. Od svih oblika mase bijeg je najsveobuhvatniji. No, nejednolika slika koju prua nije odreena samo sudjelovanjem sviju bez izuzetka; ona postaje jo sloenija zbog vrlo razliite brzine kojom se mogu kretati ljudi u bijegu. Meu njima ima
mladih, starih, snanih, slabih, manje ili vie optereenih. arolikost
te slike moe zbuniti promatraa koji stoji sa strane. Ona je sluajna
i u usporedbi s nadmonom snagom usmjerenosti potpuno
beznaajna.
Energija se bijega uviestruuje tako dugo dok svaki sudionik
priznaje druge: on ih ne smije gurati naprijed ni u stranu. U trenutku kad pojedinac pone misliti samo na sebe, a one oko sebe doivljavati samo kao zapreku, karakter masovnog bijega se potpuno
mijenja i prelazi u svoju suprotnost: on se pretvara u paniku, u borbu
pojedinca protiv svih koji mu stoje na putu. Najee dolazi do
obrata kad se neprestano ometa pravac bijega. Dostatno je preprijeiti put masi pa da ona pojuri u drugom pravcu. A ako joj se stalno prepreuje put, onda ona ubrzo vie ne zna kamo da se okrene.
Masa vie ne zna svoj pravac kretanja i zato gubi konzistentnost.
Opasnost, koja ju je do sada ubrzavala i ujedinjavala, suoava pojedinca s drugima kao neprijatelja, jer svatko pokuava spasiti sebe,
Meutim, za razliku od panike, masovni bijeg crpi svoju energiju iz jedinstva. Tako dugo dok se masa ne da rastjerati, dok ustraje u svojoj nepodijeljenosti, dok ostaje mona struja koja se ne
dijeli, tako dugo je strah koji je tjera jo podnoljiv. Masovni se
bijeg poinje odlikovati odreenim uzvienim osjeajem im jedanput krene svojim tijekom: radi se o uzvienom osjeaju zajednikog
kretanja. Nitko nije manje ugroen od drugih i, iako svatko tri ili
jae iz svih snaga da bi stigao na sigurno, on ipak ima svoje mjesto
u cjelini, koje potuje i kojeg se dri usred sveopeg metea.
Tijekom bijega, koji moe trajati danima i tjednima, neki zaostaju, bilo zato to ih naputaju snage ili zato to ih pogaa neprijatelj. Svatko tko padne daje drugima poticaj za daljnji bijeg. Oni su

44

Masa i mo

45
Mase zabrane

izmakli sudbini koja je snala njega. Pogoeni je rtva prinesena

opasnosti. Ma kako da je pojedinac bio osobno vaan drugima kao
sudionik bijega, on kao pogoeni postaje jo vaniji. Pogled na njega daje umornima novu snagu. On je bio slabiji od njih, pa se opasnost okomila na njega. Usamljenost u kojoj on sada ostaje i u kojoj
ga jo kratko vrijeme mogu vidjeti za njih poveava vrijednost njihova jedinstva. Ne moemo dostatno naglasiti znaenje pogoenog
za konzistentnost bijega.
Prirodni kraj bijega jest dostizanje cilja. Na sigurnom se masa
ponovno razilazi. Meutim, opasnost se moe uguiti u zametku.
Kad se proglasi primirje, grad iz kojeg su ljudi pobjegli vie nije
ugroen. Ljudi se vraaju odvojeno, iako su bjeali zajedno; i svi su
opet onako odvojeni kao to su bili prije. No, postoji jo jedna, trea mogunost; moemo je nazvati presuivanjem bijega u pijesku.
Oilj je predaleko, okolica neprijateljska, ljudi izgladnjeli, slabi i
umorni. Ne samo jedan ve stotine i tisue njih ostaju leati na putu. To fiziko raspadanje nastupa postupno, dok se prvotno kretanje
odrava beskonano dugo. Ljudi puu naprijed i onda kad su nestali
svi izgledi za spas. Od svih oblika mase najilavija je masa u bijegu,
jer i posljednji sudionici ostaju zajedno do posljednjeg trenutka.
Ima zaista mnogo primjera masovnog bijega. Nae je vrijeme
ponovno postalo bogato takvim primjerima. Prije iskustva prologa rata ovjek bi najprije pomislio na sudbinu Napoleonove Grande Armee prilikom njezina povlaenja iz Rusije. To je izuzetan primjer: sastav vojske, koju su sainjavali toliki ljudi iz razliitih zemalja i razliitih jezika, uasna zima, ogromna udaljenost koju je
veina prela pjeice: to je povlaenje, koje se moralo izvrgnuti u
masovni bijeg, poznato u svim pojedinostima. Bijeg takvih razmjera iz jedne metropole svijet je prvi put doivio kad su se 1940. Nijemci pribliavali Parizu. uveni eksodus nije trajao dugo, jer je
ubrzo sklopljeno primirje. No, intenzitet i opseg tog kretanja bili
su takvi da su za Francuze postali sredinja zajednika uspomena iz
prologa rata.
Ovdje neemo gomilati primjere iz novijeg vremena. Oni su jo
ivi u sjeanju svih nas. No, ini se da je vrijedno naglasiti da je
masovni bijeg ljudima bio poznat i onda kad su jo ivjeli u sasvim malim grupama. On je igrao odreenu ulogu u njihovoj mati
jo prije nego to je postao mogu u brojanom smislu. Sjetimo se
one vizije eskimskog amana:,
Nebeski je prostor ispunjen golim stvorenjima koja putuju kroz
zrak. Ljudi, goli mukarci, gole ene, koji putuju i rasplamsavaju
oluju i snjenu meavu.
ujete li ih kako huje? Sume kao lepet krila velikih ptica gore
u zraku. To je strah golih ljudi, to je bijeg golih ljudi!

Mase zabrane
Posebnu vrstu mase stvara zabrana: Mnogi ljudi zajedno nee
vie raditi ono to su do sada radili kao pojedinci. Zabrana nastupa
iznenada; oni je nameu sami sebi. To moe biti neka stara zabrana
koja je ve pala u zaborav; ili neka koja se s vremena na vrijeme
obnavlja. No, to moe biti i potpuno nova zabrana. U svakom sluaju, ona djeluje velikom silom. Bezuvjetna je kao zapovijed, no
kod zabrane je odluujui njezin negativni karakter. Ona nikada
ne dolazi izvana, iako se moe initi suprotno. Zabrana uvijek potjee iz neke potrebe onih koje pogaa. im se zabrana izgovori,
poinje se stvarati masa. Svi se libe uiniti ono to od njih oekuje
okolica. Odjedanput nipoto nee raditi ono to su do sada radili,
ne pridajui tome veliku vanost, kao da je to neto prirodno to
im nije teko. Njihovu jedinstvenost moemo vidjeti u odlunosti
njihova odbijanja. Masa spoznaje negativni karakter zabrane od asa
svog raanja i on ostaje njezina znaajka sve dok ona postoji.
Stoga bismo mogli govoriti o negativnoj masi. Nju tvori odbijanje:
zabrana je njezina granica i brana; nita ne moe prijei tu granicu,
probiti tu branu. Jedan ovjek nadgleda drugog da bi vidio da
li je on jo uvijek dio te brane. Onaj tko popusti i prekri zabranu
postaje predmet prezira.
U nae vrijeme najbolji primjer za negativnu masu ili masu
.zabrane jest trajk. Radnici su naviknuti redovito raditi u odreeno
vrijeme. Njihov se rad razlikuje, jedan mora raditi ovo, drugi neto
sasvim drugo. No, oni dolaze na posao u isto vrijeme i u isto vrijeme odlaze sa svog radnog mjesta. Jednaki su s obzirom na taj zajedniki trenutak poinjanja i zavravanja rada. Veina obavlja rad
irukom. Oni su bliski jedan drugom po jo neemu, po injenici da
za svoj rad dobivaju plau. Meutim, plae se razlikuju, ovisno o
tome isto rade. Kao to vidimo, njihova jednakost nije dalekosena.
Ona sama ne moe dovesti do stvaranja mase. Meutim, kad doe
do trajka, radnici postaju jednaki u jednom dubljem smislu: po
svom odbijanju da dalje rade. ovjek je potpuno obuzet tim otporom. Zabrana rada stvara akutno raspoloenje koje omoguuje otpor.
Trenutak obustavljanja rada je velik trenutak, koji se slavi u
radnikim pjesmama. Osjeaju olakanja koji nastupa sa trajkom
doprinosi mnogo toga. Njihova fiktivna jednakost, o kojoj se pria,
ali koja se u stvarnosti svodi na to da za rad svi upotrebljavaju ruke, odjedanput postaje stvarna. Tako dugo dok su radili, morali su
raditi najrazliitije stvari, i sve im je bilo unaprijed odreeno. Kad
obustavljaju rad, onda svi rade isto. ini se da su svi spustili ruke
u istom trenutku, kao da moraju svu energiju potroiti na to da ih
vie ne podignu, bez obzira na to koliko su gladni. Obustava rada
ini radnike jednakima. U usporedbi s djelovanjem tog trenutka

46

Masa i mo

Mase obrata

47

njihov konkretni zahtjev nije toliko vaan. Cilj trajka moe biti
poviica plae, i sigurno je da se oni osjeaju jedinstveni i s obzirom na taj cilj. No, on sam ne bi bio dostatan da ih pretvori u
masu.
Ruke koje se sputaju niz tijelo djeluju zarazno na druge ruke. Cijelom se drutvu pokazuje to one ne rade. trajk, koji se
zahvaljujui simpatijama sve vie iri, onemoguuje i drugima,
koji prvotno nisu mislili na obustavu rada, da obavljaju svoj svakodnevni posao. Smisao je trajka u tome da nitko ne smije raditi nita tako dugo dok ne rade radnici; i u to veoj mjeri uspiju ostvariti svoju namjeru, to su vei njihovi izgledi na pobjedu u trajku.

istou karaktera mase zabrane i sprijeiti svaku pozitivnu pojedinanu akciju. Ona takoer treba znati kad je doao trenutak da se
ponovno ukine zabrana kojoj masa zahvaljuje svoju egzistenciju.
Ako se njihova odluka poklapa s osjeajem mase, organizacija se
mora sama rasformirati im ukine zabranu.

Unutar samog trajka vano je da se svatko dri parole o zabrani. Iz same se mase spontano stvara jedna organizacija. Ona ima
funkciju drave koja nastaje potpuno svjesna kratkotrajnosti svog
ivota i u kojoj vrijedi samo nekoliko zakona. Ti se zakoni, meutim, najstroe potuju. Straari uvaju prilaze do mjesta s kojeg je
potekla njihova akcija: samo je radno mjesto zabranjeno podruje.
Interdikt pod kojim se nalazi radno mjesto oslobaa ga njegove svakodnevnosti i pridaje mu posebno dostojanstvo. Odgovornost koju
radnici za njega snose pretvara ga u zajedniko vlasnitvo. Ono se
kao takvo titi i ispunjava viim smislom. U njegovoj praznini i tiini ima neeg sakralnog. Svatko tko mu se priblii, mora otkriti
svoje namjere. Onaj tko dolazi s profanim namjerama, onaj tko eli
raditi, smatra se neprijateljem ili izdajnikom.

Dragi, dobri prijatelju, vukovi su uvijek jeli ovce; zar e ovaj

put ovce jesti vukove? Ovu reenicu nalazimo u jednom pismu
koje je za vrijeme francuske revolucije Madame Jullien pisala svom
sinu. Ona, svedena na saetu formulu, izraava sutinu obrata. Do
sada su malobrojni vukovi napadali mnogobrojne ovce. A sada je
vrijeme da se manogobrojne ovce okrenu protiv malobrojnih vukova. Zna se da ovce nisu mesoderi. No, ta je reenica, unato svojoj
prividnoj besmislenosti, vana. Revolucije su razdoblja u kojima, u
stvari, dolazi do obrata. Oni koji su tako dugo bili bespomoni, odjedanput dobivaju zube. Svojom mnogobrojnou
oni moraju nadoknaditi nedostatak iskustva u injenju zlodjela.15

Organizacija se brine za pravednu raspodjelu ivenih namirnica ili novca. Zalihe moraju trajati to due. Vano je da svatko
dobije jednako malo. Jaem nee pasti na pamet da bi trebao dobiti vie. Cak i lakomac postaje umjeren. Budui da obino ima vrlo
malo za sve i da se raspodjela odvija poteno, tj. javno, ona svojim
karakterom doprinosi jaanju ponosa mase na svoju jednakost. Takva
organizacija ima u sebi neto neobino ozbiljno i vrijedno potovanja.
Tog se osjeaja odgovornosti i dostojanstva takve tvorevine nastale
iz same mase moramo sjetiti kad govorimo o divlja-tvu mase i
njezinoj elji za razaranjem. Analiza mase zabrane neophodna je ve
i zbog toga to nam otkriva njezine potpuno drukije, gotovo
suprotne karakteristike. Tako dugo dok ostaje vjerna svojoj sutini,
ona osjea odbojnost prema svakom razaranju.
Istina je da nije lako odrati je u tom stanju. Ako stvari krenu
loe i oskudica dostigne nepodnoljive razmjere, no osobito ako se
osjea napadnutom ili opkoljenom, negativna se masa obino pretvara
u pozitivnu i aktivnu masu. trajkaima, koji su tako iznenada
sami sebi zabranili uobiajeni rad svojih ruku, moe nakon nekog
vremena postati vrlo teko da nita ne rade rukama. Cim osjete da
je jedinstvo njihova otpora ugroeno, postat e skloni razaranjima,
i to najprije razaranjima na podruju svoje vlastite, poznate djelatnosti. Tu se javlja najvaniji zadatak organizacije; ona mora ouvati

Mase obrata

Obrat pretpostavlja raslojeno drutvo. Razgranienost odreenih klasa, od kojih jedna ima vie prava nego druga, mora trajati
neko vrijeme, mora se dulje vremena osjeati u svakodnevnom ivotu ljudi prije nego to moe nastati potreba za obratom. Via je
grupa imala pravo izdavati zapovijedi nioj, bilo zato to je osvojila
njihovu zemlju i zavladala njezinim stanovnicima, bilo zato to je
do raslojenosti dolo zbog unutranjih procesa.
Svaka zapovijed ostavlja u onom tko je mora izvriti bolan
alac. Kasnije emo detaljnije govoriti o karakteru tih alaca, koji
su neunitivi. Ljudi ikojima se mnogo zapovijeda i koji su puni takvih alaca, osjeaju snaan nagon za tim da ih se oslobode. A osloboditi ih se mogu na dva naina. Tako da zapovijedi koje su dobili
odozgo proslijede svojim podreenim; u tu svrhu moraju postojati
podreeni koji su spremni preuzeti zapovijedi. Meutim, ljudi mogiu
i svojim pretpostavljenima vratiti istom mjerom ono to su od njih
dugo trpjeli i gomilali u sebi. Pojedincu koji je slab i bespomoan ta
e se prilika ukazati vrlo rijetko. No, ako se mnogo njih okupi u
masi, moe im uspjeti ono to im je pojedinano bilo nemogue.
Mogu se zajedno okrenuti protiv onih koji su im do tada zapovijedali.
Revolucionarnu situaciju moemo promatrati kao stanje takvog
obrata. A masu, ije se rastereenje uglavnom sastoji u zajednikom
oslobaanju od alaca zapovijedi, moemo nazvati masom obrata.

48

Masa I mo

Mase obrata

49

Smatra se da je poetak francuske revolucije bio napad na Bastilju. Ona je poela ve ranije krvoproliem meu zeevima. U svibnju 1789. sastali su se predstavnici pokrajina u Versaillesu. Vijeali
su o ukidanju feudalnih prava, meu koja je spadalo i pravo plemstva na lov. Desetog lipnja, mjesec dana prije napada na Bastilju,
pisao je Camille Desmoulins, koji je kao poslanik sudjelovao u vijeanju, u jednom pismu svom ocu: Bretonci za sada provode neke
stavke iz svoje knjige albi. Ubijaju golubove i divlja. U ovom kraju
50 mladia provodi nevien pokolj meu zeevima i kuniima.
Tvrdi se da su pred oima uvara ubili 40005000 divljai u dolini
St. Germain.14 Prije nego to se usude napasti vukove, ovce napadaju zeeve. Prije obrata koji se okree protiv samih pretpostavljenih, ovjek se okree protiv najniih, boji nisu opasni, protiv ivotinja koje lovi.
Pravi dogaaj je onda dan Bastilje. Cijeli se grad opskrbljuje
orujem. Pobuna je uperena protiv kraljevskog sudstva, koje je utjelovljeno u napadnutoj i osvojenoj tvravi. Oslobaaju se zarobljenici, koji se onda mogu pridruiti masi. Smaknut je guverner koji je
bio odgovoran za obranu Bastilje i njegovi pomonici. No, ma laterne se vjeaju i lopovi. Bastilja je sravnjena sa zemljom, nije ostao
ni kamen na kamenu. Sudstvo, s oba svoja lica, smrtnom kaznom i
pomilovanjem, prelazi u ruke naroda. Na taj je nain obrat privremeno zavren.

loa ju. Vjerniku se obeava oslobaanje od alaca. Meutim, ne govori se nita poblie o tom osloboenju; i premda e kasnije na onom
svijetu svi stajati zajedno, u biti se uope ne ukazuje na masu kao
supstrat obrata.

Ovakve se mase stvaraju pod najrazliitijim uvjetima: to mogu

biti ustanci irobova protiv gospodara, vojnika protiv oficira, obojenih protiv bijelaca koji ive u njihovoj sredini. Uvijek su jedni dugo vremena izvravali zapovijedi drugih. Pobunjenike uvijek potiu na djelovanje njihovi alci, te uvijek treba proi dugo vremena
prije nego to ponu djelovati.

Propovjednici su straili sluaoce tako dugo dok ovi nisu pali

a ostali leati kao mrtvi. Prijetilo im se Bojim zapovijedima. Te su
ih zapovijedi natjerale u bijeg, pa su se pokuavali spasiti u nekoj
vrsti prividne smrti. Propovjednik je otvoreno priznavao da ih eli
oboriti-. Sve je izgledalo kao na bojnom polju desno i lijevo padali
su na zemlju cijeli redovi. Sami su propovjednici usporeivali ovu
situaciju s bojnim poljem. Smatrali su da je ova najvea i posljednja
grozota neophodna za moralni obrat koji su eljeli izazvati. Uspjeh
propovijedi mjerio se brojem oborenih. Jedan oevidac, koji je to
tono pratio, pie da je tijekom ovog viednevnog skupa 3 000 ljudi, gotovo estina svih prisutnih, bespomono palo na zemlju. Svi
koji su pali, odneseni su u oblinju prostoriju za skuptine. Pod je u
svako doba bio barem dopola prekriven ljudima. Mnogo, vrlo mnogo
ljudi je tamo satima mirno lealo, i nisu se mogli pomaknuti niti
progovoriti. Ponekad bi nakratko dolazili svijesti i duboko uzdisali,
a onda ispustili prodoran krik ili izrekli usrdnu molitvu kao zahvalnost za milost da su jo ivi. Neki su bubnjali petama o pod. Drugi
su vikali kao u smrtnim mukama i bacakali se kao ribe koje su ive izvuene iz vode. Neki su se satima kotrljali po podu. Bilo je nekih koji bi odjedanput divlje skoili preko govornikih pultova i
klupa viui: Izgubljen! Izgubljen! i pojurili u umu.

Velik se dio onoga to zapaamo na povrini revolucije odvija

zapravo u nahukanim masama. Organizira se lov na pojedine ljude, koje, kad ih uhvate, svi zajedno ubiju, nakon suenja ili ak bez
presude. No, to nipoto ne znai da se revolucija sastoji u tome.
Stvar ne zavrava s nahukanim masama, kojima vrlo brzo dolazi
prirodan kraj. Obrat koji je jedanput zapoeo stalno se nastavlja.
Svatko nastoji doi u poloaj u kojem se moe osloboditi svojih alaca, i svaki ima mnogo takvih alaca. Masa obrata je proces koji
zahvaa cijelo drutvo, i iako moda na samom poetku ima uspjeha, on se okonava vrlo sporo i teko. Kao to se brzo razilazi nahukana masa koja lei na povrini, isto se tako sporo dogaa obrat
koji u mahovima dolazi iz dubine.
No, obrat moe biti jo mnogo sporiji: on moe biti obean za
onaj svijet. Posljednji e biti prvi. Izmeu ovog i onog poretka
stoji smrt. Na drugom e svijetu ovjek ponovno ivjeti. Onaj tko
je ovdje bio najsiromaniji i koji nije uinio nikakva zla na drugome
svijetu vrijedi najvie. Egzistira dalje kao novi ovjek, u boljem po-

U sreditu takvog obeanja stoji ideja uskrsavanja. U evaneljima pie kako je Isus oivljavao ljude na ovom svijetu. Propovjednici
uvenih reviv al-pokreta." u anglosaksonskim zemljama na sve su mogue naine primijenili djelovanje smrti i uskrsnua. Okupljenim
su greriicima prijetili najstranijim mukama u paklu13, tako da su
ovi padali u stanje neopisiva straha. Pred sobom su vidjeli ogromno plameno jezero i sumpor i ruku Svevinjega, koji se spremao da
ih baci u straan ponor. Za jednog se od tih propovjednika tvrdi
da je djelotvornost svojih estokih prijetnji jo poveavao odvratnim izoblienjima lica i gromoglasnou. Ljudi su dolazili iz mjesta
udaljenih 40, 50 i 100 milja da bi uli te propovjednike. Mukarci su
dovodili svoje obitelji u natkrivenim kolima i opskrbljivali se posteljinom i Hranom za nekoliko dana. Oko 1800. jedan dio drave
Kentuckv je pao u grozniavo stanje zbog jedne takve skuptine.
Skuptine su se odravale na otvorenom, jer nijedna zgrada ondanjih Sjedinjenih Drava ne bi mogla primiti te ogromne mase. Dvadeset tisua ljudi okupilo se u kolovozu 1801. na skupu u Cane Ridgeu. Jo stotinu godina
poslije toga nije se u Kentuckvju ugasilo
sjeanje na taj skup.1'

Kad su oni koji su pali ponovno doli svijesti, hili su to drugi

ljudi. Ustali bi i povikali: Spas. Bili su preporoeni te su mog-

M as a i mo

50

li zapoeti dobar i krepostan ivot. Svoj su stari greni ivot ostavili

iza sebe. No, preobraenje je bilo uvjerljivo samo onda kad mu je
prethodila neka vrsta smrti.
Bilo je i pojava koje nisu bile tako ekstremne, ali su djelovale
na isti nain. Jedna je cijela skuptina briznula u pla. Na mnogim
bi se ljudi poeli nekontrolirano trzati. A neki, obino grupe od etiri ili pet ljudi, poeli su lajati kao psi. Nakon nekoliko godina, kad
je uzbuenje poprimilo blae oblike,
najprije je pojedince a onda
cijeli skup spopadao sveti smijeh.20
No, sve to to se dogaalo, dogaalo se u masi. Ne poznajemo
uzbuenije i napetije oblike mase nego to su ovi.
Preobraenje za kojim se ovdje tei drukije je od obrata u revolucijama. Radi se o odnosu ljudi prema Bojim zapovijedima. Oni
su do sada radili protiv njega. No, sada ih je obuzeo strah od njegove kazne. Taj ih strah, koji propovjednik pojaava na sve mogue naine, tjera u nesvijest. Pretvaraju se da su mrtvi, kao ivotinje
u bijegu; no, njihov je strah tako velik da od njega gube svijest.
Kad se osvijeste, izraavaju spremnost da se dre Bojih zapovijedi
i zabrana. Zato se maksimalno intenzivirani strah postavlja pred
neposrednu kaznu. Radi se, tako rei, o iprocesu kroenja: ovjek doputa da ga propovjednik ukroti u poslunog slugu bojeg.
Taj je proces potpuno suprotan procesu koji se odvija u revoluciji, koji smo protumaili ranije. Tamo je bila rije o oslobaanja
od alaca, koji su potpuno opteretili ipojedinca tijekom njegove dugotrajne potinjenosti nekoj vlasti. Ovdje se radi o novom podvrgavanju Bojim zapovijedima, dakle o spremnosti da se na sebe dobrovoljno preuzmu svi alci koje bi to potinjavanje moglo stvoriti.
Objema je procesima zajednika samo injenica obrata i duevna
pozornica na kojoj se on zbiva i u ovom i u onom sluaju mase.

Dvostruka masa ...

51

ta ih ne tjera u bijeg, za vrijeme sveanosti zajamen je ivot i

uitak. Mnoge su zabrane i razlike ukinute, dozvoljava se i omoguuje neuobiajena bliskost. Za pojedinca je to atmosfera oputanja,
a ne rastereenja. Ne postoji cilj koji bi za sve bio isti i koji bi morali dostii svi zajedno. Cilj je sveanost, i on je ostvaren. Zbijenost
je velika, a jednakost je dobrim dijelom jednakost slobodne volje
i uivanja. Ljudi se kreu jedni pored drugih, a ne jedan s drugim.
Stvari koje tu stoje nagomilane, i od kojih neto dobivaju, predstavljaju bitan dio zbijenosti, njezinu jezgru. Te su stvari ljudi najprije sakupljali i tek se onda, kad su sve skupljene, oko njih okupljaju ljudi. Nekad prou i godine prije nego to sve bude na okupu,
a ovjek moda mora pretrpjeti dugo odricanje radi ovog kratkotrajnog izobilja. No, on ivi imajui pred oima taj trenutak, koji
svjesno priprema. Sveano se pozivaju ljudi u grupama, koji se inae rijetko viaju. Dolazak pojedinih
grupa obiljeava se posebno i
skokovito poveava ope veselje.21
U toj situaciji odreenu ulogu igra i osjeaj da se zajednikim
uivanjem u ovom slavlju osiguravaju mnoga kasnija slavlja. Obrednim plesovima i predstavama obnavlja se sjeanje na ranije prilike iste vrste. Njihova je tradicija sadrana u sadanjosti ovog slavlja. Bez obzira na to da li se slavi u ast pokretaa tih sveanosti,
mitskih zatitnika svih uitaka kojima se ovjek raduje, u ast
predaka ili, kao u suzdranijim kasnijim drutvima, jednostavno
u ast bogatih pokrovitelja pojedincu se u svakom sluaju jami
budue ponavljanje slinih prigoda. Jedno slavlje zove drugo, dok
se, zahvaljujui obilju stvari i ljudi, umnoava ivot.

Dvostruka masa:
Mukarci i ene. 2ivi i mrtvi
Sveane mase
Petu bih vrstu masa nazvao sveanim masama.
Na jednom ogranienom prostoru ima mnogo ljudi i svi oni koji se kreu na tom odreenom podruju mogu sudjelovati. Plodovi,
bilo ikoje kulture, izloeni su u velikim gomilama. Tu lei stotinu svinja vezanih u jednom redu. Naslagana su brda voa. U ogromnim
je posudama pripremljeno najomiljenije pie, koje eka da ga popiju. Ima vie nego to bi svi zajedno mogli potroiti, i sa svih strana pritjee sve vie ljudi, koji dolaze da bi troili. Oni uzimaju sve
dok neeg ima, te se ini da tome nema svretka. Ima obilje ena
za mukarce i obilje mukaraca za ene. Nita i nitko ne prijeti, ni-

Najsigurnija, a esto i jedina mogunost da se masa odri jest

postojanje jedne druge mase koja je s njom u odreenom odnosu.
Bilo da se one suoavaju i odmjeravaju snage u igri, bilo da jedna
drugu ozbiljno ugroavaju. Pogled na drugu masu, ili iva predodba ,o drugoj masi, ne dozvoljavaju prvoj da se raspadne. Dok noge
na jednoj strani stoje zbijene jedne uz druge, oi su uprte u druge
oi nasuprot njima. Dok se ruke ovdje kreu u zajednikom ritmu,
ui oslukuju da bi ule povik koji treba doi s druge strane.
ovjek je u fizikoj blizini svojih ljudi i djeluje s njima u poznatom i prirodnom jedinstvu. Istodobno su sva radoznalost i oekivanje, ili sav strah, usmjereni na drugu gomilu ljudi, koja je jasno
odvojena od njih. ovjek fascinira pogled na tu suprotnu stranu; a

52

Mas a i mo

ako je ne vidi, onda je bar moe uti. O djelovanju ili namjeri druge gomile ovisi sve to ovjek sam ini. Suprotstavljenost, koja kod
obje strane izaziva posebnu opreznost, mijenja karakter koncentracije unutar svake grupe. Tako dugo dok se druga grupa nije razbjeala, mora i vlastita strana ostati na okupu. Napetost izmeu obje
gomile izraava se kao pritisak na vlastite ljude.
Kad je rije o napetosti neike obredne igre, javlja se pritisak u rv:idu stida: ini se sve
da se vlastita strana ne bi izloila protivnikoj strani. Meutim, kad
protivnici prijete i kad se stvarno radi o ivotu, pritisak se pretvara
u oklop odlune i jedinstvene obrane.
U svakom sluaju, jedna masa odrava drugu na ivotu, pod
pretpostavkom da su po veliini i intenzitetu priblino jednake. Da
bi se masa odrala, ne smije imati suvie nadmonog protivnika ili
ga barem ne smije smatrati suvie nadmonim. Ako prevlada osjeaj
da se masa ne moe oduprijeti, onda e se ona pokuati spasiti zajednikim bijegom, a ako se on pokae bezizglednim, masa se raspada
u paniku, te svatko bjei za sebe. No, sada nas ne zanima taj sluaj.
Da bi se stvorio sistem dviju masa, kako ga moemo nazvati, mora
na obje strane postojati osjeaj priblino jednake snage.
Ako elimo shvatiti nastanak tog sistema, moramo krenuti od
tri osnovne suprotnosti. One postoje svugdje gdje ima ljudi, i svako
je drutvo koje poznajemo bilo svjesno tih suprotnosti. Prva i najoitija suprotnost jest ona izmeu mukaraca i ena; druga je suprotnost izmeu ivih i mrtvih, a trea, na koju danas gotovo jedino
i mislimo kad govorimo o dvije meusobno suprotstavljene mase, jest
suprotnost izmeu prijatelja i neprijatelja.
Ako obratimo panju na prvu dihotomiju, izmeu mukaraca i
ena, onda emo vidjeti kakve bi ona mogla imati veze sa stvaranjem dvostrukih masa. Mukarci i ene ive zajedno u obiteljima.
Oni mogu biti skloni razliitim djelatnostima, ali je teko zamisliti
kako jedni nasuprot drugima stoje u odvojenim i uzbuenim gomilama. Da bismo dobili drukiju sliku o obliku te suprotnosti, moramo posegnuti za opisima izvornih ivotnih odnosa.
Jean de Lery, mladi francuski hugenot, bio je 1557. godine oevidac velike sveanosti kod naroda Tupinambu u Brazilu.
Zapovjedili su nam da ostanemo u kui gdje su bile ene. Nismo jo uope znali to e uiniti, a onda se odjedanput zaula mukla buka iz kue u kojoj su bili mukarci, koja je bila udaljena jedva trideset koraka od nas i ena. To je zvualo kao mrmljanje molitve.
Kad su to zaule ene, njih oko 200, sve su skoile na noge, naulile ui i stisle se jedna uz drugu u jednu gomilu. Ubrzo nakon toga mukarci su podigli glas. Jasno smo uli kako svi zajedno pjevaju
i stalno uzvikuju: 'he, he, he, he!' da bi se obodrili. Jako smo se
zaudili kad su ene odgovorile na taj povik istim povikom: 'He,

Dvostruka masa ...

53

he, he, he!' Urlali su i kretali tako glasno vie od etvrt sata, tako
da uope nismo znali kako da se ponaamo.
ene su urlajui ustro skakale u zrak, prsa su im se tresla, na
usta im je izbila pjena. Neke su bez svijesti pale na zemlju kao ljudi
koji boluju od padavice. inilo mi se da je u njih uao sam vrag i
da su od njega potpuno poludjele.
U neposrednoj blizini zauli smo uikanje i galamu djece, koja
su bila sama u posebnoj prostoriji. Iako sam imao posla s divljacima ve vie od pola godine i iako sam se na njih navikao, bio sam
ne elim to skrivati uasno prestraen. Pitao sam se
kako e
stvar zavriti i prieljkivao da smo opet u naoj tvravi.22
Vrzino se kolo naposljetku smiruje, ene i djeca utihuju a Jean
de Lery uje mukarce kako divno pjevaju u zboru, pa vie ne moe izdrati od elje da ih vidi. ene ga pokuavaju zadrati, jer
poznaju zabranu i znaju da one ne smiju preko k mukarcima. On
se, meutim, uspijeva prikrasti mukarcima, ne dogaa mu se nita
zla, pa on i jo dva Francuza prisustvuju sveanosti.
Dakle, mukarci i ene su strogo odvojeni jedni od drugih, u razliitim kuama, koje su, meutim, blizu. Jedni druge ne mogu vidjeti, ali zato svaka grupa jo paljivije oslukuje glasove druge.
Isputaju iste povike te se pomou njih dovode u zajedniko stanje
masovnog uzbuenja. Stvarni se dogaaji odvijaju kod mukaraca.
No, ene sudjeluju u uzbuivanju mase. Zanimljivo je kako se one
na prve glasove koje uju iz kue mukaraca zbijaju u gustu gomilu te na divlje povike, koje uskoro uju s druge strane, same odvraaju sve divljijim povicima. One su jako prestraene zato to su zatvorene ni pod kojim uvjetom ne smiju van te budui da ne
znaju to se dogaa kod mukaraca, njihovo uzbuenje poprima poseban karakter. One skau u zrak kao da skau van. Histerino je
ponaanje, koje zapaa promatra, karakteristino za onemogueni
masovni bijeg. Prirodni bi impuls ena bio bijeg k mukarcima, no,
budui da je to strogo zabranjeno, one bjee, tako rei na mjestu.
Zanimljivi su osjeaji samog Jeana de Lervja. On dijeli uzbuenost ena, ali u stvari ne moe pripadati njihovoj masi. On je
stranac, i mukarac. Usred njih, a ipak odvojen od njih, on strahuje da e postati rtvom te mase.
Iz jednog drugog ulomka ovog opisa vidimo da je sudjelovanje
ena u stanovitom smislu vano. Plemenski vraevi ili karajbejci,
kako ih naziva Jean de Lery, najstroe zabranjuju enama da izlaze iz svoje kue. No, zapovijedaju im da paljivo sluaju pjevanje
niukaraca.
Djelovanje okupljenih ena na gomilu njihovih mukaraca moe
biti vano ak i onda kad su mnogo udaljeniji jedni od drugih. ene su znale doprinijeti uspjehu ratnih pohoda. Slijede tri primjera,

54

Masa I mo

iz Azije, Amerike i Afrike, dakle od naroda koji nikada nisu doli

u doticaj i sasvim sigurno nisu utjecali jedni na druge.
Kod Kafira u Hindukuu ene izvode ratni ples dok su mukarci
na ratnom pohodu. Tako ratnici ulijevaju snagu i hrabrost
i jaaju njihovu budnost, da ih ne bi iznenadio lukavi neprijatelj. 23
Kod naroda Jivaro u Junoj Americi ene se, dok su mukarci
na ratnom pohodu, svake noi okupljaju u odreenoj kui i izvode
poseban ples. Oko tijela nose zveke od puevih kuica i pjevaju
pjesme zazivanja. Taj ratniki ples ena navodno ima posebnu mo:
on titi njihove oeve, mueve i sinove od kopalja i metaka neprijatelja, uljuljkuje neprijatelja u sigurnost, tako da ne zamjeuje 24opasnost sve dok nije prekasne, te ga spreava da se osveti za poraz.
Mirari se zove jedan stari ples ena na Madagaskaru, koji se
smije plesati samo u trenutku borbe. Kad bi bila najavljena bitka,
glasnik je o tome obavjetavao ene. Onda bi one rasplitale kosu,
poinjale ples i na taj nain uspostavljale vezu sa svojim mukarcima. Kad su 1914. Nijemci marirali na Pariz, ene u Tananarivi
plesale su mirari za zatitu francuskih vojnika. ini se da je ples,
unato velikoj udaljenosti, ipak djelovao.55
U cijelom svijetu ima sveanosti na kojima ene i mukarci pleu u odvojenim grupama ali tako da jedni druge vide i obino tako
da se u plesu meusobno pribliavaju. Bilo bi suvino opisivati ih,
jer su svima poznati. Namjerno sam se ograniio na neke ekstremne
sluajeve, u kojima su odvojenost, udaljenost i intenzitet uzbuenja
posebno upadljivi. Tu bismo masu mogli nazvati duboko ukorijenjenom dvostrukom masom. U ovom su sluaju obje mase meusobno prijateljski raspoloene. Uzbuenje jedne mase treba sluiti dobrobiti i uspjehu druge. Mukarci i ene pripadaju jednom narodu
te su upueni jedni na druge.
U Priama o Amazonkama, koje nisu ograniene iskljuivo na
grku antiku i za koje postoje primjeri ak i meu domorocima June Amerike, ene su se zauvijek odijelile od mukaraca i vode protiv njih rat kao jedan narod protiv drugog.
No, prije nego to se okrenemo razmatranju rata, u kojem je
opasna i na izgled neizbjena dvostruka masa dola do najveeg izraaja, treba se osvrnuti na iskonsku suprotnost izmeu ivih i
mrtvih.
Kod svega to se dogaa u vezi s umiruima i mrtvima vano
je vjerovanje da na drugoj strani djeluje mnogo vea gomila duhova, kojoj e :se naposljetku pridruiti umrli. ivi ne putaju rado
pripadnike svoje strane. Gubitak pojedinca ih slabi, a ako se radi o
ovjeku u naponu snage, onda se taj gubitak doivljava kao neto
osobito bolno. Tome se opiru koliko god mogu, ali znaju da od njihova otpora nema mnogo koristi. Ona je masa preko vea i jaa,
i on e otii k njoj. Sve to se poduzima, poduzima se uz svijest o

Dvostruka masa: rat

55

toj drugoj nadmonoj sili. Treba izbjegavati sve to ih razdrauje.

Oni imaju utjecaj na ive i mogu im svugdje nakoditi. Kod nekih
je naroda veina mrtvih rezervoar iz kojeg se uzimaju due novoroenih. O njima ovisi da li e ene dobiti djecu. Ponekad duhovi
putuju kao oblaci i donose kiu. Oni mogu ovjeku oduzeti biljke
i ivotinje kojima se hrane. Mogu pronai nove rtve meu ivima.
Vlastitog mrtvaca, kojeg su ustupili tek nakon ogorena otpora, ivi
ve umiruju kao pripadnika one ogromne vojske s druge strane.
Umiranje je, dakle, borba, borba izmeu dva nejednako snana
neprijatelja. Krici koje ovjek isputa, rane koje zadaje sam sebi u
tuzi i oaju moda su isto zamiljeni kao izraz te borbe. Mrtvi ne
smije misliti da smo ga dali laka srca, jer smo se za njega borili.
Rije je o vrlo specifinoj borbi. To je borba u kojoj uvijek gubimo, bez obzira na to kako se hrabro borili. Od poetka smo u bijegu pred neprijateljem, i u stvari mu se suprotstavljamo samo prividno, u nadi da emo ga se otarasiti borei se kao osiguranje umiruega. Borba se stimulira i zato da bi se polaskalo umiruem, koji
e uskoro biti u redovima neprijatelja. Mrtvac koji odlazi preko
mora biti naklonjen ivima, ili im barem ne smije biti suvie nesklon. On bi, naime, mogao, kad bijesan stigne preko, nahukati potencijalne neprijatelje na nov i opasan lov za plijenom.
Najvanija znaajka ove specifine borbe izmeu mrtvih i ivih
jest njezina isprekidanost. Nikada ne znamo kad e se opet neto
dogoditi. Moda se dugo vremena nee dogoditi nita. No, na to se
ne moemo osloniti. Svaki novi udarac dolazi iznenada i iz mraka.
Nema objave rata. Nakon jednog jedinog smrtnog sluaja sve moe
biti gotovo. No, stvar moe trajati i dalje, kao kod poasti i epidemija. ovjek se stalno povlai, i tom povlaenju nikad nema kraja.
Bit e jo rijei o odnosu ivih prema mrtvima. Ovdje smo samo htjeli pokazati oboje kao dvostruku imasu iji se dijelovi uvijek
odnose jedni na druge.
Trei oblik dvostruke mase jest rat. To je oblik koji nas danas
najvie pogaa. Nakon iskustva ovog stoljea ovjek bi dao mnogo
da shvati i rastvori tu masu.

Dvostruka masa: rat

U ratu se ubija. Prorijeeni su redovi neprijatelja.- Rije je o
masovnom ubijanju. Kosi se to je mogue vie neprijatelja; iz
opasne mase ivih protivnika treba nastati gomila mrtvih. Pobjednik je onaj tko je ubio vie neprijatelja. ovjek se u ratu suoava sa
sve veom masom blinjih. Njezin je rast sam po sebi zastraujui.

56

Masa I mo

Njezina prijetnja, koja je ve sadrana u samom rastu, oslobaa

nau agresivnu masu, koja eli rat. U voenju rata uvijek nastojimo biti nadmoni, tj. imati vee grupe na licu mjesta te iskoristiti
slabosti neprijatelja u svakom pogledu, prije nego to on sam povea broj svojih ljudi. Pojedinano voenje rata jest, dakle, tona slika
onoga to se dogaa u cjelini: elimo biti vea masa ivih. Ali,
elimo da na protivnikoj strani bude vea gomila mrtvih. U tom
nadmetanju rastuih masa lei vaan, mogli bismo rei, najdublji
razlog za ratovanje. Mogli bismo isto tako zarobljavati umjesto da
ubijamo, osobito ene i djecu, koji onda mogu posluiti uveanju
mase naeg plamena. No, rat nikada nije pravi rat ako prvenstveno
ne tei za gomilom mrtvih neprijatelja.
Taj odnos tono izraavaju svi i vie nego dobro poznati izrazi
za ratna zbivanja u starim i novim jezicima. Govorimo o -bici i pokolju. Govorimo o porazu. Rijeke su postale crvene od potoka
krvi. Neprijatelja kosimo sve do posljednjeg ovjeka. I na vlastitoj strani vodimo borbu do posljednjeg ovjeka-. Bez milosti-.
Meutim, vano je ukazati na to da se i gomila mrtvih doivljava kao neto jedinstveno, te se u nekim jezicima naziva posebnim
rijeima. Njemaka rije Walstatt za bojno polje sadri staru
osnovu wal, koja znai oni koji su ostali na bojnom polju-. U
staronordijskom valr znai leevi na bojnom polju-; valhall
nije nita drugo nego kua palih -ratnika-. Prevojem je iz starog
visokog njemakog wal nastala rije wuol, koja znai poraz.
Meutim, u anglosaksonskom odgovarajua rije wol znai kuga, poast-. Bez obzira na to da li se radi o onima koji su ostali na
bojnom polju, o porazu, o kugi ili poasti, svim je tim rijeima zajednika predodba o gomili mrtvih.
No, ta predodba nipoto nije samo germanska. Nalazimo je
svugdje. U jednoj viziji proroka Jeremije pojavljuje se cijela zemlja kao jedno jedino polje trulih leeva.Onda e oni koje je ubio
Gospodin istodobno leati od jednog kraja zemlje do drugoga; nitko
za njima nee tugovati, niti e ih podii, niti pokopati, ve e morati leati na polju i pretvoriti se u gnoj.24
Prorok Muhamed ima tako snaan osjeaj za gomilu svojih
mrtvih neprijatelja da im se obraa nekom vrstom trijumfalne propovijedi. Nakon bitke kod Bedra, prve velike pobjede nad svojim
neprijateljima iz Meke, dao je ubijene neprijatelje baciti ai jednu
cisternu. Samo je jedan od njih bio pokopan pod zemlju i kamenje,
zato to je bio toliko napuhnut da mu nisu mogli odmah skinuti oklop: tako je ostao samo on, pa su ga ostavili leati. Kad su ostali
ve bili u cisterni, Muhamed je stao pred nju i zavikao: 'Hej, vi ljudi
u cisterni! Da li se potvrdilo obeanje vaeg Gospoda? Vidim da je
obeanje mog Gospodina bilo istinito.' Njegovi su pratioci rekli: 'Oh,
poslanice Boji! Pa oni su leevi!' Muhamed
je odvratio: 'Ipak znaju
da se obeanje naeg Gospodina obistinilo.'27

Dvostruka masa: rat

57

Tako je okupio one koji prije nisu htjeli sluati njegove rijei; u cisterni su dobro zatieni i tjelesno zbijeni. Ne znam nijedan upeatljiviji primjer takvog ostatka ivota masovnog karaktera koji se pripisuje gomili mrtvih neprijatelja. Oni ga vie ne ugroavaju, no on im jo uvijek moe prijetiti. Njima se nekanjeno moe uiniti svaka podlost. Pitanje je da li oni to jo osjeaju ili ne,
ali se pretpostavlja da osjeaju, zato da bi se uveao vlastiti trijumf. Njihovo je zajednitvo u cisterni takvo da se nijedan od njih
ne bi mogao pomaknuti. Kad bi se netko od njih probudio, imao bi
oko sebe samo mrtve, od njegovih bi mu vlastitih ljudi stao dah,
jer bi svijet u koji bi se vratio bio svijet mrtvih, a sastojao bi se
od onih koji su mu bili najblii.
Meu starim narodima Egipani su slovili kao narod koji zapravo nije ratoboran, jer se energija njihova starog carstva vie troila na izgradnju piramida nego na osvajanja. No, ve je u to vrijeme i kod njih povremeno dolazilo do ratnih pohoda.' Sliku toga
daje nam Une, vii sudac, kojeg je njegov kralj Pepy imenovao zapovjednikom u borbi protiv beduina. Une opisuje sebe u svom
grobu:
Ova je vojska ila sretno i raskomadala zemlju beduina. Ova
je vojska ila sretno i unitila zemlju beduina. Ova je vojska ila
sretno i sruila njihove kule. Ova je vojska ila sretno i
sasjekla njihove smokve i trsje. Ova je vojska ila sretno i
bacila vatru u sva njihova sela. Ova je vojska ila sretno i
poklala tamo desetke tisua vojnika.
Ova je vojska ila sretno i dovela sa sobom zarobljenike, gomilu
zarobljenika.28
Ova snana slika razaranja kulminira u stihu gdje se govori o
desetima tisua poklanih neprijatelja. U novom kraljevstvu Egipani su poeli provoditi planiranu agresivnu politiku, iako ona nije
dugo trajala. Ramzes II vodi iscrpi ju jue ratove protiv Hetita. U
jednom se panegiriku za njega veli ovo:
Onaj tko razori zemlju Hetita i pretvori je u gomilu leeva
slian je Sehmet kad je razjarena nakon 'poasti'.29 Ve je u mitu
lavoglava boica Sehmet napravila strano krvoprolie meu prkosnima. Ona ostaje boginja rata i pokolja. No, autor panegirika povezuje predodbu o gomili leeva Hetita s predodbom o rtvama poasti; to nam povezivanje nije novo.
U ovom uvenom opisu bitke kod Kadea, koju je vodio protiv
Hetita, Ramzes II pie kako je bio odsjeen od svojih ljudi i s kakvom je nadljudskom snagom i hrabrou sam dobio bitku. Njegovi
su ljudi vidjeli kako su svi narodi koje sam napao smlavi jeni leali u krvi, zajedno sa svim najboljim ratnicima Hetita i djecom i

58

Masa i mo

braom njihova kralja. Kadeko je polje od30njih pobijeljelo, tako da

od gomile leeva ovjek nije mogao hodati. Gomila njihovih leeva
i njihova bijela odjea promijenili su boju polja, to je najstraviniji
i najslikovitiji izraz za ishod jedne bitke.
No, taj su ishod mogli vidjeti samo njegovi ratnici. Bitka se
vodila u daljini, a narod bi isto tako elio imati neto od gomile
mrtvih neprijatelja. Oni su bili dostatno dovitljivi da mu prue i to
zadovoljstvo. Za slijedeeg kralja, Merenptaha, 31sina Ramzesa II, pria se da je dobio veliku bitku protiv Libijaca. itav je njihov logor sa svim blagom i s roacima njihova kralja pao u ruke Egipanima; nakon pljake logor je spaljen. Plijen je dopunjavalo 9 376
zarobljenika. No, to jo nije bilo sve; da bi narodu kod kue dokazali broj mrtvih, odrezali su svakom palom neprijatelju spolovilo;
ako su neprijatelji bili obrezani, zadovoljili bi se s rukama i natovarili taj plijen na magarce. Kasnije se Ramzes III ponovno morao
boriti protiv Libijaca. Broj trofeja je u ovom sluaju iznosio 12 535
komada. Jasno je da taj stravini tovar nije nita drugo nego reducirana gomila mrtvih neprijatelja, koja se moe prenijeti i pokazati
cijelom narodu. Svaki poginuli svojim32 tijelom doprinosi gomili; vano je da kao trofeji svi budu jednaki.
Druge su narode vie zanimale glave. Kod Asiraca je bila raspisana nagrada za glavu svakog neprijatelja; vojnik je nastojao skupiti to vie glava. Na jednom se reljefu iz vremena kralja Asurbanipala vidi kako pisari stoje u svojim velikim atorima i zapisuju
broj odrezanih glava. Svaki vojnik donosi svoje glave, baca ih na
zajedniku gomilu, govori svoje ime i jedinicu i odlazi. Asirski su
kraljevi bili opsjednuti takvim gomilama glava. Kad su bili uz vojsku, sami su nadzirali donoenje trofeja i dijelili nagrade vojnicima.
Kad su bili odsutni, zapovjedili bi da im se donese cijela gomila
tih glava. Ako je to bilo nemogue,
onda su se morali zadovoljiti
glavama neprijateljskih voa.33
Dakle, jasan je neposredni i konkretni cilj rata. Ne treba traiti daljnje primjere. Povijest zaista obiluje takvim primjerima. Dobiva se dojam da ona najradije pria o tome te da se je samo veldkim naporima uspijevala posveivati i drugim sjeanjima ovjeanstva.
Ako pogledamo obje zaraene strane, onda nam rat daje sliku
dviju dvostruko ukrtenih masa. Jedna to je mogue vea vojska
nastoji stvoriti to veu gomilu mrtvih neprijatelja. Isto vrijedi za
drugu stranu. Ukrtenost se sastoji u tome da svaki sudionik u ratu
uvijek istodobno pripada dvjema masama: za svoje ljude on pripada broju ivih ratnika; za protivnika on pripada broju potencijalnih i dobrodolih mrtvih ratnika.
Da bi se odralo ratniko raspoloenje, moramo neprestano uvjeravati svoje ljude u to koliko smo sami jaki, to znai koliko ratnika broji naa vojska i koliko ve ima mrtvih neprijatelja. Od najranijeg doba ratne izvjetaje karakterizira ta dvostruka statistika:

Dvostruka masa: rat

59

na ratitu ima toliko naih ljudi a toliko poginulih neprijatelja. Pri

tome postoji velika sklonost pretjerivanju, osobito Ikad se radi o
broju mntvih neprijatelja.
Dok se vodi rat, ne smije se priznati da je broj ivih neprijatelja prevelik. Cak i kad se to zna, to se preuuje te se taj nedostatak
nastoji prevladati rasporedom borbenih trupa. Kao to se moglo esto zamijetiti, poduzima se sve da se lakom izmjenljivou i pokretljivou vojnih jedinica postigne nadmo na jednom mjestu. Tek
se nakon rata govori o vlastitim gubicima.
injenica da ratovi mogu tako dugo trajati, da se nastavljaju
i onda kad su ve odavno izgubljeni, posljedica je najdubljeg nagona mase da se odri u svom akutnom stanju, da se ne raspadne,
da ostane masa. Taj je osjeaj ponekad tako snaan, da ljudi radije
giinu otvorenih oiju nego da priznaju poraz i tako dozive raspadanje vlastite mase.
No, ikako dolazi do stvaranja ratnikih masa? to to iznenada
stvara ovo stravino zajednitvo? to navodi ljude da odjedanput
stavljaju na kocku tako mnogo, ak sve? Taj je proces jo tako zagonetan da mu moramo pristupiti s odreenim oprezom.
Radi se o vrlo neobinom postupku. Ljudi donose zakljuak da
im prijeti fiziko unitenje, i tu opasnost javno objavljuju cijelom
svijetu. -Mogli bi me ubiti-, veli se, i pri tome tiho misli: zato to
ja hou ubiti ovog ili onog. (Reenica bi, u stvari, morala glasiti
ovalko: elim ubiti ovog ili onog, i zato mogu ubiti i mene. No,
za poetak rata, za izbijanje rata, za stvaranje ratnikog raspoloenja
meu vlastitim ljudima uvijek se upotrebljava prva verzija. Bez obzira na to da li smo u stvari napadai mi sami ili ne, uvijek emo
nastojati stvoriti privid da smo mi ti koji su ugroeni.
Prijetnja se sastoji u tome da netko prisvaja sebi pravo da ubije
drugog. Svaki je pojedinac na vlastitoj strani izloen istoj pri jetnji:
ona ih sve izjednauje, jer se prijetnja odnosi na sve. Od jednog
odreenog trenutka, koji je za sve isti, od trenutka objave rata,
svakom se moe dogoditi isto. Fiziko unitenje, od kojeg pojedinca
inae titi ivot u vlastitom drutvu, sada se nadvilo nad njim upravo
zbog njegove pripadnosti tom drutvu. Svim je pripadnicima
odreenog naroda izreena najstranija prijetnja. Tisuu ljudi, od
kojih je svakome pojedinano u istom trenutku reeno: Mora
umrijeti, zbija se jedan uz drugog da bi odvratilo smrtnu opasnost. Oni nastoje brzo privui sve koji bi mogli doi u istu opasnost; zbijaju se u veliku gomilu i u elji za samoobranom podvrgavaju zajednikom pravcu djelovanja.
Obino na obje strane pogoeni vrlo brzo uspostavljaju zajednitvo, bilo u fizikoj realnosti, bilo u pogledu svojih ideja i osjeaja. Izbijanje rata prvenstveno je izbijanje dviju masa. Cim su se
jedanput konstituirale, svaka od tih masa u prvom redu ima namjeru da se odri u smislu svog raspoloenja i djelovanja. Odustati

od te namjere, znailo bi odrei se vlastitog ivota.

Ratnika se masa ponaa tako kao da je sve izvan nje
njezina smrt, dok e pojedinac, makar je preivio mnogo
ratova, tijekom nekog novog rata opet bespomono postati
rtvom iste iluzije.
Smrt, koja u stvarnosti uvijek prijeti svakome, mora
se izrei kao kolektivna osuda, tako da joj se ljudi mogu
aktivno suprotstaviti. Postoji, tako rei, deklarirano doba
smrti, u kome se smrt okree prema cijeloj jednoj
proizvoljno izabranoj grupi. Sada su na redu svi
Francuzi, ili -Sada su na redu svi Nijemci.-
Oduevljenje s kojim ljudi primaju itu objavu ima
korijene u strahu pojedinca od smrti. Nitko se ne moe
sam suoiti sa smru. Smrt je laka udvoje, kad dva
neprijatelja tako rei izvre osudu jedan nad drugim, a
ta smrt je potpuno drukija ako joj ide u susret tisuu
ljudi zajedno. Najgore to se ljudima moe dogoditi u
ratu jest to da zajedno poginu, to ih poteuje od
pojedinanog umiranja, kojeg se plae vie od svega.
Meutim, oni uope ne vjeruju da e se to najgore
dogoditi. Oni vide mogunost da se ta kolektivna osuda,
koja je nad njima izreena, odvrati od njih samih i
prenese na nekog drugog. Njihov je smrtobran
neprijatelj, i jedino to moraju uiniti jest prestii
neprijatelja. Samo moraju biti dostatno brzi i ,ne smiju ni
za trenutak odgaati tu igru sa smru. Neprijatelj im
dolazi kao naruen, presuda je izreena nad njim, zato
to je on prvi rekao Umrite! Njemu se vraa ono to je
htio uiniti drugima. Neprijatelj je uvijek poeo prvi.
Ako to moda i nije prvi izrekao, on je to ipak namjeravao, a ako nije namjeravao, onda je tako mislio;
a ako jo nije ni mislio, onda bi sigurno brzo na to
pomislio. Smrt kao elja postoji zaista svugdje, i ne
treba zagrabiti duboko u ovjeka da bi se ona u njemu
nala.
Neobina ali nedvosmislena velika napetost koja
prati sve ratne procese ima dva uzroka: ovjek eli
preduhitriti smrt i djeluje u masi. Bez ovog drugog nema
uope nikakvih izgleda na uspjeh u prvome. Sve dok traje
rat, ovjek mora ostati u masi; i im vie nije u masi, rat je
zapravo okonan. Omiljenosti ratova mnogo su doprinijeli izgledi na odreeno trajanje, koje rat prua masi
kao takvoj. Moemo dokazati da su njezina zbijenost i
trajanje u moderno vrijeme povezani s mnogo veim
dvostrukim masama u kojima vlada ratniko raspoloenje.

Kristali mase
Kristalima mase nazivamo male, fiksirane grupe
ljudi, koje su jasno razgraniene i duga vijeka, i koje
daju impuls za stvaranje

mase. Vano je da su te grupe pregledne, da ih moemo

obuhvatiti jednim pogledom. Njihovo je jedinstvo mnogo
vanije nego njihova veliina. Njihova funkcija mora biti
poznata, mora se znati zato postoje. Sumnja u njihovu
funkciju liila bi ih svakog smisla; najbolje je da uvijek
ostanu jednake. Ne smije postojati mogunost da se jedna
zamijeni drugom. Mnogo im koristi uniforma ili jedno
odreeno mjesto za njihovu aktivnost.
Kristal mase je postojan. On nikada ne mijenja svoju veliinu.
Njegovi su pripadnici uvjebani za svoju aktivnost ili
raspoloenje. Oni mogu imati svoje funkcije, kao u nekom
orkestru, no vano je da se pojavljuju kao cjelina. Onaj tko
ih vidi ili doivi, mora najprije osjetiti da se nikada nee
raspasti. Njihov ivot izvan kristala nije vaan. ak i tamo
gdje se radi o nekom zanimanju, kao to je to sluaj kod
glazbenika u orkestru, neemo nikada misliti na njihovu
posebnu egzistenciju, zato to su oni orkestar. U drugim sluajevima nose uniforme, i samo ih tako vidimo zajedno.' im
skinu uniformu, to su sasvim drukiji ljudi. Vojnike i
redovnike moemo smatrati najvanijim oblikom ove vrste.
Ovdje uniforma izraava da pripadnici jednog kristala
zajedniki stanuju; ak i kad se pojavljuju pojedinano,
uvijek mislimo na vrstu zajednicu kojoj pripadaju, samostan
ili vojnu jedinicu.
Jasnoa, odvojenost i postojanost kristala neobino se
razlikuju od uzbuenih procesa u samoj masi. Proces brzog i
nekontroliranog rasta te opasnost od raspadanja, koji u masi
izazivaju onaj posebni nemir, ne djeluju unutar kristala. ak i
u najveem uzbuenju on se uvijek razlikuje od mase. Bez
obzira na to koja masa od njega nastane i to se on u njoj
prividno rastvara, kristal nikada nee u potpunosti izgubiti
osjeaj svoje specifinosti te e se ponovno zbiti nakon
raspada mase.
Zatvorena se masa razlikuje od kristala ne samo po
veem opsegu ve i po tome to sebe osjea spontanije te ne
moe sebi dozvoliti ozbiljnu podjelu funkcija. Jedino to ima
zajedniko s kristalom jest ogranienost i redovito
ponavljanje. No, u kristalu je sve granica; svaki je pojedinac
koji mu pripada konstituiran kao granica. Nasuprot tome,
zatvorenoj se masi granica postavlja potpuno izvana, npr. u
vidu oblika i veliine zgrade u kojoj se okuplja. Unutar te
granice, tamo gdje svatko tko joj pripada dolazi u
doticaj s drugima, ona ostaje itka, tako da su u svako doba
mogua iznenaenja, neko iznenadno i neoekivano
promijenjeno ponaanje. Unato toj ogranienosti, ona uvijek
moe dosei odreeni stupanj gustoe i intenziteta na kojem
izbija iz danih okvira. Za razliku od toga, kristal mase je
potpuno statian. Njemu je unaprijed propisan karakter
njegove djelatnosti. On je tono svjestan svakog svog izraza
ili; kretnje.
Zauujua je i povijesna stalnost (kristala mase. Iako
se uvijek stvaraju novi oblici, stari i dalje postoje pored
njih sa svojim

62

Masa I mo

specifinim karakterom. Oni se mogu privremeno povui u pozadinu

i izgubiti otrinu i obvezni karakter. Moda su mase koje su im pripadale umrle ili su potpuno potisnute. Onda kristali ive dalje kao
bezopasne grupe koje uope ne djeluju prema van. U zemljama koje
su potpuno prele na novu vjeru i dalje postoje male grupe vjerskih
zajednica. Sigurno e doi trenutak kad e one ponovno zatrebati,
zato isto e biti novih masa za ije e poticanje i stvaranje biti
prikladne. Sve takve okamenjene i umirovljene grupe mogu se ponovno izvui u prvi plan i reaktivirati. One se mogu oivjeti i uz neznatne promjene konstitucije ponovno uvesti kao kristal mase. Nema gotovo nijednog veeg politikog prevrata koji se ne sjeti takvih starih, povuenih grupa, koje zatim dohvaa, galvanizira i koristi itako intenzivno da se one doimaju kao neto potpuno novo i
opasno aktivno.
Kasnije emo vidjeti kako kristali mase funkcioniraju pojedinano. Na konkretnim primjerima moemo pokazati na koji nain
oni stvarno izazivaju stvaranje masa. Kristali su razliito konstituirani i zato vode do stvaranja potpuno razliitih masa. Tijekom .ovog
istraivanja upoznat emo se gotovo nezamjetno s itavim nizom tih kristala.

Masovni simboli
Kolektivne jedinice koje se ne sastoje od ljudi, ali se ipak doivljavaju kao mase, nazivamo masovnim simbolima. Takve su cjeline ito i uma, kia, vjetar, pijesak, more i vatra. Svaki od tih fenomena sadri u sebi bitna obiljeja mase. Iako se nijedan od njih
ne sastoji od ljudi, on podsjea na masu li simboliki je zastupa u
mitu i snu, govoru i pjesmi.
Ove simbole treba otro i nedvosmisleno razgraniiti od kristala. Kristali mase pojavljuju se kao grupa ljudi koja upada u oi
svojom povezanou i jedinstvom. Oni se shvaaju i doivljavaju
kao neto jedinstveno, no oni se uvijek sastoje od stvarno djelatnih ljudi vojnika, redovnika, cijelog jednog orkestra. Nasuprot
tome, masovni simboli sami nikada nisu ljudi te se samo doivljavaju kao masa.
Moe se initi da je detaljno razmatranje tih simbola u okviru
nae (teme nepotrebno. No, vidjet emo da se na ,taj nain moemo
pribliiti samoj masi na jedan nov i uspjean nain. Analiza masovnih simbola baca prirodno svjetlo na masu; bilo bi nepromiljeno
zatvoriti oi pred tim svjetlom.

Masovni simboli

63

Vatra

O vatri bi najprije trebalo rei da je ona svugdje jednaka: bez

obzira na to da li je mala ili velika, da li nastaje tu ili tamo, da ii
traje dugo ili kratko, ona u naoj predodbi uvijek ima neto isto,
to je neovisno o konkretnim okolnostima. Slika vatre za nas je kao
peat, snana, neizbrisiva i odreena.
Vatra zahvaa sve oko sebe; ona je prelazna i nezasitna. estina s kojom zahvaa cijele ume i stepe i cijele gradove jedno je
od njezinih najimpresivnijih obiljeja. Prije nego to je izbila, stajalo je drvo kraj drveta, kua kraj kue, jedno odvojeno od drugog, svako za sebe. No, vatra u najkrae vrijeme povezuje ono to
je bilo odvojeno. Izolirani i razliiti predmeti planu u istoj vatri.
Oni postaju toliko jednaki da potpuno nestaju: vatra zahvaa sve
kue i stvorenja. Ona je prelazna: fascinantna je neotpornost na
dodir plamenih jezika. Sto vie ivota neto ima u sebi, to je ono
neotpornije na vatru; samo je ono najbeivotnije, minerali, doraslo
vatri. Njezina brza bezobzirnost ne poznaje granica. Ona obuhvaa
sve, i nikada joj nije dosta.
Vatra moe nastati svugdje: u tome je njezina iznenadnost.
Nitko se ne udi da je na nekom mjestu u neko vrijeme izbio poar, jer je ovjek uvijek spreman na vatru. Meutim, njezina je
iznenadnost uvijek impresivna, te e ovjek traiti njezine uzroke.
Budui da se oni esto ne mogu utvrditi, to jo poveava osjeaj
strahopotovanja koje se povezuje s predodbom o vatri. U njoj ima
neke tajanstvene sveprisutnosti, jer moe postati vidljiva u svako doba i na svakom mjestu.
Vatra je viestruka. Ne samo da je ovjek uvijek svjestan da
vatra postoji na bezbrojnim mjestima, ve je i svaka pojedina vatra
viestruka: govorimo o plamicima i plamenim
jezicima. U Vedi se
vatra zove Agni, viestruko rasplamsali.34
Vatra je razorna; ona se moe suzbiti i ukrotiti; ona se gasi.
Vatra ima jednog elementarnog neprijatelja, vodu, koja joj se suprotstavlja u vidu rijeka i proloma oblaka. Taj protivnik postoji oduvijek te je po svojim viestrukim osobinama istog ranga kao vatra.
Njihovo je neprijateljstvo poslovino, vatra i voda izraava najvee i najnepomirljive neprijateljstvo. U starim predodbama o kraju
svijeta pobjeuje bilo jedno, bilo drugo. U potopu sve ivo zavrava u vodi. Svjetski poar razara svijet pomou vatre. Ponekad
se, obuzdavajui jedno drugo, oboje javlja u istoj mitologiji. No,
ovjek je tijekom svoje povijesne egzistencije nauio obuzdavati vatru. Ne samo da joj uvijek iznova moe suprotstaviti vodu ve je uspio sauvati vatru i odvojenu. Dri je zarobljenu u ognjitima i peima. Hrani je kao to hrani ivotinju; moe je pustiti da umre od
gladi; moe je ugasiti. Time smo ve nagovijestili posljednju vanu
osobinu vatre: s njom se postupa kao da je iva. Vatra ima nemi-

64

Masa I mo

ran ivot, i onda se gasi. Ako se ovdje potpuno ugasi ivi dalje
na drugim mjestima.
Ako spojimo te pojedinane osobine vatre, dobivamo iznenaujuu sliku: vatra je svugdje jednaka; ona brzo zahvaa sve oko sebe, prelazna je i nezasitna; moe nastati svugdje, potpuno iznenada;
viestruka je, razara, ima jednog neprijatelja, gasi se: djeluje kao
da je iva, pa tako i postupaju s njom. Sve su to obiljeja mase, i
bilo bi teko dati precizniji saetak njezinih atributa. Spomenimo ih
jo jedanput istim redom: masa je svugdje jednaka; u najrazliitijim razdobljima i kulturama, meu ljudima svakog podrijetla, jezika i odgoja ona je u biti ista. Kad jedanput nastane, iri se velikom estinom. Rijetki su oni koji se mogu oduprijeti njezinu djelovanju, jer ona uvijek eli jo vie rasti, i iznutra joj nisu postavljene nakakve granice. Moe nastati svugdje gdje se ljudi nalaze na
okupu, nevjerojatno spontano i nenadano. Ona je viestruka a ipak
se dri na okupu, sainjavaju je bezbrojni ljudi, i nitko ne zna tono koliko ih ima. Masa moe biti destruktivna. Ona se obuzdava i
kroti. Ona trai svog neprijatelja. Gasi se isto tako naglo kao to
nastaje, esto i isto tako neobjanjivo; razumljivo je da ima svoj
vlastiti burni i intenzivni ivot. Te su slinosti izmeu vatre i mase
dovele do toga da se one usko povezuju. One prelaze jedna u drugu,
i mogu jedna drugu predstavljati. Meu masovnim simbolima, koji
su u povijesti ovjeanstva uvijek bili djelotvorni, vatra je jedan
od najvanijih i najpromjenljivijih. Moramo poblie razmotriti neke
od tih odnosa izmeu vatre i mase.
Meu opasnim znaajkama mase, koje se neprestano istiu,
najupadljivija je sklonost prema podmetanju poara. Ta sklonost
ima vaan korijen u umskom poaru. Ljudi esto pale umu, koja
je i sama iskonski masovni simbol, da bi napravila mjesta za naselja. Imamo dobrih razloga za pretpostavku da su ljudi nauili baratati vatrom zahvaljujui umskim poarima. Izmeu ume i vatre
postoji jasna iskonska povezanost. Oranice kasnije stoje na mjestima gdje su izgorjele ume, i kad god su se eljele proiriti oranice,
morala se uvijek iznova kriti uma.
ivotinje bjee iz zapaljene ume. Masovni strah je prirodna,
mogli bismo rei vjena reakcija ivotinja na veliki poar, a nekada je to bila i ovjekova reakcija. No, ovjek je postao gospodar vatre, on je dri u svojoj aci, i ne mora je se vie plaiti. Stari je
strah prekrila njegova nova mo, i oboje se na udan nain povezalo.
Masa, koja je nekada bjeala pred vatrom, sada osjea da je
vatra neodoljivo privlai. Poznato je magino djelovanje poara na
sve vrste ljudi. Oni se ne zadovoljavaju ognjitima i peima koje
dri za sebe svaka grupa koja zajedno stanuje; oni ele vatru koja
se vidi nadaleko, koju mogu okruiti, kraj koje se mogu okupiti.
Neobino preobraeni stari masovni strah zapovijeda im da poure

Masovni simboli

65

na mjesto poara, samo ako je taj poar dostatno velik, te tamo osjeaju neto od svijetle topline koja ih je prije objedinjavala. U
doba mira esto su se dugo morali odricati tog doivljaja. Cim se
masa jedanput stvori, jedan od njezinih najjaih instinkata jest nastojanje da sama stvori vatru i njezinu privlanost iskoristi za to
da bi sama narasla.
Danas svaki ovjek nosi sa sobom u depu mali ostatak ove vane, iskonske povezanosti: kutiju ibica. Jednake ibice predstavljaju umu koja se sastoji od pojedinanih stabala, i svaka od njih ima
zapaljivu glavu. ovjek bi mogao upaliti vie ibica ili sve zajedno, i tako umjetno stvoriti umski poar. ovjek moda i dolazi u
to iskuenje, ali to obino ne ini zato to bi siuni razmjeri oduzeli takvom procesu sav njegov nekadanji sjaj.
Privlanost vatre, meutim, moe ii jo dalje. Ne samo da ljudi tre k vatri i da je okruuju ve postoje stari obiaji u1 kojima se
oni gotovo izjednaavaju s vatrom. Jedan od najljepih primjera
za to jest uveni vatreni ples Nauajo-Indijanaca.
Navajo-Indijanci iz Novog Meksika pripremaju ogromnu vatru, oko koje pleu cijelu no. Izmeu zalaska i izlaska sunca prikazuju jedanaest razliitih radnji. Cim sunev disk nestane, oni, divlje
pleui, izlaze na istinu. Gotovo su goli i namazani bojom, dok im
duga kosa slobodno lepra oko glave. Svi nose tapove za ples, na
ijem se vrhu nalaze peruke, te se divljim skokovima pribliavaju
visokom plamenu. Ti Indijanci pleu nespretno, drei se na odstojanju od vatre, napola uei, napola puzei. U stvarnosti je plamen
tako vru da se plesai moraju izvijati po tlu da bi se dostatno pribliili vatri. Pokuavaju zapaliti perje na vrhu svojih tapova za
ples. U zrak podiu jednu plou koja predstavlja Sunce, pa se divlji
ples nastavlja oko nje. Svaki put kad se ploa spusti i ponovno
digne, poinje novi ples. Oko izlaska sunca sveti se obredi blie svretku. Mukarci namazani bijelom bojom odlaze do vatre i na eravici pale male komadie kore, onda ponovno uskau u divlje kolo oko vatre i bacaju iskre, dim i plamene jezike preko cijelog svog
tijela. Oni zaista pleu usred eravice,
znajui da e ih bijela glina
zatititi od ozbiljnijih opeklina.35
Oni pleu samu vatru, postaju vatra. Njihove su kretnje kretanje plamena. Ono to dre u rukama i pripaljuju treba izgledati tako kao da oni sami gore. Na koncu iz uarenog pepela raspruju
posljednje iskre sve dok ne izae sunce, koje od njih preuzima vatru, sunce od kojeg su je preuzeli pri njegovu zalasku.
Ovdje je vatra, dakle, jo iva masa. Isto kao to drugi Indijanci u plesu postaju bivoli, ovi u plesu predstavljaju vatru. Kasnije ta iva vatra, u koju se preobraavaju Navajo-Indiijanci, za druge postaje jednostavno masovni simbol.
Za svaki masovni simbol koji prepoznajemo moemo pronai
konkretnu masu kojom se on hrani. Ovdje nismo ogranieni samo

66

Masa I mo

na nasluivanje. Sklonost ljudi da se pretvore u vatru, da ponovno

oive taj stari simbol, snana je i u kasnijim, sloenijim kulturama.
Opkoljeni gradovi, koji vie nemaju nikakve izglede na osloboenje,
esto pale sami sebe. Kad budu bezizlazno stjerani u tjesnac, kraljevi se spaljuju zajedno sa svojim dvorom. Primjere za ito nalazimo
u starim mediteranskim kulturama isto kao i kod Indijanaca i Kineza. Srednji vijek, koji vjeruje u pakleni oganj, zadovoljava se pojedinanim hereticima, koji gore umjesto svih okupljenih promatraa. On, tako rei, alje svoje predstavnike u pakao i brine se za to
da oni stvarno izgore. Izvanredno bi zanimljiva bila analiza znaenja koje je vatra poprimila u razliitim religijama. No, ona \bi imala
vrijednost samo kad bi bila iscrpna, pa je zato moramo odgoditi za
kasnije.
Ipak mi se ini ispravnim da ve ovdje razmotrimo znaenje
impulzivnog podmetanja poara za pojedinca koji to radi; za pojedinca koji je zaista izoliran i ne pripada krugu nekog vjerskog ili
politikog uvjerenja.
Krdpelin opisuje sluaj jedne usamljene starije ene, koja je u
svom ivotu podmetnula oko 20 poara, a prvi ve kao malo dijete.
Seat puta je optuivana za podmetanje poara, te je vie od 24 godine ivota provela u zatvoru. Samo kad bi ovo ili ono izgorjelo!
misli ona, to je njezina fiksna ideja. Na to je tjera neka~nevidljiva
sila, osobito kad u torbi ima ibice. Njoj je vano da promatra poar, ali ona o tome i rado pria, i to vrlo detaljno. Mora da je rano
doivjela vatru kao sredstvo privlaenja ljudi. Vjerojatno je njezin
prvi dojam o masi bio okupljanje mase oko poara. U tom sluaju
vatra moe lako predstavljati samu masu. Na okrivljavanje i samookrivljavanje tjera je osjeaj da je svi promatraju. Ona to eli, i zato
sama postaje vatra koju svi promatraju. Njezin je odnos prema
podmetanju poara, dakle, dvostruk. S jedne strane, ona eli biti dio
mase koja zuri u vatru. Ona je u svim oima istodobno i sve te oi
objedinjuje jednom ogromnom silom. Zbog svoje tune prolosti, koja
ju je izolirala od najranijeg doba, ta ena nema nikakve izglede da
e ikada dospjeti u masu, a pogotovo ne za vrijeme beskrajnog sjedenja u zatvoru. I tada, ikad je zavren taj prvi proces poara i kad
se ponovno javlja opasnost da e joj masa izmai, ona je odrava
na ivotu tako da se sama iznenada preobraava u vatru. To se zbiva
na vrlo jednostavan nain: ona priznaje podmetanje poara. to je
njezin opis iscrpniji, to vie o tome ima rei, to due ljudi u nju
zure, to due je ona sama vatra.36
Takvi sluajevi uope nisu onako rijetki kao to mislimo. Cak
i ako nisu uvijek tako ekstremni oni nam daju, s gledita izoliranog pojedinca, neosporan dokaz o povezanosti mase i vatre.

Masovni simboli

67

More

More je viestruko, ono je u pokretu, ono ima svoju zgusnutu

povezanost. Njegova su viestrukost njegovi valovi, koji ine more.
Valovi su bezbrojni; onaj tko se nalazi na moru sa svih je strana
okruen valovima. Jednoobraznost njihova kretanja ne iskljuuje
razlike u veliini. Oni nikada potpuno ne miruju. Smjer im odreuje vjetar, koji dolazi izvana; valovi se valjaju amo ili tamo, ovisno o njegovoj zapovijedi. Gusta zbijenost valova izraava neto od
onoga to ljudi osjeaju u masi: popustljivost prema drugima, kao
da smo mi oni, kao da vie nismo od njih odvojeni, ovisnost kojoj
ne moemo pobjei, i osjeaj snage, zamaha, koji ovjek dobiva upravo zahvaljujui svima zajedno. Specifini karakter te povezanosti
kod ljudi je nepoznat. Ni more ga ne objanjava, ali ga izraava.
Osim valova, postoji jo jedno mnotvo koje pripada moru:
kapljice. One su, istina, izolirane, i one su kapi samo onda ako nisu
meusobno povezane, a u njihovoj siunosti i odvojenosti ima neeg bespomonog. One nisu gotovo nita te u promatrau bude osjeaj saaljenja. Zaronimo ruku u vodu, podignimo je i promatrajmo kapi koje se odvojene i slabe kotrljaju niz ruku. Prema njima
osjeamo saaljenje koje bismo osjeali prema beznadno izoliranim
ljudima. Kapi postaju vane tek onda kad ih vie ne moemo brojati, kad su u cjelini ponovno nestale.
More ima glas, koji se jako mijenja i koji ujemo uvijek. To je
glas koji zvui kao tisuu glasova. Pripisujemo mu mnogo toga:
strpljenje, bol i srdbu. No, naj impresivni ja je upornost tog glasa.
More nikada ne spava. ujemo ga uvijek, danju, nou, godinama,
desetljeima; znamo da su ga ljudi uli jo prije nekoliko stoljea.
Svojom silinom i uzburkanou ono podsjea na jedno jedino stvorenje koje iste te osobine posjeduje u istoj mjeri, na masu. Meutim, ono ima postojanost koju masa nema. Ona ne presuuje i ne
nestaje, ve je stalno tu. Ona ostvaruje najveu i jo uvijek neispunjivu elju mase, elju za opstankom.
More je sveobuhvatno i neispunjivo. Sve bi se rijeke, potoci,
oblaci i svi vodeni tokovi na zemlji mogli uliti u more a da se ono
od toga stvarno ne povea; more se ne bi promijenilo, i uvijek bismo imali osjeaj da je to isto more. Ono je, dakle, tako veliko da
moe sluiti kao uzor masi, koja uvijek eli postati jo vea. Masa
eli postati velika kao more, a da bi to postigla, privlai sve vie i
vie ljudi. U rijei ocean more je postiglo nekakvo sveano dostojanstvo. Ocean je univerzalan, on je taj koji dosee sve, koji oplakuje
svaku zemlju, on je taj u kome, prema onoj staroj predodbi, pliva
zemlja. Kad more ne bi bilo neispunjivo, masa ne bi imala predodbu o svojoj vlastitoj nezasitnosti. Ona ne bi mogla postati svjesna
svog najdubljeg i najmranijeg nagona, nagona za povlaenjem sve

68

Masa i mo

veeg broja ljudi. No, ocean koji joj stoji pred oima daje masi neko mitsko pravo na njezin nesavladivi nagon za sveobuhvatnou.
More, istina, mijenja raspoloenje, ono moe umirivati ili prijetiti, na njemu mogu izbijati oluje, no ono je uvijek tu. ovjek zna
gdje je, u njegovu poloaju ima neeg otvorenog, neprikrivenog.
Ono ne nastaje odjedanput tamo gdje prije nije bilo niega. Njemu
je tua tajanstvenost i iznenadnost vatre; vatra se obara na ovjeka
na izgled iz niega, kao krvolona zvijer, i takvu je moemo oekivati
svugdje. More moemo oekivati samo tamo gdje sigurno znamo
da postoji.
No, ne moemo zato rei da ono nema tajni. Njegova tajna ne
lei u njegovoj iznenadnosti, ve u njegovu sadraju. Masovni ivot kojim je more ispunjeno pripada moru isto kao i njegova otvorena postojanost. Tako se velianstven ost te tvorevine poveava i
zbog pomisli na ono to more sadri: sve raslinje, sve ivotinje koje
ono krije u sebi u ogromnom mnotvu.
More nema unutranjih granica i nije podijeljeno na narode
ni podruja. Ono ima jedan jezik, i taj je jezik posvuda isti. Nema, tako rei, nijednog ovjeka kojeg bi ono iskljuivalo. More je
previe sveobuhvatno da bi tono odgovaralo nekoj od nama poznatih masa. No, ono je uzor zaokruenog humaniteta, u koji se ulijeva
sve to je ivo i koje obuhvaa sve.

Masovni simboli

69

Mogue je da broj kapi malo ublaava teinu i tvrdou pada.

ovjek uje udaranje kapi, i taj mu je um ugodan. Osjea ih na
koi, i taj mu osjeaj godi. Moda nije nevano da u doivljaju kie
sudjeluju najmanje tri osjetila: vid, sluh i dodir. Sva ta osjetila doivljavaju ikiu kao neto viestruko. Lako je zatititi se od kie. Ona
je rijetko stvarno opasna te ovjeka zahvaa uglavnom svojom
ugodnom gustoom.
Udaranje kapi doivljavamo kao neto jednolino. Paralelnost
linija, slinost uma, isti osjeaj vlanosti koji na koi izaziva svaka
kap kie sve je to kao stvoreno da istakne jednakost kinih kapi.
Kia moe biti jaka ili slaba a njezina se gustoa mijenja. Broj
kapi izloen je velikim kolebanjima, ovjek nipoto ne oekuje da
e ona stalno postajati sve jaa; naprotiv, on zna da kia ima kraj,
i taj kraj znai da e njezine kapi nestati u zemlji bez traga.
Kia kao masovni simbol ne oznaava fazu mahnitog i nezaustavljivog rasta, kakav predstavlja vatra. Ona nije postojana, a samo ponekad ima neto od neiscrpnosti mora. Kia je masa u trenutku njezina pranjenja, a oznaava i njezino raspadanje. Oblaci iz
kojih potjee nestaju u kii; kapi padaju zato to vie ne mogu ostati zajedno, i jo se ne zna da li e se i kako kasnije ponovno nai.

Rijeka

Kia
Kia se svugdje, a osobito tamo gdje je rijetka, prije nego to
padne, doivljava kao neto jedinstveno. Ona se pribliava u vidu
oblaka koji najprije prekriva nebo, koje, prije nego to pone kia,
postaje mrano, i sve se zavija u sivo. ovjek ima jasniju predodbu
o trenutku kad postaje sigurno da e kia pasti, nego o samom procesu padanja kie. Jer, ovjek esto eli kiu, kia moe postati ivotno pitanje. Ona se ne moe uvijek lako izmoliti, pa ljudi sebi
pomau arolijama; postoje brojne i zaista razliite metode za primamljivanje kie.
Kia pada u mnogobrojnim kapima. ovjek vidi kapi, a osobito njihov pravac. U svim se jezicima veli da kia pada. ovjek vidi
kiu u mnogobrojnim paralelnim linijama, a jedinstvenost pravca
naglaava broj kapi koje padaju. Nijedan pravac ne ostavlja na njega takav dojam kao padanje; u usporedbi s njim svi se ostali doimaju kao neto izvedeno, sekundarno. Pad je neto ega se ovjek
od malih nogu najvie boji, i protiv ega se u ivotu najprije oboruavamo. ovjek ui kako da se zatiti od pada; nakon odreene
ivotne dobi pad je smijean ili opasan. Za razliku od ovjeka,
kia je neto to treba padati. Nita ne pada tako esto i viestruko kao kia.

Kod rijeke je najuoljiviji njezin pravac. Ona se kree izmeu

nepominih obala, koje stalno pokazuju njezino protjecanje. Neumornost njezinih vodenih masa, koje neprekinuto slijede jedna za
drugom tako dugo dok je rijeka uope rijeka, nedvosmislenost zajednikog pravca, ak i onda kad se on pojedinano mijenja, odluna usmjerenost prema moru, primanje drugih, manjih tokova
sve to ima neporecivi karakter mase. Jer, rijeka je isto jedan od
simbola mase, ali ne toliko mase openito koliko njezinih pojedinanih pojavnih oblika. Ogranienost irine, zbog koje rijeka ne moe
neprestano i neoekivano rasti, objanjava zato rijeka kao simbol
mase uvijek ima u sebi neto prolazno. Ona predstavlja procesije;
ljudi koji neto promatraju s obje strane ulice nalikuju na drvee na
obalama, ono to je vrsto obuhvaa, ono to je tekue. Demonstracije u velikim gradovima imaju slian karakter. Pritoci dolaze iz
razliitih podruja sve dok se ne stvori glavna struja. Rijeke su osobito simbol vremena u kojem se stvara masa, vremena u kojem ona
jo nije postigla ono to eli. Rijeci nedostaje grabeljivost vatre i
sveobuhvatnost mora. No, zato je kod nje pravac doveden do vrhunca, i budui da se on stalno pothranjuje, on je, tako rei, prisutan od poetka, pravac koji se ini neiscrpnim i koji ovjek shvaa
jo ozbiljnije na njegovu ishoditu nego na njegovu cilju.

70

Masa i mo

Rijeka je masa u svojoj tatini, masa koja predstavlja sebe.

Element vienosti nije nita manje vaan od pravca. Bez obale
nema rijeke, dok je palir raslinja kao palir ljudi. Rijeka ima
mogli bismo rei jednu kou, koja eli biti viena. Sve tvorevine koje nalikuju na rijeku kao to su procesije i demonstracije
pokazuju to je mogue vie svoje povrine: one se proteu koliko god mogu te se prikazuju to veem broju promatraa. One ele da im se dive ili da ih se plae. Njihov neposredni cilj nije stvarno vaan, vana je veliina udaljenosti koja ga od nje dijeli, duina
ulica kroz koje se proteu. No, to se tie zbijenosti sudionika, ona
nije obvezna. Ona je vea meu promatraima, a posebna se vrsta
zbijenosti stvara izmeu sudionika i promatraa. U njoj ima neto
od ljubavnog pribliavanja dvaju vrlo dugih stvorenja, od kojih jedno obuhvaa drugo i puta ga da sporo i njeno klizi kroz njega.
Rijeka raste od izvora, ali putem prostorno tono odreenih pritoka.
Razumljiva je jednakost kapi u rijeci, ali ona nosi sa sobom
mnogo toga razliitog, pa je ono to ona nosi presudnije i vanije
za njezin izgled nego to je teret mora, koji nestaje na njegovoj ogromnoj povrini.
Kad sve to samemo, rijeku emo nazvati masovnim simbolom
samo uz odreena ogranienja. Ona je masovni simbol u potpuno
drukijem smislu nego vatra, more, uma ili ito. Ona je simbol kontroliranog stanja, prije izbijanja i prije rastereenja, njezina je prijetnja vea nego njezina realnost: ona je simbol spore mase.

Suma

uma je iznad ljudi. Ona moe biti zatvorena i zarasla svakojakim iprajem; ovjeku moe biti teko da u nju prodre i jo tee
da se kree kroz nju. No, njezina je stvarna gustoa, ono to u stvari
ini umu, gore, u njezinu liu. Lie pojedinanih stabala se ispreplie i stvara neprekinut krov, lie koje zadrava mnogo svjetla
i baca veliku, zajedniku sjenu ume.
ovjek, koji je uspravan kao drvo, pridruuje se drugom drveu. No, ono je mnogo vee od ovjeka, tako da on mora podizati pogled k njemu. Nijedan drugi prirodni fenomen iz njegove okolice
nije toliko postojano iznad njega i istodobno njemu toliko blizak
i viestruk. Jer, oblaci putuju dalje, kia nestaje u zemlji a zvijezde
su daleko. Od svih tih fenomena, koji u svojoj viestrukosti djeluju odozgo, nijedan nema postojanu blizinu ume. Visina drvea je
dostina; ovjek se na njega penje i s njega bere voe; ovjek je na
njemu ivio.
Pravac u kojem uma odvlai ovjekov pogled jest pravac njezina vlastitog mijenjanja: uma stalno raste prema gore. Jednakost

Masovni simboli

71

stabala je priblina, i ona je u stvari jednakost pravca. ovjek koji

se jednom nae u umi, osjea se zatienim; on nije na njezinu
vrhu, gdje uma dalje raste, odnosno gdje je ona najgua. Njega
titi upravo ta gustoa, a gustoa je gore. Zato je uma postala uzor
pobonosti. Ona prisiljava ovjeka da podigne pogled i bude zahvalan za svoju nadmonu zatitu. Podizanje pogleda uz mnogobrojna
stabla postaje podizanje pogleda uope. uma anticipira osjeaj koji imamo u crkvi, stajanje pred bogom ispod stupova i potpornja.
Njezin najuravnoteeniji, i zato najsavrenija izraz jest svod katedrale, u kojem su svi stupovi isprepleteni u najveem i nerazdvojnom jedinstvu.
Drugi i ne manje vaan aspekt ume jest injezina velika nepominost. Svako je pojedino stablo vrsto ukorijenjeno i ne poputa
nikakvoj prijetnji izvana. Njegov je otpor apsolutan, ono se ne mie
s mjesta. Stablo se moe sruiti, ali ne i pomaknuti. Tako je ono
postalo simbolom vojske: postrojena vojska, vojska koja hi pod kojim uvjetom ne bjei; vojska koja se daje sasjei u komadie do
posljednjeg ovjeka prije nego to ustupi i jednu stopu zemlje.

ito

ito je u vie smislova reducirana uma. Ono raste tamo gdje

je prije stajala uma, ali nikada ne izrasta tako visoko. Ono se nalazi u vlasti ovjeka i njegova rada. ovjek sije i anje ito; u starim
obredima on poduzima sve da bi ito raslo. ito je savitljivo kao
trava, izloeno utjecaju svih vjetrova. Sve se vlati istodobno ugibaju kretanju vjetra, cijelo se polje istodobno povija. Oluje ga potpuno povijaju na zemlju, i tako ono ostaje leati dugo vremena. No,
ito ima tajanstvenu sposobnost da se ponovno uspravi, pa odjedanput tamo ponovno stoji cijelo polje, ako nije bilo potpuno uniteno. Puni su klasovi kao teke glave; one nam klimaju ili se okreu od nas, ve prema tome kako pue vjetar.
ito je obino nie od ovjeka. No, ovjek uvijek ostaje gospodar ita, i onda kad mu ono izraste preko glave. Klasje se anje zajedno, onako kao to je zajedno izraslo, kao to je zajedno zasijano.
I same stabljike, koje ovjek ne koristi za sebe, ostaju uvijek zajedno. No, koliko ima vie zajednikog u sudbini ita, koje se sije, anje i pobire, vri i sprema. Ono ostaje vrsto ukorijenjeno sve dok
raste; ne moe se odvojiti od ostalih stabljika. Sve to se dogaa,
dogaa se svim stabljikama. Tako ono stoji zbijeno, po veliini meusobno slino kao ljudi; zbijene stabljike uvijek izgledaju otprilike
jednako visoke. Kad ga ustalasa vjetar, njegov ritam nalikuje na ritam nekog jednostavnog plesa.
Jednakost ljudi pred smru esto se predoava slikom ita. No,
ono pada istodobno i zato podsjea na neku tono odreenu smrt:

72

Masa ! mo

zajedniku smrt u boju, jer se prorjeuju cijeli redovi: na polje kao

bojno polje.
Njegova se savitljivost pretvara u pokornost; u njemu ima neeg od skupa vjernih podanika, kojima nikada ne bi pala na pamet
pomisao na otpor. Tako ito stoji lako podrhtavajui u svojoj poslunosti, spremno na svaku zapovijed. Neprijatelj koji se okomi na
njega, nemilosrdno e ga zgaziti.
Podrijetlo ita iz gomile, iz sjemenja, isto je -onako vano i karakteristino kao hrpa ita na kojem ono konano zavrava. Bez obzira na to da li ito daje sedmerostruki ili stostruki prinos, hrpe na
koje se slae viestruko su vee od onih od kojih je poteklo. Rastui
i stojei zajedno, ito se umnoilo, i u tom je mnoenju njegova
srea.
Vjetar

Njegova se snaga mijenja, a s njom i njegov glas. On moe cviliti ili zavijati, tiho, glasno, i malo je tonova koje ne moe proizvesti. Zato na ovjeka djeluje kao neto ivo dugo nakon to su druge
prirodne pojave za njega izgubile svoju oduhovljenost. Osim glasa,
kod njega je najuoljiviji pravac. Da bismo mu dali ime, moramo
znati otkuda dolazi. Budui da je ovjek potpuno okruen zrakom,
on sve udare koji od njega dolaze osjea na svom tijelu: ovjek se
osjea potpuno zahvaen vjetrom, koji ima u sebi neto objedinjavajue, u oluji se kovitla sve to dohvati.
On je nevidljiv, ali kretanje koje podaje oblacima i valovima,
liu i travi, otkriva njegovu prisutnost, a ta je viestruka. U himnama Vede pojavljuju se bogovi oluje Maruti uvijek u mnoini.
Ima ih tri puta sedam ili tri puta ezdeset. Oni su braa istih godina, stanuju i roeni su na istom mjestu. Njihova je galama grmljavina i zavijanje vjetra. Oni tresu brda, rue stabla i gutaju ih kao
divlji slonovi ume. Cesto se zovu i pjevai-: pjevanje vjetra. Mo-1
ni su, razjareni i strani kao lavovi, ali i vedri i raspoloeni za igri
kao djeca ili telii.37
Prastaro poistovjeivanje daha i vjetra dokazuje koliko se on
ljudima ini koncentriranim. Vjetar ima gustou daha. No, upravo
zahvaljujui svojoj nevidljivosti, on moe predstavljati nevidljive
mase. On se pridaje duhovima, koji dolijeu kao oluja, kao divlja
vojska, ili su to duhovi u bijegu, kao u onoj viziji eskimskih amana.
Zastave su vjetar koji je uinjen vidljivim. One su kao odrezani komadii oblaka, blie i arolike, privrene i stalnog oblika.
Stvarno privlae panju svojim kretanjem. Narodi se slue vjetrom,
kao da ga mogu podijeliti, zato da bi njime oznaili zrak iznad sebe kao svoj.

Masovni simboli

73

Pijesak

Od obiljeja pijeska koja su vana u ovom kontekstu .trebalo

bi iposebno istai dva. Tu je ponajprije siunost, istovrsnost njegovih dijelova. To je jedinstveno obiljeje, zato to zrna pijeska doivljavamo kao jednaka samo zato to su tako malena. Drugo je obiljeje beskonanost pijeska. On je nepregledan, uvijek ga ima vie
nego to moemo obuhvatiti pogledom. Ne poklanjamo mu panju
tamo gdje se pojavljuje u malim koliinama. Stvarno je uoljiv tamo gdje je bezbrojan, kao morska obala i kao pustinja.
Zbog svog neprestanog kretanja pijesak stoji na sredini izmeu
tekuih i krutih masovnih simbola. On stvara valove kao more, a
moe se uskovitlati u oblake; praina je jo finiji pijesak. Vana je
crta opasnost od pijeska, nain na koji se on suprotstavlja pojedincu
kao neto agresivno i neprijateljsko. Jednoobraznost, ogromnost i
beivotnost pustinje suoava ovjeka s jednom nesavladivom silom:
ona se sastoji od bezbrojnih, jednakih djelia. Ona ga gui kao more,
ali na nain koji je jo podmukliji zato to dulje traje.
Odnos ovjeka prema pustinjskom pijesku slui kao priprema
za njegove kasnije postupke, za borbu protiv velikih gomila sasvim
malih neprijatelja, koju moe izdrati sa sve veom snagom. Pustoei karakter pijeska prenio se na skakavce. ovjek koji sadi biljke
boji se skakavaca kao pijeska, jer oni iza sebe ostavljaju pusto.
udno je da je pijesak uope mogao postati simbolom za potomstvo. No, injenica da je on tako dobro poznat iz Biblije dokazuje
kako je snana elja za ogromnim mnoenjem. Naglasak ovdje nipoto nije samo na kvaliteti. Sigurno je da ovjek eli cijelu gomilu
snanih, uspravnih sinova. No, za daljnju budunost kao zbir ivota
generacija, to nije samo pitanje grupa ili gomile, jer tu ovjek eli
cijelu masu potomstva, a najvea, najnepregledni]a, najbezbrojnija
masa koju ovjek poznaje jest masa pijeska. Koliko je pri tome nevano pojedinano ocjenjivanje potomaka, vidimo iz jednog slinog
kineskog simbola. U njemu se potomci usporeuju s rojem skakavaca, ite kvalitete njegova broja, jedinstva i nerazdvojenosti postaju
obvezna obiljeja potomstva.
Drugi simbol koji Biblija upotrebljava za potomstvo jesu zvijezde. I tu je vana njihova bezbrojnost; ne govori se o kvaliteti pojedinih, istaknutih zvijezda. Vano je, meutim, da one ostaju, da ne
prolaze, da su uvijek tu.

Hrpa

Sve su hrpe na koje ovjek neto dodaje nastale skupljanjem.

Jedinstvo hrpe koja se sastoji od voa ili ita jest rezultat odreene

74

Masa i no

djelatnosti. Mnogo je ruku bilo zaposleno u etvi ili berbi; one su

vezane za tono odreeno doba godine i toliko vane da od njih potjee najstarija podjela godine. Na sveanostima ljudi slave radujui
se hrpama koje su nakupili. Ponosno ih pokazuju. esto su te gomile
u sreditu sveanosti.
Sve to je doneseno na gomilu je istorodno, odreena vrsta povra, odreena vrsta ita. Ono se gomila to je gue mogue. to
vie i to zbijenije, .to bolje. Tako ovjek ima pri ruci mnogo i ne
mora vie nita donositi izdaleka. Veliina hrpe je vana, ovjek se
njome hvali; samo kad je dostatno velika, hrpa je dostatno velika
za sve ili za drugo vrijeme. im se ovjek navikne na stvaranje
hrpa, one mu vie nisu nikada dostatno velike. ovjek se najradije
sjea najplodnijih godina. U analima, ako oni postoje, takve se godine nazivaju najsretnijim godinama. rtve se meusobno natjeu,
iz godine u godinu, od mjesta do mjesta. Bez obzira na to da li pripadaju zajednici ili pojedincima, te gomile slue kao uzor a njihovo
skupljanje prua sigurnost.
Istina je da se one ponovno potroe, ponegdje sasvim naglo u
posebnim prilikama, ponekad tek polako, oviso o potrebi. Njihova
je postojanost ograniena dok je njihovo smanjivanje od samog poetka sadrano u predodbi koju ovjek stvara o njima. Ponovno
skupljanje hrpa ovisno je o ritmu godinjih ili kinih razdoblja. Svaka
je etva ritmiko gomilanje, a odravanje sveanosti odreeno tim
ritmom.

Hrpa kamenja

Meutim, postoje i potpuno drukije hrpe koje se ne mogu troiti. Hrpe kamenja grade se zato to se takve teko mogu ponovno
razni jeti. ovjek ih gradi za dugo vrijeme, za neku vrstu vjenosti.
One se ne bi smjele nikada smanjiti, ve bi trebale ostati takve kakve
jesu. One ne zavravaju u elucu, niti ovjek uvijek u njima stanuje.
U najstarijem obliku svaki pojedini kamen predstavlja jednog
ovjeka koji ga je donio na hrpu. Kasnije se poveava veliina i
teina sastavnih dijelova, tako da ih mogu donijeti samo svi zajedno. Bez obzira na to to te hrpe predstavljaju, one sadre koncentrirani trud bezbrojnih tekih putova. esto je zagonetno kako su
one uope izgraene. to ovjek manje shvaa njihovu prisutnost,
to je udaljenije podrijetlo kamenja i to su ti putovi dui, to je
vei bio broj ljudi koje moramo zamisliti kao njihove graditelje, to
je snaniji dojam koji ostavljaju na kasnije generacije. Oni predstavljaju ritmike napore mnogobrojnih ljudi, od kojih ne preostaje
nita osim ovog neunitivog spomenika.

Masovni simboli

75

Blago

I blago se, kao sve gomile, skuplja na hrpu. No, za razliku od voa i ita, ono se sastoji od jedinki koje nisu jestive ni prolazne. Vana je posebna vrijednost tih jedinica, pa samo vjerovanje u trajnost
te vrijednosti mami na gomilanje blaga. To je hrpa koja mora ostati
netaknuta i dalje rasti. Ako ono pripada nekom vlastodrcu, onda
privlai druge vlastodrce na pljaku. Ugled koji donosi svom vlasniku dovodi vlasnika u opasnost. Zbog blaga su se vodile borbe i
ratovi, i mnogi bi ivjeli due da su imali manje blaga. Zbog toga
se ono esto uva u tajnosti. Specifinost se blaga, dakle, sastoji u
napetosti izmeu sjaja koje ono treba iriti i tajne koja ga titi.
Uivanje u rastuem broju razvilo se u najkonkretnijem obliku
kod blaga. Nijedno drugo brojanje, koje uvijek tei za viim ciljevima, kao npr. brojanje stoke ili ljudi, ne moe dostii takvu koncentraciju onoga to se broji. Slika posjednika, koji potajno broji blago, isto je tako duboko urezana u duhu ovjeka kao i nada da e
iznenada otkriti neko blago: ono je tako dobro skriveno da vie
ne pripada nikome, te je zaboravljeno ostavljeno u svom skrovitu.
Ta je nagla pohlepa za blagom znala zahvatiti i razoriti disciplinirane vojske, i mnoge pobjede izvrgnula u njihovu suprotnost. Preobraaj vojske u gomilu kopaa blaga, jo prije bilo kakve bitke, opisuje Plutarh u ivotu Pompeja.
Tek to je Pompej sa svojom flotom stigao do Kartage, k njemu je prebjeglo 7 000 neprijatelja; on je sam doveo u Afriku est
cijelih legija. Tu mu se dogodilo neto smijeno. Nekoliko je vojnika
sluajno nalo nekakvo blago i dobilo prilinu sumu novca. Kad se
ta stvar proula, doli su drugi vojnici na pomisao da taj kraj mora
biti pun blaga koje su tada, u svojoj nesrei Kartaani zakopali.
Danima Pompej nije mogao nita poduzeti sa svojim vojnicima, koji
su bili potpuno zaokupljeni traenjem blaga. Hodao je naokolo
smijui se i gledao kako tolike tisue kopaju i ruju po zemlji. Na
koncu su se zasitili traenja i zatraili od Pompeja da ih povede
kamo hoe, jer su ve bili dostatno kanjeni za svoju glupost.33
Pored ove hrpe blaga, koja je neodoljiva zbog svoje skrivenosti,
postoje i druge, koje se skupljaju potpuno javno, kao neka vrsta
dobrovoljnog poreza, u oekivanju da e onda pripasti jednom jedinom ovjeku ili nekolicini. Tu spadaju sve vrste lutrije, koje predstavljaju brzo gomilanje blaga; zna se da e se neposredno nakon izvlaenja blago predati sretnom dobitniku. to je manji broj onih
kojima e blago na koncu pripasti, dakle, to je blago vee, to je vea njegova privlanost.
Pohlepa koja ljude privlai takvim prilikama pretpostavlja apsolutno povjerenje u jedinstvo blaga. To je povjerenje najvee koje
moemo zamisliti. ovjek izjednauje sebe s jedinstvenou svog

76

Mas a i mo

novca. Sumnja u to jedinstvo ga vrijea, dok e naruavanje tog jedinstva poljuljati njegovu samouvjerenost. Onaj tko smanjuje jedinstvo njegova novca, ugroava njegova vlasnika, i poniava ga.
Ako se taj proces ubrza, ako doe do inflacije, obezvrijeeni se ljudi
pretvaraju u gomile koje moramo izjednaiti s masama u bijegu.
Sto vie ljudi gube, to vie postaju jedno u svojoj sudbini. Ono to
se kod povlatenih pojedinaca, koji mogu spasiti neto za sebe same, javlja kao panika, postaje masovni bijeg za sve druge vlasnike
koji su lieni svog novca i koji su po tome jednaki. Posljedice tog
fenomena, koji je imao nepredvidljiv historijski utjecaj, osobito u
ovom stoljeu, analiziramo u posebnom poglavlju.

Hajka

Hajka i hajke
Kristali mase i masa, u modernom smislu te rijei, potjeu od
jedne starije cjeline koja ih jo uvijek objedinjuje; ta je starija cjelina hajka. Kod hordi koje sadre manje lanova, koje lutaju naokolo u malim oporima od deset ili dvadeset ljudi, ona je oblik zajednikog uzbuenja, koje sreemo svugdje.
Za hajku je karakteristino to da ne moe rasti. Nadaleko i nairoko oko nje nema ljudi koji bi joj se mogli pridruiti. Hajka se
sastoji od grupe uzbuenih ljudi koji najvie ele da ih bude vie.
Bez obzira na to to zajedno poduzimaju, da li idu u lov ili rat, za
njih bi bilo bolje da ih je vie. Za tako malobrojnu grupu svaki bi
pojedinac, koji joj se pridrui, znaio vaan i oigledan, neophodan
prirast. Snaga koju donosi sa sobom inila bi desetinu ili dvadesetinu ukupne snage. Svi bi tono znali koje je mjesto zauzeo. On bi
u ukupnom ljudstvu grupe zaista bio vaan, kao to danas moe biti
vaan rijetko tko od nas.
U hajci, koja se s vremena na vrijeme stvara iz grupe i najsnanije izraava svoj osjeaj jedinstva, pojedinac se nikada ne
moe tako potpuno izgubiti kao dananji moderni ovjek u bilo kojoj masi. U promjenljivijim konstelacijama hajke, u njezinim plesovima i na njenim pohodima, on e uvijek stajati na njezinu rubu. On
e biti u njoj i opet na rubu, na rubu i opet u njoj. Kad hajka zatvori krug oko vatre, svaki moe imati susjede i zdesna i slijeva,
no lea ostaju nezatiena; lea su gola i izloena divljini. U zbijenosti hajke uvijek ima neeg lanog: hajkai su zbijeni jedan uz
drugog te tradicionalnim, ritmikim kretnjama predoavaju mnotvo. No, njih nema mnogo, ve malo; ono to im nedostaje u pogledu
zbijenosti, nadoknauju intenzitetom.
Od etiri bitna obiljeja mase, koja smo do sada upoznali, dva
su u hajci fiktivna, to znai ona se prieljkuju i vrlo briljivo simuliraju; zato su druga dva obiljeja jo snanije prisutna u stvarnosti. Simulira se zbijenost i rast; jednakost i usmjerenost stvarno postoje. Kod hajke je najuoljivija nepokolebljivost njezine usmjerenosti. A jednakost se izraava u tome da .su svi opsjednuti istim ciljem: na primjer pogledom na neku ivotinju koju ele ubiti.
Hajka je ograniena na nekoliko naina. Ne samo da joj pripada relativno malo ljudi, deset ili moda dvadeset, a rijetko vie,

78

Hajka i hajke

Masa i mo

ve se ta nekolicina meusobno dobro poznaje. Oni su

oduvijek ivjeli zajedno, svakodnevno se susreu, te su u
mnogim zajednikim pothvatima nauili ocjenjivati jedan
drugoga. Hajka vrlo rijetko neoekivano raste; ima premalo
ljudi koji ive pod takvim uvjetima, i oni su jako ratrkani.
No, budui da se sastoji samo od poznanika, hajka je u
jednom pogledu nadmona masi, koja moe beskonano
rasti: hajka se, ak i kad je razbiju neprijateljske okolnosti,
uvijek iznova okuplja. Ona moe raunati na opstanak; njezin
je opstanak zajamen sve dok su njezini pripadnici ivi. Hajka
moe razviti odreene obrede i ceremonije koje ele izvoditi
njezini pripadnici, i sigurno je da e se oni ponovno okupiti.
Oni znaju kamo spadaju, i ne daju se odmamiti na drugu
stranu. Takva su iskuenja mala, toliko mala da se u ovjeku
uope ne moe stvoriti navika da im poputa.

pogodio samo jedan. Na taj nain lovaka hajka prelazi u

stanje raspodjele. Ponekad se ta raspodjela pojavljuje
posebno, no obje su pojave usko povezane te se moraju
zajedno istraivati. Predmet obiju pojava jest plijen,
iskljuivo plijen, njegovo ponaanje i karakter i onda kad
je iv i kad je mrtav plijen tono odreuje ponaanje hajke,
koja se stvara radi njega.

No, ukoliko hajke ipak rastu, onda im se pripajaju odvojene

estice, i to uz meusobni sporazum sudionika. Hajka koja se
stvorila iz druge grupe moe naletiti na prvu, i ako izmeu
njih ne doe do borbe, mogue je da se ujedine radi nekog
prolaznog zajednikog pothvata. No, odvojena e se svijest
obje cjeline uvijek sauvati; moda e ona za trenutak
nestati u aru zajednike akcije, ali ne zadugo. Ona se u
svakom sluaju ponovno pojavljuje pri dodjeljivanju asti i
drugim ceremonijama. Osjeaj pripadnosti hajki uvijek je jai
od osjeaja pojedinca o tome to je on sam kad nije sa
svojom hajkom. Osjeaj pripadnosti hajki odluan je na
odreenoj razini ljudskog zajednitva, i nita ga ne moe
uzdrmati.
Svim ostalim zajednicama, kao to su pleme, rod, klan, ovdje
namjerno suprotstavljam jednu drugu zajednicu, hajku. Ti
poznati socioloki pojmovi, ma kako vani bili, imaju u sebi
neto statiko. Nasuprot tome, hajka je zajednica akcije, i ona
se pojavljuje konkretno. Onaj tko eli istraivati izvore
ponaanja masa, mora poeti od nje. Ona je najstariji i
najogranieniji oblik mase, a postojala je prije nego to su
postojale onase ljudi, u naem modernom smislu rijei.
Pojavljuje se na razliite naine. Uvijek je jasno vidljiva.
Njezina je aktivnost tijekom desetaka tisuljea toliko
intenzivna da je posvuda ostavila tragove iza sebe, pa ak i u
nae vrijeme, koje je potpuno drukije, postoje jo neke
tvorevine koje potjeu neposredno od nje.

Trei je oblik alobna hajka. Ona se stvara kad jednog lana

grupe smrt otrgne od nje. Grupa, koja je mala i svaki
gubitak osjea kao neto nenadoknadivo, u takvoj se prilici
pretvara u hajku. Pri tome ona moe nastojati zadrati
umiruega; oduzeti mu onoliko ivotne snage koliko moe
upiti u sebe prije nego to je potpuno napusti; moda eli
umiriti njegovu duu, tako da ne postane neprijatelj ivima. U
svakom joj se sluaju ini da je nuna nekakva akcija, te
nigdje nema ljudi koji bi je se potpuno odricali.

Drugi oblik, koji ima dosta toga zajednikog s lovakom

hajkom i koji je s njome povezan nizom prijelaza, jest
ratna hajka. Ona pretpostavlja drugu hajku ljudi, kojoj se
suprotstavlja, koju doivljava kao hajku ak i onda ako ona u
tom trenutku uope ne postoji. U svom najranijem obliku
ona esto lovi jednu jedinu rtvu da bi se osvetila. Po
odreenosti onoga tko treba biti ubijen ratna je hajka
naroito bliska lovakoj hajci.

U etvrti oblik spada niz fenomena, kojima je, unato

njihovoj razliitosti, jedna stvar zajednika, a to je tenja za
mnoenjem. Hajke mnoenja nastaju zato to se sama grupa
ili stvorenja s kojima je povezana, ivotinje ili biljke, ele
mnoiti. One se esto prikazuju u plesovima, kojima se
pridaje posebno mitsko znaenje. I one su poznate svugdje
gdje ive ljudi. U njima se uvijek izraava da grupa nije
zadovoljna svojom veliinom. Dakle, jedna od bitnih karakteristika moderne mase, nagon za rastom, javlja se ve
vrlo rano, u hajkama, koje same po sebi jo uope ne mogu
rasti. To trebaju postii silom odreeni obredi i ceremonije;
ma to mislili o njihovoj djelotvornosti, ne moemo zanijekati
injenicu da su one tijekom vremena zaista dovele do
stvaranja velikih masa.
Analiza ove etiri razliite hajke dovodi do iznenaujuih rezultata. Ti oblici lako prelaze jedan u drugi i nita ne izaziva
toliko posljedica kao pretvaranje jedne vrste hajke u drugu.
Nepostojanost mase, koja je mnogo vea, nalazimo ve u tim
malim i na izgled vrim tvorevinama. Njihovi su obrati
esto povod za specifine, religiozne fenomene. Pokazat emo
kako se lovake hajke mogu preobraziti u alobne hajke i
kako su se oko tog procesa stvorili posebni mitovi i kultovi.
Oni koji oplakuju rtvu onda tvrde da nikada nisu bili lovci,
dok je rtva koju oplakuju tu zato da bi ih iskupila od
krvoprolia u lovu.

Hajka se oduvijek javlja u etiri razliita oblika ili funkcije.

Njihove su granice nestalne, tako da lako prelaze jedan u
drugi, no vano je da se najprije utvrdi po emu se
razlikuju. Najprirodnija i najistinskija hajka, od koje i
preuzimamo tu rije, jest lov. Ona se uvijek stvara tamo gdje
se lovi neka opasna ili snana ivotinja, koju bi pojedinac
teko mogao uloviti sam; a stvara se i tamo gdje imamo
izglede na ogroman plijen, od kojeg elimo uzeti to vie
moemo. Veliina ubijene ivotinje, pa bio to kit ili slon,
uvijek je takva da je mora ubiti i raskomadati vie ljudi Izbor izraza hajka za taj stariji i ogranieniji oblik mase
zajedno, ak i onda ako ju je
treba podsjetiti na to da je i ona nastala kod ljudi po uzoru
na ivoti-

Masa I mo

nje: po uzoru na opor ivotinja koje zajedno love. Vuci, koje je

ovjek dobro poznavao i koje je tijekom stoljea odgojio za svoje
pse, odavno su impresionirali ovjeka. Pojava vuka kao mitske
ivotinje kod toliko naroda, predodbe o vukodlaku, prie o
ljudima koji, preobueni u vukove, znaju prepasti i raskomadati
ljude, sve one legende o podrijetlu u kojima se pojavljuju
djeca koju su odgojili vuci, sve to i mnogo toga drugog
pokazuje kako je vuk blizak ovjeku.
Lovaka hajka, pod kojom danas podrazumijevamo opor pasa
uvjebanih za zajedniki lov, predstavlja iv ostatak te stare
veze. Ljudi su neto nauili od vukova. U nekim se plesovima
uvjebavala uloga vuka. Razumljivo je da su i druge ivotinje
doprinijele stvaranju slinih sposobnosti kod lovakih naroda.
Upotrebljavam izraz hajka za ljude umjesto za ivotinje zato
to on najbolje opisuje njihovo zajedniko brzo kretanje i
konkretni cilj koji imaju pred oima. Hajka eli plijen; ona eli
njegovu krv i smrt. Da bi dostigla plijen, mora biti brza i
uporna, slijediti ga lukavo i ustrajno. Pripadnici hajke
meusobno se ohrabruju zajednikim lajanjem. Ne smijemo
potcjenjivati znaenje te buke, u kojoj se stapaju glasovi
pojedinih ivotinja. Ona moe oslabiti ili ojaati; no, ona se ne
da smesti, ona sadri napad. Konano dostignutu i ubijenu rtvu
pro-diru svi. Openito postoji obiaj da se svakom sudioniku
prepusti dio plijena; ak i zaetke mase raspodjele nalazimo ve
kod ivotinja. Upotrebljavam taj izraz i za ostala tri spomenuta
oblika, iako kod njih teko moemo govoriti o ivotinjskim
uzorima; ne bih mogao nai bolju rije za konkretnost,
usmjerenost i intenzivnost tih procesa.
Cak i njezina povijest opravdava upotrebu u tom smislu. Rije
se izvodi iz srednjolatinskog motiva, to znai kretanje.
Staro-francuska rije meute, koja se razvila iz nje, ima
dvostruko znaenje: ona moe znaiti ustanak, pobuna, ili
lovaka hajka. Ljudski je element ovdje jo uglavnom u
pozadini. Stara rije oznaava tono ono to bi trebala
izraavati; a nas zanima upravo to dvostruko znaenje.
Ograniena upotreba u smislu opor lovakih pasa poznata
je iz mnogo kasnijeg vremena, a u Njemakoj tek od sredine
18. stoljea, dok se rijei kao bundija, buntovnik i buna,
izvedene iz stare francuske rijei, pojavljuju ve oko 1500.

lovaka hajka

Ona juri za jednom velikom ivotinjom ili za mnotvom

ivotinja koje se nalaze u masovnom bijegu pred njom.
Plijen se uvijek kree, i hajka juri za njim. Presudno je brzo
kretanje hajke, jer ona mora trati bolje nego divlja, da bi
je izmorila. Ako je rije o mnotvu ivotinja i ako ih hajka
uspije opkoliti, onda se masovni bijeg plijena pretvara u
paniku: onda svaka od progonjenih ivotinja pokuava sama
za sebe pobjei iz neprijateljskog obrua.
Lov se odvija na velikom i raznolikom podruju. Pri lovu
na jednu ivotinju hajka traje tako dugo dok divlja
pokuava spasiti svoju kou. Tijekom lova uzbuenje se
poveava, a izraava se u meusobnom dovikivanju lovaca,
koje poveava njihovu krvoednost.
Koncentriranost na jedan predmet koji se stalno kree,
izmie pogledima, ali se uvijek iznova pojavljuje, koji esto
gubimo iz vida i uvijek iznova moramo traiti, ne
odustajui od svoje ubilake namjere prema njemu, drei
ga stalno u stanju smrtnog straha ta je koncentriranost
koncentracija svih zajedno. Svatko ima u oima isti
predmet, i svatko se kree prema istom predmetu. Razmak
izmeu hajke i njezina plijena, koji se postupno smanjuje,
smanjuje se za svakog. Hajka ima jedno zajedniko
smrtonosno kucanje srca. Ono traje dulje, preko
promjenljivog terena, ubrzava se to se ovjek vie
pribliava ivotinji. Kad je dostigne i kad je treba pogoditi,
svaki ima priliku za ubijanje, i svaki je iskoriuje. Sva se
koplja i strelice mogu koncentrirati na jedno stvorenje. Oni
su produetak pohlepnih pogleda za vrijeme lova.
Jer, svako takvo stanje ima svoj prirodni svretak. Isto kao
to je jasan i odreen cilj za kojim hajka juri, isto je tako
velika i nagla promjena hajke kad ona dostigne cilj.
Mahnitost poputa u trenutku ubijanja. Odjedanput svi tiho
stoje oko oborene rtve. Od prisutnih se stvara prsten svih
onih kojima pripada dio plijena. Oni bi mogli zariti zube u
divlja kao vuci. No, prodiranje, koje opori vukova
poinju ve na ivom tijelu, ljudi odgaaju za kasnije. Meutim, raspodjela se odvija bez svae i prema odreenim
pravilima.

Bez obzira na to da li je plijen velik ili viestruk ako ga

je gonila cijela hajka, onda je neizbjena podjela plijena
meu njenim pripadnicima. Proces koji sada zapoinje
potpuno je suprotan stvaranju hajke. Sada svatko hoe
Lovaka hajka
neto za sebe, i htio bi to je vie niogue. Da raspodjela
nije tono odreena i da nema neke vrste tradicionalnog
zakona o raspodjeli i iskusnih ljudi koji je nadgledaju, ona
Lovaka se hajka svim silama kree prema neem ivom, to e- bi nuno zavrila ubijanjem. Zakon raspodjele je najstariji
li ubiti da bi ga onda progutala. Dakle, njezin je prvi cilj zakon.39
uvijek ubijanje. Njezina su najvanija sredstva dostizanje i
Postoje dva sutinski razliita shvaanja tog zakona: prema
opkoljavanje.
jednom, raspodjela se ograniava na krug lovaca; prema
drugom, u nju se ukljuuju i one ene i mukarci koji nisu
sudjelovali u hajci. Po-

82

Masa i mo

jedinac koji nadzire raspodjelu i brine se za to da se ona provodi

kako treba, na poetku ne uiva nikakve povlastice zbog svog poloaja. Moe se ak dogoditi, kao pri lovu na kitove kod nekih Eskima, da se on zbog svoje asti odrie svega. Osjeaj zajednitva plijena moe ii vrlo daleko: kod Korjeka u Sibiru idealni lovac poziva sve da uzmu neto od njegova plijena, te se zadovoljava onim
to mu preostane.
Zakon raspodjele vrlo je sloen i izdiferenciran. Poasni dio
plijena ne pripada uvijek onom koji je zadao smrtonosni udarac.
Ponekad pravo na to ima onaj tko je prvi ugledao divlja. No, ak
i onaj tko je iz daljine promatrao ubijanje moe imati pravo na jedan dio plijena. U tom se sluaju promatrai smatraju suuesnicima
u djelu, oni snose dio odgovornosti za njega i uivaju njegove plodove. Spominjem ova ekstremna i ne tako esta pravila da bih pokazao kako je snaan osjeaj jedinstva kojim zrai lovaka hajka.
Ma kakva bila pravila o raspodjeli, presudnim se smatra zamjeivanje i ubijanje plijena.

Ratna hajka
Bitna razlika izmeu ratne i lovake hajke sastoji se u dvostrukosti raspoloenja ratne hajke. Sve dok jedna uzbuena grupa
lovi jednog ovjeka, kojeg eli kazniti, rije je o .tvorevini tipa lovake hajke. Ako taj ovjek pripada nekoj drugoj grupi koja ga
nee izruiti, onda se jedna hajka zaas suprotstavlja drugoj. Neprijatelji nisu meusobno jako razliiti. Oni su ljudi, mukarci, ratnici. U izvornom obliku ratovanja oni su toliko bliski da ih je teko
meusobno razlikovati. Napadaju jedan drugog na isti nain, a oruje im je otprilike slino. Obje strane isputaju divlje, prijetee krikove. Svaka ima istu namjeru u odnosu na drugu stranu. Za razliku
od nje, lovaka je hajka jednostrana. ivotinje koje progoni ne pokuavaju opkoliti ni uloviti ljude. One su u bijegu, i ako se ponekad i pokuaju braniti, to se dogaa onda kad ih ele ubiti. Uglavnom se ipak ne mogu obraniti od ovjeka.
Bitno i u stvari karakteristino za ratnu hajku jest to da postoje dvije hajike koje jedna prema drugoj imaju potpuno iste namjere. Podvojenost je bezuvjetna, a jaz meu njima apsolutan sve
dok traje ratno stanje. No, da bismo saznali to one zapravo imaju
jedna protiv druge, dostatno je da proitamo slijedei opis. To je
pria o ratnom pohodu jednog junoamerikog plemena, plemena
Taulipang, protiv njihovih neprijatelja, plemena Piauko. Cijeli opis
potjee od jednog pripadnika plemena Taulipang i sadri sve to
treba znati o ratnoj hajci. Pripovjeda je obuzet pothvatom i odu-

Ratna hajka

83

evljen, te ga opisuje iznutra, sa svog gledita, na stanovit nain

ogoljeno, to je istodobno tako uvjerljivo i jezivo da bi bilo teko
nai neto slino.
U poetku je bilo prijateljstvo izmeu naroda Taulipang i naroda Piauko. Onda su se posvadili zbog ena. Najprije su Piauko
ubili neke Taulipange, zaskoivi ih u umi. Onda su ubili jednog
mladog Taulipanga i jednu enu, onda tri Taulipanga u umi. Tako
su Piauko pomalo htjeli istrijebiti cijelo pleme Taulipang.
Onda je Manikuza, ratni poglavica plemena Taulipang sazvao
sve svoje ljude. Taulipang su imali tri voe: Manikuzu, vrhovnog
poglavicu, i dva zamjenika poglavice, od kojih je jedan bio malen,
debeo, ali vrlo hrabar mukarac, a drugi je bio njegov brat. Tada
je jo bio iv stari poglavica, Manikuzin otac. Meu njegovim je ljudima bio i jedan malen, vrlo hrabar ovjek iz susjednog plemena
Arekuna. Manikuza je dao da se pripremi prevrela masa Kairi, pet
velikih tikava. Onda je dao da se opremi est amaca. Piauko su
ivjeli u planinama. Taulipang su poveli sa sobom dvije ene, koje
su trebale podmetnuti poar u kue. Onda su otili, ne znam kojom
rijekom. Nisu jeli nita, ni paprike, ni vee ribe, ni divlja, ve samo male ribe sve dok ne bude okonan rat. Sa sobom su ponijeli
i boju i bijelu glinu s kojom e se namazati.
Pribliili su se naselju plemena Piauko. Manikuza je poslao
pet mukaraca do njihove kue da saznaju da li su svi unutra. Svi
su bili unutra. Bila je to velika kua ,s mnogo ljudi, okruena okruglom pali adom. Uhode su se vratile i poglavicu obavijestile o tome.
Onda su stari i tri poglavice poeli puhati u prevrelu masu kairija.
Puhali su i na boju i bijelu glinu i ratne toljage. Stari su imali .samo
luk i strelice sa eljeznim vrcima, nikakvo vatreno oruje. Drugi
su imali kremenjae i samarice. Svaki je imao jednu vreu same
i est kutija praha. Puhali su i na sve te stvari. (Da im udahnu arobnu snagu.) Onda su na sebi nacrtali crvene i bijele pruge: poevi od ela, jednu crvenu prugu gore i jednu bijelu prugu dolje,
preko cijelog lica. Na grudima su nacrtali bojom po tri pruge, naizmjence: gore crvenu a dolje bijelu, isto tako na obje nadlaktice,
tako da ratnici mogu prepoznati jedan drugog. Isto su se tako namazale ene. Onda je Manikuza zapovjedio da se u masu kairija
ulije voda.
Uhode su rekle da u kuama ima mnogo ljudi. Bila je jedna jako velika kua i tri manje, podalje, sa strane. Bilo je mnogo vie
Piauka nego Taulipanga, kojih je bilo svega petnaest, osim onog jednog iz plemena Arekuna. Onda su pili kairi, svaki po jednu tikvu,
mnogo kairija, da se ohrabre. Na to je Manikuza rekao: 'Ovaj ovdje
e pucati prvi! Dok on puni svoju puku, neka puca drugi. Jedan
za drugim!' Podijelio je svoje ljude u tri grupe po pet ljudi u irokom krugu oko kue. Rekao je: 'Neka nijedan pucanj ne bude uza-

84

M as a i mo

ludan! Kad jedan padne, ostavite ga da lei i pucajte na onog koji

jo stoji!'
Onda su krenuli u tri grupe; ene za njima s tikvama punim
napitka. Doli su na granicu savane. Tada je Manikuza rekao: 'Sto
nam je initi? Ima mnogo ljudi. Moda je najbolje da se okrenemo
i da odemo po pojaanje!' Tada je rekao Arekuna: 'Ne! Naprijed!
Kad se ja probijem usred mnotva, neu imati koga ubijati!' (Sto
treba znaiti: To mnotvo ljudi nee biti dostatno za moju toljagu,
jer ja ubijam strano brzo.) Manikuza je odgovorio: 'Naprijed! Naprijed! Naprijed!' Pozvao je sve da krenu. Pribliili su se kui. Bila
je no. U kui je bio vra koji je upravo udahnjivao dah jednom
bolesniku. On je rekao: 'Dolaze ljudi!' i tako upozorio stanovnike
kue. Onda je gospodar kue, poglavica Piauka, rekao: 'Neka dou! Znam tko je to! To je Manikuza! No, odavde se nee vratiti!'
Vra je i dalje upozoravao i rekao: 'Ljudi su ve tu!' Onda je poglavica rekao: 'To je Manikuza! Nee se vratiti odavde! Ovdje e
zavriti svoj ivot!'
Onda je Manikuza prerezao lijanu koja je vezivala palisadu.
Na to su unutra prodrle obje ene i podmetnule poar u kuu, jedna na ulaz, druga na izlaz. U kui je bilo mnogo ljudi. Tada su se
obje ene ponovno povukle izvan ograde. Kuu je zahvatila vatra.
Jedan se starac uspeo na kuu da ugasi vatru. Tada je iz nje izalo mnogo ljudi, koji su pucali iz kremenjaa, ali nasumce, jer nikoga nisu vidjeli; samo zato da preplae neprijatelja. Stari poglavica Taulipanga htio je strelicom pogoditi jednog Piauka, ali je
promaio. Piauko je bio u svojoj rupi u zemlji. Dok je starac stavljao drugu strelicu, Piauko ga je pogodio pukom. Manikuza je vidio da mu je otac mrtav. Tada su ratnici poeli mnogo pucati. Opkolili su cijelu kuu, i Piauko nisu imali nijedan put kojim bi mogli pobjei.
Onda se unutra probio jedan Taulipang po imenu Evama. Za
njim zamjenik poglavice; za njim njegov brat; za njim Manikuza,
ratni poglavica; za njim Arekuna. Drugi su ostali vani, da ubiju Piauko-ratnike koji budu bjeali. Ostala su se petorica probila usred
neprijatelja i poela ih udarati svojim toljagama. Piauko su pucali
u njih, ali nisu pogodili nikoga. Tada je Manikuza ubio poglavicu
Piauka. Zamjenik poglavice ubio je zamjenika poglavice Piauka.
Njegov brat i Arekuna ubijali su vrlo brzo i mnogo njih. Pobjegle
su samo dvije djevojke, koje jo ive uz gornji tok rijeke kao ene
Taulipang-ratnika. Svi su drugi pobijeni. Onda su zapalili kuu.
Djeca su plakala. Na to su svu djecu bacili u vatru. Usred mrtvih
jedan je Piauko ostao na ivotu. On se sav namazao krvlju i legao
meu mrtve da bi se neprijatelju uinio mrtvim. Tada su Taulipang-ratnici poeli dohvaati pale Piauko-ratnike i sjei ih maetama po
sredini na dva dijela. Nali su onog ivog i ubili ga. Onda su dohvatili poginulog poglavicu Piauka, privezali ga uzdignutih, ispruenih ruku za jedno drvo i tako dugo pucali u njega municijom

Ratna hajka

85

koja im je preostala sve dok se nije raspao u komadie. Zatim su

dohvatili jednu mrtvu enu. Manikuza joj je prstima rastvorio spolovilo i rekao Evami: 'Pogledaj, ovo je dobro za tebe da ga zabode.'
Ostali Piauko-ratnici, koji su bili u tri druge manje kue, razbjeali su se u okolne planine. Tamo ive jo i danas, smrtni neprijatelji drugih plemena i podmukle ubojice, koji su se najvie okomili na Taulipange.
Svog starog poglavicu, koji je poginuo, Taulipang su pokopali
na istom mjestu. Jo su samo dvojica njih bila samom lako ranjena u trbuh. Onda su se uputili natrag kui viui: 'Hej-hej-hej-hej-hej!' Kod kue su ih ve ekali spremljeni leajevi.40
Svaa poinje oko ena. Ubijaju pojedince. Zapaa se jedino
koga su drugi ubili. Od toga asa vlada nepokolebljivo uvjerenje da
neprijatelji ele istrijebiti cijelo pleme Taulipang. Poglavica poznaje svoje ljude i sve ih poziva k sebi; nema ih mnogo, 16 zajedno s
pripadnikom susjednog plemena, i svi znaju kako se moraju ponaati u borbi. Svi se strogo dre posta, smiju jesti samo sitne ribe.
Iz prevrele se mase prireuje snaan napitak. Prije borbe piju da
bi se ohrabrili. Bojama slikaju na tijelu neku vrstu uniforme, da
bi se ratnici mogli prepoznati. Svemu to se smatra potrebnim za
rat, a osobito oruju, udahnjuje se dah. Tako mu se ulijeva arobna snaga, i ono postaje sretno.
Cim stignu u blizinu neprijateljeva naselja, alju uhode da vide da li su svi tamo. Svi su tamo. ele da svi budu na okupu, jer
svi moraju biti uniteni istodobno. Kua je velika, s vrlo mnogo ljudi, opasna premo. Sesnaestorica imaju dobar razlog da popiju za
hrabrost. Poglavica izdaje zapovijedi, kao oficir. Kad stignu u blizinu neprijateljeve kue, on osjea svoju odgovornost. Ima vrlo
mnogo ljudi, veli poglavica, i oklijeva. Da li da se vrate i dovedu
pojaanje? No, meu njegovim ljudima je i jedan kojem nije dosta
neprijatelja za ubijanje. Njegova odlunost prelazi na poglavicu, i
poglavica izdaje nareenje: Naprijed!
No je, ali u kui su svi budni. Vra vodi taj skup, lijei jednog bolesnika, i svi su okupljeni oko njih. Vra, sumnjiaviji od ostalih, potpuno je svjestan svega oko sebe i osjea opasnost. Dolaze
ljudi! govori on, i ubrzo nakon toga: Ljudi su ve tu! Meutim, poglavica u kui zna tono o kome se radi. On ima neprijatelja,
i ne sumnja u to neprijateljstvo. No, on ne sumnja ni u to da njegov neprijatelj dolazi samo zato da bi tu ostavio svoj ivot. Odavde se nee vratiti. Svoj e ivot zavriti ovdje! Sljepilo onog koji
e propasti upeatljivo je kao kolebljivost onog koji treba napasti.
Ugroeni ne poduzima nita: na njega se ve okomila nesrea.
Zaas gori kua, jer su ene podmetnule poar, i njezini se stanovnici guraju van. Ne vide tko iz mraka puca na njih, no oni su

86

Masa I mo

sami jasno osvijetljene mete. Neprijatelji prodiru u kuu i poinju

ih tui toljagama. Pria o njihovoj propasti dovrava se u malo reenica. Ne radi se o borbi, ve o apsolutnom unitenju. Rasplakanu
djecu bacaju u vatru. Mrtve, jednog za drugim, sijeku u komadie.
Njihovu sudbinu dijeli i jedan preivjeli, koji se namazao krvlju
i legao meu njih, nadajui se da e izbjei smrt. Mrtvoga poglavicu
veu za drvo i pucaju u njega sve dok se ne raspadne u komadie.
Osramoenje mrtve ene je jezivi vrhunac. Sve nestaje u vatri.
Malobrojni koji su se spasili iz susjednih, manjih kua pobjegavi u planine, nastavljaju ivjeti kao -podmukli ubojice.
Teko je bilo to dodati ovom opisu ratne hajke. Meu bezbrojnim slinim opisima ovaj je najistinitiji po svojoj ogoljenosti. On
ne sadri nita to u njega ne spada, pripovjeda nita ne ispravlja
niti uljepava.
Sesnaestero ljudi koji su otili na pohod, nisu donijeli kui nikakav plijen; njihova ih pobjeda nije uinila bogatijim. Nisu ostavili na ivotu nijednu enu ni dijete. Njihov je cilj bio unitenje neprijateljske hajke, tako da od nje ne ostane nita, doslovce nita.
Pripovjeda s uitkom opisuje to su uinili njegovi ratnici. Meutim, protivnici su bili i ostaju ubojice.

alobna hajka
Najimpresivniji opis alobne hajke koji poznajem potjee od
plemena Warramunga u centralnoj Australiji.
Jo prije nego to je bolesnik ispustio dah, poelo je naricanje
i namjerno ranjavanje. Cim se saznalo da mu se pribliava kraj, svi
su mukarci velikom brzinom pojurili na to mjesto. Nekoliko ena,
koje su se okupile sa svih strana, bacile su se preko tijela umirueg
mukarca, dok su druge stajale u blizini ili kleale i ubadale se otrim vrhom kamenih kolaca u lubanju: niz lice im je curila krv, a
istodobno su, neprestano zavijajui, naricale. Mnogi mukarci, koji
su dojurili na to mjesto, u opoj su se pomutnji bacali na bolesnika;
ene su ustale i napravile im mjesta, dok se naposljetu vie nije
vidjelo nita osim uskomeale mase golih tijela. Odjedanput je dojurio jedan mukarac, vritei i vitlajui kamenim noem. Kad je
stigao do tog mjesta, iznenada je noem zasjekao u oba bedra, usred miia, tako da vie nije mogao stajati, te je pao na masu uskomeanih tijela. Njegova majka, ene i sestre izvukle su ga iz vreve
i prinijele usta njegovim razjapljenim ranama, dok je on, iscrpljen
i bespomoan, leao na tlu. Polako se razmrsila masa tamnih tijela
i oslobodila pogled na nesretnog bolesnika, koji je bio predmet ili

Zalobna hajka

87

prije rtva ovog dobronamjernog izraavanja ljubavi i alosti. Iako

je ve i prije toga bio bolestan, sada mu je bilo jo gore, jer su ga
napustili njegovi prijatelji; bilo je jasno da nee vie dugo ivjeti.
Ljudi su i dalje plakali i naricali. Sunce je zalazilo, u logoru je padao mrak. Bolesnik je umro iste veeri. Tada je alobno zavijanje
postalo jo glasnije. Mukarci i ene, kao pomahnitali od alosti, jurili su amo-tamo i ranjavali se noevima i otrim kolcima, dok su
se ene udarale toljagama po glavi; nitko se nije branio od uboda
ili udaraca.
Sat kasnije, u mraku, pogrebna se povorka uz svjetlo baklji
spremila na put. Nosili su mrtvo tijelo u jedan umarak, koji je bio
udaljen otprilike jednu milju, i poloili ga na platformu od granja
na jedno nisko kauukovo drvo. Kad je slijedeeg jutra svanulo,
u logoru, u kojem je sino umro onaj mukarac, nije bilo ni traga
ljudskom naselju. Svi su prebacili svoje bijedne kolibe na drugo
mjesto i ostavili mjesto smrti potpuno zaputeno. Jer, nitko nije elio sresti duh umrlog, koji je sigurno lebdio oko tog mjesta, a kamoli
duh ivog mukarca, koji je prouzroio ovu smrt zlim arolijama, te
e sigurno doi na mjesto zloina u obliku neke ivotinje, da bi
mogao likovati.
U novom su logoru na tlu posvuda bili isprueni mukarci, s
otvorenim ranama na bedrima, koje su zadali sami sebi. Oni su
uinili svoju dunost prema mrtvome te e do kraja ivota nositi
duboke brazgotine na bedrima kao znakove asti. Na jednom od njih
mogli su se izbrojati tragovi ak 23 rane, koje je sebi zadao tijekom
vremena. U meuvremenu su ene ponovno nastavile naricaljku,
to je njihova dunost. etrdeset ili pedeset njih, podijeljeno u grupe od pet ili est, ruku prebaenih jedna preko druge, plakale su i
zavijale kao mahnite, dok su se neke od njih, koje su se smatrale blidim roakinjama, ubadale otrim kolcima u glavu, a udovice inile
jo i vie od toga, spaljujui ,rane na svojoj glavi usijanim zapaljenim kolcima.-
Iz ovog opisa, pored kojeg bismo mogli spomenuti niz drugih,
odmah postaje jasna jedna stvar: radi se o samom uzbuenju. U
zbivanju igraju ulogu razliite namjere, koje treba razmotriti posebno. No, najhitnije je uzbuenje kao takvo, stanje u kojem svi zajedno imaju za neim naricati. Divlji karakter alopojke, njezino
trajanje i nastavak slijedeeg dana u novom logoru, iznenaujui
ritam kojom se ona intenzivira i ak nakon potpune iscrpljenosti
poinje iznova, bili bi dostatan dokaz za to da se ovdje prvenstveno
radi o uzbuenju zajednikog oplakivanja. Nakon to smo se upoznali s ovim jednim sluajem, koji je karakteristian za australske
domoroce, shvatit emo zato ovo uzbuenje nazivamo uzbuenjem
hajke i zato se ini neophodnim da za nju uvedemo izraz alobna
hajka.

88

Mas a i mo

Sve poinje vijeu da je smrt blizu. Mukarci stiu velikom

brzinom i tamo ve zatiu ene. Najblii roaci lee na hrpi preko
bolesnika. Vano je da naricanje ne pone nakon to je nastupila
smrt, ve im se shvati da bolesniku nema spasa. Cim ponu vjerovati da e umrijeti, vie se ne mogu suzdrati od naricanja. Nastaje hajka, koja je vrebal% na tu priliku, i vie ne dozvoljava da joj
rtva izmakne. Ogromna "snaga kojom se obara na svoj predmet, zapeauje njegovu sudbinu. Teko je vjerovati da bi se neki teki
bolesnik, koji ee podvrgne ovakvom postupku, ikada mogao ponovno oporaviti. Pod mahnitim zavijanjem drugih on se mora uguiti;
mogli bismo pretpostaviti da se ponekad stvarno i ugui; u svakom
sluaju, njegova se smrt ubrzava. Naa tvrdnja da ovjeka moramo
pustiti da umre u miru, na koju smo toliko navikli, bila bi ovim
ljudima, kojima je cilj uzbuenje, potpuno nerazumljiva.
Sto znai ta gomila koja se stvara iznad njega, to klupko tijela, koja se oito bore zato da mu se to vie priblie? Veli se da ene, koje najprije lee, ustaju da bi napravile mjesta mukarcima,
kao da i oni, ili u svakom sluaju neki od njih, imaju pravo biti u
njegovoj neposrednoj blizini. Kakvo god bilo tumaenje koje domoroci imaju za stvaranje tog klupka ono to se stvarno dogaa
jest to da gomila tijela jo jedanput potpuno obuhvaa bolesnika.
Fizika blizina pripadnika hajke, njezina zbijenost ne moe biti
vea. Oni su zajedno s njim jedna gomila. On jo pripada njima,
oni ga pod sobom zadravaju. Budui da sam ne moe ustati, da
ne moe stati meu njih, oni lee zajedno s njim. Svatko tko smatra da ima pravo na njega, bori se za to da s njim doe u istu gomilu, u ijem se sreditu nalazi umirui. ini se kao da oni ele
umrijeti zajedno s njim: rane koje zadaju sami sebi, bacanje na gomilu i posvuda naokolo, pla samoranjenih sve to treba pokazati
koliko to ozbiljno misle. Moda bi bilo ispravno rei da oni ele biti
jednaki njemu. No, njihov cilj ipak nije to da se ubiju. Ono
to treba ostati, jest gomila kojoj on pripada, a svojim ponaanjem
oni joj izlaze u susret. Bit se alobne hajke sastoji u tom izjednaavanju s umiruim, sve dok ne nastupi smrt.
No, za nju je isto tako karakteristino odbacivanje mrtvaca, im
se ustanovi da je mrtav. Sutina napetosti alobne hajke sastoji se
u pretvaranju mahnitog zadravanja i uvanja umiruega u prestraeno odbacivanje i izoliranje mrtvaca. urno ga odnose jo dok je
no. Unitavaju se svi tragovi njegove egzistencije, njegovo orue,
njegova koliba, sve to mu je pripadalo; ak se i logor u kojem je ivio zajedno s drugima kri i spaljuje. Iznenada su se svi otro okrenuli protiv njega. Postao je opasan zato to ih je napustio. Mogao
bi biti zavidan ivima i osvetiti im se zato to je on mrtav. Nisu ga
mogli zadrati svi znaci ljubavi ni blizina njihovih tijela. Mrnja
pretvara mrtvaca u neprijatelja koji se pomou stotinu lukavtina i
podmuklih varki moe uvui meu njih, pa se oni moraju isto tako dovijati kako da se od njega obrane.

Hajka mnoenja

89

U novom logoru oplakivanje se nastavlja. Uzbuenje koje je u

grupi stvorilo snaan osjeaj jedinstva ne stiava se odmah. Taj im
osjeaj treba vie nego ikada prije, zato to se nalaze u opasnosti.
Oni izraavaju svoju bol tako da se dalje ranjavaju. To je kao rat;
no, ono to bi im mogao uiniti neprijatelj, to oni ine sami sebi.
Mukarac koji nosi na svom tijelu 23 brazgotine od takvih rana,
smatra ih znacima asti, kao da ih je donio iz ratnih pohoda.
Moramo se zapitati da li je to jedini smisao opasnih rana koje
ljudi sebi zadaju u takvim prilikama. ini se da ene u tome idu
jo dalje od mukaraca, a u svakom sluaju pokazuju vie izdrljivosti
u naricanju. U tom samosakaenju ima mnogo gnjeva, gnjeva zbog
bespomonosti pred smru; izgleda kao da oni ele kazniti sami sebe
za smrt. Mogli bismo pomisliti i da pojedinac eli pokazati na svom
vlastitom tijelu povredu koju je pretrpjela grupa izgubivi jednog
svog lana, No, razaranje je okrenuto i prema mjestu gdje je mrtvi
stanovao, iako je ono bijedno, pa u tom pogledu ono podsjea na elju
za razaranjem koju ima masa, i koju ve poznajemo jer smo je
opisali na drugom mjestu. Zahvaljujui unitavanju svih pojedinanih
predmeta, pri emu .hajka dosie vrhunac, ona se due odrava na
ivotu, dok je odvojenost od vremena u kojem je spoznala i pretrpjela prijeteu nesreu, ovdje izraenija. Sve poinje iznova, i poinje
u monom stanju zajednike uzbuenosti.

Hajka mnoenja
Bez obzira na to koji primitivni narod promatramo, svugdje
emo odmah naii na koncentrirana zbivanja njegove egzistencije:
lovaku, ratnu ili alobnu hajku. Tijek ovih triju vrsta hajki je jasan, u svima njima ima neega elementarnog. Tamo gdje je ova ili
ona osobina ove tvorevine potisnuta u pozadinu, obino ipak nalazimo njezine ostatke, koji dokazuju njezinu prisutnost i njezino znaenje u prolosti.
Sloeniju tvorevinu nalazimo kao hajku mnoenja. Ona je izvanredno vana, zato to je bila onaj nagon koji je ovjeka poticao
da se iri. Ona mu je omoguila da zagospodari zemljom i vodila ga
do sve bogatijih civilizacija. Nikada nisu u potpunosti shvaeni razmjeri njezine djelotvornosti, jer je pojam razmnoavanja iskrivio i
zamaglio stvarne procese mnoenja. Mnoenje od samog poetka treba sagledati u zajednikom djelovanju s procesima preobraavanja.
Praljudi, koji se u malom broju kreu po velikim i esto praznim prostorima, suoeni su s velikim brojem ivotinja. Nisu sve te
ivotinje neprijatelji; veina njih uope nije opasna za ovjeka. No,
mnogi se od njih pojavljuju u ogromnim gomilama: bilo da se radi

90

Masa i mo

91
mnoenja

o krdima kozlia ili bivola, o ribama, skakavcima, pelama ili mravima u usporedbi s njima broj ljudi je zanemarljivo malen.
Jer, ljudsko je potomstvo malobrojno. Ono se javlja pojedinano, ii treba dugo vremena da se rodi. Mora da je elja za veim
mnotvom, za veim brojem ljudi kojima pripadamo, oduvijek bila
duboka i snana. Ona se nezaustavljivo pojaavala; u svakoj prilici
u kojoj bi se stvorila hajka sigurno je jaao nagon za veim brojem
ljudi. Vea lovaka hajka mogla je opkoliti vie divljai. ovjek vie
nije mogao raunati na divlja; odjedanput bi se negdje stvorilo
mnogo divljai, i to je vie bilo lovaca, to je bio ivei plijen. U ratu
su ljudi htjeli biti jai od neprijateljske horde; uvijek su bili svjesni
opasnosti koju sadri malobrojnost. Svaka je smrt, koju su morali
oplakivati, osobito ikad se radilo o nekom iskusnom i sposobnom
mukarcu, predstavljala velik gubitak. Slabost se ljudi sastojala u
njihovoj malobrojnosti.
Istina je da su i ivotinje, koje su bile opasne za ovjeka, esto
ivjele pojedinano ili u malim grupama kao on. On je bio grabeljiva zvijer kao one, ali takva koja nikada nije eljela biti sama. Volio je ivjeti u oporima, koji su bili veliki kao opori vukova; no
oni su time bili zadovoljni, a ovjek ne. Jer, tijekom ogromnog
vremenskog razdoblja u kojem je ivio u malim grupama, ovjek je
zahvaljujui preobraaju tako rei upio u sebe sve ivotinje koje je
dobro poznavao. On je postao ovjek tek zahvaljujui tom procesu
preobraavanja, preobraavanje je bilo mjegov poseban dar i radost.
U svojim ranim preobraajima u druge ivotinje ovjek je glumio
i plesao predstavljajui one vrste koje se pojavljuju u velikom mnotvu. to je njegov prikaz tih bia postajao savreniji, to je intenzivnije osjeao njihovu mnoinu. Osjeao je to to znai biti mnotvo,
te je sve vie postajao svjestan usamljenosti ovjeka u malim grupama.
Nema nikakve sumnje da je ovjek, im je to postao, odmah
htio biti vie. Tom su eljom ispunjena sva njegova vjerovanja, njegovi mitovi, obredi i ceremonije. Za to postoji mnogo primjera, a
neke emo od njih spomenuti tijekom ovog istraivanja. Budui da
sve u njemu to tei za mnoenjem posjeduje takvu elementarnu
snagu, moe se initi udnim da je na poetku ovog poglavlja istaknuta kompleksnost hajke mnoenja. Nakon malo razmiljanja vidjet emo zato se ona javlja u toliko razliitim oblicima. Moramo je
traiti svugdje, ona se pojavljuje tamo gdje je prirodno oekujemo.
No, ona ima i svoja tajna skrovita te se iznenada javlja tamo gdje
je najmanje oekujemo.
Jer, u poetku ovjek nije mislio na svoje mnoenje odvojeno
od mnoenja drugih stvorenja. On prenosi svoju elju za mnoenjem
na sve to ga okruuje. Isto kao to osjea nagon za poveanjem vlastite horde, putem velikog broja djece, ovjek eli vie divljai i vo-

a, vie stada i ita, vie svega ime se hrani. Da bi mogao rasti i

mnoiti se, mora imati svega to mu je potrebno za ivot.
Tamo gdje je kia rijetka, ovjek se koncentrira na izazivanje
kie. Uglavnom sva stvorenja trebaju kiu kao i on. Zbog toga se u
mnogim krajevima zajedno vre obredi kie i obredi plodnosti. Bez
obzira na to da li sami ljudi pleu prikazujui kiu, kao Pueblo-Indijianci, ili kao edni stoje oko svog vraa, koji za njih doziva kiu
_njihovo je raspoloenje u svim tim sluajevima raspoloenje haj
ke mnoenja.
Da bismo shvatili veliku povezanost izmeu mnoenja i preobraaja, moramo poblie opisati obrede australskih domorodaca.
Njih su jo prije vie od pola stoljea pomno ispitali mnogi istraivai.
Preci, o kojima se govori u australskim legendama o1 podrijetlu,
jesu dragocjena stvorenja, dvostruka bia, djelomice ivotinje, djelomice ljudi, tonije reeno: i jedno i drugo. Oni su uveli obrede
koji se odravaju zato to su oni tako zapovjedili. Zanimljivo je da
svaki od njih povezuje ovjeka s jednom tono odreenom vrstom
ivotinja ili biljaka. Tako je predak klokan istodobno klokan i ovjek, predak emu istodobno ovjek i emu. U jednom pretku nikada
ne postoje dvije razliite ivotinje. ovjek je uvijek prisutan, on
tvori jednu polovicu, dok drugu tvori odreena ivotinja. Moramo
ponovno naglasiti da je oboje prisutno istodobno, u jednom biu, te
da su karakteristike jednog i drugog izmijeane na, prema naim
shvaanjima, najnaivniji i najudesniji mogui nain.
Jasno je da su ti preci rezultat preobraaja. ovjek, kome je uvijek iznova uspijevalo da se osjea i izgleda kao klokan, pretvorio
se u totem klokana. Taj odreeni preobraaj, koji se esto uvjebavao i upotrebljavao, poprimio je karakter pothvata te se prenosio
s jedne generacije na drugu u mitovima koji su se mogli dramski
prikazivati.
Predak klokana, koji su okruivali ovjeka, postao je istodobno
predak one grupe ljudi koji su se nazivali klokanima. Preobraaj,
koji je stajao na poetku ovog dvostrukog potomstva, prikazivao se
u zajednikim prilikama. Jedan ili dva ovjeka predstavljali su klokana, dok su drugi sudjelovali u legendarnom preobraaju kao promatrai. U kasnijem su prikazu voljeli sami plesati klokana, koji je
bio njihov predak. Uivanje u tom preobraaju, posebna vanost koju
je on poprimio tijekom vremena, njegova vrijednost za nove generacije, izraavala se u svetosti obreda tijekom kojih se preobraaj
uvjebavao. Spretno i tono .odreeno preobraavanje postalo je neka vrsta talenta: on se isto tako njegovao kao blago rijei koje sainjavaju odreeni jezik ili kao blago predmeta koje mi nazivamo
materijalnim, te ih kao takve i doivljavamo: oruje, nakit i odreeni sveti predmeti.

92

Masa i mo

Taj preobraaj, koji je kao dobro sauvana tradicija, kao totem,

oznaavao srodnost odreenih ljudi s klokanima, takoer je znaio
povezivanje s njihovim brojem. Njihov je broj uvijek bio vei nego
broj ljudi; mnoenje klokana bilo je poeljno zato to je bilo povezano s mnoenjem ljudi. Kad su se mnoili oni, mnoio se i ovjek.
Mnoenje
totemske ivotinje bilo je istovetno s njegovim mnoenjem."1
Dakle, postoji izvanredno jaka povezanost izmeu preobraaja
i mnoenja: te su dvije pojave paralelne. Cim se odredi neki preobraaj i im se pone njegovati u tom obliku kao tradicija, osigurano je mnoenje obaju stvorenja, koja su u preobraaju postala nerazdvojna i pretvorila se u jedno. Jedno od tih stvorenja uvijek je
ovjek. U svakom totemu ovjek sebi osigurava mnoenje neke druge ivotinje. Pleme koje se sastoji od mnogo totema osiguralo je sebi
mnoenje svih tih ivotinja.
Velika veina australskih totema jesu ivotinje, no meu njima
ima i biljaka, i kako se uglavnom radi o biljkama koje ovjek jede,
nikada se nitko nije posebno udio obredima koji trebaju podsticati
njihovo mnoenje. inilo se prirodnim da ovjeka zanimaju ljive
i orasi te da eli mnotvo njih. Cak se i neki kukci, koje mi smatramo za gamad, ali koji su za Australca prava poslastica, odreene
liinke, termiti i skakavci, pojavljuju kao totemi. No, to da velimo
kad naiemo na ljude koji tvrde da su njihovi totemi korpioni, ui,
muhe i komari? Ovdje ne moe biti govora o korisnosti u obinom
smislu te rijei, jer su ta stvorenja poast za Australce isto kao i za
nas. Jedino to ovjeka moe privlaiti k njima jest njihovo mnotvo, i ako ovjek s njima uspostavlja srodstvo, to je zato to eli
osigurati takvo mnotvo za sebe. ovjek koji potjee iz plemena
kome je totem komarac, eli da njegovi ljudi postanu mnogobrojni
kao komari.
Ne elim zavriti ovaj usputni i vrlo pojednostavljeni opis australskih dvostrukih likova, a da ne spomenem jednu drugu vrstu
totema koju kod njih nalazimo. italac e se zauditi slijedeem nizu totema, jer su mu ti pojmovi ve poznati. U njihove toteme spadaju i oblaci, kia i vjetar, trava, gorua trava, vatra, more, pijesak i zvijezde. To je niz prirodnih masovnih simbola, koje smo ve
detaljno protumaili. injenica da oni postoje kao totemi kod Australaca najbolje dokazuje njihovu starost i vanost.
Bilo bi, meutim, pogreno pretpostaviti da su hajke mnoenja
svugdje vezane s totemima i da zahtijevaju toliko ivremena kao kod
Australaca. Postoje obiaji koji su jednostavniji i zgusnutiji, i u kojima je rije o neposrednom privlaenju eljenih ivotinja. Oni pretpostavljaju prisutnost velikih krda. Opis uvenog bivoljeg plesa plemena Mandan, indijanskog plemena iz Sjeverne Amerike, potjee iz
prve polovice prolog stoljea.

Hajka mnoenja

93

Bivoli se povremeno okupljaju u ogromne mase i krstare kroz

zemlju u svim pravcima, s istoka na zapad ili sa sjevera na jug, u
daljinu, kamo ih tjera njihovo raspoloenje. Odjedanput pleme Mandan ostaje bez hrane. Oni su malo pleme te se, zbog jaih neprijatelja koji ih ele ubiti, ne usuuju previe udaljiti od kue. Zbog
toga mogu doi na rub gladi. U takvoj krizi svaki donosi iz atora
svoju masku, koju uva u pripravnosti za takvu priliku: to je koa
bivolje glave s rogovima. Poinje bivolji ples, zato da bi 'bivoli doli'.
Ples bi trebao navesti krda da promijene svoj smjer kretanja i da
se okrenu prema selu plemena Mandan.
Plee se na otvorenom prostoru u sredini sela. U plesu sudjeluje
oko 10 do 15 Mandana, a svaki od njih ima na glavi bivolju lubanju
s rogovima, dok u ruci dri luk ili koplje, kojima najradije ubija
bivole.
Ples uvijek ima eljeno djelovanje. On uope ne prestaje, ve se
nastavlja dan i no, sve dok 'bivoli ne dou'. Indijanci udaraju u
bubnjeve, mau zvekama, pjevaju pjesme, neprestano isputaju krikove. Promatrai stoje s maskama na glavi i orujem u ruci, spremni da zamijene svakog tko se umori i izae iz kola.
U tim trenucima sveopeg uzbuenja izvidnice stoje na breuljcima u okolici sela, i kad zamijete pribliavanje bivola, daju ugovoreni znak, koji cijelo selo vidi i koji cijelo pleme odmah razumije.
Takvi su plesovi trajali dva ili tri tjedna bez prekida, sve do sretnog
trenutka kad su se pojavili bivoli. Oni su uvijek uspjeni i zahvaljujui njima bivoli se vraaju.
Na maski obino visi i jedan trak krzna, dug kao cijela ivotinja, s repom; on lei preko lea plesaa i vue se po podu. Plesa
koji se umori pokazuje umor tako da se nagne sasvim naprijed i priblii tijelo zemlji: tada netko uperi prema njemu luk i pogodi ga
tupom strelicom i plesa pada na zemlju kao bivol. Onda ga promatrai hvataju za pete, izvlae iz kruga i nad njim poteu noeve. Kad
su nad njim izveli kretnje deranja koe i rezanja, putaju ga da ode,
a na njegovo mjesto odmah stupa netko drugi, koji s maskom na glavi pleui ulazi u krug. Tako se ples moe lako odrati dan i no,
sve dok se ne postigne eljeni cilj i dok se 'bivoli ne vrate'-/2
Plesai istodobno predstavljaju bivole i lovce. U svojim su mas
kama bivoli, ali ih lukovi, strijele i koplja odaju kao lovce. Tako du
go dok netko plee, drugi ga smatraju bivolom. I on sam igra tu ulo
gu. Kad se umori, on je umoran bivol. Ne smije napustiti krdo a da
prethodno ne bude ubijen. Pada pogoen strijelom, a ne od umora.
On ostaje bivol sve do borbe na smrt. Lovci ga odnose i komadaju.
N
je bio krdo, a sada zavrava kao plijen.
Pomisao da bi jedna hajka svojim vatrenim i dugotrajnim plesom mogla privui krdo stvarnih bivola pretpostavlja nekoliko stva*"i. Mandan-Indijanci znaju iz iskustva da masa raste i privlai u svoj

94

Masa i mo

krug sve to je sline prirode i to se nalazi u njezinoj blizini. Gdje

god ima mnogo bivola, pridruit e im se jo vie njih. No, oni isto
tako znaju da uzbuenje plesa poveava intenzitet hajke. Njezina
snaga ovisi o estini ritmiikiih kretnji. Ono to joj nedostaje u pogledu brojnosti, hajka moe nadoknaditi estinom.
Bivoli, iji Izgled i kretanje ljudi tako dobro poznaju, isti su
kao ljudi, jer i oni rado pleu te daju da ih njihov maskirani neprijatelj primami na slavlje. Ples se ne prekida, jer treba djelovati na
daljinu. Bivoli, koji ga negdje u daljini osjeaju kao privlanost hajke, poputaju toj privlanosti sve dok je hajka kao ples u zamahu.
Kad bi ples popustio, to vie ne bi bila prava hajka te bi bivoli, koji
bi moda jo uvijek bili vrlo daleko, mogli krenuti na drugu stranu.
Posvuda ima krda koja bi mogla odvui panju bivola. Plesai se
moraju pretvoriti u najjai mamac. Kao hajka mnoenja, ije uzbuenje ni za trenutak ne poputa, oni su jai od svakog ratrkanog
krda i neodoljivo ga privlae.

Priest
Specifina vrsta obreda mnoenja jest zajedniki obrok. U posebnom obredu dodjeluje se svakom sudioniku jedan komad ubijene
ivotinje. Svi zajedno jedu ono to su zajedno ulovili. Komadi jedne
te iste ivotinje ulaze u tijelo cijele hajke. U sve njih ulazi dio jednog tijela. Oni uzimaju, grizu, vau, gutaju isto. ivotinja povezuje
sve koji su jeli; ona je sadrana u svima njima zajedno.
Taj obred zajednikog jela jest priest. Njoj se pridaje poseban
smisao: ona se mora odvijati tako da se ivotinja koju ljudi jedu
osjea poaenom. Ona se treba vratiti i dovesti mnogo svoje brae.
Ljudi ne trgaju njezine kosti, ve ih paljivo spremaju. Ako se sve
napravi kako treba, na kostima opet naraste meso, ivotinja ustaje,
tako da je ljudi mogu ponovno loviti. Ako se neto uini krivo, pa
se ivotinja uvrijedi, ona odlazi. Ona bjei sa svom svojom braom,
tako da ih ljudi vie nikada ne vide pa gladuju.
Kod nekih sveanosti ljudi zamiljaju da je ivotinja koju jedu
i sama prisutna. Tako se kod nekih sibirskih naroda s medvjedom
postupa kao s gostom. Gostu se iskazuje ast tako da mu se donose
najbolji komadi njegova vlastitog tijela. Ljudi za njega nalaze uvjerljive i sveane rijei te ga mole da se za njih zauzme kod svoje
brae. Ako ljudi znaju zadobiti njegovo prijateljstvo, onda on ak
rado pristaje na to da ga love. Takve priesti mogu dovesti do proirenja lovake hajke. ene i svi ostali mukarci, koji nisu sudjelovali u lovu, sudjeluju u njima. No, one se mogu ograniiti i na jednu

Unutranja hajka ...

95

malu grupu, koja odgovara grupi lovaca. Unutranji proces koji se

odnosi na karakter hajke uvijek je isti: lovaka hajka prelazi u hajku mnoenja. Jedan je lov uspio, ljudi jedu plijen, no u sveanom
trenutku priesti svi su ispunjeni predodbom svih kasnijih lovova.
Svima je pred oima slika nevidljive mase ovih ivotinja, koje prieljkuju i svi se brinu za to da se ta slika pretvori u stvarnost.
Taj rani oblik priesti kod lovaca ouvao se i tamo gdje postoje
potpuno drukije elje za mnoenjem. To mogu biti seljaci koje zanima mnoenje njihova ita, njihova kruha svagdanjeg: oni e svejedno zajedniki sveano jesti tijelo neke ivotinje, kao u stara vremena, jer su onda bili iskljuivo lovci.
U viim religijama u priesti igra ulogu neto novo, pomisao na
mnoenje vjernika. Ako priest ostane intaktna, ako se odvija kako
treba, onda e se vjera sve vie iriti, i k njoj e hrliti sve vie i vie
vjernika. No, ipak je, kao to znamo, mnogo vanije obeanje ponovnog oivljavanja i uskrsnua. ivotinja koju su lovci ceremonijalno
jeli, ponovno e oivjeti, uskrsnuti i dopustiti da je love. U viim oblicima priesti to izazivanje uskrsnua postaje bitan cilj; no, umjesto ivotinje, jede se tijelo boga, a njegovo uskrsnue vjernici povezuju s vlastitim uskrsnuem.
O ovom aspektu priesti jo emo govoriti kad budemo razmatrali religije oplakivanja. Ono to nas ovdje zanima jest prijelaz lovake hajke u hajku mnoenja: odreeni nain uzimanja jela osigurava mnoenje jela. Ono se najprije prikazuje kao neto ivo.
Tu se prikazuje tendencija da se sauva dragocjena duevna supstancija hajke tako da se ljudi pretvore u neto novo. Bez obzira na
to kakva je to supstancija a moda je i pitanje da li je izraz supstancija ovdje uope prikladan poduzima se sve da se ona ne
raspadne i ne rasipa.
Povezanost izmeu zajednikog jela i mnoenja hrane moe biti
neposredna, bez elementa ponovnog oivljavanja i uskrsnua. Sjetimo se uda iz Novog zavjeta gdje je s pet kruhova i dvije ribe nahranjeno mnogo tisua gladnih.

Unutranja hajka i tiha hajka

etiri osnovna oblika hajke mogu se grupirati na razliite naine. Najprije moemo razlikovati unutranje i vanjske hajke.
Vanjska hajka, koja je uoljiva, te se zbog toga moe lake karakterizirati, kree se prema vanjskom cilju. Ona prelazi dugaak
put. Njezino je kretanje, u usporedbi s kretanjem u normalnom ivotu, ubrzano. Vanjske su hajke i lovaka i ratna hajka. Treba pro-

96

Masa i mo

nai i dostii divlja koju lovimo. Treba pronai neprijatelja kojeg

elimo pobijediti. Bez obzira na uzbuenje koje se lovakim ili ratnikim plesom postie na licu mjesta, stvarna aktivnost vanjske hajke ide u daljinu.
Unutranja hajka ima neto koncentrino. Ona se stvara oko
mrtvaca kojeg treba pokopati. Ona nastoji neto zadrati, a ne dostii. Oplakivanje na sve mogue naine, onima koji su okupljeni oko
njegova tijela, naglaava koliko on zapravo spada ovamo. On sam
odlazi na svoj put u daljinu. Opasan je i straan taj put koji ga vodi tamo, gdje ga ekaju drugi mrtvi i primaju meu sebe. Budui
da se mrtvac ne da zadrati, on se izdvaja iz tijela drugih ljudi. Oni
koji ga oplakuju, predstavljaju kao hajku neku vrstu jedinstvenog
tijela, od kojeg se on ne da odvojiti, tako da se moe otrgnuti samo
uz velike muke.
I hajka mnoenja je unutranja hajka. Gomila plesaa tvori jezgru kojoj se izvana treba pridruiti ona to je jo nevidljivo. Prisutnim se ljudima treba pridruiti jo vie ljudi, jo se vie ivotinja treba pridruiti onima koje ljudi love ili uzgajaju, a jo vie plodova onima koje je ovjek ubrao. Dominantan je osjeaj vjere u prisutnost svega onoga to se treba pridodati vidljivim jedinicama koje
ovjek toliko cijeni. Ono negdje postoji i ovjek ga mora samo primamiti. Ljudi najradije odravaju te obrede tamo gdje nasluuju velik broj tih nevidljivih bia.
Vaan prijelaz iz vanjske hajke u unutranju predstavlja priest. Zahvaljujui jedenju odreene ivotinje ubijene u lovu, zahvaljujui sveanoj svijesti o tome da je dio nje prisutan u svim sudionicima im je kuaju, dolazi do pounutrenja hajke. U tom stanju
ona sada moe oekivati ponovno oivljavanje i, prije svega, svoje
mnoenje.

Odreenost hajki...

97

mogue aktivnosti, kao pjevanje, zazivanje, rtvovanje. Za nju je

karakteristino da je okrenuta prema neem dalekom to se ne moe
postii odmah.
Takvo je iekivanje i tiina ulo u religije koje vjeruju u zagrobni ivot. Tako postoje ljudi koji provode cijeli ivot
nadajui se boljem na drugom svijetu. No, najjasniji primjer tihe
hajke ostaje priest. Da bi proces jedenja bio savren, on zahtijeva
koncentriranu tiinu i strpljenje. Strahopotovanje pred neim svetim
i znaajnim, koje ovjek osjea u sebi, nalae mu neko vrijeme tiho i
dostojanstveno ponaanje.

Odreenost hajki
Njihova povijesna postojanost
ovjek poznaje mrtve koje oplakuje. Samo oni koji su pokojniku bili bliski ili koji tono znaju tko je on, imaju se pravo pridruiti alobnoj hajci. Bol se pojaava ovisno o dubini poznanstva s
njime. Oni koji su ga najbolje poznavali, najvie ga oplakuju. Vrhunac oplakivanja predstavlja naricanje majke, iz ijeg tijela on potjee. Za nepoznatima se ne ali. U poetku se alobna hajka ne moe
stvoriti oko bilo koga.

Druga vrsta podjele jest razlikovanje tihih i glasnih hajki. Dostatno je

spomenuti kako je glasno oplakivanje. Ono ne bi imalo nikakva smisla kad
ne bi bilo tako strano upadljivo. Cim je oplakivanje gotovo, im se vie ne
uje ili ga nadglasa neto drugo, a-lobna se hajka razilazi, i svatko ponovno
stoji sam. Lov i rat su po svojoj prirodi glasni. Kad varka zahtijeva
privremenu tiinu, onda je vrhunac tog dogaaja jo glasniji. Lajanje pasa,
povici lovaca, koji jedni u drugima potiu uzbuenost i krvoednost, svugdje
spadaju u odluujue momente lova. Meutim, u ratu je oduvijek bila neophodna divljina izazova i prijetnja neprijatelja. Bojni poklii i borbena vreva

No, sve hajke karakterizira takva odreenost s obzirom na njihov predmet. Ne samo da se svi pripadnici jedne hajke dobro poznaju, ve oni znaju i svoj cilj. Kad su u lovu, znaju to love. Kad
vode rat, dobro znaju tko im je neprijatelj. U oplakivanju se njihova bol odnosi na dobro poznatog mrtvaca. Kod obreda plodnosti tono znaju to ele da se mnoi.
Hajku karakterizira nepromjenljiva i strana odreenost. No,
ta odreenost sadri i element prisnosti. Ne moe se zanijekati da
primitivni lovci osjeaju posebnu njenost prema svom plijenu. Kod
oplakivanja i obreda plodnosti ta je njena prisnost prirodna. No,
ak se i neprijatelj ponekad promatra s tim povjerljivim zanimanjem, im ga se vie tako strano ne plaimo.

pojavljuju se u cijeloj povijesti, a ni danas se rat ne moe zavriti bez

zaglunih eksplozija.
Tiha je hajka hajka oekivanja. Ona ima strpljenja, strpljenja koje
je osobito uoljivo kod okupljenih ljudi. Ona se javlja svugdje gdje se
cilj hajke ne moe dohvatiti brzim i uzbuenim djelovanjem. Moda
je rije -tiha ovdje malo neprecizna, pa bi naziv ie-kujua hajka
bio jasniji. Jer tu vrstu hajke mogu obiljeavati sve

Ciljevi koje sebi postavlja hajka uvijek su isti. Ponovljivost, koja

ide u beskonanost, i koja je karakteristika svih ivotnih procesa
ovjeka, svojstvena je i njihovim hajkama. Odreenost i ponavljanje
ovdje su stvorili nevjerojatno postojane tvorevine. Upravo ta postojanost, injenica da ih ovjek uvijek ima spremne i na raspolaganju,
omoguuje njihovu primjenu u sloenijim civilizacijama. One se uvijek iznova upotrebljavaju kao kristali mase u onim trenucima kad
treba brzo stvoriti mase.

98

Mas a I mo

No, mnogo se toga arhainog u ivotu naih modernih

kultura izraava u vidu hajki. enja za jednostavnim i
prirodnim ivotom, za oslobaanjem od sve veih prisila i
spona naeg vremena ima taj isti sadraj: to je elja za
ivotom u izoliranim hajkama. Lovovi na lisice u
Engleskoj, vonja preko oceana u malim brodovima s malobrojnom posadom, vjerske zajednice u samostanu,
ekspedicije u nepoznate zemlje, ak i san o ivotu s malim
brojem drugih ljudi u rajskom krajoliku, gdje se sve
mnoi, tako rei, samo od sebe, bez bilo kakva ovjekova
napora svim je tim arhainim situacijama zajednika
predodba o malom broju ljudi, koji jedan drugog dobro
poznaju i sudjeluju u jasnoj i tono odreenoj i
ogranienoj aktivnosti, koju nita ne moe omesti.
Besramni oblik hajke nalazimo jo i danas u inu
linovanja (Lynchovu sudu). Ta je rije isto tako
besramna kao i stvar koju opisuje, zato to se tu radi o
ukidanju suenja. Okrivljeni se ne smatra vrijednim
suenja. Mora umrijeti bez ikakvih formalnosti, kao
ivotinja. To to se on od njih razlikuje po izgledu i
ponaanju, jaz koji, po miljenju ubojica, postoji izmeu
njih i njihove rtve, njima olakava da s njime postupaju
kao sa ivotinjom. Sto im dulje on bjei, to se poudnije
oni pretvaraju u hajku. Mukarac u punoj snazi, dobar
trka, prua im priliku za lov, koju oni objeruke prihvaaju. Zbog same svoje prirode takav lov ne moe biti vrlo
est; rijetkost takvog lova moe samo poveati njegovu
primamljivost. Grubosti, koje si progonitelji pri tome
dozvoljavaju, moemo objasniti injenicom da ne mogu
pojesti rtvu. Oni vjerojatno sami sebi izgledaju kao ljudi
zato to ne zarivaju zube u rtvu.
Okrivljenja seksualne prirode, kojima esto poinje
ovakva hajka, prikazuju rtvu kao opasno stvorenje. Ljudi
zamiljaju njegovo stvarno ili navodno nedjelo. Veza
izmeu crnca i bjelkinje, predodba o njihovoj fizikoj
bliskosti naglaava njihovu razliitost u oima osvetnika.
ena postaje sve bjelja, a mukarac sve crnji. Ona nije
kriva, jer je on kao mukarac jai. A ako je ona na to
pristala, znai da ju je prevarila njegova nadmona snaga.
Njima je naj nepodnoljivi] a pomisao na tu nadmo, koja
ih prisiljava da se ujedine protiv njega. On je epao enu
kao neka grabeljiva ivotinja, pa ga zajedniki progone i
ubijaju kao ivotinju. Njima se ini da je dozvoljeno i
obvezno da ga ubiju, i to ih ubojstvo ispunjava neskrivenim zadovoljstvom.

Hajke u legendama o precima plemena Aranda

Kako hajku zamiljaju australski domoroci? Jasnu
sliku o tome daju nam dvije legende o precima plemena
Aranda. Prva govori o

99

uvenom klokanu Ungutnika iz mitskog pradoba. O njegovim doivljajima s divljim psima pria se slijedee:
Jo nije bio potpuno odrastao, ve bjee mala ivotinja, kad je
otiao na put. Kad je preao otprilike tri milje, doao je do jedne
istine, gdje je ugledao opor divljih pasa. Psi su leali usko pripijeni
uz svoju majku, koja je bila ogromna. On je poeo skakati naokolo i
gledati divlje pse, koji su ga zamijetili i dali se u trku za njim. On je
skaui bjeao to je bre mogao, no psi su ga dostigli na drugoj
istini. Razderali su mu tijelo, najprije mu pojeli jetra, oderali kou,
bacili je u stranu i prodrli sve do kostiju. im su to uradili,
ponovno su legli.
No, Ungutnika nije bio sasvim uniten, jer su mu preostale koa
i kosti. Na oigled pasa, koa je dola do kostiju i prekrila ih.
Ungutnika je ponovno ustao i pobjegao. Psi su jurnuli za njim i ovaj
put ga ulovili pokraj breuljka Ulima. Ulima znai jetra; a tako se
zove zato to ovaj put psi nisu pojeli jetra, nego su ih odbacili; jetra
su se pretvorila u tamni breuljak koji oznaava to mjesto. Sada se
ponovilo ono to se dogodilo prije, i Ungutnika, koji je opet oivio,
ovaj je put pobjegao u Pulpunju. Ta rije oznaava poseban um koji
stvaraju mali imii. Ungutnika se na tom mjestu okrenuo i ispusti o
taj um da bi se narugao psima. Oni su ga odmah ponovno epali i
razderali, no na veliko iznenaenje svojih progonitelja, Ungutnika je
ponovno oivio. Pobjegao je prema Undiari, a psi su ga slijedili.
Kad je stigao do nekog mjesta pokraj jedne udubine s vodom, psi su
ga epali i pojeli. Odrezali su mu rep i pokopali ga tamo gdje se i
danas nalazi u obliku kamena. Taj se kamen zove Klokanov rep
uringa; u obredima plodnosti kamen se iskapa, pokazuje i paljivo
trlja.43
Klokana etiri puta progoni opor divljih pasa. Oni ga ubijaju,
razderu i pojedu. Prva tri puta koa i kosti ostaju netaknute. Sve
dok su one netaknute, klokan moe oivjeti i tijelo mu naraste po
novno; psi ga ponovno progone. Dakle, etiri puta jedu jednu te istu
ivotinju. Meso koje je ovjek pojeo iznenada je opet tu. Od jednog
su klokana nastala etiri, a ipak je to uvijek ista ivotinja.
I lov je isti, samo to se mijenjaju predjeli, a mjesta udesnih
dogaaja zauvijek ostaju oznaena u prirodi. Ubijeni ne poputa,
on oivljava i izruguje se hajci, koja ne moe doi k sebi od iznena
enja. No, ni ona ne poputa: ona mora ubiti svoj plijen iako je ve
pojeden. Ne moe se jasnije i jednostavnije izraziti odreenost hajke
i ponovljivost njezina ina.
Mnoenje se ovdje postie nekom vrstom uskrsnua. ivotinja
je nedorasla i jo nema mladunadi. No, zato je uetverostruila se
be. Kao to vidimo, mnoenje i razmnoavanje nipoto nisu
istovijetni. Iz koe i kostiju ivotinja ponovno oivljava pred oima
progonitelja i izaziva ih na lov.

100

Mas a i mo

Rep koji pokapaju ostaje kao kamen; on je spomenik i svjedok

tog uda. U njemu je snaga onog etverostrukog uskrsnua, i ako se
njime pravilno postupa, kao to se to radi u obredima, on svaki put
izaziva mnoenje.
Druga legenda poinje lovom jednog jedinog ovjeka na velikog, snanog klokana. ovjek ga je vidio, i eli ga ubiti i pojesti.
Slijedi ga na velikoj udaljenosti, lov je iscrpljujui, pa se i ovjek
i klokan odmaraju na mnogim mjestima, na odreenoj udaljenosti
jedan od drugoga. ivotinja ostavlja tragove u krajoliku svugdje
gdje se zadrava. Na jednom mjestu klokan je zauo neki um i uspravio se na stranje noge. Danas ga na tom mjestu jo uvijek u
tom poloaju prikazuje kamen visok osam metara. Kasnije klokan
iskapa rupu u zemlji traei vodu; i ta jama s vodom jo uvijek
postoji.
No, naposljetku je ivotinja uasno iscrpljena i lijee na zemlju.
Lovac nailazi na grupu ljudi koji, dodue, pripadaju istom totemu
kao on, ali jednoj drugoj podgrupi. Oni pitaju lovca: Ima li velika
koplja? On odgovara: Ne, samo mala. Imate li vi velika koplja?
Oni odgovaraju: Ne, samo mala. Na to lovac veli: Stavite koplja
na zemlju. Svi bacaju koplja na zemlju, i onda zajedniki odlaze u
lov na ivotinju. Prvi lovac zadrava samo svoj tit i svoj sveti kamen uringu u ruci.
Klokan je bio vrlo snaan i odbio ljude od sebe. Onda su svi
skoili na ivotinju tako da su lovca, koji se naao ispod gomile.
ubili, pregazivi ga. inilo se da je i klokan mrtav. Pokopali su lovca
zajedno s njegovim titom i uringom a tijelo ivotinje ponijeli sa
sobom u Undiaru. Klokan jo nije bio mrtav, ali je uskoro uginuo,
i onda su ga poloili u jednu peinu. Nisu ga pojeli. Na mjestu gdje
je bilo tijelo ivotinje nastala je u peini stijena, u koju je nakon
njegove smrti uao njegov duh. Ubrzo nakon toga umrli su i ti ljudi, i njihovi su duhovi uli u barice blizu peine. Legenda veli da
su kasnije u peinu dolazili veliki ljudi totema klokana
i tamo ulazili u zemlju, te da su i njihovi duhovi ulazili u kamen.44
Ovdje pojedinani lov prelazi u lov cijele hajke. Ljudi napadaju
ivotinju bez oruja. Pokuavaju je pokopati pod gomilom svojih tijela. Zajednika je teina lovaca treba zaguiti. ivotinja je vrlo snana i udara oko sebe, pa ljudima nije lako. Na vrhuncu borbe prvi
lovac sam pada ispod gomile, i umire, umjesto klokana, pod nogama drugih lovaca. Pokapaju ga zajedno s njegovim titom i svetom
uringom.
Pria o lovakoj hajci, koja lovi jednu ivotinju i zabunom
umjesto ivotinje ubija najboljeg lovca, proirena je u cijelom svijetu. Ona zavrava oplakivanjem mrtvoga: lovaka hajka prelazi u
alobnu hajku. Ta promjena tvori jezgru mnogih vanih i iroko
rasprostranjenih religija. I ovdje, u ovoj legendi plemena Aranda,
rije je o pokapanju rtve. tit i uringa zakapaju se zajedno s njim,

Hajke u legendama ...

101

a spominjanje uringe, koja se smatra svetom, daje sveanu notu

samom tom inu.
Sama ivotinja, koja umire tek kasnije, zakapa se na drugom
mjestu. Njezina peina postaje sredite klokana. Kasnije, tijekom
vremena, mnogo njih dolazi do te iste stijene i ulazi u nju. Undiara,
kako se zove to mjesto, postaje sveto mjesto na kojem pripadnici
totema klokana obavljaju svoje obrede. Oni slue mnoenju te ivotinje, i sve dok se obavljaju ispravno, bit e u okolici dostatno klokana.
Neobino je kako u ovoj legendi slijede, jedan za drugim, dva
potpuno razliita fundamentalna vjerska ina. Kao to smo ve rekli, prvi se sastoji u pretvaranju lovake hajke u alobnu hajku;
drugi, koji se odvija u peini, predstavlja preobraaj lovake hajke
u hajku mnoenja. Za Australce ovaj drugi proces ima mnogo vee
znaenje: on zapravo stoji u sreditu njihova kulta.
injenica da se oni pojavljuju jedan uz drugoga, dokazuje jednu od naih glavnih teza. Svaki od etiri osnovna oblika hajke od
samog je poetka prisutan svugdje gdje ima ljudi. Zbog toga je uvijek mogua promjena jedne hajke u drugu. Ovisno o vanosti koja
se pridaje jednoj ili drugoj promjeni, stvaraju se razliiti osnovni
religiozni oblici. Smatramo da su dvije najvanije grupe religije oplakivanja i religije plodnosti.
Trag ratnikih postupaka prisutan je ak i u spomenutoj legendi. Razgovor o kopljima, koji prvi lovac vodi sa skupinom mukaraca na koje nailaze, odnosi se na ratnike mogunosti. Kad svi
istodobno bace koplja koja imaju na zemlju, odriu se borbe. Tek
tada svi zajedno odlaze u lov na klokana.
Sada dolazimo do drugog mjesta u ovoj legendi, koje mi se ini
znaajnim: do gomile ljudi koja se baca na klokana; zbijena masa
ljudskih tijela treba uguiti klokana. Kod Australaca se esto spominju takve gomile ljudskih tijela. Stalno ih susreemo u njihovim
obredima. U obredu obrezivanja mladia, kandidat u odreenom trenutku lijee na tlo, a na njega lijee nekoliko mukaraca, tako da
on mora nositi cijelu njihovu teinu. Kod nekih se plemena gomila
ljudi baca na umirueg i pripija uz njega sa svih strana. Ova je situacija, koju ve poznajemo, osobito zanimljiva: ona predstavlja prijelaz u gomilu umiruih i mrtvih, o kojoj je u ovoj knjizi esto rije. U slijedeim emo poglavljima poblie opisati neke primjere zbijenih australskih gomila. Za sada emo samo zamijetiti da zbijena
gomila ivih, stvorena namjerno i silovito, nije manje vana od gomile mrtvih. Ako se nama ova druga ini poznatijom, to je zato to
je ona tijekom povijesti poprimila ogromne razmjere. ovjeku se
esto mora initi da se velik broj ljudi meusobno zbliava jo samo
u smrti. No, gomila ivih je isto tako dobro poznata: gomila ivih je sr
mase.ts

102

Mas a i mo

Formacije ljudi kod plemena Aranda

Obje legende o precima koje smo do sada upoznali uzete su iz
knjige Spencera i Gillena o plemenu Aranda (koje oni nazivaju
Arunta). Najvei dio ovog uvenog djela posveen je opisu njihovih sveanosti i obreda. Njihova je raznolikost nepregledna. Osobito
je uoljivo bogatstvo fizikih formacija koje tvore sudionici tijekom
obreda. Djelomice su to tvorevine koje su nam dobro poznate, zato
to su sve do naih dana zadrale svoje znaenje, a djelomice tvorevine koje nas zaprepauju svojom4 velikom neobinou. Ukratko
emo spomenuti najvanije od njih.*
Kod svih je tajnih obreda, koji se obavljaju u tiini, esto hodanje u koloni. Mukarci u koloni odlaze po svoje svete uringe, koje
uvaju skrivene u peinama ili na drugim mjestima. Hodaju otprilike
sat vremena do cilja; mladii, koje vode sa sobom na ove pohode, ne
smiju postavljati nikakva pitanja. Kad im starac, pod ijim se
vodstvom nalaze, eli neto objasniti, npr. odreene oblike krajolika
koji su povezani s legendama o precima, onda se slui jezikom
znakova.
U stvarnim obredima obino nastupa vrlo malen broj sudionika,
Koji su obueni kao preci totema i koji predstavljaju te pretke. Uglavnom ih ima dva ili tri, a esto samo jedan. Mladii formiraju
krug, u kojem onda pleu, isputajui odreene povike. To kretanje
u krugu jedna je od vrlo estih formacija koja se neprestano spominje.
U jednoj drugoj prilici, za vrijeme obreda engvura, koji su najvaniji i najsveaniji dogaaj u ivotu plemena, mladii u nizu lijeu na zemlju uz jedan podui breuljak i tako bez rijei ostaju leati
nekoliko sati. To se lijeganje u nizu esto ponavlja, i jedanput traje
osam sati, od devet sati naveer do pet sati ujutro.
Vrlo je impresivna jedna druga, mnogo zbijenija formacija. Mukarci se zbiju u gomilu tako da stari stoje u sredini a mladi izvana.
Ta slojevita tvorevina, u kojoj su svi sudionici tijesno zbijeni, okree
se puna dva sata u plesu i pri tome neprestano pjeva. Onda svi
sjedaju isto tako rasporeeni, pri emu gomila ostaje isto onako kompaktna kao to je bila dok je stajala, i mukarci pjevaju dalje, moda
jo dva sata.
Ponekad mukarci stoje u dva reda jedain nasuprot drugome i
pjevaju. Za posljednji obred, kojim zavrava ritualni dio engvure, mladii se postavljaju u obliku etverokuta te u pratnji starih odlaze na drugu stranu rijenog korita, gdje ih oekuju ene i djeca.
Ova je ceremonija izuzetno bogata pojedinostima; u naem nizu
formacija treba spomenuti gomilu na tlu, koju tvore svi mukarci
zajedno. Tri starca, koji zajedno nose izuzetno sveti predmet koji

Formac ije ljudi...

103

predstavlja tobolac, u kojem su u pradobu bila djeca, najprije padaju na zemlju i prekrivaju taj predmet svojim tijelima, jer ga ene
i djeca u stvari ne smiju vidjeti. Onda se svi ostali mukarci, dakle
uglavnom mladii, radi ije se inicijacije odravaju ovi obredi, bacaju na tri starca, i onda svi zajedno lee u nepominoj gomili na
tlu. Vie se nita ne moe razaznati, osim glava trojice staraca koje
stre iz gomile. Tako ostaju leati nekoliko minuta, a nakon toga svi
pokuavaju ustati i razmrsiti se. Takve se gomile na tlu stvaraju i
inae, a ovo je najvea i najvanija prilika koju spominju istraivai.
Pri vatrenim, kunjama mladii lijeu preko vruih grana s liem, ali, naravno, ne jedan preko drugog. Vatrene se kunje odvijaju na vrlo razliite naine, a jedan od njih izgleda ovako: Mladii
se upuuju na drugu stranu rijenog korita, gdje ih oekuju ene u
dvije grupe. ene navaljuju na njih i obasipaju ih kiom goruih
grana. U drugim prilikama dug red mladia stoji nasuprot redu ena i djece. ene pleu a mukarci svom snagom bacaju gorue
grane iznad njihovih glava.
U jednom obredu obrezivanja est mukaraca koji lee na tlu
zajedno tvore stol. Kandidat lijee na taj stol, i tako ga operiraju.
Lijeganje na kandidata, koje je dio istog obreda, ve je opisano u
prethodnom poglavlju.
Ako traimo smisao ovih formacija, onda bismo moda mogli rei slijedee:
Hodanje u koloni izraava lutanje. Njegovo je znaenje izvanredno vano u tradiciji plemena. Pria se da su preci esto lutali ispod zemlje. Izgleda kao da svi mladii moraju jedan za drugim u
stapu slijediti svoje pretke. Nain njihova kretanja i utnja izraavaju potovanje prema svetim putovima i ciljevima.
Kretanje, odnosno plesanje u krugu, doima se kao zatita prikaza koji se odvijaju u njegovoj sredini. Tako se sredina zatiuje
od svega stranog izvan kruga. Ljudi izraavaju odobravanje i potovanje prema prikazima.
U lijeganju u redu mogla bi biti rije o prikazu smrti. Kandidati
ostaju leati bez rijei i satima se uope ne miu. Onda iznenada
skau na noge i ponovno oivljavaju.
Dva reda, koja su postavljena jedan nasuprot drugom i djeluju
jedan na drugoga, izraavaju podvojenost u dvije neprijateljske hajke, pri emu mjesto neprijateljske hajke moe zauzeti suprotni spol.
etverokut je ve ovdje tvorevina koja slui kao obrana na svim
stranama; on pretpostavlja da se ovjek kree u neprijateljskoj okolici. To nam je dobro poznato iz kasnije povijesti.
Breostaju nam jo dvije zaista najzbijenije tvorevine: rasplesana slojevita tvorevina, potpuno ispunjena ljudima, i zamrena gomila

104

Hajka i religija
Masa i mo

na tlu. Slojevita je gomila, upravo u svom kretanju, ekstremni primjer ritmike mase: mase koja je zbijena i zatvorena koliko je to
mogue, i u kojoj nema mjesta ni za to drugo osim za ljude koji
joj pripadaju.
Gomila na tlu uva dragocjenu tajnu. Ona pokazuje da ovjek
svim silama hoe neto prekriti i zadrati. U takvu gomilu ljudi iprimaju i umirueg i tako mu, neposredno pred njegovu smrt, iskazuju poast. On je izvanredno vrijedan svojim ljudima, a ta gomila s
umiruim u sredini podsjea na gomilu mrtvih.

Preobraaj hajki

Svi oblici hajke koje smo opisali obino prelaze jedan u drugi.
Iako su hajke postojane u svom ponavljanju, iako pri svom ponovnom pojavljivanju jako nalikuju jedna na drugu, u njihovu posebnom, jedinstvenom tijeku ima uvijek neeg promjenljivog.
Ve i samo postizanje cilja za kojim hajka tei nuno izaziva
promjenu njezina raspoloenja. Uspjean zajedniki lov vodi do raspodjele. Pobjede se pretvaraju u pljaku, osim u onim -istim- sluajevima kad je jedini cilj da se sasijee neprijatelj. Oplakivanje
zavrava odstranjivanjem mrtvaca; im se on nae tamo gdje svi
ele, im se ljudi osjeaju barem donekle sigurnim od njega, uzbuenje hajke poputa i ona se razilazi. No, veza s mrtvim time nije
stvarno iscrpljena. Pretpostavlja se da on negdje drugdje i dalje ivi;
on se moe ponovno zazivati meu ive radi pomoi i savjeta.
Zalobna se hajka, tako rei, ponovno konstituira zazivanjem svoga
mrtvaca, no cilj njezina ponaanja suprotan je njezinu prvotnom cilju. Ljudi na neki nain vraaju svog mrtvaca, kojeg su prije odstranili. Bivolji ples plemena Mandan zavrava dolaskom bivola.
Uspjena hajka mnoenja prelazi u sveanost raspodjele.
Kao to vidimo, svaka vrsta hajke ima svoju suprotnost u koju
prelazi. No, osim prijelaza u suprotnost, koji nam se ini prirodnim,
postoji jedno kretanje potpuno drukijeg karaktera: promjena u kojoj se razliite hajke mijenjaju jedna u drugu.
Sjeamo se takvog sluaja iz jedne legende o precima plemena
Aranda. Gomila mukaraca zajedno ubija snanog klokana zgazivi ga nogama. Pri tome prvi meu lovcima gubi ivot kao rtva svojih drugova, koji ga zatim sveano pokapaju: lovaka se hajka pretvara u alobnu hajku. Ve smo detaljno govorili o smislu priesti:
lovaka se hajka preobraava u hajku mnoenja. Jo jedna promjena stoji na poetku ratova: jedan je ovjek ubijen, pa ga pripadnici
njegova plemena oplakuju; onda formiraju trupu i odlaze na pohod
da bi se neprijatelju osvetili za njegovu smrt. Zalobna se hajka pretvara u ratnu hajku.
Promjena hajki je upeatljiv proces. Ona se dogaa svugdje i
J^oe se nai na najrazliitijim podrujima ljudskog djelovanja. Bez
tonog poznavanja tog procesa uope se ne mogu shvatiti drutvena
zbivanja ni od koje vrste.

M as a i mo

106
Neke od tih promjena izdvojene su iz veeg konteksta i fiksirane. One su poprimile svoj posebni smisao, pretvorile se u ritual.
Izvode se uvijek na isti nain. One su stvarni sadraj, jezgra svake
vane vjere. Na temelju dinamike hajki i specifinog naina na koji
se one prelijevaju jedna u drugu, moemo objasniti razvoj svjetskih
religija.
Ovdje ne moemo dati iscrpno tumaenje religija. To e biti tema posebnog djela. U tekstu koji slijedi razmotrit emo hajke u nekoliko malobrojnih drutvenih ili religioznih tvorevina koje su u
tim tvorevinama dominantne. Vidjet emo da47postoje religije lova
i rata, plodnosti i oplakivanja. Kod plemena Lele u belgijskom Kongu
lov stoji u sreditu drutvenog ivota, unato slabim rezultatima.
Narod Jivaro u Ekvadoru ivi samo za rat. Plemena Pueblo na jugu
Sjedinjenih Drava karakterizira slaba razvijenost lova i rata i
zapanjujua potisnutost oplakivanja: oni ive usredotoeni na mnoenje, bez rata.
Da bismo shvatili religije oplakivanja, koje su tijekom povijesti
ovladale svijetom i ujedinile ga, pozabavit emo se kranstvom i
jednom varijantom islama. Opis sveanosti muharam kod ijita treba potkrijepiti sredinji poloaj oplakivanja u ovoj vrsti religioznosti. Posljednje je poglavlje posveeno podrijetlu svete uskrnje vatre u Crkvi Isusova groba u Jeruzalemu. To je sveanost uskrsnua,
kojim zavrava kransko oplakivanje, njegovo opravdanje i smisao.

uma i lov kod plemena Lele

pokraj rijeke Kasaj
U jednoj otroumnoj novijoj studiji engleskog antropologa Mary
Douglas autorica uspijeva stvarno pronai jedinstvo ivota i religije
jednog afrikog naroda. Ne zna se emu bi se trebalo vie diviti u
njezinu radu: jasnoi zapaanja ili otvorenosti razmiljanja, osloboenog svih predrasuda. Najbolje joj moemo zahvaliti tako da slijedimo njezine rijei.
Lele, narod od otprilike 20 000 ljudi, ive u belgijskom Kongu
u blizini rijeke Kasaj. Njihova su sela smjetena u savanama, u kompaktnim etverokutima od 20 do 100 koliba, nikada ne predaleko
od ume. Glavna im je hrana ria, koju sade u umi; svake se godine za nju kri nova istina, od koje se ne oekuje vie od jedne etve. Na istoj istini onda rastu palme rafija, od kojih se praktiki koristi sve. Od mladog se lia dobiva jedna tvar iz koje mukarci tkaju
rafija-platno. Za razliku od svojih susjeda, Lele-mukarci znaju tkati.
Komadii etvrtastog rafijina tkiva slue kao neka vrsta novca.

uma i lov.

107

Od te se palme dobiva vrlo cijenjeno, neprevrelo vino. Iako banane

i palme najbolje uspijevaju u umi, sade ih i oko sela, a orahe samo
tu. Sve ostale dobre stvari dolaze iz ume: voda, drvo za loenje, sol,
kukuruz, manioka, ulje, riba i meso. Oba spola, mukarci i ene,
imaju u umi mnogo posla. No, svaki trei dan ene ne idu na rad
u umu. Zato moraju dan ranije skupiti zalihe hrane, drva za loenje i vode. Kod naroda Lele uma se smatra podrujem mukaraca.
Ugled ume je neprocjenjiv. Lele govore o njoj s gotovo pjesnikim oduevljenjem ... esto naglaavaju suprotnost izmeu ume
i sela. Za vrijeme dnevne ege, kad je u pranom selu neugodno
vrue, rado odlaze u hladnu tamu ume. Had u umi ih zaokuplja
i ini im zadovoljstvo, dok im je rad na drugom mjestu prava muka.
'Vrijeme', vele oni, 'u selu prolazi polako, a u umi brzo.' Mukarci
se hvale time da u umi mogu raditi cijeli
dan ne osjeajui glad,
dok u selu stalno moraju misliti na jelo.48
No, uma je i opasno mjesto. Onaj tko za nekim ali ili je neto
runo sanjao, ne smije kroiti u umu. Takav se san tumai kao
upozorenje. Ako takav ovjek slijedei dan ne izbjegava umu, u
umi e ga zadesiti nesrea. Past e mu na glavu drvo, porezat e se
noem ili pasti s palme. Ako se mukarac ne obazire na upozorenje,
opasnost prijeti samo njemu. ena koja u zabranjeno vrijeme odlazi u umu ugroava cijelo selo.
ini se da postoje tri odreena razloga za veliki ugled ume:
ona je izvor svih dobrih i neophodnih stvari, hrane, pia, krova nad
glavom, odjee; ona je izvor svetih ljekovitih biljaka i, tree, mjesto za lov, koji oni smatraju daleko najvanijom djelatnou.
Lele istinski oboavaju meso. Teka je uvreda ponuditi gostu
za jelo samo biljnu hranu. U svojim razgovorima o drutvenim prigodama oni esto priaju o koliini i vrsti ponuenog mesa, unato
tome to ne uzgajaju koze ni svinje kao njihovi susjedi na jugu.
Gadi im se pomisao na to da bi jeli ivotinje koje su odrasle u selu.
Dobra hrana, vele oni, mora potjecati iz ume, gdje je ista i zdrava, kao divlja svinja i antilopa. takori i psi su neisti, hama, pa za
njih upotrebljavaju istu rije kao za gnoj i izmet. Neistim se smatraju i koze i svinje, upravo zato to se uzgajaju u selu.
Iako jako vole meso, nikada ne dolaze u iskuenje da jedu meso
do kojeg nisu doli u umi ili u lovu. Znaju mnogo o uzgoju pasa,
a ne bi im bilo teko ni drati ovce, samo kad bi htjeli.
Odvajanje ena od mukaraca, ume od sela, ovisnost sela o
umi i povremena zabrana enama da ulaze u umu najvaniji su
elementi njihova rituala, koji se stalno ponavljaju.
Savane, koje su suhe i neplodne, ne uivaju nikakav ugled te
se potpuno preputaju enama i smatraju neutralnim podrujem izmeu ume i sela.

108

M as a i mo

Lele vjeruju u boga koji je stvorio ljude i ivotinje, rijeke i

sve stvari. Takoer vjeruju u duhove, o kojima govore oprezno i
suzdrano, jer ih se boje. Duhovi nisu nikada bili ljudi, a ljudi ih
nikada nisu vidjeli. Onaj tko bi ugledao duha, morao bi oslijepiti i
umrijeti od ireva. Duhovi ive duboko u umi, osobito u izvorima
vodenih tokova. Spavaju danju, a nou hodaju naokolo. Oni ne
umiru, i nisu nikada bolesni. O njima ovisi srea mukaraca u lovu i
plodnosti njihovih ena. Oni se mogu okomiti na selo nekom boleu.
Vodene svinje smatraju ivotinjama koje imaju najvie
nadnaravnih moi; one uvijek gacaju po izvoru potoka, gdje se
najradije zadravaju duhovi. Svinja je neto kao pas duha, ona s
njim ivi i pokorava mu se kao pas lovcu. Ako vodena svinja
postane neposluna, duh je za to kanjava; on dozvoljava da je
ovjek ubije u lovu, i tako istodobno nagrauje tog ovjeka.
Duhovi zahtijevaju od ljudi mnogo toga, ali posebno zahtijevaju
da u selu vlada mir. Najoitiji znak da je u selu sve dobro jest uspjean lov. Mala koliina mesa koju svaki pojedinac, mukarac, ena ili dijete moe dobiti kad se ubije divlja svinja, ne moe objasniti radost koja se zbog toga izraava u razgovoru jo tjednima nakon toga. Lov je neka vrsta duhovnog barometra, iji porast i pad
pomno prati cijelo selo.
Odmah uoavamo da se raanje djece i lov spominju zajedno,
kao da su to funkcije ene i mukarca koje odgovaraju jedna drugoj. Selo je 'pokvareno', moemo rei, lov je neuspjean, ene
su neplodne, sve umire. Kad su ljudi zadovoljni sa stanjem stvari,
onda se veli: Nae je selo sada dobro i bogato. Ubili smo tri divlje svinje, etiri su ene zaele, svi smo zdravi i snani.
Djelatnost koja uiva najvei ugled jest zajedniki lov. Vaan
je taj, a ne privatni lov pojedinca. Mukarci, oboruani lukom i strijelama, postavljaju se u krug oko jednog dijela ume. Gonii sa
svojim psima tjeraju divlja iz njezina skrovita. Djeaci i starci koji
jedva hodaju pokuavaju se pridruiti lovu. Najvie se cijene vlasnici
pasa, koji se s mukom probijaju kroz ipraje i uz to ohrabruju pse
povicima i odreuju im put. Preplaena divlja tri ravno na strijele
lovaca koji ekaju. To je sigurno najefikasniji nain lova u gustoj
umi. On se temelji na iznenaenju divljai; strelice se odapinju
brzo i iz vrlo male udaljenosti/'
Ono to iznenauje kod naroda koji je toliko ponosan na svoj
lov, jest nespretnost pojedinca. Mukarac koji odlazi u umu uvijek
nosi sa sobom luk i nekoliko strelica, no upotrebljava ih samo za ptice ili vjeverice, te mu ne pada na pamet da sam lovi veliku divlja. Svima su njima nepoznate specijalizirane tehnike usamljenog
lovca. Ne znaju ni vrebati na plijen niti oponaati glasove ivotinja;
mamci kao to je preruavanje njima su potpuno nepoznati. Pojedinac rijetko odlazi sam u dubinu ume. Njihovo se zanimanje potpuno usredotouje na zajedniki lov. Moe se dogoditi da mukarac

uma i lov,

u umi naie na krdo divljih svinja koje gacaju

movari; doda e dopuzati tako blizu njih da uje n
nee se usuditi odapeti ni jednu strelicu, te e, tih
otii u selo i dovesti ostale.

U savanama se lovi samo jedanput godinje, u s

se trava moe zapaliti. Tada se ujedinjuje nekoliko
ili goruu travu. Djeaci raunaju na to da e tu uh
plijen. Tvrdi se da je pokolj straan. To je jedina pr
grupa lovaca sastoji i od drugih, a ne samo mukih
nog sela; kod umskog lova to su uvijek samo muk
la. U krajnjoj liniji, selo sainjava politiku i ritualnu
to tvori i lovaku zajednicu. Ne moe nas iznenad
Lele svoju kulturu smatraju prvenstveno lovakom k

Posebno znaenje ima podjela plijena. Ona je s

i to na nain koji istie religiozni smisao lova. Kod
stoje tri kulturne zajednice: avaka od njih ima pravo
eno jelo, koje je zabranjeno svim neupuenima. Pr
nica jest zajednica mukih roditelja, koja se sastoji
raca koji su zaeli jedno dijete. Njima (pripadaju pr
te meso svih mladih ivotinja. Meu njima ima oni
muko i onih koji su zaeli ensko dijete; od njih
druge, ekskluzivnije zajednice: zajednice pangolin
se zovu zato to jedino oni imaju pravo na meso p
vrste pasanaca. Trea je zajednica, zajednica vraev
glavu i crijeva divlje svinje.

Nijedna se ivotinja ne moe ubiti a da ne post

raspodjele predmet religioznog ina. Najvanija o
jest divlja svinja, koja se dijeli na slijedei nain: n
vi dobiju glavu i crijeva, muki roditelji dobivaju p
bivaju mukarci koji su je donijeli kui, vrat vlasnic
dan but i jednu prednju nogu mukarac koji ju je
grupa seoskih kovaa, koji su napravili strijele.

Podjela Lele-drutva uvruje se, tako rei, na

va. No, .uzbuenje lovake hajke proirilo se u naj
cijele zajednice. Zbog .toga ovdje moemo, u skladu
autorice, govoriti o lovakoj religiji u pravom smis
nijedna religija mije opisana na nain koji je tako
kljuuje svaku sumnju. No, istodobno dobivamo dr
to kako se uma razvijala u masovni simbol. Suma
se smatra vrijednim, a ono to je u njoj najvrednije,
nose zajedno. U njoj ive ivotinje koje su predmet
ali i strani duhovi, koji ljudima ustupaju svoje ivo

110

Masa I mo

Ratni plijen naroda Jivaro

Najratoborniji narod u cijeloj Junoj Americi danas je narod
Jivaro u Ekvadoru. Analiza njihovih obiaja i priredbi s obzirom
na rat i plijen otkriva nam mnogo toga o njima.
Kod njih nema govora o prenapuenosti. Oni ne odlaze u rat
da bi osvojili nova podruja. Njihov je ivotni prostor prije prevelik nego premalen. Na podruju od preko 60 000 kvadratnih kilometara ivi moda 20 000 ljudi. Oni ne poznaju vea naselja, ak ni
sela nisu kod njih omiljena. Svaka velika obitelj ivi u jednoj kui,
za sebe, s tim da je glava obitelji najstariji mukarac, a najblia
obitelj ivi moda nekoliko kilometara dalje. Ne povezuje ih nikakva politika organizacija. U miru je svaka glava obitelji najvia instancija, kojoj nitko ne moe zapovijedati. Kad Jivaro ne bi traili
jedan drugog s neprijateljskim namjerama, u ogromnim prostorima
njihovih prauma jedna grupa uope ne bi morala sretati drugu.
Ono to ih povezuje jest krvna osveta, zapravo smrt. Za njih
ne postoji prirodna smrt; kad neki ovjek umre, to znai da ga je
zaarao neki neprijatelj iz daljine. Dunost je njegovih roaka da
utvrde tko je odgovoran za smrt i da se osvete arobnjaku. Svaka
je smrt, dakle, ubojstvo, i svaka se smrt moe osvetiti samo smru.
No, dok smrtonosne arolije djeluju na daljinu, fizika ili krvna osveta, koju je ovjek duan izvriti, mogua je samo tako da se pronae krivac.
Dakle, Jivaro trae jedan drugoga da bi se osvetili, i u tom se
smislu krvna osveta moe smatrati njihovim drutvenim amalgamom.
Obitelj koja zajedno ivi u jednoj kui tvori vrlo kompaktnu zajednicu. Sve to jedan mukarac poduzima, poduzima zajedno s drugim mukarcima iz svog kuanstva. Za velike pohode, koji su opasniji, ujedinjuju se mukarci iz nekoliko relativno blizih kua; i samo u tu svrhu, radi ozbiljnog osvetnikog pohoda, biraju poglavicu,
iskusnog, obino starijeg mukarca, kojem e se pokoravati za vrijeme pohoda.
Tako ratna hajka predstavlja stvarno dinamiko jedinstvo naroda Jivaro. Pored statinog jedinstva obitelji, ona je jedino to
je vano. Ratna je hajka u sreditu svih njihovih sveanosti. Ljudi
se zajedno skupljaju tjedan dana prije nego to krenu na pohod,
a kasnije se okupljaju na nizu velikih sveanosti kad se pobjedonosno vrate s pohoda.
Ratni pohodi slue iskljuivo unitavanju. Ubijaju se svi neprijatelji, osim nekoliko mladih ena i moda nekoliko djece, koje pre-

Ratni plijen ...

111

uzimaju u vlastitu obitelj. Unitava se i imovina neprijatelja, koja

je sama po sebi vrlo malena, njegove domae ivotinje, biljke i kua. Jedini predmet za kojim se stvarno tei jest odrezana glava neprijatelja. No, ta je tenja zaista prava strast, i najvei je cilj svakog
ratnika da se barem jedanput vrati kui s takvom glavom.
Glava se preparira na poseban nain, i pri tome se smanjuje
na veliinu narane. Tada se zove canca. Vlasnik takve glave stie
poseban ugled. Kad proe neko vrijeme, moda jedna ili dvije godine, slavi se velika sveanost, u ijem sreditu stoji dobro preparirana glava. Na tu se sveanost pozivaju svi prijatelji, na njoj se
mnogo jede, pije i plee; sve to se dogaa je ceremonijalno fiksirano. Radi se o sveanosti potpuno religioznog karaktera, te pri paljivom promatranju zapaamo da njezinu sr ini elja za mnoenjem i sredstva kojima se ono postie. Ne moemo ulaziti u pojedinosti, koje je Karsten opirno opisao u svojoj studiji Krvna osveta,
rat i pobjednike sveanosti kod naroda Jivaro (Blutrache,
Krieg und Siegesfeste bei den Jivaros). Bit e dostatno ukazati na
jedan od njihovih najvanijih plesova, pri kojem se po redu estoko zazivaju sve ivotinje koje oni love, a nakon tih ivotinja seksualni akt ovjeka, koji slui mnoenju vlastitih ljudi.20
Taj je ples zapravo uvod u veliku sveanost. Mukarci i ene postavljaju se u krugu oko sredinjeg stupa kue, daju jedan drugom
ruku i kreu se polako u krugu, pri emu zazivaju imena svih ivotinja ije meso rado jedu. Nakon toga spominju neke predmete koje
Indijanac treba u kuanstvu i koje proizvodi sam. Nakon svakog
tog imena glasno i estoko viu hej.
Ples poinje prodornim zviducima. Samo zazivanje ;lasi ovako:
gle Hej, hej, hej! Urlikave, hej! Crveni, hej! Smei
majmune, hej! Crni majmune, hej! Kapucineru, hej! Sivi
majmune, hej! Divlja svinjo, hej! Zeleni papagaju, hej!
Dugorepi, hej! Kuna svinjo, hej! Masno, hej! enska
odjeo, hej! Pojase, hej! Koaro, hej!

112

Mas a i mo

To zazivanje traje otprilike jedan sat, a za to se vrijeme plesai kreu malo desno, malo lijevo. Svaki put kad se zaustave da bi
promijenili smjer, glasno zvide i viu i, i, i, i, kao da pomou
tog povika ele odrati kontinuitet zazivanja.
Drugo se zazivanje odnosi na ene i njihovu plodnost:
Hej, hej, hej! eno, hej! eno, hej! Parenje, hej!
Neka nam canca da parenje!
Parenje, hej! Parenje, hej!
2eno, hej! eno, hej! Nek' se
to ostvari, hej! Tako to radimo,
hej! Neka bude lijepo, hej!
Dosta, hej!
U sreditu tih zazivanja i svih ostalih postupaka tijekom sveanosti stoji canca, glava uhvaenog neprijatelja, koja se potpuno
smeurala. Njegov se duh stalno zadrava u blizini glave, i jako je
opasan. Pokuavaju ga ukrotiti na razliite naine; im ga uspiju
pretvoriti u svog slugu, on je vrlo koristan. On se brine za to da se
mnoe njihove svinje i pilii; zahvaljujui njemu mnoe se gomolji
manioke. On donosi svako obilje koje ovjek moe poeljeti. No,
nije ga lako potpuno pokoriti. Na poetku je uasno osvetoljubiv;
i uope se ne moe zamisliti kako bi im sve mogao nauditi. No, zapanjujui je broj obreda i postupaka kojima se slue da bi njime
zagospodarili. Sveanost, koja traje vie dana, zavrava tako da ovjek u potpunosti postaje gospodar glave i duha koji joj pripada.
Ako se canca promatra s gledita naih poznatijih ratnih obiaja, onda moramo rei da ona predstavlja ono to nazivamo plijenom. Ljudi idu u rat po neiju glavu; ta je glava jedini plijen. No,
iako taj plijen na koncu izgleda malen, osobito onda kad se smeura
na veliinu narane, on ipak sadri sve to je vano. Ta glava omoguuje ovjeku sve one vrste mnoenja koje eli: mnoenje ivotinja
i biljaka od kojih ivi, predmeta koje sam proizvodi i, napokon,
vlastitih ljudi. Radi se o nevjerojatno koncentriranom plijenu, i nije
dostatno doepati ga se, ve se u dugim obredima treba potruditi da
taj plijen postane ono to treba biti. Obredi kulminiraju u zajednikom uzbuenju sudionika sveanosti, osobito u obilju zazivanja i plesova. Canca-sveanost kao cjelina temelji se na hajki mnoenja. Kad ratna hajka ima sreu, ona naposljetku zavrava kao hajka mnoenja u sveanosti, a promjenu iz jedne u drugu moemo
nazvati stvarnom dinamikom Jivaro-religije.

113

Kini plesovi Pueblo-Indijanaca

To su plesovi plodnosti koji trebaju izazvati kiu. Njima se, tako rei, kia nogama istiskuje iz zemlje. Tapkanje nogu je kao padanje kapi. Kad kia pone padati za vrijeme plesa, oni i dalje pleu na kii. Ples koji predstavlja kiu naposljetku prelazi u kiu.
Grupa od 40 ljudi otprilike, koji se ritmiki kreu, pretvaraju se u
kiu.
Kia je najvaniji masovni simbol naroda Pueblo. On je oduvijek bio znaajan, ak i za njihove pretke, koji su moda ivjeli
negdje drugdje. Meutim, otkada ive na svojim suhim visoravnima,
znaenje se kie jo povealo, tako da iz temelja odreuje prirodu
njihove vjere. U sri svih njihovih obreda nalazi se kukuruz, od kojeg ive, i kia, bez koje kukuruz ne raste. Mnogobrojne arolije,
kojima se slue za izazivanje kie, objedinjuju se i intenziviraju u
kinim plesovima.
Naglaava se da ti plesovi nemaju u sebi nita divlje; to je povezano s karakterom same kie. Kia, kao oblak koji se pribliava,
predstavlja neto jedinstveno. On je jo visoko i daleko, mekan i
bijel, i kad se pribliava, budi u ljudima njene osjeaje. Ali, im
se oblak isprazni, on nestaje; kia dosie ljude i zemlju u pojedinanim odvojenim kapima, i nestaje u zemlji. Ples koji treba primamiti
kiu preobrazivi se u nju, predstavlja bijeg i raspadanje mase, jo
vie nego njezino stvaranje. Plesai prieljkuju oblak, ali on ne smije ostati gore kao cjelina, ve se mora izliti. Oblak je prijateljska
masa, toliko prijateljska da se poistovjeuje s precima. Mrtvi dolaze
u kinim oblacima i donose sreu. Kad se u ljetno poslijepodne na
nebu pojave kini oblaci, veli se djeci: Gledajte, dolaze vai
djedovi. Time se ne misli na mrtve te obitelji, ve na pretke openito.51
No, sveenici, koji se nalaze u ritualnoj izoliranosti, nepomino
sjede osam dana, zatvoreni u sebe, i pred svojim oltarima zazivaju
kiu ovim rijeima:
Gdje god imali svoje stalno boravite,
Iz njega ete krenuti na put.
Vae oblaie tjerane vjetrom,
Vae tanke trake oblaka
Ispuniti ivom vodom.
Poslat ete nam svoju lijepu kiu,
Kiu koja miluje zemlju, da ostane kod nas,
Ovdje u Itivani,
Sjeditu naih otaca,

114

Masa i mo

Naih majki.
Onih koji su imali ivot prije nas.
Doi ete svi
Sa svojim obiljem vode.51a
Ono to se prieljkuje jest obilje vode, .no to se obilje, koje se
skupilo u oblacima, rasipa u kapi. U kinim plesovima naglasak je
na tom rasipanju. Ono to se prieljkuje jest blaga masa, a ne neka
opasna ivotinja koju treba ubiti, niti omrznuti neprijatelj protiv
kojeg se treba boriti. Ona se poistovjeuje s masom predaka, koji su
miroljubivi i dobronamjerni.
Srea koju njezine kapi donose zemlji stvara jednu drugu masu, od koje oni ive, kukuruz. Kao i svaka druga etva, on znai
skupljanje na gomilu. Radi se o potpuno obrnutom procesu: kini se
oblak raspada u kapi, dok se etvena gomila okuplja u svim klipovima, u svem zrnju.
Zahvaljujui toj hrani mukarci postaju snani a ene plodne.
U molitvama se esto spominje rije djeca. Sveenik govori o ivim pripadnicima plemena kao o djeci, ali on govori i o svim djeacima i djevojicama, svima onima koji pred sobom jo imaju
ivotni put. On ih, u jednoj preciznoj slici, vidi kao sve one koji
pred sobom jo imaju ivotni put.
Dakle, bitne mase u ivotu Pueblo-Indijanaca jesu preci i djeca,
kia i kukuruz, ili, ako bismo ih eljeli poredati u neku vrstu kauzalnog reda, preci, kia, kukuruz i djeca.
Od etiri oblika hajke kod njih se gotovo potpuno zanemaruje
lovaka i ratna hajka. Postoje jo ostaci hajke na zeeve. Postoji i
zajednica ratnika, ali njihova je funkcija jo samo funkcija policije, a za djelovanje policije u naem smislu ima malo povoda. alobna je hajka kod njih nevjerojatno ograniena. Smrtnim se sluajevima pridaje to je mogue manje panje, pa se nastoji da se mrtvi
kao individue to bre zaborave. etiri dana nakon smrti veliki sveenik upozorava one koji tuguju za mrtvim da na njega vie ne misle. On je mrtav ve etiri godine! Smrt se pomie u prolost, i
tako se ublaava bol. Pueblo-Indijanci ne pridaju nikakvu vanost
alobnim hajkama: oni izoliraju bol.
Hajka mnoenja ivi kod njih kao aktivan i bogato razgranat
oblik hajke. Najvea se vanost zajednikog ivota pridaje upravo
njoj. Moemo rei da oni ive samo za to mnoenje, koje je okrenuto iskljuivo prema pozitivnom. Njima je nepoznata ona Janusova
glava, koju znamo kod toliko drugih naroda: vlastito mnoenje na
jednoj, smanjivanje broja neprijatelja na drugoj strani. Zato ih ne
zanimaju ratovi. Kia i kukuruz stvorili su u njima blagu ud, a u
sreditu njihova ivota nalaze se njihovi vlastiti preci i djeca.

115

O dinamici rata: prvi

poginuli. Trijumf
Unutranja dinamika rata ili dinamika hajki u svojim poecima
izgleda ovako: iz hajke koja oplakuje mrtvog stvara se ratna hajka
koja ga mora osvetiti. Iz ratne hajke koja je pobijedila stvara se
hajka mnoenja u trijumfu.
Prvi poginuli je onaj koji sve ostale ispunjava osjeajem ugroenosti. Ne moemo dostatno istai vanost tog prvog poginulog za
raspirivanje ratova. Vladari koji ele raspiriti rat dobro znaju da
prvog poginulog moraju ili odnekud stvoriti ili izmisliti. Njegova uloga unutar grupe nije toliko vana. Moe biti rije o nekome tko nema naroit utjecaj, a ponekad je to ak netko potpuno nepoznat.
Vana je jedino njegova smrt, i nita vie; svi moraju vjerovati da
odgovornost za to snosi neprijatelj. Zatakavaju se svi razlozi koji
su doveli do njegova ubojstva, osim injenice da je poginuo kao pripadnik grupe kojoj pripadamo i sami.
Ubrzo nastaje alobna hajka i djeluje kao kristal mase; ona se,
tako rei, otvara: pridruuju joj se svi koji se osjeaju ugroenima
iz istog razloga. Njihovo se raspoloenje pretvara u raspoloenje
ratne hajke.
Rat, za ije je rasplamsavanje bio dostatan jedan jedini ili nekolicina mrtvih, izaziva ogroman broj mrtvih. Kad se izbori pobjeda, oplakivanje tih mrtvih je, za razliku od onog na poetku, dosta
prigueno. Pobjeda, koja se doivljava kao presudno smanjenje broja, ako ne i kao unitenje neprijatelja, oduzima teinu tugovanju za
vlastitim mrtvima. Njih su poslali kao prethodnicu u zemlju mrtvih, i oni su za sobom povukli jo mnogo neprijatelja. Na taj su nas
nain oslobodili straha, bez kojeg ne bismo bili otili u rat.
Neprijatelj je potuen, nestala je opasnost koja je ujedinila nae ljude, i sada svatko trai svoje. Ratna hajka je na putu da se
raspadne u pljaku, slino kao to se dogaa pri raspadanju lovake
hajke kod raspodjele. Ako se svi nisu osjeali ugroeni zajednikom
opasnou, onda su bili privueni u rat upravo tim izgledima na
pljaku. U tom se sluaju pljaka uvijek mora dopustiti; jedan se
zapovjednik staroga kova ne bi usudio zabraniti svojim ljudima da
pljakaju. No, opasnost od potpunog raspadanja trupa zbog pljake
bila je tako velika da su se uvijek traila sredstva kojima bi se ponovno stvorilo ratniko raspoloenje. Najuspjenije sredstvo za to
bila su pobjednika slavlja.
Pravi smisao pobjednikih slavlja jest sueljavanje smanjenog
broja neprijatelja s nadmonim brojem vlastitih snaga. Okuplja se
narod, mukarci, ene i djeca. Pobjednici dolaze u istim formacija-

116

Masa i mo

ma u kojima su otili u borbu. Budui da se pokazuju narodu, oni

na narod prenose pobjedniko raspoloenje. Pristie sve vie ljudi,
dok napokon nisu prisutni svi koji mogu izai iz kue.
No, pobjednici ne pokazuju samo sebe. Oni su donijeli mnogo
toga sa sobom, te dolaze kao oni koji omoguuju mnoenje. Oni pokazuju narodu svoj plijen. Ima u izobilju svega to je potrebno i
to se cijeni, i svatko e dobiti jedan dio: bilo tako da dolazi uspjeni zapovjednik ili kralj, koji nadzire veliku raspodjelu plijena
meu narodom, ili tako da im obeava olakice u daama ili druge
prednosti. U plijen ne spadaju samo zlato i roba. Dovode se i zarobljenici, a njihova mnogobrojnost predoava smanjenje broja neprijatelja.
U drutvima koja se ponose svojom civiliziranou sve ostaje na
tom prikazivanju zarobljenih neprijatelja. Druga, koja nam se ine barbarskim, zahtijevaju vie: oni ele, kao okupljeni, a ne vie
zbog osjeaja neposredne ugroenosti, doivjeti kako se smanjuje
broj neprijatelja. Zbog toga dolazi do javnih smaknua zarobljenika, kakva poznajemo s pobjednikih slavlja mnogih ratnikih naroda.
U glavnom gradu kraljevstva Dahomej ta su smaknua dosegla
gotovo fantastine razmjere. Ovdje se jednom godinje odravalo
slavlje koje je trajalo nekoliko dana: kralj je svom narodu prikazivao krvavu predstavu,52u kojoj su se pred oima sviju sjekle glave
stotinama zarobljenika.
Na jednoj je platformi sjedio na prijestolju kralj meu svojim
dostojanstvenicima. Ispod je bila gomila okupljenog naroda. Na kraljev mig krvnici bi se dali na posao. Glave smaknutih bacali su na
jednu gomilu; svi su mogli vidjeti nekoliko takvih gomila. Ulicama
su ile procesije, u kojima su sa svake strane bila vjeala, na kojima su se njihala gola tijela smaknutih neprijatelja. Da se ne bi povrijedio osjeaj stida bezbrojnih kraljevih podanica, tijela su bila
osakaena kastrirana. Posljednjeg dana sveanosti dvor je opet
bio okupljen na jednoj od platformi, i onda je poelo veliko obdarivanje naroda. Meu narod su se bacale koljke, koje su vrijedile
kao novac, pa bi se ljudi za njih tukli. Onda su narodu dobacivali
svezane neprijatelje; prije im je bila odrezana glava. Narod se tukao oko tijela, i pria se da su ta tijela u vrevi pojedena. Svatko
je htio dobiti komadi ubijenog neprijatelja: ovdje moemo govoriti o priesti trijumfa. Nakon ljudi dole su ivotinje, no najvaniji
je ostao neprijatelj.
Postoje izvjetaji Evropljana iz 18. stoljea, koji su vlastitim
oima vidjeli ta slavlja. U to vrijeme bili su to predstavnici bijelih
naroda koji su imali svoje trgovake postaje na obali; oni su trgovali robovima, tako da su dolazili u glavni grad Abomej da od kralja kupe robove. Kralj je jedan dio svojih zarobljenika prodavao Evropljanima. S tim je ciljem odlazio na ratne pohode, a Evropljani-

Islam kao ratnika religija

117

ma je to odgovaralo. No, nije im bilo tako ugodno promatrati stravina masovna pogubljenja; meutim, njihova je prisutnost bila obvezni dio dvorske etikete. Pokuali su nagovoriti kralja da rtve koje
su bile predodreene za smaknue proda njima kao roblje. Ne
samo da su se tako sami sebi inili humanim, ve bi to koristilo i
njihovu poslu. Meutim, na svoje veliko iznenaenje, saznali su da
se kralj, unato lakomosti, nije elio odrei rtava. U vrijeme kad
je vladala nestaica robova i trgovina stagnirala, trgovci su se ljutili zbog njegove trvrdoglavosti. Nisu mogli shvatiti da je kralju vie stalo do moi nego do bogatstva. Narod je bio naviknut na izlaganje rtava. Iz prikaza masovnog smanjenja broja neprijatelja u
ovom sirovom i javnom obliku narod je dobivao dokaz o poveanju vlastite, brojnosti. Meutim, iz toga je neposredno proizlazila
mo kralja. Predstava je imala dvostruki uinak. Ona je bila najsigurniji nain da se narod uvjeri u vlastito mnoenje pod kraljevom
vlau i tako odri u stanju religiozno predane mase. Ona je istodobno odravala u narodu strah od njegovih zapovijedi. Smaknua
je, naime, naredio kralj osobno.
Kod Rimljana je najvea javna sveanost bio trijumf. Za tu se
priliku okupljao cijeli grad. No, kad se carstvo nalo na vrhuncu
moi i kad se vie nisu neprestano osvajala nova podruja, pobjeda se pretvorila u instituciju, koja se redovito ponavljala u odreene dane iz kalendara. U areni su se pred oima okupljenog naroda
vodile borbe, bez politikih posljedica, ali ipak ne sasvim bez svrhe, koja se sastojala u tome da se ponovno probudi i ouva osjeaj
pobjede. Rimljani se, kao gledaoci, nisu sami borili ali su kao masa
odluivali tko je pobjednik, i klicali mu kao nekada. Najvaniji je
bio taj osjeaj pobjede. Pri tome su sami ratovi, koji vie nisu bili
tako neophodni, izgubili vanost.
Kod povijesnih naroda takve vrste rat postaje stvarno sredstvo
mnoenja. Bilo tako da se zarobljuje plijen, od kojeg se ivi, ili tako da se dobivaju robovi, koji rade za pobjednika svaki se drugi, strpljiviji oblik mnoenja odbacuje i prezire. Stvara se neka vrsta dravne ratnike religije: njezin je cilj najbre mogue mnoenje.

Islam kao ratnika religija

Muhamedanci se okupljaju na etiri razliita naina.
1. Nekoliko se puta dnevno okupljaju radi molitve na koju ih
poziva glas odozgo. To su male, ritmike grupe, koje moemo
nazvati molitvenim hajkama. Svaki je pokret tono propisan i us-

118

Masa i mo

mjeren u jednom pravcu, prema Meki. Jedanput tjedno, pri molitvi

u petak, hajke se pretvaraju u mase.
2. Okupljaju se kad idu u sveti rat protiv nevjernika.
3. Okupljaju se u Meki na velikom hodoau.
4. Okupljaju se pred Posljednjim sudom.
U islamu, kao i u svim religijama, vrlo su vane nevidljive mase. No, ovdje su nevidljive dvostruke mase, koje stoje jedna nasuprot drugoj, izraenije nego u drugim svjetskim religijama.
im odjekne truba Posljednjeg suda, svi mrtvi ustaju iz grobova i na vojnu zapovjed brzo se upuuju na polje gdje se odrava
sud. Tamo stupaju pred Boga, sakupljeni u dvije ogromne gomile,
koje su jedna od druge odvojene: na jednoj su strani vjernici, na
drugoj nevjernici, a Bog sudi svakom posebno.
Tako se okupljaju sve generacije ljudi, i svakome se ini da
je poloen u grob tek dan ranije. Nitko nema predodbu o beskrajnom vremenu koje je proveo u grobu. U smrti nije bilo snova ni
sjeanja. No, glas trube uju svi. Tog e dana ljudi izai u gomilama. U Kuranu se stalno spominju gomile u tom velikom trenutku. Ta predodba obuhvaa najveu masu koju moe zamisliti jedan muhamedanac. Nitko ne moe zamisliti veu gomilu ljudi nego to je gomila svih koji su ikada ivjeli, okupljena na jednom mjestu. To je jedina masa koja vie ne raste, i ona je najgua od svih,
jer svaki pojedinac na svom mjestu stupa pred lice svog suca.
No, unato veliini i gustoi, ona od poetka do kraja uvijek
ostaje podijeljena na dvije gomile. Svatko tono zna to ga oekuje: kod jednih postoji nada, kod drugih strava. Tog e dana biti
ozarenih, .nasmijeenih, radosnih lica; a tog e dana biti i lica prekrivenih prainom, skrivenih mrakom, a to e biti nevjernici, grenici. Budui da se radi o apsolutno potenom sudu jer je svako
djelo zabiljeeno i moe se pismeno dokazati nitko ne moe pobjei iz polovice kojoj pripada.
Podvojenost mase u islamu je bezuvjetna, ona se sastoji u gomili vjernika i gomili nevjernika. Njihova je sudbina, koja e uvijek
ostati razliita, da se meusobno bore. Vjerski se rat smatra svetom
dunou, te se tako ve tijekom ivota, u svakoj borbi, anticipira
dvostruka masa Posljednjeg suda iako mnogo manja od one
prave.
Za muhamedance postoji jo jedna, isto tako sveta dunost: hodoae u Meku. Tu je rije o sporoj masi, koja se postupno stvara
pritjecanjem ljudi iz svih zemalja. Ovisno o tome kako daleko vjernik ivi od Meke, ta se masa moe stvarati tjednima, mjesecima ili
ak godinama. Dunost da se na hodoae ode barem jedanput u
ivotu, daje posebnu boju ovozemaljskom ivotu pojedinca. Onaj tko
nije bio na tom hodoau, nije stvarno ivio. To iskustvo obuhva-

Religije oplakivanja

a, tako rei, cijelo podruje preko kojeg se proir

vjera i okuplja ga na jednom mjestu, mjestu s ko
iriti. Masa hodoasnika je miroljubiva. Okrenuta
dostizanju svog cilja. Ona nema zadatak da pokora
ve mora stii na odreeno mjesto i neko vrijeme tamo
Smatra se velikim udom da grad veliine Mek
te bezbrojne gomile hodoasnika. panjolski hodoas
koji je boravio u Meki potkraj 12. stoljea i ostavio de
ga boravka, smatra da ni najvei grad na svijetu n
mjesta za toliko ljudi. Meutim, tvrdi se da se Mek
posebnoj milosti, moe rairiti za mase; Meku treb
maternicom, koja se smanjuje ili poveava ovisno o o
Najvaniji trenutak hodoaa jest dan na ravn
treba zajedno stajati 700 000 ljudi. Ako se taj broj n
da ljude nadomjetaju nevidljivi aneli, koji se pos
njih.
Meutim, kad prou dani mira, ponovno dolazi
rat. Muhamed je, veli jedan od najboljih poznavalac
rok borbe i rata... Ono to je on najprije uinio u s
sredini, .to on ostavlja kao oporuku za budunost s
suzbijanje nevjernika, irenje, ne toliko vjere, kolik
moi, koja je sfera moi Alaha. Borce islama ne zan
raenje, koliko pokoravanje nevjernika.
U tome je Kuran, bogom nadahnuta knjiga Pro
nedvosmislen. Kad prou sveti mjeseci, ubijte nevje
ih'naete; epajte ih, guite i ekajte u svim zasjedam

Religije oplakivanja

Lice zemlje karakteriziraju religije oplakivanja.

mile neku vrstu univerzalnog znaenja u kranstvu.
se temelje vrlo je kratka vijeka. to je vjerama koj
oplakivanja dalo njihovu postojanost? to im daje tu
vost zahvaljujui kojoj postoje ve tisuljeima?
Legenda oko koje se stvaraju jest legenda o nep
nom ovjeku ili bogu. Tu je uvijek pria o progonu,
o lovu ili o hajci. S time moe biti povezano i nepra
Ako je rije o lovu, onda pogaaju pogrenog, naji
vca umjesto ivotinje ikoju love. Mogue je, kao u jed
rijanti, da progonjena ivotinja napadne i smrtno r
to je to sluaj u legendi o Adonisu i vepru. Ta se sm
smjela dogoditi, i zato je bol koju izaziva neizmje

120

Masa i mo

Mogue je i da boica voli rtvu i da je oplakuje, kao to

Afrodita oplakuje Adonisa. U Babilonu je to boica Itar a lijepi,
prerano umrli mladi zove se Tamuz. Kod Frigijaca je to boica majka
Kibela, koja ali za svojim mladim ljubavnikom Atisom. Potpuno
je pomahnitala, upree lavove u svoja kola, luduje sa svojim koribantima, koje je uinila isto tako mahnitim kao to je i sama, po
cijelom brdu Ida i oplakuje svog Atisa; jedan od njezinih koribanata probada sebi ruke, drugi rasputene kose juri po brdima, trei
pue u rog, etvrti udara u bubanj ili lupa limenim
diskovima; na
cijelom brdu Ida vlada mete i fanatina srdba.55
U Egiptu je to Izida, koja je izgubila svog mua Ozirisa. Ona ga
neumorno trai; puna tuge ide kroz zemlju i ne posustaje sve dok ga
ne nae. Vrati se kui, narie ona, vrati se svojoj kui,... ne
vidim te, a ipak moje srce ezne za tobom i moje te oi ele. Vrati
se onoj koja te voli, blaeni! Vrati se svojoj domaici. Ja sam tvoja
sestra iste majke, ne smije biti tako daleko od mene. Bogovi i ljudi okrenuli su lice k tebi i zajedno te oplakuju ... Zovem te i plaem da se uje sve do neba, ali ti ne uje moj glas, a ipak sam ja
tvoja sestra, koju si na zemlji ljubio; nisi ljubio nijednu osim mene, brate moj I56
Mogue je i to je kasniji, i ne vie mitski sluaj da ga
oplakuje grupa sljedbenika i uenika, kao to oplakuju Isusa ili
Husaina, unuka Prorokova, pravog muenika ijita.
Lov ili progon opisuju se-sa svim pojedinostima, i ta je pria uvijek ispriana pomno i osjeajno, uvijek u njoj tee krv, pa ak
i u najhumanijim od svih muka, mukama samog Krista, ona ne zavrava bez krvi i rana. Svaki se pojedini postupak, od kojeg se sastoji muka, doivljava kao neto nepravedno i to se vie udaljavamo od mitskog vremena, postoji sve vea sklonost da se muke produe i da im se pridodaju bezbrojne ljudske znaajke. A lov ili hajka opisuje se s gledita rtve.
Na kraju se stvara alobna hajka, no njezino oplakivanje ima
jednu posebnu notu: mrtvi je umro za ljubav ljudi koji ga oplakuju. On je bio njihov spasitelj, bilo zato to je bio njihov veliki
lovac ili zato to je imao druge, vie zasluge. Njegova se dragocjenost istie na sve mogue naine; on je taj koji ne bi smio biti mrtav. Oni koji ga oplakuju ne priznaju njegovu smrt. Oni ele da
ponovno ivi.
U opisu arhaine alobne hajke, npr. u onom australskom sluaju koji sam spomenuo, istaknuo sam da oplakivanje poinje ve
oko umirueg. ivi ga pokuavaju zadrati te ga prekrivaju svojim
tijelima. Primaju ga u svoju gomilu, sa svih se strana zbijaju uz
njega i nastoje ga zadrati. esto ga pozivaju natrag i nakon to je
nastupila smrt, i tek kad su potpuno sigurni da se vie nee vratiti,
poinje druga faza, faza odbacivanja mrtvaca u svijet mrtvih.

Religije oplakivanja

Kod ove alobne hajke, koja se stvara kao legend

dragocjenog mrtvog, proces umiranja se produuje na
naine. Njegovi ga uenici ili vjernici, koji su ovdje jed
ele pustiti. Prva faza, u kojoj nastoje zadrati umiru
dna je i stoga u sreditu panje.
To je vrijeme kada svi trkom dolaze sa svih stra
brodoao svatko tko eli oplakivati. U ovim se religio
ma alobna hajka otvara i proiruje u masu koja neza
ste. To se jedanput dogaa na samoj sveanosti za mr
se prikazuju njegove muke. U tu se sveanost uklju
dovi, a esto i ogromne gomile hodoasnika, koji dolaz
ljine. Meutim, alobna se hajka otvara i u vremen
vjernika poveava. Sve poinje s nekoliko vjernika koj
kao jezgra oplakivanja. Pri prvoj proslavi Duhova bilo
krana, a u vrijeme cara Konstantina 10 milijuna. N
gije ostala je ista, njezino je sredite alobna hajka.
Zato se toliko ljudi pridruuje alobnoj hajci? U
zina privlanost? to im ona prua? U svima koji jo
dogaa se isto: lovaka ili progoniteljska hajka
alobna hajka. Ljudi su ivjeli kao progonitelji, i kao p
na svoj nain i dalje. Oni trae tue meso, reu ga, i h
slabih stvorenja. U njihovim se oima odraavaju um
dok se njezin posljednji povik, u kojem uivaju, zauv
njihovu duu. Moda veina njih ne sluti da ne hra
tijelo, ve i tamu koja je u njima. No, u njima
poveavaju krivica i strah, tako da, i ne slutei, ezn
njem. Zato se pridruuju jednom koji za njih umire t
alovanju za njim sami osjeaju kao progonjeni. Be
to su uinili, i koliko su divljali, u tom trenutku svi
patnje. To je iznenadno i dalekoseno mijenjanje stra
lobaa od nagomilanog osjeaja krivnje zbog ubojs
e i njih same stii smrt. Sve to su oni uinili drugi
zima na sebe netko drugi, pa se nadaju da e oni,
vjerni i ako ga budu posluno slijedili, izbjei osvetu.
Pokazuje se da su religije oplakivanja neophod
di sve dok se ljudi ne mogu okaniti ubijanja u hajka
Od religije oplakivanja koje su se sauvale i koje
nije analizirati, najvie nam otkriva religija islams
bi ispravno opisati kult Tamuza ili Adonisa, Ozirisa
oni pripadaju prolosti, i poznajemo ih samo iz klin
hijeroglifa ili iz opisa klasinih pisaca; iako su ti op
njive vrijednosti, ini se loginijim da obratimo pan
ivi jo i danas te se tamo gdje jo postoji, pojavlju
neublaenom obliku.
Najvanija od svih religija oplakivanja jest kr
biti rijei o njegovoj katolikoj varijanti. No, od s

Muharemska sveanost

122

Masa ! mo

trenutaka kranstva, od trenutaka stvarnog masovnog uzbuenja,

opisat emo, umjesto trenutka pravog oplakivanja, jedan drugi, naime proslavu uskrsnua u Crkvi Isusova groba u Jeruzalemu.
Samo oplakivanje, kao strastvena hajka koja se otvara u stvarnu
masu, pojavljuje57se nezaboravno impresivno u muharemskoj sveanosti kod ijita.

Muharemska sveanost kod ijita

Od islama, koji ima nedvosmislene osobine ratnike religije,
podvajanjem je nastala religija oplakivanja kakva se nigdje ne javlja u tako koncentriranom i ekstremnom obliku: vjera ijita. Ona
je slubena religija u Iranu i Jemenu. iroko je rasprostranjena u
Indiji i Iraku.
ijiti vjeruju u duhovnog i svjetovnog vou svoje zajednice, koga nazivaju imamom. Njegov je poloaj vaniji od poloaja pape.
On je nosilac boanskog svjetla. On je nepogreiv. Samo vjernik koji
pristaje uz svog imama moe biti spaen. -Onaj tko umre ne
poznavajui pravog imama svog vremena, taj umire smru nevjernika.
Imam je izravni potomak Proroka. Prvim se imamom smatra Ali,
Muhamedov zet, koji je bio oenjen njegovom keri Fatimom. Prorok je Aliju povjerio posebne spoznaje, koje je uskratio svim svojim
drugim sljedbenicima, i te se spoznaje nasljeuju u njegovoj obitelji. Prorok je izriito imenovao Alija svojim nasljednikom, kao uitelja i vladara. On je izabran na Prorokovu zapovijed; samo on ima
praivo na naslov Vladar pravovjernih. To su mjesto od Alija naslijedili njegovi sinovi Hasan i Husain: oni su bili Prorokovi unuci;
Hasan je bio drugi, a Husain trei imam. Svi drugi koji su svojatali vlast nad vjernicima, bili su samo uzurpatori.
Politika povijest islama nakon smrti Muhameda pospjeila je
stvaranje legende o Aliju i njegovim sinovima. Ali nije odmah izabran za kalifa. Tijekom 24 godine nakon Muhamedove smrti to su
mjesto zauzimala, jedan za drugim, tri njegova suborca. Kad je trei
umro, Ali je doao na vlast, ali je vladao vrlo kratko. Jednog petka, za vrijeme slube boje, u velikoj damiji u Kufi, ubio ga je
otrovnim maem neki fanatini protivnik. Njegov najstariji sin Hasan prodao je svoja prava za sumu od nekoliko milijuna dirhema
i povukao se u Medinu, gdje je nakon nekoliko godina umro od posljedica raskalaenog ivota.
Prava jezgra vjere ijita postale su muke njegova mlaeg brata Husaina. On je bio prava suprotnost Hasanu, povuen i ozbiljan,

123

i mirno je ivio u Medini. Iako je nakon smrti svog brata postao

glava ijita, dugo se vremena nije uputao u politiku. Meutim, kad je
u Damasku umro vladajui kalif a njegov ga sin htio naslijediti,
Husain mu se nije htio zakleti na vjernost. Stanovnici uzburkanog
grada Kufe u Iraku pisali su Husainu pozivajui ga da doe k njima. Htjeli su ga za svog kalifa, i obeavali mu da e dobiti sve ako
doe. Husain se spremio na put sa svojom obitelji, enama, djecom i
manjom grupom svojih sljedbenika. Put kroz pustinju je bio dug.
Kad je stigao u blizinu grada, grad se ve bio okrenuo protiv njega.
Guverner mu je poslao u susret mnogo snaniju grupu vojnika, koja
ga je pozvala na predaju. Kad je on to odbio, odsjekli su mu
pristup do vode. Opkolili su njega i njegovu malu pratnju. Na ravnici
Kerbela, deseti dan mjeseca muharema, godine 680. nae ere,
napadnut je i potuen Husain zajedno sa svojim pristaama, koji su
se hrabro branili. Zajedno s njim palo je 87 ljudi, od toga velik broj
ljudi iz njegove obitelji i obitelji njegova brata. Na njegovu su tijelu naeni tragovi 33 uboda koplja i 34 udarca maa. Zapovjednik
neprijateljske vojske zapovjedio je svojim ljudima da jau preko
Husainova lesa. Konjska su kopita zgazila Prorokova unuka u zemlju. Odrezana mu je glava i poslana kalifu u Damask. Kalif ju je
udario tapom po ustima. Na to ga je jedan stari Muhamedov pratilac, koji je prisustvovao tom prizoru, upozorio: Makni taj tap,
rekao je vidio sam kako su Prorokova usta poljubila ova usta.58
Stradanja Prorokova roda postala su tema ijitske vjerske literature. Prave pripadnike ove grupe prepoznajemo po tome to
su njihova tijela ispijena od gladovanja, njihove usne sasuene od
ei a oi suzne od neprestana plaa. Pravi ijit je progonjen i jadan
kao i .obitelj za ije se pravo zauzima i pati. Uskoro se poinje misliti da je zadatak Prorokove obitelji podnoenje ugnjetavanja i progona.59
Od tog tunog dana na Kerbeli povijest ovog roda samo je nastavak patnji i ugnjetavanja. Njezino prepriavanje u poeziji i prozi
njeguje se u bogatoj knjievnosti o muenicima. Oni su predmet
okupljanja ijita u prvoj treini mjeseca muharema, iji se deseti
dan Aura smatra godinjicom tragedije u Kerbeli. Nae su
godinjice nae alobne skuptine, tako zavrava ijitski plemi jednu pjesmu, u kojoj podsjea na mnoga stradanja Prorokove obitelji.
Pravi vjernici imaju za cilj plakanje, naricanje i tugovanje nad nesretnom sudbinom i progonima Alijeve obitelji i njezina muenitva.
Dirljivije nego ijitske suze, veli se u jednoj arapskoj uzreici.
Plakati za Husainom, veli jedan moderni Indijac, pripadnik ove
vjere, jest cijena naeg ivota i nae due; inae bismo bili najnezahvalnija stvorenja. I u raju emo tugovati za Husainom.. . Oplakivanje Husaina je znamenje islama. Nemogue je da jedan ijit
ne plae. Njegovo je srce ivi grob, stvarni grob za glavu muenika
kome su odsjekli glavu.60

Muharemska sveanost

124

Mas a i mo

Po intenzitetu izraenih osjeaja prie o Husainu kao osobi i

njegovoj sudbini stoje u sreditu vjere. One su glavni izvor iz kojeg tee vjersko iskustvo. Njegova se smrt tumaila kao dobrovoljno
rtvovanje samoga sebe, a zahvaljujui njegovim mukama sveti stiu u raj. Islamu je u poetku strana ideja posrednika. Nakon Husainove smrti ona je postala dominantna ideja ijitizma.
Husainov grob na ravnici Kerbela postao je vrlo rano najvaniji cilj hodoaa ijita. Oko Husainova groba stoji 4000 anela,
koji plau za njim dan i no. Oni izlaze u susret svakom hodoasniku, ma od kuda on dolazio, sve do granice groba. Onaj tko posjeti
ovo svetite, ima od toga slijedee koristi: Nikada mu se nee sruiti krov nad glavom. Nikada se nee utopiti. Nee stradati u poaru.
Nee ga napasti divlje zvijeri. No, onaj tko na ovom svetitu moli
iskreno vjerujui, taj dobiva dodatne godine ivota. Steena zasluga
vrijedi kao 1000 hodoaa u Meku, 1000 muenikih smrti. 1000
dana posta, 1000 osloboenja iz ropstva. Slijedee mu godine ne
mogu nauditi ni vrag mi zli dusi. A ako umre, onda e ga pokopati
aneli, a na dan uskrsnua uskrsnut e zajedno sa sljedbenicima
imama Husaina, kojeg e prepoznati po zastavi u njegovoj ruci. Imam
trijumfalno vodi svoje hodoasnike ravno u raj."
U jednoj se drugoj tradiciji tvrdi da se svima koji se pokopaju
na svetitu jednog imama nee suditi na dan uskrsnua, bez obzira
na to koliko su grijeili, ve da e biti, kao nekom plahtom, baeni
ravno u raj, gdje e im aneli stegnuti ruku i estitati im.
Zbog toga su se stari ijiti naseljavali u Kerbeli da tamo umru.
Drugi, koji su ivjeli na velikoj udaljenosti od svetoga grada, ostavili su u oporuci zahtjev da budu tamo pokopani. Stoljeima dolaze
iz Perzije i Indije beskrajne karavane mrtvih u Kerbelu, tako da
se grad pretvorio u jedno ogromno groblje.
Ma gdje ijiti ivjeli, njihova velika sveanost jesu dani mjeseca
muharema, tijekom kojih je Husain pretrpio svoje muke. Tijekom
tih deset dana tuguje cijeli perzijski narod. Kralj, ministri i dravni
slubenici nose crno ili sivo. Gonii mazgi i vojnici idu naokolo
raskopane koulje i razdrljenih grudi, a sve se to smatra znakom
velike tuge. Sveanost poinje prvog dana muharema, koji je
istodobno poetak nove godine. S drvenih se propovjedaonica pripovijeda pria o Hasainovim mukama. Pria se pripovijeda sa svim
pojedinostima, ne zaboravlja se nijedna epizoda. Sluaoci su duboko
dirnuti. Njihove povike O Husaine! O Husaine! prati stenjanje i
suze. Takvo se recitiranje nastavlja tijekom cijelog dana, dok se
propovjednici na propovjedaonicama smjenjuju. Tijekom prvih devet dana muharema mukarci u grupama prolaze ulicama goli do
pasa, obojeni crveno ili crno. upaju kose, zadaju sebi rane maem,
vuku za sobom teke lance ili izvode divlje plesove. Dolazi do krvavih obrauna s inovjernima.62

Sveanost kulminira desetog dana muharema u v

koja je izvorno predstavljala Husainovu pogrebnu po
je sredite Husainov lijes, koji nosi osam mukaraca
mukaraca namazanih krvlju marira iza lijesa i pjev
ku pjesmu. Iza njih ide konj, Husainov ratni at. Na z
no nalazi jedna grupa od pedesetak mukaraca, koj
raju dva drvena tapia jedan o drugi. Gotovo
mahnitost koja obuzima tugujue mase na ovim sv
njom e nas upoznati jedan opis iz Teherana, koji ci
koji slijedi.
Stvarna prikazanja muke, u kojima se dramatski
ke Husainove, pretvorila su se u stalan obiaj tek po
ljea. Fascinantan opis tih prikazanja dao je Gobine
desetih godina i kasnije dugo boravio u Perziji.
Kazalite su novano podupirali bogatai; izda
smatrali su se zaslunim djelom, kojim darovate
u u raju. Vea su kazalita primala 2000 do 3000
nu su se predstave izvodile pred vie od 20 000 gled
bila otvorena svima, prosjaku u krpama i najbogati
Polnjale su u 5 sati ujutro. Prije prikazanja muka n
provodilo u procesijama, plesovima, propovijedima i
di su jedni drugima dodavali jelo i pie, dok su im
smatrali svojom au da osobno poslue naj odrpani
Gobineau opisuje dvije vrste bratstava, koja n
prilikama. Mukarci i djeca s bakljama, idui u pro
crne zastave, ulaze u kazalite i pjevajui obilaze je
grupe mogu vidjeti nou kako urno hodaju kroz
kazalita do drugog. Ispred njih tri nekoliko djece
som vie: Ah Husain! Aj Akbar! Braa staju pred
cama, pjevaju i pri tome se prate na divlji i bizara
aku oblikuju u neku vrstu koljke i njome se esto
raju ispod lijevog ramena. Pri tome nastaje tup zvu
ruku, koji se uje na veliku daljinu i koji je vrlo e
mente su udarci teki i spori, i stvaraju spor ritam.
brzi i ustri, te u prisutnima izazivaju uzbuenje. K
danput ponu s time, rijetko se dogaa da ih ne p
torij. Na znak svog voe sva braa poinju pjevati,
kati na mjestu i ponavljati kratko i odrezano: 'Hasan

Drukije bratstvo predstavlja bratstvo flagelan

svoju glazbu bubnjeve razliite veliine. Goli su
a na glavi nemaju nita. To su mukarci, ponekad
djeca od 12 do 16 godina. U ruci dre eljezne la
Neki nose drvene ploe. Procesija ulazi u kazalite i
prilino sporo, litaniju koja se sastoji od samo dvij
Husain!' Bubnjevi ih prate sve brim udarcima.
drvene ploe, ritmiki udaraju jednu plou o drugu,

126
Masa i mo

plesati. Sluaoci ih prate udarajui se u grudi. Nakon nekog vremena poinju se bievati lancima, najprije sporo i s oitom namjerom;
onda postaju ivi i udaraju jae. Svi koji imaju igle, zabadaju ih sebi
u ruke i obraze. Krv tee, masa pada u zanos i jeca, uzbuenje se
poveava. Voa trupe tri izmeu redova amo-tamo, podstie slabe
i dri ruke onima koji previe mahnitaju. Kad uzbuenje postane
preveliko, on zapovijeda da glazba utihne, i sve se zaustavlja. Teko
je ne biti impresioniran takvim prizorom: ovjek suosjea, osjea
saaljenje i uas istodobno. Ponekad se, u trenutku kad prestane
ples, vide flagelanti kako podiu ruke s lancima prema nebu i ppgleda snanog i punog vjere dubokim glasom viu: 'Jallah! O Boe!',
tako da ovjeka potpuno ispuni divljenje, toliko je cijelo njihovo
bie preobraeno.
Mogli bismo ih nazvati orkestrom tuge, a njihovo je djelovanje
djelovanje kristala mase. Bol koju sebi zadaju jest Husainova
bol. Budui da oni prikazuju tu bol pred drugima, ona postaje bol
cijele zajednice. Udaranje u grudi, u kojem sudjeluju svi, stvara ritmiku masu. Ona je noena osjeajem tugovanja. Husain je otrgnut
od svih njih te im pripada svima zajedno.
Meutim, nisu samo kristali bratstava ti koji meu prisutnima
stvaraju alobnu masu. I propovjednici i drugi, koji nastupaju pojedinano, izazivaju isti efekt. Posluajmo to je Gobineau vidio vlastitim oima u jednoj takvoj prilici.
Kazalite je dokraja puno. Kraj je lipnja, ovjek se gui pod
ogromnim atorom. Masa uzima neto za osvjeenje. Jedan se dervi penje na pozornicu i pjeva hvalospjev. Publika ga prati udarajui se u grudi. Njegov glas nije ba zanosan, jer ovjek djeluje
umorno. On ne ostavlja nikakav dojam, pjesme postaju sve bezbojnije. ini se da on to osjea, zastaje, silazi s pozornice i nestaje.
Ponovno vlada tiina. Onda iznenada gromoglasno preuzme rije
jedan velik, debeo vojnik, Turin, koji se poinje glasno i sve jae
udarati u grudi. Jedan drugi vojnik, isto Turin, ali iz neke druge
jedinice i isto tako odrpan kao prvi, poinje odgovarati na udarce
kao jeka. Tako iznova poinje ravnomjerno udaranje u grudi. Tijekom 25 minuta zadihana se masa, potpuno zanijeta udarcima ovih
dvaju mukaraca, toliko udara da potpuno poplavi. Opija je monotono, snano ritmizirano pjevanje. Udaraju se to bolje mogu: to je
priguen, dubok, pravilan, nezaustavljiv um, no samo to nije dostatno. Jedan mladi crnac, koji izgleda kao nosa tereta, ustaje usred gomile koja ui. Baca kapu s glave i poinje pjevati punim
glasom, dok se istodobno objema akama udara po obrijanoj glavi.
Bio je deset koraka od mene, tako da sam mogao pratiti svaki njegov pokret. Usne su mu poplavile; to je on vie mijenjao boju, to
je postajao ivlji, vikao je i udarao kao po nakovnju. To je trajalo
otprilike deset minuta. No, dva vojnika nisu mogla dalje, s njih je
tekao znoj. A im je nestalo njihovih jasnih i snanih glasova koji

Muharemska sveanost

127

su vodili i poticali zbor, zbor je poeo oklijevati te se zbunio. Jedan

je dio glasova utihnuo, a crnac je, kao da mu nedostaje fizika podloga, sklopio oi i sruio se na jednog susjeda. inilo se da svi osjeaju veliko saaljenje i potovanje prema njemu. Stavili su mu
na glavu leda a usta osvjeavali vodom. No, on je bio u nesvijesti,
i ttrebalo mu je jo neko vrijeme da doe svijesti. Kad se osvijestio,
blago je i ljubazno zahvalio svima koji su mu pomogli.
im je donekle uspostavljen mir, na pozornicu se popeo jedan
mukarac odjeven u zeleno. U njegovoj pojavi nije bilo niega neobinog, izgledao je kao trgovac ivenim namirnicama iz bazara.
Taj je mukarac odrao propovijed o raju, iju je veliinu opisao
strastvenom rjeitou. Da bi se dospjelo u raj, nije dostatno proitati Prorokov Kuran. 'Nije dostatno uiniti sve to preporuuje
ova sveta knjiga, nije dostatno doi u kazalite i plakati, kao to vi
inite svaki dan. Morate raditi dobra djela u Husainovo ime i iz
ljubavi prema njemu. Husain je ulaz u raj, Husain podupire svijet,
Husain donosi spas. Viite: Hasan, Husain!'
Cijela je gomila poela vikati: 'O Hasan, o Husain!'
'Dobro. Sad jo jedanput!' 'O Hasan, o Husain!'
'Molite Boga da zauvijek ouva vau ljubav prema Husainu. Hajde,
zazivajte Boga!'
Cijela masa jednim jedinim pokretom podie ruke u zrak i vie priguenim i upornim glasom: 'Jallah! O Boe!'64
Samo prikazanje muka Husainovih, koje slijedi iza ovog dugog i
uzbudljivog uvoda, sastoji se od labavog niza od 40 do 50 prizora. Sve
dogaaje, prije nego to se oni odigraju na pozornici, pria aneo
Gabrijel prorocima ili se vide unaprijed u snovima. Ionako je sve
to e se dogoditi ve poznato gledaocima, jer nije bitna dramska
napetost u naem smislu te rijei, ve potpuni angaman. Sve patnje Husainove, muke njegove ei kad mu je odsjeen pristup do
vode, i epizode za vrijeme bitke i njegove smrti, prikazuju se naglaeno realistiki. Samo imami i sveci, proroci i aneli pjevaju.
Omrznuti likovi, kao to je kalif Jazid, koji je zapovjedio da se
Husain ubije, i ubojica Samr, koji mu je zadao smrtonosni udarac,
ne smiju pjevati, ve samo deklamirati. Moe se dogoditi da i njih
savlada stnahavitost njihovih nedjela. Tada za vrijeme svojih zlih
rijei sami brinu u pla. Nema pljeska, ljudi plau, uzdiu ili se
Uidarajiu po glavi. Uzbuenje gledalaca dostie takav vrhunac da esto pokuavaju linovati likove hulja, Husainovih ubojica. Pred kraj
se pokazuje kako se odrezana glava muenika donosi na kalifov
dvor. Na putu se dogaa jedno udo za drugim. Jedan se lav duboko
klanja pred Husainovom glavom. Povorka zastaje kod jednog
kranskog samostana: kad opat opazi glavu muenika, odrie se
svoje vjere i prelazi na islam.

Katolicizam i masa
Masa I mo

Husainova smrt nije bila uzaludna. Kod uskrsnua njemu se

128 povjerava klju od raja. Sam Bog zapovijeda: Pravo na

zagovaranje ima samo on. Neka Husiain, po mojoj posebnoj milosti,

bude posrednik za sve.- Prorok Muhamed predaje Husainu klju
od raja i govori:
Idi i spasi od ognja svakog tko je za vrijeme svog ivota prolio barem jednu suzu za tobom, svakoga tko ti je na bilo koji nain
pomogao, svakoga tko je otiao na hodoae do tvog svetita ili te
je oplakivao i svakoga tko je za tebe napisao tragine stihove! Odnesi svakog od njih sa sobom u raj!
Nijedna vjera ne pridaje takvu vanost oplakivanju. Ono je
najvea vjerska zasluga i mnogo vrednija od svakog drugog dobrog
djela. Ovdje je potpuno opravdano govoriti o religiji oplakivanja.
Meutim, ovakva masa ne dosee kulminaciju u kazalitima za
vrijeme prikazivanja muka Husainovih. Jedan je oevidac slijedeim
rijeima opisao Dan krvi na ulicama Teherana, u kojem sudjeluje pola milijuna ljudi. Teko je nai opis jeziviji i uvjerljiviji od
ovoga.
Petsto tisua ljudi obuzetih ludilom posipa se pepelom i udara
elom o zemlju. Dobrovoljno se ele podvri muenju, poiniti grupno samoubojstvo ili se na rafiniran nain osakatiti. Jedna za drugom
slijede procesije pojedinih gilda. Budui da se one sastoje od ljudi
koji su zadrali mrvicu razuma, naime ljudski nagon za samoodranjem, njihovi su sudionici obueni sasvim obino.
Nastupa velika tiina; dolaze stotine mukaraca u bijelim kouljama, lica ekstatino okrenuta prema nebu.
Od tih e mukaraca naveer neki biti mrtvi, mnogi osakaeni
i iznakaeni, dok e bijele koulje obojene crveno postati mrtvaki
pokrovi. Ova stvorenja ve ne pripadaju zemlji. Njihove grubo iskrojene koulje imaju proreze samo za vrat i ruke: to su lica muenika i ruke ubojica.
Ohrabreni njihovim povicima i zahvaeni njihovim ludilom, drugi
im dodaju sablje. Njihovo uzbuenje postaje ubilako, okreu se u
krugu oko svoje osi i vitlaju oruje koje su dobili iznad glave. Njihovi
povici nadglasavaju masu. Da bi mogli izdrati muke, moraju doi u
stanje katalepsije. Koracima robota idu naprijed, natrag, u stranu,
bez oiglednog reda. Pri svakom koraku u taktu se udaraju krbavim
sabljama po glavi. Tee krv. Koulje postaju skrletno crvene. Pogled
na krv dovodi pomuenost njihova mozga do vrhunca. Neki od tih
dobrovoljnih muenika padaju s nogu i udaraju sabljama oko sebe.
Izmeu stisnutih usnica tee im krv. U svom su divljanju prerezali
sebi vene i arterije, te umiru na licu mjesta prije nego to ih policija
stigne odnijeti u ambulantu, improviziranu iza sputenih roleta jednog
butika.

129

Masa se, neosjetljiva na udarce policajaca, naginje nad njih,

prima ih i odnosi u drugi dio grada, gdje se krvoprolie nastavlja.
Nijedan ovjek ne ostaje nepomuene svijesti. Oni koji sami nemaju hrabrosti za prolijevanje krvi daju drugima kolu za ohrabrenje
i potiu ih tim sredstvima i klevetama.
Muenici skidaju koulju, koja se smatra blagoslovljenom, i daju
je onima koje vode sa sobom. Drugi, koji na poetku nisu meu
dobrovoljnim rtvama, iznenada u opem uzbuenju osjete u sebi
e za krvlju. Trae da im daju oruje, trgaju sa sebe odjeu i zadaju sebi rane tamo gdje treba.
Ponekad u procesiji nastane praznina jer neki od sudionika iscrpljen pada na zemlju. Praznina se odmah ispunjava, nad nesretnikom se zatvara masa, udara ga nogama i gazi preko njega.
Najljepa je sudbina umrijeti na jedan od dana sveanosti
Aura, kada vrata osam rajeva stoje irom otvorena za svete, i svaki nastoji ui.
Uzbuenje mase zahvaa vojnike u slubi koji se brinu za ranjene i koji trebaju uvati red. Oni skidaju uniformu i sami se bacaju
u ope prolijevanje krvi.
Ludilo zahvaa djecu, ak i sasvim malu: pokraj jednog zdenca stoji majka, pijana od ponosa i pritie na grudi dijete koje se
upravo samo osakatilo. Druga dolazi trui i vie: njezino je dijete
sebi upravo iskopalo jedno oko, a uskoro e iskopati i drugo; roditelji to promatraju s uivanjem.45

Katolicizam i masa
Nepristrani promatra kod katolicizma zapaa stanovitu sporost i mirnou, povezane s velikom irinom. Njegova je glavna tvrdnja, tvrdnja da ima mjesta za sve, sadrana ve u njegovu imenu.
Poeljno je da svatko prijee na katolicizam, i svakoga primaju pod
odreenim uvjetima, koje ne moemo nazvati strogim. U tom se, a
ne u procesu primanja, u principu zadrao posljednji trag jednakosti,
koji neobino odudara od njegova inae strogo hijerarhijskog karaktera.
Svoj mir, koji je pored irine ono najprivlanije u njemu, katolicizam zahvaljuje svojoj starosti i odbojnosti prema svemu to
3e izrazito masovno. Nepovjerenje prema masi postoji u katolicizniu ve dugo, moda ve od najranijih heterikih pokreta montanista, koji su se bez potovanja odluno okrenuli protiv biskupa.
Opasnost od neoekivanih izbijanja hereza, lakoa s kojom se one

130

Masa i
mo
Katolicizam I masa

dalje razvijaju, njihova brzina i nepredvidljivost, a prvenstveno

uklanjanje tereta distanci, kojima naroito treba pribrojiti distance
crkvene hijerarhije sve je to ve od ranog vremena ponukalo crkvu da u otvorenoj masi vidi svog glavnog neprijatelja i da joj se
suprotstavlja na sve mogue naine.
Ta nepokolebljiva spoznaja proima sadraje svih njegovih vjerovanja, kao i sve praktine oblike njezine organizacije. Do sada nije na svijetu postojala nijedna drava koja bi se znala braniti od
mase na tako raznovrsne naine. U usporedbi s crkvom, svi se vlastodrci doimaju kao jadne eprtlje.
Tu prije svega treba misliti na sam kult, koji najneposrednije
djeluje ma okupljene vjernike. On predstavlja vrhunac sporosti i
odmjerenosti. Kretnje sveenika u njihovu tekom i krutom ornatu, odmjerenost njihovih koraka, razvuenost njihovih rijei sve
to pomalo podsjea na beskrajno razrijeeno oplakivanje mrtvog, toliko ravnomjerno podijeljeno na stoljea da ne preostaje gotovo nita od iznenadnosti smrti i estine bola; vremenski je proces oplakivanja mumificiran.
Povezivanje meu vjernicima spreava se na nekoliko naina.
Oni ne propovijedaju jedan drugom; rije obinog vjernika uope
nije sveta. Sve to on oekuje, sve to ga razrjeava viestrukog pritiska koji osjea na sebi, dolazi s vieg mjesta; on ne razumije ono
to mu se ne objasni. Svetu rije dobiva ve prevakanu i ona se,
kao neto sveto, od njega titi. Cak i grijesi pripadaju sveenicima,
kojima se moraju ispovijedati. Za njega nije nikakvo olakanje ako
ih ispria drugim, obinim vjernicima, a ne smije ih zadrati za sebe. U svim dubljim pitanjima, pitanjima morala, on stoji sam nasuprot sveenstvu; da bi imao barem donekle sretan ivot, koji mu
omoguuje sveenstvo, pojedinac mu je potpuno predan na milost i
nemilost.
No, i sam nain prieivanja odvaja vjernika od drugih koji se
prieuju zajedno s njim, umjesto da ih na tom istom mjestu meusobno povee. Kandidat dobiva dragocjeno blago sam za sebe.
On ga oekuje i treba ga sauvati za sebe. Onaj tko je promatrao
redove ljudi koji su doli na priest, mora zamijetiti kako je svaki
pojedinac zaokupljen sam sa sobom. Oni koji dolaze ispred ili iza
njega zanimaju ga jo manje nego njegov blinji, kojeg susreu u
svakodnevnom ivotu, a i ta je veza ve vrlo labava. Priest povezuje primaoca sa crkvom, koja je nevidljiva i ogromna; ona ga odvaja od prisutnih. Kandidati se osjeaju kao jedno tijelo isto onako
malo kao i grupa ljudi koja je pronala neko blago i upravo ga podijelila izmeu sebe.
U organizaciji tog procesa, koji je od sredinjeg znaenja za
vjeru, crkva odaje svioju opreznost pred svim to bi moglo samo
podsjetiti na masu. Ona slabi i ublaava zajednitvo imeu prisutnim
lgiudima i umjesto toga smjeta u daljinu zajednitvo koje je ogrom-

131

no, kojem vjernik nije neophodno potreban i koje, sve dok vjernik
ivi, nikada ne uklanja granice izmeu njega i sebe. Dozvoljena masa, na koju katolicizam neprestano upuuje, masa anela i blaenih,
nije samo gurnuta u daleki drugi svijet, te ve time, svojom udaljenoou, uinjena bezopasnom i udaljena od podruja neposrednog utjecaja; ona je takoer uzorno oputena i mirna. Nikada ne zamiljamo da su blaeni jako aktivni; njihova mirnoa podsjea na mirnou
prooesije. Oni hodaju i pjevaju, hvale Boga i i osjeaju svoju sreu.
Svi rade otprilike isto, neodoljivo nam se namee odreena jednoobraznost njihove sudbine; nitko nije nikada pokuavao prikrivati
ili poremetiti veliku slinost njihova naina ivljenja. Ima ih mnogo,
nalaze se jedan blizu drugog i ispunjeni su jednakim blaenstvom.
No, to su ujedno i sve njihove karakteristike mase. Oni se mnoe,
.ali tako sporo da se to ne zamjeuje: nikada se ne govori o
poveanju njihova broja. Oni nemaju nikakve usmjerenosti. Njihovo je stanje konano. Kraljevski je dom u kojem ive nepromjenljiv. Oni vie ne ele nikamo otii; nema niega to bi jo mogli oekivati. Sigurno je da je to najblai, najbezopasniji oblik mase koji
moemo zamisliti. Moda bismo ih zapravo jedva mogli nazvati masom; oni se zapravo nalaze na granici: okupljeni zbor koji pjeva lijepe, ali ne previe uzbudljive pjesme; izabranost kao istanje, nakon
svih obreda koji slue potvrivanju, i koja traje vjeno. Kad trajanje ne bi bilo najtee ostvarivo od svega za im ljudi eznu, onda
bi bilo teko shvatiti u emu se zapravo sastoji privlanost blaenih
kao mase.
Ovdje na zemlji ponaanje nije ba tako suzdrano kao meu
blaenima, ali sve ono to crkva ima pokazati, ona pokazuje sporo.
Impresivan primjer te sporosti jesu procesije. Namjera im je da ih
vodi to vie ljudi, njihovo se kretanje orijentira prema tom cilju i
nalikuje na tiho guranje. Ona obuhvaa vjernike prolazei pored
njih, vrlo polako, i ne pokuavajui ih potai na neko vee kretanje
izuzev pobonog kleanja ili pridruivanja procesiji u propisanom redu, sasvim na kraju povorke, bez misli, bez elje da se popnu vie
unutar tog poretka.
Procesija uvijek prua sliku crkvene hijerarhije. Svatko koraca
u odjei koja pripada njegovu poloaju, tako da ga svi prepoznaju i
oznaavaju kao onog koga on predstavlja. Blagoslov se oekuje od
onoga tko ima pravo dati blagoslov. Ve ta ralanjen ost procesije
koi u promatrau pribliavanje nekom stanju koje bi nalikovalo na
masu. Promatra je fiksiran na mnogobrojnim razinama promatranja;
iskljueno je svako izjednaenje, svako objedinjavanje, Odrasli
promatra nikada nee vidjeti sebe kao sveenika ili biskupa. Oni
za njega uvijek ostaju odvojeni, i on ih uvijek postavlja iznad sebe.
Meutim, to je on vei vjernik, to e vie biti sklon to-*ne da njima,
koji su toliko vii i svetiji od njega, iskae svoje tovale. A upravo je
to svrha procesije, koja eli izazvati zajedniko tovanje vjernika.
Vie se zajednitva ni ne trai, jer bi ono moglo

Masa I mo

132 dovesti do izraavanja osjeaja i postupaka koji se vie ne bi

mogli kontrolirati. Cak je i samo iskazivanje tovanja

stupnjevano; budui da se masa uz procesiju penje s jedne stepenice
na drugu, stepenicama koje su joj poznate i oekivane, stepenicama
koje ostaju iste, ona je liena alaca iznenadnosti. Penje se tiho i
.nepokolebljivo kao plima, dosie svoju najviu razinu i opet polako
pada.
S obzirom na znaenje svih oblika organizacije za crkvu, nije
udo da u njoj nalazimo velik broj kristala mase. Njihova se funkcija vjerojatno ne moe nigdje tako dobro prouavati kao ovdje;
pri emu, meutim, ne smijemo zaboraviti da i oni slue opem cilju
crkve, koji se sastoji u spreavanju ili, zapravo, u usporavanju stvaranja mase.
U kristale mase spadaju samostani i redovi. Oni obuhvaaju prave krane, koji ive u poslunosti, siromatvu i kreposti. Oni slue tome da se drugima, mnogobrojnima, koji se, istina, zovu krani, ali nikada ne mogu ivjeti kao krani, uvijek iznova pokazuju
oni koji to stvarno jesu. Najvanije pojedinano sredstvo u tome jest
njihova nonja. Ona znai odricanje i izdvajanje iz uobiajenih obiteljskih veza.
Njezina se funkcija potpuno mijenja u razdobljima opasnosti.
Crkva si ne moe uvijek dozvoliti svoju otmjenu suzdranost, svoju
odbojnost prema otvorenoj masi i zabranu koju je stavila na njezino stvaranje. Postoje razdoblja kad joj prijete neprijatelji izvana ili
u kojima je istupanje iz crkve tako brzo da se protiv njega moe
boriti jedino sredstvima same poasti. U takvim se razdobljima crkva osjea ponukanom da neprijateljskim masama suprotstavi svoje
vlastite. Tada redovnici postaju agitatori koji pripovijedajui putuju
po zemlji i pozivaju ljude na aktivnost, to se inae radije izbjegava. Najgrandiozniji primjer takvog svjesnog stvaranja mase od strane crkve jesu kriarski ratovi.

Sveta vatra u Jeruzalemu

Grka proslava uskrnjeg tjedna u Jeruzalemu kulminira u jednom vrlo neobinom obredu. Tek se na uskrnju nedjelju u crkvi Isusova groba sveta vatra sputa s neba na zemlju. Okupljene su tisue
hodoasnika iz cijeloga svijeta da bi pripalile svijee na plamenu
im on bukne iz Spasiteljeva groba. Vatra se smatra bezopasnom, a
vjernici su uvjereni da im ne moe uiniti naao. Pa ipak, borba za
dobivanje vatre je ve mnoge hodoasnike stajala ivota.
Stanley, koji je kasnije postao dekan u Westminsteru, prisustvovao je na jednom svom putovanju godine 1853.66uskrnjoj slavi u
Crkvi Isusova groba i napisao opiran opis te slave.

Sveta vatra u Jeruzalemu

Kapela u kojoj se nalazi sveti grob smjetena j

crkve. Vjernici su okupljeni oko groba stojei zbije
kruga, koja odvajaju dva reda vojnika. Pojas i
prstena uvaju turski vojnici. Gore na galerijama sj
jutro je na uskrnju nedjelju, i privremeno je sve
najavljuje dogaaje koji dolaze. Dva ili tri hodoasn
dre za jedan otvor u zidu kapele Svetoga groba.
Oko podneva arolika gomila arapskih krana
bodan prolaz izmeu prstenova i u njemu divlje ju
dok ih vojnici ne uhvate. ini se, ovi Arapi vjeruju
e pojaviti ako prije toga nekoliko puta ne optre gr
skakanje oko groba traje puna dva sata. Oko 20,
odjedanput poinje trati, zatim hvataju jedan drug
njih podiu na ramena ili glave i jure s njim sve d
dolje, a onda to isto rade s nekim drugim. Neki su
ja runa a neki gotovo goli. Obino jedan od njih id
kao govornik. Pljee rukama, a i oni pljeu i divlj
grob Isusa Krista! Neka Bog uva sultana! Isus Kr
pio!' Ono to poinje u malim grupama, uskoro se
se na koncu cijeli kruni pojas izmeu vojnika ne p
vanje, vrtlog, divlju bujicu mahnitih likova. Postupno
puta ili se gui. Pojas se oslobaa ljudi, a iz grke c
ga procesija s izvezenim transparentima i obilazi gro
U tom trenutku uzbuenje, koje je do tada bilo
trkae i plesae, zahvaa sve. Dvije ogromne mase h
vojene vojnicima, jo uvijek ostaju stajati na svojim
se svi daju u divlju viku, izmeu koje se s vremena
to zvui prilino neobino uje pjevanje procesij
put obilazi grob. Trei se put oba reda turskih vojnik
druuju procesiji otraga. U jednom velikom kretanju
amo-rtamo. Blii se vrhunac dana. Prisutnost ino
spreava, kako se vjeruje, silazak vatre, i sada je d
istjeraju iz crkve. Turci doputaju da ih istjeraju, i
kaos kakav karakterizira borbu i pobjedu. Sa svih str
rulja napada vojnike koji hrle iz crkve na njenom
izlazu procesija se prekida, transparenti se njiu

U jednoj maloj ali 'kompaktnoj gomili ljudi brzo

pelu biskupa od Petre, koji je ovaj put 'biskup vatr
patrijarhe, te za njim zatvaraju vrata. Cijela je crk
jedinstveno more glava koje ponovno bruji. Ljudi ne
jednom malom prostoru: od otvora na sjevernoj st
zida crkve vodi uzak prolaz. Uz sam otvor stoji svee
tio vatru. S obje strane prolaza, do kud dosee pogle
stotine golih ruku kao grane ume koja podrhtava u

U prijanje, smionije doba, u tom se trenutku iz

Pele pojavljivao golub da bi uinio vidljivim silazak D

134

Taj je obiaj naputen ali jo uvijek postoji vjerovanje u njegov silazak, te ovjek moe potpuno shvatiti veliko Masa I mo
uzbuenje u slijedeim trenucima samo ako to zna. Na
otvoru se pojavljuje svijetao plamen kao plamen gorueg drva
koji, kao to zna i priznaje svaki obrazovani Grk, pali biskup u
kapeli. Meutim, svaki hodoasnik vjeruje da je to svjetlo silaska
Boga na Sveti grob. Sve se za-muuje u opem uzbuenju kojim je
ispunjena crkva, vie se ne moe jasno razaznati nijedan pokret ni
dogaaj. Polako, postupno, vatra se prenosi iz ruke u ruku, sa
svijee na svijeu, kroz ogromnu masu, sve dok se na koncu cijelo
zdanje, od jedne galerije do druge i prostor dolje, ne pretvori u
jedan jedinstveni raireni plamen od tisuu upaljenih svijea.
Ljudi u trijumfu iznose na leima iz kapele biskupa ili patrijarha, koji je gotovo u nesvijesti, da bi se stvorio dojam da ga je svladala slava Svevinjega, iz ije se neposredne blizine upravo vraa.
Sada poinje navala da bi se pobjeglo od dima i zaguljive vruine i da bi se zapaljene svijee odnijele na ulice i u kue Jeruzalema.
Svi se guraju van kroz jedna jedina vrata crkve, i ponekad je navala tako velika da vodi do nesrea, kao 1834, kad su izgubile ivot
stotine ljudi. Hodoasnici jo kratko vrijeme tre amo-tamo i trljaju
lice i prsa o vatru da bi pokazali da je ona, kako se vjeruje, bezopasna. No, divlje oduevljenje zavrava preuzimanjem vatre. Jedan od najimpresivnijih dijelova predstave jest naglo i potpuno nestajanje mahnitosti takva intenziteta. Jutronje bjesomuno uzbuenje stoji u neobinoj suprotnosti s dubokim veernjim mirom, kada crkvu ponovno ispunjava i prekriva jedna jedinstvena masa hodoasnika, no ovaj put u duboku snu. Tako ekaju pononu slubu
boju.
Oevidac velike nesree iz 1834. g. bio je jedan Englez, Robert
Curzon. Njegov se izvjetaj o katastrofi odlikuje67stravinom uvjerljivou, pa prenosimo njegove na j bitni je dijelove.
U pono na Veliki petak Curzon se sa svojim prijateljima uputio u Crkvu Isusova groba da bi vidio procesije Grka. inilo se da
su svaki prozor i svaki kutak, svako i najmanje mjesto gdje je mogla stati noga nekog ivog bia, krcati ljudima, izuzevi galeriju,
koja je bila rezervirana za Ibrahim-pau, turskog guvernera Jeruzalema, i njegove engleske goste. Tvrdi se da je u Jeruzalemu bilo
17 000 hodoasnika i da su gotovo svi doli vidjeti svetu vatru.
Slijedeeg su jutra vojnici usred gomile prokrili put Ibrahim-pai. Primila ga je uzbuena procesija, a onda je zauzeo mjesto, na
galeriji.
Ljudi su polako postajali divlji. Cijelu su no prostajali u takvoj masi, i bili su iscrpljeni. Kad se pribliilo vrijeme za prikazivanje svete vatre, vie nisu mogli izdrati od radosti. Uzbuenje ie
raslo, a oko 1 sat je iz kapele Grka izala velianstvena procesija.

Sveta vatra u Jeruzalemu

Triput su proveli patrijarha oko groba. Onda je pa

vanjsku odjeu, koja je bila saivena od srebrom pr
i uao u grob, i za njim su zatvorena vrata. Uzbuen
je doseglo vrhunac, tako da su poeli glasno vrita
ljudi njihala se amo-tamo kao polje ita na vjetru.
Patrijarh je pruio svetu vatru kroz okrugli otv
Isusovim grobom. Prije toga je trupa vojnika tamo
koji je najvie platio za tu ast. Jedan je trenutak
onda se iz groba pojavilo svjetlo, i sretni hodoasnik
ha, koji je bio unutra, preuzeo svetu vatru. Ona se sa
nja zaipaljenih tankih votanica. Votanice su se nalaz
okviru; na taj se nain trebalo sprijeiti da ih gomila
si. Jer, odmah se rasplamsala ogorena borba. Svatk
ljivo nastojao dohvatiti svetu vatru da su neki koji
pripaliti svoju svijeu, pri tome ugasili svijeu svog
To je bila cijela ceremonija: bez propovijedi, bez
lo pjevanja za vrijeme procesije. Uskoro se vidjelo
iri na sve strane, svaki je pripalio svoju svijeu na s
je plivalo u moru svijea kapele, galerije i svak
mogla postaviti svijea. Ljudi su u svojoj mahnitosti
njeve goruih svijea licu, rukama i prsima da bi se
jeha.

Uskoro je sve bilo zamraeno dimom svijea, k

velikim oblacima kroz otvor u sredini kupole. Proi
zadah. Tri su nesretnika, savladana vruinom i zagu
pala s galerije i razbila se na glavama drugih. Jed
menska dama, stara 17 godina, umrla na svom mje
ei i iscrpljenosti.

_ Na kraju, kad smo vidjeli sve to se imalo vidje

a je ustao i otiao sa svog mjesta. Njegovi su mu bro
bo krili put kroz gustu masu ljudi koja je ispunjav
sa je bila ogromna, pa smo zato malo priekali, a ond
no uputili natrag u na samostan. Ja sam iao prvi a
prijatelji, dok su nam vojnici krili put kroz crkvu.
mjesta gdje je Sveta Djevica stajala za vrijeme Isuso
na kri, kad sam u tom dijelu crkve opazio gomilu l
ali jedan na drugom, koliko sam mogao ocijeniti
Svim sam se silama pokuavao probiti izmeu njih,
nije postala tako zbijena da sam u stvari hodao po og
tijela. Odjedanput mi je postalo jasno da su svi m
asu to nisam zamijetio, jer sam mislio da su jako is
ipomog obreda i da su legli da se odmore. No, kad sa
e gomile, spustio sam pogled i opazio onaj otri, n
lica, koji znai samo jedno. Neki su od guenja bili
njeli, a neto dalje su bili drugi svi u krvi i prekrive
crijevima onih koje je masa zgazila u komadie.

136
Masa i
mo

U ovom dijelu crkve vie nije bilo ive mase; meutim, neto
dalje, iza ugla, u pravcu glavnog ulaza, ljudi su se panino gurali
naprijed, i svi su izpetnih ila nastojali pobjei. uvari, koji su stajali
vani, prestraili su se navale iz crkve, mislei da ih krani ele
napasti: kaos se uskoro pretvorio u borbu. Vojnici su bajonetama
ubili gomilu jadnika koji su bili na izmaku snaga; zidovi su bili poprskani krvlju i mozgovima ljudi koje su vojnici obarali kao to se
kundacima obaraju volovi. Svako se pokuavao obraniti ili spasiti.
Sve koji su u tunjavi pali na tlo gomila je odmah pregazila. Borba
je postala tako divlja i oajna da se inilo da ak i uspanieni i prestravljeni hodoasnici na koncu vie misle na to kako e unititi druge nego na vlastiti spas.
Cim sam shvatio opasnost, doviknuo sam svojim pratiocima da
se vrate; i oni su me posluali. Mene je, meutim, gomila odnijela
dalje, u blizinu vrata, gdje su se svi borili za ivot. Vidio sam da me
tu eka sigurna smrt, pa sam se svim silama nastojao vratiti. Jedan
se pain oficir, u kome sam po zvjezdici prepoznao pukovnika i koji
je bio prestraen isto kao ja, takoer pokuavao vratiti. Uhvatio
ine za odjeu i povukao na tijelo jednog starca koji je upravo bio
na izdisaju. Oficir me je pritisnuo dolje, te smo se rvali s hrabrou oajnika, izmeu umiruih i mrtvih. Onda sam uspio ponovno stati na noge. Kasnije sam saznao da on vie nije ustao.

Sveta vavatra u Jeruzalemu

137

ubijeno. Za vrijeme borbe je nekoliko puta pao u nesvijest; njegovi su mu ljudi morali golim sabljama kriti put kroz masu hodoasnika. Kad je stigao van, zapovjedio je da se uklone leevi i naredio svojim ljudima da tijela onih za koje se inilo da su jo ivi,
izvuku iz gomila mrtvih.
Nakon velike katastrofe u Crkvi Isusova groba armiju hodoasnika u Jeruzalemu zahvatila je panika, tako da je svaki nastojao to bre pobjei iz grada. Proirile su se glasine da je izbila poast. Zajedno s drugima poeli smo se spremati na povratak.
Da bismo shvatili to se ovdje dogodilo, moramo razlikovati normalni tijek uskrnje slave od ove panike iz 1834. godine, iji je oevidac bio Curzon.
Rije je o sveanosti uskrsnua. Zalobna hajka koja se stvara
oko Isusove smrti i njegova groba pretvara se u pobjedniku hajku. Uskrsnue je pobjeda koja se slavi. Vatra ovdje djeluje kao masovni simbol pobjede. Mora se dobiti svatko, zato da bi njegova dua sudjelovala u tom uskrsnuu. Svatko se mora, tako rei, pretvoriti u istu vatru, koja potjee od Duha Svetoga, i zato svatko treba
na njoj pripaliti svoju svijeu. Onda se dragocjena vatra nosi iz
crkve kui.
Prevara sadrana u nainu paljenja vatre nije bitna. Bitna je
promjena alobne hajke u pobjedniku hajku. ovjek sudjeluje u
smrti Spasitelja tako to se okuplja oko njegova groba. No, pripalivi svijeu na uskrnjoj vatri koja plamsa iz njegova groba, ovjek sudjeluje i u njegovu uskrsnuu.

Jedan sam as stajao u guvi, na neugodnoj podlozi od mrtvih

tijela, potpuno uspravljen zahvaljujui masi koja se zbila u ovom
uskom dijelu crkve. Kratko smo vrijeme svi mirno stajali. Odjednom
se masa zaljuljala. Odjeknuo je poziv, masa se otvorila, pa sam se
naao nasuprot redu ljudi koji su svi bili blijedi i izgledali jezivo u
svojoj razderanoj i krvovoj odjei. Tako smo stajali i zurili jedni
u druge; a onda nas je zahvatio iznenadni impuls te smo uz povik,
koji je odzvanjao u dugim brodovima Crkve Isusova groba, jurnuli
jedni na druge, tako da sam se uskoro natezao i rvao s jednim polugolim mukarcem, ije su noge bile krvave. Masa je ponovno ustuknula, a ja sam se oajnikom borbom i tekim rvanjem probio
natrag u unutranjost crkve, gdje sam naao svoje prijatelje. Uspjeli
smo doi do sakristije katolika i otuda u prostoriju koju su nam
redovnici dodijelili za na boravak. Jo na ulazu u sakristiju morali
smo proi ogorenu borbu s veom gomilom hodoasnika koja se
htjela probiti unutra zajedno s nama: zahvalio sam Bogu to me
spasio; za vlas sam izbjegao smrt.

No, prije nego to se vatra stvarno pojavi, vodi se borba za nju.

Inovjerni turski vojnici, koji su prisutni u crkvi, moraju biti istjerani iz nje; sve dok su oni unutra, vatra se ne moe pojaviti. Njihovo je povlaenje dio rituala sveanosti, a trenutak za to dolazi
nakon procesije grkih dostojanstvenika. Turci se kreu prema izlazu, ali se vjernici guraju za njima kao da su ih istjerali, i odjednom u crkvi vlada guva kao u borbi i pobjedi.

Mrtvi su u gomilama leali naokolo, vidio sam barem 400 nesretnika, mrtvih i ivih, koji su leali na gomilama jedan preko drugog, a na nekim su mjestima gomile bile vie od pet stopa. Ibrahim-paa je napustio crkvu samo nekoliko minuta prije nas, te je
tako jedva izvukao ivu glavu. Masa ga je stisnula sa svih strana,
a neki su ga napali. Do vanjskog je dvorita stigao samo zahvaljujui ogromnim naporima svoje pratnje, od koje je nekoliko njih

Ceremonija poinje dvjema iekujuoim masama, koje razdvajaju vojnici. Male ritmike hajke arapskih krana kreu se izmeu
njih i podstiu ih. Te divlje, fanatine hajke djeluju kao kristali
mase, te svoje uzbuenje prenose na one koji ekaju vatru. Onda
poinje procesija dostojanstvenika, spora masa koja, meutim, ovom
prilikom stie na svoj cilj bre nego ikada: ivi je dokaz za to poluonesvijeteni patrijarh, kojeg kasnije, nakon paljenja vatre, nose
naokolo.

Vrlo je lijepo i znaajno irenje svijea, kad odjednom iz jedne

svijee nastane tisuu svijea. Masa tih svijea jest masa onih koji
e ivjeti zato to vjeruju. Ona nastaje nevjerojatno brzo, isto
onako brzo kao to se iri vatra. Vatra je najbolji simbol za iznenadnost i brzinu stvaranja mase.

138

Masa i mo

Panika iz 1834. proizlazi, sa svojim stravinim posljedicama, iz

elementa borbe koji je dio ceremonije. Uvijek postoji velika opasnost od panike pred vatrom u zatvorenom prostoru. No, nju ovdje
poveava suprotnost izmeu inovjeraca, koji su od poetka prisutni
u crkvi, i vjernika, koji ih ele istjerati. Curzonov opis obiluje pojedinostima ikoje objanjavaju taj aspekt panike: u jednom od njezinih mnogobrojnih, na izgled potpuno neloginih i besmislenih trenutaka, on se iznenada nae u redu mukaraca nasuprot drugom redu, redu protivnika. Oba reda napadaju jedan drugog te se, i ne znajui tko stoji u ovom a tko u onom redu, bore na ivot i smrt. On
spominje gomile leeva, koje ljudi gaze i preko kojih se pokuavaju
spasiti. Crkva Isusova groba pretvorila se u bojno polje. Mrtvi i ivi
lee zajedno prebaeni jedni preko drugih u velikim gomilama. Uskrsnue se pretvorilo u svoju suprotnost, u opi poraz. Hodoasnike
obuzima pomisao na kugu, predodba o jo veoj gomili mrtvih, pa
svi bjee iz grada Isusova groba.

Masa i povijest

Masovni simboli nacija

Pokuaji temeljitog ispitivanja nacija uglavnom su patili od
jednog bitnog nedostatka. Traile su se jednostavne definicije nacionalnog; nacija je, govorilo se, ovo ili ono. Ljudi su ivjeli u uvjerenju da je to samo pitanje pronalaenja tone definicije. Kad bi
se jedanput dolo do te definicije, ona bi se dala jednako primijeniti
na sve nacije. Polazilo se od jezika ili od teritorija; od pisane knjievnosti; od povijesti; od vlade; od takozvanog nacionalnog osjeaja; i uvijek su iznimke bile vanije od pravila. Svaki bi se put pokazalo da su ljudi dohvatili neto ivo za leprave skute njegove
sluajne odjee, koji su im lako izmicali i ostavljali ih praznih ruku.
Pored te, na izgled objektivne metode postojala je jedna druga,
naivna, koju je zanimala samo jedna nacija, naime vlastita, i koja
je bila ravnoduna prema svima drugima. Ona se sastojala u nepokolebljivom vjerovanju u vlastitu superiornost; u prorokim vizijama vlastite veliine; u specifinoj mjeavini moralnih i animalnih
pretenzija. Ne treba, meutim, vjerovati da sve te nacionalne ideologije sebe stvarno vide na isti nain. Ono to im je zajedniko jest
veliki apetit i pretenzije. One moda sve ele isto, ali nisu jedno te
isto. One ele poveanje, koje obrazlau mnoenjem. ini se da je
svakoj od njih obeana cijela zemlja, tako da e svakoj od njih
prirodno i pripadati cijeli svijet. Sve ostale, kojima to postane jasno,
osjeaju se ugroenima i u svom strahu vide samo opasnost. Zbog
toga se ne zamjeuje da su konkretni sadraji.i stvarne ideologije
ovih nacionalnih pretenzija meusobno vrlo razliiti. ovjek se mora
potruditi da definira specifinost svake nacije ne dopustivi da ga
zahvati njegova pohlepa. Mora stajati sa strane ne priklanjajui se
nijednoj od njih, ve poteno i iskreno zainteresiran za sve njih. U
svojoj se dui mora toliko udubiti u svaku od njih kao da mu js
sueno da ddbar dio svog ivota stvarno pripada jednoj od tih nacija. No, nijednoj ne smije pripadati toliko da joj bude preputen
na milost i nemilost svih drugih.
Isprazno je, naime, govoriti o nacijama ako ih ne definiramo na
temelju razlika. Nacije vode duge ratove. Veliki dio pripadnika svake nacije aktivno sudjeluje u tim ratovima. Cesto se govori o tome
z
a to se bore. No, nitko ne zna u kojoj se ulozi bore. One za to imaju
ime, jer vele da se bore kao Francuzi, Nijemci, Englezi ili Japan-

Masovni simboli nacija

Masa i mo

140
ci. No, to ta rije znai ovjeku koji je upotrebljava govorei o
sebi? Po emu je on, po svom miljenju, drukiji od ostalih kad odlazi u rat kao Francuz, Nijemac, Englez ili Japanac? Pri tome nije
toliko vano po emu je on stvarno drukiji. Istraivanje njegovih
obiaja i tradicija, njegove drave i knjievnosti moe nam se initi
temeljitim, a da ipak potpuno zaobilazi tu nacionalnu specifinost,
koja za vrijeme rata postoji kao vjera.
Dakle, nacije se ovdje moraju promatrati kao da su religije. S
vremena na vrijeme one stvarno pokazuju tendenciju prelaenja u
to stanje. Preduvjeti za to uvijek postoje, a u ratovima nacionalne
religije postaju akutne.
Od samog poetka treba pretpostaviti da pripadnik jedne naoije ne vidi sebe samog. Cim bude oznaen ili oznai sam sebe, u
njegovoj se predodbi pojavljuje neto ire, neka vea cjelina, s kojom se osjea povezanim. Karakter jedinstva te cjeline, kao i njegov odnos prema njoj, nisu nebitni. To nije jednostavno geografsko
jedinstvo njegove zemlje koje uoavamo na zemljopisnoj karti; normalan je ovjek prema njemu ravnoduan. Za njega odreenu napetost mogu imati granice, ali ne stvarno i cijelo podruje jedne zemlje. On ne misli ni na svoj jezik, na to kako bi ga ovjek mogao
definirati i uiniti prepoznatljivim u odnosu na druge jezike. Sigurno je da na njega jako djeluju njemu poznate rijei, osobito u burnim razdobljima. Ne moemo rei da iza njega stoji nekakav rjenik za koji bi se bio spreman boriti. Normalnom ovjeku jo manje
znai povijest njegove nacije. On ne poznaje niti njezin stvarni tijek
ni punou njezina kontinuiteta; ni ivot kakav je bio prije; a zna
samo malen broj imena onih koji su ivjeli prije. Likovi i trenuci
koji su uli u njegovu svijest nemaju veze s onim to pravi povjesniar podrazumijeva pod povijeu.
Vea cjelina s kojom se ovjek osjea povezanim uvijek je masa
ili masovni simbol. Ona uvijek ima neke crte koje su karakteristine za mase ili njezine simbole: gustou, rast ili otvorenost u beskonano, iznenaujuu ili vrlo uoljivu povezanost, zajedniki ritam,
iznenadno rastereenje. Ve smo govorili o etiri takva simbola. Govorili smo o moru, o umi, o itu. Suvino je ponavljati njihove karakteristike i funkcije, i to kako su one odredile njihovu sudbinu
masovnih simbola. Ponovno emo ih nai u predodbama d osjeajima koje nacije imaju same o sebi. No, ti se simboli ne javljaju ogoljeli, ne javljaju se sami: pripadnik jedne nacije uvijek vidi samoga
sebe, preruenog na svoj nain, u utvrenom odnosu prema odreenom masovnom simbolu, koji je postao najvaniji za njegovu naciju. Kontinuitet nacionalnog osjeaja lei u redovitom vraanju tog
simbola, u tome to se on pojavljuje kada to zahtijeva situacija.
Samo se s tim simbolom mijenja samosvijest jedne nacije. Ona je
promjenljivija nego to ovjek misli, te bismo se na temelju toga
mogli nadati u opstanak ovjeanstva.

Sada emo se pozabaviti simbolima nekoliko nacij

oslobodili predrasuda, vratit emo se otprilike dvade
trag. Treba ponovno istai da je rije o svoenju na
stavne i ope karakteristike, tako da neemo govorit
nim linostima.

Englezi

Preporuljivo je poeti od nacije koja ne die v

oko sebe, a ipak sasvim sigurno jo uvijek ima najs
nalni osjeaj u dananjem svijetu: od Engleske. Svi zn
zu znai more. No, ne zna se dostatno o odnosu izme
liko opisivanog individualizma i njegove povezanosti
glez vidi sebe kao kapetana s malom grupom ljudi na
sa svih strana i odozdo okruen morem. On je gotov
i kao kapetan posade u mnogo emu izoliran.

No, najvanija je predodba o tome da brod usp

more. Brodovi su usamljeni na ogromnoj povrini kao
jedinci, koje personificira kapetan; njegova je apsolu
vijedanja neosporna. Kurs koji odreuje kapetan jest
ju on daje moru, tako da samo posredno izvravanje
strane posade prikriva injenicu da je more zaprav
mora pokoravati. On odreuje cilj a more ga na svoj
di do njega. S obzirom na veliinu oceana, vano je
najee pokorava, a njegova se poslunost postie la
neka engleska kolonija. More je tada kao konj koji
svoj put. Brodovi drugih vie nalikuju na jahaa kom
posuujemo tog konja; zato kasnije voze jo bolje u
gospodara. More je tako veliko da je vaan i broj
ga zauzdavamo.

to se tie njegova karaktera, treba se zamisliti

kim je strastvenim promjenama ono sklono. Zbog s
aja more je raznolikije nego sve ivotinjske mase s
mae dolazi u dodir; a kako su samo bezazlene ume
seljaka u usporedbi s morem! Za Engleza se katastrof
moru. Englez mora zamisliti svoje mrtve na dnu mo
moru nalazi raznovrsnost i opasnost.
Njegov je ivot kod kue organiziran tako da nado
bitne karakteristike tog ivota jesu umjerenost i sigu
ima svoje mjesto koje ne smije napustiti ni radi k
osim onda kad odlazi na more; i svaki je ovjek si
obiaje kao i u s

Masovni simboli nacija

143
Masa i mo

142
Holanani

Znaenje nacionalnih masovnih simbola moe se naroito dobro

uoiti u suprotnosti izmeu Engleza i Nizozemaca. Ti su narodi srodni, jezici su im slini a religiozni razvoj gotovo isti. Obje su nacije
pomorske nacije, koje su osnovale pomorske svjetske imperije. Sudbina holandskog kapetana koji je odlazio na put da bi otkrio nova
podruja za proirenje trgovine nije se ni po emu razlikovala od
sudbine nekog engleskog kapetana. Ratovi koje su vodili izmeu sebe bili su ratovi izmeu srodnih suparnika. Pa ipak, meu njima
postoji jedna razlika, koja se moe initi .nevanom, ali koja predstavlja sr svega. Ona se odnosi na nacionalne masovne simbole.
Englezi su svoj otok osvojili, a ne oteli od mora. Englez pokorava more samo pomou brodova a kapetan je zapovjednik mora.
Holananin je najprije morao oteti moru zemlju na kojoj ivi. Ona
je leala tako nisko da ju je nasipima morao zatititi od mora. Nasip je poetak i kraj njegova nacionalnog ivota. Masa ljudi poistovjeuje se s nasipom; oni se ujedinjeni suprotstavljaju moru. Ako su
nasipi oteeni, zemlja je u opasnosti. U kriznim razdobljima more
probija nasipe; ovjek je zatien od neprijatelja na umjetnim otocima. Osjeaj ljudskog zida koji se suprotstavlja moru nigdje nije
tako razvijen kao ovdje. Ljudi se oslanjaju na nasipe u miru; ali,
kad ih moraju razoriti pred neprijateljem, onda njihova snaga prelazi na ljude koji e ih ponovno izgraditi poslije rata. Nasip ostaje
sauvan u njihovu duhu sve dok se ponovno ne izgradi. U razdobljima ozbiljne opasnosti Holanani prenose u sebe svoje granice prema moru na neobian i njima svojstven nain.
Kad god su Englezi bili napadnuti na svom otoku, oni su se oslanjali na more: zajedno s olujama more im je priskakalo u pomo
protiv njihovih neprijatelja. Bili su sigurni u svoj otok, a istu je sigurnost svatko od njih osjeao na svom brodu. Holananin je uvijek
imao opasnost iza lea. Za njega more nikada nije bilo sasvim pokoreno. Iako je po moru putovao u sve krajeve svijeta, kod kue se
more moglo okrenuti protiv njega, a u ekstremnim je sluajevima
Holananin morao poduzimati sve da ga okrene protiv sebe, zato da
bi odbio neprijatelja.

Nijemci

Masovni simbol Nijemaca bila je vojska. No, vojska je bila vie nego vojska; ona je bila marirajua uma. Ni u jednoj zemlji
dananjeg svijeta nije toliko iv osjeaj za umu kao u Njemakoj.
Ukoenost i paralelnost uspravnih stabala, njihova zbijenost i mnogobrojnost ispunjavaju srce Nijemca dubokom i tajanstvenom ra-

dou. On i danas rado odlazi u umu, u kojoj su ivjeli njegovi preci, te se osjea potpuno povezan s njezinim stablima.
Po jasnoj razgranienosti stabala i naglaenosti vertikala ta se
uma razlikuje od tropske ume, u kojoj meusobno isprepletene
povijue rastu u svim pravcima. U tropskoj se umi pogled gubi u
blizini, to je kaotina, neralanjena masa, oivljena na najarolikiji mogui nain, koji iskljuuje svaki osjeaj reda i pravilnog ponavljanja. uma umjerenog pojasa ima vidljiv ritam. Pogled see
du vidljivih trupova drvea do uvijek jednake visine. No, svako je
stablo vee od ovjeka i stalno raste u nedogled. Njegova je postojanost vrlo slina vrlini postojanosti kod ratnika. Kora drvea, koja
ovjeka moe podsjetiti na oklope, u umi, u kojoj je zajedno toliko
istovrsnog drvea, vie nalikuje na uniforme neke vojne jedinice.
Vojska i uma su za Nijemca postale jedno, a da on toga nije bio
ni svjestan. Ono to se drugima kod vojske ini praznim i jednolinim, sadravalo je za Nijemca ivot i sjaj ume. U njoj se nije plaio; osjeao se zatienim, jedan izmeu sviju. Prihvatio je odrezanost i uspravnost stabala kao pravilo za samoga sebe.
Djeak koga je neto vuklo iz skuenosti kue u umu gdje je,
kako je vjerovao, mogao sanjariti i biti sam, u njoj je unaprijed
doivljavao primanje u vojsku. U umi su ve ekali drugi, koji su
bili vjerni i iskreni i uspravni kao to je elio biti on sam, potpuno
slini po svojoj uspravnosti, ali ipak razliiti po visini i debljini. Ne
smijemo potcijeniti utjecaj te rane umske romantike na Nijemca.
Ona se izraava u stotinama napjeva i lirskih pjesama, u kojima se
uma esto spominje kao njemaka uma.
Englez je rado zamiljao sebe na moru; Nijemac se rado zamiljao u umi; teko bi bilo izraziti saeti je razliku izmeu njihovih
nacionalnih osjeaja.

Francuzi

Masovni je simbol Francuza novijeg datuma: to je njihova revolucija. Sveanost slobode slavi se svake godine. Ona je zapravo
postala nacionalna sveanost radosti. etrnaestog srpnja svatko moe sa svakim plesati na ulici. Ljudi, koji su isto tako malo slobodni, jednaki i braa kao ljudi u drugim zemljama, mogu se jedanput
ponaati ,kao da to jesu. Bastilja je osvojena, i ulice su opet pune
kao nekada. Masa koja je stoljeima bila rtva kraljeva pravde sada
sama dijeli pravdu. Sjeanje na pogubljenja tog vremena, na
'kontinuirani niz potresnih masovnih uzbuenja dio je ovog sveanog osjeaja vie nego to je to ovjek spreman priznati. Onaj tko
se -suprotstavio masi, morao joj je dati svoju glavu. To je bilo neto
sto joj je dugovao, te je odravao i poveavao njezino uzbuenje.

Masa i mo

Masovni simboli nacija

145

144

Nijedna nacionalna himna nijednog naroda nema takvu povijest kao francuska Marseljeza potjee iz tog vremena. Izbijanje
slobode kao dogaaj koji se ponavlja svake godine, koji se oekuje
svake godine, imao je velike prednosti kao masovni simbol nacije.
On je i kasnije, kao i revolucija, znao osloboditi obrambene snage
francuske armije koje su osvojile Evropu iznikavi iz revolucije.
Ona je nala svog Napoleona i postigla najveu ratniku slavu. Pobjede su pripadale revoluciji i njezinu generalu, dok je caru ostao
konani poraz.
Moglo bi se uputiti dosta prigovora shvaanju revolucije kao
nacionalnog masovnog simbola Francuza. Ta se rije doima suvie
neodreeno, jer nema nita od konkretnosti engleskog kapetana na
njegovu jasno ogranienom brodu niti drvenog reda njemake vojske u maru. No, nemojmo zaboraviti da uz Englezov brod ide ustalasano more a uz njemaku vojsku ustreptala uma. Oni su hrana
i sr njegova osjeaja. I masovni osjeaj revolucije izraava se u konkretnom kretanju i konkretnom predmetu: juriu na Bastilju.
Jo u proloj ili pretproloj generaciji svatko bi uz rije revolucija- dodao francuska-. Njihova je vlastita najomiljenija uspomena odlikovala Francuze pred cijelim svijetom; bilo je to neto posebno, ime su se mogli pohvaliti. Sve dok Rusi svojom revolucijom
nisu zadali osjetan udarac nacionalnom osjeaju Francuza.

vicarci
vicarska je drava iju nacionalnu koheziju nitko ne dovodi
u pitanje. Patriotski osjeaj vicaraca vei je od patriotizma mnogih
naroda koji govore jednim jezikom. etiri jezika, mnotvo kantona,
njihova razliita drutvena struktura, suprotnost religija, ija su
meusobna ratovanja jo uvijek u povijesnom sjeanju sve to
ne moe ozbiljno nakoditi nacionalnoj samosvijesti vicaraca. Zajedniki im je jedan masovni simbol, koji uvijek imaju pred oima i koji je vri od simbola svih drugih naroda: brda.
vicarac sa svih strana vidi vrhove svojih brda. No, s nekih
se oita njihov niz ini punijim. Osjeaj da ovjek ovdje vidi sva
svoja brda na okupu, pridaje takvim vidikovcima neto sveto. Ponekad, uveer, to se ne da unaprijed odrediti, jer ovjek na to nema nikakva utjecaja, brda poinju blistati: to je trenutak njihove
najvee posveenosti. Njihova nepristupanost i surovost vicarcu
ulijevaju sigurnost. Objeena za vrhove, brda vise prema dolje kao
jedno jedinstveno, ogromno tijelo. Ona jesu jedno tijelo, a to je tijelo sama zemlja.
U vicarskim planovima za obranu nainjenim za vrijeme oba prola rata na neobian nain dolazi do izraaja to poistovjeivanje na-

cije sa samim alpskim lancem. Sva plodna zemlja, svi gradovi, sva
industrijska sredita trebali su u sluaju napada biti evakuirani.
Vojska bi se povukla u brda i tek tamo borila. rtvovao bi se narod
i zemlja. No, vojska u brdima bi ponovno predstavljala vicarsku te
bi masovni simbol nacije postao sama zemlja.
vicarci imaju svoj vlastiti nasip. Oni ga ne moraju sami graditi, kao Nizozemci. Oni ga ne grade niti rue: o njega ne udara
more. Njihovo gorje stoji; samo ga moraju dobro poznavati. vicarci se penju i voze u svaki kutak svog gorja. Ono ima snagu magneta
i privlai ljude iz svih zemalja svijeta, koji se kao i vicarci dive
gorju i istrauju ga. Planinari iz najudaljenijih zemalja jesu, tako
rei, vicarci po vjeri; nakon kraeg povremenog sluenja u brdima
armije tih planinara, ratrkanih po cijelom svijetu, odravaju
ugled vicarske. Vrijedilo bi ispitati koliko su oni i praktino doprinijeli ouvanju vicarske nezavisnosti.
panjolci

Dok Englez vidi sebe kao kapetana, panjolac zamilja sebe kao
matadora. No, umjesto mora koje se pokorava kapetanu, borac s
bikovima posjeduje mnotvo koje mu se divi. ivotinja koju mora
ubiti, prema plemenitim pravilima svoje vjetine, podmuklo je udovite iz starih pria. On ne smije pokazati strah, za njega prisebnost znai sve. I najmanji njegov pokret vide i ocjenjuju tisue
ljudi. Tu se sauvala rimska arena, no borac s bikovima je u meuvremenu postao plemenit vitez; on nastupa kao jedini borac; srednji je vijek promijenio svoj smisao i svoju nonju, a naroito svoj
ugled. Pokorena divlja ivotinja, rob ovjeka, jo se jedanput buni
protiv ovjeka. No, junak iz davnine koji je mora savladati je spreman. On se laa oruja kao predstavnik cijelog ovjeanstva; on je
takav majstor svog zanata da promatraima moe prikazati svaku
pojedinost ubijanja udovita. U svemu je odmjeren; njegovi su koraci proraunati; njegove su kretnje fiksirane kao kretnje nekog plesa. Meutim, on ubija stvarno. Tisue promatraa svojim uzbuenjem umnoavaju tu smrt.
Smaknue divlje ivotinje koja vie ne smije biti divlja; u kojoj ovjek izaziva divlji bijes da bi je zatim zbog njega osudio na
smrt; to smaknue, krv i besprijekorni vitez odravaju se dvostruko
u oima poklonika. Svaki je gledalac i sam vitez koji ubija bika, no
on je istodobno i masa koja mu klie. Preko matadora, na ijem bi
mjestu htio biti svaki pojedinac, ovjek ponovno vidi sebe, kao masu, na drugoj strani prstenastog gledalita. Svi su povezani kao prsten, kao stvar koja je zatvorena sama u sebe. ovjek svugdje nailazi
na oi; svugdje uje jedan jedini glas, samoga sebe.

146
Masa i mo

Tako se panjolac, koji ezne za svojim matadorom, rano navikava na izgled jedne tono odreene mase. Temeljito je upoznaje.
Ta je masa tako iva da odbija mnoga nova kretanja i tvorevine
koji su u drugim zemljama neizbjeni. Borac s bikovima u areni, koji
panjolcu toliko znai, postaje i njegov nacionalni masovni simbol.
Kad god panjolac zamilja mnogo panjolaca zajedno, vidi ih na
onom mjestu gdje se najee nalaze zajedno. U usporedbi s tim
estokim masovnim uzbuenjima, uzbuenja crkve su blaga i bezazlena. Meutim, crkvena uzbuenja nisu oduvijek bila takva, i u
ono doba dok se crkva jo nije libila da ve na zemlji raspiri pakleni
oganj za heretike, masovna su uzbuenja panjolaca imala drukiji
intenzitet nego dananja.
Talijani

Samosvijest moderne nacije, njezino dranje u ratu, u velikoj

mjeri ovise o prihvaenosti njihova nacionalnog masovnog simbola.
Povijest esto zbija neslane ale s nekim narodima koji su izborili
svoje jedinstvo. Italija nam moe posluiti kao primjer za to kako
je teko jednoj naciji sagledati sebe onda kad njezini gradovi postanu rtve sjeanja i kad se njezina sadanjost svjesno mijea s tim
sjeanjima.
Tako dugo dok Italija nije izborila jedinstvo, ljudima je sve bilo mnogo jasnije; raskomadano e tijelo ponovno srasti, osjeati se
i ponaati kao jedinstveni organizam im iz njega bude istjeran neprijatelj, odnosno poast. U takvim situacijama akutnog osjeaja
ugnjetenosti, kad je neprijatelj ve jako dugo u zemlji, svi narodi
stvaraju sline predodbe o svom poloaju. Neprijatelj dolazi kao
neto mnogobrojno, odvratno i omrznuto, kao roj skakavaca koji ive od dobre i skromne zemlje domaeg stanovnitva. No, kad neprijatelj ozbiljno namjerava ostati, onda obino dijeli tu zemlju i nastoji oslabiti domae stanovnitvo slabei povezanost meu njima na
sve mogue naine. Reakcija na to je potajno povezivanje i, u nizu
sretnih sluajeva, istjerivanje gamadi. To se na koncu dogodilo, i
Italija je ostvarila svoje jedinstvo, za kojim su uzalud eznuli mnogi
njezini umovi, meu kojima esto i najbolji.
Meutim od tog je trenutka postalo jasno da se grad poput Rima ne moe ostaviti na ivotu bez ikakve opasnosti. Masovne zgrade iz starih vremena i dalje su stajale u gradu, ali prazne; amfiteatar je bio samo predobro sauvana ruevina. Ljudi su se u njemu
mogli osjeati odbaenima i skromnima. Nasuprot tome je drugi
Rim, Rim sv. Petra, sauvao dosta od svoje stare privlanosti. Crkva sv. Petra punila se hodoasnicima iz cijelog svijeta. Meutim,
upravo taj drugi Rim nije prikladan kao pol za oblikovanje nacionalnog identiteta. On se jo uvijek okretao svim ljudima bez razlika

Masovni simboli
nacija

147

a njegova je organizacija potjecala iz doba u kojem nije bilo nacija

u modernom smislu te rijei.
Nacionalni je osjeaj moderne Italije bio, tako rei, zakoen izmeu ta dva Rima. Od toga se nije moglo pobjei, jer je Rim bio
tu a Rimljani su bili Italija. Faizam je iskuao na izgled najjednostavnije rjeenje i navukao na sebe pravu, staru odoru. No, ona mu
nije pristajala kao salivena, bila mu je preiroka, a njegove su kretnje u njoj bile tako estoke da je slomio sve udove. Ponovno su iskopani trgovi: ali se nisu punili Rimljanima. Snopi prua je izazivao
samo mrnju onih koji su tukli pruem; nitko nije bio ponosan na
prijetnju ili kaznu. Na sreu Talijana, propao je pokuaj da se Italiji nametne krivi nacionalni masovni simbol.

idovi

Od svih naroda najtee je shvatiti Zidove. Oni su raireni po

cijelom svijetu, a svoju su domovinu izgubili. Njihova je prilagodljivost uvena i ozloglaena, no ipak je stupanj prilagoenosti vrlo razliit. Meu njima je bilo panjolaca, Indijaca i Kineza. Oni su sa sobom nosili jezike i kulture iz jedne zemlje u drugu i uvali ih ustrajnije nego svoju imovinu. Budale mogu priati to god hoe o njihovoj jednakosti; ,onaj tko ih poznaje prije e rei da meu njima
ima vie razliitih tipova nego u bilo kojeg drugog naroda. iroki
spektar karaktera i pojava kod Zidova neto je najneobinije to
ovjek moe sresti. Tu injenicu naivno izraava popularna uzreica da meu njima ima najboljih i najgorih ljudi. Oni su drukiji
od ostalih. No, u stvarnosti se oni, ako tako moemo rei, najvie
razlikuju jedan od drugog.
Izazvali su divljenje time to jo uope postoje. Zidovi nisu
jedini narod koji nalazimo svugdje, jer su Armenci sigurno isto tako
raireni. Oni nisu ni najstariji narod, jer povijest Kineza see jo
dalje u prolost. Meutim, Zidovi su jedini stari narod koji ve tako
dugo luta. Uglavnom im se davao rok u kojem moraju nestati bez
traga; pa ipak ih danas ima vie nego ikada.
Sve do prije nekoliko godina meu njima nije bilo teritorijalnog
ni jezinog jedinstva. Veina njih vie nije znala hebrejski, ve je
govorila stotinu jezika. Za milijune Zidova njihova je stara religija
bila prazna vrea; ak se postupno poveavao broj kranskih Zidova, osobito meu intelektualcima; a jo vie broj ateista. Povrno
gledano, s vulgarnog stanovita samoodranja, morali bi uiniti sve
da drugi zaborave da isu oni Zidovi te da to zaborave i oni sami. No,
injenica je da Zidovi to ne mogu zaboraviti, a uglavnom i ne ele.
ovjek se mora zapitati po emu onda ti ljudi ostaju Zidovi, to je
ono to ih ini Zidovima, to je ono krajnje, ono posljednje to ih
meusobno povezuje kad kau: Ja sam idov.

Masa i mo

148

To posljednje stoji na poetku njihove povijesti te se nevjerojatno redovito ponavljalo tijekom itave povijesti: izlazak iz Egipta.
Sjetimo se sadraja te predaje: cijeli jedan narod, iako izbrojan,
ali u ogromnom mnotvu, etrdeset godina putuje kroz pijesak. Njihovu je mitskom praocu nagovijeteno potomstvo brojno kao pijesak
u moru. I sada je to potomstvo tu i kao drugi pijesak luta kroz pijesak. More ih proputa, a nad neprijateljem se zatvara. Njihov je
cilj obeana zemlja koju e izboriti maem.
Slika tog mnotva koje godinama putuje kroz pustinju postala
je masovni simbol Zidova. On je ostao jasan i shvatljiv kao to je
i bio. Narod vidi sebe na okupu jo prije nego to se naselio i ratrkao, vidi sebe kako luta. U tom stanju zbijenosti dobiva svoje zakone. On ima cilj kao svaka masa. Njegova je zajednika sudbina
jedna avantura za drugom. To je gola masa; u ovoj sredini nema
gotovo niega od raznolikosti koja inae karakterizira pojedinane
ivote ljudi. Oko njih je samo pijesak, najgolija od svih masa; nita
ne moe toliko produbiti osjeaj usamljenosti ove lutajue povorke
kao slika pijeska. Cilj esto nestaje, pa postoji opasnost da se masa
raspadne; ona se budi, priziva k svijesti i odrava na okupu na najrazliitije naine. Broj ljudi u povorci, est do sedam tisua, ogroman je ne samo za skromnija mjerila starog doba. Osobito je vano
trajanje povorke. Ono to se u masi produi na etrdeset godina,
moe se kasnije produiti u svako doba. Dosuivanje trajanja kao
kazne predstavlja patnju svih kasnijih lutanja.

Versajska Njemaka
Da bi se to jasnije razgraniili uvedeni pojmovi, treba rei neto o masovnoj strukturi Njemake, Njemake koja je u prvoj treini ovog stoljea iznenadila svijet novim tvorevinama i tendencijama, iju smrtnu ozbiljnost nitko nije shvaao i koju ljudi tek sada
poinju polako odgonetavati.
Masovni simbol ujedinjene njemake nacije, koja se stvorila
nakon rata s Francuskom 1870/71, bio je i ostao vojska. Svaki je Nijemac na nju bio ponosan; bilo je malo njih koji su se mogli oduprijeti snanom utjecaju tog simbola. Mislilac univerzalne kulture kao
to je bio Nietzsche dobio je iz tog rata poticaj za svoje glavno djelo
-Volja za moi-; on nije mogao zaboraviti sliku konjikog eskadrona. Ta je napomena nepotrebna; ona pokazuje kako je ope bilo znaenje vojske za Nijemca, kako je taj masovni simbol djelovao
ak i na one koji su se znali oholo distancirati od svega to je podsjealo na gomilu. Graani, seljaci, radnici, intelektualci, katolici,
protestanti, Bavarci, Prusi, svi su u vojsci vidjeli simbol nacije. Ve

Versajska Njemaka

149

smo objasnili dublje korijene ovog simbola, njegovo podrijetlo iz

ume. Suma i vojska su za Nijemca najdublje povezane, te jednu i
drugu moemo nazvati mosovnim simbolom; u tom su pogledu one
jedno te isto.
Presudno je da je vojska imala ne samo simboliki efekt ve je
postojala i konkretno. Simbol ivi u predodbama i osjeaju ljudi;
simbol je bila neobina tvorevina uma-vojska. Nasuprot tome, stvarna vojska, u kojoj je sluio svaki mladi Nijemac, imala je funkciju
zatvorene mase. Vjerovanje u vojnu obavezu za sve, uvjerenost u
njezino dublje znaenje i strahopotovanje pred njom, bili su utjecajniji nego tradicionalne religije, jer su zahvaali katolike isto kao
d protestante. Onaj tko se iskljuivao, nije bio Nijemac. Rekli smo
da vojske moemo smatrati masom samo u dosta ogranienom smislu. No, to je kod Nijemaca bilo drukije: Nijemac je doivljavao
vojsku kao svoju daleko najvaniju zatvorenu masu. Ona je, bila zatvorena zato to su u njoj sluili samo mladii odreenih godita na
odreeno vrijeme. Kod drugih je to bila profesija, dakle ve i zbog
toga nije bila neto ope. No, svaki je mukarac jedanput prolazio
kroz vojsku i u dui ostajao za nju vezan cijedi svoj ivot.
Kao kristal mase toj je vojsci posluila pruska kasta junkera,
koja je predstavljala najbolji dio stalnog oficirskog kora. Ona je bila neka vrsta reda sa strogim, iako nepisanim zakonima, ili kao ogroman orkestar koji tono zna i koji je dobro uvjebao glazbu kojom e zanijeti publiku.
Kad je izbio prvi svjetski rat, cijeli se njemaki narod pretvorio u jednu jedinstvenu otvorenu masu. Cesto se opisivalo oduevljenje tih dana. Mnogi su u inozemstvu raunali na internacionalizam socijal-demokrata te su se zaudili kad su ovi potpuno zakazali. Nisu se sjetili da su i ti socijaldemokrati nosili u sebi umu-vojsku kao simbol svoje nacije, da su sami pripadali zatvorenoj
masi vojske; da su u vojsci bili podvrgnuti zapovijedima i utjecaju
preciznog i nevjerojatno djelotvornog kristala mase, junkerske i oficirske kaste. Pri tome nije bila vana njihova pripadnost odreenoj
politikoj partiji.
Meutim, ti prvi dani kolovoza 1914. godine istodobno su i trenutak zaea nacionalsocijalizma. O tome postoji jedna Hitlerova izjava, iju istinitost ne treba dovoditi u pitanje: on opisuje kako je
nakon izbijanja rata pao na koljena i zahvalio Bogu. Za njega je to
bilo presudno iskustvo, jedini trenutak u kojem je osjetio da su masa i on jedno. Nikada ga nije zaboravio, i cijela je njegova kasnija
karijera bila posveena oivljavanju tog trenutka, ali izvana. Njemaka je trebala ponovno postati onakva kakva je bila, svjesna svoje
vojne udarne snage, koju je prihvatila i s kojom se poistovijetila.
Meutim, Hitler nikada ne bi bio postigao svoj cilj da Versajskim ugovorom nije rasputena njemaka vojska. Zabrana ope vojne obaveze liila je Nijemce njihove najhitnije zatvorene mase. Vje-

150
Masa i mo

be koje su im bile uskraene, egzercir, primanje i prenoenje zapovijedi postali su neto to su oni nastojali vratiti svim moguim sredstvima. Iz zabrane ope vojne obaveze rodio se nacionalsocijalizam.
Svaka se zatvorena masa koja se nasilno rasputa, pretvara u otvorenu, koja preuzima sve njezine znaajke. Partija stupa na mjesto
vojske te unutar nacije nema nikakvih granica. Svaki Nijemac
mukarac, ena, dijete, vojnik ili civil moe postati nacionalsocijalist; svakom pojedincu koji prije nije bio vojnik jo je vie stalo
do lanstva u partiji, jer mu ono omoguuje ponaanje koje bi mu
inae bilo uskraeno.
S neumornou kojoj nema premca Hitler je upotrebljavao slogan o versajskom diktatu. Svi su se kasnije udili kako je taj slogan
bio djelotvoran. Unato ponavljanju on nije gubio djelotvornost; naprotiv, ona je s godinama rasla. to je, zapravo, taj slogan sadravao? to je Hitler njime priopavao masama svojih slualaca? Za Nijemca rije Versailles nije toliko znaila poraz, koji on nikada nije
priznao, ve je znaila zabranu vojske; zabranu odreene, sakrosanktne vjebe bez koje se teko mogao zamisliti ivot. Zabrana vojske bila je kao zabrana religije. Zabranjena je vjera otaca, te je sveta dunost svakog mukarca bila obnavljanje vjere. Rije Versailles bi svaki put raskrvarila tu ranu; zbog nje je rana stalno bila
otvorena, krvarila, nije mogla zacijeljeti. Sve dok se na masovnim
skupovima iz petnih ila izvikivala rije Versailles, nije dolazio
u obzir ni poetak izljeenja.
Pri tome je vano da se uvijek govorilo o diktatu, a nikada o
ugovoru. Diktat podsjea na sferu zapovijedi. Jedna jedina tua
zapovijed, zapovijed neprijatelja, koja se zato nazivala diktatom,
spreavala je to osorno prenoenje vojnih zapovijedi meu samim
Nijemcima. Tko god je uo ili proitao neto o versajskom diktatu,
duboko bi osjetio nedostatak onoga to mu je bilo oduzeto: njemake
vojske.. inilo se da je jedini, zaista bitni cilj, ponovno uspostavljanje te vojske. S njom bi sve ponovno postalo onakvo kao to je bilo
prije. Uope nije bilo poljuljano znaenje vojske kao nacionalnog
masovnog simbola; dublji i stariji dio vojske jo je uvijek stajao
netaknut: kao uma.
S Hitlerova je stanovita izbor rijei Versailles kao sredinje
parole bio vrlo dobar. Ona nije samo podsjeala na posljednji, bolni
dogaaj u nacionalnom ivotu Nijemaca, zabranu ope vojne obaveze, Ukidanje prava na vojsku u koju je svaki mukarac smio stupiti na nekoliko godina: ona je obuhvaala i druge vane i dobro
poznate trenutke njemake povijesti.
U Versaillesu je Bismarck osnovao Drugo njemako carstvo. Neposredno nakon velike pobjede u trenutku uzbuenja i osjeaja
neodoljive snage proklamirano je jedinstvo Njemake.
Careva proklamacija u Versaillesu bila je kao naknadna, objedinjena pobjeda nad Lujem XIV i Napoleonom, koja je izborena bez

Inflacija
I masa

151

pomoi saveznika. Sigurno je da je ona imala takav efekt na Nijemca onog vremena; postoji dostatno dokaza koji to potvruju. Ime
tog dvorca bilo je povezano s najveim trijumfom novije njemake
povijesti.
Svaki put kad bi Hitler spomenuo ozloglaeni diktat u toj
se rijei uo i prizvuk sjeanja na taj trijumf, koji se prenosio na sluaoce kao obeanje. Da su Hitler ovi neprijatelji tada imali ui, razumjeli bi tu rije kao prijetnju ratom i porazom. Bez pretjerivanja moemo rei da su sve vane parole nacionalsocijalista, izuzevi
one koje su se odnosile na Zidove, izvedene razdvajanjem iz izraza
versajski .diktat: Trei Reich, Sieg-Heil i tako dalje. Sadraj
pokreta bio je koncentriran u toj jednoj rijei: poraz, koji se mora
pretvoriti u pobjedu; zabranjena vojska koju u tu svrhu tek treba
stvoriti.
Moda treba spomenuti jo jedan simbol pokreta, kukasti kri.
On ima dvostruko djelovanje: djelovanje znaka i rijei. I jedno
i drugo imaju u sebi neto jezivo. Sam znak nalikuje na dva savinuta vjeala. On prijeti promatrau na donekle podmukao nain,
kao da eli rei: Priekaj, jo e se zauditi to e tu jo visjeti.
Kukasti kri sadri i kruno kretanje, koje je takoer prijetee: ono
podsjea na slomljene udove onih koje su prije pribijali na kota.
Rije je preuzela od kranskog kria stravine i krvave crte,
kao da je razapinjanje na kri neto dobro. Kri podsjea na kanjavanje djeaka kleanjem i pristaama obeava mnogobrojne rtve. Nekima on vjerojatno obeava izlaz u militarizmu, u ponovno
udaranje potpeticama. On u svakom sluaju povezuje prijetnju okrutnim kaznama s podmuklom prijetnjom i prikrivenim podsjeanjem
na vojnu disciplinu.

Inflacija i masa
Inflacija je masovni proces u pravom i najuem smislu te rijei. Zbrka koju .ona izaziva u stanovnicima itavih zemalja nipoto nije ograniena na trenutak inflacije. Moemo rei da u naim modernim civilizacijama, osim ratova i revolucija, nema niega to bi se
po svom utjecaju moglo usporediti s inflacijama. One izazivaju takve duboke potrese da se radije preuuju i zaboravljaju. Moda se
ljudi usteu da novcu, iju je vrijednost na koncu ipak umjetno odredio sam ovjek, pripie sposobnost stvaranja masa koja daleko nadilazi njegovu pravu svrhu i ima u sebi neto besmisleno i strano
sramotno.

Masa i mo

Inflacifa I masa

153

e treba zadrati i rei neto o psiholokim karakterisnovca. Novac moe postati masovni simbol; no, za
gih simbola koje smo do sada analizirali, on je simizriito naglaene jedinice ijim se gomilanjem u odostima stvara masa. Svaka je kovanica strogo ograniu vlastitu teinu; moe se prepoznati na prvi pogled;
e iz ruke u ruku i neprestano mijenja okolinu. esto
urezana glava nekog vladara, prema kojem novi,
od velike vrijednosti, onda dobiva i naziv. Postojali
i Marije Terezije. Ljudi rado gledaju na novi kao na
osobu. Ruka, koja se oko njega sklapa, dodiruje
, na svim rubovima i povrinama. Svim je ljudima
eena njenost koju osjeaju prema noviu, kojim
upiti ovo ili ono, i ona jo pridonosi njegovu karakm je pogledu novi nadmoan ivim biima: njegova
encija i tvrdoa osiguravaju mu -vjeito postojanje;
unititi osim vatrom. Novi se ne poveava; on
pod pree i onda mora ostati onakav kakav jest; ne

ljava papirnati novac; da bogati ljudi pohranjuju svoje blago u ne

vidljivom i apstraktnom obliku u bankama. Meutim, znaenje zlat
ne podloge za dobru valutu, injenica da se ljudi jo uope dre zlat
ne podloge, dokazuje da blago jo nipoto nije izgubilo svoje staro
znaenje. Daleko najvei ,dio ljudi, i u tehniki najrazvijenijim zem
ljama, dobiva naknadu prema broju radnih sati a veliina te plae
kree se u redu veliina koje si ovjek gotovo svugdje predoava u
noviima. Uz papirnati se novac jo uvijek uzvraa kovani; svako
me je poznat stari osjeaj i stari stav prema noviima; mijenjanje
novca kao svakodnevni proces spada u najee i najjednostavnije
mehanizme naeg ivota, koji svako dijete mora nauiti to ranije.

zdanost moda najvanija osobina novia. Sam je

da ga dobro uva; novi ne bjei sam od sebe 'kao
uvati ga treba samo od drugih ljudi. ovjek ne mora
iti sumnjiav, moe ga uvijek upotrebljavati, jer on
e o kojima bi ovjek morao voditi rauna. Osim touje svoj poloaj u odnosu na druge novie druk. Hijerarhija koja postoji meu njima i koja se stronovie jo slinijim ljudima. Mogli bismo govoriti
istemu novia, o hijerarhijskim klasama, koje su u
klase vrijednosti; za vredniji novi mogu se dobiti
dok se za manje vrijedni nikada ne moe dobiti vre-

Iz blaga je danas nastao milijun. On ima kozmopolitski prizvuk

a njegovo se znaenje protee po cijelom modernom svijetu, i moe
se odnositi na svaku valutu. Kod milijuna je najzanimljivije to da se
moe iznenada stvoriti spretnim spekuliranjem: on lebdi pred oima svih ljudi ija je pohlepa okrenuta prema novcu. Milijuna je
preuzeo neke sjajne osobine starog kralja iz bajke. Kao oznaka broja
milijun se moe odnositi na novac isto kao i na ljude. Dvostruki se
karakter te rijei najbolje moe promatrati u politikim govorima.
Radost rastueg broja karakteristina je, na primjer, za Hitle-rove
govore. Ona se obino odnosi na milijune Nijemaca koji jo ive
izvan Reicha i koje tek treba osloboditi. Nakon prvih pobjeda, koje
su prole bez krvoprolia, prije izbijanja njegova rata, Hitler je
naroito uivao u rastuem broju stanovnika svoga Reicha. Usporeivao je te brojke s brojem svih Nijemaca koji ive na svijetu.
Otvoreno je priznavao da je njegov cilj dovesti sve te Nijemce u
sferu svog utjecaja. No, on je u svojim prijetnjama, likovanjima i
zahtjevima uvijek upotrebljavao rije milijun. Drugi politiari vie
upotrebljavaju tu rije kad govore o novcu. No, upotreba te rijei
bez sumnje ima u sebi neto opinjavajue. Taj se apstraktni broj,
koji nalazimo u podacima o broju stanovnika pojedinih zemalja, a
prije svega metropola, koji se jo uvijek izraavaju u milijunima, ispunio masovnim sadrajem koji danas ne sadri ni jedan drugi broj.
Budui da se i novac izraava istim .milijunom, danas su mase i
novac blii nego ikada.

via je od starine i kod veine naroda poznata kao

u na koji ga doivljavamo kao neto jedinstveno, na
ailazimo ne znajui koliko ga zapravo ima, blago je
njemu se moe kopati i jedan novi odvojiti od druuvijek nada da e biti vee nego to jest. Blago je
li iznenada dolazi na svjetlo dana. No, ne samo onaj
voj ivot nada da.e nai nekakva blago, ve i onaj
uje, zamilja da se ono poveava, i poduzima sve da
odi. Nema nikakve sumnje da kod mnogih ljudi koji
ovac, blago stupa na mjesto mase ljudi. Tu spadaju
usamljenim krcima; oni su mitski nastavak zmajeva
e je uvanje, promatranje i nadgledanje blaga bilo
ihova ivota.

e prigovoriti da je takav .odnos prema noviu i preodernog ovjeka ve zastario; da se svugdje upotreb-

Meutim, istina je da se pored ovog starog odnosa prema novcu

razvio i jedan drugi, moderan odnos. Novana jedinica kovanog novca dobila je u svakoj zemlji neku vie apstraktnu vrijednost. Unato
tome, ona se doivljava kao jedinica. Ako su kovani novii prije
imali u sebi neto od stroge hijerarhijske organizacije zatvorenog
drutva, onda odnos meu papirnatim novanicama vie nalikuje
na meusobni odnos stanovnika velegrada.

Meutim, to se dogaa u doba iflacije? Novana jedinica iznenada gubi svoju osobnost. Ona se preobraava u sve veu masu jedinica. Kako se masa poveava, tako njihova vrijednost pada. ovjek odjednom dri u ruci milijune koje je oduvijek prieljkivao, no

Masa i mo

154

to vie nisu milijuni; oni se samo tako zovu. ini se kao da je proces
skdkovitog rasta oduzeo svaku vrijednost onome to raste. Kad valutu jednom zahvati to kretanje, koje ima karakter bijega, ne moe
se predvidjeti gornja granica. Isto kao to ovjek moe beskonano
brojiti, tako vrijednost novca moe beskonano padati.
U tom procesu ponovno nalazimo onu osobinu psiholoke mase
za koju sam rekao da je naroito vana i uioljiva: uivanje u brzom
i neogranienom rastu. Meutim, ovaj je rast okrenut prema negativnom: ono to raste, postaje sve slabije i slabije. Ono to je prije
bilo jedna marka, sada se zove 10 000, onda 100 000, onda jedan
milijun. Zbog toga se pojedinac vie ne moe poistovjeivati sa svojom markom. Ona je izgubila svoju vrstou i granice, i u svakom
trenutku predstavlja neto drugo. Ona vie nije kao jedna osoba, i
nema postojanosti. Postaje sve bezvrednija. ovjek koji joj je prije
vjerovao mora doivjeti njezino ponienje kao svoje vlastito. Suvie
se dugo s njom poistovjeivao, tako da je povjerenje u nju bilo kao
povjerenje u samoga sebe. Ne samo da se zbog inflacije sve
poinje klimati izvana, da nita nije sigurno, da nita ne ostaje na
istom mjestu ni jedan sat ve zbog nje d sam ovjek postaje manje vrijedan. Sam ovjek ili to to on jest ne predstavlja nita, zato
to milijun, koji je oduvijek prieljkivao, ne predstavlja nita. Sada
svatko ima milijun. A svatko znai nita. Proces gomilanja blaga
pretvorio se u svoju suprotnost. Pouzdanost novca nestala je kao
rukom odnesena. Novac se ne mnoi, ve se smanjuje, a sve blago
nestaje. Inflaciju moemo zamisliti kao vrzino kolo obezvreivanja,
u kojem ljudi i novane jedinice na najneobiniji nain prelaze jedni u
druge. Jedno predstavlja drugo, ovjek se osjea isto onako loe kao
novac, kome postaje sve gore; a svi su zajedno izrueni na milost i
nemilost tom loem novcu, te se i zajedno osjeaju isto tako bezvrijednim.
Dakle, u inflaciji se dogaa neto to sigurno nije bilo niiji
cilj, neto tako opasno da bi pred tim morao ustuknuti svatko tko
ima bilo kakvu vrstu javne odgovornosti: dvostruko obezvreivanje,
koje proizlazi iz dvostrukog poistovjeivanja. Pojedinac se osjea
obezvrijeenim zato to je jedinica na koju se oslanjao, koju je potivao kao samoga sebe, poela kliziti nizbrdo. Masa se osjea obezvrijeenom zato to je milijun izgubio vrijednost. Objasnili smo kako je dvosmislena rije milijun; kako ona znai i veliku sumu novca
i velik skup ljudi, a osobito u predodbi koju ovjek ima o modernom velegradu; kako jedno znaenje prelazi u drugo, kako jedno
crpi snagu iz drugoga. Sve mase koje se stvaraju u vrijeme inflacije a sve se one vrlo esto stvaraju upravo u takvim razdobljima
stoje pod pritiskom obezvrijeenog milijuna. Budui da sam pojedinac vrijedi malo, malo vrijedi i gomila pojedinaca. Kad se milijuni penju u visine, onda cijeli jedan narod, koji se sastoji od milijuna, postaje nita.

Inflacija i masa

155

Taj proces brie razlike meu ljudima iji se materijalni interesi inae jako razilaze. To pogaa najamnog radnika isto kao i rentijera. Preko noi ovjek moe izgubiti mnogo ili sve to je smatrao
sigurno pohranjenim u svojoj banci. Inflacija ukida razlike meu
ljudima koje su se inile vjenim i baca ljude, koji se inae uope
ne ibi ni pozdravili, u istu inflacionu masu.
Iznenadno obezvreenje osobe nikada se ne zaboravlja, zato to
je suvie bolno. ovjek ga cijeli ivot nosi u sebi, osim onda kad ga
moe prebaciti na nekog drugog. No, ni masa kao takva ne zaboravlja svoje obezvreenje. Tada se javlja prirodno nastojanje da se pronae neto jo bezvrednije, neto to bismo mogli prezirati onako
kao to su prezreli nas. Pri tome nije dostatno da taj prezir preuzmemo u istom obliku u kojem smo ga sami osjetili, da se odri na
isitoj razini na kojoj je bio prije nego to smo za njim posegnuli;
ono to ovjeku treba jest dinamiki proces poniavanja: ovjek mora s neim postupati tako da ono postaje sve manje i manje vrijedno, kao novana jedinica za vrijeme inflacije, i taj se proces mora
nastaviti sve dok predmet ne doe u stanje potpune bezvrijednosti.
Onda ga moemo odbaciti kao papir ili dati zgaziti.
Za vrijeme njemake inflacije Hitler je pronaao idove kao
objekt te tendencije. Zidovi su bili kao stvoreni za to: njihova stara povezanost s novcem, ija su kretanja i promjene vrijednosti oni
na neki nain tradicionalno poznavali; njihova povezanost u spekulacijama, njihovo okupljanje na burzama, gdje su svojim ponaanjem strano odskakali od njemakog militaristikog ideala ponaanja, sve je to u vremenu koje je bilo ispunjeno nepouzdanoou, labilnou i neprijateljstvom novca, moralo stvoriti dojam da su Zidovi neobino sumnjivi i neprijateljski. Svaki je idov bio lo-:
zato to je dobro stajao s novcem, koji vie nitko nije shvaao te se
najradije u to uope nije uputao. Da se za vrijeme inflacije proces
obezvreivanja dogodio u Nijemcima kao pojedincima, onda bi bilo
dostatno buenje mrnje prema odreenim Zidovima. Meutim, nije
bilo tako, zato to su se Nijemci kao masa osjeali ponienima zbog
pada svojih milijuna. Hitler, koji je bio potpuno svjestan toga, usmjerio je svoje djelovanje protiv svih Zidova.
Nacionalsocijalizam je u svom postupanju sa Zidovima tono
ponovio proces inflacije. Najprije ih je napao kao loe i opasne, kao
neprijatelje; onda ih je sve vie i vie obezvreivao; budui da u
Njemakoj nije bilo dostatno Zidova, sakupljali su ih u osvojenim
zemljama; na koncu su ih doslovce smatrali za gamad, koja se nekanjeno smjela unitavati u milijunima. Ljudi su jo i danas zapanjeni injenicom da su Nijemci mogli otii tako daleko, da su mogli
ili trpjeti, ili previati zloinstvo takvih razmjera, ili sudjelovati u
njemu. Nijemci vjerojatno ne bi otili tako daleko, da nekoliko godina prije toga nisu doivjeli inflaciju, u kojoj je marka pala na bilijunti dio svoje vrijednosti. Zato su Nijemci tu inflaciju kao masovnu pojavu svalili na lea Zidova.

156

Masa I mo

Sutina parlamentarnog sistema

Dvopartijski sistem modernog parlamenta koristi psiholoku
strukturu zaraenih vojski. U graanskom su ratu .one bile stvarno,
iako nerado prisutne. ovjek ne ubija rado svoje ljude, jer rodovski osjeaj uvijek djeluje protiv krvavih graanskih ratova, te ih
obino okonava nakon nekoliko godina ili jo bre. No, dvije postojee stranke moraju i dalje odmjeravati snage. One se bore tako
to se odriu mrtvih. Pretpostavlja se da bi u krvavom sukobu vei
broj pobijedio. Glavna je briga svih vojnih zapovjednika da budu jai
na mjestu stvarnog sraza, da tamo imaju na raspolaganju vie ljudi
nego protivnik. Dobar je vojni zapovjednik onaj koji uspijeva imati
premo na to vie vanih mjesta, ak i onda kad je u cjelini slabiji.
Kod parlamentarnog glasanja ovjek nema nikakav drugi zadatak nego da na licu mjesta ocijeni snagu obiju grupa. Pri tome nije
dostatno da ih poznaje odranije. Jedna stranka moe imati 360 a
druga samo 240 poslanika: glasanje ostaje presudno kao trenutak u
kojem one stvarno odmjeravaju snage. Ono je ostatak krvavog sukoba, koji se prikazuje na razliite naine, putem prijetnje, kritike, fizike uzbuenosti, koja moe dovesti do udaraca ili glasanja. No,
prebrojavanje glasova predstavlja zavretak bitke. Pretpostavlja se
da je 360 ljudi pobijedilo njih 240. Masa mrtvih ostaje potpuno izvan igre. Tu namjeru najjasnije izraava nepovredivost poslanika.
Unutar parlamenta ne smije biti mrtvih. Poslanik je nepovrediv u
dvostrukom smislu: izvana, prema vladi i njezinim organima; iznutra, meu sebi ravnima tom se drugom aspektu pridaje premalo
vanosti.
Nitko nikada nije stvarno vjerovao da je miljenje veeg broja
ljudi pri nekom glasanju istodobno i pametnije zbog svoje brojane
premoi. Tu stoji volja protiv volje, kao u ratu; svaka je strana
uvjerena u to da ima vee pravo i da je pametnija od druge; to
uvjerenje nije teko postii, ono dolazi samo od sebe. Smisao stranke sastoji se upravo u tome da odrava tu volju i to uvjerenje. Protivnik koji biva nadglasan ne povlai se zato to je odjedanput prestao vjerovati u svoje pravo; on se jednostavno priznaje poraenim.
Lako mu je priznati poraz zato to mu se zbog toga nee nita dogoditi. Nee biti kanjen za svoje ranije neprijateljsko ponaanje. Potpuno bi drukije reagirao kad bi se bojao da mu o tome ovisi ivot. Meutim, on rauna na budue bitke. Njihov je broj neogranien; a ni u jednoj od njih nee biti ubijen.
Jednakost poslanika, ono to ih ini masom, sastoji se u njihovoj nepovredivosti. Po tome su sve stranke jednake. Parlamentarni
sistem funkcionira tako dugo dok se ta nepovredivost uva. On se
raspada im netko tko sjedi u parlamentu uzme sebi pravo da bilo

Sutina parlamentarnog sistema

157

kom lanu tijela prijeti smru. Nita nije opasnije od toga da se meu tim ivima vide mrtvi. Rat je rat zato to pri odluivanju uzima
u obzir mrtve. Parlament je parlament samo tako dugo dok iskljuuje mrtve.
Instinktivno odvajanje od vlastitih mrtvih, npr. u engleskom
parlamentu, ak i od onih koji su umrli mirno i izvan parlamenta,
izraava se u sistemu naknadnog izbora. Nasljednik umrloga nije odreen unaprijed. Nitko ne dolazi automatski na njegovo mjesto.
Imenuju se novi kandidati. Ponovno se vodi izborna borba sa svim
svojim zakonitim oblicima. Za mrtvoga nema mjesta u parlamentu.
On nema nikakva prava na to da ovdje odluuje o svojoj ostavtini. Nijedan poslanik koji lei na samrtnoj postelji ne moe sigurno
znati tko e biti njegov nasljednik. Iz engleskog je parlamenta stvarno iskljuena smrt sa svim njezinim opasnim utjecajima.
Ovom se shvaanju parlamentarnog sistema .moe prigovoriti
da se svi evropski parlamenti sastoje od mnogo stranaka, koje su
razliite veliine; da se one samo ponekad podvajaju u dvije suprotstavljene grupe. Ta injenica uope ne mijenja smisao glasanja. Ono
je uvijek i svugdje presudan trenutak. Ono odluuje to e se dogoditi, i kod njega su uvijek vana dva broja, od kojih onaj vei
obvezuje sve koji su sudjelovali u glasanju. Nepovredivost poslanika jest ono to odluuje o postojanju, odnosno propasti parlamenta.
Biranje poslanika u naelu je slino proceduri u parlamentu.
Najboljim kandidatom, pobjednikom, smatra se onaj koji se pokae
najjaim. Najjai je onaj koji ima najvie glasova. Kad bi 17 562
ljudi koji su glasali za njega nastupili kao zatvorena vojska protiv
13 204 sljedbenika njegova protivnika, morali bi izboriti pobjedu.
No, ni ovdje ne smije doi do ubijanja. U svakom sluaju, nepovredivost biraa nije tako vana kao nepovredivost glasakih listia, koje birai predaju i na kojima su imena onih koje su izabrali. Dozvoljena je primjena praktiki svih sredstava za utjecanje na birae
sve do trenutka u kojem se oni napokon odluuju na izbor jednog
imena, sve dok ga ne napisu ili oznae. Protivniki je kandidat predmet poruge te se na sve naine izvrgava opoj mrnji. Bira moe
proi kroz mnoge izborne bitke; ako je politiki opredijeljen, onda
za njega ima najveu dra promjenljiva sudbina tih izbora. No, trenutak u kojem stvarno bira je gotovo svet; svete su zapeaene urne,
koje sadre glasake listie; sveta je procedura brojenja.
Sveani karakter svih tih obreda proistjee iz odricanja od smrti
kao sredstva odluivanja. Sa svakim se novim glasakim listiem
iznova odbacuje smrt. No, ipak se savjesno biljei ono to bi stvarno
"Utjecalo na tu smrt, a to je jaina protivnika. Onaj tko se poigrava
tim brojevima, tko ih brie ili krivotvori, omoguuje, i ne slutei,
povratak smrti.. Oduevljene pristae rata, koje rado ismijavaju glasake listie, time samo priznaju svoje vlastite krvoedne namjera.

Raspodjela i mnoenje ...

158

Mas a i mo

Za njih su glasaki listii, kao i ugovori, samo komadi papira. Oni

ih preziru zato to nisu natopljeni krvlju, jer za njih vrijede samo
one odluke koje se donose uz krvoprolie.
Poslanik je koncentrirani bira: u poslaniku su se vremenski
pribliili disparatni trenuci u kojima egzistira bira kao takav. On
postoji zato da bi esto glasao. Meutim, poslanik glasa unutar mnogo manjeg broja ljudi. Njegov intenzitet i vjetina moraju nadoknaditi uzbuenje koje birai crpe iz svoje mnogobrojnosti.

Raspodjela i mnoenje.
Socijalizam i proizvodnja
Pitanje pravednosti staro je kao pitanje raspodjele. Kad god
bi ljudi zajedno ili u lov, iza lova je dolazila raspodjela. U hajci
su svi bili jedinstveni, pri raspodjeli su se morali podijeliti. Kod ljudi
se nikada nije razvio zajedniki eludac, koji bi -mnotvu njih
omoguio da jedu kao jedno stvorenje. U priesti su ljudi razvili
obred koji je jo najblii predodbi o zajednikom elucu. Iako ni
to nije bilo ono pravo, ipalk je to bilo pribliavanje idealnom stanja
za kojim su osjeali potrebu. Izoliranost jedenja je korijen stravine tvorevine moi. Onaj tko jede sam i potajno, mora ubijati
sam i potajno. Onaj tko ubija zajedno s drugima, mora s njima dijeliti plijen.
Priznavanje te raspodjele oznaava poetak pravednosti. Pravila raspodjele predstavljaju prvi zakon. Taj je zakon ostao najvaniji sve do dananjeg dana i kao takav ostao istvarni cilj svih pokreta
koji se bave drutvenim aspektom ljudske djelatnosti i ljudske egzistencije.
Pravednost zahtijeva da svatko ima za jelo. No, ona pretpostavlja i to da svatko da svoj doprinos u nabavljanju hrane. Velika
veina ljudi radi na stvaranju svih vrsta dobara. No, neto nije u redu s njihovom raspodjelom. To je, sveden na najjednostavniju formulu, sadraj socijalizma.
Bez obzira na to kako ovjek pristupa nainu podjele dobara
u naem suvremenom svijetu, i pristae i protivnici socijalizma priznaju istu pretpostavku tog problema. Ta pretpostavka jest proizvodnja. Na obje strane ideolokog sukoba, koji je danas podijelio
svijet na dvije, otprilike jednako snane polovice, na sve se naine
unapreuje i potie proizvodnja. Bez obzira na to da li se proizvodi
za prodaju ili za raspodjelu, sam se proces proizvodnje ni na jednoj
strani ne dovodi u pitanje, ve je predmet tovanja, i nije pretjerano rei da on u oima veine dananjih ljudi predstavlja neto sveto.

159

Moda e se postaviti pitanje odakle takvo potovanje. Moda

bi se u povijesti ovjeanstva mogla nai toka na kojoj poinje posveivanje proizvodnje. Nakon razmiljanja dolazimo do zakljuka
da takva toka ne postoji. Posveenost proizvodnje see tako daleko
unatrag da je uzaludan svaki pokuaj fiksiranja njezina poetka u
povijesti.
Hibris proizvodnje potjee iz hajke mnoenja. Ta se povezanost
moe lako previdjeti zato to danas vie nema hajki koje se praktino posveuju mnoenju. One su se pretvorile u ogromne mase koje
u svim sreditima civilizacije svakodnevno rastu. Meutim, ako se
sjetimo da se ne da sagledati kraj tog rasta, da sve vie ljudi proizvodi sve vie dobara, da se meu tim dobrima nalaze i ive ivotinje i biljke, da se metode proizvodnje ivih i neivih dobara vie
gotovo uope ne razlikuju, onda emo morati priznati da je hajka
mnoenja bila najutjecajnija i najuspjenija tvorevina koju je ovjeanstvo ikada stvorilo. Obredi plodnosti pretvorili su se u strojeve i tehnike procese. Svaka je tvornica jedinica koja slui istom
kultu. Novost je u ubrzanju procesa. Ono to je prije bilo stvaranje
i intenziviranje oekivanja, kie, ita, pribliavanja ivotinjskih krda koja su ljudi lovili, ite mnoenja onoga to su uzgajali, to se danas
pretvorilo u neposrednu proizvodnju. ovjek pritisne neko dugme,
pokrene neke poluge pa se nakon nekoliko sati ili jo prije pojavljuje
ono to eli, u gotovo svim oblicima.
Zanimljivo je da je stroga i ekskluzivna povezanost izmeu proletarijata i proizvodnje, koja je tijekom posljednjih stotinjak godina
steka takav ugled, u posebno istom .obliku obnovila staru predodbu
koja je bila temelj hajke mnoenja. Radnici su ti koji se bre
mnoe, a mnoe se na dva naina. S jedne strane, imaju djecu kao
i drugi ljudi, tako da ve zahvaljujui svom potomstvu imaju u sebi
neto masovno. No, njihov se broj poveava na jo jedan nain:
pritjecanjem sve veeg broja ljudi sa sela u industrijska sredita. A
upravo je taj dvostruki smisao rasta, ako se sjeamo, bio karakteristian za primitivnu hajku mnoenja. Njezini su se pripadnici
okupljali na sveanostima i obredima te su, kao mnotvo, sudjelovali u obredima koji su im trebali osigurati bogato potomstvo.
Kad je stvoren i uinjen djelotvornim pojam obespravljene radnike klase, on je zadrao sav optimizam mnoenja. Nitko nije nikada razmiljao o tome da bi radnika trebalo biti manje zato to im
je loe. Svi su se oslanjali na proizvodnju. Porast proizvodnje trebao je stvoriti vie radnika. Proizvodnja u kojoj su sudjelovali trebala je sluiti njima samima. Trebalo je da zajedno rastu radnici i
proizvodnja. Meutim, rije je o potpuno istoj nedjeljivoj povezanosti koja se pojavila u aktivnosti primitivnih hajki mnoenja. ovjek
se sam eli mnoiti i eli da se mnoi sve ono od ega ivi. To je
dvoje toliko nerazdvojno povezano da esto nije jasno to je to to
se treba mnoiti.

Masa i mo

160
Pokazali smo da je ovjek, preobraavajui se u ivotinje koje
su uvijek ivjele zajedno u velikom broju, stekao snaniji osjeaj za
mnoenje. Moemo rei da ga je on spoznao tek zahvaljujui tim ivotinjama. Pred oima je imao jata riba, rojeve kukaca i ogromna
krda kopitara, i kad bi u svojim plesovima prikazivao te ivotinje
tako dobro da se sam pretvarao u njih, da se osjeao jednak njima,
kad je uspio fiksirati odreene preobraaje kao toteme i prenijeti
ih na svoje potomke kao svetu tradiciju, time je istodobno prenio
na njih elju za mnoenjem, koja daleko nadilazi ovjekovu prirodnu elju za razmnoavanjem.
Isti takav odnos ima danas moderni ovjek prema proizvodnji.
Strojevi mogu proizvesti vie nego to je prije itko mogao sanjati.
Zahvaljujui njima sve su vrste mnoenja dosegle divovske razmjere. No, budui da se uglavnom radi o predmetima, a ne .toliko o ivim stvorenjima, njegova se privrenost njihovoj brojnosti poveava tako to se poveavaju njegove potrebe. Ima sve vie stvari koje
bi ovjek znao upotrijebiti; im ih pone upotrebljavati, nastaju nove potrebe. U -kapitalistikim- je zemljama najuoljiviji taj aspekt
proizvodnje, nesputano mnoenje kao takvo, mnoenje na sve strane. U zemljama koje posebnu vrijednost pridaju radnikoj klasik
u kojima je onemogueno veliko gomilanje kapitala u rukama pojedinaca, problemi drutvene raspodjele teoretski su isto tako vani kao problemi mnoenja.

Samounitenje plemena Ksosa

Jednog svibanjskog jutra 1856. jedna je djevojka iz plemena
Ksosa otila po vodu na rjeicu koja je tekla u blizini njezine kue.
Na povratku je ispriala da je pokraj rijeke vidjela neobine mukarce, potpuno drukije od onih koje je obino sretala. Njezin ujak,
po imenu Umhlakaza, otiao je do rijeke da vidi neznance, i zatekao
ih na spomenutom mjestu. Rekli su mu da se mora vratiti kui i
izvriti odreene obrede; da zatim mora duhovima mrtvih rtvovati
jednog vola te se etvrti dan vratiti k njima. U njihovoj je pojavi
bilo neto to je zahtijevalo poslunost, pa je ovjek uinio ono to
mu je zapovjeeno. etvrti je dan ponovno otiao na rijeku. Neobini su ljudi ponovno bili tamo; na svoje veliko iznenaenje, on je
meu njima prepoznao svog brata, koji je umro prije mnogo godina. Tada je prvi put saznao tko su i to su. Kao vjeiti neprijatelji bijelaca doli su, kao to su objasnili, s bojnih polja s onu stranu mora da bi pomogli narodu Ksosa: pomou njihove nesavladive
moi Englezi e biti istjerani iz zemlje. Umhlakaza treba posluiti
kao posrednik izmeu njih i poglavice, te e primiti upute koje e

Samounitenje plemena Ksosa

161

onda prenijeti drugima. Ako prihvate ponuenu pomo, dogodit e se

neobine stvari, neobinije od svih koje su se ikada dogodile. Prije
svega mora rei ljudima da moraju prestati sa aranjem kojim neprijateljski djeluju jedni na druge; moraju zaklati najdeblju stoku
i pojesti je.
Vijest o ovom savezu sa svijetom duhova brzo se pronijela meu pripadnicima plemena Ksosa. Kreli, vrhovni poglavica plemena,
s radou je primio tu vijest; ak se tvrdi, iako nema dokaza, da je
on zapravo smislio cijeli taj plan. Pronio se glas da se mora posluati zapovijed duhova; treba zaklati i pojesti najbolju stoku. Jedan
je dio plemena ivio pod britanskim suverenitetom. Poslani su glasnici i poglavicama tog dijela plemena; ispriali su im to se dogodilo i zamolili ih za pomo. Odmah su se pokrenuli Ksosa-klanovi.
Veina je poglavica poela klati stoku. Oklijevao je samo jedan od
njih, Sandile, koji je bio oprezan ovjek. Engleski je guverner poruio Kreliju da na svom podruju moe raditi to hoe ali da e
ga, ako ne prestane poticati britanske podanike na razaranje vlastite imovine, morati kazniti. Kreli nije obraao panju na tu prijetnju; bio je uvjeren da e ubrzo doi vrijeme kada e on kanjavati.
Ubrzo su se objave koje su donijeli proroci poele iriti. Djevojka, koja je stajala na sredini rijeke, usred mnotva vjernika, zaula je neobine podzemne zvukove ispod svojih nogu. Njezin ujak,
prorok, objasnio je da su to glasovi duhova koji vijeaju o njihovim pitanjima. Iako je ve prva zapovijed glasila da se mora klati
stoka, duhovi su bili nezasitni. Poelo se klati sve vie stoke, no nikada nije bilo dosta. Iz mjeseca u mjesec ludilo se poveavalo i zahvaalo nove rtve. Nakon nekog vremena popustio je i oprezni poglavica Sandile. Na to ga je uporno nagovarao njegov brat. On je
navodno vlastitim oima vidio duhove dvojice umrlih savjetnika
svog oca, s kojima je sam razgovarao, te su mu zapovjedili da Sandile zakolje svoju stoku ako ne eli propasti zajedno s bijelcima.
Izdana je i posljednja prorokova zapovijed. Izvrenje te zapovijedi trebalo je biti posljednja priprema plemena Ksosa, nakon koje
e postati dostojni pomoi jedne vojske duhova. Nisu smjeli ostaviti
na ivotu nijednu ivotinju iz svojih stada, morali su unititi sve ito
u hambarima. Poslunima se obeavala divna budunost. Tono
odreenog dana pojavit e se iz zemlje tisue grla, ljepih nego sva
koja su do sada morali zaklati, i prekriti panjake. U jednom e
trenutku niknuti iz zemlje velika polja zrelog prosa. Tog e dana
oivjeti stari junaci plemena, velikani i mudraci iz prolosti, i podijeliti radost s vjernicima. Nestat e brige i bolesti, isto kao i staraka nemo; mladost i ljepota vratit e se i uskrslima i onemoalim
ivima. No, strana e biti sudbina onih koji se suprotstave volji
duhova ili ne izvre njihove zapovijedi. Dan koji e vjernicima donijeti toliko radosti bit e za druge dan propasti. Sruit e se nebo
i smrskati ih zajedno s mjeancima i bijelcima.

162
Masa I mo

Uzalud su se misionari i vladini ljudi trudili da zaustave sulude

postupke. Pripadnici plemena Ksosa bili su opsjednuti, i nisu trpjeli
ni prigovore ni otpor. Prijetili su bijelcima koji su se mijeali;
bijelci vie nisu bili sigurni za svoj ivot. Fanatina je vjera zahvatila
cijeli narod Ksosa, no neki su njihove voe u tome vidjeli dobru
priliku za rat. Oni su stalno imali pred oima odreeni plan: namjeravali su napasti koloniju cijelim plemenom Ksosa, koje e biti naoruano i izgladnjelo. Oni sami bili su previe uzbueni da bi sagledali stravine opasnosti takvog pothvata, koji nije imao nikakvih izgleda na uspjeh.
Bilo je nekih koji nisu vjerovali ni predvianjima proroka ni
u uspjeh takvog rata, ali su ipak do kraja unitili sve zalihe hrane.
Jedan od njih bio je i ujak poglavice Krelija. To je zapovijed poglavice-, rekao je, a onda, kad vie nije bilo niega za jelo, starac je
sa svojom najdraom enom sjeo u jedan prazan kral i umro. I
Krelijev se najvii savjetnik protivio planu sve dok nije shvatio da
su rijei uzaludne. A onda je, izjavivi da sve to ima pripada njegovu poglavici, izdao zapovijed za klanjem i razaranjem i odjurio
potpuno pomraena uma. Tako su tisue vjerojatno radile protiv
svog uvjerenja. Poglavica je izdavao zapovijedi a oni su se pokoravali.
Prvih nekoliko mjeseci 1857. u cijeloj je zemlji vladala neobina ivost. Veliki su kralovi pripremljeni za primanje stoke koja
se uskoro trebala pojaviti u ogromnom mnotvu. Izraivale su se
velike konate posude u koje e se staviti mlijeko, kojeg e uskoro
biti isto tako mnogo kao vode. Mnogi su bili izgladnjeli ve za vrijeme tog rada. Iako je istono od rijeke Kej potpuno izvrena prorokova zapovijed, dan uskrsnua je ipak bio odgoen. Na podruju
poglavice Sandile, koji je poeo kasnije, klanje stoke jo nije bilo
dovreno. Jedan je dio plemena ve gladovao, dok se drugi tek spremao unititi svoje namirnice.
Vlada je poduzela sve da zatiti granice. Svaka je granina postaja dobila pojaanje, na granicu je prebaen svaki vojnik koji je
bio na raspolaganju. I kolonisti su se pripremili na ok. Kad su se
spremili za obranu, nagomilali su zalihe hrane da bi spasili ivot
izgladnjelima.
Konano je stigao dugo oekivani dan. itavu je no narod Ksosa
bdio u velikom uzbuenju. Svi su oekivali da e vidjeti dva krvavocrvena sunca kako izlaze nad breuljcima na istoku; onda e
se sruiti nebo i unititi njihove neprijatelje. Polumrtvi od gladi
proveli su no u divljem oduevljenju. Onda je konano, kao i uvijek, izalo samo jedno sunce, a njih je zazeblo oko srca. Nisu odmah
izgubili nadu; moda se mislilo na podne, kad je sunce na vrhuncu;
a kad se ni onda nije nita dogodilo, nadali su se da e se neto dogoditi pri zalasku sunca. Meutim, sunce je zalo, i sve je bilo gotovo.

Samounitenje plemena
Ksosa

163

Ratnici, koji su svi zajedno trebali napasti koloniju nisu se okupili zbog neke neshvatljive greke. Sada je bilo prekasno. Pokuaj da
se ponovno odgodi dan uskrsnua bio je potpuno bezuspjean. Radosno uzbuenje naroda Ksosa pretvorilo se u najdublji oaj. Sada
su se morali uputiti u koloniju, ne kao ratnici, ve potpuno izgladnjeli, kao prosjaci. Brat se borio protiv brata, otac protiv sina, za
komadie i krpice velikih mijehova za mlijeko, koje su tako paljivo izradili u danima velike nade. Mlai su prepustili stare, slabe i
bolesne njihovoj sudbini. Svi su traili za jelo bilo kakvo raslinje,
ak i korijenje drvea. Oni koji su bili najblie morskoj obali, pokuali su se prehraniti koljkaima, ali su, budui da nisu bili naviknuti na tu vrstu hrane, dobili dizenteriju i ubrzo umrli. Na mnogim su mjestima sjedile cijele obitelji i ekale smrt. Kasnije se pod
jednim drvetom znalo nai i dvadeset kostura, kosturi roditelja koji
su umrli zajedno sa svojom djecom. U ikoloniju se slijevala beskrajna rijeka izgladnjelih stvorenja, uglavnom mladi mukarci'i ene,
ali ponekad i oevi i majke s polumrtvom djecom na leima. uali
su pred farmama i tunim glasom prosili hranu.
Tijekom 1857. broj stanovnika britanskog dijela zemlje Ksosa
spao je sa 105 000 na 37 000. Te je godine umrlo 68 000 ljudi. Pri tome
su tisue ivota spasile zalihe ita koje je pripremila vlada. U slobodnom dijelu zemlje, gdje nije bilo takvih zaliha, umrlo je relativno
jo vie ljudi. Tako je potpuno slomljena mo naroda Ksosa.69
Nije sluajno da smo ovaj dogaaj opisali tako detaljno. Netko
bi mogao pomisliti da je to izmislio ovjek koji eli objasniti tijek
zbivanja u masi, njihovu zakonitost i preciznost. Meutim, to se
stvarno tako zbilo pedesetih godina prolog stoljea, dakle ne tako
davno. Postoje izvjetaji svjedoka, koje svatko moe pogledati.
Pokuajmo izdvojiti neke bitne toke tog izvjetaja.
Najprije uoavamo aktivnost mrtvih kod plemena Ksosa. Oni
stvarno sudjeluju u sudbini ivih. Pronalaze sredstva i naine kako da s njima stupe u vezu. Obeavaju im vojsku kao pomo. Ta
e se vojska, dakle masa mrtvih ratnika, pridruiti vojsci ivih pripadnika plemena Ksosa. To e pojaanje stii kao da su sklopili savez s nekim drugim plemenom. No, ovaj put je rije o savezu s
plemenom vlastitih mrtvih.
Kad doe obeani dan, svi e odjedanput biti jednaki. Stari e
ponovno postati mladi, bolesni zdravi, a zabrinuti bezbrini; mrtvi e se pomijeati sa ivima. Prvi korak prema opoj jednakosti
uinjen je ,s prvom zapovijedi; treba prekinuti aranje kojim ratuju
jedni protiv drugih; jedinstvo i jednakost unutar njihova plemena
najvie onemoguuje kaos njihovih neprijateljskih namjera. Na taj
ce se veliki dan masa plemena, koja je sama preslaba da savlada
neprijatelja, iznenada poveati za veliku masu svojih mrtvih.

164

Masa I mo

Odreen je i smjer kojim e masa krenuti: ona e napasti koloniju bijelaca, pod ijom se dominacijom ve djelomice nalazi. Zahvaljujui pojaanju duhova, njihova e mo biti nesavladiva.
Inae duhovi imaju iste elje kao ivi; oni vole jesti meso i zato
zahtijevaju da im se rtvuje stoka. Moemo pretpostaviti da isto tako
jedu ito koje ljudi unitavaju. U poetku su rtve jo izolirane;
moemo ih shvatiti kao znak pobonosti i odanosti. No, onda poinju
rasti, jer mrtvi ele sve. Zelja za mnoenjem, koju ljudi inae
osjeaju za svoju stoku i ito, pretvara se u elju za mnoenjem
mrtvih. Sada se treba mnoiti zaklana stoka, uniteno ito, jer se
oni pretvaraju u stoku i ito za mrtve. Dinamina sklonost mase sve
veem, skokovitom, bezobzirnom i slijepom mnoenju, pri kojem
ona sve ostalo rtvuje toj sklonosti, koja postoji svugdje gdje se stvara masa ivih ljudi moe se prenositi. Lovci je prenose na divlja,
jer ele da se ona mnoi, te mnogim obredima pokuavaju poveati
njezinu plodnost. Uzgajivai stoke je prenose na svoju stoku; oni
e uiniti sve da njihova stada narastu, te zahvaljujui njihovoj
praktinoj vjetini uzgajanja, postupno zaista nastaju sve vea i vea stada. Zemljoradnici prenose istu sklonost na plodove svog tla.
Njihovo ito daje trostruki ili stostruki prinos, a itnice u kojem ga
skupljaju, tako da ga svi mogu vidjeti i diviti mu se, predstavljaju jasan izraz toga uspjenog, naglog mnoenja. Oni su toliko uinili u
tu svrhu da iz tog masovnog osjeaja, prenesenog na stada ili ito,
nastaje neka vrsta nove samosvijesti, tako da im se esto moe initi da su sve uinili sami.
Za vrijeme samounitenja plemena Ksosa, sve su se tendencije
mnoenja ljudi, stoke i ita povezale s njihovom predodbom o mrtvima. Da bi se osvetili bijelcima, koji su im uvijek oduzimali zemlju, za uspjean rat koji bi vodili nakon svih bezuspjenih ratova
protiv bijelaca, bilo im je potrebno jedno: uskrsnue njihovih mrtvih. im im to bude osigurano, im oni zaista ustanu u nepreglednim gomilama, moi e zapoeti rat. S njima e se od mrtvih vratiti
i stoka i proso, mnogo vie nego to su im ljudi poslali, sva stoka i
proso koji su se nakupili kod mrtvih.
Stoka koju su klali i ito koje su unitavali, imali su funkciju
kristala mase, na koji se trebala vezati sva stoka i ito na drugome
svijetu. U neko bi drugo vrijeme u istu svrhu sigurno rtvovali i
ljude. Na taj e veliki dan panjaci biti puni ogromnih novih stada, dok e na poljima biti zrelo proso.
Cijeli je pothvat, dakle, bio organiziran oko ponovne pojave mrtvih, i to sa svime to pripada ivotu. Ljudi su dali sve za taj vii
cilj. U tome su ih podravali pripadnici onog svijeta, koje su ljudi
prepoznali. Brat proroka,, i oba savjetnika starog, pokojnog poglavice bili su jamci za ugovor koji su ivi sklopili:s mrtvima. Svatko
tko se suprotstavio ili oklijevao,, oduzimao je masi neto to joj je

Samounitenje plemena Ksosa

165

pripadalo i naruavao njezino jedinstvo. Zato se takav odmah smatrao neprijateljem, s kojim e zajedno propasti.
Ako pogledamo katastrofalni zavretak dogaaja, injenicu da
se obeanog dana nije dogodilo nita, da se nisu pojavila polja prosa, stada ni vojske mrtvih, onda se s vjerskog gledita plemena Ksosa moe rei da su ih njihovi mrtvi prevarili. Oni pri sklapanju tog
ugovora nisu mislili ozbiljno i uope im nije bilo stalo do pobjede
nad bijelcima, ve do toga da se povea njihov broj. Lanim su obeanjima najprije dobili stoku i ito ivih; za stokom i itom doli
su izgladnjeli ljudi. Dakle, pobjedu su izborili mrtvi, iako na drugi
nain i u drugom ratu; na kraju su oni postali najvea masa.
ini se da je zapovijed posebno vana za ponaanje plemena
Ksosa. Ona ima u sebi neto izolirano i postoji kao akt sama za sebe. Mrtvi koji izdaju zapovijedi trebaju posrednika koji e ih prenijeti drugima. Oni potpuno priznaju ovozemaljsku hijerarhiju. Prorok se treba obratiti poglavicama i nagovoriti ih da posluaju zapovijedi duhova. im je Kreli, vrhovni poglavica, jedanput prihvatio
plan duhova, sve dalje tee svojim tijekom u skladu sa zapovijedi.
alju se glasnici svim Ksosa-klanovima, ak i onima koji stoje pod
krivim suverenitetom, suverenitetom Engleza. ak se i oni nepovjerljivi, koji se dugo odupiru izvrenju plana, meu kojima je i
Krelijev ujak i njegov vrhovni savjetnik, na koncu pokoravaju zapovijedi poglavice, koju izriito spominju kao jedini razlog svojoj poslunosti.
No, sve postaje jo udnije kad se razmotri sadraj zapovijedi.
U sutini je rije o klanju stoke, dakle o ubijanju. to se stroe
izdaje ta zapovijed, to su brojnije rtve koje ona zahtijeva, i to vie
ona anticipira sam rat. S gledita zapovijedi, ako tako moemo rei,
stoka predstavlja neprijatelja. Ona predstavlja neprijatelja i njegovu stoku, isto kao to i ito koje se unitava predstavlja njegovo ito. Rat poinje u njihovoj vlastitoj zemlji, kao da se ve nalaze u
zemlji neprijatelja; no, zapovijed se ponovno pribliava svom izvoru, jer je ona izvorno i bila smrtna presuda, instinktivna smrtna presuda jedne vrste nad drugom.
Nad svim je ivotinjama koje ovjek posjeduje izreena smrtna
presuda. Ona se, istina esto i dugo vremena odgaa, ali nijedna ivotinja nije poteena. Tako ovjek svoju vlastitu smrt, koje
je potpuno svjestan, nekanjeno prenosi na svoje ivotinje. ivotni
vijek koji im dozvoljava, donekle je slian .njegovom; samo to je u
njihovu sluaju on taj koji odluuje kada e im doi kraj. ovjek
lake prihvaa njihovu smrt ako ih ima mnogo i ako iz stada izdvaja
nekoliko ivotinja da bi ih zaklao. Oba se njegova cilja, mnoenje
njegovih stada i ubijanje pojedinih ivotinja, mogu objediniti. Na
taj je nain ovjek kao pastir moniji od lovca. Njegove su ivotinje
na okupu i ne mogu mu pobjei. Trajanje njihova ivota je u
njegovim rukama. On ne ovisi o sluaju koji mu donosi ivotinje,

Mas a i mo

Utroba moi

ubiti na licu mjesta. Sila lovca pretvara se u mo

koja se izdaje plemenu Ksosa predstavlja sr svake

renje smrtne kazne na njihovoj stoci treba prethoditi
ovih neprijatelja, kao da su stoka i neprijatelj u osto; pa i jesu.

je da zapovijed za ubijanje izdaju ba mrtvi, kao da

najvie ovlasti. U krajnjoj liniji mrtvi zapovijedaju
k njima. Meu njima se nalaze svi koji su prije izdi, generacije poglavica. Njihov je zajedniki ugled
urno bio velik i kad bi se svi, ovaj put ivi, odjedanu ljudima. Meutim, ovjek se ne moe oteti dojmu
ui smrti njihova mo jo poveala. Oni osim svog
stjeu i natprirodni ugled zato to zahvaljujui protati vidljivi, to se uope pojavljuju i razgovaraju s
aobili smrt te su na impresivan nain jo uvijek aksmrti, elja da se izbjegne smrt, jedna je od najrajnijih 'tendencija svih vlastodraca. U ovom je konpomenuti da je poglavica Kreli umro tek nakon mnoko je njegov narod umro od gladi.

Hvatanje i gutanje
Psihologija hvatanja i gutanja kao i jedenje openito jo
je uvijek potpuno neistraena; u tome nam se sve to je neobino
ini prirodnim. Tu se odvija mnogo zagonetnih procesa, o kojima
nikada ne razmiljamo. Kod nas nema niega to bi bilo starije od
toga; do sada nas nije zaudila ni injenica da se u velikom dijelu
tih procesa ponaamo isto kao ivotinje.
esto se dogaa da se jedno stvorenje pribliava drugom u neprijateljskoj namjeri, i to u razliitim prilikama, od kojih svaka ima
posebno tradicionalno znaenje. Tu je prije svega vrebanje na plijen: plijen postaje predmet naeg praenja mnogo prije nego to postane svjestan nae namjere. Promatramo ga, pratimo i uvamo s osjeajem odobravanja i zadovoljstva; vidimo ga kao meso koje jo
ivi; ovjek tako intenzivno i neopozivo vidi plijen kao meso da ga
niikada nita ne bi moglo odvratiti od namjere da ga se doepa. Cijelo to vrijeme dok se ovjek ulja oko plijena, on ve osjea koliko
miu taj plijen pripada; od onog trenutka u kojem je ovjek izabrao
plijen, on ga je u svojim mislima ve progutao.
Vrebanje je stanje takve posebne napetosti da nakon oslobaanja te napetosti moe samo poprimiti odreeno znaenje. ovjek
produuje to stanje; kasnije se dovodi u njega neovisno o plijenu,
koji ga u stvari mami. ovjek ne lei u zasjedi nekanjeno uivajui
u praenju plijena. Sve to on aktivno poduzima u tom smislu, on
pasivno doivljava na samome sebi; ali pojaano, zato to zbog svoje
vee inteligencije uoava vie opasnosti, tako da vie pati kad netko
progoni njega.
ovjek nije uvijek dostatno jak da izravno doe do svog plijena. Praenje plijena, na svoj nain precizno i obogaeno iskustvom, dovelo je do stvaranja najsloenijih stupica. ovjek se esto
slui i preruavanjem, za koje je posebno nadaren, te se preruava
talko da izgleda isto kao ivotinja koju lovi. On je u tome toliko
vjet da mu ivotinja vjeruje. Tu vrstu vreban ja moemo nazvati
laskanjem. ovjek veli ivotinji: Ja sam isti kao ti, ja sam ti. Moe me pustiti u svoju blizinu.
Kad se ovjek priulja ivotinji i skoi na nju o emu emo
govoriti u drugom kontekstu dolazi do prvog dodira. To je moda

168
Masa i
mo

ono ega se on najvie boji. Prsti dodiruju ono to e uskoro pripadati cijelom tijelu. Zapaanje pomou drugih -osjetila, osjetila vida,
sluha i njuha, nije ni izdaleka tako opasno. Ona jo ostavljaju razmak izmeu sebe i svoje rtve; sve dok postoji taj razmak, postoji
mogunost bijega, tako da jo nita nije odlueno. No, pipanje kao
dodir prethodi kuanju. Vjetica iz prie trai od rtve da joj prui prst da bi opipala da li se rtva dostatno ugojila.
Od trenutka dodira namjera jednog tijela prema drugome postaje konkretna. Ve kod najniih oblika ivota taj trenutak ima u
sebi neto presudno. On sadri iskonski strah; o njemu sanjamo; u
njemu govorimo u knjievnosti; na ivot u civilizaciji nije nita drugo nego jedno jedinstveno nastojanje da izbjegnemo taj strah. Od
tog se trenutka otpor moe nastaviti ili potpuno prestati, ovisno o
odnosima snaga izmeu onoga koji dotie i dotaknutoga; meutim,
to jo vie ovisi o predodbi koju dotaknuti ima o tom odnosu snaga.
Uglavnom e jo pokuati spasiti svoju kou; dok nee nita poduzeti jedino protiv neke sile koja mu se ini ogromnom. Konani dodir, dodir s kojim se ovjek miri zato to mu se svaki otpor, a posebno budui otpor ini bezizlaznim, pretvorio se u naem drutvenom ivotu u ponaanje. Dostatno je da na ramenu osjetimo ruku
onog tko je ovlaten za hapenje, i obino se predajemo jo prije nego to su nas stvarno epali. ovjek sagiba glavu i pokorava se;
pri tome se ponaa prisebno; iako u veini sluajeva ne moe oekivati daljnje dogaaje s mirom i sigurnou.
Slijedei stupanj pribliavanja jest hvatanje. Prsti na ruci tvore upljinu u koju nastojimo stisnuti dio epanog stvorenja. Oni to
rade ne vodei rauna o ralanjenosti, o organskoj povezanosti plijena. Svejedno im je da li e u toj fazi povrijediti plijen ili ne. Meutim, jedan dio tijela plijena mora stati u stvoreni prostor, kao zalog za cijelo tijelo. Prostor unutar savijene ake jest predprostor
usta i eluca, gdje e plijen na koncu i zavriti. Mnoge ivotinje ne
grabe plijen pandama ili apom, ve odmah naoruanom gubicom.
Kod ljudi, ruka koja ne poputa stisak postaje simbol moi. -Predao ga je u njegove ruke. Sve je bilo u njegovim rukama. To
je u Bojim rukama. Slini su izrazi esti i poznati u svim jezicima.
Kod hvatanja je najvaniji pritisak koji vri ljudska aka. Prsti
se steu oko onoga to su epali, tako da se upljina u koju smo
uvukli plijen, stjenjava. ovjek eli osjetiti plijen cijelom povrinom dlana, eli ga osjetiti sve snanije. Lakoa i povrnost dodira
najprije se proirila na cijeli dio epanog plijena, a onda se pojaava i koncentrira sve dok ovjek ne pone drati dio plijena to
vre moe. To je stiskanje zamijenilo deranje pandama. U starim
je kultovima jo bilo uobiajeno deranje pandama; no, ono se smatralo ivotinjskim; bila je to igra meu ivotinjama. U stvarnosti su
tu ulogu odavno preuzeli zubi.

Hvatanje
i gutanje

169

Stisak se moe pojaavati sve dok se ne pretvori u gnjeenje.

O opasnosti plijena ovisi koliko e ga ovjek stiskati, da li e ga
stvarno stiskati sve dok ga ne zgnjei. Ako je ovjek proao teku
borbu s plijenom, ako ga je rtva ozbiljno ugroavala, ako ga je razbjesnila ili ak ranila, onda e joj se ovjek rado osvetiti i stisnuti
je vre nego to bi bilo potrebno zato da ne pobjegne.
No, prezir nagoni ovjeka na to da zgnjei rtvu jo vie nego
to ga na to nagoni opasnost i bijes. ovjek e zgnjeiti neto vrlo
maleno, to je gotovo nevano, nekog kukca, zato to inae ne bi
znao to se dogodilo s njim. Njegova aka ne moe stvoriti upljinu
koja bi bila dostatno uska za to. No, ne samo da se ovjek eli rijeiti
napasti i da eli znati da je se stvarno rijeio, ve njegovo takvo
ponaanje prema muhi ili buhi pokazuje prezir prema onome tko je
potpuno bespomoan, tko ivi u sasvim drukijem redu veliina i
hijerarhiji moi nego mi, i s kojim nemamo nita zajedniko, u koga
se nikada ne preobraavamo, koga se nikada ne bojimo, osim onda
kad se iznenada pojavi u masama. Unitenje tih siunih stvorenja
jedini je akt sile koji i u nama samima prolazi nekanjeno. Njihova
nas krv nikada ne pogaa, ne podsjea nas na nau krv. Ne
gledamo u njihove umirue oi. Ne jedemo ih. Ona nisu, barem ne
kod nas na Zapadu, nikada ukljuena u sve ire, iako ne naroito
djelotvorno podruje humanosti. Ona su, drugim rijeima, slobodna
kao ptice; bolje bi bilo rei: slobodna kao muhe i buhe. Kad nekom
velim: Zgazit u te, time izraavam najvei prezir koji se uope
moe zamisliti, jer otprilike velim: Ti si kukac. Ne znai mi
nita. Mogu s tobom raditi to hou, i svejedno mi nita ne znai.
Ti nikome nita ne znai. ovjek te moe nekanjeno unititi. Nitko
to uope ne bi zamijetio. Nitko to ne bi ni zapamtio. A ne bih ni
ja.
Za najvii stupanj razaranja pomou pritiska, za drobljenje, aka nije sposobna zato to je premekana. Drobljenje pretpostavlja
veliku mehaniku teinu, neto to je tvrdo gore i dolje, izmeu ega
se rtva moe zdrobiti. Tu zubi rade ono to ruke ne mogu. Kad
govorimo o drobljenju, openito vie ni ne mislimo na neto ivo;
taj je proces ve duboko zadro u podruje anorganskog. Najee e
se ta rije upotrijebiti u vezi s prirodnim katastrofama; velike stijene
koje se odvoje od podloge mogu zdrobiti mnogo manjih stvorenja.
Taj se izraz upotrebljava i u prenesenom smislu, ali se ne shvaa
sasvim ozbiljno. On izraava predodbu o razornoj sili, koja pripada
ovjekovim alatima, ali ne stvarno samom ovjeku. Drobljenje ima
u sebi neto potpuno mehaniko, samo tijelo nije za njega sposobno,
pa ga se velikoduno odrie. Najvie to ono moe postii jest eljezni stisak.
Neobino je kakav velik ugled uiva rije zahvat. Funkcije ake
su toliko raznovrsne da se ovjek ne mora uditi raznolikosti izraza
koji su s njom povezani. Meutim, svoju najveu slavu ruka

170
Masa i mo

uiva ipak zahvaljujui zahvatu, tom sredinjem i najvie slavljenom- aktu moi. Najbolji je dokaz za to rije zahvaen, koja bi
teko mogla zauzimati vii poloaj. Ona izraava potpunost i zatvorenost sile na koju nemamo nikakva utjecaja. Zahvaeni je onaj
koga je epala neka divovska ruka, koja ga je potpuno obuhvatila,
te on ne poduzima nita da bi se od nje obranio, jer ne moe znati
njezine namjere.
Razumljivo je da se odluujui akt moi moe nai tamo gdje
je najuoljiviji, i kod ljudi i kod ivotinja: upravo u hvatanju. Praznovjerni se ugled, koji meu ljudima uivaju divlje make, kao tigrovi i lavovi, temelji upravo na tome. One su te koje hvataju; i t o
rade same. One jo uvijek sve rade povezano: vrebaju, skau, zarivaju pande u rtvu pa je onda komadaju. Silovitost tog procesa,
njegova neumoljivost, sigurnost s kojom ga one izvode, nepokolebljiva nadmo napadaa, injenica da on moe doi do najrazliitijeg
plijena, do svakog koji god eli: sve to doprinosi njihovu ogromnom
ugledu. Tu nalazimo mo u najkoncentriranijem obliku, bez obzira
na to s kojeg joj gledita pristupamo. U tom je obliku ona ostavila
neizbrisiv dojam na ovjeka, i svi bi kraljevi rado bili lavovi. ovjek se divio i samom grabenom inu i hvalio njegovu uspjenost.
Tako je svugdje nazivao hrabrou i veliinom ono to je zapravo
poivalo na daleko veoj snazi.
Lav se ne mora preruavati da bi uhvatio plijen; on hvata plijen kao lav. Prije nego to se uputi u napad, najavljuje svoj dolazak rikom; on je jedini koji moe odati svoju namjeru najavljujui
je tako da ga svi mogu uti. To pokazuje nepokolebljivu samovoljnost, zato t o se on sam nikada ne eli pretvoriti u neto drugo,
a kao takav izaziva jo vei strah. Mo u svojoj sri i na svom vrhuncu prezire preruavanje. Ona je sama sebi dostatna; ona eli samo sebe. Ljudi su je uoili u tom obliku: kao apsolutnu mo koja
nikome nije odgovorna i koja nije tu da bi nekome ugodila. Za ovjeka je mo bila najblistavija kad se pojavljivala u ovom obliku; i
ak ni danas nita ne moe sprijeiti mo da se neprestano pojavljuje u tom obliku.
Meutim, postoji
ali je isto tako bitan.
hvatanja, ponekad se
jednako vano: bitno
njega.

i drugi akt moi, koji nije tako velianstven,

Zbog velianstvenog dojma koji ostavlja akt
zaboravlja da paralelno s njim postoji neto
je, naime, da napada ne dopusti da epaju

Sav prazan prostor koji vlastodrac stvara oko sebe slui ovoj
drugoj namjeri. Svatko, pa i onaj najnii, nastoji sprijeiti da mu
se netko suvie priblii. Svugdje gdje se meu ljudima izgradio nekakav oblik zajednikog ivljenja, on se izraava u razmacima koje
ljudi stvaraju zbog tog neprestanog straha da e ih netko epati.
Simetrija koju uoavamo u nekim starim civilizacijama, potjee od

Hvatanje i gutanje

171

tog jednolikog razmaka koji ovjek stvara oko sebe sa svih strana.
U tim se civilizacijama sigurnost sastoji u tom razmaku, te se tako
i slikovito izraava. Vlastodrac, o ijoj egzistenciji ovisi egzistencija
drugih, uiva najvei, najvidljiviji razmak; unutar njega on je, ne
samo po svom sjaju, suncu, ili, jo vie, kao kod Kineza, nebo.
Pristup do njega je otean a oko njega se grade palae sa sve vie
prostorija. Strogo se uva svaki ulaz, svaka vrata; nemogue je prodrijeti u palau protiv njegove volje. On, sa svoje sigurne udaljenosti, moe zapovjediti da nekoga uhvate, ma gdje se taj nalazio. No,
kako uhvatiti njega, koji je stostruko izoliran?
Stvarno jedenje poinje u ustima. Sve to je bilo jestivo izvorno
je dospijevalo iz ake u usta. Mnoga stvorenja koja nemaju ruke za
hvatanje, dohvaaju hranu ustima, zubima ili isturenim kljunom.
Najupadljivije sredstvo moi, koje ima ovjek i mnoge druge ivotinje, jesu zubi. Njihov se niz, u kojem su poredani, i njihova
svjetlucava glatkoa ne mogu usporediti ni sa im drugim to inae
pripada tijelu i to vidimo u akciji. Moemo ih nazvati prvim redom
uope, koji doslovce vapi za tim da bude openito priznat; redom
koji prema van djeluje kao prijetnja, ne uvijek vidljiva, ali vidljiva
onda kad se otvore usta, a to je vrlo esto. Tvar od koje su izgraeni
zubi razlikuje se od ostalih uoljivih dijelova tijelaj ona bi bila impresivna ak i da ovjek ima samo dva zuba. Zubi su glatki i tvrdi,
ne savijaju se; ovjek ih moe stisnuti a da im se pri tome ne promijeni veliina; djeluju kao umetnuto i fino uglaano kamenje.
ovjek je ve vrlo rano upotrebljavao sve mogue kamenje kao
oruje i alat, no trebalo mu je dugo vremena da naui glaati kamenje tako da bude glatko kao zubi. Mogue je da su mu pri usavravanju njegova alata zubi sluili kao uzor. ovjek je oduvijek upotrebljavao zube velikih ivotinja. Do njih je ponekad dolazio izlaui se smrtnoj opasnosti; zato mu se inilo da je u zubima sadrano
neto od moi ivotinje koja mu je prijetila tim zubima. Vjeao ih
je na sebe kao trofeje i talismane; mislio je da e oni u drugima
izazvati strah koji su prvotno izazvali u njemu. Ponosno je nosio
brazgotine koje su bile trag neijih zuba; one su se smatrale znakom
asti, i bile su na tako velikoj cijeni da su ih kasnije stvarali umjetno.
Djelovanje zuba na ovjeka bogato je i raznoliko; zubi neobinih, jaih ivotinja i njegovi vlastiti zubi, poredani po svom karakteru, stajali su na pola puta izmeu priroenog dijela tijela i alata;
injenica da zubi ispadaju ili da se mogu izbiti, uinila ih je jo slinijima alatu.
Glatkoa i red, kao vidljiva obiljeja zuba, postali su bit moi
uope. Oni su neodvojivi od vlasti i prvo to se zapaa u svakom
obliku vlasti. Poelo je s primitivnim alatima; meutim, s porastom
moi razvile su se i ove njezine rane karakteristike. Prijelaz s ka-

172
Masa i mo

Hvatanje
i gutanje

mena na metal bio je moda najvei skok u tom kretanju prema

sve veoj glatkoi. Iako je kamen bio fino uglaan, ma, koji je najprije bio izraen od bronce a onda od eljeza, bio je jo gladi. Metal najvie privlai i osvaja time to je gladi od svega drugog. U
strojevima i vozilima naeg modernog svijeta ta se glatkoa poveala;
ona je postala glatkoa funkcije uope. Jezik tu injenicu najjednostavnije izraava time da se veli da se neto odvija glatko ili da
funkcionira glatko. To znai da ovjek ima u svojoj vlasti neki proces, bez obzira na to kakve vrste, i to u potpunosti i bez ikakvih
smetnji. Sklonost ka glatkoi u modernom je ivotu porasla i na
podrujima gdje ju je ovjek prije nastojao izbjei. Kue i namjetaj uglavnom su bili ukraeni kao tijela i udovi ljudi. Ukrasi su se
mijenjali, ali su uvijek bili tu; ovjek ih je tvrdoglavo uvao, ak i
onda kad se njihovo simboliko znaenje ve izgubilo. Danas je glatkoa ve zahvatila i kue, njihove zidove, plohe, predmete koje u
njih stavljamo, a ukrasi i nakit se preziru i smatraju znakom loeg
ukusa. Govori se o funkciji, o jasnoi i korisnosti, no u stvarnosti je
zapravo pobijedila glatkoa i potajni ugled moi koji ona nosi u
sebi.

173

sjetvu. Kad su ralje i zmajevi postali gotovo istrijebljeni, ovjek je za

njih naao simboliki nadomjestak: tamnice. Ranije, dok su jo bile muilita, u mnogim su pojedinostima nalikovale na neprijateljske
ralje. Pakao tako izgleda i dan-danas. Prave su tamnice, naprotiv,
postale puritanske: svijet je osvojila glatkoa zuba, zidovi elija su
potpuno glatki, dok je otvor za svjetlo vrlo malen. Za zatvorenika
sloboda je sav prostor s onu stranu stisnutih zuba, koje sada predstavljaju goli zidovi njegove elije.
Uski lijevak kroz koji mora proi svaki plijen posljednji je uas
za malobrojne koji do tada jo ostaju ivi. ovjekova je mata uvijek
bila zaokupljena tim fazama jedenja. Nepomine otvorene ralje velikih ivotinja koje su ga ugroavale, progonile su ga i u njegovim
snovima i mitovima. Istraivaka putovanja niz njihova drijela bila su mu isto tako vana kao putovanja preko mora, i sigurno isto
tako opasna. Neki, koji su ve izgubili svaku nadu, jo su bili izvueni ivi iz ralja ovih betija, te cijeli ivot nose na sebi tragove njihovih zuba.
Dug je put kojim plijen prolazi kroz tijelo. Na tom se putu on
polako isisava; oduzima mu se sve to je u njemu korisno. Ostaje
otpad i smrad.
Taj nam proces, koji se nalazi na kraju svakog ivotinjskog
savladavanja plijena, otkriva mnogo o sutini moi. Onaj tko eli
vladati nad ljudima nastoji ih poniziti; skriti njihov otpor i prava
sve dok ne stoje pred njim bespomoni kao ivotinje. On ih upotrebljava kao ivotinje; iako im to ne veli, njemu je uvijek potpuno jasno kako malo mu oni znae; u razgovoru sa svojim prijateljima i povjerenicima uvijek e ih nazivati ovcama ili stokom. Potpuno mu je
svejedno to e od njih ostati. to ih je vie muio, to ih vie prezire. Kad mu vie nisu ni od kakve koristi, potajno ih odbacuje kao
izmet i brine se za to da ne zagade zrak u njegovoj kui.
No, on se nee usuditi identificirati svaku pojedinu fazu tog
procesa pred samim sobom. Ako voli smione izjave, moda se pred
svojim prijateljima jo priznati da je ljude koje je zarobio ponizio
do razine ivotinje. Meutim, budui da ne zapovijeda da njegove
podanike kolju u klaonicama i da ih sam ne jede, nee htjeti priznati da ih isisava i probavlja. Naprotiv, on je taj koji ih hrani. Lako
je predvidjeti sr tih procesa otkako ovjek ima i ivotinje koje ne
ubija odmah ili koje uope ne ubija, jer su mu korisnije za neto
drugo.
Meutim, bez obzira na vlastodrca, koji zna toliko toga koncentrirati u svojoj ruci, odnos svakog ovjeka prema vlastitom izmetu
spada u sferu moi. ovjeku nita nije toliko pripadalo kao ono to
se pretvorilo u izmet. Neprestani pritisak pod kojim stoji plijen koji
se pretvorio u jelo, sve ono vrijeme dok putuje kroz tijelo, njegovo
rastvaranje i bliska povezanost koja nastaje izmeu njega i onoga
koji probavlja, potpuno i bespovratno nestajanje najprije svih
funkcija a onda i svih oblika koji su nekada tvorili njegovu vlastitu

Ve na ovom primjeru nove arhitekture vidimo da bi bilo teko odvojiti glatkou od reda. Njihova je zajednika povijest stara
kao zubi. Jednakost cijelog niza prednjih zuba, pravilni razmaci u
kojima su umetnuti, sluili su kao uzor za razliite rasporede. Uredno rasporeene grupe svih vrsta, koje nam se danas ine prirodnim, vjerojatno su prvotno bile izvedene iz tog reda. Raspored vojnih jedinica, koji ovjek sam umjetno stvara, u mitu se dovodi u vezu sa zubima. Kadmovi su vojnici, koji su iznikli iz zemlje, u stvari bili posijani zmajevi zubi.
Postoje, naravno, i drugi rasporedi, koje je ovjek ve zatekao
u prirodi, npr. raspored vlati trave i vri raspored stabala. Meutim, njih nije naao na sebi, kao to je naao zube; oni nisu bili tako neposredno i neprestano povezani s uzimanjem hrane, nisu bili
tako korisni. ovjek je postao svjestan njihova reda zahvaljujui
njihovoj aktivnosti kao organa grizenja. Ispadanje zuba i bol koju
je ono izazivalo, ukazali su mu na znaenje tog reda.
Zubi su oruani uvari usta. U tom je prostoru zaista tijesno,
on je praslika svih tamnica. Sve to dospije u njih je izgubljeno;
mnogo toga dospijeva u usta jo ivo. Velik broj ivotinja ubija svoj
plijen tek u ustima, a neke jo ni tamo. Spremnost s kojom se otvaraju gubica ili usta, ako ve nisu otvoreni pri vrebanju, i bespovratnost s kojom se zatvaraju i ostaju zatvorena, podsjea na strane
glavne osobine tamnice. Neemo pogrijeiti ako pretpostavimo da su
tamnice nastale pod mranim utjecajem usta. Sigurno je da za rane
ljude nisu postojali samo kitovi, u ijim su raljama imali dostatno
mjesta. Na tom stranom mjestu nita ne moe ivjeti, ak i kad bi
ovjek imao vremena da tamo stanuje. Ono je suho i onemoguuje

fc~&-

Masa / mo

174

egzistenciju, asimilacija od strane tijela onoga tko probavlja ili poprimanje izgleda slinog njemu sve se to moe shvatiti kao sredinji, iako i najskriveniji proces moi. On je toliko prirodan, automatski i nesvjestan da potcjenjujemo njegovu vanost. Obino zamjeujemo samo tisue razliitih igara moi koje se odvijaju na
povrini zemlje; no, oni su samo njezin mali dio. Ispod povrine
se dan za danom probavlja i probavlja. ovjek hvata, usitnjava i
guta neto to mu je strano, neto to onda postaje slino njegovoj
vlastitoj nutrini; ovjek ivi samo zahvaljujui tom procesu. Ako
taj proces prestane, onda i njega ubrzo eka kraj; on to zna. Meutim, razumljivo je da se sve faze tog procesa, ne samo one vanjske
i polusvjesne, moraju odraziti i u njegovoj dui. Nije lako nai njihove ekvivalente u dui; neki e se vani tragovi pojaviti sami od
sebe tijekom ovog istraivanja. Osobito nam mnogo toga otkrivaju,
kao to emo vidjeti, simptomi melankolije.
Izmet, koji preostaje od svega, pokazuje svu nau krivicu zbog
prolijevanja krvi. Po njemu moemo prepoznati ono to smo ubili.
On je stisnuti skup svih indicija protiv nas. Kao na svakodnevni,
neprestani i neprekinuti grijeh on zaudara i vie do neba. Uoljivo
je kako se ovjek s njim izolira. ovjek ga izbacuje iz sebe u vlastitim prostorijama namijenjenim samo toj svrsi; najprivatniji trenutak jest trenutak izbacivanja izmeta; ovjek je stvarno sam samo
sa svojim izmetom. Jasno je da ga se ovjek stidi. On je prastari
peat onog procesa moi, probavljanja, koji se odvija u skrovitosti
i koji bi bez tog peata ostao sakriven.

aka
aka je nastala zahvaljujui ovjekovu ivotu na drveu. Prvi
znak pojave ake jest odvajanje palca: njegova snana graa i vei
razmak koji postoji izmeu njega i drugih prstiju omoguuje onome
to su nekada bile pande da obuhvati cijelu granu. Tako se ovjek
poinje lako i prirodno kretati po drveu u svim pravcima; kod majmuna vidimo koliko ake vrijede. Taj je najstariji smisao ake opepoznat te nitko vjerojatno u njega ne sumnja.
Meutim, ono emu ovjek ne posveuje dostatno panje, jesu
razliite funkcije aka pri penjanju. One ne rade obje isto u isto
vrijeme. Dok jedna posee za drugom granom, druga jo vrsto dri onu staru granu. To je dranje presudno; pri brzom kretanju samo ono spreava pad. Ruka na kojoj visi cijelo tijelo nipoto ne smije ispustiti ono to dri. U tome ruka postaje strano ustrajna, ali
se to dranje ipak razlikuje od dranja plijena. Naime, im druga
ruka dosegne novu granu, druga ruka mora ispustiti staru. Ako se

aka

175

to ne dogaa vrlo brzo, stvorenje koje se penje nee se gotovo maknuti s mjesta. Dakle, nova sposobnost ake jest munjevito isputanje; ranije se plijen nikada nije isputao, samo pod velikom prisilom, protiv volje i obiaja.
Dakle, pri penjanju svaka aka mora izvriti dvije naizmjenine radnje: hvatanje, isputanje, hvatanje, isputanje. Druga >ruka
radi, istina, to isto, ali s pomakom u fazi. U jednom trenutku svaka
aka radi ono suprotno od druge. Ono po emu se majmuni razlikuju od drugih ivotinja jest brzo izmjenjivanje obiju kretnji. Hvatanje i isputanje se brzo izmjenjuju i kretanju majmuna pridaju
lakou kojoj se toliko divimo.
I vii su majmuni, koji su se s drvea ponovno spustili na zemlju, sauvali tu bitnu sposobnost aka, meusobno izmjenjivanje. Na
to jasno podsjea svojim karakterom jedna aktivnost koja je meu
ljudima vrlo rairena: razmjena.
Ona se sastoji u tome da ovjek neto dobiva i da za to daje
neto za uzvrat. Jedna ruka vrsto dri predmet kojim partnera
eli primamiti na razmjenu. Druga je s iekivanjem ispruena prema drugom predmetu, koji bi rado posjedovala. Cim dotakne taj
drugi predmet, prva ruka isputa ono to dri; ali, ne prije toga,
inae bi mogla izgubiti ono to posjeduje. Taj grubi oblik prevare,
kojom se nekome neto oduzima, a da mu se pri tome ne da odreena protuvrijednost, odgovara, prevedeno u ono to se zbiva pri
penjanju, padu s drveta. Da bi to sprijeio, ovjek je za cijelo vrijeme razmjene oprezan i promatra svaku kretnju partnera. iroko
rasprostranjeno i duboko zadovoljstvo koje ovjek nalazi u trgovini,
moe se, dakle, djelomice objasniti time da on u trgovini produava svoje najstarije kretanje, ali kao unutranji stav. ovjek jo danas
ni po emu nije toliko blizak majmunu kao po razmjeni.
No, vratimo se s ovog izleta u mnogo kasnije doba k samoj aci
i njezinim poecima. Na granama drvea ruka je nauila jednu
vrstu dranja koje vie nije neposredno vodilo do jela. Na taj je nain prekinut kratki i jednolini put od ruke do usta. Kad se slomila
grana u ruci, nastao je Stap. Pomou njega je ovjek mogao drati
neprijatelja na odstojanju. On je stvarao prostor ve oko ranog
stvorenja koje vie nije nalikovalo na ovjeka. Iz ivota na drvetu
tap se ponudio kao najloginije oruje. ovjek mu je ostao vjeran,
i tap nikada nije odbaen. ovjek je njime udarao; otrio ga je da
bi napravio koplja; savijao ga je i vezao; rezao ga je radei od
njega strelice. Ali, unato svim tim preobraajima, tap je uvijek ostao ono to je bio u poetku: sredstvo kojim se stvara razmak; koje dri na razdaljini dodir i toliko strani zahvat ovjeka. Isto kao
to usikrsnue nikada nije sasvim izgubilo patos, tako ni tap unato svim svojim preobraajima, nije potpuno izgubio odreene konotacije: kao arobni tapi i kao ezlo, tap je ostao atributom dvaju najvanijih oblika moi.

176

Masa i mo

aka

O strpljivosti aka
Svi se estoki pokreti ake smatraju pradavnim. Hvatanje s grabenim namjerama nije jedina kretnja od koje oekujemo iznenadnost i okrutnost. Njoj, ne bez razloga, pribrajamo mnoge procese,
koji su izvedeni tek kasnije: a to su udaranje, ubadanje, guranje,
bacanje i pucanje, iako oni moda djeluju vrlo ralanjeno i tehniki
sloeno. Moda su se poveale njihova brzina i preciznost, ali oni su
zadrali isti stari smisao i namjeru. Postali su vani za lovca i
ratnika; oni nisu nimalo uveali velianstvenost same ljudske ake.
aka se usavrila drugim putem, naime tamo gdje se odricala
nasilja i plijena. Prava veliina aka lei u njihovu strpljenju. Mirni, usporeni procesi ake stvorili su svijet u kojem elimo ivjeti.
Lonar, ije ruke znaju oblikovati glinu, stoji kao stvoritelj na samom poetku Biblije.
Ali kako su ruke postale strpljive? Kako su stekle istanani osjeaj u prstima? Jedna od najranijih zabava za koju znamo bilo je
ekanje krzna, toliko omiljeno kod majmuna. ovjek misli da oni
neto trae i budui da, bez sumnje, ponekad neto i nau, toj je
radnji pripisana suvie ograniena, isto korisna svrha. U stvarnosti
je njima stalo jedino do ugodnog osjeaja koji dlaka krzna izaziva u
prstima. To su najranije vjebe prstiju za koje znamo. Tek one
pretvaraju prste u fini instrument kojem se danas divimo.

0 vjebama prstiju kod majmuna

Svatko tko promatra majmune opazio je kako jedan drugom
briljivo ekaju krzno. Paljivo opipavanje i promatranje svake pojedine dlake ostavlja dojam da majmuni trae kukce. Dranje ivotinja podsjea na ljude koji trae buhe; esto prste paljivo prinose ustima; to znai da su neto nali. Budui da se to dogaa tako
esto, ini naim se da je traenje neophodno. Takvo je uvijek bilo i
popularno shvaanje. Tek su u novije vrijeme zoolozi tonije
protumaili takvo ponaanje.
Iscrpan prikaz i analiza tog obiaja majmuna nalazi se u
Zuckermanovoj knjizi o Drutvenom ivotu majmuna i ovjekolikih majmuna. Taj nam prikaz otkriva tako mnogo da ga ovdje citiram u prijevodu:
Bez obzira na to to tvrde sociolozi, hvatanje buha je osnovni
1 najspecifiniji oblik drutvene komunikacije meu rezusima. Maj
muni, a neto manje i ovjekoliki majmuni, provode velik dio dana
istei jedan drugog. Jedna e ivotinja prstima paljivo pregledati
krzno svog druga i pojesti velik dio razliitih sitnih stvari koje u
njemu nae. Ono to nae, majmun unosi u usta, bilo rukom, bilo

177

glodanjem, pri emu najprije lizanjem ukloni jedan uperak dlake.

Taj proces zahtijeva izuzetno dobro koordinirano kretanje prstiju,
povezano s tonom akomodacijom i konvergencijom oiju. To se ponaanje obino pogreno tumai kao pokuaj odstranjivanja buha. U
stvarnosti se buhe rijetko nau, i kod majmuna koji ive u kavezu,
kao i kod onih koji ive na slobodi. Plodovi traganja jesu, kao to se
obino pokazuje, male, otrgnute ljuske koe, djelii koe i sekreta,
trnje i druga strana tijela. Ako nisu zabavljeni niim drugim, majmuni u prisutnosti nekog krzna odmah poinju 'pretraivanje'. Dlaka
je podraaj na koji majmun reagira od roenja, i taj podraaj ostaje
snaan i djelotvoran u svim fazama njegova odrastanja. Ako nema
drutva, zdrav e majmun pretraivati svoje vlastito krzno. Ponekad
dva ili ak tri majmuna u grupi zajedno pretrauju krzno etvrtog.
Obino se onaj ije se krzno isti ponaa pasivno, izuzevi one
kretnje koje drugima olakavaju posao. Ponekad, meutim, taj isti
majmun moe istodobno biti zabavljen ienjem krzna neke druge
ivotinje. Majmuni svoju njegu ne ograniavaju samo na
pripadnike svoje vrste. Na pretraivanje ih moe potai svaki dlakavi
predmet, iv ili neiv. Oni su odmah spremni pregledati kosu nekog
ljudskog prijatelja. ini se da taj proces ima seksualno znaenje, ne
samo zbog blagog stimuliranja brojnih ivanih zavretaka u koi,
ve i zato to je ponekad praen izravnom seksualnom aktivnou.
Zbog toga i zbog uestalosti takva ponaanja mogli bismo reakcije
traenja i podraaj koji izaziva dlaka, shvatiti kao inioce zajednitva
drutvene grupe niih primata.70
Nakon to smo proitali prikaz koji nam daje Zuckerman, nita
nije tako iznenaujue kao seksualno tumaenje ovog ponaanja. On
govori o tome kako nekoliko majmuna istodobno isti krzno jednog
drugog. Zuckerman naglaava vanost svih vrsta krzna za majmune. Kasnije u svojoj knjizi Zuckerman konstruira suprotnost izmeu
pregledavanja krzna i seksualne aktivnosti. Tako on npr. spominje da
u doba seksualne neaktivnosti, kad pokazuju samo malo takvog
zanimanja, ivotinje ipak dolaze do reetaka te se daju ekati po
krznu. Zuckerman govori mnogo o ranom znaenju krzna za
majmunovo mladune.
Prvo je osjetilno iskustvo svakog majmuna upravo dodir s dlakom. Odmah nakon poroda majka privlai mladune na prsa; njegovi prsti zahvaaju i dre njezino krzno. Mladune trai dojku sve
dok je ne nae; pri tome mu majka ne pomae. Za vrijeme prvog
mjeseca mladune ivi samo od mlijeka a majka ga stalno nosi sa
sobom. Ako majka sjedi, dri mladune tijesno priljubljeno uza se,
tako da su njegove noge zakvaene za dlaku na njezinu trbuhu.
Ruke zaranja u krzno na majinim prsima. Kad majka hoda, mladune isto tako visi na njoj, tako rei provueno ispod nje. Obino
se mladune samo dri za majku, bez njezine pomoi, ali ponekad
ga ona obuhvaa jednom rukom, dok na tri 'noge' skae naokolo.
Kad sjedi, ponekad grli mladune objema rukama. Mladunad po-

aka

178

Mas a i mo

kazuje veliko zanimanje za krzno. Ono eka krzno majke, a moda

ve nakon jednog tjedna poinje ekati i svoje vlastito tijelo. Promatrao sam jednog, tjedan dana starog majmunia kako nesigurnim kretnjama ispituje krzno svog oca, koji je sjedio uz majku. Ponekad se majka razljuti zbog toga kako je mladune dri za krzno
te onda odgurne od sebe njegove ruke i noge.
Ponaanje majmunice koja ima mladune na prsima ne mijenja
se ni onda ako joj mladune ugine. Ona ga i dalje stie na prsa i
nosi sa sobom na rukama. U poetku uope ne ostavlja mladune,
ve i dalje pretrauje njegovo krzno, kao to je radila dok je bilo ivo. Pregledava mu usta i oi, nos i ui. Nakon nekoliko dana zamjeuje se promjena u njezinu ponaanju. Preko njezine ruke lei objeeno tijelo, koje se ve polako poelo raspadati. Sada ona stie
mladune na prsa samo jo onda dok se kree. Iako jo uvijek isti
krzno i grize kou mladuneta, ipak ee polae tijelo na zemlju.
Tijelo se i dalje raspada, poinje se mumificirati, no ona mu i dalje
pregledava kou i krzno. Sada se sasueno tijelo poinje raspadati,
i vidi se da nedostaje jedna noga ili jedna ruka, a ubrzo je cijelo
tijelo samo jo sasuen komadi koe. Majka sve ee odgriza komadie, ali se ne zna da li ih i guta. Onda
moda i sama naputa ono
to je preostalo od sasuenih komadia.-71
Majmuni rado zadravaju mnoge predmete od dlake i perja.
Jedna jednogodinja enka pavijana, koju je Zuckerman promatrao,
zgrabila je neku makicu, ubila je i cijeli dan vrsto drala njezino
tijelo u svojim rukama, pregledavala joj krzno i estoko se branila
kad su joj naveer oduzeli makicu. U londonskom se zoolokom vrtu
ponekad mogu vidjeti majmuni kako pregledavaju perje vrabaca
koje su ubili. U knjievnosti se spominje sluaj jednog takora, kojeg je jedna majmunica isto tako pomno njegovala, kao to je ona
koju smo upravo spomenuli, njegovala svoje mrtvo mladune.
Na temelju svega to je spomenuo Zuckerman zakljuuje da u
majinskom aktivnom ponaanju treba razlikovati tri inioca. Prva
dva imaju u osnovi drutveno znaenje, prvo privlanost nekog malog, dlakavog predmeta a onda snana privlanost koju za mladune ima majino krzno. Trei je inilac mladunev refleks sisanja
kojim mladune smanjuje napetost u majinim dojkama.
Dakle, reakcija na krzno osnovni je inilac drutvenog ponaanja
majmuna. Njegove se znaajke moe shvatiti iz injenice da se mladune i nakon smrti svoje majke i dalje vrsto dri za njezino krzno. Meutim, njemu nije toliko stalo ba do tog odreenog tijela,
jer ga le bilo kojeg drugog majmuna, za koji se moe uhvatiti, isto
tako umiruje. -Fundamentalni je karakter reakcije na krzno moda
vidljiv iz slabe razgranienosti njegova karaktera i raznolikosti situacija u kojima dolazi do te reakcije. Kao podraaj moe posluiti
perje, mievi i make. Vrlo je vjerojatno da se drutveni postupak

179
'ienja' i 'pregledavanja', moe izvesti iz priroene reakcije na krzno, i da ona ostaje jedna od osnovnih niti koje povezuju majmune.
Nakon obilja ovih citata iz Zuckermanove knjige potpuno je jasno da sam autor ne shvaa ozbiljno specifino seksualno tumaenje
meusobnog ienja krzna kod majmuna. Njemu je jasno da je krzno kao takvo majmunima vrlo privlano u svim ivotnim situacijama. Zadovoljstvo koje osjeaju dok su zabavljeni krznom, mora biti
neko posebno zadovoljstvo, jer oni to zadovoljstvo nalaze u dodiru sa ivima i s mrtvima, s pripadnicima svoje vrste i neznancima.
Uope nije vana veliina ivotinje koju iste. U tom pogledu mladune znai majci isto onoliko koliko i ona njemu. To je neto emu
se odaju i seksualni partneri i prijatelji. Krznom jedne ivotinje moe se zabavljati nekoliko ivotinja istodobno.
Ovo zadovoljstvo dolazi od prstiju. Njima nikada nije dosta,igranja s dlakom; mogli bi provesti sate i sate provlaei prste kroz
dlaku. To su iste one ivotinje ija je ivahnost i nestanost postala
poslovina; u jednoj se staroj kineskoj legendi pria da majmuni
uope nemaju eludac i da probavljaju hranu skaui naokolo. Zbog
toga je jo oiglednija suprotnost izmeu toga i beskrajne strpljivosti
koju pokazuju pri ovakvom ienju krzna. Pri tome prsti postaju
sve osjetljiviji; mnogobrojni krajevi dlaka koje prsti istodobno
dodiruju stvaraju poseban osjeaj opipa, koji se bitno razlikuje od
sirovog osjeta hvatanja. Moramo pomisliti na sve kasnije ovjekove
aktivnosti koje zahtijevaju finou i strpljenje prstiju. Jo nepoznati
ovjekovi preci i svi majmuni imaju za sobom dugo razdoblje takvog vjebanja prstiju. Bez njih se naa aka ne bi tako razvila. ienje krzna se najvjerojatnije razvilo iz razliitih interesa; moda
je to na poetku zaista bila potraga za kukcima, a moda je odluujue bilo rano iskustvo majmunovog mladuneta na .dlakavim prsima majke. Meutim, proces kao takav, koji se danas u razvijenom
obliku moe promatrati kod svih majmuna, danas ve ima odresnu cjelovitost i smisao. Bez njega ne bismo nikada nauili oblikovati stvari rukama, siti niti milovati. Pravi samostalni ivot ake poinje tim procesom. Bez zapaanja poloaja u koji pri tome dolaze
prsti, i koji su se s vremenom morali urezati u pamenje tragaa,
vjerojatno nikada ne bismo doli do simbola za stvari, dakle ni do
jezika.

ake i raanje predmeta

aka koja grabi vodu predstavlja prvu posudu. Isprepleteni prsti obiju aka tvore prvu koaru. ini mi se da tu lei poetak plodnog razvoja svih vrsta preplitanja, od igara oblikovanja figura od
uzice do tkanja. Nije dostatno da ova ili ona tvorevina ve postoji
u okolici. Prije nego to rani ovjek i sam pokua napraviti takvu

Masa i mo

aka

180

tvorevinu, moraju je njegove ruke i prsti najprije stvoriti u igri.

Prazne ljuske od voa, kao to su ljuske kokosovih oraha, sigurno
su postojale jako dugo, no ovjek ih je nezainteresirano odbacivao.
Tek su prsti koji su izgradili upljinu za grabljenje vode, tu ljusku
uinili stvarnom. Moemo pretpostaviti da su predmeti u naem smislu, predmeti koji dobivaju vrijednost zato to smo ih izradili sami,
prvo postojali kao znakovi aka. ini se da je postojalo izuzetno vano, sredinje mjesto u razvoju na kojem je stvaranje simbolikog
jezika za predmete sadravalo i uivanje u njihovu oblikovanju,
mnogo prije nego to se ovjek u tome i stvarno okuao. Ono to je
ovjek napravio igrajui se rukama, u stvarnosti je napravio tek
mnogo kasnije, nakon dugog i estog igranja. Prema tome, rijei i
predmeti bili su izdanak i rezultat jednog jedinstvenog iskustva,
naime prikazivanja rukama. Sve to ovjek jest i moe, sve to u
reprezentativnom smislu ini njegovu kulturu, on je najprije stekao
unosei u svoje tijelo druge stvari, koje su se preobraavale postajui dio njegova tijela. Ruke i lice bili su sredstvo za to ovladavanje
okolicom. U odnosu na druge dijelove tijela, one su poprimale sve
vee znaenje. Samostalni ivot ruku, u tom izvornom smislu, sauvao se u najiem obliku u gestikuliram ju.
elja za unitavanjem kod majmuna i ljudi

Zelju za unitavanjem kod majmuna i ljudi moemo protumaiti

kao vjebe vrstine ake i prstiju. Penjanje po granama stalno je
dovodilo majmune i njihove ruke u dodir s tvari koja je bila tvra
od njihovih ruku. Da bi se mogao penjati po granama, majmun se
morao za njih drati, no morao ih je znati i otrgnuti. Ispitivanje grana i granica bilo je svojevrsno ispitivanje podloge; ono to se dalo
lako odlomiti bilo je slaba podloga za njegovo daljnje kretanje. Istraivanje tog svijeta grana bilo je neprestano suoavanje s njegovom tvrdoom; ispitivanje grana ostalo je neto neophodno ak i
onda kad je on u tome ve stekao veliko iskustvo. Niz tvrdih orua
poinje sa tapom, koji je majmunu i ovjeku posluio kao prvo orue. ovjek je na njemu odmjeravao vjetinu svojih ruku, kao to je
kasnije inio s kamenjem. Voe i meso ivotinja bili su meki, a najmeke je bilo krzno. ekajui krzno i istei ga od buha, ovjek je
uvjebavao pokretljivost prstiju, dok je njihovu vrstinu jaao lomei sve to mu je dolo pod ruku.
U akama, dakle, postoji posebna elja za unitavanjem, iji
cilj nije neposredno hvatanje plijena i ubijanje. Ona je isto mehanikog karaktera, te se dalje razvila u mehanikim izumima. No,
ona je, upravo zato to nije zlonamjerna, postala opasna. Znajui
da nema nikakvu namjeru da ubija, aka moe dozvoliti sebi sve
to eli. ini se da ta elja nagoni ruke da rade neto samo zato da
bi poveale svoju spretnost i vjetinu, neto to poveava njihovu bezazlenu korisnost. Kad god se ta mehanika elja ruku za unita-

181

vanjem, koja se razvila u sloen tehniki sistem, povee sa stvarnom

eljom za ubijanjem, nastaje proces koji karakterizira automatizam,
nerazmiljanje i prazninu, koji nas uasavaju; jer nitko zapravo nije imao tu namjeru, ve se sve dogodilo kao samo od sebe.
Na mikro-podruju privatnog ivota svaki ovjek prolazi kroz
isti proces dok se odsutno igra prstima, pri emu lomi ibice ili
guva papir. iroka razgranatost tog mehanikog nagona za unitavanjem kod ovjeka usko je povezana s razvojem njegove tehnike
alata. ovjek je, istina, nauio kako da tvrdo savlada tvrdim, no
ipak mu, u krajnjoj liniji, za sve ostaju ruke. Samostalni ivot ruku
imao je i ovdje nevjerojatne posljedice. One su u vie smislova bile
naa sudbina.
Oni koji ubijaju uvijek ostaju moni
aka nije odigrala ulogu uzora i poticaja samo kao cjelina. I
pojedinani su prsti, a posebno isprueni kaiprst, dobili odreeno
znaenje. Prst se na kraju suava i naoruan je noktom; on je prvi
dao aktivan osjeaj bodenja. Bode, koji se iz njega razvio, u stvari
je otriji i zailjeni prst. Krianjem ptice i prsta nastala je strijela.
Da bi mogla prodrijeti dublje, strijela se morala produljiti; da bi bolje letjela, morala se stanjiti. U njezinu su stvaranju igrali ulogu
i kljun i trn, pri emu je kljun bez sumnje bio neto specifino za
ptice. Zaotreni se tap pretvorio u koplje; bila je to ruka koja zavrava jednim jedinim prstom.
Svem je oruju te vrste zajednika koncentriranost u jednoj
toki. I samog je ovjeka bolo veliko trnje; izvlaio ga je prstima.
Psiholoki je korijen ovog oruja prst koji se odvaja od ostalog dijela ake i predstavlja trn koji prenosi ubod. Ubodeni ovjek poinje i sam bosti vlastitim prstima i umjetnim prstima, koje je postupno nauio raditi.
Svi pokreti ruke nemaju jednaku silu; njihov se ugled meusobno razlikuje. Mnogo toga to je naroito vano za ivot grupe ljudi
moe uivati velik ugled. Meutim, najvei ugled uiva ono to ima
za cilj ubijanje. Ljudi se boje onog to moe izazvati smrt, dok je
ono to ne vodi neposredno do smrti samo korisno. Sve strpljive
kretnje ruke donose onima koji se ograniavaju na takve kretnje,
samo potinjenost. A oni drugi, kojima je cilj ubijanje, imaju mo.

O psihologiji jedenja
Sve to se jede jest predmet moi. Gladan ovjek osjea u sebi
prazan prostor. Nelagodu koju u njemu stvara ta praznina ovjek

182
Masa i mo

prevladava tako to je ispunjava jelom. Sto je sitiji, to se bolje osjea. Najvea izjelica, onaj koji moe najvie pojesti, lei oputen
i pun zadovoljstva. Postoje grupe ljudi koji u takvoj najveoj izjelici vide svog poglavicu. Njima se ini da im njegov uvijek zadovoljeni apetit jami za to da mi sami nikada nee trpjeti glad. Oni
se uzdaju u njegov puni eludac, kao da ga je napunio i za njih. Ovdje se jasno pokazuje povezanost izmeu probave i moi.
U drugim je oblicima vlasti potovanje prema debljini najvee
izjelice malo potisnuto u drugi plan. Vie nije neophodno da on bude
lakat deblji od ostalih. Meutim, on jede i pije s izabranim ljudima iz
svoje okolice, i ono ime ih on nudi pripada njemu. Ako ve on sam
ne moe najvie pojesti, onda moraju biti najvee njegove zalihe;
on posjeduje najvie stoke i najvie ita. Mogao bi, samo kad bi htio,
biti najvea izjelica. Ali, on taj osjeaj zadovoljstva od sitosti prenosi na svoju imovinu, na sve koji s njim sjede za stolom, te samo
zadrava pravo da od svega uzima prvi. Lik kralja koji moe najvie pojesti nije sasvim izumro. Cesto se dogaalo da neki vladar odigra tu ulogu pred svojim oduevljenim podanicima. I vladajue grupe kao cjelina rado su se preputale orgijanju; u tom je pogledu poslovino ono to se pria za Rimljane. vrsto uspostavljena nasljedna vlast esto se prikazivala u tom obliku, a kasnije bi je oni koji
su kasnije doli na vlast, oponaali i nadmaili.
Mogunost rasipanja i mo koja nam za to daje priliku u nekim je drutvima dosegla razmjere pravih ritualno fiksiranih orgija
unitavanja. Najuveniji je potla sjevernoamerikih Indijanaca; on
se sastoji u masovnim sveanim okupljanjima cijele zajednice, koja
kulminiraju nadmetanjem poglavica u unitavanju. Svaki ,se poglavica hvali time koliko je svoje imovine spreman rtvovati; onaj koji
stvarno dopusti da mu se uniti najvie imovine, postaje pobjednik
i stjee najveu slavu. Ve i sposobnost da se najvie pojede pretpostavlja oduzimanje ivota onim ivotinjama koje ovjek posjeduje. Stjee se dojam da se u potlau to unitavanje prenijelo na onaj
dio imovine koji se ne moe pojesti. Poglavica se tako moe hvaliti
jo vie nego to bi se hvalio da je sve pojeo, i pri tome je jo poteen tjelesne nelagode.
Moda je korisno obratiti panju na ljude koji jedu openito,
bez obzira na njihov poloaj na drutvenoj ljestvici. Moemo zamijetiti odreeno meusobno potovanje onih koji zajedno jedu. Ono
se izraava ve i u tome to oni neto dijele. Jelo koje lei pred njima u zajednikoj posudi pripada svima njima zajedno. Svaki jede
dio tog jela; svaki moe vidjeti da su i drugi uzeli dio jela. ovjek se trudi da bude pravedan i da nikoga ne zakine. Povezanost
meu ljudima koji jedu najjaa je onda kad jedu jednu ivotinju,
jedno tijelo, koje su poznavali kao cjelinu dok je bilo ivo, ili kad
jedu isti kruh. Meutim, to svejedno ne objanjava izvjesnu sveanost njihova dranja: njihovo potovanje takoer znai da nee po-

0 psihologiji jedenja

183

jesti jedan drugog. Istina je da je to uvijek zajameno meu pripadnicima jedne grupe. No, ta se izvjesnost uvjerljivo izraava tek u
trenutku jedenja. Ljudi sjede zajedno, otkrivaju zube, jedu, ali ak
ih u tom kritinom trenutku ne savladava elja da pojedu drugog
ovjeka. Zbog toga jedan drugog potuju; svaki potuje onog drugog zbog njegove suzdranosti, koja je jednaka njegovoj.
U obitelji se mukarac brine za nabavu hrane, a ena mu priprema jelo. Najjaa se spona meu njima sastoji u tome to mu ona
redovito priprema jelo. Najprisniji obiteljski ivot postoji tamo gdje
ljudi najee zajedno jedu. Slika koju pri tome imamo pred oima
jest slika roditelja i djece okupljenih oko stola. Sve izgleda kao priprema za taj trenutak; to se taj trenutak redovitije i ee ponavlja, to se povezanijim osjeaju njezini lanovi koji zajedno jedu.
Dopustiti nekome da sjedne za taj stol, praktiki znai primiti ga u
obitelj.
Moda je sada najbolja prilika da velimo neto o jezgri i sri
ove institucije: o majci. Majka je ona koja daje za jelo svoje vlastito
tijelo. Ona je u sebi hranila dijete a onda mu daje i svoje mlijeko.
Ta se tendencija nastavlja tijekom kasnijih godina, ali u blaem
obliku; njene misli krue oko hrane koja je potrebna djetetu koje
raste. To ne mora biti njezino vlastito dijete; netko joj moe podmetnuti tue dijete; ili moe usvojiti tue dijete. Njezina se strast
sastoji u tome da daje hranu; da vidi da dijete jede; da vidi kako
jelo kod djeteta dovodi do nekakvih rezultata. Njezin je vjeiti cilj
rast djeteta i porast njegove teine. Njezino ponaanje djeluje nesebino, a zapravo i jest nesebino ako je promatramo kao odvojenu
cjelinu, kao ovjeka za sebe. U stvarnosti se, meutim, njezin eludac udvostruio, i ona ima kontrolu nad oba eluca. U poetku je
novi eludac, novo, jo nerazvijeno tijelo, zanima vie nego njeno
vlastito. Sada je samo postalo vidljivo ono to se dogodilo za vrijeme trudnoe. Ako probavu shvatimo kao sredinji proces moi, onda moramo ostati pri toj ulozi majke. Meutim, ona taj proces dijeli na vie nego jedno tijelo, pa injenica da je novo tijelo, za iju
se hranu brine, odvojeno od njezinog, ini taj proces u cjelini jasnijim i svjesnijim. Vlast majke nad djetetom u ranom stadiju njegova
ivota je apsolutna, ne samo zato to njegov ivot ovisi o njezinom,
ve i zato to i ona sama osjea nesavladiv nagon da stalno primjenjuje tu mo. Koncentracija elje za dominacijom nad tako malim
stvorenjem daje joj osjeaj velike nadmoi, koji ne moe nadmaiti
nijedan drugi normalni odnos s drugim ljudima.
Kontinuitet te vlasti, kojom je ona zabavljena danju i nou, nevjerojatni broj pojedinosti od kojih se sastoji, daju majci savrenost i zaokruenost kakva ne postoji ni kod jedne druge vrste vlasti. Ona se ne ograniava na izdavanje zapovijedi, koje dijete u poetku uope ne moe razumjeti. To znai da ona moe jedno stvorenje drati zarobljenim, iako to u ovom sluaju ide u korist djeteta;
da moe ne shvaajui to radi prenijeti na nekog drugog ono

0 psihologiji jedenja

184

Mas a i mo

to je prije nekoliko desetaka godina i sama trpjela pod pritiskom

i sauvala u sebi kao neunitivi alac; da moe izazvati rast, ono to
jedan vladar moe postii samo davanjem viih poloaja. Za majku
dijete objedinjuje karakteristike biljke i ivotinje. Ono joj omoguuje uivanje prava suvereniteta, koje ovjek inae ostvaruje posebno; nad biljkama tako to nad njima vlada pospjeujui njihov rast onoliko koliko eli a nad ivotinjama tako to ih dri zarobljenima i kontrolira njihovo kretanje. U rukama majke dijete raste kao ito; poput neke domae ivotinje ono radi kretnje koje mu
dozvoljava majka; ono joj oduzima dio starog tereta zapovijedi, koji
titi svakog ovjeka; osim toga, dijete postaje ovjek, nov i potpuno
ovjek, za iji joj odgoj grupa u kojoj ivi mora uvijek biti zahvalna.
To je najintenzivniji oblik moi. Postoje dva razloga zbog kojih se
uloga majke obino ne shvaa na taj nain. Svaki ovjek nosi u
sebi sjeanje na vrijeme slabljenja te moi; i svakome se ini
vanijim uoljiviji, ali ne toliko bitni suverenitet oca.
Obitelj postaje tvrda i nepopustljiva onda kad druge iskljuuje
iz svog zajednikog obroka; oni za koje se moramo brinuti jesu
uvjerljiva isprika za iskuenje drugih. Neosnovanost tog izgovora
vidi se kod obitelji koje nemaju djece a ipak uope ne pokuavaju
podijeliti svoj obrok s drugima: dvolana je obitelj najjadnija tvorevina koju je stvorilo ovjeanstvo. Meutim, i u obiteljima koje
imaju djecu, esto se osjea da ona slue samo kao krinka za golu
sebinost. Ljudi tede za svoju djecu i putaju druge da gladuju.
A u stvari na taj nain cijeli ivot uvaju sve za sebe.
Moderni ovjek voli jesti u restoranima, za odvojenim stolom,
u svojoj maloj grupi, za koju onda plaa. Budui da u lokalu svi jedu, ljudi se za vrijeme obroka predaju iluziji da svi imaju dostatno
za jelo. Meutim, ta iluzija ne treba dugo niti onima koji su tankoutni. Siti lako prelaze preko gladnih.
ovjek koji jede postaje tei, osjea se teim. To je jedna vrsta
hvalisanja; on vie ne moe rasti ali moe postati debljim na licu
mjesta, pred oima drugih. I to je jedan od razloga zato ovjek
rado jede zajedno s drugima, to je neka vrsta nadmetanja u punjenju eluca. Osjeaj ugode koji ima kad se zasiti jest krajnja toka,
do koje ljudi rado dolaze. Nekada se nitko nije toga stidio: ljudi su
morali brzo pojesti velik plijen, svatko je pojeo koliko je mogao i
odnio svoju zalihu u sebi.
ovjek koji jede sam, odrie se ugleda koji tom procedurom
inae stjee kod drugih ljudi. Kad jede sam, nema nikoga na koga
bi njegovi zubi ostavili dojam. Kad ljudi jedu zajedno, svaki pojedinac otvara usta i upotrebljava zube, i pri tome zamjeuje zube drugih. Onaj tko nema zube djeluje jadno, dok onaj tko ih ima, ali ih
ne pokazuje, ima u sebi neto asketsko. Najprirodnija prilika za pokazivanje zuba prua se kod zajednikog obroka. Naa nam moderna
pravila ponaanja nalau da jedemo zatvorenih usta. Na taj se na-

185

in blaga prijetnja sadrana u jednostavnom otvaranju usta svodi

ma najmanju moguu mjeru. Meutim, ni naa bezopasnost nije onakva kakvom se ini. Ljudi jedu noem i viljukom koji bi lako mogli posluiti za napad. Svatko ima pred sobom svoj vlastiti pribor,
a u odreenim ga prilikama nosi sa sobom. Meutim, komadi jela
koji ovjek ree, i to je mogue mirnije stavlja u usta, zove se i u
modernim jezicima zalogaj (njem. Biz -griz-, prim. prev.).
Smijeh se smatra vulgarnim zato to pri smijanju ovjek irom
otvara usta i pokazuje zube. Sigurno je da smijanje izvorno pokazuje
radost zbog nekog plijena ili jela koje mu se ini sigurnim. ovjek
koji padne podsjea na progonjenu i oborenu ivotinju. Svaki pad
koji izaziva smijeh podsjea na bespomonost oborenog; sve to je
oboreno moglo bi se, kad bi se htjelo, smatrati plijenom. ovjek se
ne bi smijao kad bi nastavio niz opisanih procesa i stvarno pojeo ono
to je palo. On se smije umjesto da pojede ono to je palo. Smijeh
izaziva jelo koje nam je izmaklo; iznenadni osjeaj nadmoi, kao to
je ve rekao Hobbes. Meutim, nije dodao da se taj osjeaj pretvara u
smijeh onda kad izostane posljedica te nadmoi. Hobbesovo
shvaanje smijeha djelomice pogaa istinu; no, on nije uspio proniknuti u njegove ivotinjske korijene, moda zato to se ivotinje
ne smiju. Meutim, ivotinje si nikada ne uskrauju jelo koje im je
nadohvat, ako stvarno imaju volju za jelo. Samo je ovjek nauio
kako da savreni proces jedenja nadomjesti simbolinim inom. ini
se da kretanje koje dolazi od oita i koje je karakteristino za
smijeh nadomjeta niz kretnji unutranjeg gutanja.
Od svih ivotinja jedino hijena isputa zvuk koji je stvarno slian naem smijehu. Taj se smijeh moe umjetno izazvati tako da
pred uhvaenu hijenu stavimo neto za jelo i onda joj to iznenada
oduzmemo prije nego to ga ima vremena dohvatiti. Valja spomenuti da se ona na slobodi hrani strvinom; moemo pretpostaviti da
se vrlo esto dogaa da joj ono to bi htjela pojesti odnose ispred
nosa.

Preivjeli

Preivjeli
Trenutak preivljavanja jest trenutak moi. Strava koju u nama izaziva pogled na smrt, pretvara se u zadovoljstvo zato to sami nismo mrtvi. Mrtvac lei, a preivjeli stoji. Izgleda kao da je
upravo zavrila nekakva bitka i kao da smo mi sami ubili tog mrtvog. Kod preivljavanja je svaki drugi ovjek neprijatelj, dok je s
gledita ovog elementarnog likovanja svaka bol mala. Meutim, vano je da preivjeli stoji sam nasuprot jednom ili nekoliko mrtvih.
On vidi da je sam, osjea da je sam, te ne smijemo zaboraviti da
njegova mo proizlazi jedino iz injenice da je samo on preivio.
Sve tenje ljudi za besmrtnou sadre neto od ove elje za
preivljavanjem. ovjek ne eli samo vjeito ivjeti, ve eli ivjeti
i onda kad drugih vie ne bude. Svatko eli postati najstariji i znati
da je najstariji, a ako ve ne bude njega, eli da to bude njegovo
ime.
Najnii je oblik preivljavanja ubijanje. Isto kao to ovjek ubija ivotinju kojom se hrani, koja onda bespomono lei pred njim,
tako da je moe razrezati u ikomadie i razdijeliti kao plijen, i pojesti
zajedno s ljudima oko sebe, on e isto tako ubiti drugog ovjeka koji
mu stoji na putu, koji mu se suprotstavlja, koji stoji pred njim kao
neprijatelj. ovjek ga eli oboriti da bi osjetio da on jo ivi, a
protivnik ne. No, protivnik ne smije sasvim nestati, tjelesna prisutnost njegova lea neophodna je za taj osjeaj likovanja. I sada
preivjeli moe s njim raditi to hoe, jer mu vie ne moe uiniti
nita naao. Protivnik lei, i uvijek e ostati leati; vie nikada nee
ponovno ustati. Moemo mu uzeti oruje; moemo odrezati komade
njegova tijela i sauvati ih kao trofeje. Taj trenutak suoenosti s
ubijenim ispunjava preivjeloga neobinom snagom, koja se ne da
usporediti ni sa kojom drugom vrstom snage. To je trenutak 2a koji
najvie elimo da se ponovi.
Jer, preivjeli zna za mnoge mrtve. Ako je bio u borbi, onda
je vidio kako su drugi oko njega padali mrtvi. Otiao je u borbu sa
svjesnom namjerom da se potvrdi u sukobu s neprijateljem. Njegova je izriita namjera bila da ubije to vie neprijatelja, jer pobijediti moe samo ako mu to poe za rukom. Za njega pobjeda i
preivljavanje postaju jedno te isto. No, i pobjednici moraju platiti

Preivljavanje i neranjivost

189
188

Masa i mo

odreenu cijenu. Meu mrtvima lei mnogo njihovih vlastitih ljudi. Na bojnom polju lee prijatelji i neprijatelji na zajednikoj gomili mrtvaca. Ponekad su bitke takve da se kasnije vie ne mogu
razdvojiti poginuli protivnikih strana; u tom se sluaju njihovi
ostaci pokapaju u jedan zajedniki grob.
Nasuprot toj gomili poginulih stoji preivjeli kao povlateni
sretnik. Nevjerojatno je da je on jo uvijek iv, dok toliki drugi,
koji su jo malo prije bili s njim, nisu. Mrtvi bespomono lee, a on
stoji meu njima, uspravan, i ini se kao da se bitka vodila samo
zato da bi on preivio. Smrt je otklonjena od njega i prebaena na
druge. Ne zato to bi on izbjegavao opasnost. On se izloio smrti usred svojih prijatelja. Oni su pali. On stoji i likuje.
Taj osjeaj nadmoi nad mrtvima poznaje svatko tko je bio u
ratu. On moe biti prikriven tugovanjem za drugovima; meutim,
drugova ima malo, a mrtvih uvijek mnogo. Osjeaj snage koji ima
ovjek koji stoji nasuprot mrtvima u biti je jai od svake tuge, to
je osjeaj da je ovjek izabran izmeu ostalih, ija je sudbina na izgled ista. ovjek se, ve zbog same injenice da je jo iv, osjea
na neki nain boljim od njih. On se potvrdio time to je jo iv.
Potvrdio se izmeu mnogo njih koji sada lee mrtvi. Onaj tko esto
uspijeva preivjeti postaje junak. On je jai. On ima u sebi vie ivota. Znai da su mu vie sile naklonjene.

Preivljavanje i neranjivost
ovjekovo je tijelo golo i osjetljivo; zbog svoje mekoe osjetljivo na svaki dodir. Ono to mu je u blizini, ovjek s naporom dri
na udaljenosti od svog tijela, ali ga ono moe lako dohvatiti iz daljine. U njega mogu prodrijeti ma, koplje ili strijela. ovjek je izmislio tit i oruje, izgradio oko sebe zidove i cijele tvrave. Meutim, od svih garancija najvie prieljkuje osjeaj neranjivosti.
To je pokuao ostvariti na dva razliita naina. Oni su meusobno potpuno suprotni, i stoga su i njihovi rezultati vrlo razliiti. S
jedne se strane pokuao udaljiti od opasnosti, postavivi izmeu sebe i nje velike prostore koji su bili pregledni i koji su se mogli nadzirati. On se, tako rei, sakrio pred opasnou i protjerao je iz svoje
blizine.
Meutim, on je uvijek bio ponosan na onaj drugi nain. Sva
su rana predanja puna razmetanja i samohvale o tom drugom nainu: ovjek je potraio opasnost i suoio se s njom. Dozvolio joj je
da mu se to vie priblii pa da se onda stvar odlui. Iz svih je moguih situacija izdvojio ranjivost i onda je doveo do vrhunca. Stvo-

rio je sebi neprijatelja i onda ga izazvao. Moda je taj ve i bio njegov neprijatelj, moda ga je on tek proglasio svojim neprijateljem.
Bez obzira na to to se dogaalo u pojedinim sluajevima, imao je
za cilj najveu opasnost i neodlonost odluke.
To je put junaka. to junak hoe? to je zapravo njegov cilj?
Slava, koju su junaci stjecali u svojim narodima, slava koja je bila
postojana i neprolazna tako dugo dok su njihova djela bila raznolika ili se brzo nizala jedno za drugim, prikriva dublje motive tih djela. Pretpostavlja se da je njima bilo stalo samo do slave, no ja mislim da ih je prvotno zanimalo neto sasvim drugo: naime osjeaj
neranjivosti, koji je na taj nain naglo jaao.
Konkretna situacija u kojoj se nalazi junak kad proe opasnost
jest poloaj preivjeloga. Neprijatelj ga je htio ubiti, isto kao i on
njega. Suoili su se jedan s drugim s tom izriitom i nepromjenljivom namjerom. Neprijatelj je ubijen. Meutim, junaku se tijekom
borbe nije dogodilo nita. Opijen nevjerojatnom injenicom da je
jo uvijek iv, junak juri u slijedeu borbu. Neprijatelj mu nije mogao uiniti naao, znai da mu nitko nita ne moe. Svaka ga pobjeda i svaki mrtvi neprijatelj ini sve sigurnijim: njegova neranjivost Taste, postaje sve bolje oruje.
Osjeaj neranjivosti ne da se stei ni na koji drugi nain. Onaj
tko je protjerao opasnost, tko se pred njom skriva, samo odlae trenutak odluke. Onaj tko se suoava s opasnou, tko preivi i opet
se izlae opasnosti, tko gomila trenutke preivljavanja, taj moe stei osjeaj neranjivosti. Tek onda kad stekne taj osjeaj, on postaje
junak. A onda je spreman na sve, i nema se ega bojati. Moda smo
skloni divite mu se jo vie onda dok jo ima razloga za strah. No,
to je poimanje promatraa koji stoji izvan zbivanja. Narod hoe da
njegov junak bude neranjiv.
Meutim, junaka se djela ne iscrpljuju u svojevoljno izabranim
dvobojima. Junak se moe suprotstaviti cijeloj gomili neprijatelja,
te injenica da ih napada unato njihovoj brojnosti i da im ne samo
izmie, ve da ih sve ubija, moe jednim mahom stvoriti osjeaj neranjivosti.
Dingis-kana je jedan od njegovih najstarijih i najvjernijih pratilaca zapitao: Ti si vladar i svi te nazivaju junakom. Koje znakove
osvajanja i pobjede nosi na ruci? Dingis-kan mu je odgovorio:
Prije nego to sam se uspeo na prijestolje, jedanput sam jahao po
nekoj ulici i naiao na est mukaraca koji su leali u zasjedi kod
nekog mosta i vrebali na moj ivot. Kad sam se pribliio, izvukao
sam ma i napao ih. Obasuli su me kiom strelica, no sve su strelice
promaile cilj, nijedna me nije dotakla. Sve sam ih ubio maem i
neozlijeen odjahao. Na povratku sam proao kraj mjesta gdje sam
ubio tu estoricu. Njihovih je est konja lutato naokolo bez svojih
gospodara. Sve sam ih dotjerao svojoj kui.72

190

Masa i mo

. Tu neranjivost u borbi protiv est neprijatelja, Dingis-kan smatra sigurnim predznakom osvajanja i pobjede.

Preivljavanje kao strast

Zadovoljstvo preivljavanja, koje je neka vrsta uitka, moe se
pretvoriti u opasnu i nezasitnu strast. Ona sa svakom prilikom sve
vie raste. to je vea gomila mrtvih meu kojima pojedinac ostaje
na ivotu, to ee on doivljava takve gomile, to je jaa i ustrajnija njegova potreba za tom gomilom. ivoti junaka i plaenika potvruju da kod njih nastaje neka vrsta ovisnosti, koja se vie ne moe zaustaviti. Obino se za to daje slijedee objanjenje: da takvi
ljudi jo jedino mogu disati u opasnosti; da je ivot bez opasnosti
njima prazan i sumoran; da vie ne mogu uivati u mirnom ivotu.
Ne smijemo potcjenjivati dra opasnosti. No, zaboravlja se da ti ljudi ne idu sami u svoje pustolovine; da su s njima i drugi, koji podlijeu opasnosti. Ono to oni u stvari trebaju, ono bez ega vie ne
mogu, jest stalno obnavljanje uitka koji donosi preivljavanje.
Meutim, to ne znai da se ovjek uvijek mora sam izlagati nekoj
opasnosti da bi zadovoljio tu elju. Nitko ne moe sam oboriti dostatno ljudi. Na bojnim poljima bezbroj vojnika ratuje jednoduno, i ako je pojedinac njihov zapovjednik, ako kontrolira njihove pokrete, ako je bitka rezultat najosobnije odluke, onda taj koji zapovijeda moe osjetiti da rezultat za koji je on odgovoran pripada njemu, zajedno sa svim leevima protivnika. Zapovjednik ne nosi bez
razloga neko ponosno ime. On zapovijeda: on alje svoje ljude u
borbu protiv neprijatelja, u smrt. Ako pobijedi, pripada mu cijelo
polje mrtvih. Jedni su pali za njega, drugi protiv njega. Iz jedne pobjede u drugu on uspijeva nadivjeti sve njih. Pobjeda koju slavi
najtonije pokazuje to je bio njegov cilj. Znaenje pobjede mjeri
se brojem mrtvih. Smijena je pobjeda u kojoj se neprijatelj predao
bez prave borbe, nakon koje na gomili lei malo poginulih. Pobjeda
je slavna onda ako se neprijatelj hrabro borio, ako je teko izborena i ako je zahtijevala velik broj rtava.
Cezar je nadmaio sve ratne junake i zapovjednike zajedno, zahvaljujui tome to je vodio najvie bitaka i to je ubio najvie neprijatelja. Jer, u nepunih deset godina tijekom kojih je ratovao s
Galijom, osvojio je na juri preko 800 gradova, podjarmio 300 naroda, borio se s tri milijuna
ljudi i od toga milijun njih ubio u borbi
a isto toliko ih zarobio.-73
Ova ocjena potjee od Plutarha, za kojeg se ne moe rei ni
da je volio rat ni da je bio krvoedan, dakle od jednog od najhuma-

Vladar kao preivjeli

191

nijih umova koje je ovjeanstvo ikada stvorilo. Njegova je ocjena

vrijedna zato to Plutarh radi tako nedvosmislenu bilancu Cezarovih ratova. Cezar se borio protiv tri milijuna neprijatelja, jedan je
milijun ubio a jedan milijun zarobio. Nadmaili su ga kasniji vojskovoe, Mongoli i drugi. No, ta je stara ocjena karakteristina za
naivnost s kojom se sve to se dogodilo pripisuje samo vojskovoi.
Na juri osvojeni gradovi, podjarmljeni narodi, tri milijuna potuenih, ubijenih, zarobljenih neprijatelja sve to pripada Cezaru. Tu
se ne pokazuje naivnost Plutarha, ve naivnost povijesti. Na nju smo
naviknuti od ratnih izvjetaja egipatskih faraona; u tom se smislu
nije mnogo promijenilo sve do dananjeg dana.
Dakle, Cezar je sretno nadivio tolike neprijatelje. U takvim se
prilikama raunanje vlastitih gubitaka smatra netaktinim. Oni su
poznati, ali ih nitko ne predbacuje velikom vojskovoi. Cezar u svojim ratovima nije imao mnogo gubitaka u usporedbi s brojem ubijenih neprijatelja. Pa ipak, nadivio je nekoliko tisua saveznika i
Rimljana, te ni u tom smislu nije ostao praznih ruku.
Te su se hvalisave bilance prenosile s generacije na generaciju;
u svakoj su se nalazili potencijalni ratni junaci. Njihova strast za tim
da nadive masu ljudi raspirivala se sve dok se nije pretvorila u
ludilo. ini se da sud povijesti opravdava njihove namjere jo prije
nego to su ih oni uspjeli ostvariti. Oni koji su najbolji u ovakvom
preivljavanju imaju najvee i nasigurnije mjesto u povijesti. Za
takvu je slavu u krajnjoj liniji bitniji ogromni broj rtava nego pobjeda ili poraz. Pitanje je kako se Napoleon stvarno osjeao za vrijeme pohoda na Rusiju.

Vladar kao preivjeli

Paranoinim tipom vladara mogli bismo nazvati onog koji svim
sredstvima nastoji odrati opasnost na udaljenosti. Umjesto da izaziva opasnost i da joj se suprotstavlja, da dopusti da odlui sama
borba s opasnou, on joj pokuava preprijeiti put lukavstvom i opreznou. On e stvoriti oko sebe pregledan prazan prostor i zamijetiti i ocijeniti svaki znak njezina pribliavanja. Uinit e to na
svim stranama, jer svijest tome da ima mnogo onih koji bi ga istodobno mogli napasti, pothranjuje njegov strah od opkoljavanja. Opasnost je svugdje, a ne samo pred njim. Ona je ak vea iza njegovih lea, gdje je ne bi mogao zamijetiti dostatno brzo. Zbog toga
ima otvorene oi na sve strane, i ne smije propustiti ni najmanji
um, jer bi on mogao znaiti neprijateljske namjere.

Vladar kao preivjeli

193
192

Masa I mo

Pojam svih opasnosti je, naravno, smrt. Vano je da tono

utvrdimo kako se on postavlja prema smrti. Prvo i najvanije
obiljeje vladara jest njegovo pravo odluivanja o ivotu i smrti.
Njemu se nitko ne smije pribliiti; onoga tko mu donosi neku
poruku i tko mu se mora pribliiti, pretrauju da bi vidjeli da li nosi
oruje. Smrt se planirano dri na razdaljini od vladara: dok on sam
smije i mora osuivati na smrt. On moe osuditi na smrt koliko
god puta hoe. Njegova se smrtna presuda uvijek izvrava. Ona je
peat njegove moi; ona je apsolutna samo tako dugo dok njegovo
pravo osuivanja na smrt ostaje nepovredivo.
Jer, njemu je stvarno podreen samo onaj koji mu dozvoli da
ga ubije. Posljednje, presudno iskuavanje poslunosti uvijek je isto. Njegovi se vojnici odgajaju tako da budu spremni na dvije stvari: oni moraju ii na pohod da bi ubili njegove neprijatelje i biti
spremni za njega poi u smrt. Meutim, i svi drugi podanici, koji
nisu vojnici, znaju da ih u svakom trenutku moe zahvatiti njegova
mo. On smije iriti strah; to je njegovo pravo zbog kojeg ga izuzetno tuju. U ekstremnim sluajevima on postaje predmet oboavanja.
Sam je Bog izrekao smrtnu presudu nad svim ljudima koji ive sada i svima koji e tek ivjeti. O njegovoj volji ovisi kad e izvriti
presudu. Nikome ne pada na pamet da se protiv toga pobuni bio
bi to beznadan pokuaj.
Pa ipak, ovozemaljskim je vladarima tee nego Bogu. Oni ive
vjeno: njihovi podanici znaju da i njima dolazi kraj. Taj se kraj
ak moe ubrzati. I to silom, kao svaki drugi kraj. Onaj tko uskrauje poslunost, spreman je na borbu. Nijedan vladar ne moe biti
siguran da e mu podanici biti uvijek posluni. Sve dok oni dozvoljavaju da ih ubija, on moe mirno spavati. Cim jedan uspije izbjei njegovu presudu, vladar je ugroen.
U vladaru je uvijek iva svijest o toj ugroenosti. Kasnije, kad
budemo govorili o prirodi zapovijedi, vidjet emo da se njegova strahovanja moraju poveavati to se vie poveava broj izvrenih zapovijedi. On moe umiriti svoje sumnje samo egzemplarnim kanjavanjem. On e zapovjediti smaknue ikoje je samo sebi svrhom,
pri emu nee biti toliko vana krivica rtve. S vremena na vrijeme e mu trebati smaknua, sve vie smaknua to vie rastu njegove sumnje. Njegovi najpouzdaniji, moemo rei najsavreniji podanici, jesu oni koji su za njega poli u smrt.
Jer, svako smaknue za koje je odgovoran njemu daje novu snagu. Snaga do koje na taj nain dolazi jest snaga preivljavanja. Njegove rtve moda i nisu poduzele nita protiv njega, ali su to mogle
uiniti. Njegov ih strah pretvara moda tek naknadno u neprijatelje koji su se borili protiv njega. Osudio ih je, smaknuti su, a
on je preivio. Pravo na izricanje smrtnih presuda u njegovim se
rukama pretvara u oruje kao svako drugo, no ipak mnogo djelotvornije. Barbarski i orijentalni vladari esto su pridavali veliku

vrijednost gomilanju takvih rtava u svojoj blizini, tako da su ih

stalno imali pred oima. No, ak i tamo gdje se moral protivio takvom gomilanju mrtvih, vladari su se njima ipak bavili u svojim
mislima. Jednu takvu jezivu igru opisuje rimski car Domicijan. U
banketu koji je on izmislio i koji se sigurno nikada nije ponovio u
istom obliku, dolazi do potpunog izraaja paranoini strah vladara.
Opis tog banketa nalazimo kod Kasija Dija:
Jednom je drugom prilikom Domicijan ugostio najuglednije
senatore i patricije na slijedei nain. Uredio je jednu prostoriju u
kojoj je sve, strop, zidovi i pod, bilo crno kao smola, i pripremio gole
leajeve u istoj boji, koji su se nalazili na golom podu. Svoje je
goste pozvao nou i bez pratnje. Zapovjedio je da se pokraj svakog
stavi ploa koja je imala oblik nadgrobnog kamena i nosila ime gosta; tu su jo bile i male svjetiljke kakve vise na grobovima. Onda
su u tu prostoriju uli lijepo graeni goli djeaci, isto tako crno obojeni, kao duhovi. Otplesali su jedan jezivi ples oko gostiju i onda
stali pokraj njihovih nogu. Onda je gostima doneseno jelo koje se
obino donosi za duhove poginulih, i to sve crne boje i u crnim posudama. Svi su gosti poeli drhtati i kolebati se, oekujui da e im
slijedeeg trenutka netko prerezati vrat. Zanijemili su svi osim Domicijana. Vladala je grobna tiina, kao da se svi ve nalaze u carstvu
smrti. Sam je car glasno nadugako i nairoko priao o smrti i pokolju. Konano ih je otpustio. No, prije toga je udaljio njihove robove,
koji su ih ekali u predsoblju. Predao je goste drugim robovima, koje oni nisu poznavali, i zapovjedio da ih odvezu kolima ili odnesu
u nosiljkama. Tako je u njima stvorio jo vei strah. Tek to su gosti stigli kui i odahnuli, najavljen je kod svakog carev glasnik. I
dok je svaki bio siguran da mu je sada kucnuo posljednji as, jedan
mu je donio plou od srebra. Drugi su donijeli razliite predmete,
meu njima i posude od skupa materijala, u kojima je bilo poslueno jelo. Na kraju se kod svakog gosta pojavio i djeak koji mu
je sluio kao njegov duh, no sada je svaki djeak bio opran i dotjeran. Nakon to su cijelu no proveli u smrtnom strahu, sada su dobili poklone.
To je, dakle, bio, kako veli narod Domicijanov mrtvaki banket.7"
Gosti su zanijemili od neprestanog straha u kojem ih je drao
Domicijan. Govorio je samo on, i to o smrti i ubijanju. Izgledalo je
kao da su oni mrtvi, a samo on iv. Na toj je gozbi on objedinio
sve svoje rtve, jer su gosti sigurno vidjeli sebe kao rtve. Obuen
kao domain, ali u stvari kao preivjeli, Domicijan je govorio svojim rtvama koje su bile obuene kao gosti. No, scena preivljavanja
nije bila samo masovna, ve je prolazila rafiniranu gradaciju. Gosti
su, dodue, bili kao mrtvi, pa ipak ih je on jo uvijek mogao ubiti.
Na taj je nain fiksiran stvarni proces preivljavanja. Otpustivi ih,
Domicijan ih je pomilovao. No, on u njima ponovno izaziva strah

Spas Flavija Josipa

194

Masa i mo

jer ih predaje nepoznatim robovima. Gosti dolaze kui: on im jo

jedanput alje svoje glasnike smrti. Glasnici im donose poklone, a
time i najvei poklon, ivot. On ih moe, tako rei, poslati u smrt
i onda opet vratiti iz smrti u ivot. Tako se njegovo zadovoljstvo u
igri ponavlja nekoliko puta. Ono mu daje najvei osjeaj moi koji
se moe zamisliti.

Spas Flavija Josipa

Iz povijesti ratovanja izmeu Rimljana i Zidova, koje spada u
doba Domicijanove vladavine, poznat je dogaaj koji savreno prikazuje prirodu preivjeloga. Na rimskoj je strani vrhovni zapovjednik bio Vespazijan, Domioijanov otac, i upravo su se za vrijeme tog
rata flavijevci dokopali prijestolja.
idove je ve neko vrijeme ljutila vladavina Rimljana. Kad je
njihov ustanak protiv Rimljana poprimio ozbiljne razmjere, Zidovi
su imenovali vojne zapovjednike za razliite dijelove zemlje. Oni su
trebali okupiti ljude za rat i stvoriti u gradovima takvo stanje da se
mogu uspjeno suprotstaviti rimskim legijama, koje e sigurno brzo
stii. Josip, koji je bio jo mlad, jer je imao jedva trideset godina,
dobio je provinciju Galileju. On se s velikim arom dao na izvrenje
svog zadatka. U svojoj Povijesti idovskog rata on opisuje prepreke protiv kojih se morao boriti: neslogu graana; suparnike, koji su spletkarili protiv njega i skupljali trupe na svoju ruku; gradove koji nisu eljeli priznati njegovo vrhovno zapovjednitvo ili su
nakon nekog vremena ponovno otkazivali poslunost. Meutim, on
je s nevjerojatnom energijom skupio nekakvu, iako slabo naoruanu vojsku i pripremio tvrave za doek Rimljana.
Rimljani su stigli pod vodstvom Vespazijana, koji je poveo sa
sobom i svog mladog sina Tita, Josipova vrnjaka. Tada je u Rimu
jo carevao Neron. Vespazijan je uivao glas starog, iskusnog generala, koji se iskazao u mnogim ratovima. Vespazijan je prodro u
Galileju i opkolio Josipa i njegovu vojsku Zidova u tvravi Jotapata. Zidovi su se poeli izvanredno hrabro braniti, Josip je bio domiljat i znao odbiti svaki napad; Rimljani su pretrpjeli teke gubitke.
Obrana je trajala 47 dana. Kad su Rimljani pomou lukavstva
napokon uspjeli nou prodrijeti u tvravu kad su svi spavali,
tako da su ih zamijetili tek kad je svanulo, Zidove je zahvatio takav oaj da su u gomilama poinjali samoubojstvo.
Josip je umakao. Citirat u njegove vlastite rijei o njegovim
dogodovtinama nakon zauzimanja grada. Koliko ja znam, u cijeloj
svjetskoj literaturi nema nijednog takvog izvjetaja jednog preiv-

195

jelog. Josip s neobinom pronicljivou, s nekom vrstom razumijevanja sutine preivljavanja, opisuje sve to je poduzeo da bi pobjegao. Nije mu bilo teko da bude iskren, zato to je taj izvjetaj
napisao kasnije, kad je ve bio u velikoj milosti kod Rimljana. 75
Nakon pada Jotapate, djelomice zbog svoje ogorenosti na Josipa, a djelomice zbog toga to je njihovu zapovjedniku bilo neobino stalo do toga da Josip bude uhvaen gotovo kao da je to presudno za ishod rata, Rimljani su traili omrznutog Josipa meu
mrtvima i u svim zakucima grada. No, on se za vrijeme zauzimanja
grada, kao uz boju pomo, prouljao izmeu neprijatelja i skoio
u jednu duboku cisternu, koja se sa strane irila u veliku peinu,
koja je odozgo bila nevidljiva. U tom je skrovitu naao etrdesetak
uglednih ljudi, koji su bili opskrbljeni hranom za nekoliko dana.
Danju je bio u skrovitu, jer je neprijatelj opkolio sve naokolo;
meutim, nou je izlazio iz skrovita da bi pronaao neki put za bijeg i utvrdio gdje se nalaze straari. No, kako je zbog njega cijela
okolica bila odlino uvana, tako da se nije moglo pomiljati na potajni bijeg, vratio se natrag u peinu. Tako je dva dana odlazio u
izvianje; no, trei ga je dan izdala neka ena koja je najprije bila s
njima ali je kasnije bila uhapena. Vespazijan je odmah poslao dva
tribuna s nalogom da Josipu obeaju sigurnost i da ga nagovore da
izae iz peine.
Tribuni su doli do peine, razgovarali s Josipom i jamili mu za
njegov ivot. Meutim, kod njega nisu mogli nita postii; Josip je,
naime, mislio da zna to moe oekivati za ubojstvo tolikih Rimljana.
Blagost onih koji su ga nagovarali nimalo nije promijenila njegovo
miljenje o sudbini koja ga eka. Nije se mogao oteti bojazni da ga
ele izmamiti samo zato da bi ga smaknuli. Naposljetku je Vespazijan poslao treeg glasnika, tribuna Nikanora, kojeg je Josip dobro poznavao, s kojim je ak od prije bio prijatelj. Nikanor je doao i opisivao mu kako Rimljani blago postupaju s pobijeenim neprijateljima i rekao da se vojni zapovjednici vie dive Josipu zbog
njegove hrabrosti nego to ga mrze te da ga vrhovni zapovjednik
uope ne namjerava smaknuti; jer, on moe izvriti tu presudu nad
njima ak ako Josip i ne izae iz ovog skrovita; on je odluio da
Josipu kao hrabrom ovjeku pokloni ivot. Osim toga, nezamislivo
je da bi Vespazijan poslao Josipu njegovog prijatelja u podmukloj namjeri da krenje obeanja maskira prijateljstvom; a isto tako
on, Nikanor, ne bi pristao na to da prevari svog prijatelja.
Meutim, kako se Josip nije mogao odluiti na to ni nakon Nikanorova nagovaranja, vojnici su se u svom bijesu poeli pripremati na to da u peinu bace vatru. Njihov ih je zapovjednik sprijeio
u tome, jer mu je bilo jako stalo do toga da se Josipa doepa ivog.
Dok ga je Nikanor nagovarao a neprijateljske trupe neprestano izvikivale prijetnje, Josip se sjetio svojih stranih snova u kojima mu je
Bog navijestio buduu nesreu Zidova i sudbinu rimskih careva. Jo-

196
M as a i mo

sip je, naime, znao tumaiti snove. Kao sveenik i sin sveenika Josip je dobro poznavao proroanstva svetih knjiga, i mogao je objasniti nagovjetaje koje je Bog ostavio dvosmislenim. Upravo u tom
trenutku, dok je u mislima jo vidio uase iz snova koje je nedugo
sanjao, svladala ga je pobonost te je tiho uputio Bogu slijedeu
molitvu: 'Budui da si odluio pokoriti Zidove, koje si nam stvorio,
budui da je sva srea prela na stranu Rimljana i da si izabrao
moju duu da navijesti budunost, pruit u Rimljanima ruku i ostati na ivotu. No, tebe pozivam kao svjedoka za to da k Rimljanima ne prelazim kao izdajnik, ve kao tvoj sluga.'
Nakon te molitve rekao je Nikanoru da pristaje. Kad su Zidovi
koji su se nalazili u skrovitu zajedno s njim zamijetili da je odluio
popustiti nagovaranju neprijatelja, opkolili su ga u zbijenoj gomili i
napali optubama. Podsjeali su ga na to koliko je Zidova po
njegovu nagovoru umrlo za slobodu. On, koji je bio poznat po
svojoj hrabrosti, sada eli ivjeti kao rob. On, ija se mudrost toliko potivala, nada se mladosti onih protiv kojih se tako tvrdoglavo
borio. Zar je potpuno izgubio glavu? Time e teko povrijediti zakon
otaca, a ako mu je toliko drag njegov vlastiti ivot, time vrijea Boga. Moda je zaslijepljen sreom Rimljana oni nisu zaboravili
dostojanstvo svog naroda. Pruili su mu ruku i ma, tako da dobrovoljno padne kao idovski vojskovoa; a ako ne, onda e pasti protiv svoje volje kao izdajnik. Potegli su maeve i prijetili mu da e
ga sasjei ako se preda Rimljanima.
Josip ih se bojao, ali mu se inilo da bi izdao boju zapovijed
kad bi umro prije nego to je navijesti. Pritjenjen opasnou, pokuao je ukazati na razumne razloge za svoju odluku. Lijepo je umrijeti u ratu, ali prema ratnim obiajima, od ruke pobjednika. No,
najvei je kukaviluk ubiti samoga sebe. Samoubojstvo se protivi
sutini svih bia i istodobno je grijeh protiv Boga Stvoritelja.
Od Boga smo dobili ivot, pa i svoj kraj moramo prepustiti njegovoj
volji. One koji su zgrijeili dignuvi ruku na sebe Bog mrzi i kanjava jo i njihovo potomstvo. Ne prilii im da nesrei koja ih je
pogodila kao ljude jo dodaju i grijeh protiv Stvoritelja. Niim ne
smiju zaprijeiti put svom spasenju, ako je ono mogue. Za njih nije sramota da ostanu ivi, jer su svoju hrabrost ve dostatno dokazali svojim djelima. No, ako ih eka smrt, onda ih ona mora stii
od ruke pobjednika. Njemu nije ni nakraj pameti da prijee k neprijatelju i postane izdajnikom. Meutim, eli da sami Rimljani postanu izdajnici. On e umrijeti zadovoljan ako ga ubiju unato zadanoj rijei i ako ih stigne Boja kazna za krenje rijei, i to e mu
biti vea utjeha nego pobjeda.
Tako je Josip poduzimao sve da svoje pratioce odvrati od samoubojstva. No, oaj ih je uinio gluhim za sve njegove prie. Oni su
se ve odavno predali smrti, tako da su njegove rijei mogle u njima izazvati samo jo vee ogorenje. Poeli su ga optuivati da je
kukavica i pribliavati mu se sa svih strana s isukanim maevima.

Spas Flavije Josipa

197

inilo se da je svatko spreman sasjei ga na licu mjesta. Pritjenjen

opasnou, koja je u njemu probudila razliite osjeaje, Josip je jednog ipozvao po imenu a drugom pogledao u oi pogledom zapovjednika; treeg je primio za ruku a etvrtog sklonio molbama. Tako je
jo jedanput uspio odvratiti od sebe smrtonosni ma. Bio je kao opkoljena divlja koja se uvijek okree protiv onog koji je upravo hoe napasti. Budui da su u ovoj krajnjoj nevolji i oni sami u njemu jo uvijek potivali svog vrhovnog zapovjednika, ruke su im
bile kao ukoene, bodei su im ispali iz ruku dok su mnogi koji su
na njega podigli ma, sami ponovno vratili ma u korice.
Unato svom oajnom poloaju Josip nije izgubio prisebnost
duha; naprotiv, on je, vjerujui u Boju zatitu, stavio ivot na kocku i svojim pratiocima rekao slijedee: 'Budui da smo odluili umrijeti i da je ta odluka vrsta, dopustit emo da sudbina odlui koji
e od nas koga ubiti. Svatko koga pogodi sudbina mora pasti od ruke
onoga koji je oznaen kao slijedei. Na taj e nain smrt stii sve a
nitko nee morati ubiti sam sebe. Bila bi, meutim, velika nepravda
kad bi se nakon smrti svojih drugova posljednji iznenada pokajao i
spasio ivot.'76
Nakon tog prijedloga vratila mu se sigurnost, i kad su svi izjavili da ga prihvaaju, poeli su drebati. Onaj na kog je pao drijeb, dopustio bi da ga ubije onaj tko je bio iza njega. Svi su znali
da iza toga mora umrijeti i njihov zapovjednik, te im se smrt s Josipom inila boljom nego ivot. Naposljetku je, zahvaljujui sretnom
sluaju ili Bojoj providnosti, preostao samo Josip s jo jednim pratiocem; i, kako nije elio da drijeb padne na njega niti da kao possljednji zamrlja svoje ruke krvlju jednog zemljaka, nagovorio ga je
da se predaju Rimljanima i tako spase ivot.
Kad je Josip tako izaao nepovrijeen iz borbe s Rimljanima
kao i iz borbe s vlastitim ljudima, Nikanor ga je odveo Vespazijanu.
Svi su se Rimljani okupili da vide idovskog vojskovou, a gomila
koja se okupila oko njega digla je veliku galamu. Jedni su se veselili
tome to je uhvaen, drugi su prijetili, trei su silom krili sebi put
kroz gomilu da bi ga vidjeli izbliza. Oni koji su bili dalje vikali su
da neprijatelja treba pogubiti, dok su oni blii mislili na njegova
djela i udili se promjeni njegove sudbine. Meutim, meu
oficirima nije bilo nijednog koji unato svojoj ranijoj ogorenosti
na Josipa, sada, pri pogledu na njega, nije bio dirnut. Osobito je
bio dirnut plemeniti Tit, Josipov vrnjak, koga se dojmila Josipova
ustrajnost unato nesrei i koji se saalio nad njegovom mladosti.
On mu je htio spasiti ivot te se jako zauzeo za Josipa kod svog oca.
Meutim, Vespazijan je zapovjedio da ga paljivo uvaju; namjeravao ga je to prije poslati Neronu.
Kad je Josip to saznao, zatraio je da razgovara s Vespazijanom
u etiri oka. Vojskovoa je zapovjedio svima prisutnima da se udalje, izuzevi njegova sina Tita i dvojicu pouzdanih prijatelja. A Josip mu se obratio ovim rijeima:

198

M as a i mo

'Ti, Vespazijane, misli da ja nisam nita drugo nego ratni zarobljenik koji je pao u tvoje ruke. Vara se: ja stojim pred tobom
kao navjestitelj vanih dogaaja. Ja, Josip, moram prema tebi izvriti nalog Boji. Da nije tako, znao bih dobro to nalae idovski
zakon i kako treba umrijeti jedan vojskovoa. Hoe me poslati Neronu? Zato? Njegovi nasljednici, koji trebaju doi na prijestolje prije
tebe, nee ga dugo zadrati. Ti e sam, Vespazijane, postati Cezar i
imperator, a tvoj sin poslije tebe! Zapovjedi da me sada vre
veu i sauvaju me za kasnije, za sebe, za vrijeme kada e biti car i
gospodar, ne samo nada mnom, ve nad kopnom i morem i cijelim
ljudskim rodom. Zapovjedi da me paljivo uvaju, i onda, ako sam
u ime Boje govorio lakomisleno, zapovjedi da me pogube kao to
zasluujem!'
Vespazijan u poetku nije sasvim vjerovao ovim Josipovim rijeima, mislei da je to varka kojom eli spasiti ivot. No, polako je
ipak poeo u to vjerovati; sam je Bog u njemu probudio misao na
prijestolje, a njegove su mu budue carevanje nagovijestili i drugi
znaci. Takoer je saznao da je njegov zarobljenik ve i u drugim
sluajevima tono prorokovao dogaaje. Jedan od Vespazijanovih
prijatelja, koji je prisustvovao tajnom razgovoru, najprije je izrazio svoje uenje zbog toga da Josip nije predskazao ni razaranje
Jotapate ni svoje vlastito zarobljenitvo; moda su i ono to sada govori prazne brbljarije da bi se pridobila naklonost neprijatelja. Na
to mu je Josip odgovorio to je predskazao stanovnicima Jotapate:
da e nakon 47 dana pasti u ruke neprijatelja i da e njega samog
neprijatelj uhvatiti ivog. Vespazijan je zapovjedio da se potajno
ispitaju zarobljenici; kad su se Josipove rijei potvrdile, Vespazijan
je poeo vjerovati i u proroanstvo koje se odnosilo na njega. Josip
je, istina, i dalje morao ostati u tamnici i lancima, no Vespazijan ga
je obdario raskonom odjeom i drugim dragocjenostima. Osim toga, postupali su s njime prijateljski, to je sve mogao zahvaliti Titu.~<
Samopotvrenje Josipa moe se podijeliti u tri razliita ina.
Najprije izbjegava pokolj u osvojenoj tvravi Jotapata. Branitelji
grada koji se nisu sami ubili padaju od ruke Rimljana; neki padaju
u zarobljenitvo. Josip se spaava bijegom u peinu kraj cisterne.
Tu zatie etrdeset mukaraca, koje izriito opisuje kao ugledne.
Oni su preivjeli, isto kao on. Opskrbili su se hranom i nadaju se da
e se moi skrivati pred Rimljanima dok se ne nae neki put za
bijeg.
No, jedna ena odaje Rimljanima, koji tragaju za Josipom, njegovo skrovite. Time se situacija iz temelja mijenja, i poinje drugi
in, koji je daleko najzanimljiviji u cijelom opisu: moemo ga smatrati jedinstvenim po iskrenosti s kojom ga opisuje glavni sudionik
zbivanja.
Rimljani mu obeavaju ivot. Cim im on povjeruje, oni mu vie
nisu neprijatelji. Radi se, u najdubljem smislu, o pitanju vjere. U

Spas F lav i ta Josipa

199

pravom mu trenutku dolazi proroki san. Upozoren je da e Zidovi

podlei. Oni su uniteni, za sada, istina, samo u utvrenom gradu
kojim je zapovijedao. Srea je na strani Rimljana. Bog mu je poslao san u kojem mu je to inagovijeteno. Uz Boju pomo nai e put
i do Rimljana. Josip se preporuuje Bogu i okree svojim novim neprijateljima, Zidovima, koji su zajedno s njim u peini. Oni ele poiniti samoubojstvo da ne bi pali u ruke Rimljanima. On, njihov
voa, koji ih je podsticao na borbu, trebao bi prvi biti spreman na
taj in unitenja. No, on je odluio ivjeti. Nagovara ih te im pomou stotinu argumenata pokuava oduzeti elju za smru. To mu ne
uspijeva. Sve to on govori protiv smrti poveava njihovu slijepu
odlunost i srdbu protiv njega, koji eli izbjei smrt. Josip shvaa
da moe izbjei smrt samo ako oni ubiju jedan drugog i ako on ostane posljednji. Zato im prividno poputa i dolazi na pomisao o
drijebu.
Netko e vjerojatno posumnjati u takav drijeb, jer je teko
vjerovati da se ne radi o prevari. To je jedino mjesto u njegovu izvjetaju gdje Josip ostaje nejasan. Neobini ishod ove lutrije smrti
on pripisuje Bogu ili sluaju, no stjee se dojam da on preputa dovitljivosti itaoca da pogodi pravi tijek zbivanja. Jer, ono to slijedi
je uasno: ljudi ubijaju jedan drugog pred njegovim oima. No, to
se ne dogaa odjedanput; sve se odvija po redu. drijeb se izvlai
nakon svakog ubojstva. Svatko mora svojim rukama ubiti jednog
druga i onda njega ubija slijedei, na kojeg padne drijeb. Oito je
da religiozne skrupule koje je Josip spomenuo protiv samoubojstva,
ne vrijede za ubojstvo. Sa svakim kojeg vidi kako pada, u njemu
raste nada u vlastiti spas. On prieljkuje smrt svakog pojedinca i
svih njih zajedno; za sebe ne eli nita osim ivota. Oni rado umiru
vjerujui da i on, njihov vojskovoa, umire s njima. Ne mogu pretpostaviti da e on ostati posljednji. Nije vjerojatno da su uope zamiljali tu mogunost. No, budui da netko ipak mora biti posljednji,
Josip se pobrinuo i za to: bila bi velika nepravda, veli im Josip, kad
bi se nakon smrti svojih drugova posljednji iznenada pokajao i
spasio ivot. Upravo je ta nepravda bila njegov cilj. Ono to se ne bi
smjelo uiniti nakon smrti svih drugova, uinit e on sam. Pod
izgovorom da u ovom posljednjem trenutku potpuno pripada njima,
da je jedan od njih, Josip sve alje u smrt i tako spaava svoj ivot.
Oni i ne slute to on osjea promatrajui ih kako umiru. Sve njih
eka ista sudbina pa vjeruju da eka i njega; meutim, on stoji izvan toga, jer je smrt namijenio samo njima. Oni umiru zato da bi
se on spasio.
Varka je potpuno uspjela. To je varka svih voa. Oni se ponaaju tako kao da idu u smrt ispred svojih ljudi. Meutim, u stvarnosti oni svoje ljude alju u smrt prije sebe, da bi sami due ivjeli. Varka je uvijek ista. Voa eli preivjeti; to mu daje snage,
pobro ,je ako ima neprijatelja koje moe nadivjeti; ako ne, onda
ima
svoje ljude. U svakom sluaju, on se koristi i jednima i
drugima,

200

Masa I mo

naizmjence ili istodobno. Neprijateljima se koristi esto, oni za to i

postoje. Svoje vlastite ljude moe iskoristiti samo prikriveno.
U Josipovoj peini ta varka postaje oigledna. Vani stoje neprijatelji. Oni su pobjednici, ali se njihova prijetnja sada pretvorila
u obeanje. Unutra u peini stoje prijatelji. Oni i dalje podravaju
duh kojim ih je prije ispunio njihov voa i ne ele prihvatiti novo
obeanje. Na taj se nain peina, u kojoj je voa potraio utoite,
pretvara u veliku opasnost za njega. On uspijeva nadmudriti svoje
prijatelje, koji ele dii ruku na njega i na sebe, te ih alje ispred
sebe u zajedniku smrt. Od samog poetka Josip bjei od smrti, u
mislima i u stvarnosti. Ostaje samo s jednim prijateljem. Budui da,
kako sam veli, ne eli zamrljati ruke krvlju jednog sunarodnjaka,
nagovara ga da se predaju Rimljanima. Jedino njega samog moe
(nagovoriti na ivot. etrdeset ljudi je bilo previe. Tako se obojica
spaavaju predajui se Rimljanima.
Tako je Josip izaao iv i zdrav i iz borbe sa svojim vlastitim
ljudima. Upravo to je ono to donosi Rimljanima: uzvieni osjeaj
svog vlastitog ivota, potkrijepljen propau njegovih ljudi. Prijenos te novosteene moi na Vespazijana predstavlja trei in Josipova spasa. On se izraava u proroanskom obeanju. Rimljani su
dobro poznavali ustrajnu idovsku vjeru u Boga. Znali su da je posljednja stvar koju bi uinio jedan idov to da govori lakomisleno
u Boje ime. Mora da je Josip jako prieljkivao da Vespazijan postane car umjesto Nerona. Neron, kome ga je Vespazijan htio poslati, nije mu zajamio ivot. Od Vespazijana je barem dobio rije. Josip je takoer znao da Neron prezire mnogo starijeg Vespazijana,
koji bi obino zaspao dok je Neron recitirao svoje pjesme. Vespazijan je esto bio u njegovoj nemilosti i tek ga je sada, kad je ustanak
Zidova poprimio opasne razmjere, Neron ponovno pozvao kao starog, iskusnog generala. Vespazijan je imao dobre razloge da Neronu ne vjeruje. Obeanje budue vladavine mu je sigurno bilo dobrodolo.
Moda je Josip i sam vjerovao u poruku koju je Vespazijanu
prenio od Boga. Prorokovanje mu je lealo u krvi. Mislio je da je
dabar prorok. Tako je Rimljanima donio neto to sami nisu imali.
Njihova boanstva nije shvaao ozbiljno: Josip je smatrao praznovjerjem sve to je dolazilo od njih. No, znao je da Vespazijana, koji
je kao svaki Ramljanin prezirao Zidove i njihovu vjeru, mora uvjeriti u ozbiljnost i istinitost svoje poruke. Sigurnost s kojom se pred
njim pojavio, uvjerljivost s kojom se izraavao on, jedini meu
neprijateljima kojima je uinio sve najgore, koji su ga do nedugo
jo proklinjali , i vjeru u samoga sebe, koja je u njemu bila jaca
od svake druge, mogao je zahvaliti tome to je preivio meu svojim vlastitim ljudima. Ono to mu je uspjelo u peini, prenio je na
Vespazijana, koji je nadivio trideset, godina mlaeg Nerona i njegove nasljednike, kojih je bilo ak troje. Svaki je od njih, tako rei,
pao od ruke drugoga, pa je Vespazijan postao rimski car.

201

Odbojnost vladara prema preivjelima.

Vladari i nasljednici
Muhamad Tughlak, sultan od Delhija, imao je razliite planove,
Icoji su svojom grandioznou nadmaivali planove Aleksandra Velikog ili Napoleona: meu njima je bio i plan o osvajanju Kine nakon prelaenja Himalaja. Organizirana je konjika armija od 100 000
ljudi. Godine 1337. ta je vojska krenula na pohod: u visokim ju je
planinama snala okrutna smrt. Uspjelo se spasiti samo deset vojnika. Vijest o propasti donijeli su77natrag u Delhi. Ta su desetorica po
sultanovoj zapovijedi pogubljena.
Vladarima je zajednika odbojnost prema peivjelima. Oni smatraju da svako stvarno preivljavanje pripada samo njima, to je
njihovo pravo blago, njihovo najvrednije bogatstvo. Onaj tko se
usudi preivjeti na upadljiv nain, u opasnim okolnostima, a osobito preivjeti meu mnogo drugih, taj se mijea u njihov posao te
postaje predmetom njihove mrnje.
Tamo gdje se apsolutna vlast nije dovodila u pitanje, na primjer na islamskom orijentu, tamo se bijes vladara prema preivjelima mogao otvoreno izraziti. Izgovori koje su moda jo morali
pronai za ubijanje slabo su prikrivali goli afekt kojim su bili zahvaeni.
Odvajanjem Delhija stvorilo se Drugo islamsko carstvo u Dekanu. Jedan sultan te nove dinastije, Muhamad ah, bio je za cijelo
vrijeme svoje vladavine u estokom sukobu sa susjednim hinduskim kraljevima. Jednog su dana Hindusi uspjeli zauzeti vani grad
Mudkal. Ubili su sve njegove stanovnike, mukarce, ene i djecu.
Smrt je izbjegao jedan jedini mukarac, koji je vijest donio u sultanovu prijestolnicu. Kad je sultan za to uo, pie kroniar, 'savladala ga je bol i srdba: zapovjedio je da se nesretni glasnik odmah pogubi. Nije mogao trpjeti u svojoj okolici jednog bijednika
koji je vidio pokolj tolikih hrabrih drugova i preivio.78
Moda bismo ovo ipak mogli smatrati izgovorom, i vjerojatno
je da sultan nije stvarno znao zato ne moe podnijeti pogled na
jedinog koji se spasio. Egipatski kalif Hakim, koji je vladao oko 1000.
godine, bio je mnogo svjesniji igara s vlau te je u njima uivao
slino kao car Domiijan. Hakim je volio lutati nou u razliitoj odjei. Na jednom od svojih nonih lutanja susreo je na jednom brijegu u blizini Kaira deset dobro naoruanih mukaraca, koji su ga
prepoznali i zatraili od njega novac. On im je odgovorio: -Podijelite se u dvije grupe i borite, a onaj tko pobijedi odmah e dobiti
novac.- Oni su posluali i borili se tako estoko da su devetorica
poginula. Desetom, koji je ostao na ivotu, Hakim je dobacio svojim rukama veliku hrpu zlatnika. No, dok se ovaj sagnuo da ih po-

Odbojnost vladara.
Masa i mo

203

kupi, Hakim je zapovjedio svojim pratiocima da ga sasijeku na komade. Tako je pokazao jasno razumijevanje procesa preivljavanja; on je u njemu uivao kao u nekoj predstavi koju je sam izazvao, te je naposljetku jo imao zadovoljstvo ubiti onog koji je
preivio.79
Najneobiniji je odnos vladara prema vlastitim nasljednicima.
Ako je rije o dinastiji i ako je nasljednik njegov sin, onda taj odnos postaje dvostruko tei. Prirodno je da ga sin nadivi, kao svaki
sin, i prirodno je da u sinu rano jaa strast za nadivljavanjem
jer on sam mora postati vladar. Obojica imaju razloga da se meuisobno mrze. Njihovo suparnitvo, koje polazi od drukijih pretpostavki, zaotrava se upravo zbog nejednakosti tih pretpostavki. Jedan, koji ima vlast u rukama, zna da mora umrijeti prije drugoga.
Drugi, koji jo nema vlast, siguran je da e ga nadivjeti. On od
sveg srca prieljkuje smrt starijega, koji najmanje od svih ljudi eli
umrijeti inae ne bi bio vladar. S druge se strane svim sredstvima
odlae stupanje mlaeg na vlast. Rije je o sukobu za koji nema
pravog rjeenja. Povijest je puna pobuna takvih sinova protiv vlastitih otaca. Neki uspijevaju sruiti oca s vlasti, dok druge oevi pobjeuju pa im oprataju ili ih ubijaju.
Razumljivo je da u dinastiji dugovjenih i apsolutnih vladara
pobune sinova protiv otaca postaju
neka vrsta tradicije. To nam pokazuju mogulski carevi u Indiji.80 Princ Salim, najstariji sin cara Akbara, gorio je od elje da preuzme vlast u svoje ruke, te je bjesnio
zbog dugog ivota svog oca, koji mu je onemoguavao uivanje visokih asti. Odluio je uzurpirati vlast te je samovoljno preuzeo ime
kralja i prisvojio kraljevska prava. Tako pie u jednom izvjetaju
iz tog vremena koji su napisali jezuiti, koji su dobro poznavali i oca
i sina i borili se za naklonost obojice. Princ Salim je stvorio vlastiti
dvor. Unajmio je ubojice koji su na jednom putovanju zaskoili iz
zasjede i ubili najpouzdanijeg prijatelja i savjetnika njegova oca.
Sinovljeva je pobuna trajala tri godine; za to je vrijeme jedanput
dolo do jednog licemjernog pomirenja. Napokon je otac zaprijetio
Salimu da e pronai drugog prestolonasljednika, tako da je Salim
pod tim pritiskom prihvatio poziv na dvor svoga oca. Najprije su
ga srdano primili; onda ga je otac odvukao u jednu zatvorenu odaju, iukao ga i zatvorio u kupaonicu. Predao ga je jednom lijeniku
i dvojici slugu kao da je umobolan; uskraeno mu je vino, koja je
jako volio. U to je vrijeme princ bio u 36. godini. Nakon nekoliko dana
Akbar ga je pustio na slobodu i ponovno mu vratio naslov
prestolonasljednika. Slijedee je godine Akbar umro od dizenterije.
Govorilo se da ga je sin otrovao; no danas vie ne moemo biti sigurni da li je to nagaanje tono. Nakon smrti svog oca, koju je
toliko prieljkivao-, princ Salim je najzad postao car; onda je uzeo
ime Jahangir.81
Akbar je vladao 45 godina a Jahangir 22. Meutim, za vrijeme
svoje dvostruko krae vladavine doivio je isto to i njegov otac.

Njegov sin ljubimac Sah Jahan, kojeg je sam proglasio svojim prestolonasljednikom, pobunio se protiv njega i ratovao s njim tri godine. Sah Jahan je potuen pa je zamolio oca da sklope mir. Pomilovan je pod tekim uvjetom: morao je poslati svoja dva sina na
carski dvor kao taoce. On je sam dobro pazio da svom ocu vie ne
izae pred oi te je ekao da mu otac umre. Dvije godine nakon
sklapanja mira Jahangir je umro pa je ah Jahan postao car.
ah Jahan je vladao 30 godina. Ono to je on uinio svom ocu,
sada se dogodilo njemu; ali njegov je sin imao vie sree. Aurangzeb, mlai sin, koji je nekada ivio kao talac na djedovu dvoru, digao se protiv oca i starije brae. uveni rat za prijestolje, koji se
tada razbuktao i koji su opisali evropski oevici, zavrio je pobjedom
Aurangzeba. Brata je dao pogubiti, dok je oca drao u zarobljenitvu osam godina, sve do njegove smrti.
Aurangzeb se ubrzo nakon svoje pobjede proglasio kraljem i vladao pola stoljea. No, on je ve odavno izgubio strpljenje prema svom
najdraem sinu. On se bunio protiv oca, ali je stari bio mnogo lukaviji nego njegov sin te je znao kako da ga posvaa s njegovim saveznicima. Sin je morao pobjei u Perziju te je umro u izgnanstvu
prije svog oca.
Ako pogledamo dinastiku povijest mogulskog carstva kao cjelinu, zapaamo neobino ujednaenu sliku. Njegovo zlatno doba traje
150 godina; u tom razdoblju vladaju samo etiri cara, svaki sin
onog prethodnog, svaki od njih ilav i dugovjean i povezan s moi svim nitima svoga srca. Njihova je vladavina neobino duga, Akbar vlada 45, njegov sin 22, njegov unuk 30, a praunuk 50 godina.
Poevi od Akbara, nijedan sin ne moe izdrati vrijeme ekanja,
te se svaki koji e kasnije postati car, kao princ, buni protiv oca.
Te pobune zavravaju razliito. Jahangir i ah Jahan bivaju potueni i pomilovani. Aurangzeb zarobljava svog oca i svrgava ga s vlasti. Njegov vlastiti sin kasnije umire u progonstvu ne postigavi
uspjeh. Sa smru Aurangzeba zavrava vladavina mogulskog carstva.
U toj dugovjenoj dinastiji svaki je sin ustajao protiv oca, i svaki je otac ratovao protiv vlastitog sina.

202

Ekstremni osjeaj moi postoji tamo gdje vladar uope ne eli

sina. To najbolje dokazuje sluaj ake, koji je u prvoj treini prolog desetljea osnovao naciju i carstvo naroda Zulu u junoj Africi.
On je bio velik vojskovoa, kojeg su usporeivali s Napoleonom, a
gotovo da nije bilo okorjelijeg vlastodrca od njega. Nije se elio
eniti, da ne bi imao zakonitog nasljednika. Na to ga nisu mogle
nagnati ni usrdne molbe njegove majke, s kojom je uvijek postupao
s velikim potovanjem. Ona je samo htjela unuka, a on je uporno
ostajao pri svojoj odluci. Njegov se harem sastojao od stotinu ena,
a na koncu ih je bilo 1200; nosile su slubeni naziv -sestre-. Bilo im
je zabranjeno da budu trudne, a kamoli da rode dijete. Bile su pod

Oblici preivljavanja

205

204

Masa I mo

strogim nadzorom. Svaka trudna sestra koju bi otkrili bila je kanjena smru. Dijete jedne od tih ena, koje je bilo skriveno pred njim,
ubio je aku svojim rukama. Taj se opet mnogo preputao voenja
ljubavi, uvijek je znao vladati sobom i zato je vjerovao da nijedna ena ne moe s njim zanijeti. Stoga nije doao u situaciju da se mora
plaiti sina koji raste. Kad je imao 41 godinu, ubila su ga dvojica
njegove brae.82
Kad bismo smjeli prijei ovozemaljskih na boanske monike,
mogli bismo se sjetiti Muhamedova Boga, ija je samovlada neprikosnovenija od vlasti svih bogova. On se od samog poetka nalazi
na svojoj visini i ne mora se najprije boriti protiv svojih suparnika,
kao Bog iz Starog zavjeta. U Kuranu se uvijek iznova izriito tvrdi
da njega nitko nije stvorio, ali ni da on nije nikoga stvorio. Polemiziranje s kranstvom, koje se u tome izraava, potjee iz osjeaja
jedinstva i nedjeljivosti njegove moi.
Za razliku od toga, postoje orijentalni vladari sa stotinama sinova, koji se prvo moraju meusobno boriti da bi se odluilo tko
e biti prestolonasljednik. Moe se pretpostaviti da svijest o njihovu
neprijateljstvu oduzima ocu dio ogorenosti koju bi osjeao prema
samo jednom nasljedniku.
O dubljem smislu nasljeivanja, njegovoj namjeri i prednostima,
bit e rijei u drugom kontekstu. Ovdje treba samo napomenuti da
se vlastodrci i nasljednici nalaze u posebnom odnosu neprijateljstva,
koje se mora poveati s jaanjem te posebne strasti za preivljavanjem.

Oblici preivljavanja
Nee biti naodmet zadrati se na oblicima preivljavanja, jer ih
ima mnogo te je vano da nijedan od njih ne ispustimo iz vida.
Najraniji proces u ivotu svakog ovjeka, koji se dogaa mnogo
prije roenja i koji je sigurno vaniji od njega, naime proces oplodnje, jo nikada nije istraen s tog vanog aspekta preivljavanja. Od
trenutka kad spermij prodre u jajnu stanicu, zna se mnogo, moemo rei, gotovo sve. Meutim, malo se razmiljalo o tome da postoji
ogroman broj stanica koje prilikom oplodnje ne stiu na cilj, iako
intenzivno sudjeluju u cjelokupnom procesu. Ne postoji samo jedna
usamljena sjemena stanica, koja trai put do jajaca. Ima ih oko
200 milijuna. One se sve izlijevaju odjedanput te se usko zbijene kreu prema jednom cilju.
Dakle, njihov je broj ogroman. Budui da su sve nastale diobom,
one su meusobno jednake; teko da bi mogle biti zbijenije nego to

jesu, i sve imaju jedan te isti cilj. Sjeamo se da smo upravo te etiri znaajke spomenuli kao bitna obiljeja mase.
Ne treba naglaavati da masa, koja se sastoji od sjemenih stanica, ne moe biti ista kao masa ljudi. No, nema sumnje da meu njima postoji analogija a moda ak i neto vie od iste analogije.
Sve te druge sjemene stanice propadaju, bilo na putu do cilja,
bilo kasnije u njegovoj neposrednoj blizini. U jajace prodire jedan
jedini spermij. Moemo ga nazvati preivjelim. On je, tako rei, njihov voa, koji uspijeva uiniti ono emu se otvoreno ili potajno nada svaki voa: uspijeva nadivjeti sve koje je vodio. Iz njega, koji
je nadivio 200 milijuna sebi slinih, nastaje svaki ovjek.
S tog elementarnog oblika, koji jo nikada nije bio ovako analiziran, prelazimo na druge, koji su poznatiji. U prethodnim je poglavljima bilo mnogo rijei o ubijanju. ovjek se suprotstavlja neprijateljima: jednom jedinom neprijatelju, u ubojstvu ili potajnom prepadu ili dvoboju; hajci koja ga opkoljava ili, konano, cijeloj jednoj masi. Tu ovjek nije sam, ve juri u boj zajedno sa svojim ljudima. Pa ipak, pojedinac osjea da samo on ima pravo preivjeti, i
taj je osjeaj jai, to je njegov poloaj vii. Vojskovoa- pobjeuje.
Meutim, budui da je poginulo i mnogo njegovih ljudi, gomila mrtvih sastoji se od njegovih ljudi i neprijatelja; bitka vodi do neutralnog- sluaja epidemije.
Ovdje ubijanje granii s umiranjem, i to s njegovim ekstremnim
sluajem, s umiranjem u epidemijama i elementarnim nepogodama.
Tu ovjek nadivljava sve koji su smrtni, prijatelje i neprijatelje.
Nestaju sve veze, umiranje moe postati sveope, tako da ovjek vie ne zna koga pokapa. Karakteristine su prie o ljudima koji se
usred gomile mrtvih vraaju u ivot: oni se bude meu mrtvima.
Takvi su ljudi skloni smatrati sebe neranjivim, tako rei junacima
poasti.
Umjerenije i skrivenije zadovoljsto nalazimo u pojedinanom
umiranju ljudi. Rije je o roacima i prijateljima. ovjek pri tome
ne ubija sam, ne osjea se napadnutim. On sam ne poduzima nita
u tom smislu, ali oekuje smrt drugoga. Mlai ive due od starijih,
sin due od oca.
Sin smatra prirodnim da otac umire prije njega. Dunost mu nalae da pouri do njegove samrtne postelje, da mu sklopi oi i da ga
odnese do groba. Za vrijeme tih procesa, koji traju nekoliko dana,
vlastiti otac lei pred njim mrtav. Onaj koji mu je mogao zapovijedati kao nitko drugi, sada je zanijemio. On bespomono mora dozvoliti da s njegovim tijelom rade to hoe, a sve te postupke nalae
njegov sin, koji je nekada, tijekom mnogo godina, najvie bio pod
njegovom vlau.
Zadovoljstvo preivljavanja postoji ak i ovdje. Ono proizlazi
iz odnosa meu njima dvojicom, od kojih je jedan tijekom mnogo go-

206
Masa I mo

dina sam bio slab i bespomoan i potpuno preputen vlasti drugoga,

dok je taj drugi, koji je prije bio svemoan, sada sruen i mrtav, i
svatko raspolae njegovim beivotnim ostacima.
Sve to otac ostavlja za sobom jaa njegova sina. Nasljedstvo
je njegov plijen. On moe s njim uiniti neto potpuno drukije od
onog to bi oinio otac. Ako je otac bio tedljiv, sin moe biti rasipnik, ako je otac bio mudar, sin moe biti lakomislen. To je kao novi
zakon koji stupa na snagu. Prekid je nasilan, neopoziv. Do njega je
dolo zbog preivljavanja; /to je najosobniji i najintimniji oblik preivljavanja.
Potpuno je drukije preivljavanje medu vrnjacima, ljudima istih godina. Tendenciju preivljavanja ovdje prikrivaju blagi oblici
suparnitva, zato to se radi o vlastitoj grupi. Grupa vrnjaka razgraniuje se kao dobna klasa. U odreenim ritualima, koji se sastoje
od tekih i esto surovih kunji, mladii prelaze iz nie klase u
viu. Pri tim kunjama ovjek moe stradati iako se to dogaa
iznimno.
Stari, koji su nakon odreenog broja godina jo uvijek ivi, uivaju kod primitivnih naroda velik ugled. Kod njih ljudi openito umiru ranije; oni ive izvrgnuti veim opasnostima i vie su
izloeni bolestima nego mi. Za njih je dostignue doivjeti odreenu
dob, i to se smatra vrijednim samo po sebi. Ne samo da stari znaju
vie, ne samo da su stekli iskustva u vie situacija, ve su se potvrdili
i time to su jo ivi. Sigurno su imali sreu kad su izvukli ivu
glavu iz lovova, ratova i nesrea. Njihov je ugled porastao tijekom
svih tih opasnosti. Svoje pobjede nad neprijateljem mogu dokazati
trofejima. Uoljivo je njihovo stalno prisustvo u hordi, koja se nikada ne sastoji od jako mnogo ljudi. Oni su doivjeli mnogo alosnih
prilika. Meutim, jo su tu, i smrt pripadnika njihove vlastite dobne
skupine pridonosi poveanju njihova ugleda. lanovi jedne grupe
vjerojatno nisu toliko svjesni te injenice kao potivanja pobjeda
nad neprijateljem. Meutim, jedno je neosporno: elementarni i najoitiji uspjeh jest injenica da je ovjek jo iv. Stari nisu samo ivi, oni su jo uvijek ivi. Oni mogu po elji uzimati mlade ene, dok
se mladii ponekad moraju zadovoljavati sa starima. Stari mukarci
odluuju o tome kamo e se ii, protiv koga e se voditi rat, s kim e
se sklopiti savez. Ukoliko u takvim ivotnim uvjetima moemo govoriti o vladi, onda su starci ti koji vladaju.
Zelja za dugim ivotom, koja u veini kultura igra veliku ulogu,
u stvarnosti znai da ovjek eli nadivjeti svoje vrnjake. ovjek
zna da mnogi umiru rano, te prieljkuje drukiju sudbinu. Molei
bogove za dug ivot, ovjek se odvaja od svojih drugova. On ih u
molitvi, istina, ne spominje, ali zamilja da e postati stariji od njih.
Zdravi fenomen dugovjenosti jest patrijarh koji moe vidjeti
mnogobrojne generacije svojih potomaka. Pri tome nitko ne misli na
nekog drugog patrijarha. ini se da nova generacija poinje s njim.

Oblici
preivlja

207

Sve dok su njegovi unuci i praunuci ivi, nije toliko vano ako je
neki od njegovih sinova umro prije svoje djece; njegov se ugled poveava zahvaljujui tome to je njegov ivot bio ilaviji od njihovog.
U klasi najstarijih ostaje na kraju jedan jedini, naime najstariji
meu najstarijima. Prema njegovu se ivotnom vijeku odreuje etruansko stoljee. Tome treba posvetiti nekoliko rijei.83
Stoljea su kod Etruana razliite duljine, as kratka, as dua, tako da se trajanje svakog stoljea mora posebno odrediti. U svakoj generaciji postoji jedan koji doivljava viu starost nego svi ostali. Kad taj najstariji, koji je nadivio sve ostale, umre, bogovi daju
ljudima odreene zakone. Prema tom trenutku njegove smrti odreuje se duina stoljea: ako je preivjeli imao 110 godina, onda to
stoljee ima 110 godina; ako je umro sa 105 godina, onda nastaje
krae stoljee od 105 godina. Preivjeli jest stoljee, to stoljee ine
godine njegova ivota.
Svaki grad i svaki narod imaju unaprijed odreeno trajanje.
Etruanskom narodu pripada deset takvih stoljea; ona se raunaju
od osnivanja jednog grada. Ako preivjeli jedne generacije uspije izdrati izuzetno dugo, onda nacija kao cjelina postaje mnogo starija.
Ta je povezanost neobina; a kao religiozna institucija predstavlja
neto jedinstveno.
Preivljavanje na vremenskoj distanci jedini je oblik preivljavanja pri kojem ovjek ostaje neduan. ovjek ne moe ubiti ljude
koji su ivjeli davno prije njega, koje sam nije poznavao; nije mogao prieljkivati ni oekivati njegovu smrt. ovjek saznaje da su oni
ivjeli onda kad ih vie nema. Svijest o njihovu nekadanjem postojanju njima ak pomae da nastave ivjeti, dodue u vrlo ublaenom
i esto potpuno praznom obliku. ovjek im u tom pogledu moe biti
od mnogo vee koristi ako se njima koristi. Meutim, moe se dokazati da i oni doprinose vlastitom osjeaju preivljavanja.
Postoji, dakle, nadivljavanje predaka koje ovjek uope nije
poznavao, kao i cijelog ovjeanstva koje je ivjelo prije njega. Ovo
posljednje ovjek doivljava na grobljima. Tu on dolazi u doticaj s
preivljavanjem u epidemiji: umjesto kuge, ta je epidemija openito
smrt, koja je skupljena na jednom mjestu iz mnogo razliitih vremenskih razdoblja.
Moglo bi se prigovoriti da u ovoj analizi preivjeloga nema nieg osim onog to je ve odavno poznato pod starijim pojmom nagona za samoodranjem.
No, da li se to dvoje potpuno poklapa? Je li to jedno te isto? Kako u stvarnosti zamiljamo nagon za samoodranjem? ini mi se da
taj pojam nije prikladan, zato to se bavi ovjekom pojedincem. Naglasak je uvijek na onome samo-. Jo je vaniji drugi dio rijei:
odranje. Time se zapravo misli na dvije stvari: prvo, da svako
stvorenje mora jesti da bi preivjelo i, drugo, da se brani od svih vr-

Preivjeli,..

208

Masa i mo

sta napada. Pred sobom, tako rei, vidimo fiksiranu sliku

stvorenja koje jednom rukom uzima hranu a drugom gura od sebe
neprijatelja. U biti miroljubivo stvorenje! Kad bi ga ostavili na
miru, ono bi jelo pregrt bilja i nikome ne bi inilo nita naao.
Ima li neprikladnije, pogrenije i smjenije predodbe o ovjeku? Istina je da ovjek jede, ali ne isto kao krava, i nitko ga ne vodi na pau. Nain na koji dolazi do svog plijena je podmukao, krvav
i uporan, i pri tome ovjek nipoto nije pasivan. Nije istina da neprijatelje miroljubivo dri na udaljenosti, ve ih napada kad ih nasluti u daljini. Njegovo je oruje za napad bolje razvijeno nego oruje za obranu. ovjek se, naravno, eli odrati, no postoje i druge
stvari koje eli i koje nagon za odranjem ne moe zamijeniti. ovjek eli ubijati da bi nadivio druge. Ne eli umrijeti zato da ga drugi ne bi nadivjeli. Kad bi se to dvoje moglo objediniti u izraza
samoodranje, onda bi taj izraz imao smisla. No, nije mi jasno zato
bismo se morali drati takvog nepreciznog pojma ako drugi pojam
bolje pogaa sutinu stvari.
Svi su spomenuti oblici preivljavanja pradavni i nalazimo ih,
kao to emo vidjeti, ve kod primitivnih naroda.

Preivjeli u vjerovanju
primitivnih naroda
Na Junom moru se pod rijeju mana podrazumijeva neka vrsta nadnaravne i nadindividualne moi, koja moe prijei s jednog
ovjeka na drugog. Ona je poeljna te je mogue da se u pojedincima jo obogati. Hrabar je ratnik moe stei u velikoj mjeri. Meutim, on je ne zahvaljuje svom iskustvu u borbi ili svojoj tjelesnoj snazi, ve ona prelazi na njega kao mana njegova poginulog neprijatelja.
Tako je na otoju Marquesas pripadnik plemena mogao postati
ratni poglavica zahvaljujui svojoj hrabrosti. Vjerovalo se da ratnik
u svom tijelu ima manu svih onih koje je ubio. Njegova je mana
rasla ovisno o njegovoj hrabrosti. Pa ipak su domoroci vjerovali da
je njegova hrabrost rezultat, a ne uzrok njegove mane. Sa svakim
je ubojstvom rasla mana njegova koplja. Pobjednik u borbi prsa o
prsa uzimao je ime ubijenog protivnika: to je bio znak da njegova
mo sada pripada njemu. Da bi njegovu manu neposredno prenio u
svoje tijelo, pobjednik je jeo tijelo neprijatelja; a da bi osigurao rast
svoje moi u borbi i blisku povezanost sa zaplijenjenom manom, nosio bi na sebi bilo koji dio tijela pobijeenog neprijatelja kao dio
svoje ratne
opreme kost, sasuenu ruku, ponekad ak i cijelu lubanju.84

209
Ne moemo jasnije izraziti djelovanje pobjede na preivjeloga.
Pobijedivi drugoga, on je postao jai, a poveanje mane osposobilo
ga je za nove pobjede. Ono to oduzima neprijatelju jest neka vrsta
sree, no on je moe dobiti tek onda kad je neprijatelj mrtav. Neophodna je fizika prisutnost neprijatelja, ivog ili mrtvog. Treba se
boriti i ubiti neprijatelja; presudan je sam in ubijanja. Manji komadi ubijenog tijela, koje pobjednik uzima, koje jede ili vjea na sebe, uvijek ga podsjeaju na rast njegove vlastite moi. Zahvaljujui
njima on se osjea snanijim i uz njihovu pomo izaziva strah: pred
njim drhti svaki novi neprijatelj kojeg izaziva, i koji vidi pred sobom svoju vlastitu stranu sudbinu.
Prema vjerovanju naroda Murngin u australskoj zemlji Arnhem
postoji jo bliskija, ali isto tako korisna povezanost izmeu onoga
koji ubija i ubijenoga. Duh ubijenoga prelazi u tijelo onoga koji ubija
i daje mu dvostruku snagu, pa on postaje stvarno vei. Moemo
zamisliti da takav dobitak privlai mladie u rat. Svaki trai neprijatelja da bi se dokopao njegove snage. No, njegova namjera uspijeva samo onda ako ga ubije nou, jer po danu rtva vidi svog ubojicu te je previe bijesna da bi prela u njegovo tijelo.
Taj je proces ulaenja detaljno opisan. On je toliko simbolian da ovdje citiramo vei dio tog opisa.85
Kad za vrijeme rata jedan mukarac ubije drugog, vraa se
kui i ne jede nikakvu hranu sve dok mu se ne pridrui dua mrtvoga. Moe je uti kako dolazi, jer drka koplja jo uvijek visi o
kamenom iljku zabodenom u mrtvog; ona se vue po tlu, udara o
grmlje i drvee te, dok pobjednik hoda, stvara veliku buku. Cim se
duh sasvim priblii, ubojica uje glasove koji dolaze iz rane mrtvaca.
Onda dohvaa koplje, skida iljak i polae ga pokraj koplja izmeu nonog palca i drugog nonog prsta. Drugi kraj koplja prislanja na rame. Sada dua ulazi u udubljenje gdje je prije bio iljak
koplja, ulazi u nogu ubojice i onda u njegovo tijelo. On se kree kao
mrav. Ulazi u eludac i zatvara ga. Pobjedniku postaje zlo, ima groznicu u elucu. On poinje trljati eludac i glasno izvikuje ime ovjeka koga je ubio. To mu pomae da se izlijei i da se ponovno osjeti zdravim: jer duh naputa eludac i ulazi u srce. Cim se nae u
srcu, poinje djelovati tako kao da se krv mrtvoga nalazi u ubojici.
ini se kao da je poginuli prije smrti dao svoju krv drugome koji
e ga ubiti.
Ubojica, koji je sada postao vei i izuzetno snaan, stjee svu
ivotnu snagu koju je nekada imao poginuli. Ako sanja, onda mu dua veli da ima za njega hrane i daju mu upute gdje e je nai. 'Tamo dolje pokraj rijeke', veli ona, 'nai e mnogo klokana', ili 'u
onom starom drvetu tamo prijeko nalazi se veliko gnijezdo pela medarica', ili 'neposredno pokraj pjeane obale ubit e kopljem veliku
kornjau a na obali nai mnogo jaja.'

210

Masa i mo

Ubojica oslukuje, i nakon kratkog vremena ulja se iz logora i

odlazi u umarak, gdje susree duu mrtvog. Dua mu se sasvim pribliava i lijee na tlo. Ubojica, uplaen, vie: 'Tko je to? Ima li koga?' Okree se prema mjestu gdje je bio duh mrtvoga, i tamo nalazi
klokana. To je neobino mala ivotinja. On je promatra i shvaa to
to znai: to je isto ono mjesto gdje je zauo kretanje duha. Tada
brie znoj ispod pazuha i trljanjem ga prenosi na ruku. Podie koplje, glasno izvikuje ime mrtvoga i pogaa ivotinju. ivotinja umire
odmah, ali u svom umiranju raste. On je pokuava podii, ali ne moe, zato to je postala tako velika. Ostavlja plijen da lei na tlu i vraa se u logor da bi svojim prijateljima rekao: 'Upravo sam ubio duu mrtvoga. Nemojte to nikome rei, jer bi se mogao ponovno razbjesnjeti!' Njegovi bliski prijatelji i roaci idu s njim da mu pomognu da ivotinji odere kou i pripremi je za jelo. Kad raspore ivotinju, nau u njoj mnogo masnoe, a to se smatra jednom od najveih
poslastica. Najprije stavljaju na vatru sasvim male komadie. Svi
paljivo kuaju meso, i ono uvijek ima lo tek.
Onda kuhaju cijelu ivotinju i jedu dijelove koje smatraju boljima.
Ostatak odnose natrag u logor. Starci pregledavaju ostatak ivotinje: bila je to neobino velika ivotinja. Svi stoje u krugu oko
nje, a jedan pita:
'Gdje si je ubio?'
'Tamo gore pokraj rijeke.'
Starci dobro znaju da se ne radi o obinoj ivotinji, jer se svugdje
nalazi masnoa. Nakon kratkog vremena jedan od staraca pita: 'Da
li si tamo u grmlju vidio neku odreenu duu?' 'Ne', lae mladi.
Starci kuaju meso, ali ono ima drukiji okus nego obini klokan.
Starci kimaju glavom s odobravanjem i pucketaju jezikom:
'Ipak si vidio duu mrtvoga!'
Tako preivjeli stjee snagu i krv svog neprijatelja. Ne samo da
se poveava on sam ve i njegov ivotinjski plijen postaje masniji i
vei. On od neprijatelja ima osobne i neposredne koristi. Zbog toga
su misli mladia ve odrana okrenute prema ratu. Meutim, kako se
sve to odvija potajno i nou, sve se to dosta razlikuje od predodbe o
junacima u naoj tradiciji.
Junaka kakvog mi poznajemo, koji se neustraivo potpuno sam
obara na neprijatelja, nalazimo na otocima Fiji. U jednom se mitu
pria o djeaku koji raste uz svoju majku ne poznajui oca. Prijetnjama prisiljava majku da mu oda ime oca. Cim saznaje da je to nebeski kralj, odlazi na put k njemu. Otac je razoaran to mu je sin
tako malen. On treba mukarce, a ne djeake, jer upravo vodi rat.

Preivjeli

211

Mukarci oko kralja ismijavaju djeaka, a onda on jednom od njih

toljagom rascjepljuje lubanju. Kralj je oduevljen i moli ga da
ostane.
.Slijedeeg su jutra rano u zoru doli neprijatelji u ratnom urnebesu, viui: 'Izai pred nas, o Nebeski kralju, jer smo gladni!
Doi k nama da se najedemo!'
Onda je djeak ustao i rekao: 'Da nitko nije iao za mnom! Ostanite svi u gradu!' Uzeo je u ruku toljagu, koju je izradio sam, oborio
se na neprijatelja i poeo bijesno udarati oko sebe, desno i lijevo.
Svakim je udarcem ubio jednog, sve dok nisu pobjegli pred njim.
Sjeo je na gomilu leeva i pozvao svoje ljude iz grada: 'Izaite i odnesite ubijene!' Oni su izali pjevajui pogrebne pjesme i odvukli
42 mrtva tijela ubijenih, dok su u cijelom gradu udarali bubnjevi.
Djeak je jo etiri puta pobijedio neprijatelje svog oca, tako
da su postali maloduni i doli k Nebeskom kralju nudei mu mir:
'Smiluj nam se, gospodaru, potedi nam ivot'. Tako Nebeski kralj
vie nije imao nijednog neprijatelja, i njegova se vlast proirila na
cijelo nebo.86
Djeak se ovdje sam uputa u borbu sa svim neprijateljima, i
nijedan njegov udarac nije uzaludan. Naposljetku ga vidimo kako
sjedi ina gomili leeva, i sve je njih ubio on sam. No, ne smijemo misliti ida se to dogaa samo u mitu. U Fiji-jeziku postoje etiri razliita
imena za junaka. Koroj je onaj koji ubije jednog ovjeka. Koli se
zove onaj koji ubije deset, Viza onaj koji ubije dvadeset a Vangka
onaj koji ubije trideset ljudi. Slavni poglavica koji je uinio jo vie od toga zvao se Koli-Viza-Vangka, jer je ubio deset + dvadeset +
trideset, dakle ezdeset ljudi.
Moda nam pothvati takvih velikih junaka jo vie imponiraju
nego pothvati naih junaka, zato to oni svoje neprijatelje i pojedu
nakon to ih ubiju. Poglavica koji je nekoga posebno mrzio, pridrava pravo da ga pojede cijelog, i onda nikome ne daje ni komadi
svoje rtve.
Meutim, zamijetit e netko, junak se ne upuuje na pohod samo protiv svojih neprijatelja. U mitu su njegova glavna domena udovita od kojih oslobaa svoj narod. udovite polako unitava cijeli narod, i nitko mu se ne moe suprotstaviti. U najboljem se sluaju njegova zlodjela donekle obuzdavaju tako da mu se godinje
predaje toliko i toliko rtava da ih podere. Onda se jun^k saali
nad svojim narodom, odlazi sasvim sam na pohod i vlastitom rukom ubija udovite unato najveim opasnostima. Narod mu je zahvalan i vjerno njeguje uspomenu na njega. Zbog svoje neranjivosti,
zahvaljujui kojoj je spasio sve ostale, on se pojavljuje kao lik od
svjetlosti.
Meutim, postoje mitovi u kojima je jasna povezanost tih likova od svjetlosti s gomilama leeva, i ne samo s leevima neprijate-

preivjeli.,

212

Masa i mo

lja. Najkoncentriraniji takav mit potjee od junoamerikog naroda

Uitoto. On se nalazi u vanoj ali jo malo poznatoj zbirci K. Th.
Preussa, a ovdje ga prenosimo
u skraenom obliku, onoliko koliko je
relevantno za nau temu.87
Dvije djevojke koje su sa svojim ocem ivjele na obali neke
rijeke, jednog su dana vidjele u vodi vrlo lijepu siunu zmijicu i
pokuale je uhvatiti. No, ona im je stalno izmicala, sve dok otac na
njihovu molbu nije izradio sito sa sasvim sitnim rupicama. Njime
su uhvatile ivotinjicu i donijele je kui. Stavile .su je u malu posudu s vodom i dale joj svakakve hrane, ali ona inije htjela inita jesti.
Tek kada je otac u jednom snu doao na pomisao da zmiju hrani
posebnom vrstom kroba, ona je poela dobro jesti. Tako je postala
debela kao konac, a onda kao prst, pa su je djevojke stavile u veu
posudu. ivotinja je i dalje jela krob i postala debela kao ruka. Sada su je djevojke stavile u malo jezero: ona je sve pohlepnije jeia
krob i pri hranjenju je bila tako gladna da bi zajedno s hranom istodobno zahvatila eljustima aku i ruku djevojke koja ju je hranila. Uskoro je bila velika kao drvo koje je palo u vodu. Poela je
odlaziti na obalu i loviti jelene i druge ivotinje, ali se uvijek vraala ikad bi je pozivali i jela ogromne (koliine kroba, kojeg su joj
pripremale djevojke. Onda je zmija napravila rupu ispod sela i stabala i poela derati pretke ljudi, prve ljude na svijetu. 'Mila, doi
jesti', dozivale su je djevojke, a onda je zmija isplazila iz rupe, dohvatila posudu sa krobom koju je jedna od sestara drala u ruci,
zahvatila je sve do glave, progutala djevojku i odvukla je.
Druga je sestra plaui otila da to ispria ocu. Otac je odluio
osvetiti se. Lizao je duhan, kao to ti ljudi uvijek rade kad odlue
nekoga ubiti, omamio se, te mu je u snu pao na pamet nain kako
da se osveti. Pripremio je krob koji e dati zmiji za jelo, pozvao
je zmiju koja je progutala njegovu ker i rekao joj: 'Progutaj me!' Bio
je spreman podnijeti sve te se opio iz posude s duhanom koja je
bila oko njegova vrata, zato da bi je ubio. Na njegov je poziv zmija
isplazila jezik i dohvatila posudu sa krobom koju joj je ponudio.
Onda je on skoio u njezine ralje i sjeo: 'Ubila sam ga', pomislila je
zmija i odvukla ga.
Nakon toga je progutala cijelo jedno pleme, i na njegovu su se
tijelu raspadali ljudi. Onda je progutala jo jedno pleme, ,pa su se
na njegovu tijelu opet raspadali ljudi. Dok je tamo sjedio, njihova
su tijela trunula na njemu, a on je morao izdrati taj smrad. Zmija
je progutala sva plemena na rijeci, unitila sve, tako da nitko nije
ostao iv. Otac djevojke je ponio sa sobom od kue jednu koljku,
da bi zmiji rasporio trbuh, zarezao ga, ali ga je uspio samo malo
rascijepiti, pri emu je zmija osjetila bol. Onda je pojela plemena
na drugoj strani rijeke. Ljudi su se bojali i nisu ili u sjetvu, ve su
ostajali kod kue. Nisu mogli hodati ni naokolo, jer je zmija nasred
puta imala svoju rupu, i kad god se netko vraao s polja, ona bi ga
dohvatila i odvukla sa sobom. Ljudi su plakali i bojali se da e ih

213

zmija pojesti, tako da nitko nije kroio iz kue. Kad su izlazili iz

visee mree za spavanje, ve su se plaili da zmija tamo negdje ima
svoju rupu i da e ih epati i odvui sa sobom.
Za to vrijeme su na njegovu tijelu zaudarali i trunuli ljudi. On
je iz posude pio sok od duhana i zarezivao tijelo zmije, pa je zmija
osjeala veliku bol. 'Sto mi je? Progutala sam Deihomu, Onoga koji
ree, osjeam bol', rekla je zmija i zavikala.
Zatim je otila do drugog plemena, isplazila iz zemlje i hvatala
sve ljude. Oni nisu mogli nikamo ii i uope se nisu upuivali prema rijeci. Kad su iz zaljeva donosili vodu, zmija bi ih epala i odvukla sa sobom. Ujutro, tek to bi ustali, ona bi ih dohvatila i odvukla. On joj je parao eludac a ona je vikala: 'Zato osjeam bol?
Progutala sam Deihomu, Onoga koji ree, i zato me boli.'
Onda su ga njegovi duhovi uvari upozorili: 'Deihoma, ovo jo
nije rijeni zaljev gdje ti stanuje, budi paljiv s tim rezanjem. Tvoj
je zaljev jo jako daleko.' Nakon tih rijei on je prestao rezati. Zmija
se, meutim, vratila da prodire ljude koje je prodirala prije, i
odmah ih je epala. 'Zar jo nije prestala! to e biti s nama? Istrijebila je nae ljude', govorili su stanovnici sela. Omravjeli su. Sto
su uope imali za jelo?
Ljudi su propadali i trunuli na njegovu tijelu. Za to je vrijeme
on pio iz posude s duhanom i rezao zmiji tijelo. Tako je Deihoma
stalno sjedio u njezinoj utrobi. Nesretnik nije dugo vremena nita
jeo, ve je samo pio sok od duhana. Jer, to je mogao jesti? Pio je
sok od duhana i ostao miran unato smradu truljenja.
Vie nije bilo plemena, a zmija je prodrla tijela svih ljudi
na rijeci u podnoju neba, tako da sada vie uope nije bilo ljudi.
A njegovi su mu dobri duhovi rekli: 'Deihoma, evo tvog zaljeva na
rijeci, gdje stanuje, sada snano zarei jer e nakon dvije rijene
okuke biti kod kue.' Onda je on zarezao. 'Rei, Deihoma, rei snano!' govorili su mu. Onda je Deihoma zarezao, rascijepio i rastvorio kou eluca zmije u svom zaljevu i iskoio kroz otvor.
Cim se naao vani, sjeo je. Glava mu je bila potpuno gola, bio
je potpuno elav. Zmija se bacakala amo-tamo. Sada se vratio, nakon to je beskonano dugo vremena nesretan sjedio u utrobi zmije. U svom se zaljevu temeljito oprao, vratio u svoju kolibu i ponovno ugledao svoje keri, koje su se obradovale ocu.
U potpunoj verziji ovog mita, koji je ovdje prilino skraen,
opisuje se na ak petnaest mjesta kako u zmiji ljudi trule na tijelu
junaka. Ta upeatljiva slika ima u sebi neto prisilno; pored prodiranja to je slika koja se u mitu najee ponavlja. Junak se odlikuje mirnoom i nepokolebljivou usred tog raspadanja. Na njemu
mogu istrunuti svi ljudi na svijetu, a on je jo uvijek tu, kao jedini
usred opeg trulea, uspravan i okrenut svom cilju. On je, ako hoemo, neduan junak, zato to nijednog od onih koji se raspadaju

214

Masa i mo

nema na svojoj dui. Meutim, on podnosi trule, nalazi se usred

njega. Trule ga ne uspijeva savladati, on je, mogli bismo rei, ono
to ga odrava. Neporeciva je zgusnutost ovog mita, u kojem se sve
to je vano odvija u tijelu zmije, on je prava stvarnost.
Junak je onaj tko u opasnim prilikama stalno uspijeva preivjeti zato to ubija druge. No, ne preivljava samo junak. Postoji isto
toliko vrijedan proces u masi vlastitih ljudi, naime onda kad svi
propadnu.
Kako se pojedinac u ratu uspijeva spasiti kad svi koji mu pripadaju ginu, i kako se osjea kad ostane sam? O tome se govori na jednom mjestu iz jednog indijanskog mita o junoamerikom plemenu
Taulipang, koji je zapisao Koch-Grunberg,n
Neprijatelji su doli i napali ih. Doli su u selo, koje se sastojalo od pet kua, i zapalili ga na dva mjesta, nou, tako da postane
svijetlo, jer bi u mraku stanovnici sela mogli pobjei. Mnoge su
ubili toljagom kad su pokuali pobjei iz kua.
Jedan mukarac po imenu Maitchaule nepovrijeden je legao izmeu gomile mrtvih i namazao lice i tijelo krvlju da bi zavarao neprijatelja. Oni su mislili da su svi mrtvi, i otili. Maitchaule je ostao
sam. Onda je ustao, okupao se i otiao do jedne kue koja nije bila
jako udaljena. Mislio je da tamo ima ljudi, ali nije naao nikoga.
Onda je sjeo i poeo razmiljati. Mislio je o svom ocu i majci koje
su ubili neprijatelji, i o tome kako vie nema nikoga. Onda je rekao: 'Ii u k svojim ljudima, koji su mrtvi!' Pun straha vratio se
u spaljeno selo. Tamo je bilo mnogo leinara. Maitchaule je bio arobnjak i usnio je lijepu djevojku. Rastjerao je leinare i legao uz
svoje mrtve prijatelje. Ponovno se umrljao krvlju. Ruke je drao na
glavi, tako da ih moe odmah ispruiti. Onda su se leinari vratili
i svaali oko leeva. Onda je dola ki kralja leinara. I to je uinila ki kralja leinara? Sjela je Maitchauleu ina prsa. Kad mu je
htjela zabiti kljun u tijelo, on ju je epao. Drugi su leinari odletjeli. Maitchaule je rekao keri kralja leinara: 'Pretvori se u enu!
Tako sam sam i nemam nikoga tko bi mi pomogao.' Poveo ju je sa
sobom u naputenu kuu. Tamo ju je drao kao pitomu pticu. Rekao joj je: 'Sada idem u ribolov. Kad se vratim, hou te vidjeti pretvorenu u enu!'
Junak najprije lijee meu mrtve da bi se spasio. Mae se krvlju kao da je mrtav, da ga ne bi otkrili. Onda otkriva da je jedini
koji je preivio, i osjea tugu i strah. Odluuje da ponovno legne
meu svoje mrtve prijatelje. Moda se prvo bavi milju da podijeli
njihovu sudbinu. No, to ne moe biti ozbiljna namjera, jer je prije
sanjao o jednoj lijepoj djevojci, a kako oko sebe ne vidi nita ivo
osim leinara, hvata jednog leinara da mu postane ena. Moemo
dodati da se ptica po njegovoj elji i pretvara u enu.
Uoavamo koliko naroda i to na cijelom svijetu smatra
svojim precima neki par koji je jedini preivio veliku nesreu. Do-

preivjeli...

215

bro poznati primjer Noe u biblijskom potopu ublaen je Noinim

pravom da zadri cijelu svoju obitelj. On smije povesti sa sobom ci-.
jeli svoj rod, i po jedan par od svih vrsta ivih bia. No, on je sam taj
koji je naao milost u oima Bojim; samo on ima vrlinu potrebna za
preivljavanje, koja je u ovom sluaju religioznog karaktera, dok drugi
smiju u barku samo zahvaljujui 'njemu. Postoje i primitivnije verzije
istog mita, prie u kojima propadaju svi osim para praroditelja. Te
prie nisu uvijek povezane s predodbom o potopu. esto u
epidemijama umiru svi osim jednog jedinog mukarca, koji luta
naokolo u potrazi za nekim, dok negdje ne naie na jednu jedinu ili
moda dvije ene, kojima se oeni i s kojima onda osniva nov rad.
Snaga i slava tog pretka sastoji se u tome da je nekada bio jedini
koji je preivio. Iako se to ne spominje, istodobno se smatra da je
njegova zasluga to to nije propao zajedno s drugima. Ugledu, koji
uiva kao predak svih onih koji dolaze nakon njega, pridruuje se
potovanje prema njegovoj sretnoj sposobnosti preivljavanja. Tako
dugo dok je ivio meu mnotvom sebi jednakih, nije se morao posebno
isticati, bio je ovjek kao mnogi drugi. Onda je iznenada ostao sasvim
sam. Vrijeme njegova usamljeniokog lutanja opisano je u dosta
pojedinosti. Najvie prostora zauzima njegova potraga za ivima,
umjesto kojih posvuda nalazi leeve. Sve vea svi- jest o tome da
pored njega nema stvarno nikoga, ispunjava ga oa- jem. Meutim, tu
moemo prepoznati jo jednu drugu notu: ovjeanstvo, koje poinje
ponovno s njim, upueno je na njega, i bez njega i njegove hrabrosti
da sve zapone iznova, uope ne bi postojalo.
Jedan od najjednostavnijih mitova takve vrste jest onaj o podrijetlu naroda Kutenaj. Citiramo ga doslovce:
Ljudi su tamo ivjeli, i odjedanput je dola poast. Umrli su.
Svi su umrli. Ili su jedan do drugoga nosei vijest. Bolest je vladala meu svim pripadnicima naroda Kutenaj. Sakupili su se na jednom mjestu i priali o njoj. Svugdje je bilo isto. Na jednom mjestu
nisu vidjeli nikoga. Svi su bili mrtvi. Preivio je samo jedan. Jednog je dana onaj koji je preivio ozdravio. Bio je to mukarac. Bio
je sam. Mislio je: 'Lutat u po svijetu i vidjeti da li jo negdje netko
ivi. Ako nema nikoga, neu se vie vratiti. Ovdje nema nikoga, i
nitko nikada nee doi u posjet.' Otplovio je u svojem kanuu i doao
u posljednji kutenajski logor. Kad je stigao, nije bilo nikoga na mjestu
gdje su ljudi obino stajali na obali; i dok je hodao naokolo, vidio je
samo mrtve, nigdje ni znaka ivota. Onda je shvatio da nitko nije
preivio. Otplovio je dalje u svom kanuu. Doao je na jedno mjesto,
izaao i ponovno naao samo mrtve. U cijelom mjestu nije bilo
nikoga. Uputio se natrag. Stigao je u posljednje naselje gdje je
ivio narod Kutenaj. Uao je u selo. U atorima je naao samo gomilu
leeva. Hodao je plaui. 'Ja .sam jedini koji je preostao', govorio je
sebi, 'ak su i psi mrtvi.' Kad je stigao u najudaljenije selo, ugle-

216

M asa i mo

dao je otiske ovjekovih stopala. Tu je bio jedan ator. U njemu nije

bilo leeva. Nedaleko od njega bilo je selo. Sada je znao da su dva
ili tri ovjeka jo iva. Vidio je vee i manje otiske, ali nije mogao
rei da li ih je troje. No, bilo je nekog tko se spasio. Plovio je dalje u svom kanuu i mislio: 'Veslat u u ovom pravcu. Oni koji su
tu prije ivjeli, obiavali su veslati u ovom pravcu. Ako je to mukarac, moda je odveslao dalje.'
Dok je tako sjedio u svom kanuu, vidio je na stanovitoj udaljenosti iznad sebe dva crna medvjeda, koji su jeli bobice. Pomislio je:
'Ubit u ih. Kad ih ubijem, pojest u ih. Osuit u njihovo meso. Onda
u pogledati da li je itko preivio. Najprije u osuiti meso a onda
u traiti druge. Pa vidio sam tragove ljudi. Moda su to gladni
mukarci ili ene. I oni moraju dobiti neto za jelo.' Uputio se prema medvjedima. Doao je u njihovu blizinu i vidio da to nisu medvjedi, nego ene. Jedna je bila starija a druga djevojka. Pomislio je:
'Radujem se to vidim ljude. Uzet u ovu djevojku za enu.' Priao
im je i primio djevojku. Djevojka je rekla majci: 'Majko, vidim
mukarca.' Majka je podigla pogled. Vidjela je da ki govori istinu.
Vidjela je kako mukarac prima njezinu ker. Onda su ena, djevojka
i mladi plakali, jer su svi Kutenajci bili mrtvi. Kad su pogledali
jedno drugo, rasplakali su se. ena je rekla: 'Nemoj uzeti moju
ker! Jo je mala. Uzmi me! Budi mi mu! Kasnije, kad moja ki
odraste, postat e tvoja ena. Onda e imati djece.' Mladi se oenio
starijom enom. Nije prolo dugo vremena a ena je rekla: 'Sada
je moja ki odrasla. Sada moe biti tvoja ena. Bilo bi dobro da
imate djece. Njezino je tijelo sada snano.' Onda je mladi
uzeo djevojku za enu. Otada su se Kutenajci poeli mnoiti.89
U masovnom samoubojstvu, treem obliku katastrofe, koji je ponekad posljedica poasti i rata, nalazimo neke preivjele. Ovdje
emo ispriati legendu naroda Ba-ila, Bantu-naroda iz Rodezije. 90
U masovnom samoubojstvu, treem obliku katastrofe, koji je popo kozama a drugi po strljenima, jako posvaala. Radilo se o tome
koji klan ima pravo na ast poglavice. Klan koza, koji je nekada
imao vii poloaj, izgubio ga je, pa su njegovi pripadnici, iji je ponos bio povrijeen, odluili da se svi zajedno utope u moru. Ispleli
su dugako ue, mukarci, ene i djeca. Onda su se skupili na obali,
svi se po redu privezali za ue i zajedno skoili u vodu. Jedan
mukarac koji je bio iz treg klana, klana lavova, i bio oenjen
jednom pripadnicom klana koza, pokuao ju je odvratiti od samoubojstva; kad mu to nije uspjelo, odluio je umrijeti zajedno s
njom. Sluajno su oni bili posljednji koji su se privezali za ue. Ue
ih je povuiklo u vodu, ii ve su se utapali, kad se mukarac odjedanput pokajao; prerezao je ue i oslobodio sebe i svoju enu. Ona
mu se pokuavala istrgnuti i vikala je: Pusti me! Pusti me! No,
on je nije putao i donio ju je na obalu. Zbog toga i dan-danas pripadnici klana lavova govore pripadnicima klana koza: Mi smo vas
spasili da ne izumrete, mi!

Mrtvi kao nadivljeni

217

Naposljetku moramo podsjetiti na jo jednu svjesnu primjenu

preivjelih, koja potjee iz povijesnog vremena i koja je provjerena.
U jednoj borbi do istrebljenja izmeu dva indijanska plemena u
Junoj Americi pobjednici ostavljaju na ivotu samo jednog mukarca od svih protivnika i alju ga natrag njegovim ljudima. On im
mora rei to je vidio i obeshrabriti ih za svaku daljnju borbu. Posluajmo Humboldtove rijei u izvjetaju o ovom stravinom glasniku :
Otpor koji su pod vodstvom jednog hrabrog poglavice pruali
ujedinjeni pripadnici plemena Kabre plemenu Karaibi, dozlogrdio
je ovima nakon 1720. Potukli su svog neprijatelja na uu rijeke:
mnotvo pripadnika naroda Karaibi ubijeno je u bijegu izmeu rjenih brzaka i jednog otoka. Zarobljenike su pojeli; no, s onom rafiniranom lukavou i okrutnou kakve su svojstvene narodima June i Sjeverne Amerike, ostavili su jednog pripadnika naroda Karaibi
na ivotu, koji se, kao svjedok barbarskog dogaaja, morao odmah
popeti na drvo i potuenoj strani prenijeti vijest o tome. Pobjedniki
zanos naroda Kabre bio je kratka vijeka. Karaibi su se vratili u
takvom mnotvu da su od kanibalskih Kabrejaca preostali samo jadni ostaci.91
Taj jedini, kojeg su iz pakosti ostavili na ivotu, promatra s
jednog drveta kako jedu njegove ljude. Svi ratnici, s kojima je
krenuo na pohod, pali su u borbi ili zavrili u elucu neprijatelja.
Kao prisilno preivjelog alju ga natrag k njegovim ljudima, ispunjenog stravinim sjeanjem. Smisao njegove poruke, kako zamiljaju
neprijatelji, bio bi ovaj: Preostao je jedan od vas. Evo kako smo
moni! Nemojte se vie usuditi s nama ratovati! Meutim, snaga
onoga to je vidio je tolika, njegova prisilna usamljenost tako strana, da on, naprotiv, potie svoje ljude na osvetu. Karaibi u masama pritjeu sa svih strana i unitavaju Kabrejce zauvijek.
Ova legenda, koja nije jedina te vrste, pokazuje kako jasno primitivni narodi shvaaju preivjeloga. Oni su potpuno svjesni neobinosti njegova poloaja. Oni na to raunaju i pokuavaju ga iskoristiti u svoje posebne svrhe. Karaibi, koji je sjedio na drvetu,
dobro je odigrao svoju ulogu na obje strane, kod neprijatelja i kod
prijatelja. Ako ovjek otvoreno razmisli o njegovoj dvostrukoj funkciji, moe iz nje mnogo nauiti.

Mrtvi kao nadivljeni

Svatko tko se bavi originalnim dokumentima religioznog ivota
mora se zauditi moi koju imaju mrtvi. ivot mnogih naroda
potpuno je ispunjen obredima koji se odnose na mrtve.

Mrtvi kao nadivljeni

218

Masa i mo

Ono to najprije i svugdje upada u oi jest strah od mrtvih.

Oni su nezadovoljni i zavidni roacima koje su ostavili za sobom.
Pokuavaju im se osvetiti, ponekad za uvrede koje su od njih doivjeli jo za svog ivota. Zavist mrtvih je ono ega se ivi najvie
plae. ivi ih pokuavaju smiriti tako to im se dodvoravaju i nude
im hranu. Daju im sve to treba ponijeti na put u zemlju mrtvih,
samo zato da ostanu daleko i da se vie ne vrate, ne rade tetu i
ne mue preivjele. Duhovi mrtvih alju bolesti ili ih donose sa sobom, oni utjeu na rast divljai i uspijevanje sjetvi te se upliu u
ivot na stotine naina.
Njihova prava strast, koja neprestano dolazi do izraaja, jest
nastojanje da ive dovedu k sebi. Budui da ivima zavide na svim
predmetima svakodnevnog ivota, koje su morali ostaviti, prvotno
je postojao obiaj da se ne sauva nijedan ili to manje takvih predmeta. ivi su sve stavljali s njima u grob ili su sve s njima spaljivali. Ljudi bi naputali kolibu u kojoj je pokojni ivio te se ne bi
nikada u nju vraali. Cesto bi ih pokopali u njihovoj kui sa cijelom
imovinom i time im stavljali na znanje da ne ele zadrati nita za
sebe. No, ,ni to nije bilo dostatno da se potpuno iodvrati njihova srdba. Jer, mrtvi nisu toliko zaviali ivima na predmetima, koji su se
mogli proizvesti ili stei, ve na samom ivotu.
Sigurno je neobino da se svugdje, u razliitim sredinama, mrtvima pripisuje taj isti osjeaj. ini se da kod svih naroda mrtvima
vlada isti osjeaj. Njima je uvijek ao to nisu ostali ivi. U oima
onih koji su jo ivi svatko tko nije iv pretrpio je poraz: poraz se
sastoji u tome da su ga nadivjeli drugi. On se s time ne moe pomiriti, pa je razumljivo da drugima eli zadati tu najveu bol, koju su
zadali njemu.
Svaki je mrtvac, dakle, nadivljeni. Odnos je drukiji samo a
onim velikim, relativno rijetkim katastrofama u kojima propadaju
svi zajedno. Pojedinana smrt, koju ovdje analiziramo, odvija se tako da se jedan ovjek oduzima obitelji i njegovoj grupi. Pri tome
ostaje cijela gomila preivjelih, i svi koji imaju nekakvo pravo na
mrtvoga stvaraju alobnu hajku, koja ga oplakuje. Osjeaju gubitka zbog njegove smrti pridruuje se osjeaj ljubavi koju su osjeali prema njemu, a esto se ta dva osjeaja uope ne mogu razluiti. ivi ga gorko oplakuju, i to je tugovanje u svojoj sri sigurno
iskreno. Alko promatrai dovode u sumnju manifestacije te tuge,
razlog tome je sloeni karakter, vieznanost situacije kao takve.
Naime, isti ljudi koji imaju razloga za tugovanje istodobno su i
preivjeli. Oni tuguju kao ljudi koji su pretrpjeli gubitak, dok kao
preivjeli osjeaju neku vrstu zadovoljstva. Obino sami sebi nee priznati taj nedolini osjeaj. Meutim, uvijek tono znaju kako se osjea mrtvac. On ih mora mrziti zato to oni imaju ivot, koji on
vie nema. Oni pozivaju natrag njegovu duu da bi ga uvjerili u to
da nisu eljeli njegovu smrt. Podsjeaju ga na to kako su mu bili

219

dobri dok je jo bio meu njima. Nabrajaju konkretne dokaze za to

da ine sve onako kao to bi elio. Savjesno izvravaju njegove izriite posljednje elje. Kod mnogih naroda posljednja elja je zakon.
Sve to rade pretpostavlja neto to se ne moe promijeniti: njegovu
mrnju prema njima zato to su oni preivjeli.
Jedno indijansko dijete iz plemena Damerera poelo je jesti pijesak, pa je od toga umrlo. Onda su njegovo tijelo polegli u lijes koji
je njegov otac naruio kod tesara iz susjedstva. Prije 92
sprovoda
djetetova je baka stala uz lijes i progovorila tunim glasom :
Dijete moje, uvijek sam ti govorila da ne smije jesti pijesak.
Nikada ti nisam davala pijesak, jer sam znala da to za tebe nije dobro. Ti si ga uvijek sam traio. Rekla sam ti da je to loe. Sad vidi,
pijesak te ubio. Nemoj mi uiniti nita, sam si to skrivio, neko te
je zlo navelo na to da jede pijesak. Gledaj, stavit u kraj tebe tvoj
luk i strijelu, da se njima zabavlja. Uvijek sam ti bila dabra. Budi
sada i ti dobar prema meni i nemoj mi uiniti nita naao.
Onda je lijesu prila rasplakana majka i jednolino zapjevala:
Dijete moje, ja sam te donijela na svijet da vidi sve dobre
stvari i da im se raduje. Hranile su te ove grudi sve dok si elio.
Napravila sam ti lijepe stvari i kouljice. Brinula sam se za tebe i
hranila te, igrala se s tobom i nikada te nisam udarila. Mora biti
dobar i ne smije mi uiniti nikakvo zlo.
Onda se pribliio i otac umrloga djeteta i rekao:
Djeae moj, kad sam ti rekao da e te pijesak ubiti, nisi me
htio sluati, a sada vidi, mrtav si. Otiao sam i nabavio za tebe lijep lijes. Morat u raditi da ga platim. Napravio sam ti grob na lijepom mjestu, gdje si se rado igrao. Polei u te u grob i dati ti
pijeska, koji ti sada vie ne moe nakoditi, jer znam kako ga voli.
Ne smije mi donijeti nesreu, ve radije potrai onog tko te nagovorio da jede pijesak.
Baka, majka i otac su voljeli to dijete, i premda je ono malo, oni
se plae njegove mrnje, jer oni su jo ivi. Uvjeravaju ga da nisu
krivi za njegovu smrt. Baka mu daje luk i strijelu. Otac mu je kupio
skup lijes, stavlja mu u grob pijeska, jer zna kako ga voli. Dirljiva
je jednostavna njenost koju pokazuju prema djetetu; pa ipak, u
njoj ima neeg jezivog, zato to je proeta strahom.
Kod nekih je naroda iz vjere u drugi ivot mrtvih nastao kult
predaka. Svugdje gdje je taj kult poprimio vrste forme, on djeluje tako kao da su ljudi znali ukrotiti vlastite mrtve, koji su im vani. Ljudi se brinu za to da mrtvi budu zadovoljni dajui im redovito ono to ele, potovanje i hranu. Ako se briga za mrtve provodi
po svim pravilima tradicije, mrtvi postaju saveznici ivih. Oni su i
kasnije ono to su bili u ovom ivotu; zauzimaju svoj nekadanji
poloaj. Onaj tko je na zemlji bio moan poglavica, ostaje i pod zemljom. Pri rtvovanjima i zazivanjima najprije se spominje njegovo

Mrtvi kao nadivljeni

220

221

Masa t mo

ime. Paljivo se vodi rauna o njegovoj osjetljivosti; ako ga netko

povrijedi, moe postati jako opasan. Njega zanima kako napreduje
njegovo potomstvo, o njemu mnogo toga ovisi, a njegova je naklonost neophodna. On se rado zadrava u blizini svojih potomaka, pa
se ne smije uiniti nita to bi ga moglo od tamo protjerati.
Kod naroda Zulu u junoj Africi taj zajedniki ivot s precima
ima posebno intiman karakter. Izvjetaji koje je, prije otprilike stotinu godina, sakupio i objavio engleski misionar Callaway pravi su
dokaz njihova kulta predaka. On puta svoje svjedoke da sami govore i zapisuje njihove izjave na njihovu jeziku. Njegova je knjiga
The Religious System of the Amazulu pravi raritet, i zbog toga
nedostatno poznata: ona je jedan od najvanijih dokumenata ovjeanstva.93
Preci naroda Zulu pretvaraju se u zmije i odlaze pod zemlju.
No, to nisu, kao to bi netko mogao pomisliti, mitske zmije koje nikada ne vidimo. To su dobro poznate vrste zmija koje esto gmiu
u blizini koliba, na koje ovjek esto nagazi. Po svojim tjelesnim osobinama neke od tih zmija nalikuju na tono odreene pretke, pa ih
ivi kao takve i prepoznaju.
Meutim, oni nisu samo zmije, jer se u snovima prikazuju ivima u svom ljudskom liku i s njima razgovaraju. Ljudi oekuju te
snove, bez kojih bi njihov ivot bio neugodan. Oni ele razgovarati
sa svojim mrtvima, i stalo im je do toga da ih u svojim snovima jasno vide. Ponekad se slika predaka zamuuje i postaje tamna; onda
se ovjek u odreenim obredima mora pobrinuti za to da ona ponovno postane jasna. S vremena na vrijeme, no naroito u svim vanim prilikama, precima se prinose rtve. Za njih se kolju koze i volovi, a onda ih ivi sveano zazivaju da kuaju jelo. Zovu ih glasno
njihovim poasnim naslovima, kojima mrtvi pridaju veliku vanost;
oni su esto vrlo astohlepni, te se smatra uvredom ako se ti poasni naslovi preute ili zaborave. ivotinja koju rtvuju mora glasno
zavikati, tako da je oni uju, jer preci vole taj krik. Zbog toga se
ovce, koje umiru tiho, ne mogu upotrebljavati za rtvovanje. rtvena ivotinja ovdje nije nita drugo nego obrok koji mrtvi dijele
sa ivima, neka vrsta priesti ivih s mrtvima.
Kad ljudi ive onako kako su obiavali ivjeti preci, kad uvaju
stare obiaje ne mijenjajui ih, kad precima redovito prinose rtve,
preci su zadovoljni i poveavaju dobrobit svojih potomaka. Meutim, im netko oboli, zna da je izazvao nezadovoljstvo nekog svog
pretka, pa e svim silama nastojati utvrditi razlog njihovu nezadovoljstvu.
Mrtvi, naime, nisu uvijek pravedni. Oni su bili ljudi, koje su
drugi poznavali i ijih se slabosti i mana dobro sjeaju. U snovima
se pojavljuju u skladu sa svojim karakterom. Ovdje valja spomenuti
jedan sluaj koji Callaway opisuje dosta detaljno. On pokazuje da i
mrtve, koji uivaju svu brigu i slavu, ponekad obuzima mrnja

prema preivjelima, samo zato to su ovi jo uvijek ivi. Pria o

jednoj takvoj mrnji, koju emo sada uti, odgovara, ako je prenesemo u nae prilike, tijeku neke opasne bolesti.
Umro je stariji brat. Njegova je imovina, a osobito sva njegova
stoka, koja se ovdje smatra pravom imovinom, prela u ruke jednog
njegovog mlaeg brata. To je uobiajeni nain nasljeivanja; mlai
brat, koji je preuzeo nasljedstvo i prinio, kako dolikuje, sve rtve,
nije svjestan da se na bilo koji nain ogrijeio o mrtvoga. Meutim,
on iznenada obolijeva te mu se u snu javlja stariji brat.
Sanjao sam da me udara i da mi govori: 'Kako je mogue da ti
vie ne zna da ja postojim?' Odgovorio sam: 'to mogu uiniti da ti
vidi da te poznajem? Znam da si moj brat!' Upitao je: 'Zato ne
zove moje ime kad prinosi rtvu?' Odgovorio sam: Ta zovem te,
i to tvojim poasnim naslovima. Spomeni mi jednog vola kojeg sam
ubio, a da te nisam zazvao!' On je odgovorio: 'Hou mesa.' Odbio
sam i rekao: 'Ne, brate moj, nemam nijednog vola. Da li ti vidi
kojeg u stadu?' 'Cak ako i nema ni jednog jedinog', rekao je 'zahtijevam ga od tebe.' Kad sam se probudio, osjeao sam bol sa strane.
Pokuao sam disati, ali nisam mogao, nestajalo mi je daha.'
ovjek je bio tvrdoglav, i nije elio rvovati nijednog vola. Rekao je: 'Stvarno sam bolestan i znam od koje bolesti bolujem.' Ljudi
su mu govorili: 'Ako poznaje bolest, zato se ne izlijei? Zar
ovjek moe namjerno izazvati svoju bolest? Zar e umrijeti ako zna
to mu je? Kad se duh na nekoga ljuti, unitit e ga.'
Na to je on odgovorio: 'Ne, dragi moji! Na mene je bolest bacio
jedan mukarac. Vidim ga u snu kad legnem. Budui da mu se jede
mesa, dolazi k meni sa svojim spletkama i govori da ne zovem njegovo ime kad ubijam stoku. To me strano udi, jer sam ubio mnogo
stoke i svaki put zazvao njegovo ime. Ako mu se jede mesa, mogao
bi mi jednostavno rei: Brate moj, elim mesa. No, on mi govori da
mu ne iskazujem potovanje. Ljutim se na njega, i mislim da e me
ubiti.'
Ljudi su mu na to rekli: 'Zar misli da se duh uputa u nadmudrivanja? Gdje je on da mu velimo svoje miljenje? Mi smo uvijek bili prisutni kad si klao stoku. Hvalio si ga i izvikivao njegove
poasne naslove koje je dobio za hrabrost. Mi smo te uli, i kad
bi bilo mogue da taj tvoj brat ili bilo koji drugi ovjek koji je mrtav uskrsne, onda bismo ga mogli pozvati na red i upitati: Zato
govori takve stvari?9

Bolesni je mukarac odgovorio: 'Ah, moj se brat ponaa tako

razmetljivo zato to je najstariji. Ja sam mlai od njega. udim se
to zahtijeva da ubijem svu stoku. Zar nije sam ostavio stoku za sobom kad je umro?'
Ljudi su rekli: 'On je umro. No, mi jo uvijek razgovaramo s
tobom, i tvoje nas oi stvarno gledaju. Zato emo ti rei to da ui-

Mrtvi kao nadivljeni

222
Masa i
mo

ni s njim: jednostavno s njim mirno porazgovaraj, i ako ima i

jednu jedinu kozu, prinesi mu je kao rtvu. Bila bi teta da doe
i ubije te. Zato stalno u snu vidi svog brata i razboljeva se? Trebalo bi da se ovjek koji sanja svog brata probudi zdrav.'
On je rekao: 'Dobro, prijatelji moji, dat u mu meso koje voli.
On trai meso. Ubit e me. ini mi nepravdu. Svaku ga no sanjam
i budim se u bolovima. On nije mukarac, uvijek je bio bijednik,
svadljivac. Evo kakav je bio: jedna rije, jedan udarac. Kad mu je
netko neto rekao, on ga je odmah napao. Onda je dolo do svae
koju je sam izazvao, pa bi se potukao. Nikada to nije htio shvatiti
ni priznati: Pogrijeio sam, nisam se trebao tui s tim ljudima/ Njegov je duh kao on. Lo je, uvijek je srdit. No, dat u mu meso koje
trai. Ako vidim da me ostavlja na miru i da sam ozdravio, drugo
u mu jutro rtvovati stoku. Mora me pustiti da ozdravim i diem,
ako je to on. Ne smije mi oduzimati dah kao sada.'
Ljudi su se sloili: 'Da, ako sutra bude zdrav, onda emo znati
da je to duh tvog brata. Meutim, ako sutra jo uvijek bude bolestan, tneemo rei da je to tvoj brat; onda je to samo neka obina
bolest.'
Kad je zalazilo sunce, on se jo uvijek alio na bolove. Ali, kad
je dolo vrijeme da se muzu krave, zamolio je da mu daju jesti.
Traio je vodenastu kau, i malo pojeo. Onda je rekao: 'Dajte mi
malo piva! edan sam.' Njegove su mu ene dale piva i u svojim
srcima osjeale nadu. Radovale su se, jer su prije toga bile preplaene i pitale se: 'Zar je bolest tako strana da ne moe nita jesti?'
Potajno su se radovale; nisu pokazivale svoju radost, ve su jedna
drugu pogledavale. On je ispio pivo i rekao: 'Dajte mi malo burmuta, uzet u samo malo.' One su mu dale burmuta, on ga je uzeo i legao. Onda je ponovno zaspao.
Po noi je doao njegov brat i rekao: 'No, jesi li ve izabrao stoku za mene? Hoe li je sutra ubiti?'
Spava je rekao: 'Da, ubit u za tebe jedno grlo. Zato mi ti,
brate moj, govori da te nikada ne zovem, iako ti svaki put, kad
ubijem stoku, iskazujem potovanje tvojim poasnim naslovima? Jer,
bio si hrabar i dobar ratnik.'
Brat je odgovorio: Govorim to s razlogom, kad mi se jede meso. Ja sam ipak umro i ostavio ti selo. Ima veliko selo.'
'Dobro, dobro, brate moj, ostavio si mi selo. Ali, kad si mi ostavio selo i umro da li si poklao svu svoju stoku?'
'Ne, nisam poklao svu stoku.'
'Pa onda, sine moga oca, zar od mene trai da ubijem sva
stoku?'
'Ne, ne traim od tebe da ubije sve. Ali, velim ti: Ubij, da bi
tvoje selo bilo veliko!'

223

Probudio se, osjeajui se dobro, bol sa strane je nestala. Sjeo

je i udario enu: 'Ustani, zapali vatru!' Njegova se ena probudila i
raspuhala vatru. Upitala ga je kako se osjea. 'uti!' rekao je, 'kad
sam se probudio, imao sam neki osjeaj lakoe u tijelu. Razgovarao
sam sa svojim bratom. Kad sam se probudio, bio sam zdrav.' Uzeo
je nerto burmuta i ponovno zaspao. Ponovno se pojavio duh njegova
brata. Rekao je: 'Vidi, izlijeio sam te. Sutra ubij stoku!'
Ujutro je ustao i otiao do stada. Imao je jo nekoliko mlae
brae, pa ih je pozvao da pou s njim. 'Zovem vas jer sam sada
zdrav. Moj brat veli da me je izlijeio.' Onda je zapovjedio da se
donese jedan vol. Donijeli su ga. 'Donesite onu jalovu kravu!' Donijeli su oboje. Doli su u gornji dio tora sa stokom i stali pokraj njega. On se molio slijedeim rijeima:
'A sada, jedite, ljudi nae kue! Uz nas je dobar duh, uz kojeg
rastu djeca i ljudi ostaju zdravi. Pitam tebe, koji si moj brat, zato
u snu stalno dolazi k meni, zato te sanjam i onda postajem bolestan? Dobar duh dolazi i donosi dobre vijesti. Ja se cijelo vrijeme moram aliti na bolest. Kakva je to stoka koju njezin vlasnik mora
stalno klati i onda neprestano obolijevati? Velim ti, prestani! Prestani me initi bolesnim! Velim ti: doi mi u snu, mirno sa mnom razgovaraj i reci mi to eli? No, ti dolazi k meni da me ubije!
Jasno je da si bio zao ovjek dok si bio iv. Zar si pod zemljom jo
uvijek lo ovjek? Nisam ni oekivao da e tvoj duh doi k meni prijateljski i donijeti mi dobre vijesti. No, zato dolazi sa zloom, ti,
moj najstariji brate, koji bi selu morao donijeti dobro, tako da ga
ne snae nikakvo zlo, jer si ti ipak vlasnik sela!'
Onda je izgovorio slijedee rijei o stoci i izrazio zahvalnost:
'Tu je stoka koju ti rtvujem, jedan crveni vol, jedna crvenobijela
jalova krava. Ubij ih! Velim ti: Razgovaraj sa'mnom prijateljski, tako
da se probudim bez bola. Velim ti: Neka se svi duhovi nae kue
okupe ovdje oko tebe koji toliko voli meso!'
Onda je zapovjedio: 'Ubijte ih!' Jedan od njegove brae uzeo
je kolce i probo jalovu kravu; krava je pala na zemlju. Probo je
vola; vol se sruio. Oboje je mukalo. On ih je ubio, ivotinje su uginule. Zapovjedio je brai da im oderu kou. ivotinje su oderane;
oderana im je koa. Jeli su ih u toru. Okupili su se svi mukarci i
traili hrane. Odnijeli su komadi po komadi. Jeli su i bili zadovoljni. Zahvalili su mu i rekli: 'Zahvaljujemo ti, sine toga i toga.
Kad te neki duh uini bolesnim, znat emo da je to tvoj jadni brat.
Za vrijeme tvoje teke bolesti nismo znali da li emo jo s tobom
jesti meso. Sada vidimo da te taj bijednik hoe ubiti. Radujemo se
da si ponovno zdrav.'
'Ja sam ipak umro', veli stariji brat, i u toj je reenici sr njihove svae, opasne bolesti, cijele ove prie. Bez obzira na to kako
se mrtvi ponaa i to zahtijeva, on je svejedno mrtav i zbog toga
ima dostatno razloga za ogorenost. 'Ostavio sam ti selo', veli on i

Mrtvi kao nadivljeni

224

M asa I mo

odmah dodaje: 'Ima veliko selo.' ivot drugoga je to selo, mogao

je isto tako rei: 'Ja sam mrtav, a ti si jo iv.'
To je predbacivanje kojeg se ivi boje, i daje mrtvome za pravo
zato to ga sanja: on ga je stvarno nadivio. Veliina te nepravde,
pored koje svaka druga nepravda blijedi, daje mrtvome mo da
predbacivanje i ogorenost pretvori u teku bolest. 'eli me ubiti',
veli mladi brat zato to je on umro, misli on. Dakle, on dobro
zna zato ga se boji, i da bi ga umirio, konano ipak pristaje na
rtvu.
Kao to vidimo, nadivljavanje mrtvih je za preivjele povezano s velikom nelagodom. Cak i tamo gdje se uvrijeio nekakav oblik redovitog iskazivanja potovanja, ovjek im nikada ne moe potpuno vjerovati. to je ovjek bio moniji meu ivima, to je vea
i opasnija njegova mrnja kad umre.
U kraljevstvu Uganda pronali su nain kako da duh umrlog
kralja zadre meu sobom, meu njegovim vjernim podanicima. On
nije mogao nestati, nije poslan na drugi svijet, ve je morao ostati
na ovom. Nakon njegove smrti imenovan je medij, mandva, a
kojem je boravio duh kralja. Taj medij, koji je imao funkciju sveenika, morao je izgledati kao kralj i ponaati se isto kao on. On je
oponaao sve osobitosti njegova govora, a kad se radilo o kralju iz
davnih vremena, onda je upotrebljavao, kao to je sigurno potvreno u jednom sluaju, arhaini jezik od prije 300 godina. A kad bi
medij umro, kraljev je duh prelazio u nekog drugog pripadnika istog klana. Tako je jedan mandva preuzimao svoju dunost od
drugog, pa je kraljev duh uvijek imao svoje boravite. Dogaalo se,
dakle, da medij upotrebljava rijei koje nitko drugi nije razumio.,
pa ak ni njegovi kolege.94
No, teko je zamisliti da je medij stalno glumio kralja. S vremena na vrijeme kralj bi ga hvatao, kako se to govorilo, za glavu. Tada bi medij zapadao u stanje opsjednutosti i u svakoj pojedinosti utjelovljivao mrtvoga. U klanovima iz kojih su dolazili mediji, prenosile su se specifinosti kraljeve linosti rijeima i oponaanjem. Kralj Kigala je umro u velikoj starosti; njegov je medij bio
vrlo mlad mukarac. Ali, kad ga je kralj dohvatio za glavu, on se
preobrazio u starca: na licu su mu se pojavile bore, iz usta mu je
curila slina i epao je.
Ti su se napadi promatrali s najveim strohopotovanjem. Smatralo se au biti prisutan takvom napadu, jer bi se onda ovjek
naao u prisutnosti mrtvoga kralja i prepoznao ga. Meutim, on,
koji se prema svojoj elji mogao pokazati u tijelu nekog drugog ovjeka, kojemu je to bila dunost i jedini zadatak, nije smio osjeati
mrnju nadivljenoga u istoj mjeri kao drugi koji su potpuno udaljeni iz naeg svijeta.
Najutjecajnije je stvaranje kulta predaka kod Kineza. Da bismo
shvatili to predak kod njih predstavlja, moramo se malo zaustaviti
na njihovu poimanju dua.95

225

Oni su vjerovali da svaki ovjek ima dvije due. Jedna, po,

nastaje pomou sperme, to znai da postoji od trenutka zaea; njoj
se pripisivalo pamenje. Druga dua, hun, nastaje pomou zraka koji ovjek udie nakon roenja, i onda se postupno oblikuje. Ona ima
oblik tijela koji oduhovljuje, ali je nevidljiva. Inteligencija koja joj
pripada raste zajedno s njom, a ta je dua nadmona dua.
Nakon smrti dua daha uzlazi na nebo, dok dua sperme ostaje
u tijelu u grobu. Ljudi su se najvie bojali ove nie due. Smatrali
su da je ona zlobna i zavidna i da nastoji povui ive sa sobom u
smrt. Dok se tijelo raspada, polako se raspada i dua sperme, i tako na koncu gubi sposobnost da nekom nakodi.
Nasuprot tome, via dua daha ostaje iva. Ona treba hranu jer
je njezin put u svijet mrtvih dug. Ako joj potomci ne nude hranu,
ona mora strano patiti. Uasno je nesretna ako ne uspije pronai
put, i onda postaje opasna kao dua sperme.
Pogrebni su obredi imali dvojak cilj: trebali su zatititi ive od
djelovanja mrtvih i istodobno omoguiti duama mrtvih da preive. Naime, povezanost sa svijetom mrtvih bila je opasna kad bi oni
preuzeli inicijativu. Ta je povezanost bila povoljna kad bi se pojavila kao kult predaka, uredila onako kako odreuje tradicija i izvela
u odgovarajuim vremenskim razmacima.
Preivljavanje due ovisilo je o fizikoj i moralnoj snazi koju
je dua stekla tijekom ivota. Ona se stjecala hranom i uenjem.
Vrlo je vana bila razlika izmeu due gospodara, koji je jeo meso i cijeli se ivot dobro hranio, i obinog seljaka, koji je jeo jeftinu
i lou hranu. Samo gospodari, veli Granet, imaju duu u pravom
smislu te rijei. Ni starost ne unitava tu duu, nego je obogauje.
Gospodar se priprema na smrt tako to jede izvanredna jela i pije
opojna pia. Tijekom svog ivota ona unosi u tijelo bezbroj esencija,
to vie to je vea i raskoni ja njegova vlast. On je jo poveao
bogatu supstanciju svojih predaka, koji su se ve i sami do sita najeli
mesa i divljai. Njegova se dua ne rasplinjava nakon njegove
smrti, kao neka obina dua, ve izlazi iz mrtvog tijela puna
snage.
Ako je gospodar ivio prema pravilima svog stalea, onda nakon njegove smrti njegova dua, jo oplemenjena i proiena alobnim obredima, ima uzvienu -i svijetlu mo. Ona posjeduje dobrotvornu snagu duha zatitnika i istodobno uva sve crte vjene i
svete osobe. Ona postaje dua predaka.
Onda joj se u posebnom hramu posveuje poseban kult. Ona
tako sudjeluje u obredima godinjih doba, u ivotu prirode i zemlje. Kad se ulovi dobar plijen, ona dobiva mnogo za jelo. Kad je
etva
loa, gladuje. Dua predaka hrani se itom, mesom, divljai
s
gospodskih posjeda, koji su njena domovina. No, iako je linost
takve due pretka bogata, iako ona ivi dugo zahvaljujui zajednikoj snazi i za nju dolazi trenutak kad se rasplinjava i gasi. Na-

Epidemije

226

Masa i mo

kon etiri ili pet generacija, ploa predaka, za koju je bila vezana
odreenim obredima, gubi svoje pravo na posebnu svetost. Ona se
polae u ikameni koveg k ploama svih starijih predaka, na koje je
uspomena ve nestala. Predak kojeg je predstavljala i ije je ime
nosila vie se ne tuje kao gospodar. Nestaje njegova snana individualnost, koja se tako dugo jasno isticala. Njegov je put doao
do kraja, a njegova je uloga pretka zavrena. Zahvaljujui kultu koji
je za njega bio stvoren, on je tijekom niza godina izbjegavao sudbinu
obinih pokojnika. A sada se vraa u masu svih drugih pokojnika i
postaje anoniman kao i oni.
Ne nadivljavaju svi preci etiri ili pet generacija. O njihovom
rangu ovisi da li e se njihove ploe sauvati dugo a njihove due
zazivati da uzmu hranu. Neke se odlau ve nakon jedne jedine generacije. No, bez obzira na to kako se dugo uvaju, sama injenica
da uope postoje u vie smislova mijenja karakter preivljavanja.
Tu sin vie ne osjea likovanje zato to je on jo iv, a otac nije. Jer, otac kao predak ostaje prisutan; sin mu moe zahvaliti sve
to ima te mora sauvati njegovu naklonost. On mora hraniti isvog
oca i kao mrtvaca, te e dobro paziti da prema njemu ne bude
ohol. Sve dok sin ivi, prisutna je i oeva dua predaka koja, kao
to smo vidjeli, sadri sve crte jedne odreene, prepoznatljive osobe. Meutim, ocu je jako stalo do toga da ga potuju i hrane. Za
njegovu novu egzistenciju kao pretka bitno je da mu je sin iv:
kad ne bi imao potomaka, ne bi bilo nikoga tko bi ga potivao. On
prieljkuje da ga nadivi njegov sin i slijedee generacije. On eli
da njima bude dobro, zato to o njihovu prosperitetu ovisi njegova
egzistencija kao pretka. On zahtijeva da potomci ive sve dok su
spremni uvati uspomene na njega. Taiko se uspjeno povezuje
ublaeno produavanje ivota predaka i ponos potomaka koji su tu
da im to omogue.
Vano je takoer da preci tijekom nekoliko generacija postoje
kao individue. Oni su poznati kao pojedinci, i kao takve ih tuju;
tek se u daljoj prolosti spajaju u masu. Potomka koji sada ivi
odvajaju od mase njegovih predaka upravo svi oni, kao npr. otac i
djed, koji stoje izmeu njih kao odvojeni i jasno razgranieni pojedinci. Ukoliko se u sinovljevu potivanju i osjeti zadovoljstvo zbog
toga to je iv, taj je osjeaj neobino blag i umjeren. To ga zadovoljstvo, zbog cijele prirode tog odnosa, ne moe potai na to da povea broj mrtvih. On e sam biti taj koji e prvi poveati broj mrtvih, pa eli da se to jo dugo vremena ne dogodi. Tako je situacija
preivljavanja osloboena masovnog karaktera. Taj bi karakter kao
strast bio besmislen i nerazumljiv, i izgubio je sve crte krvoednosti. Tako su se objedinili uspomena na pretke i samosvijest. Oni su
utjecali jedno na drugo, no sauvalo se ono bolje.
Ako ovjek promatra lik idealnog vladara koji se izgradio u
povijesti i miljenju Kineza, bit e dirnut njegovom humanou. Ne-

227

postojanje nasilja u toj slici vjerojatno se moe pripisati ovakvom

tovanju predaka.

Epidemije
Najbolji opis kuge nalazimo kod Tukidida, koji ju je osjetio
na vlastitoj koi i od nje ozdravio. Ovaj saeti i precizni opis sadri
sve vane96 karakteristike te bolesti, pa emo iz njega citirati ono
najvanije.
Ljudi su umirali kao muhe. Tijela umrlih gomilala su se jedno
na drugom. Mogla su se vidjeti polumrtva stvorenja kako tumaraju
po ulicama ili se, edna, okupljaju oko zdenaca. Hramovi u kojima
su boravili bili su puni tijela umrlih.
Nastala je potpuna zbrka svih pogrebnih obreda; ivi su pokapali mrtve najbolje to su mogli. Neki ljudi, u ijim je obiteljima
bilo toliko mrtvih da vie nisu mogli platiti trokove pokopa, posezali bi za najbestidndjim varkama. Oni bi prvi doli do lomae koju
je napravio netko drugi, poloili svoje mrtve na nju i zapalili drvo;
ili, ako je vatra ve gorjela, bacali bi le koji su donijeli na tijela
drugih i pobjegli.
U tom ih nije mogao sprijeiti nikakav strah od bojih ili ljudskih zakona. Sto se tie bogova, inilo se da je rezultat isti, bez obzira na to da li im se iskazuje duno potovanje ili ne, jer se vidjelo
da umiru i dobri i zli. Nitko se nije bojao da e ga zbog krenja
ljudskih zakona netko pozvati na mu poloi raune: nitko nije oekivao da e jo tako dugo ivjeti. Svatko je osjeao da je nad njim
ve izreena teka presuda. Prije izvrenja te presude morao je sebi priutiti jo nekakvo zadovoljstvo u ivotu.
Najvie saaljenja prema bolesnima i umiruima osjeali su
jo oni koji su sami bolovali od kuge a onda ozdravili. Ne samo da
je njima cijela stvar bila dobro poznata, nego su se osjeali i sigurnim zato to nitko nije obolijevao od te bolesti dvaput, a ako i jest,
taj drugi napad bolesti nikada nije bio smrtonosan. Takvim su ljudima svi estitali, a oni su se, zahvaljujui svom ozdravljenju, osjeali toliko uzvienim da su mislili da ni ubudue vie ne mogu
umrijeti ni od koje bolesti.
Od svih nesrea, koje su tijekom povijesti snale ovjeanstvo,
osobito su epidemije ostale u ivom sjeanju ljudi. One nastaju iznenada kao elementarne nepogode, ali, dok se potres uglavnom iscrpljuje u nekoliko kratkih udara, epidemija moe trajati mjesecima
ili
ak godinu dana. Potres jednim udarcem izaziva ono najstranije,
1
sve njegove rtve stradaju istodobno. Nasuprot tome, epidemija

228
Masa i mo

kuge ima kumulativno djelovanje, jer najprije zahvaa malo ljudi,

a onda se broj oboljelih poveava; svugdje se mogu vidjeti mrtvi;
uskoro se vidi na gomili vie mrtvih nego ivih. Posljedice epidemije mogu naposljetku biti iste kao posljedice potresa. No, ljudi su
svjedoci velikog umiranja, koje se sve vie iri pred njihovim oima.
Oni su kao sudionici neke bitke koja traje dulje od svih poznatih
bitaka. No, neprijatelj je skriven, nevidljiv; ovjek ga ne moe pogoditi. Zato samo oekuje da neprijatelj pogodi njega. Borbu vodi
samo protivnika strana. Ona udara kad eli, i kosi tolike da se uskoro poinjemo plaiti da e pobiti sve.
im se epidemija prepozna, ona ne moe zavriti niim drugim
nego jednom zajednikom smru sviju. Ljudi koji su zahvaeni epidemijom oekuju budui da nema nikakvih sredstava za borba
protiv nje izvrenje presude koja je nad njim izreena. Oni koje
je zahvatila epidemija, predstavljaju masu: oni su jednaki u pogledu
sudbine koja ih oekuje. Njihov broj sve vie raste. Na cilj prema
kojem se kreu stiu za nekoliko dana. Oni zavravaju u najveoj
zbijenosti koja je ljudskim tijelima mogua, naime svi zajedno na
jednoj gomili leeva. Ta je iekujua masa mrtvih, prema nekim
religioznim shvaanjima, samo privremeno mrtva. U jednom trenutku ona e ponovno uskrsnuti i zbijena u gomilu stupiti pred Boga
na Posljednjem sudu. Meutim, ak ako i zanemarimo daljnju sudbinu mrtvih jer religiozne predodbe o njoj nisu svugdje jednake
, ostaje jedna neosporna injenica: epidemija zavrava masom
umiruih i mrtvih. Ulice i hramovi su puni umiruih i mrtvih.
Cesto se rtve vie ne mogu pokopati odvojeno, kako se pristoji; zato ih polau u ogromne zajednike grobove jednu iznad druge, tisue
njih zajedno u jednom grobu.
Postoje tri, ovjeanstvu dobro poznata fenomena, iji je cilj
gomila leeva. Ti su fenomeni srodni, i zato je vano da ih razgraniimo. To su: bitka, masovno samoubojstvo i epidemija.
U bici cilj predstavlja gomila leeva neprijatelja. eli se smanjiti broj ivih neprijatelja, zato da bi se, u usporedbi s njim, poveao broj vlastitih ljudi. Pri tome je nemogue izbjei pogibiju vlastitih ljudi, ali to nije cilj koji se prieljkuje. Cilj je gomila mrtvih
neprijatelja. Do tog se cilja stie aktivno, vlastitom djelatnou, snagom vlastitih ruku.
U masovnom se samoubojstvu ta djelatnost okree protiv vlastitih ljudi. Mukarci, ene, djeca, svi se oni meusobno ubijaju, dok
na kraju ne ostane samo gomila mrtvih. Da nitko ne bi pao u ruke
neprijatelju, da bi unitenje bilo potpuno, esto pozivaju u pomo
vatru.
U epidemiji je rezultat isti kao u masovnom samoubojstvu, ali
do njega se ne dolazi dobrovoljno, ve se ini da ga je nametnula
neka nepoznata vanjska sila. Treba dugo vremena da se dostigne
cilj; tako ljudi ive jednaki po tom svom stranom oekivanju, pored
kojeg se raspadaju sve druge veze koje inae postoje meu ljudima.

Kako se ovjek osjea na groblju

229

Element zaraze, koji je u epidemiji tako vaan, izaziva meusobno razdvajanje ljudi. Najsigurnije je ne pribliavati se nikome,
jer svatko ve moe u sebi nositi zarazu. Neki bjee iz grada i odlaze na svoja imanja. Drugi se zatvaraju u kue i nikoga ne putaju
unutra. Ljudi izbjegavaju jedni druge. Odravanje distance postaje
posljednja nada. Izgledi na ivot, sam ivot, izraavaju se tako
rei u distanci prema bolesnima. Zaraeni se postupno pretvaraju u masu mrtvih dok se nezaraeni dre na udaljenosti od
svih, esto i svojih najbliih, roditelja, supruga ili djece. Zanimljivo
je kako ovdje nada u preivljavanje pretvara ovjeka u pojedinca
nasuprot kojem stoji masa svih rtava.
Meutim, unutar te ope osuenosti na smrt, u kojoj se svatko
tko je zahvaen boleu smatra izgubljenim, dogaa se ono najneobinije: postoji nekoliko izabranih koji uspijevaju ozdraviti od kuge. Moemo zamisliti kako se oni osjeaju meu drugima. Oni su
preivjeli, pa se osjeaju neranjivima.

Kako se ovjek osjea na groblju

Groblja su posebno privlana; ovjek ih posjeuje i onda kad
na njima ne lei nitko od njegovih. U stranim gradovima hodoastimo- na njih; posveujemo im mnogo vremena; etamo po njima
kao da su namijenjena nama. Ni u tuini nas ne privlai uvijek samo grob nekog slavnog ovjeka. Meutim, ak ako smo se uputili
na groblje iz tog razloga, taj posjet uvijek zavrava drukije. Na
groblju ovjek vrlo brzo dolazi u potpuno drukije raspoloenje.
Samozavaravanje o karakteru tog raspoloenja nije nita drugo nego poboni obiaj. Naime, ozbiljnost koju osjeamo i koju, tovie,
pokazujemo, u stvari prikriva potajno zadovoljstvo.
Sto zapravo radi ovjek koji posjeuje neko groblje? Kako se
kree i ime je zaokupljen? On polako ee izmeu grobova, gleda
ovaj tili onaj nadgrobni kamen, ita imena i osjea da ga neka od
njih privlae. Zatim se poinje zanimati za ono to se nalazi ispod
tih imena. Tu lee mu i ena koji su dugo zajedno ivjeli i sada,
kako to dolikuje, poivaju jedno kraj drugoga. Tu opet neko dijete
koje je umrlo sasvim maleno. Tu mlada djevojka koja je upravo navrila 18 godina. Sve vie i vie posjetioca zaokuplja tijek vremena
pojedinih ivota. Ti se pojedinani tijekovi sve vie oslobaaju svoje dirljive posebnosti i pretvaraju u vremenske tijekove kao takve.
Tu je jedan ovjek doivio 32 godine a jedan drugi 45. Posjetilac je ve sada stariji, a oni su ve sada, tako rei, izvan trke. Posjetilac nalazi mnoge koji nisu doivjeli njegovu dob, a ako nisu
umrli naroito mladi, onda njihova sudbina ne izaziva nikakvo sa-

230
Masa I mo

0 besmrtnosti

231

aljenje. No, ima mnogo njih koji su stariji od njega. Tu ima mukaraca od 70, a ponegdje i onih preko 80 godina. Njemu je jo sve otvoreno. Neizvjesnost trajanja njegova vlastitog ivota, koji jo moe oekivati, velika je prednost pred drugima, koje bi on, s odreenim naporom, ak mogao nadmaiti. Odmjeravanje snaga s mrtvima mnogo obeava, jer on ve sada ima prednost pred njima: oni
su postigli svoj cilj, i vie nisu ivi. Bez obzira na to s kim se od
njih natjecao, sva je snaga na njegovoj strani. Jer, na drugoj strani
ne postoji nikakva snaga, ve samo oznaeni cilj. Oni nadmoni su
savladani. Oni nam ve sada vie ne mogu pogledati u oi, te nam
ulijevaju snagu da zauvijek postanemo vie nego to su oni. A 89-godinjak koji tu lei najvei je poticaj. to nas spreava da doivimo
devedesetu?

nai ovjeka koji bi bio toliko nesklon religioznim shvaanjima svojih sunarodnjaka. On je potpuno osloboen svih veza i obeanja bilo
koje religije. Njegovi su osjeaji i misli okrenuti iskljuivo ovom ivotu. On ga je iskusio i uivao u njemu najpomnije i najdublje to
je mogao. Predavao se svemu to mu je moglo pruiti zadovoljstvo,
ali nije postao povran zato to je prihvaao pojedinano. Nita
nije objedinjavao u dubiozne cjeline. Bio je nepovjerljiv prema svemu to nije mogao osjetiti. Mnogo je razmiljao, ali kod njega nema nijedne hladne misli. Sve to je zabiljeio, sve to je prikazao,
ostaje blisko vruem trenutku svog nastanka. Mnogo je toga volio
i u mnogo toga vjerovao, no sve mu je na neki neobian nain ostajalo nadohvat ruke. On je sve mogao odmah pronai u sebi, ma
to to bilo, ne sluei se trikovima nikakvog reda.

Ali, to nije jedina raunica koja zaokuplja ovjeka koji se nae meu takvom gomilom grobova. On poinje zapaati kako dugo
neki ljudi ve lee na tom groblju. Vrijeme koje nas odvaja od njihove smrti ima u sebi neto umirujue: toliko smo dulje ve na svijetu. Groblja s vrlo starim nadgrobnim kamenjem, iz 18. ili ak 17.
stoljea, imaju u sebi neto uzvieno. ovjek strpljivo stoji pred izblijedjelim natpisima i ne mie se s mjesta sve dok ih ne uspije
odgonetnuti. Raunanje vremena, kojim se inae sluimo samo u
praktine svrhe, odjedanput dobiva nekakav snaan, dublji smisao.
Odjedanput nam pripadaju sva ona stoljea za koja znamo. Onaj koji
tu lei i ne sluti da posjetilac promatra njegov ivotni vijek. Za
mrtvoga je raunanje vremena zavreno s danom njegove smrti;
meutim, za promatraa se ono produilo, do njega samoga. to bi
mrtvi sve dao da moe stajati uz promatraa! Prolo je 200 godina
od njegove smrti; drugi su, tako rei, postali 200 godina stariji od
njega. Jer, ivi, zahvaljujui razliitim vrstama predaje, znaju mnogo o vremenu koje je proteklo nakon njegove smrti. O tome su itali, uli, a neto i sami doivjeli. Bilo bi teko ne osjetiti superiornost u takvoj situaciji; i naivni je ovjek zaista osjea.

Taj ovjek koji ne stvara nikakve pretpostavke, koji se sa svime eli suoiti sam, koji je bio sam ivot utoliko ukoliko je ivot
osjeao i duh, koji se nalazio u srcu svakog zbivanja, pa ga je zbog
toga mogao promatrati i izvana, kod kojeg su se rije i sadraj podudarali na najprirodniji mogui nain, kao da je na svoju ruka
odluio proistiti jezik, taj je rijetki i istinski slobodni ovjek ipak
vjerovao u neto, o emu govori tako lako i prirodno kao o svojoj
dragoj.

Meutim, on jo vie osjea da ovdje seta sam. Kraj njegovih

nogu lee mnogi neznanci, svi zbijeni tijesno jedan uz drugoga. Njihov je broj neodreen, no ipak velik, i jo se stalno poveava. Oni
ne mogu otii jedan od drugog, ve ostaju kao na jednoj gomili. Samo on dolazi i odlazi kako eli. Meu onima koji lee on je jedini
koji stoji uspravan.

O besmrtnosti
Kad je rije o ovakvoj vrsti osobne ili literarne besmrtnosti,
onda je dobro poi od ovjeka kao to je Stendhal. Bilo bi teko

On se bez aljenja pomirio s time da pie za malo ljudi, ali je

bio potpuno siguran da e ga za stotinu godina itati mnogi. Teko
je jasnije i saetije i bez hvalisanja izraziti vjeru u besmrtnost knjievnosti u modernom dobu. To znai da e on biti prisutan onda kad
svi drugi, koji su ivjeli u isto vrijeme, vie ne budu ivi. Ne radi 3e
o tome da je on nesklon ivima kao takvim. On ih ne sklanja sa
svog puta, ne poduzima nita protiv njih, ak se ne uputa s njima
u borbu. On prezire te koji su stekli lanu slavu, no on prezire i
pomisao na to da se protiv njih bori njihovim orujem. On ih ak ni
ne mrzi, jer zna koliko su pogrijeili. Zato bira drutvo onih kojima e jedanput sam pripadati: svi oni iz prolih vremena, ije djelo ivi jo danas, koji nam neto kazuju, koji su nam kao hrana.
Zahvalnost koju osjeamo prema njima jest zahvalnost za sam ivot.
S takvog gledita ubijanje, koje slui preivljavanju, ne znai
nita, zato to takav ovjek ne eli preivjeti sada. On e se pojaviti
na sceni tek za stotinu godina, kad sam vie nee biti iv i kad nee
moi ubijati. Tada su djela ta koja odmjeravaju snage, i onda je
prekasno da se bilo to uini. Pravo suparnitvo, do kojeg je pojedincu stalo, poinje kad suparnici vie nisu ivi. Oni ak vie ne mogu promatrati borbu koju vode njihova djela. Meutim, to djelo
mora preivjeti, a da bi preivjelo, mora sadravati ivot u najveoj mjeri i najiem obliku. Ne samo da taj pojedinac nije htio ubijati nego je sve one koji su bili s njim, poveo sa sobom u onu besmrtnost u kojoj sve postaje djelotvorno, ono najmanje isto kao ono
najvee.

232

Masa i mo

Ta je slika potpuno suprotna liku onih

vlastodraca pri ijoj smrti njihova okolina mora umrijeti zajedno s
njima, da bi u svom ivotu na drugome svijetu ponovno zatekli sve
ono na to su bili navikli. Nita ne izraava tako dobro njihovu
duboku nemo. Oni ubijaju dok su ivi, ubijaju u smrti, a na drugi
ih svijet prati sljedbe-nitvo ubijenih.
Meutim, onaj tko otvori neku Stendhalovu knjigu, ponovno
pronalazi njega samog i sve to je bilo oko njega, i pronalazi to isto u ovom ivotu. Tako se mrtvi nude ivima kao najplemenitije
jelo. Njihova besmrtnost koristi ivima: u ovom obratu rtve mrtvoga
svi dobro prolaze. Preivljavanje je izgubilo svoj alac, a carstvu
neprijateljstva je doao kraj.

Elementi moi

Sila i mo
S pojmom sile povezujemo predodbu o neemu to je blisko
i prisutno. Ona nas vie prisiljava i neposredni ja je od moi. U pojaanom obliku govorimo o fizikoj sili. Mo na niim i vie ivotinjskim stupnjevima razvoja treba nazvati silom. Plijen se hvata
silom i silom gura u usta. Ako sila djeluje polako, ona se pretvara u
mo. Meutim, u akutnom trenutku, koji ipak jedanput doe, u trenutku neopozive odluke, mo ponovno postaje ista sila. Mo je openitija i sveobuhvatni ja od sile, ona sadri mnogo vie, i vie nije
tako dinamina. Ona je opreznija i ima ak izvjesnu dozu strpljenja. Sama rije mo (njem. Macht) izvodi se iz starog gotikog
Korijena magan, koji znai moi, uspjeti, te uope nije srodna
i osnovom rijei machen (njem. initi prim. prev.).
Razliku izmeu sile i moi moemo prikazati na vrlo jednostavan nain, naime u odnosu izmeu make i mia.
Kad maka jedanput uhvati mia, on je u njezinoj vlasti. Ona
ga je dohvatila, epala, ona e ga ubiti. No, im se pone igraii
njime, javlja se neto novo. Ona ga puta iz apa i dozvoljava mu
da malo odmakne. Cim joj mi okrene lea i pone bjeati, vie nije
u njezinoj vlasti. Meutim, on se nalazi u makinoj moi, zato to
ga ona moe vratiti k sebi. Ako ga maka pusti da pobjegne, ona
ga otputa iz podruja svoje moi. No, sve do one toke gdje ga sigurno moe dostii, mi ostaje u njezinoj moi. Prostor koji maka
nadzire, trenuci nade koje preputa miu, drei ga pod strogim nadzorom i ne gubi zanimanje za njega i njegovo unitenje, sve to zajedno, prostor, nada, nadzor i interes za unitenjem, mogli bismo
nazvati stvarnim tijelom moi ili jednostavno samom moi.
Za razliku od sile moi, dakle, pripada odreeno irenje, vie prostora i neto vie vremena. Prije smo izrazili pretpostavku da
je kao uzor tamnici moda posluila gubica; njihov meusobni odnos izraava odnos moi prema sili. U gubici nikome vie ne preostaje nikakva nada, jer oko njega vie nema ni vremena ni prostora.
u svim tim smislovima tamnica je neka vrsta proirene gubice. ovjek moe napraviti nekoliko koraka amo-tamo, kao mi pod pogledom
make; a ponekad su oi uvara iza naih lea. ovjek ima pred
sobom vremena i nadu da e jo unutar tog vremena pobjei ili biti

Mo i brzina

234

Masa i mo

puten; i cijelo vrijeme osjea interes aparata u ijoj se eliji nalazi

da ga uniti, ak i onda kad se ini da je taj interes prestao.
Meutim, i u jednoj potpuno drukijoj sferi, u razliitim nijansama vjerskog entuzijazma postaje vidljiva razlika izmeu moi i sile. Svaki je vjernik uvijek u Bojim rukama, te se s time na svoj nain pomirio. No, nekima ito nije dostatno. Oni ekaju neku odlunu
intervenciju, neki neposredni in boanske sile koju bi mogli prepoznati i osjetiti kao takvu. Oni se nalaze u stanju oekivanja zapovijedi, a Bog za njih ima grublje znaajke vladara. Njegova aktivna
volja, njihovo aktivno podvrgavanje u svakom pojedinanom sluaju, u svakom njihovu izrazu, za njih postaje sr njihove vjere. Religije te vrste obino naglaavaju boansku predestinaciju; tako njihovi sljedbenici imaju priliku da sve to im se dogaa dozive kao neposredan izraz boanske volje. Oni se mogu ee pokoravati, sve
do kraja. ini se kao da ve ive u boanskim ustima, koja e ih u
slijedeem trenutku smrviti. Meutim, u toj stravinoj svakidanjici oni moraju nezastraeni ivjeti i dalje i initi ono to je ispravno.
Po toj su tendenciji najpoznatiji islam i kalvinizam. Njihovi
vjernici ude za boanskom vlau. Nije im dostatna samo njegova
mo, jer ostaje previe openita i daleka, te previe toga preputa
njima samima. Djelovanje koje to stalno oekivanje zapovijedi ima
na ljude, koji su mu se prepustili jednom zauvijek, neobino je duboko te jako utjee na njihovo ponaanje prema drugima. Ono stvara
vojniki tip vjernika, za kojeg je bitka najprecizniji izraz ivota; koji
se u njoj ne plai zato to se stalno osjea kao u bici. Ovaj emo tip
detaljno razmotriti u kontekstu analize zapovijedi.

Mo i brzina
Sva brzina, ukoliko spada u podruje moi, jest brzina dostizanja ili hvatanja. ovjeku su ivotinje sluile kao uzor za oboje. Dostizanje je nauio od grabenih trkaa, osobito od vuka. Primjer za to
kako treba naglo skoiti na neprijatelja i epati ga, dale su mu make, meu kojima su majstori bili lav, leopard i tigar, koji su bili
predmet najvee zavisti i divljenja. Ptice grabljivice objedinjuju i
jedno i drugo, one rtvu najprije dostignu pa onda epaju. Taj proces najbolje dolazi do izraaja kod ptice grabljivice koja leti sama,
svima vidljiva, preko velike udaljenosti. Ona je dala ovjeku oruje strijelu, dugo vremena najbre oruje koje je imao: svojim
strijelama ovjek dostie plijen.
Te ivotinje ve od ranog doba slue kao simbol moi. One predstavljaju ili bogove ili pretke vladara. Predak Dingis-kana97 bio je
vuk. Soko Horus je bog egipatskog faraona. U afrikim carstvima lav

235

i leopard su svete ivotinje kraljevskog roda. Iz plamena u kojem je

izgorjelo mrtvo tijelo rimskog cara, njegova je dua odletjela u nebo
kao orao.98
No, najbre je ono to je oduvijek bilo najbre: grom. iroko
je rasprostranjen praznovjerni strah od groma, od kojeg se ne moemo zatititi. Mongoli, tvrdi franjevac Rubruk, koji je doao k njima
kao poslanik Ljudevita Svetog, boje se grmljavine i blijeska vie od
svega. Onda tjeraju sve strance iz svojih jurta, sami se zamataju u
crni filc, u kojem ostaju skriveni dok sve ne proe. Oni, kako pie perzijski povjesniar Raid, koji je bio u njihovoj slubi, paze
na to da ne bi pojeli meso ivotinje koju je pogodio grom, tovie,
uope joj se ne usuuju pribliiti. Kod Mongola sve mogue zapovijedi slue pridobivanju naklonosti groma. Treba izbjegavati sve
to bi ga moglo izazvati. Grom je esto glavno oruje najmonijeg
boga.99
Iznenadna pojava groma iz tame ima karakter otkrovenja. Grom
pogaa i osvjetljava. Iz njegova ponaanja ljudi pokuavaju izvui
zakljuke o volji bogova. U kojem se liku pojavljuje i na kojem
mjestu na nebu? Odakle dolazi? Kamo ide? Kod Etruana je odgonetavanje tog pitanja zadatak 100
posebne klase sveenika, koju su preuzeli Rimljani kao fulgatores.
Mo vladara, pie u jednom starom kineskom tekstu, nalikuje na bljesak munje ako je uz to i isto tako snana. Nevjerojatno
je kako esto vladari pogibaju od udara groma. Prie o tome ne mogu uvijek biti istinite. No, karakteristino je ve njihovo povezivanje. Takve su vijesti mnogobrojne kod Rimljana i Mongola. Oba naroda vjeruju u jednog najvieg boga nebeskog, i oba imaju snano
razvijen smisao za mo. Grom se ovdje poima kao natprirodna zapovijed. Kad pogaa, znai da treba pogoditi. Ako pogodi nekog monika, poslao ga je netko jo moniji. On slui kao najbra i najiznenadnija ali istodobno i najoiglednija kazna.101
Ljudi su ga oponaali i na temelju njega stvorili jednu vrstu
oruja: vatreno oruje. Sijevanje i grmljenje pucnja, puka, a naroito top, izazivali su uas kod naroda koji ih nisu imali; oni su ih
doivljavali kao grom.
Meutim, ljudi su se ve vrlo rano nastojali pretvoriti u bre
ivotinje. Kroenje konja i uvjebavanje konjikih jedinica, dovedeni
do savrenstva, doveli su do velikih povijesnih prodora s Istoka. U
svakom se suvremenom izvjetaju o Mongolima istie kako su bili
brzi. Uvijek su se pojavljivali iznenada: pojavili bi se isto onako
naglo ikao to bi nestali, te bi se onda pojavili ponovno, jo neoekivanije. Oni su znali iskoristiti za napad ak i brzinu bijega; tek to
bi njihovi neprijatelji povjerovali da su Mongoli pobjegli, ve su bili
okrueni njima sa svih strana.

236

Masa i mo

Otada se na razliite naine poveava fizika brzina kao svojstvo moi. Bilo bi suvino razmatrati njezino djelovanje u nae tehniko doba.
U sferu hvatanja pripada i jedna potpuno drukija vrsta brzine,
brzina raskrinkavanja. Pred nama stoji neko bezazleno ili pokorno
bie; strgnemo li mu masku s lica, vidimo da iza nje stoji neprijatelj. Da bi bilo djelotvorno, raskrinkavanje mora biti iznenadno.
Ovu vrstu brzine moemo nazvati dramatskom. Dostizanje se ovdje
ograniava na sasvim malen prostor, ono se koncentrira. Zaklanjanje iza maske kao sredstvo prikrivanja je pradavno, a njegov je negativ raskrinkavanje. Od maske do maske mogu se postii presudne
promjene odnosa moi. Protiv maskiranja neprijatelja borimo se
maskirajui sebe. Vladar poziva vojne ili graanske dostojanstvenike na gozbu. Iznenada, kad najmanje oekuju neprijateljstva, gosti
bivaju sasijeeni. Promjena jednog ponaanja u drugo tono odgovara nagloj promjeni maske. Brzina tog procesa dovedena je do vrhunca; samo o njoj ovisi uspjeh planiranog pothvata. Vladar, koji
je svjestan svog stalnog pretvaranja, cijelo vrijeme oekuje isto i od
drugih. Zato misli da mu je dozvoljena i zapovjeena brzina kojom
e ih preduhitriti. Nee biti naroito dirnut ako grekom ubije i nekog nedunog: u sloenom sistemu maski ovjek moe pogrijeiti.
No, osjeat e se pogoenim ako mu zbog nedostatne brzine neki neprijatelj pobjegne.

Pitanje i odgovor
Svako ispitivanje je prodiranje. Tamo gdje se ono upotrebljava
kao sredstvo moi, ispitivanje zarezuje tijelo ispitanika kao no. Zna
se to se u njemu moe nai; ispitiva se upuuje prema unutranjim
organima sa sigurnou kirurga. Kirung odrava svoju rtvu na ivotu da bi o njoj vie saznao. Posebnu vrstu kirurga predstavlja onaj
tko svjesno upotrebljava izazivanje lokalnog bola. On izaziva podraaj u odreenim dijelovima tijela rtve da bi saznao neto p.drugim dijelovima.
Na pitanja oekujemo odgovore; pitanja na koja ne dobijemo
odgovor nalikuju na strelice odapete u zrak. Najbezazlenije je pitanje ono koje ostaje izolirano i ne povlai za sobom drugo pitanje.
ovjek se kod nekog neznanca raspituje o nekoj zgradi. On ga upuuje do nje. ovjek se zadovoljava tim odgovorom i odlazi svojim
putem. Neznanca je zadrao jedan trenutak. Prisilio ga je da se neega sjeti. to je njegov odgovor bio jasniji i saetiji, to se prije rijeio onoga tko pita. Neznanac nam je dao to smo oekivali i vie
nas nikada ne mora vidjeti.

Pitanje / odgovor

237
Meutim, ispitiva ne mora biti zadovoljan time i moe postavljati daljnja pitanja. Ako ima mnogo pitanja, ispitanik brzo osjea
nelagodu. Ne samo da mu ne daju da se fiziki makne, ve svakim
odgovorom otkriva jedan djeli sebe. Moda je ono to lei na povrini nevano, ali to od njega zahtijeva jedan neznanac. Ono to je
na povrini, povezano je s onim to lei skriveno i to on mnogo vie cijeni. Nelagoda koju osjea ubrzo prelazi u nepovjerenje.
Naime, pitanja poveavaju osjeaj moi u ispitivau; ona ga potiu da postavlja sve vie pitanja. Ispitanik mu se podvrgava tim vie to vie odgovara na pitanja. Sloboda linosti dobrim dijelom lei u tome to je ovjek zatien od ispitivanja. Najjaa je tiranija
ona koja si doputa najjae pitanje.
Pametan je odgovor koji prekida ispitivanje. Onaj tko si to
moe dozvoliti postavlja protupitanja; to je iskuano sredstvo obrane meu jednakima. Onaj kome njegov poloaj ne dozvoljava da
postavi protupitanje, mora dati iscrpan odgovor i tako otkriti ono
to ispitiva eli uti ili mu lukavstvom mora oduzeti elju za daljnjim ispitivanjem. On moe laskanjem priznati trenutanu nadmo
ispitivaa, tako da je ovaj vie ne mora sam dokazivati. Moe skrenuti njegovu panju na druge, iji bi odgovori bili zanimljiviji ili
iscrpniji. Ako se zna dobro pretvarati, moe prikriti svoj identitet.
Tada se pitanje, tako rei, odnosi na nekog drugog, dok on sam uope nije kompetentan za davanje odgovora.
Pitanje, iji je krajnji cilj ralanjenje, poinje dodirom. Ono
dodiruje sve vie razliitih mjesta. Tamo gdje ispitiva nailazi na
slab otpor, poinje prodirati u ispitanika. Ono to izvue, odlae na
stranu da bi to mogao -kasnije upotrijebiti; on to ne upotrebljava odmah. Najprije mora pronai ba ono za im traga. Iza pitanja uvijek stoji jasan cilj. Neodreena pitanja, kao to su pitanja djeteta
ili slaboumnog, nemaju snage i na njih se moe dati bilo kakav odgovor.
Najopasnija je situacija ona gdje se zahtijevaju kratki, saeti
odgovori. Uvjerljivo pretvaranje ili izbjegavanje u malo rijei je
teko, ako ne i nemogue. Najsiroviji nain obrane jest taj da se ovjek pretvara da je gluh ili da ne razumije. No, to nam pomae samo meu nama jednakima. Inae, jai moe slabijemu postaviti pitanje pismeno ili ga moe dati prevesti. Odgovor na takvo pitanje
nas obvezuje mnogo vie. On se moe dokazati, a protivnik se moe
na njega pozivati.
ovjek koji je izvana bespomoan posee za svojim unutranjim
orujem: unutranje oruje protiv pitanja jest tajna. Ona stoji kao
neko drugo, bolje zatieno tijelo unutar prvog tijela; onaj tko mu
se suvie priblii, mora biti spreman na neugodna iznenaenja. Tajna se izdvaja iz svoje okolice kao neto gue i uva u tami, koju
mogu rasvijetliti samo malobrojni. Opasnost tajne uvijek je vea
od njezina stvarnog sadraja. Najvanije, moemo rei ono najgue kod tajne, jest efikasna obrana od odgovora.

pitanje i odgovor

238

Masa i mo

utnja na postavljeno pitanje nalikuje na odbijanje oruja od

tita ili drugog oruja. utnja je ekstremni oblik obrane, koji ima
isto toliko prednosti koliko i nedostataka. Onaj tko uti se, istina, ne
odaje, ali se zato doima opasnijim nego to jest. Pretpostavlja se da
u njemu ima vie nego to preuuje. On uti samo zato to ima previe toga to mora preutiti; zbog toga je jo vanije da ga ne ispustimo iz aka. Tvrdoglava utnja vodi do bolnog ispitivanja, do
muenja.
Meutim, uvijek, ak i u normalnim okolnostima, odgovor fiksira ispitanika. Ispitanik ga vie ne moe samo tako napustiti. Odgovor ga prisiljava da se postavi na odreeno mjesto i da tamo ostane, dok ispitiva moe gaati sa svih strana; on, tako rei, obilazi
ispitanika i bira mjesto koje mu odgovara. Moe kruiti oko ispitanika, iznenaditi ga i zbuniti. Mijenjanje stajalita mu daje stanovitu slobodu, koju ispitanik nema. On posie za njim svojim pitanjem, i ako ga uspije dotai, tj. prisiliti na odgovor, onda ga je fiksirao na jednom mjestu. Tko si? Ja sam taj i taj. To znai
da vie ne moe biti nitko drugi, ili ga la dovodi u nepriliku. Ve
mu je oduzeta mogunost da pobjegne pod nekom krinkom. Ako taj
proces potraje neko vrijeme, moemo ga shvatiti kao neku vrstu
sputavanja.
Prvo se pitanje odnosi na identitet, drugo na mjesto. Budui
da oba pretpostavljaju jezik, elimo znati da li je zamisliva arhaina situacija koja je postojala prije pitanja rijeima, a koja odgovara
tom pitanju. U njoj bi se mjesto i identitet jo morali poklapati, te
bi jedno bez drugoga moralo biti besmisleno. Ta arhaina situacija
postoji: rije je o ispitivakom pipanju plijena. Tko si? Mogu li te
pojesti? ivotinja koja neprestano traga za hranom dodiruje i
njui sve to pronae. Ona svugdje gura svoj nos: mogu li te pojesti? Kakvog si teka? Odgovor na to je miris, pritisak ili beivotna
ukoenost. Strano tijelo ovdje predstavlja svoje vlastito mjesto, koje upoznajemo njuenjem i dodirivanjem ili, prevedeno u ljudske
obiaje: kojem dajemo ime.
ini se da su u ranom odgoju djeteta dva procesa, koja se ukrtavaju, pretjerano intenzivirana; oni djeluju nerazmjerno, ali su
ipak usko povezani. Roditelji neprestano daju sve vie stroih i naglaenijih zapovijedi, a dijete postavlja bezbroj pitanja. Ta su pitanja malenog djeteta kao plakanje za hranom, samo u jednom drugom, i ve viem obliku. Ona su bezazlena, zato to djetetu nipoto
ne otkrivaju cijelo znanje roditelja; njihova nadmo ostaje ogromna.
Kojim pitanjima dijete poinje? Meu najranijim pitanjima nalazimo ona koja se odnose na neko mjesto: Gje j e. ..? Druga su
rana pitanja: Sto je to? i Tko? Vidimo kakvu ulogu ve kod djeteta igraju mjesto i identitet. Oni su prvo o emu se dijete raspituje. Tek kasnije, na kraju tree godine, poinju pitanja Zato?, a
mnogo kasnije pitanja s Kada? i Kako dugo?, pitanja o vreme-

239

nu. Treba mnogo vremena da dijete stekne tone predodbe o vremenu.

Pitanje koje poinje ispitivakim dodirom nastoji, kao to smo
ve rekli, prodrijeti jo dublje. Ono na stanovit nain ree, djeluje
kao no. To se vidi iz otpora koji sasvim mala djeca pruaju dvostrukim pitanjima. Sto eli, jabuku ili kruku? Dijete e na to utjeti ili rei kruku, zato to je ta rije posljednja. No, djetetu je
teko da stvarno donese odluku, da izabere jabuku ili kruku, jer
u biti eli i jedno i drugo.102
To razdvajanje postaje najzaotrenije tamo gdje su mogua samo
dva najjednostavnija odgovora, tj. da ili ne. Budui da su oni
potpuno suprotni, da se isputa sve to lei izmeu njih, odluka kojom se priklanjamo jednom ili drugom neobino je vana i dalekosena.
Prije nego to nekome postavimo neko pitanje, on esto ne zna
to zapravo misli. Pitanje ga prisiljava da razdvoji za i protiv.
Ukoliko je pitanje pristojno i ne vri nikakav pritisak, onda ispitanik sam izabire odgovor.
U Platonovim dijalozima Sokrat je okrunjen kao neka vrsta kralja ispitivanja. On prezire sve uobiajene vrste moi i uporno
izbjegava sve to bi moglo podsjetiti na njih. Mudrost, u kojoj se
sastoji njegova nadmo, moe od njega dobiti svatko tko eli. Meutim, on ne izraava mudrost u povezanim odgovorima, ve postavlja svoja pitanja. Dijalozi teku tako da on postavlja najvie i najvanija pitanja. Tako on svoje sugovornike vie ne isputa iz ruku te
ih prisiljava na razliite odluke. Svoju vlast nad njima stjee iskljuivo pomou pitanja.
Pri tome su vani obiaji koji ograniavaju ispitivanje. Ima nekih stvari koje ne smijemo pitati nepoznatog ovjeka. Ako to uinimo, vrimo na njega pritisak, prodiremo u njega; on ima razloga
da se osjea povrijeenim. Nasuprot tome, sudrljivost ga mora uvjeriti u to koliko ga potujemo. S neznancem postupamo tako kao da
je on jai, i to je jedna vrsta laskanja koja ga potie na isto takvo
ponaanje. Samo tako, na odreenoj udaljenosti, kad nisu ugroeni
pitanjima, kao da su svi snani i po toj snazi meusobno jednaki,
ljudi se osjeaju sigurnima i miruju.
Izvanredno vano pitanje jest pitanje o budunosti. Mogli bismo ga nazvati najviim od svih pitanja; ono je istodobno i najintenzivnije. Bogovi, ikojima je ono upueno, nisu duni dati odgovor. To
je oajniko pitanje upueno najjaima. Bogovi nikada ne daju nedvosmislene odgovore, u njih ne moemo dublje prodirati. Njihove
su izjave dvosmislene, i ne daju se ralanjivati. Sva pitanja upuena
bogovima ostaju prva pitanja, na koja se moe dati samo jedan
odgovor. Cesto se odgovor sastoji samo od znakova. Kod nekih naroda sveenici skupljaju te znakove u velike sisteme. Babilonci su

240

Mase } mo

nam ostavili tisue takvih znakova. Zanimljivo je da svaki od tih

znakova stoji izoliran pored drugog. Oni ne slijede jedan iz drugog,
i meu njima nema unutranje povezanosti. To su popisi znakova, i
nita vie, tako da onaj tko zna sve te znakove, uvijek moe iz svakog znaka posebno zakljuiti neto o nekom izoliranom dogaaju u
budunosti.
Za razliku od toga, sasluanje rekonstruira prolost, i to svaku
pojedinost tijeka zbivanja. Ono je okrenuto protiv slabijega. No, prije
nego to se okrenemo tumaenju sasluanja, treba rei nekoliko
rijei o jednoj instituciji koja je danas uhvatila korijena u veini zemalja, naime o opoj policijskoj registriranosti graana. Stvorila se
odreena grupa pitanja, koja je svugdje ista i u sutini slui sigurnosti i redu. eli se znati koliko bi netko mogao postati opasan, tako
da ga, im postane opasan, mogu odmah epati. Prvo pitanje, koje
se slubeno postavlja svakom pojedincu, jest pitanje o imenu; drugo
se odnosi na mjesto stanovanja, na adresu. Rije je, kao to ve znamo, o dva najstarija pitanja pitanja o identitetu i mjestu. Zanimanje, kao slijedee pitanje, otkriva njegovu djelatnost; na temelju
toga i starosti zakljuuje se kakav je njegov utjecaj i ugled: kako
mu treba pristupiti? Brano stanje otkriva koliko ljudi ima u blioj okolici, bio to mukarac, ena ili djeca. Podrijetlo i nacionalnost
ukazuju na njegova mogua uvjerenja: danas, u doba fanatinog nacionalizma, oni su karakteristiniji od vjere, koja je postala manje
vana. Uz pomo svih tih podataka te slike i potpisa mnogo
je toga ve utvreno. '
Odgovori na takva pitanja se prihvaaju. Oni ispoetka nisu
predmet sumnje. Tek pri sasluanju, koje ima odreeni cilj, pitanje
postaje sumnjiavo. Onda se stvara sistem pitanja koji slui kontroli danih odgovora; sada bi svaki odgovor mogao biti netoan. Sasluavani stoji u neprijateljskom odnosu prema isljedniku. On, kao
daleko slabiji, uspijeva umai samo onda ako uvjeri iskljednika da
nije neprijatelj.
Sudsko ispitivanje naknadno pokazuje potpunu informiranost ispitivaa kao monika. Putovi kojima je ovjek iao, prostorije u kojima je bio, sati koje je proveo, koji su mu se onda inili slobodnim
i nepraenim, iznenada postaju predmet progona. On mora ponovno prijei sve putove, ponovno ui u sve te prostorije, sve dok od
one stare prole slobode ne preostane to manje. Sudac mora znati
mnogo toga prije nego to donese presudu. Njegova se mo temelji
upravo na tome to je sveznajui. Da bi postao sveznajui, sudac ima
pravo na svako pitanje: Gdje si bio? Kad si bio tamc\? to si uinio? U odgovorima koji slue kao alibi jedno se mjesto suprotstavlja drugom, jedan identitet drugom identitetu. U to sam vrijeme
bio na drugom mjestu. Nisam ja taj koji je to uinio.
Jedanput je, veli se u jednoj srpskoj prii, oko podneva leala u travi kraj Dehse mlada seljaka djevojka i spavala. Njezin je
zarunik sjedio kraj nje. U sebi je razmiljao kako bi se mogao ri-

241

jeiti zarunice. Onda je dola ena podnevka i poela mu postavljati pitanja. On je odgovarao a ona je stalno postavljala nova pitanja. Kad je odzvonio jedan sat, njegovo
je srce stalo. ena podnevka
ispitivala ga je sve dok nije umro.103

Tajna
Tajna je u sri moi. in vrebanja je po svom karakteru tajan.
ovjek se skriva ili se prilagoava okolici, ne odajui se nijednim
pokretom. Cijelo bie onoga koji vreba nestaje, ono se obavija tajnom kao nekom drugom koom i dugo eka u svojoj zasjedi. Stvorenje koje vreba karakterizira poseban spoj nestrpljenja i strpljivosti. Sto dulje vreba u zasjedi, to jaa postaje nada u iznenadni uspjeh njegove nakane. No, da bi na koncu neto uspjelo, njegova strpljivost mora beskonano rasti. Ako mu ponestane strpljenja samo
trenutak prerano, sve je bilo uzalud, te mora, optereen razoaranjem, poeti iznova.
Dok se hvatanje manifestira otvoreno, jer stravom eli pojaati
svoje djelovanje, kod jedenja se od samog poetka sve ponovno odvija u mraku. Usta su tamna, a isto tako eludac i crijeva. Nitko ne
saznaje i ne misli o tome to se neprestano dogaa u njegovoj utrobi. Najvei dio ovog najosnovnijeg procesa, probave, ostaje tajna.
Ta tajna, koju stvara sam ovjek, aktivno poinje vrebanjem; ona
zavrava nepoznata i pasivna u tami tijela. U toj ami svijetli jasno samo trenutak hvatanja, slian gromu, koji osvjetljava svoj vlastiti trenutak prolaznosti.
Prava je tajna ono to se odvija u unutranjosti tijela. Vra, koji
pomae drugima zahvaljujui svom poznavanju tjelesnih procesa,
mora se podvri vrlo neobinim operacijama na vlastitom tijelu za
vrijeme izuavanja svog zanata.
Kod plemena Aranda u Australiji mukarac koji eli biti posveen u vraa upuuje se pred peinu u kojoj prebivaju duhovi. Tamo mu najprije bue jezik. Potpuno je sam, a njegovo posveenje
obuhvaa i to da se strano plai duhova. ini se da je hrabrost
da bude sam upravo na takvom, naroito opasnom mjestu, pretpostavika za ovaj posao. Kasnije e ga, ikako vjeruju, ubiti, zabivi mu
koplje od uha do uha, probivi mu tako glavu, a onda e ga duhovi
poloiti u svoju peinu, gdje zajedno ive kao na nekakvom drugom svijetu. Za na je svijet on u nesvijesti, u onom mu svijetu vade sve unutranje organe i umjesto njih dobiva nove. Moramo pretpostaviti da su ti organi bolji nego obini, moda neranjivi ili takvi
koji su manje osjetljivi na arobnjake zahvate. Tako ga jaaju za
njegov posao, ali iznutra, jer njegova nova mo poinje u utrobi.

242

Masa i mo

Bio je mrtav prije nego to smije poeti, no njegova smrt slui tome
da se potpuno prodre u njegovo tijelo. Njegova
je tajna poznata samo njemu i duhovima; ona lei u njegovu tijelu.104
Zanimljiv je obiaj opskrbljivanje vraa mnogobrojnim sitnim
kristalima. On ih nosi sa sobom u svom tijelu, jer su mu neophodni za posao: pri lijeenju svakog bolesnika vra se intenzivno slui
tim kameniima. Ponekad ih on sam daje pacijentima, a onda ih
ponovno vadi iz njihova tijela. Bolest su u tijelu izazvali strani, vrsti
dijelovi tijela bolesnika. To je kao neki posebni bolesniki novac, iji
je teaj poznat samo vraevima.
Osim ovog izuzetno intimnog lijeenja bolesnika, vra uvijek
ara u daljinu. On potajno priprema sve mogue vrste iljatih arobnih drvaca i onda ih iz velike udaljenosti okree prema rtvi, koju
e, dok to ne bude ni slutila, pogoditi stravino djelovanje arolije.
U ovom se sluaju koristi tajna vreban ja. Odapinju se, u zloj namjeri, manja koplja, koja ponekad postaju vidljiva na nebu kao komete.
Sam je in vrlo brz, no djelovanje nastupa tek nakon stanovitog
vremena.
Svaki pripadnik plemena Aranda moe posebnim aranjem izazvati zlo. Samo vraevi u svojim rukama imaju obranu od zla. Oni
su drukije zatieni zahvaljujui posveenosti i iskustvu. Neki vrlo
stari vraevi mogu zazvati zlo na cijele grupe ljudi. Postoje takoer
tri vrste stupnja moi. Najmoniji je onaj tko moe izazvati bolest
kod najvie ljudi istodobno.
Meu njima vlada velik strah od moi aranja neznanaca, koji
ive u udaljenim mjestima. Njih se vjerojatno plae vie zato to
sredstva protiv njihovih arolija ne poznaju tako dobro kao sredstva
protiv svojih vlastitih. Osim toga, ovdje ne dolazi u obzir -odgovornost za zlodjela, koja uvijek postoji unutar vlastite grupe.
Vraeva se mo smatra dobrom kao zatita od zla i za lijeenje
bolesti. No, usporedno s tim on izaziva i mnogo zla. Nita loe ne
dolazi samo od sebe, sve loe izaziva neki zlonamjerni ovjek ili
duh. Sve to bismo mi nazvali uzrokom, oni nazivaju krivicom. Svaka je smrt ubojstvo, a ubojstvo zahtijeva osvetu.
Nevjerojatna je slinost ovog svijeta sa svijetom paranoika. Pojedinosti o tome saznat emo u dva poglavlja o Sluaju Schreber na
kraju ove knjige. Tamo je potanko opisan ak i napad na unutranje
organe; nakon to su potpuno uniteni, nakon dugih patnji, oni
oivljavaju, ovaj put neranjivi.
I u svim svojim viim pojavnim oblicima mo zadrava svoj dvostruki karakter tajne. Od primitivnog vraa do paranoika samo je
jedan korak. A od njih do vlastodrca, kakav se historijski razvio u
mnogim dobro poznatim primjerima, takoer nije daleko.
S jedne strane, tajna ovdje ima svoje aktivno podruje. Vlastodrac koji se slui tajnom dobro je poznaje te zna procijeniti njezi-

243

no znaenje u svakom pojedinom trenutku. On zna na to vreba, kad

neto eli uhvatiti, a zna i koga e iskoristiti kao svoje pomagae pri
vrebanju. Budui da eli mnogo toga, on ima mnogo tajni, koje organizira u takav sistem u kojem se one meusobno uvaju. On jednom povjerava ovo, drugome ono, i brine se za to da se oni nikada
ne poveu.
Svakoga tko neto zna nadzire netko drugi, koji, meutim, nikada ne saznaje to u stvari nadzire u onome koji neto zna. On mora zabiljeiti svaku rije i svaki pokret ovjeka kojeg prati; budui
da o tome esto obavjetava vlastodrca, on mu prenosi sliku i raspoloenje ovjeka kojeg nadzire. No, i nadziratelja takoer nadziru, te izvjetaj nekog drugog korigira njegov izvjetaj. Tako je vlastodrac uvijek informiran o pouzdanosti i sigurnosti posuda kojima
je povjerio svoje tajne te moe procijeniti koja je od tih posuda
postala tako puna da bi mogla prekipjeti. On je jedini koji ima klju
za sloeni sistem tajne, organiziran na bazi ladica. Ako ga povjeri
nekom drugom, osjea se ugroenim.
Mo obuhvaa nejednaku raspodjelu prozivanja. Vlastodrac
prozire druge, ali ne doputa da oni prozru njega. Najutljiviji mora biti on sam. Nitko ne smije znati njegove stavove ni namjere.
Klasian primjer takve zagonetke bio je Filippo Maria, posljednji Visconti. Njegovo je milansko vojvodstvo predstavljalo velesilu
u Italiji 15. stoljea. Nitko ga nije nadmaio u sposobnosti skrivanja
tajni. On nikada ne bi otvoreno rekao to eli, ve je sve prikrivao
specifinim nainom izraavanja. Kad nekoga vie nije volio, hvalio
ga je i dalje; ako je dao da se netko odlikuje astima i poklonima,
time bi ga optuivao za estinu ili glupost i dao mu da osjeti da
ne zasluuje svoju sreu. Ako je elio da netko bude u njegovoj
okolici, dugo bi ga privlaio k sebi, dodvoravao mu se, a onda odbacivao. Kad je pogoeni onda mislio da je zaboravljen, on bi ga
opet pozvao k sebi. Ako bi ljudima koji su za njega napravili neko
zasluno djelo iskazao neku milost, onda bi neobino prepredeno ispitivao o tome druge, kao da sam nita ne zna o iskazanoj milosti.
U pravilu je davao neto drugo od onoga to se molilo, i uvijek
drukije nego to je netko elio. Ako je nekome elio dati poklon
ili iskazati neku ast, onda bi ga danima prije toga ispitivao o nebitnim stvarima, tako da ovaj ne bi pogodio njegove namjere. Zaista, da bi prikrio svoje najdublje namjere pred drugima, tuio se
na iskazivanja milosti koja je odobrio
on sam ili na izvrenje smrtnih presuda koje je sam zapovjedio.105
U ovom posljednjem sluaju on djeluje tako kao da nastoji sauvati svoje tajne i pred samim sobom. On gubi iz vida njihov svjesni i aktivni karakter, i osjea sklonost prema pasivnom obliku tajne, koju ovjek nosi u tami vlastite tjelesne upljine; koju uva tamo gdje je vie nikada ne moe saznati; tamo gdje je zaboravlja i
on sam.

Tajna
244 Masa

i mo

Kraljevi imaju pravo uvati svoje tajne pred ocem,

majkom, braom, enama i prijateljima. Tako pie u arapskoj
Knjizi o kru-ni, koja sadri mnoga stara predan ja s dvora
Sasanida.
Perzijski kralj Kosroes II, pobjedonosni, izmislio je posebne metode iskuavanja diskrecije ljudi koje je elio iskoristiti. Kad je znao
da su dvije osobe iz njegove okolice bliski prijatelji i da se o svemu,
odnosno protiv svega slau, povezao bi se s jednim od njih i povjerio mu tajnu koja se odnosila na njegova prijatelja: povjerio bi mu
da je odluio smaknuti njegova prijatelja te bi mu, prijetei mu kaznom, zabranio da tu tajnu oda pogoenom. Od tog bi trenutka promatrao dranje ugroenoga pri dolasku i odlasku iz palae, boju njegova lica i ponaanje dok bi stajao pred kraljem. Ako bi ustanovio
da se njegovo ponaanje ni u emu nije promijenilo, znao bi da mu
onaj drugi nije odao tajnu. Tada bi onog prvog uinio svojim bliim
povjerenikom, iskazivao bi mu posebno potovanje, postavio ga na
vii poloaj i iskazivao mu svoju naklonost. Kasnije, kad bi ostao
s njim nasamo, rekao bi mu: Namjeravao sam pogubiti onog ovjeka zbog nekih vijesti koje sam dobio o njemu; ali, nakon pobliih
ispitivanja, utvrdio sam da je sve to neistina.106
Meutim, kad bi zamijetio da se ugroeni plai, da se dri po
strani i okree lice, shvatio bi da je njegova tajna odana. Onda bi
bacio izdajnika u nemilost, degradirao ga i postupao s njim nemilosrdno. Meutim, drugome je stavio do znanja da je elio samo iskuati njegova prijatelja povjerivi mu svoju tajnu.
Tako bi povjerovao utljivosti nekog dvorjanina tek onda kad
bi ga prisilio da izda svog najboljeg prijatelja. Najveu je utljivost
osigurao samome sebi. Onaj tko nije sposoban sluiti kralju, rekao je, taj sam po sebi nita ne vrijedi, a tko sam po sebi nita ne
vrijedi, iz toga se ne da izvui nikakva korist.
Mo utnje uvijek se jako cijeni. Ona znai da se ovjek moe
oduprijeti svim vanjskim povodima koji ga potiu na govor, a takvih ima bezbroj. On ne odgovara ni na to, kao da ga nita ne pitaju. Ne doputa da drugi zamijete da li mu se ovo ili ono svia, ili
ne. On uti, iako nije nijem. Meutim, on sve uje. Stoika vrlina
mirnoe morala bi u krajnjem sluaju voditi do utnje.
utnja pretpostavlja tono poznavanje onoga to se preuuje.
Budui da ovjek praktiki ne uti zauvijek, on bira izmeu onoga
to se moe rei i onoga to e preutjeti. Preueno je ono bolje poznato. Ono je preciznije i dragocjenije. utnja ga ne samo titi ve
se zahvaljujui njoj koncentrira. ovjek koji mnogo uti djeluje u
svakom sluaju koncentriranije. Drugi misle da on mnogo zna zato
to uti. Misle da mnogo razmilja o svojoj tajni. On susree svoju
tajnu svaki put kad je mora sauvati.
Dakle, onaj tko uti ne smije zaboraviti tajnu. Drugi ga potuju zbog toga to ga tajna sve vie i vie pee, to u njemu jaa,
a da je on ipak ne odaje.

245

utnja izolira. Onaj tko uti usamljeniji je od onih koji govore.

Zbog toga mu se pripisuje sposobnost odvajanja od drugih. On je
uvar odreenog blaga, koje se nalazi u njemu.
utnja oteava preobraavanje. Onaj tko u sebi stoji na strai,
ne moe se udaljiti s tog straarskog mjesta. utljivac se moe preruiti, ali vrlo ukoeno. On moe nositi odreenu masku, ali se vrsto
dri te maske. Njemu je uskraena fluidnost preobraavan ja. Njegovo
je djelovanje neizvjesno i ne moe se predvidjeti kamo e ga odvesti
preputanje tom preobraaju. ovjek uvijek uti onda kad se ne eli
preobraziti. U utnji nestaju svi povodi za preobraaj. Zahvaljujui
govoru poinju se razvijati veze meu ljudima, dok se u utnji one
okamenjuju.
utljivac ima tu prednost da svi vie oekuju njegovu izjavu.
Njoj pridaju vee znaenje. Ona je saeta i izolirana, i na taj se
nain pribliava zapovijedi.
Umjetno stvorena razlika izmeu onoga koji zapovijeda i onoga
koji mu se mora pokoravati, znai da nemaju zajedniki jezik. Oni
ne smiju razgovarati jedan s drugim, kao da to ne mogu. U svim se
okolnostima odrava privid da meu njima ne moe postojati drugo sporazumijevanje osim zapovijedi. Zato oni koji izdaju zapovijedi unutar sfere svoje funkcije postaju utljivi. Meutim, tako se
ovjek navikne i na to da od utljivaca, koji konano progovore,
oekuje izjave koje nalikuju na zapovijedi.
Sumnja koja se javlja prema svim slobodnijim oblicima vladavine, i prezir prema njima, kao da uope ne mogu ozbiljno funkcionirati, posljedica je njihova nedostatka tajanstvenosti. Rasprave a
parlamentu odvijaju se meu stotinama ljudi, a njihov je pravi smisao u njihovoj otvorenosti. Izraavaju se suprotna miljenja i dolazi
do borbe miljenja. Cak i sjednice, koje se proglaavaju tajnim sjednicama, teko u potpunosti ostaju tajne. Profesionalna radoznalost
tampe i zanimanje financijskih institucija esto dovode do indiskrecije.
Smatra se da pojedinac ili vrlo malena grupa ljudi oko njega
mogu sauvati tajnu. ini se najsigurnijim da se savjetovanja odvijaju u .sasvim malim grupama, koje su stvorene uz uvjet da uvaju
tajnu i za izdaju snose najtee sankcije. No, najbolje je kad odluku
nosi u sebi pojedinac. Mogue je da je ni on sam nije svjestan prije
nego to je donese, a kad jedanput izda zapovijed, ona se brzo
izvrava.
Velik dio ugleda diktature treba pripisati tome da je u njima
snaga tajne koncentrirana, dok se ona u demokracijama dijeli na
mnogo ljudi, i tako rasipa. Ironino se govori da se u demokraciji
sve uniti govorom. Svatko pria, svatko se u sve mijea, nita se
ne dogaa, zato to je sve unaprijed poznato. Dobiva se dojam da se
ljudi ale na nedostatak odlunosti, a u stvari su razoarani zbog
nedostatka tajanstvenosti.

Suenje i osudivanje

246

Masa i mo

Ljudi su spremni podnijeti mnogo toga pod uvjetom da to dolazi kao neto iznenadno i nepoznato. ini se da se za podanika, koji
sam nije nita, posebno slugansko uzbuenje sastoji u tome da
zavri u elucu nekog monika. Nitko ne zna to se u stvari dogaa, ini kada se dogaa; moda drugi imaju ogromnu prednost. ovjek odano eka i trepti i nada se da e on postati izabrana rtva.
U tom stavu moemo vidjeti apoteozu tajne. Sve se drugo podvrgava
glorificiranju tajne. Nije toliko vano to se dogaa, samo ako se
dogaa s uarenom iznenadnou vulkana, neoekivano i neodoljivo.
Meutim, sve tajne koje su s jedne strane i u jednim rukama,
moraju naposljetku biti fatalne: ne samo za onoga tko ih posjeduje, to samo po sebi ne bi bilo tako vano, ve isto tako za sve pogoene, to je izvanredno vano. Svaka je tajna eksplozivna, i njena se unutranja vruina poveava. Zakletva kao zapor tajne istodobno je i mjesto na kojem se ona ponovno otvara.
Tek se danas moe vidjeti kako tajna moe postati opasna. Ona
se punila sve veom moi u razliitim sferama, koje su samo na izgled meusobno neovisne. Tek to je pravi diktator, protiv kojeg je
ujedinjeni svijet vodio rat, bio mrtav on se ponovno pojavio u
vidu atomske bombe, opasniji nego ikada, mnoei se brzo u svojim potomcima.
Koncentracijom tajne moemo nazvati odnos izmeu broja onih
na koje se tajna odnosi i broja onih koji je uvaju. Prema toj definiciji lako je shvatiti da su nae moderne tehnike tajne najkoncentriranije i najopasnije od svih koje su ikada postojale. One se odnose na sve, no u njih je upuen samo neznatan broj ljudi, a o petorici ili desetorici ovisi da li e se primijeniti ili ne.

Suenje i osuivanje
Dobro je poeti od fenomena koji je svima dobro poznat, od
uitka koji prua osudivanje. Loa knjiga, veli netko, ili loa slika, postavljajui se tako kao da ima rei neto konkretno. U svakom sluaju, izraz njegova lica pri tome odaje da on to rado govori. Forma te izjave zavarava, i ona vrlo brzo prelazi u neto osobno.
Lo pjesnik ili lo slikar, veli se ubrzo nakon toga, a to zvui
kao da netko veli lo ovjek. ovjek svugdje ima priliku da svoje
poznate, nepoznate i samoga sebe uhvati pri ovom procesu osuivanja. Neporeciva je radost koju nam prua negativna ocjena.
Rije je o nemilosrdnoj i okrutnoj radosti, koju nita ne moe
obuzdati. Sud je sud samo onda kad se daje s nekom vrstom neobi-

247

ne sigurnosti. On ne poznaje blagost, isto kao to ne zna za opreznost. ovjek ga brzo nalazi; on najvie odgovara svojoj biti onda
ikad se donosi bez razmiljanja. Strastvenost koju odaje svaki sud,
povezana je s brzinom s kojom se donosi. Bezuvjetni i nagli sud ocrtava se kao radost na licu onoga tko taj sud donosi.
U emu se sastoji ta radost? ovjek gura neto od sebe, u niu
grupu, pri emu se pretpostavlja da on sam spada u grupu boljih.
ovjek uzdie sebe poniavajui druge. Smatra se prirodnim i nunim da postoje dvije strane, koje zastupaju suprotne vrijednosti. Bez
obzira na to to se smatralo dobrim, ono postoji zato da bi se razlikovalo od zla. ovjek sam odreuje to pripada jednom, a to drugom.
Na taj nain ovjek prisvaja mo suca. Jer, sudac samo prividno
stoji izmeu obje strane, na granici koja dijeli dobro od zla. On u
svakom sluaju smatra da se nalazi na strani dobra; opravdanost
njegova poloaja velikim dijelom poiva na tome da on nesumnjivo
spada u podruje dobra, kao da je tamo roen. On, tako rei, oduvijek sudi. Njegov je isud obvezan. Stvari o kojima donosi sud, tono
su odreene; njegovo je iroko znanje o dobru i zlu rezultat njegova velikog iskustva. No, i oni koji nisu suci, koje nitko nije imenovao za suce, koje nitko tko je pri zdravoj pameti ne bi postavio za
suce, neprestano uzimaju sebi pravo na to da donose sudove, na
svim podrujima. Za to se ne zahtijeva nikakvo poznavanje odreenog podruja: oni koji izriu sudove zato to ih se stide, mogu se
izbrojati na prste.
Bolest vrednovanja jedna je od najrairenijih bolesti meu ljudima, od koje boluju praktiki svi. Pokuajmo razotkriti njezine korijene.
ovjek ima duboku potrebu da sve ljude koje moe zamisliti
stalno svrstava u odreene grupe. Budui da nestalni, amorfni broj
prisutnih dijeli na dvije grupe koje suprotstavlja jednu drugoj, on
im pridaje neku vrstu zbijenosti. On ih u sebi okuplja, kao da se
moraju jedna s drugom boriti; ini ih ekskluzivnima i ispunjava neprijateljstvom. Onako kako ih on zamilja, onako kako eli, te grupe mogu samo biti jedna protiv druge. Razlikovanje dobra i zla
pradavno je sredstvo dualistike klasifikacije, koje, meutim, nikada
nije sasvim pojmovno ni sasvim miroljubivo. Napetost meu njima
je vana, a onaj tko sudi stvara i obnavlja tu napetost.
U osnovi ovog procesa lei sklonost prema stvaranju neprijateljskih hajki. Ona mora u krajnjoj liniji dovesti do ratne hajke.
Ona se prorjeuje zato to se odnosi na sva mogua podruja i djelatnosti. No, i onda kad se odvija miroljubivo, ak kad se ini da je
dovrena jednom ili dvjema rijeima osude, uvijek postoji klica sklonosti da se ona jo vie razvija, da se tjera do aktivnog i krvavog
neprijateljstva dviju hajki.

opratanja Pomilovanje

248

Masa i mo

Tako svatko tko stoji usred tisuu odnosa u svom ivotu pripada bezbrojnim grupama dobrih, koje su suprotstavljene istom broju grupa zlih. O samom povodu ovisi da li e se ova ili ona grupa
uzbuditi i pretvoriti u hajku te napasti neprijateljsku hajku prije
nego to je ova pretekne.

Mo opratanja Pomilovanje
Mo opratanja je mo koju ima i pridrava svatko. Bilo bi neobino izgraditi jedan ivot prema inima opratanja koje si ovjek
dozvoljava. ovjek paranoine strukture je ovjek ikoji teko ili uope ne oprata, koji dugo razmatra stvar, koji ne zaboravlja nita
to bi trebalo oprostiti, koji konstruira fiktivne neprijateljske postupke zato da ih ne bi oprostio. U ivotu takvih ljudi najvei se otpor javlja protiv bilo koje vrste opratanja. No, u sluaju kad takvi
ljudi dou na vlast te zbog toga moraju dati oprost, to se dogaa samo prividno. Vlastodrac nikada stvarno ne oprata. Svaki se neprijateljski in tono pamti, prikriva ili uva. Ponekad se on daje u
zamjenu za stvarnu pokornost; velikoduna se djela vlastodraca
uvijek dogaaju u tom smislu. Oni toliko eznu za tim da pokore
sve to im se suprotstavlja, da za to esto plaaju pretjeranu cijenu.
Nemoni pojedinac, koji se vlastodrcu ini neobino snanim,
ne vidi koliko je ovome vano da mu se u potpunosti pokore svi.
On moe procijeniti jaanje svoje moi samo prema njezinoj stvarnoj
snazi, ako za to uope ima osjeaj, te nikada nee shvatiti to
uzvienom kralju znai sagibanje koljena posljednjeg, zaboravljenog,
sirotog podanika. Zanimanje biblijskog Boga za svakog, njegova
upornost i briga s kojom vodi rauna o svakoj dui, mogu sluiti kao
vii uzor svakom vladaru. On je i ustanovio sloenu trgovinu oprostima: onaj tko mi se podvrgava, toga ponovno uzimam u svoju milost. No, nakon toga on tono promatra ponaanje zarobljenoga, pa
moe, budui da je sveznajui, lako zamijetiti da li ga netko vara.
Nema nikakve sumnje da mnogobrojne zabrane postoje samo zato da bi podupirale mo onih koji mogu naslutiti i oprostiti krenje
tih zapovijedi. Pomilovanje je vrlo visok i koncentriran in moi,
koji pretpostavlja donoenje osude; inu pomilovanja mora prethoditi osuda. U pomilovanju lei i izabranost. Nije uobiajeno da se pomiluje vie od odreenog, ogranienog broja osuenih. Onaj koji
kanjava pazit e da ne bude preblag, i ak kad se pretvara da se
strogost izvrenja kazne protivi njegovoj unutranjoj prirodi, vid-

249
jet e nunost toga u svetoj nunosti kanjavanja i time sve opravdati No, on e uvijek ostaviti otvoren put milosti, bilo tako da se u
izabranim sluajevima sam odluuje na pomilovanje, ili tako da preporuuje pomilovanje nekoj vioj instanci koja je za to zaduena.
Mo dosee vrhunac tamo gdje do pomilovanja dolazi u posliednjem trenutku. Upravo kad se treba izvriti donesena presuda,
pod vjealima ili pred puanim cijevima onih koji su za to odreeni, pojavljuje se pomilovanje kao nov ivot. Granica se moi sastoji u tome da ne moe mrtve vratiti u ivot; no, u tom, do krajnjeg trenutka odgaanom inu pomilovanja vlastodrac stvara a
sebi dojam da je prekoraio i tu granicu.

Zapovijed

Zapovijed: Bijeg i alac

Zapovijed je zapovijed: o zapovijedi se do sada tako malo
razmiljalo, vjerojatno zato to ima karakter neeg konanog i neospornog. Ljudi je primaju kao neto to je uvijek postojalo kao takvo, ona se ini prirodnom i neophodnom. Od malih smo nogu naueni na zapovijedi, a od njih se velikim dijelom sastoji ono to nazivamo odgojem; i ivot odraslih proet je zapovijedima, bilo da se
radi o sferi rada, borbe ili vjere. ovjek se gotovo nikada nije zapitao to je zapravo zapovijed; da li je ona zaista tako jednostavna
kao to se ini, da li unato brzini i lakoi, s kojom postie ono to
oekuje, ne ostavlja u ovjeku koji joj se pokorava druge, dublje,
moda ak neprijateljske tragove.
Zapovijed je starija od jezika, inae je psi ne bi mogli razumjeti.
Kroenje ivotinja temelji se upravo na tome da one naue shvaati
to se od njih eli, iako ne znaju jezik. Kratkim, vrlo jasnim zapovijedima, koje se u naelu ni po emu ne razlikuju od onih koje
se izdaju ljudima, krotitelj pokazuje ivotinjama svoju volju. Ono
je slijede, isto kao to se dre zapovijedi. Opravdano je, dakle, pretpostaviti da su korijeni zapovijedi vrlo stari; u najmanju je ruku
jasno da zapovijed u nekom obliku postoji i izvan svijeta ljudskog
drutva.
Najstariji uinak zapovijedi jest bijeg. ivotinji bijeg diktira
netko jai, neko stvorenje izvan nje. Bijeg je samo prividno spontan; on je uvijek izazvan opasnou; ni jedna ivotinja nee pobjei
ako ne nasluti opasnost. Zapovijed za bijeg je jasna i direktna kao
pogled.
Od samog poetka jedan od bitnih uvjeta bijega jest razliitost
obaju stvorenja, koja na taj nain dolaze meusobno u vezu. Jedno
stvorenje stavlja drugome na znanje da ga eli pojesti; zbog toga
je bijeg smrtno ozbiljan. Zapovijed prisiljava slabiju ivotinju na
kretanje, bez obzira na to da li je jaa ivotinja stvarno progoni ili
ne. Bitna je jedino snaga prijetnje: pogleda, glasa, prijeteeg izgleda.
Dakle, zapovijed se izvodi iz zapovijedi za bijeg: ona se u svom
izvornom obliku zbiva izmeu dvije ivotinje razliite vrste, od kojih
jedna ugroava drugu. Velika razlika u snazi dviju ivotinja, injenica da je jedna od njih moemo rei naviknuta na to da drugoj slui kao plijen, nepromjenjivost tog odnosa, koji je, ini se, po-

Zapovijed: Bijeg i alac

252

M asa i mo

stojao oduvijek, sve to zajedno daje tom procesu neto apsolutno i

neopozivo. Bijeg je jedina i posljednja instanca kojoj se moe poaliti protiv ove smrtne presude. Rika lava koji odlazi u lov u stvari je smrtna presuda: to je jedan od glasova njegova jezika koji razumiju sve njegove rtve; a mogue je da je ta prijetnja jedino to
je njima, koji su inae tako razliiti, u stvari zajedniko. Najstarija
zapovijed koja je izdana mnogo prije postanka ovjeka jest
smrtna presuda koja rtvu prisiljava na bijeg. To treba imati na
umu kad razmiljamo o izdavanju zapovijedi meu ljudima. Smrtna
presuda i njezina stravina nemilosrdnost provlae se kroz svaku
zapovijed. Sistem zapovijedanja meu ljudima organiziran je tako
da ovjek obino izbjegava smrt; no strah pred smru, prijetnja, uvijek postoji u svakoj zapovijedi; a ouvanje i izvrenje stvarnih
smrtnih presuda dri budnim strah od svake zapovijedi, od zapovijedanja openito.
No, zaboravimo na trenutak ono to smo utvrdili o korijenima
zapovijedi i okrenimo se zapovijedi bez predrasuda, kao da je tek
sada postala predmet naeg razmatranja.
Ono to kod zapovijedi najprije uoavamo jest to da zapovijed
izaziva neku radnju. Isprueni prst koji pokazuje u odreenom smjeru moe djelovati kao zapovijed: sve se oi koje zamijete taj prst
okreu u istom pravcu. ini se da je izazvana radnja, iji je pravac odreen, jedino to zapovijed eli postii. Osobito je vano irenje u jednom pravcu; okretanje ili mijenjanje tog pravca nije
dozvoljeno.
Zapovijed ne dozvoljava protivljenje. Zapovijed nije predmet
ra'sprave, objanjavanja ili sumnje. Ona je saeta i jasna, zato to
se mora razumjeti na licu mjesta. Ako se zapovijed shvati sa zakanjenjem, ona gubi snagu. Svaki put kad se zapovijed ponovi, a ne
izvede, ona gubi neto od svog ivota; onda nakon nekog vremenu
lei iscrpljena i nemona na tlu, pa je bolje da je u takvoj situaciji
vie ne oivljavamo. Jer radnja to je zapovijed izaziva vezana je
za svoj trenutak. Ona se moe odrediti i za kasnije, ali mora biti
odreena, bilo tako da se izgovori ili da postane jasna zahvaljujui
prirodi zapovijedi.
Radnja koja se izvrava na zapovijed razlikuje se od svih drugih radnji. Ona se doivljava kao neto tue; sjeanje na nju nas
donekle pogaa. Neto to nam ne pripada prolazi brzo pored nas
kao neki strani vjetar. Hitnost radnje koju zahtijeva zapovijed moe doprinijeti tome da je u sebi vidimo kao neto tue; no, to nije
dostatno objanjenje. Za zapovijed je vano da dolazi izvana. ovjek sam ne bi doao do zapovijedi. Ona pripada uvjetima ivota koji
su nam nametnuti; nitko ih ne razvija u sebi. Cak i onda kad pojedinci iznenada istupaju s ogromnim brojem zapovijedi elei utemeljiti novu vjeru ili obnoviti neku staru, oni uvijek strogo uvaju privid da im je taj teret nametnut izvana. Tvrde da im je tako

253

zapovjeeno; i iako moda u drugim stvarima lau, u ovome su

uvijek iskreni; oni zaista vjeruju da ih je netko poslao.
Meutim, mora se priznati da je jai onaj korijen zapovijedi po
kojem je ona neto tue. ovjek se pokorava zato to se ne bi mogao boriti s izgledima na uspjeh; zapovijeda onaj tko bi pobijedio.
Mo zapovijedi ne smije se dovoditi u sumnju; ako ta mo popusti,
onda se mora ponovno dokazati u borbi. Obino se ta mo priznaje
dugo vremena. Nevjerojatno je kako se rijetko zahtijevaju nove odluke; stare djeluju dugo vremena. Pobjedonosne borbe ive dalje
u zapovijedima; svaka izvrena zapovijed obnavlja neku staru pobjedu.
Gledano izvana, mo onoga koji zapovijeda neprestano raste.
Poveava se svaka i najmanja zapovijed. Ne samo da se zapovijed
izdaje onako kako to koristi onome koji se njome slui: u prirodi
same zapovijedi, u potivanju na koje ona nailazi, u prostoru koji
dijeli, u -njezinoj otroj preciznosti u svemu tome ima neeg to
moi jami sigurnost i rast njezina podruja. Mo odailja zapovijedi
kao oblak maginih strelica; pogoene se rtve same donose pred
monika, pozvane, pogoene i voene strijelama.
No, ako poblie razmotrimo zapovijed, vidjet emo da njezina
jednostavnost i jedinstvo nisu tako apsolutne i neosporne kao to
nam se ini na prvi pogled. Zapovijed se moe ralaniti. Ako je uope elimo shvatiti, moramo je ralaniti.
Svaka se zapovijed sastoji od poticaja i alca. Poticaj prisiljava primaoca zapovijedi na izvrenje, i to u skladu sa sadrajem zapovijedi. alac ostaje u onome tko je izvrava. Ako zapovijedi normalno funkcioniraju, kao to se od njih oekuje, alac se uope ne
vidi. On je skriven i ovjek ne sluti da on postoji; on se moda pokazuje u gotovo nezamijeenom tihom otporu koji prethodi pokoravanju zapovijedi.
Meutim, alac tone duboko u ovjeka koji je izvrio neku zapovijed i tamo ostaje nepromijenjen. alac je najnepromjenljiviji
od svih duevnih tvorevina. Sadraj zapovijedi ostaje u alcu; .njegova snaga, doseg i ogranienja, sve je to zauvijek unaprijed odreeno u trenutku izdavanja zapovijedi. Mogu proi godine i desetljea prije nego to se onaj potonuli i sauvani dio zapovijedi, umanjena slika i prilika te zapovijedi, ponovno pojavi. No, vano je znati
da se nijedna zapovijed ne gubi; izvrenje zapovijedi ne znai i njezin kraj, jer se ona pohranjuje zauvijek.
Najvie se zapovijedi izdaje djeci. Pravo je udo da se ona ne
slome pod njihovim teretom i da preivljavaju zapovjedniko ponaanje svojih odgajatelja. injenica da ona sve te zapovijedi kasnije prenose na svoju djecu, i to isto tako okrutno kao njihovi odgajatelji, prirodna je kao grizenje i govorenje. No, ono to ovjeka
uvijek iznova iznenauje jest nepromijenjeni oblik u kojem se uspijevaju ouvati zapovijedi iz 'najranijeg djetinjstva; ovjek ih ima pri

Trzaj i strah od zapovijedanja

254

ruci im slijedea generacija poalje svoje rtve. Nijedna se zapovijed nije ni mrvicu promijenila; ona je isto tako mogla biti izdana
prije jednog sata, a u stvari je izdana prije dvadeset, trideset ili vie godina. Snaga s kojom dijete prima zapovijedi, ustrajnost i vjernost s kojom ih uva, nije njegova pojedinana zasluga. Inteligencija ili posebna nadarenost s time nemaju nikakve veze. Svako, pa
i najobinije dijete, ne gubi i ne oprata nijednu zapovijed pomou
koje su ga zlostavljali.
Ne mijenja se, dakle, lik zapovijedi, koja je u ovjeku ostala
kao alac, pohranjena i nepromjenljiva, ve izgled tog ovjeka, ono
po emu ga drugi prepoznaju, dranje njegove glave, izraz usana,
njegov pogled. On e ponovno izdati tu zapovijed u nepromijenjenom obliku, no za to mu se mora pruiti prilika; nova situacija u
kojoj se oslobaa zapovijedi, mora biti slika i prilika one u kojoj ju
je primio. Obnavljanje takvih ranih situacija, pogotovo u obratu, jedan je od velikih izvora duevne energije u ivotu ovjeka. Kao to
smo rekli, poticaj da se postigne ovo ili ono, najdublji je nagon za
oslobaanjem od zapovijedi koje smo jednom primili.
Samo izvrena zapovijed ostavlja alac u onome koji joj se pokorio. Onaj tko izbjegava zapovijedi, ne mora ih u sebi pohranjivati. Slobodan je ovjek samo onaj koji je nauio izbjegavati zapovijedi, a ne onaj koji ih se tek naknadno oslobaa. No, najneslobodniji je, bez sumnje, onaj koji treba najdulje vremena da se oslobodi zapovijedi ili onaj koji to ne uspijeva uiniti nikada.
Nijedan neoptereeni ovjek ne smatra da nije slobodan ako
slijedi svoje nagone. Cak i tamo gdje oni postaju najjai i gdje njihovo zadovoljstvo vodi do opasnih i zamrenih situacija, pogoeni
e imati osjeaj da djeluje u skladu sa svojim unutranjim eljama.
No, on se okree protiv zapovijedi koja mu je poslana izvana i koju
mora izvriti: u tom sluaju svatko govori o pritisku i pridrava sebi
pravo na obrat ili pobunu.

Pripitomljavanje zapovijedi
Zapovijed za bijeg, koja sadri prijetnju smru, pretpostavlja veliku razliku u moi izmeu sudionika. Onaj koji drugoga nagoni u
bijeg, mogao bi ga ubiti. Osnovna situacija u prirodi proizlazi iz injenice da se mnoge ivotinjske vrste hrane ivotinjama. One ive od
drugih vrsta. Zbog itoga se veina ivotinja osjea ugroenim od te
druge vrste te od njih, tuih i neprijateljski raspoloenih, dobiva
zapovijed za bijeg.
Meutim, ono to u obinom ivotu nazivamo zapovijedi, odvija se izmeu ljudi: gospodar zapovijeda svom robu, majka svom dje-

255

tetu. Zapovijed kakvu mi poznajemo jako se razvila u odnosu na

svoj bioloki izvor. Ona se pripitomila. Primjenjujemo je na ope
drutvene, ali i na bliske odnose u zajednikom ivotu ljudi; u dravi ona igra isto tako vanu ulogu kao u obitelji. Ona izgleda potpuno drukije od one koju smo opisali kao zapovijed za bijeg. Gospodar zove svog roba: on dolazi iako zna da e dobiti neku zapovijed.
Majka zove svoje dijete: dijete ne bjei od nje uvijek. Iako ga zasipaju svim vrstama zapovijedi, ono u cjelini ostaje krotko. Ono ostaje u blizini majke te joj tri u susret. Isto vrijedi za psa: on ostaje
uz svog gospodara a na zviduk odmah dotri k njemu.
Kako je dolo do ovog pripitomljavanja zapovijedi? to je prijetnju smru uinilo bezopasnom? Objanjenje takvog razvoja lei
u injenici da u svakom od tih sluajeva postoji nekakvo podmiivanje. Gospodar daje svom psu ili robu neto za jelo, majka hrani
dijete. Stvorenje koje se nalazi u podanikom odnosu navikava se
na to da hranu dobiva iz ruke. Rob ili pas dobivaju hranu samo od
svog gospodara, i nitko im drugi ne mora, zapravo ne smije davati
hranu. Posjedniki se odnos djelomice sastoji u tome da svu hrana
dobivaju iz ruku gospodara. No, dijete se uope ne moe hraniti samo. Ono se od samog poetka nalazi na majinim prsima.
Izmeu davanja hrane i zapovijedi stvorila se bliska povezanost.
Ta povezanost se vrlo jasno pokazuje u praksi kroenja ivotinja.
Kad ivotinja uini ono to se od nje zahtijeva, dobiva neku poslasticu iz ruku krotitelja. Pripitomljavanje zapovijedi znai da se zapovijed pretvara u obeanje hrane. Umjesto da joj prijeti smru i da
je nagoni u bijeg, ovjek obeava ivotinji ono to je svakom stvorenju na prvom mjestu i dri svoje obeanje. Umjesto da gospodara
poslui kao hrana i da bude pojedeno, stvorenje koje prima takva
zapovijed samo dobiva hranu.
Takvo denaturiranje bioloke zapovijedi za bijeg, odgaja ljude i
ivotinje u neku vrstu dobrovoljnih zarobljenika, pri emu postoje
svi mogui stupnjevi i nijanse tog zarobljenitva. No, ono u cjelini
ne mijenja sutinu zapovijedi. Prijetnja uvijek ostaje sadrana u
svakoj zapovijedi. Ona je, dodue, ublaena, ali postoje izriite sankcije koje slijede u sluaju neizvravanja zapovijedi: one mogu biti
vrlo stroge, a najstroa je ona izvorna, naime smrt.

Trzaj i strah od zapovijedanja

Zapovijed je kao strelica. Ona se odapinje i pogaa. Prije nego
sto odapinje strelicu, onaj tko izdaje zapovijed cilja u metu. Svojom

257

256 Masa imo

zapovijedi eli pogoditi tono odreeno stvorenje, tako da

strelica uvijek leti izabranim pravcem. Strelica ostaje u pogoenome;
on je mora izvui i odapeti na nekog drugog, da bi se oslobodio
njezine prijetnje. Proces prenoenja zapovijedi odvija se u stvari
tako da pogoeni izvlai iz sebe strelicu, napinje svoj luk i ponovno
odapi-nje istu strelicu. Rana u njegovu tijelu zacjeljuje, ali ostaje
oiljak. Svaki oiljak ima svoju povijest, jer predstavlja trag
odreene strelice.
Svatko tko izdaje zapovijed, tko odapinje strelicu, osjea nakon
odapinjanja lagani trzaj. Pravi, moemo rei duevni trzaj, osjea
tek onda kad vidi da je pogodio. Ovdje prestaje analogija s pravom
strelicom. No, zbog toga je jo vanije ispitati tragove koje pogodak
ostavlja u uspjenom strijelcu.
Zadovoljstvo koje strijelac osjea zbog izvrenih, dakle uspjeno izdanih zapovijedi, prikriva mnogo toga drugog to se u njemu
zbiva. On uvijek osjea neku vrstu trzaja; ono to je uinio ostavlja utisak i na njega, a ne samo na rtvu. Mnogo trzaja skuplja se u
strah. Rije je o posebnoj vrsti straha koja nastaje estim ponavljanjem zapovijedi; zbog toga u ga nazvati strahom od zapovijedanja.
Taj je strah malen u onom koji samo prenosi zapovijedi. Sto je onaj
koji zapovijeda blie stvarnom izvoru zapovijedi, to je taj strah vei.
Nije teko shvatiti kako nastaje taj strah od zapovijedanja. Hitac koji pogaa neko izolirano bie ne ostavlja za sobom nikakve
opasnosti. Ubijeni nam vie ne moe nakoditi. Zapovijed, koja, dodue, prijeti smru ali onda ipak ne ubija, ostavlja sjeanje na prijetnju. Neke se prijetnje ne ostvaruju, a neke pogaaju; one koje
pogaaju nikada ne zaboravljamo. Onaj tko je pred prijetnjom pobjegao ili popustio, taj e se sigurno osvetiti. On e se osvetiti kad
za to doe trenutak, i onaj koji mu je prijetio toga je potpuno svjestan : on mora uiniti sve da ne doe do obrata.
Osjeaj opasnosti osjeaj da svi oni kojima smo zapovijedali,
svi kojima smo prijetili smru ive i sjeaju se, opasnost u kojoj
bismo se nali kad bi se mnogobrojni kojima smo prijetili smru ujedinili protiv nas: taj duboki osjeaj, koji ostaje neodreen zato to
nikada ne znamo kada e ugroeni prijei sa sjeanja na djelo, taj
muni, neiscrpni i neogranieni osjeaj opasnosti nazivam strahom
od zapovijedanja.
On je najsnaniji u onome tko je na najviem poloaju. Strah
od zapovijedanja najkoncentriraniji je na izvoru zapovijedi, u onome koji izdaje zapovijedi, koji ih ni od koga ne prima, koji ih, tako
rei, sam stvara. Taj strah moe u vlastodrcima ostati dugo vremena
savladan i prikriven. On se moe poveati tijekom ivota nekog vladara i manifestirati se kao autokratska paranoja.

Zapovijedanje...

Zapovijedanje velikom broju ljudi

Treba razlikovati zapovijed koja se izdaje pojedincu od one koja
se izdaje velikom broju ljudi odjednom.
Ta je razlika uvjetovana ve i biolokim korijenima zapovijedi.
Neke ivotinje ive same, te prijetnju svojih neprijatelja primaju
pojedinano. Druge ive u krdima pa prijetnju primaju kao takve.
U prvom sluaju ivotinja bjei i skriva se sama. U drugom sluaju
bjei cijelo krdo. Kad ivotinju koja obino ivi u krdu neprijatelj
sluajno iznenadi samu, ona pokuava pobjei k svom krdu. Pojedinani i masovni bijeg iz temelja se razlikuju. Masovni strah krda u bijegu najstarije je i moemo rei najpoznatije masovno
raspoloenje koje poznajemo.
Iz tog se stanja masovnog straha vrlo vjerojatno izvodi i rtva.
Lav koji progoni krdo gazela, koje sve zajedno bjee u strahu pred
njim, prestaje ih progoniti im uspije epati jednu od njih. Ta je
ivotinja njegova rtva i u irem smislu te rijei. Ona osigurava mir
drugim pripadnicima krda. Njihov se strah stiava im lav postigne
ono to eli i im oni to zamijete. Iz stanja masovnog bijega pripadnici krda ponovno prolaze u svoje normalno stanje, svaka ivotinja
slobodno pase i radi to eli. Kad bi gazele imale svoju vjeru, kad
bi lav bio njihov bog, one bi mu, da utae njegovu glad, dobrovoljno
dale jednu gazelu. A upravo to se dogaa kod ljudi: iz raspoloenja
masovnog straha raa se vjerska rtva. Ona za trenutak zaustavlja
trk i glad opasne moi.
Zastraena masa eli ostati na okupu. U akutnoj opasnosti ona
se osjea zatienom samo onda kad osjea blizinu drugih. Ona je
masa osobito po pravcu svog bijega. ivotinja koja iskae iz mase
i bjei svojim putem ugroenija je od ostalih. Ona vie osjea opasnost ba zato to je sama, i njezin je strah vei. Zajedniki pravac
ivotinja koje zajedno bjee, mogli bismo nazvati njihovim raspoloenjem; ono to ih dri na okupu, jo ih snanije tjera naprijed.
One nisu uspaniene sve dok nisu naputene, sve dok svaka ivotinja radi isto to i druge pored nje, dok izvode iste kretnje. Zbog
paralelnog kretanja 'nogu, vratova i glava, taj masovni bijeg odgovara onom to kod ljudi nazivamo ustalasanom ili ritmikom masom.
Meutim, slika se mijenja im ivotinje postanu opkoljene. Time
se onemoguuje zajedniki pravac bijega. Masovni se bijeg pretvara
u paniku: svaka se ivotinja nastoji sama spasiti, i pri tome smeta
drugima. Obru oko njih se stee. U pokolju koji sada po-inje
svaka je ivotinja neprijatelj drugoj, jer joj prijei put bijega.
No, vratimo se samoj zapovijedi. Rekli smo da je zapovijed koja se izdaje pojedincu drukija od one koja se izdaje mnogima.
Pri-

Oekivanje zapovijedi
Masa i mo

258
je nego to obrazloimo tu tvrdnju, moramo spomenuti jednu vanu
iznimku.
Umjetno okupljenu gomilu nalazimo u vojsci. U njoj se ukida
razliitost zapovijedi, i upravo se u tome sastoji njezina sutina.
Ovdje zapovijed uvijek znai jedno te isto, bez obzira na to da li
se obraa pojedincu ili gomili. Vojska postoji samo onda ako je zapovijed uvijek jednako vrijedna i konstantna. Ona dolazi odozgo i
ostaje strogo izolirana. Zbog toga vojska nikada ne smije biti masa.
U masi se, naime, zapovijed iri horizontalno, meu njezinim
pripadnicima. Na poetku zapovijed moe odozgo pogoditi samo pojedinca. No, budui da su drugi, njemu ravni, u njegovoj blizini,
on ih odmah prenosi njima. U svom strahu on dm se jo vie pribliava. U sekundi se strah prenosi i na druge. Najprije se poinje kretati nekolicina, onda sve vie ljudi, a onda svi. Zahvaljujui brzom
irenju iste zapovijedi, oni su se pretvorili u masu. Tako sada bjee
svi zajedno.
Budui da se zapovijed odmah raspruje, ona ne stvara alac.
Za to nema vremena, i sve to bi se moglo pretvoriti u trajni dio zapovijedi, odmah se rastvara. Zapovijed koja se izdaje masi ne ostavlja za sobom alac. Prijetnja koja vodi do masovnog bijega ponovno se rastvara upravo u tom bijegu.
Samo zapovijedanje izoliranom pojedincu dovodi do stvaranja
alca zapovijedi. Prijetnja koju sadri zapovijed izdana pojedinca
ne moe se sasvim raspriti. Tko god sam izvrava neku zapovijed,
zadrava u sebi otpor protiv nje kao alac, kao tvrd kristal ogorenosti. On ga se moe osloboditi samo tako da sam izda istu zapovijed nekom drugom. Njegov alac nije nita drugo nego skriven odraz zapovijedi koju je dobio i koju nije mogao odmah prenijeti nekom drugom. Zbog toga se moe osloboditi samo izdavanjem iste
zapovijedi.
Dakle, zapovijed koja se izdaje mnogima, ima specifian karakter. Njezina je svrha da iz mnogo ljudi stvori masu, i ukoliko joj to
uspije, ona u njima ne ibudi strah. Parola govornika koja okupljenim ljudima namee odreen smjer, ima upravo ,tu funkciju te se
moe shvatiti kao zapovijed izdana mnogima. S gledita mase, koja
nastaje brzo i eli se potvrivati kao neto jedinstveno, takve su parole korisne i neophodne. Govornikovo se umijee sastoji u tome da
sve to eli postii uspijeva saeti u parole i uvjerljivo prezentirati,
to omoguuje nastanak i ouvanje mase, stvara masu i odrava je
na ivotu pomou nadreene zapovijedi. Kad mu to jedanput poe
za rukom, vie nije vano to od nje stvarno zahtijeva. Govornik
moe uasno napadati okupljene pojedince i prijetiti im, a oni e
ga svejedno voljeti, samo ako ih je prije toga uspio pretvoriti u
masu.

Oekivanje zapovijedi

259

Vojnik u slubi djeluje samo po zapovijedi. Njemu se moe prohtjeti ovo ili ono; no, budui da je vojnik, to nije vano, jer mora
sebi uskratiti to to eli. On ne moe stajati na raskrsnici: jer ak
i onda kad bi se tamo naao, ne bi on sam odluio kojim e putem
krenuti. Njegov je aktivni ivot ogranien sa svih strana. On radi
ono to rade drugi vojnici zajedno s njim; a radi i ono to mu je
zapovjeeno. Izostavljanje svih drugih aktivnosti, koje drugi ljudi,
kako vjeruju, vre po svojoj volji, izaziva u njemu glad za aktivnostima koje mora izvriti.
Straar koji satima nepomino stoji na svom mjestu najbolji je
izraz psihikog stanja vojnika. On ne smije otii; ne smije zaspati;
ne smije se micati, osim onda kad su mu unaprijed propisane tono odreene kretnje. Njegov se uspjeh zapravo sastoji u tome to
se uspijeva oduprijeti svemu to bi ga moglo navesti na to da napusti svoje mjesto, pa u ma kojem se obliku taj mamac pojavio. Taj je
negativizam vojnika, kako bismo ga mogli nazvati, vojnikova kima.
On u sebi potiskuje sve poticaje na aktivnost, kao to su elja, strah,
nemir, od kojih se sastoji bitni dio ovjekova ivota. Protiv njih se
najbolje moe boriti tako da sebi uope ne prizna da oni postoje.
Svaka radnja koju stvarno izvri mora biti sankcionirana: i to
putem zapovijedi. Budui da je ovjeku teko da ne radi nita, u
njemu se skuplja veliko oekivanje onoga to smije uiniti. U njemu
se gomila elja za aktivnou i raste u beskonanost. No, budui da
akciji prethodi zapovijed, njegovo se oekivanje okree k zapovijedi: dobar je vojnik uvijek u stanju svjesnog oekivanja zapovijedi.
To se stanje u njemu potencira na sve mogue naine pomou odgoja; ono jasno dolazi do izraaja u vojnikom dranju i formulama.
Bitan trenutak u ivotu vojnika jest stajanje u stavu mirno pred
pretpostavljenima. On stoji pred svojim pretpostavljenim u najveoj
moguoj napetosti i spremnosti na izvrenje zapovijedi, a formula
koju izgovara, na zapovijed! tono izraava sutinu te situacije.
Odgoj vojnika poinje tako da se njemu zabranjuje vie nego
drugim ljudima. I najmanje krenje zapovijedi donosi teke kazne.
Podruje nedozvoljenog, s kojim se svaki ovjek upoznaje ve kao
dijete, kod vojnika poprima divovske razmjere. Oko njega se gradi
jedan zid za drugim; tako visoki i vrsti kao i jasno razgranieni.
On se poinje kretati tako da ih stalno osjea oko sebe. Uglatost
vojnikog dranja u neku je ruku odgovor njegova tijela na tvrdou i glatkost tih zidova; vojnik poinje nalikovati na stereometrijski
lik. On je zarobljenik koji se prilagodio svojim zidovima; zarobljenik
koji je zadovoljan; koji se tako malo buni protiv svog stanja da zidovi oblikuju njega. Dok drugi zarobljenici misle samo na jedno:

260

M asa i mo

kako da preskoe ili probiju zidove oko sebe, vojnik je svoje

zidove prihvatio kao svoju novu prirodu, kao prirodnu okolicu, kojoj
se prilagoava, u koju se i sam pretvara.
Pravi je vojnik onaj koji je na taj intenzivni nain potpuno upio
u sebe sve zabrane i koji obavljanjem svakodnevnih vojnikih obreda dan za danom dokazuje da tono zna izbjei ono to mu
je zabranjeno. Za takvoga i zapovijed ima veu vrijednost. Ona je
kao juri iz tvrave u kojoj je predugo ekao. Ona pogaa kao grom
koji baca pojedinca preko zidova zabranjenog; kao grom koji samo
ponekad ubija. U toj (beskrajnoj pustoi zabranjenog, koja se protee
oko njega sa svih strana, zapovijed dolazi kao osloboenje: stereometrijski lik oivljava i na zapovijed kree u akciju.
U odgoj vojnika spada i to da naui primati zapovijedi na dva
naina: sam ili zajedno s drugima. Vjebanjem se nauio na kretnje koje izvodi zajedno s drugima; svi ih moraju izvoditi na isti
nain. Rije je o preciznosti koju ovjek moe bolje nauiti oponaajui druge nego sam. Na taj nain on postaje kao oni; tako se
stvara jednakost koja se ponekad moe iskoristiti za to da se neka
vojna jedinica pretvori u masu. Meutim, obino se eli postii suprotno: vojnike treba to je mogue vie izjednaiti, a da se pri tome ne pretvore u masu.
Kad su vojnici zajedno kao jedna cjelina, oni djeluju prema zapovijedima koje su primili svi zajedno. No, mora se sauvati mogunost njihova razdvajanja; pretpostavljeni moe zapovjediti da
se izdvoji jedan, dvojica, trojica, pola jedinice. Nije toliko bitno to
oni mariraju svi zajedno; djeljivost jedinice pokazuje njezinu upotrebljivost. Zapovijed se moe odnositi na bilo koji broj ljudi: jednog, dvojicu ili cijelu jedinicu. Njezina djelotvornost ne smije ovisiti o broju ljudi na koje se odnosi. Ta je zapovijed uvijek ista, bez
obzira na to da li je prima pojedinac ili svi zajedno. Najvanija je
stalnost karaktera zapovijedi; ona titi zapovijed od svih utjecaja
mase.
Onaj tko u vojsci mora izdavati zapovijedi, mora se drati na
distanci od svih vrsta mase izvan njega, u njemu. On je to nauio
zato to je odgojen tako da oekuje zapovijed.

Oekivanje zapovijedi
kod hodoasnika na Arafatu
Najvaniji trenutak hodoaa u Meku, njegov stvarni vrhunac,
jest Vukuf ili stajanje na Arafatu, jedna postaja prije Alaha, nekoliko sati putovanja od Meke. Ogromna gomila hodoasnika po-

Oekivanje zapovijedi...

261

nekad est stotina tisua ili sedam stotina tisua ljudi

stoji u dolini okruenoj golim brdima, i gura se prema brdu
milosti u njezinoj sredini. Gore stoji propovjednik na107mjestu na
kojem je ne-ko stajao Prorok, i dri sveanu propovijed.

Gomila mu odgovara povikom: Labbeika ya Rabbi, labbeika!

Drimo se tvojih zapovijedi, Gospodine, drimo se tvojih zapovijedi!- Taj se povik neprestano ponavlja tijekom cijelog dana i intenzivira do mahnitosti. Onda, iznenada obuzeti nekom vrstom masovnog straha po nazivu Ifadha ili rijeka, svi zajedno bjee kao
opsjednuti s Arafata do slijedeeg .mjesta, Mozdalife, gdje provode
no, a slijedeeg jutra dalje iz Mozdalife u Minu. Svi tre kao bez
glave, jedan drugog guraju i gaze, i u toj trci obino vie hodoasnika izgubi ivot. Onda se u Mini kolje mnotvo ivotinja, koje se
onda prinose kao rtve; hodoasnici odmah zajedno jedu njihovo
meso. Zemlja je natopljena krvlju i puna ostataka jela.
Stajanje na Arafatu jest trenutak u kojem oekivanje zapovijedi
.mase vjernika dostie vrhunac. To jasno izraava formula Drimo
se tvojih zapovijedi, Gospodine, drimo se tvojih zapovijedi!, koju
takva zbijena masa izgovara tisuu puta. Ovdje je islam, predanost,
sveden na svoj najjednostavniji nazivnik, stanje u kojem ljudi ne
misle ni na to drugo osim na zapovijedi Gospoda, koga zazivaju iz
petnih ila. Postoji uvjerljivo objanjenje za iznenadni strah koji
nastaje na jedan znak i vodi do nevienog masovnog bijega. Tu
dolazi do izraaja stari karakter zapovijedi, koja je zapovijed na
bijeg, pri emu vjernici ne znaju zato je to tako. Intenzitet njihova
masovnog oekivanja toliko pojaava djelovanje boje zapovijedi
dok se ona ne pretvori u ono to je svaka zapovijed izvorno bila:
zapovijed za bijeg. Boja zapovijed tjera ljude u bijeg. Nastavljanje
tog bijega slijedeeg dana, nakon to su hodoasnici prenoili u
Mozdalifi, dokazuje da se djelovanje zapovijedi jo uvijek nije
iscrpilo.
Po islamskom shvaanju neposredna zapovijed Boja donosi ovjeku smrt. Oni pokuavaju izbjei tu smrt; zato je prenose na ivotinje koje kolju u Mini, krajnjoj toki svog bijega. Tako ivotinje umiru umjesto ljudi, a taj je pomak poznat iz mnogih religija; sjetimo se Abrahamove rtve! Tako ljudi izbjegavaju krvoprolie koje je Bog namijenio njima samima. Oni su se toliko
predali njegovoj zapovijedi da su pred njim pobjegli, ali mu ipak
nisu uskratili krv: zemlja je na koncu natopljena krvlju gomile zaklanih ivotinja.
Ni u jednom drugom vjerskom obiaju ne dolazi toliko do izraaja prava priroda zapovijedi kao u stajanju na Arafatu, u Vukufu,
i masovnom bijegu, Ifadhi, koji dolazi nakon toga. Islam, u kojem
vjerska zapovijed jo uvijek sadri mnogo neposrednosti sutine zapovijedi, oekivanje zapovijedi te zapovijed openito, najjasnije se
izraavaju u Vukufu i Ifadhi.

Masa i mo

povijedi i disciplina

ini bit vojske. No, postoje dvije vrste discipline, otOtvorena je disciplina disciplina zapovijedi: poo suavanje izvora zapovijedi vodi do stvaranja izug stvorenja, vie stereometrijskog lika nego ivog
ojnika. Vojnika prvenstveno karakterizira injenica
stanju oekivanja zapovijedi. To se stanje ogleda
nju i liku; vojnik koji izae iz tog stanja nije u sluormu nosi samo izvana. Unutranji je stav vojnika
znatljiv, i ne bi mogao biti oigledniji.
ifestna disciplina nije sve. Pored nje postoji i jedna
n ne govori i koja se uope ne treba pokazati, naime
. Tipovima koji slabo shvaaju ona rijetko dopire
pak, ona je na svoj skriveni nain neprestano budika, osobito u naem vremenu. To je disciplina una-

moda zamijetiti da je udno da se neto tako opeao to je unapreivanje, naziva tajnim. No, unaprejavni izraz za neto dublje, to ostaje tajno ve i zamalo onih koji shvaaju na koji nain ono funkcioanje je izraz za skriveno djelovanje alca zapovijedi.
se u vojniku mora nakupiti ogroman broj alaca.
, radi po zapovijedi; ne radi, i ne smije raditi nita
o je ono to od njega zahtijeva otvorena disciplina.
titi, spontani osjeaji potisnuti. On guta i guta zapobez obzira na to kako se osjea, nikada ne smije zaovijed koju izvrava a izvrava ih sve ostavlja

alaca u vojniku proces je koji se brzo razvija. Ako

n vojnik, na najnioj stepenici vojne hijerarhije, onena svaka mogunost da se oslobodi svojih alaca,
moe izdavati nikakve zapovijedi. On moe raditi sase nareuje. On se pokorava, a njegova pokornost po-

og stanja, u kojem ima neeg nasilnog, mogua je

unapreenja. Cim dobije unapreenje, on moe sam
im pone zapovijedati, poinje se oslobaati jednog
laca. Njegova je situacija prela u svoju suprotnost
ogranien nain. Obrazac situacije ostao je potpuno
e promijenio njegov poloaj u njoj. Njegovi se alci
o zapovijedi. Sada on izdaje zapovijedi koje je prije
neposredni pretpostavljeni. Oslobaanje od alaca
ovoj volji, no on je doveden u situaciju koja je za to
on, naime, mora zapovijedati. Svaki je stav ostao

Zapovijed. Konj. Strijela.

263

isti, nijedna se rije nije promijenila. Drugi stoje pred njim u istom
stavu u kojem je on prije stajao i sam. Drugi uju od njega istu
formulu koju je sluao i sam, izreenu istim tonom, nabijenu istom
energijom. Ima neeg jezovitog u identinosti te situacije; ini se kao
da je ona izmiljena za to da bi se on oslobodio svojih alaca. On
sada pogaa druge istim onim ime je i sam bio pogoen.
Meutim, kad se njegovi stari alci poinju izraavati u njegovim zapovijedima, kad se od njega, tako rei, zahtijeva da ih izgovori, on i dalje prima zapovijedi odozgo. Tako se proces udvostruuje: dok se oslobaa starih alaca, u njemu se skupljaju novi. Oni
su sada neto podnoljiviji nego raniji alci, jer ih proces unapreivanja, koji je upravo poeo, ublaava, dajui mu nadu da e ih se
osloboditi.
Ako elimo saeti taj proces, onda moemo rei slijedee: otvorena se disciplina vojske izraava u konkretnom izdavanju zapovijer
di, dok se tajna disciplina sastoji u oslobaanju od nagomilanih alaca zapovijedi.

Zapovijed. Konj. Strijela.

U povijesti Mongola privlai panju vrsta i izvorna povezanost
izmeu zapovijedi, konja i strijele. U toj povezanosti treba traiti
glavni razlog naglom, brzom porastu njihove moi. Neophodno je
ukratko analizirati tu povezanost.
Zapovijed se, kao to znamo, bioloki izvodi iz zapovijedi za
bijeg. Konj je, kao i svi drugi slini kopitari, tijekom cijele svoje
povijesti bio spreman na taj bijeg, mogli bismo rei, njegov pravi
objekt. On je oduvijek ivio u krdima, koja su bila nauena na to
da zajedno bjee. Zapovijed za bijeg davale su im opasne grabeljive ivotinje, koje su ih pokuavale ubiti. Masovni je bijeg postao
jedno od najeih iskustava i, u neku ruku, prirodna osobina konja. Cim opasnost proe ili im oni povjeruju da je prola, vraaju se u bezbrino stanje ivota u krdu, u kojem svaka ivotinja sama radi to eli.
ovjek, koji je zagospodario konjem, koji ga je ukrotio, tvori
s njim novu cjelinu. On je nauio niz radnji koje opravdano moemo shvatiti kao zapovijedi. One se jednim malim dijelom sastoje od
glasova, a veim dijelom od tono odreenih pokreta pritiskanja ili
povlaenja, koji konju prenose elju jahaa. Konj razumije elje jahaa te im se pokorava. Kod nomadskih naroda konj je toliko neophodan i poznat svom gospodaru da se izmeu njih izgradio vrlo blizak odnos, prisan podaniki odnos, kakav inae nije mogu.

Vjerske kastracije: kopcl

265
264

Masa I mo

Ovdje je ukinuta fizika distanca koja obino postoji

izmeu onoga koji izdaje zapovijedi i onoga koji ih prima, kakva
npr. postoji izmeu gospodara i psa. Tijelo jahaa daje upute tijelu
konja. Tako je distanca izmeu njih svedena na minimum. Nestaje
ono daleko, tue, prolazno, koje pripada izvornom karakteru
zapovijedi. Tako je zapovijed pripitomljena na sasvim poseban
nain, jer je u povijest odnosa meu razliitim stvorenjima uveden
nov agens: jahaa ivotinja; sluga na kojem ovjek sjedi, sluga koji je
izloen fizikoj teini gospodara i koji poputa pod svakim
pritiskom njegova tijela.
Kakav utjecaj ima taj odnos prema konju na inventar zapovijedi jahaa? Prije svega, treba konstatirati da jaha moe prenijeti
na svog konja zapovijedi koje dobiva od svog pretpostavljenog. Kad
bi sam trao, ne bi mogao stii na zadani cilj: zato svom konju daje
zapovijed da dostigne taj cilj. Budui da se to odmah i dogaa,
zapovijed ne ostavlja alac u jahau. On ga je izbjegao prenijevi
zapovijed konju. Tako se oslobodio posebnog djelia neslobode koja
bi u njemu stvorila ta zapovijed, i to prije nego to ju je mogao
stvarno osjetiti. to bre izvede svoj zadatak, to bre uzjae na konja, to bre jae, to se vie u njemu smanjuje alac zapovijedi. Cim
ti jahai poprime vojni karakter, njihovo se pravo umijee sastoji
u tome da mogu izvjebati mnogo veu masu primalaca zapovijedi,
na koju mogu odmah prenijeti sve zapovijedi koje primaju odozgo.
Vojnu organizaciju Mongola karakterizirala je i izuzetno stroga
disciplina. Narodima koje su napadali i koji su im se morali pokoriti, koji su imali priliku promatrati ih iz blizine, ta se disciplini
inila kao neto najneobinije i najstroe to su ikada vidjeli. Bez
obzira na to da li se radilo o Perzijancima, Arapima ili Kinezima,
Rusima, Maarima ili onim franjevakim redovnicima koji su k
njima doli kao papini poslanici svima je njima bilo jednako neshvatljivo da se ljudi mogu tako bezuvjetno pokoravati. Mongolima,
ili Tatarima, kako su ih veinom nazivali, ta disciplina nije bila
teka zato to su glavninu njezina tereta snosili konji.
Mongoli su stavljali na konja ve dvogodinju ili trogodinju
djecu i uili ih jahanju. Spomenuli smo kako je dijete od malih nogu obasuto zapovijedima. Osobito dok je dijete sasvim malo, ono
dobiva zapovijedi iz neposredne blizine od majke, a kasnije iz neto vee udaljenosti od oca, u stvari, od svakog kome je povjeren
njegov odgoj, zapravo od svakog odraslog ovjeka ili starijeg u
njegove okolice, kojima nikada nije dosta uputa, zapovijedi i zabrana koje izdaju djetetu. U djetetu se od malih nogu skupljaju sve
vrste alaca; oni se u njegovu kasnijem ivotu pretvaraju u tjeskobe i pritiske. Taj ovjek kasnije mora traiti druga bia na koja e
prenijeti svoje alce. Cijeli se njegov ivot pretvara u pustolovinu
oslobaanja od alaca, neophodnog gubljenja alaca. On ne zna zato je uinio ovaj ili onaj neobjanjivi korak, zato je uao u ovaj
ili onaj na izgled besmisleni odnos.

Mongolsko ili kirgisko dijete, koje tako rano naui jahati, ima,
u usporedbi s djetetom sjedilakih i viih kultura, sasvim specifinu
slobodu. Cim naui vladati konjem, moe na njih prenijeti sve zapovijedi koje prima. Tako se ono vrlo rano oslobaa tereta svojih
alaca koji u mnogo manjoj mjeri takoer predstavljaju dio
njegova odgoja. Konj ini ono to dijete eli, i to prije nego to ijedan drugi ovjek poinje udovoljavati njegovim eljama. Dijete sa
navikava na tu poslunost i ivi lake, ali zato kasnije oekuje od
podjarmljenih ljudi tu istu, apsolutnu fiziku pokornost.
Osim tog odnosa prema konju, koji je presudan za inventar zapovijedi kod Mongola, vanu ulogu igra i strijela. Ona je toan odraz izvorne, nepripitomljene zapovijedi.
Strijela je neprijateljska, jer treba nekoga ubiti. Ona pravocrtno prelazi veliku udaljenost. Strijeli treba izmai. Ona se zabada u
onog tko u tome ne uspije. Strijela se moe izvui, ali ak i onda kad
se ne slomi, ostavlja za sobom ranu. (U Tajnoj povijesti Mongola-*
postoji nekoliko pria o ranama od strijele.) Neogranien je broj
strijela koje se mogu odapeti; strijela je glavno oruje Mongola. Oni
ubijaju iz daljine; no, ubijanju i u kretanju, s lea svojih konja.
Utvrdili smo da svaka zapovijed zbog svog biolokog korijena
ima karakter smrtne presude. Dostie se sve to ne uspijeva umai.
A ono to biva dostignuto, biva rastrgnuto u komade.
Kod Mongola je zapovijed u najveoj mjeri zadrala karakter
smrtne presude. Oni kolju ljude kao ivotinje. Ubijanje je njihova
trea priroda, isto kao to im je jahanje druga priroda.
Mongolski pokolji ljudi na dlaku su jednaki njihovim hajkama,
pokoljima ivotinja. Kad ne ratuju, Mongoli love, a njihovi manevri
su lovovi. Mora da su se jako zaudili kad su se na svojim dalekim
.osvajakim pohodima susreli s budistima i kranima, iji su im
sveenici govorili o posebnoj vrijednosti svog ivota. Sigurno nikada 'nije postojao vei kontrast od toga: majstori golog zapovijedanja, koje instinktivno utjelovljuju u sebi, nailaze na one koji svojom
(Vjerom ele toliko oslabiti ili promijeniti to zapovijedanje da ono
prestane biti smrtonosno i postane humano.

Vjerske kastracije: kopci

Za neke se vjerske kultove, koji se slave s posebnim intenzitetom, zna da vode do kastracije. U starom su vijeku po tome bili poznati sveenici Velike majke Kibele. Bilo je tisue mukaraca koji
su se u napadu mahnitosti sami kastrirali u ast svoje boice. Deset tisua takvih mukaraca stajalo je toj boici na raspolaganju u

266

Masa i mo

Komani na Crnom moru, gdje se nalazilo jedno njezino poznato

svetite. Nisu se tako posveivali samo mukarci. ene koje su e~
ljele izraziti svoje tovanje odrezale bi dojke i tako se prikljuivale pratnji svoje boice. U svom napisu O sirijskoj boici Lukijan
opisuje kako su vjernici pri okupljanjima u njezinu ast postajali
mahniti, i u toj se mahnitosti jedan medu njima, na kojeg je doao red, kastrira. On je rtva koju prinosi boici da bi joj jedanput
zauvijek dokazao koliko mu je do nje stalo i da mu nijedna108druga
ljubav u ivotu, osim ljubavi prema njoj, nee vie nita znaiti.
Isti postupak nalazimo kod ruske sekte kopaca,109 bijelih golubova, iji je osniva Selivanov za vrijeme vladavine carice Katarine
II izazvao veliku panju uspjehom svojih propovijedi. I pod njegovim
su se utjecajem kastrirale stotine, moda tisue mukaraca, dok su
ene njemu za ljubav rezale dojke. Teko je pretpostaviti da
izmeu ta dva vjerska postupka postoji neka povijesna povezanost.
Ova druga sekta nastala je iz ruskog kranstva, moda 1503 godina
nakon to su okonani ekscesi frigijsko-sirijskih sveenika.
Skopci se odlikuju koncentracijom na mali broj zapovijedi i
zabrana; i na male grupe pristalica, koji se dobro poznaju. Maksimalno je koncentrirana njihova disciplina, priznavanje i tovanje
jednog meu njima kojeg smatraju ivim Kristom.
Oni se ne plae razonode koju donose knjige i itanje. Ima vrlo
malo mjesta u Bibliji koja njima neto znae.
Njihov je zajedniki ivot vrlo blizak, viestruko zatien svetim zakletvama. Kod njih, naime, izuzetnu i presudnu ulogu igra
tajna. Njihov se kultni ivot uglavnom odigrava nou, odvojen i
skriven od vanjskog svijeta. U sreditu njihova ivota nalazi se ono
to najvie moraju tajiti, naime, kastracija, koju nazivaju bijeljenjem.
Oni moraju pomou posebne operacije postati isti i bijeli
i pretvoriti se u anele. Ve sada ive kao u nebu. Ceremonijalno
tovanje koje iskazuju jedan drugome, klanjanje i oboavanje^ obeanja i pohvale nalik su na one kakve bi jedan drugom izraavali
aneli.
Sakaenje, kojem se moraju podvri, ima otar karakter zapovijedi. Rije je o zapovijedi odozgo, koju izvode iz rijei Isusovih u
evaneljima i rijei koje je Bog uputio Izaiji.
Tu zapovijed primaju s ogromnom snagom pa je isto tako silovito moraju predati dalje. Na njih se dobro moe primijeniti teorija o alcu. Zapovijed se ovdje izvrava na samom njezinom primaocu. Bez obzira na to to pojedinac inae ini, ono pravo to bi u stvari trebao uiniti jest kastracija.
Da bismo bili jasniji, -morat emo navesti niz zapovijedi posebne vrste.

Vjerske kastracije: kopci

267

Budui da se radi o zapovijedima koje se izdaju unutar podruja stroge discipline, one se mogu usporediti s vojnim zapovijedima. I vojnik se odgaja tako da se izlae opasnosti. Vjebanje slui
tome da se vojnik na koncu suprotstavi neprijatelju, iako mu on
prijeti smru. injenica da mu se on suprotstavlja nije nita vanija
od injenice da i on pokuava ubiti neprijatelja, jer bez tog suprotstavljanja on ne bi bio sposoban za ubijanje.
I vojnik i kopac nude sebe kao rtve. Obojica se nadaju da e
preivjeti, ali su spremni na ranjavanje, bol, krv i sakaenje. Vojnik se nada da e pomou borbe postati pobjednik. Pomou kastracije kopac postaje aneo i dobiva pravo na nebu, u kojem onda ve
zapravo i ivi.
No, unutar ove discipline rije je o tajnoj zapovijedi, koja se
stoga moe usporediti samo sa situacijom u kojoj se pojedinac nalazi
pod vojnom prisilom da sam i bez znanja drugih izvri neku tajnu
zapovijed. Zbog toga ne smije nositi uniformu po kojoj se moe
raspoznati, te se mora preruiti. Uniforma kopca, ono to ga izjednaava s onima kojima pripada, jest njegova kastracija, a ta, po prirodi stvari, ostaje uvijek tajna koju nikada ne smije odati.
Moemo dakle rei da kopac nalikuje na lana one strane
sekte asasina110 koji je od svog zapovjednika dobio nalog za ubojstvo za
koji nikada nitko nee saznati. Cak i kad uspjeno izvri taj nalog,
nitko ne smije saznati kako se to dogodilo. I onda kad je rtva ubijena
a ubojica uhvaen nakon svog djela nitko ne smije saznati za tijek
ubojstva. Zapovijed je ovdje smrtna presuda, i zbog toga vrlo bliska
svom biolokom izvoru. Izabranog ubojicu ovdje alju u sigurnu
smrt, no o tome uope nije rije. Njegova se smrt, kojoj se on
dobrovoljno predaje, koristi, naime, za to da se pogodi netko drugi,
ta odreena rtva. Zapovijed se proiruje u dvostruku smrtnu
presudu: jedna ostaje neizreena, iako se na nju rauna, dok je
druga cilj potpuno svjesnog djelovanja. Tako se alac, koji bi inae
propao zajedno s podreenim, iskoritava prije nego to propadne.
Mongoli imaju vrlo slikovit izraz za takvo brzo ubijanje drugog
ovjeka, prije nego to ubojica i sam umre. Junaci u svojoj Tajnoj
povijesti vele za neprijatelja, kojeg ele ubiti u svom posljednjem
trenutku, slijedee: Ponijet u ga sa sobom kao jastuk.
No, iako smo se pomou ove analize asasina pribliili situaciji
u kojoj se nalaze kopci, ipak je jo nismo precizno objasnili. Skopac, naime, mora pogoditi ili osakatiti samog sebe. Zapovijed koju
je primio moe izvriti samo na sebi, a kad je izvri, postaje pravi
lan svoje tajne armije.
-Pri tome nas ne smije zavarati injenica da kastraciju prakti-ki
izvode drugi. Njezin je smisao u tome da joj se pojedinac izlae
sam. Cim izrazi spremnost na kastraciju, nije vie bitno kako se ona
odvija. On e je kasnije svakako nastojati prenijeti na nekog drugog, a njegov alac ostaje uvijek isti, jer je zapovijed primio izvana.

Negativizam i shizofrenija

268

Masa i mo

Cak i kad, kao to je vjerojatno, postoji netko tko se kastrirao

prvi, taj je to uinio po, kako on misli, zapovijedi s neba. On vrsto
u to vjeruje. Mjesta iz Biblije, pomou kojih obraa druge, najprije
su obratila njega samog: on prenosi na druge ono to je sam primio
alac ovdje ima vidljivi oblik tjelesnog oiljka. Taj oiljak nije
tajan kao to je obino tajan alac zapovijedi. No, on ostaje skriven
svima onima koji nisu pripadnici sekte.

Negativizam i shizofrenija
ovjek moe izmai zapovijedima tako da ih preuje; moe im
izmai tako da ih ne izvri. alac to treba neprestano naglaavati nastaje tek nakon izvrenja zapovijedi. Sama akcija koju poduzimamo pod tuim pritiskom izvana vodi u ljudima do stvaranja
alaca. Zapovijed koja se pretvara u akciju tono se urezuje onome tko je izvrava; o snazi s kojom je izdana i njezinu konkretnom
obliku, dakle o njezinoj premoi i sadraju, ovisi koliko e se duboko
i vrsto urezati. alac uvijek ostaje kao neto izolirano, i zbog toga
je neizbjeno da na koncu svaki ovjek ima u sebi gomilu alaca,
koji su isto tako izolirani kao to su bile zapovijedi. Zauujua je
njihova postojanost u ovjeku, u kojeg se urezuju dublje nego
bilo to drugo, pa nema nieg tako nerastvorivog kao to su one. Tako moe doi trenutak da ovjek postane toliko ispunjen alcima da
vie nema osjeaj ni za to drugo i da ne zamjeuje nita osim njih.
Tada njegova obrana protiv novih zapovijedi postaje ivotno
pitanje. On pokuava preuti zapovijedi, zato da ih ne bi morao primati. Ako ih mora uti, onda ih ne razumije. Ako ih mora razumjeti, izmie im na iznenaujui nain tako da ini upravo suprotno
od onog to mu je zapovjeeno. Ako mu se zapovjedi da stupi naprijed, on stupa natrag. Ne moemo tvrditi da se na taj nain oslobaa zapovijedi. Rije je o nespretnoj, moemo rei nemonoj reakciji, koju na svoj nain ipak odreuje sadraj zapovijedi. To je ono
to se u psihijatriji naziva negativizmom; on igra osobito vanu ulogu kod shizofreniara.
Kod shizofreniara je najuoljiviji nedostatak kontakta. Oni su
mnogo izoliraniji od drugih ljudi. Cesto djeluju kao okamenjeni a
svojoj izoliranosti; kao da izmeu njih i drugih ljudi nema nikakve
veze; kao da nita ne razmiju; kap da ne ele nita razumjeti. Njihova je tvrdoglavost nalik na tvrdokornost kamenih skulptura. Nema nijednog poloaja u kojem se ne bi mogli okameniti. No, ti se
isti ljudi u drukijim napadima svoje bolesti iznenada ponaaju potpuno obrnuto. Iznenada pokazuju fantastinu podlonost utjecaju.
ine sve to im se pokae ili to se od njih zahtijeva, tako brzo, ta-

269

ko savreno, kao da se oni koji im to nalau sami nalaze u njihovoj

koi i ine to umjesto njih. Rije je o iznenadnim napadima servilnosti. Jedan od njih nazvao ih je robovanjem sugestiji. Iz statua
se pretvaraju u poslune robove koji ine sve to se od njih trai,
na nain koji se esto ini smijenim, i dovode servilnost do vrhunca.111
Suprotnost izmeu ta dva ponaanja toliko je velika da je ovjek teko moe shvatiti. Ako za trenutak zanemarimo kako se to ponaanje odraava u njima samima, ako ih promatramo, tako rei,
iskljuivo izvana, onda ne moemo porei da su oba stanja dobro
poznata i u ivotu normalnih. Samo to kod njih slue odreenoj
svrsi i ne djeluju tako pretjerano.
Vojnik koji ne reagira ni na kakav vanjski poticaj, koji ukoeno stoji tamo kamo su ga postavili, koji ne naputa svoje mjesto,
kojeg nita ne moe navesti na to da uini neto to bi inae rado
uinio i to je inae esto inio ispravno uvjebani vojnik u slubi nalazi se u umjetno stvorenom stanju negativizma. Istina je da
on u odreenim prilikama moe neto i poduzeti, naime na zapovijed svog pretpostavljenog, ali inae ne. Da bi reagirao samo na odreene zapovijedi, vojnik je vjebanjem doveden u stanje negativizma.
Rije je o negativizmu kojim se moe manipulirati, jer ga volja i
mo pretpostavljenoga moe dovesti u potpuno suprotno stanje. Cim
se vojniku neto zapovjedi s odreene instance, on se odmah ponaa
isto onako revno i servilno kao shizofreniar u svom obrnutom
stanju.
Moramo dodati da vojnik dobro zna zato se ponaa na taj nain. On se pokorava zato to mu prijeti smrt. U jednom od ranijih
poglavlja opisali smo kako se postupno navikava na to stanje i napokon mu se i u sebi prilagoava. Ovdje treba utvrditi samo jedno:
neporecivu vanjsku slinost koja postoji izmeu vojnika u slubi i
shizofreniara.
No, tu nam se namee jedna sasvim druga misao, koja mi se
ini jednako vanom. Shizofreniar u stanju ekstremne sugestibilnosti ponaa se kao pripadnik mase. Na njega se isto tako moe utjecati, on isto tako poputa svakom poticaju izvana. Meutim, nitko
ne dolazi na pomisao da bi on mogao biti u tom raspoloenju zato
to je sam. Budui da oko njega ne vidimo masu, ne dolazimo na
pomisao da pretpostavimo da se on sa svog vlastitog gledita
osjea kao da se nalazi u masi: on je izdvojeni komadi mase. Ta
se tvrdnja moe dokazati ako se pozabavimo subjektivnim predodbama bolesnika. Mogli bismo spomenuti bezbroj takvih primjera.
Jedna ena tvrdi da ima sve
ljude u svom tijelu. Neka je druga
ula komarce kako govore.112 Neki je mukarac uo 729 000 djevojaka, a jedan drugi apat cijelog ovjeanstva. U predodbama
shizofreniara pojavljuju se pod razliitim krinkama sve postojee vrste mase: istraivanja o masi mogli bismo ak zapoeti

270
M asa i mo

ovdje. Trebalo bi napisati posebno djelo u kojem bi se sakupile i sagledale masovne predodbe shizofreniara. Njihova e klasifikacija
pokazati zastupljenost svih vrsta masa.
Netko e se zapitati zato su oba spomenuta proturjena stanja
nuna za shizofreniara. Da bismo ih shvatili, moramo se prisjetiti
to se dogaa s pojedincem im ue u masu. Opisali smo oslobaanje od tereta distance i nazvali ga rastereenjem. Treba dodati d.i
tom teretu distance pripadaju i alci zapovijedi koji su se nakupili
u pojedincu. U masi su svi pojedinci jednaki, nitko nema pravo drugome zapovijedati, odnosno, mogli bismo rei: svatko zapovijeda svakome Ne samo da se ne stvaraju novi alci; ovjek se privremeno _ oslobaa svih starih. Pojedinac se, tako rei, iskrao iz kue
i ostavio ih nagomilane u podrumu. To izlaenje iz svega to ini
njegove vrste veze, granice i optereenja, pravi je razlog za to to
se u masi osjea ponesenim. Nigdje se ne osjea tako slobodnim, pa,
znajui to ga eka kasnije, tako oajniki nastoji ostati masa. Kad
se vrati k sebi, u svoju kuu, ponovno nalazi sve granice, optereenja i alce.
Shizofreniar, ikoji je toliko preoptereen alcima da se povremeno od njih okamenjuje, taj kaktus vlastite patnje i bespomonosti, zapada u iluziju suprotnog stanja, stanja mase. Sve dok se nalazi u tom stanju, ne osjea alce. On je, kako misli, izaao iz sebe,
i iako se to dogaa na nesiguran i dvojben nain, ini se da on
osjea privremeno olakanje, barem bola koji mu zadaju alci: on
se osjea kao da je opet povezan s drugima. Vrijednost tog osloboenja, je, naravno, iluzorna. Cak i tamo gdje se oslobaa, oekuje
ga nova i jaa prisila. Neemo ovdje analizirati cijeli fenomen shizofrenije. Dostatno je da utvrdimo jedno: nitko ne treba masu tako
kao ovjek prepun alaca zapovijedi, shizofrenik koji se od njih
gui. Budui da ne moe nai masu izvan sebe, on joj se preputa
u sebi.

Obrat
Jelo koje ovjek jede na ovom svijetu, ponovno e jesti na drugome. Ova se zagonetna i jezovita reenica nalazi u Satapatha-Brahmani, jednom starom indijskom traktatu o rtvama. Jezivija od
te reenica jest pria koja potjee iz istog traktata. To je pria o
putovanju proroka Bhrigua na onaj svijet.113
Bhrigu, svetac, bio je sin boga Varune; on je stekao veliko
brahmansko znanje, koje mu je udarilo u glavu. Uzoholio se i postavio se iznad svog vlastitog boanskog oca. Taj mu je htio pokazati kako malo zna, pa mu je preporuio da otputuje na razliite

Obrat

271

strane svijeta, na istok, jug, zapad i sjever. Tamo treba obratiti panju na sve to moe vidjeti te mu po povratku ispriati to je vidio.
Najprije, na istoku, Bhrigu je vidio ljude koji su drugim ljudima odsijecali jedan ud za dragim i onda ih meu sobom dijelili
govorei: 'Ovo je tvoje, ovo je moje.' Kad je Bhrigu to vidio, uasnuo se, a ljudi, koji su druge sasjekli u komade, objasnili su mu da
su ti drugi isto uinili njima na drugom svijetu, te da oni ne rade
nita drugo nego im vraaju istom mjerom ...
Nakon toga se Bhrigu uputio na jug i tamo ugledao ljude koji
su dragim ljudima odsijecali jedan ud za dragim i dijelili ih meu
sobom govorei: 'Ovo je tvoje, ovo je moje.' Na svoje pitanje Bhrigu je ponovno dobio isti odgovor: oni koji su sada sasijeeni, uinili su to isto na drugome svijetu onima koji su ih sada sasjekli.
Zatim je Bhrigu na zapadu vidio ljude ikoji su utei jeli druge ljude, pri emu su rtve isto utjele. Oni su, naime, uinili to isto ovima
koji su ih sada jeli. No, na sjeveru je vidio ljude koji su jeli druge
ljude glasno viui, a njihove su rtve isto glasno vikale, kao to se
prije dogodilo na drugome svijetu.
Kad se Bhrigu vratio kui, njegov ga otac Varana pozove da
mu odreci tira svoju lekciju kao ak. No, Bhrigu je rekao: A to da
recitiram? Nema niega! Vidio je previe stravinih stvari, i sve
mu se inilo nitavnim.
Tada je Varana shvatio da je Bhrigu vidio te stvari te mu je
objasnio: Ljudi na istoku koji su dragima odsijecali udove, bili su
stabla. Ljudi na jugu koji su dragima odsijecali udove, bili su goveda. Ljudi na zapadu koji su utei jeli druge, koji su isto utjeli,
bili su trave. Ljudi na sjeveru koji su glasno viui jeli druge koji su
isto glasno vikali, bili su vode.
No, on je znao lijek za sve te sluajeve. Pomou odreenih rtvi, koje je spomenuo svom sinu, ovjek je mogao izbjei posljedice
svojih postupaka na drugome svijetu.
U jednom drugom traktatu o rtvama, koji se zove Jaiminiya~ Brahmana, ista je pria o Bhriguu ispriana neto drukije. On
ne putuje na razliite strane svijeta, ve iz jednog svijeta u dragi.
Umjesto etiri slike, koje smo opisali, postoje samo tri. Bhrigu najprije vidi stabla, koja su na drugom svijetu poprimila ljudski lik
te sada reu ljude na komade i jedu ih. Zatim vidi jednog ovjeka,
koji jede nekog dragoga koji vie. Pri tome dobiva pouku: Stoka
koju ovdje zakoljemo i pojedemo poprima prijeko ljudski lik i ini
ovjeku ono to je on uinio njoj. Kao tree, vidi jednog ovjeka
koji jede drugog ovjeka, a taj drugi uti. Ria i jeam poprimili su
'ljudski lik te se svete za ono to su pretrpjeli.
I ovdje se spominju odreene rtve. Onaj tko ih prinosi kako
treba, izbjegava sudbinu da ga na drugom svijetu pojedu stabla,
Stoka, ria ili jeam. No, ovdje nas ne zanimaju sredstva kojima se

272

M asa I mo

moe izbjei ta sudbina. Mnogo je vanija popularna predodba koja

se skriva ispod sveenike krinke. Ono to ovjek uini na ovom
svijetu, to mu se vraa na drugome. Nema nikakvih posebnih slugu pravde koji izvravaju kaznu, ve svaki kanjava svog vlastitog
neprijatelja. I nije rije o bilo kojim postupcima, ve o onom to je
ovjek sam pojeo. Isto onako kao to na ovom svijetu ljudi jedu
ivotinje, tako na onom svijetu ivotinje jedu ljude.
Ta reenica iz jedne druge Brahmane, sline onoj koju smo analizirali na poetku, nalazi neobinu potvrdu u Manuovom zakoniku.
Tamo se objanjava da nije grijeh jesti meso, jer je to prirodno ponaanje ivih stvorenja. Meutim, onome tko se odrie mesa, obeava se posebna nagrada. Sankrtska rije za meso, mamsa, objanjava se ralanjenjem te rijei na slogove: mam znai mene,
sa znai on; mamsa znai, prema tome, mene-on, mene-<
e na drugom svijetu jesti onaj ije sam meso ja pojeo na ovome;
mudraci to nazivaju mesnou mesa. U tome se sastoji mesna priroda mesa, to je pravi smisao rijei meso.
Obrat je ovdje sveden na najsaetiju formulu i predoen u slici mesa. Ja jedem njega: on jede mene. Drugi dio, posljedica onog
to sam uinio, istodobno je rije za meso. ivotinja koju smo pojeli pamti itko je to bio. Smrt ivotinje ne znai i njezin kraj. Njezina dua ivi i dalje te se ina drugom svijetu pretvara u ovjeka. Taj
ovjek strpljivo eka smrt onoga koji ga je pojeo. Cim taj umre i
stigne na drugi svijet, prvotna se situacija pretvara u svoju suprotnost. rtva nalazi onoga tko ju je pojeo, dohvaa ga, komada i jede.
Ovdje je oita povezanost s naim primanjem zapovijedi i njezina alca. Sve je toliko potencirano, toliko konkretno, da se ovjek
mora lecnuti. Umjesto na ovom svijetu, do obrata dolazi tek na drugome. Umjesto zapovijedi koja prijeti golom smru i na taj nain
uspijeva iznuditi svakakve postupke, nalazimo smrt u ekstremnom
obliku, u kojem se ubijeno jede.
Prema naim shvaanjima, koja zagrobni ivot ne uzimaju ozbiljno, alac koji stvara prijetnja smru postoji tako dugo dok rtva
ivi. Pitanje je da li e uspjeti izazvati obrat, ali e sigurno za tim
teiti. Na koncu ovjekom potpuno upravljaju njegovi alci i odreuju
njegovu unutranju fizionomiju. Oni su njegova sudbina, bez obzira
na to da li ih se uspije osloboditi, ili ne. Prema indijskim
shvaanjima, unutar kojih je postojanje drugoga svijeta izvjesno,
alac ostaje kao tvrda jezgra due i nakon smrti, a do obrata neizbjeno dolazi, i on predstavlja sutinu zagrobnog ivota. Pojedinac
ini isto ono to su uradili njemu, i to sam.
Osobito je karakteristino da promjena lika ne onemoguuje obrat. Ono to nas dohvaa i komada na drugom svijetu nije vie govedo koje smo pojeli: to je ovjek s duom tog goveda. To se stvorenje izvana potpuno promijenilo ali je alac ostao isti. U stravinim
prizorima, koje je vidio Bhriguna na svom putovanju, alac se po-

Rastvaranje alca

273

javljuje kao glavni cilj due, moemo rei da se ona sastoji samo
od njega. Prava bit alca, o kojem je bilo toliko rijei u naoj analizi zapovijedi, njegova apsolutna nepromjenjivost i preciznost obrata za kojim tei, najuvjerljivije su doli do izraaja u ovoj indijskoj predodbi o pojedenom tko mora pojesti onoga koji je pojeo
njega.

Rastvaranje alca
alac nastaje zahvaljujui izvrenju zapovijedi. On se odvaja
od zapovijedi i u istom tom obliku urezuje izvriocu zapovijedi. On
je malen, skriven i nepoznat; njegova je bitna osobina, o kojoj smo
ve esto govorili, upravo njegova nepromjenjivost. alac ostaje izoliran u ovjeku, strano tijelo u njegovu mesu. Bez obzira na to kako
je duboko potonuo u ovjeka i kako prikriven bio ivot koji vodi,
on uvijek ostaje na teret svom vlasniku. On uvijek na tajanstven
nain postoji u ovjeku kao neto tue.
ovjek ga se eli osloboditi, ali je to teko. Ne moe ga se osloboditi bilo kako. Sila s kojom se oslobaa .mora biti jednaka sili s
kojom je alac prodro u njega pri primanju zapovijedi. Iz reducirane
se zapovijedi mora ponovno stvoriti potpuna zapovijed. Da bi se
postigla ta sila, potreban je obrat prvotne situacije: neophodno je
tono rekonstruirati tu prvu situaciju. ini se, kao da alac ima svoje
vlastito pamenje, i da se ono sastoji od jednog jedinog procesa; kao
da on mjesecima, godinama, desetljeima vreba na povratak jjtare
situacije sve dok je ne prepozna. Mora je prepoznati zato to se
sastoji samo od nje, i jer je ona jedino to moe prepoznati. Iznenada
je sve opet isto onako kao to je bilo tada, samo su uloge potpuno
izmijenjene. U tom se trenutku alac svim snagama obara na svoju
rtvu: konano je dolo do obrata.
Meutim, ovaj sluaj, koji moemo nazvati istim, nije i jedini
mogui. Onaj tko izdaje zapovijed moe ponoviti istu zapovijed istoj
rtvi esto, tako da se uvijek stvaraju jednaki alci. Ti identini alci ne ostaju izolirani, ve se moraju meusobno povezati. Nova tvorevina vidljivo raste, i njezin je vlasnik vie nikada ne moe zaboraviti. Ona je uvijek uoljiva, uvijek teka te, tako rei, sasvim stri
nad vodom.
Meutim, mogue je da razliiti ljudi izdaju i ponavljaju istu
zapovijed. Ako se to dogaa vrlo esto u neumoljivom nizu, onda alac gubi svoj isti oblik i razvija se u neto to moemo nazvati samo smrtonosnim udovitem. On poprima ogromne razmjere i postaje glavni sadraj svog vlasnika. On ga, neprestano svjestan njegove prisutnosti, nosi sa sobom te ga se u svakoj prilici nastoji oslo-

Zapoviled i smaknue

275
274

M asa I mo

boditi. Tada mu bezbroj situacija nalikuje na onu izvornu, te mu

se ini da su one pogodne za obrat. Meutim, one to nisu, zato to
je zbog ponavljanja i ukrtavanja sve postalo neprecizno i to je on
izgubio klju za prvotnu situaciju. Jedno se sjeanje nataloilo preko drugog, jedan alac preko drugog. Njegov se teret vie ne moe
ralaniti na svoje sastavne dijelove. Ma to pokuavao, sve ostaje
kao prije, a on se vie ne moe sam osloboditi svog tereta.
Ovdje je naglasak na rijei sam. Jer, postoji osloboenje od
svih alaca, ak i najudovinijih a to je osloboenje u masi. Neprestano smo spominjali masu obrata. Bilo je nemogue objasniti
njezinu pravu bit prije nego to smo objasnili nain djelovanja zapovijedi.
Masu obrata sainjavaju mnogobrojni pojedinci koji se zajedniki ele osloboditi alaca zapovijedi, kojima su kao pojedinci beznadno preputeni na milost i nemilost. Velik se broj ljudi okuplja i
okree protiv grupe drugih, u kojima vide davaoce svih zapovijedi
koje ve dugo vremena nose u sebi. Ako je rije o vojnicima, onda
svaki oficir predstavlja one pod ijim su se zapovjednitvom stvarno nalazili. Ako je rije o radnicima, onda to moe biti bilo koji poslodavac umjesto onoga za kojeg su stvarno radili. U takvim trenucima klase i kaste postaju stvarne, one se ponaaju tako kao da se
sastoje od jednakih pojedinaca. Nia klasa, koja se pobunila, oblikuje se u potpuno povezanu masu, a viu, koja je ugroena i opkoljena mnotvom, tvori niz prestraenih hajki spremnih na bijeg.
U pripadnicima mase svaki pojedini alac, sloen i viestruk
nakon niza razliitih situacija, pronalazi niz moguih izvora. Napadnuti stoje pred njima, izolirani ili stisnuti jedan uz drugoga, i ini
se da vrlo dobro znaju zato osjeaju takav strah. Oni ne moraju
biti stvarni uzronici ovog ili onog alca, no bez obzira na to da li
oni to jesu ili nisu, oni ih predstavljaju te se zbog toga potpuno ozbiljno i tretiraju kao takvi. Obrat, koji se u ovom sluaju okree
protiv mnogo ljudi, rastvara i najtvri alac.
U najkoncentriranijem je takvom sluaju, kad je rije o jednom jedinom voi, npr. o kralju, ono to osjea masa najjasnije. Posljednji izvor svih zapovijedi bio je kralj, dok su njegovi dostojanstvenici i plemstvo sudjelovali u prenoenju i izvrenju tih zapovijedi. Pojedinci od kojih se sastoji pobunjena masa dugo su godina drani na
distanci pomou prijetnje i u pokornosti pomou zabrana. Kreui
se u izvjesnom smislu natrag, oni ukidaju distance: prodiru u palau koja im je bila zabranjena. Iz najvee blizine promatraju ono to
se u njoj nalazi, prostorije, vlasnike, namjetaj. Bijeg u koji ih je
prije natjerala kraljevska zapovijed sada se mijenja u prisnost. Ako
kralj od straha dopusti da doe do tog pribliavanja, cijela stvar
moe privremeno na tome zavriti; ali ne zadugo. Kad jedanput zapone opi proces oslobaanja od alaca, on se nezaustavljivo .nastavlja. Moramo se sjetiti koliko se toga dogodilo da bi se ljudi dr-

ali u pokornosti i koliko se alaca u njima nakupilo tijekom godina.

Prava prijetnja podanicima, koja im je stalno visjela nad glavom, bila je prijetnja smru. Ta se prijetnja s vremena na vrijeme
obnavljala i nedvosmisleno dokazivala svoju ozbiljnost u smaknuima. Postoji samo jedan nain da se dobije zadovoljtina za tu prijetnju tako da se odrubi glava kralju koji je dao pogubljivati druge. Tako se odstranjuje najvei, najsveobuhvatniji alac, koji na izgled obuhvaa sve ostale, iz svih onih koji su ga zajedno morali nositi u sebi.
Smisao obrata ne moe se uvijek izraziti tako jasno i ne dogaa
se uvijek da on sam sebe tako savreno dovodi do kulminacije. Kad
ustanak ne uspije i kad se ljudi zapravo ne oslobode svojih pravili
alaca, njima ipak ostaje u sjeanju vrijeme u kojem su bili masa.
Za vrijeme tog stanja bili su barem osloboeni svojih alaca, tako
da ga se uvijek sjeaju sa enjom.

Zapovijed i smaknue. Zadovoljni krvnik

U ovoj smo analizi do sada namjerno izostavljali jedan sluaj.
Zapovijed smo objasnili kao prijetnju smru; rekli smo da se ona
izvodi iz zapovijedi za bijeg. Pripitomljena zapovijed, kakvu poznajemo, objedinjuje prijetnju s nagradom: hranjenje pojaava djelotvornost prijetnje, ali ne mijenja njezin karakter. Prijetnja se nikada
ne zaboravlja. Ona i dalje ivi u svom izvornom obliku sve dok se
ne stvori prilika da je se ovjek rijei tako da je prenese na
druge.
Meuitim, zapovijed moe biti i nalog za ubijanjem, i u tom sluaju vodi do smaknua. Ovdje se stvarno dogaa ono ime se inae
samo prijeti. No, proces je podijeljen na dvojicu. Jedan prima zapovijed, a drugoga pogubljuju.
Krvnik je, kao svatko tko se podvrgava zapovijedi, izloen prijetnji smru. No, on se oslobaa te prijetnje tako da sam ubija. On
odmah prenosi na drugog ono to bi se moglo dogoditi njemu i na
taj nain uspijeva preduhitriti krajnju sankciju, kojoj podlijee i
on sam. Njemu je reeno: Mora ubiti, i on ubija. On se ne moe
usprotiviti takvoj zapovijedi; nju izdaje ovjek iju nadreenu mo
on priznaje. Zapovijed se mora izvriti brzo, obino odmah. Nema
vremena za stvaranje alca.
Ali, ak i kad bi bilo vremena za to, nema nikakva razloga za
stvaranje alca. Jer, krvnik prenosi na drugog tono ono to sam prima. On se nema ega bojati, jer u njemu ne ostaje nita. Samo se

Zapovijed i odgovornost

276

M asa i mo

277

u tom sluaju lako poklapa raun zapovijedi. Tu se poklapa njezina

duboka priroda s akcijom koju izaziva. Osigurana je izvrivost
zapovijedi; nita joj se ne moe isprijeiti, i postoji mala mogunost
da e rtva pobjei. Krvnik je od samog poetka svjestan svih tih
okolnosti. On se moe mirno suoiti sa zapovijedi, jer ima u nju povjerenja. On je izvrava, tako rei bez ikakvih potekoa. Ona ga
uope ne pogaa. Krvnik je najzadovoljniji ovjek, jer ima 'najmanje alaca od svih ljudi.
Cijela je ta situacija stravina, i nitko nije o njoj ozbiljno razmiljao. Ona se moe shvatiti samo ako se zamislimo nad pravom prirodom zapovijedi. Zapovijed se stvara, odnosno nestaje ovisno o prijetnji smru, i iz nje crpi svu svoju snagu. Viak te snage, koji je
neizbjean, objanjava stvaranje alca. Meutim, one zapovijedi koje ozbiljno prijete smru, kojima je ona cilj i koje stvarno do njega
dovode, ostavljaju u primaocu najmanje tragove.
Krvnik je ovjek kojemu prijete smru zato da bi ubio. On smije
ubiti samo one koje treba ubiti. Ako se tono dri zapovijedi, ne
moe mu se nita dogoditi. Sigurno je da e u izvrenju tih zapovijedi
dodati i neto ime mu se prijetilo u drugim prilikama. Moemo
pretpostaviti da se on prilikom smaknua oslobaa alaca potpuno
drukijeg podrijetla, koji su se u njemu nakupili. No, ipak ostaje bitan mehanizam njegova pravog zadatka. Ubijajui, on se oslobaa
smrti. Za njega je to ist i nimalo stravian posao. On nema u sebi
uas koji izaziva u drugim ljudima. Bitno je da bude jasno da su
slubeni krvnici u sebi to zadovoljniji to direktnije zapovjedi, koje
primaju, dovode do smrti. Cak je i zatvorskom uvaru tee nego
krvniku.
Istina je da mu zbog zadovoljstva, koje uiva na svom poslu,
drutvo vraa milo za drago nekom vrstom izopavanja. Ali, ni to
za njega ne stvara loe posljedice. On nadivljava svaku svoju rtvu a da za to uope nije kriv. Dio ugleda preivjeloga pripada njemu, koji je samo sredstvo, te tako slui kao protutea onom izopenju. On se eni, ima djecu i ivi obiteljskim ivotom.

ono uope nije kosnulo. ivot kojim kasnije ive stvarno je potpuno
drukiji i uope nije obojen njihovim inom. Ne osjeaju se krivima, ni za to se ne kaju. Poinjeno djelo ne ulazi u njih.

Zapovijed i odgovornost
Poznato je da su ljudi, koji neto rade na zapovijed, spremni na
najstravinija djela. Kad se zatrpa izvor zapovijedi i kad ih netko
prisili da se osvrnu na svoje djelo, oni sami sebe ne prepoznaju. Kau: Nisam to uinio, te uope ne shvaaju da lau. Ako im se pomou svjedoka dokae krivica i ako se pokolebaju, onda jo kau:
Nisam ja takav, nisam mogao uiniti tako neto. Pokuavaju pronai u sebi tragove svog djela, ali ne mogu. Ljudi se ude kako ih se

Rije je o ljudima koji inae vrlo dobro znaju procijeniti svoje

postupke. Ono to ine po vlastitom nahoenju ostavlja u njima
tragove, koje i oekujemo. Bilo bi ih stid ubiti nepoznato i bespomono stvorenje koje ih nije izazvalo. Gnuali bi se nad tim da nekoga mue. Oni nisu bolji, ali ni gori od drugih ljudi meu kojima
ive. Mnogi ljudi koji ih poblie poznaju iz svakodnevnog kontakta
s njima bili bi se spremni zakleti da ih drugi nepravedno optuuju
Kad se onda pojavi drugi niz svjedoka, rtava koje vrlo dobro
znaju o emu govore, kad jedan za drugim prepoznaju krivca i podsjete ga na svaku pojedinost njegova postupka, onda svaka sumnja
postaje apsurdna i ovjek se nae pred nerjeivom zagonetkom.
Za nas ta zagonetka vie ne postoji, zato to poznajemo prirodu
zapovijedi. Svaka zapovijed koju izvri krivac ostavlja u njemu alac. No, on mu je isto tako tu kao i zapovijed u trenutku kad mu
je izdana. Ma kako dugo alac postojao u ovjeku, on ga nikada ne
asimilira, on uvijek ostaje strano tijelo. Mogue je, dodue, kao to
smo objasnili na drugom mjestu, da se nekoliko alaca spoji i izraste u novu udovinu tvorevinu u pogoenome, ali oni uvijek ostaju
jasno razgranieni od svoje okolice. 2alac je nametnik koji se nikada ne udomauje u ovjeku. On je ono to je ovjek uinio i ima,
kao to znamo, isti lik kao zapovijed. On i dalje ivi u primaocu zapovijedi kao njemu tua instanca koja od njega preuzima svaki osjeaj krivnje. Poinitelj nikada ne optuuje sam sebe, nego alac,
njemu tuu instancu, moemo rei pravog krivca, kojeg stalno nosi
u sebi. to je ovjeku bila tua neka zapovijed, to manje krivnje osjea zbog nje, to je u njemu jasnije razgranien alac zapovijedi.
alac je vjeiti svjedok za to da sam taj ovjek nije poinio ovo
ili ono djelo. ovjek osjea da je on sam rtva alca i zbog toga nema nikakva osjeaja za pravu rtvu.
Istina je, dakle, da se ljudi koji su postupali po neijoj zapovijedi smatraju potpuno nedunima. Ako mogu sagledati svoj poloaj,
onda ponekad osjeaju neto slino uenju zbog injenice da su
nekada bili u apsolutnoj vlasti zapovijedi. No, ak je i ta spoznaja
bezvrijedna, zato to se javlja suvie kasno, kad je sve ve odavno
prolo. Ono to se dogodilo jedanput, moe se dogoditi ponovno, jer
se u njima ne stvara nita to bi ih titilo od novih situacija, koje
su na dlaku sline staroj. Oni ostaju bespomono predani na milost
i nemilost zapovijedi, samo nejasno svjesni njezine opasnosti. U najjasnijem sluaju, koji je na sreu rijedak, tumae ga kao neto fatalno te se poinju ponositi time da su nekome slijepo posluni, kao
da to sljepilo predstavlja neku posebnu muevnost.

27C

Masa i mo

S koje god strane promatramo zapovijed, ona je u svom kompaktnom, zavrenom obliku, kakav se razvio nakon duge povijesti
najopasniji pojedinani element u zajednikom ivotu ljudi. ovjek
mora imati hrabrosti da joj se suprotstavi i poljulja njezinu dominaciju. Moraju se pronai sredstva i naini kako da se vei dio ovjeka sauva od zapovijedi. ovjek joj ne smije dozvoliti da mu prodre pod kou. 2alci se moraju pretvoriti u ike, koji se mogu odstraniti jednostavnom kretnjom.

preobraaj

Predosjeaj i preobraaj
kod Bumana
ovjekova sposobnost preobraavanja, koja mu je donijela takvu mo nad svim drugim stvorenjima, do sada gotovo uope nije uoena ni shvaena. Ona spada u najvee zagonetke: posjeduje je svatko, i svatko je primjenjuje, svatko je smatra sasvim prirodnom. No,
samo malo ljudi postaje svjesno toga da ono to je u njima najbolje,
zahvaljuju toj sposobnosti. Neobino je teko istraiti bit preobraaja, pa joj moramo pristupiti s razliitih strana.
U djelu o Bumanskom narodnom blagu, koje smatram najdragocjenijim dokumentom o ranom ovjeanstvu i koje je jo uvijek
potpuno neiscrpljeno iako ga je Bleek napisao prije 100 godina
i iako je tampano prije gotovo 50 godina nalazi se poglavlje o
predosjecajima Bumana, iz kojeg se mogu izvui vani zakljuci.
Kao to emo vidjeti, kod tih je preobraaja rije o zaecima preobraaja koji se pojavljuju u izuzetno jednostavnom obliku. Bumarri
osjeaju dolazak ljudi iz daljine, koje ne mogu ni vidjeti, niti uti.
Oni imaju osjeaj za to da se pribliava divlja i opisuju znakove
na svom vlastitom tijelu pomou kojih
prepoznaju to pribliavanje.
Doslovce citiramo nekoliko primjera.114
Jedan mukarac veli svojoj djeci da moraju paziti na to kad
e se pojaviti njihov djed. 'Ogledajte se oko sebe, ini mi se da se
djed pribliava. Jer osjeam mjesto na kojem je stara rana na njegovu tijelu.' Djeca se ogledavaju. U daljini vide nekog mukarca.
Vele svom ocu: 'Evo. dolazi neki mukarac/ Otac im veli: 'Taj koji
dolazi je va djed, Znao sam da e doi. Osjetio sam njegov dolazak na mjestu njegove stare rane. Htio bih da vi to i sami vidite:
zaista dolazi. Ne vjerujete mom predosjeaju. Ali, on govori istinu.'
To to se ovdje odigralo, izvanredno je jednostavno. Starac, koji
je djed ove djece, bio je oito vrlo daleko. Na odreenom mjestu
svog tijela on ima staru ranu. To je mjesto tono poznato njegovu
odraslom sinu, ocu ove djece. Rije je o jednoj od onih rana koje s
vremena na vrijeme bole. Mukarac je esto uo starca kako o tome
govori. Rana je ono to bismo kod njega nazvali karakteristinim.
Kad sin misli na svog oca, misli na njegovu ranu. No, to nije samo
Cisto miljenje. Ne samo da on zamilja tu ranu, tono mjesto na

Predosjea].

280

Masa i mo

tijelu na kojem se nalazila, ve je i osjea na odgovarajuem mjesta

vlastitog tijela. im je osjeti, pretpostavlja da mu se pribliava otac,
kojeg nije vidio neko vrijeme. Osjea da se otac pribliava zato to
osjea njegovu ranu. Kad to veli svojoj djeci, ini se da mu ona ne
vjeruju sasvim. Moda jo nisu nauila vjerovati u tonost takvih
predosjeaja. On im veli neka paze na to kad e se djed pojaviti, i
stvarno, djeca vide kako se pribliava neki mukarac. To moe bili
samo djed. On je. Otac je bio u pravu. Osjeaj u njegovu tijelu nije
ga prevario.
ena izlazi iz kue. Sa sobom nosi dijete, na remenu prebaenom preko ramena. Mukarac, koji je ostao u kui, mirno sjedi. ena je Izala donekle zabrinuta i dugo se ne vraa. Odjedanput mukarac osjea njezin remen na svom ramenu. Tamo ima osjeaj.^
ini mu se kao da sam nosi svoje dijete. im osjeti remen, zna da
se vraa ena s djetetom.
Isti se predosjeaji odnose i na ivotinje. I to na ivotinje koje
su za Bumana isto tako vane kao njegovi najblii, tako rei, njegove najblie ivotinje, koje lovi i kojima se hrani.
Noj odlazi u etnju na toplom suncu. Ugrize ga neki crni kukac,
kojeg bumani nazivaju nojeva u. Noj se nogom ee po potiljku. Buman osjea neto na donjem dijelu vlastitog potiljka, na istom mjestu gdje se noj ee. Taj je osjeaj nalik na kuckanje. On
govori Bumanu da je noj u blizini.
Osobito vana ivotinja za Bumana je kozli. Tu postoji mnogo
predosjeaja, koji se odnose na sve mogue kretnje i osobine kozlia.
Imamo neki osjeaj u nogama, osjeamo struganje njihovih
nogu u ikari. Taj osjeaj u nogama znai da dolaze kozlii. Ne radi se o tome da ih je netko uo kako struu nogama. Jo su previe
daleko. No, i noge samih Bumana struu zato to kozlii struu
nogama u daljini. Ali, ni to nije sve. S kozlia prelazi na Bumana
ne samo kretanje nogu ve mnogo vie toga. Imamo osjeaj na licu, zbog crne pruge na licu kozlia. Ta crna pruga poinje na sredini ela i protee se do kraja nosa. Buman se osjea kao da ima
crnu prugu na vlastitom licu. Imam osjeaj u oima, zbog crnih
znakova kraj oiju kozlia.
ovjek osjea kuckanje po rebrima i veli svojoj djeci: ini se
da dolazi kozli, osjeam crnu dlaku. Idite do onog breuljka i ogledajte se na sve strane! Imam osjeaj kozlia. Kozli ima crnu dlaku na bokovima. Kuckanje koje Buman osjea na vlastitim bedrima znai crnu dlaku na bokovima ivotinje.
Jedan se drugi Buman, koji je isto prisutan dok se govori o
ovim pojavama, s njime slae. I on ima predosjeaj koji se odnosi na
kozlie, ali taj nije isti: on osjea krv ubijene ivotinje.
Imam osjeaj u nonim listovima kao kad po njima tee krv
kozlia. Uvijek osjeam krv prije nego to u ubiti kozlia. Sjedini

281

i imam osjeaj u leima kao kad se niz njih slijeva krv dok nosim
kozlia. Kozlieva dlaka lei na mojim leima.
Jedanput se opet veli: Osjeamo u naim glavama kad emo
odbiti rogove kozlia. Drugi put: Stvari koje su mnogobrojne obino
dolaze kad leimo u sjeni kolibe. One vjeruju da smo duboko u
popodnevnom snu. Obino lijeemo na spavanje u podne. Ali, ne
spavamo kad se te stvari i njihove noge kreu. Osjeamo neto u
upljinama ispod koljena, kamo kaplje krv kad nosimo divlja.
Iz tih rijei Bumana vidimo kakvu vanost pridaju tim predosjeajima ili slutnjama. Oni u svom tijelu osjeaju kad dolaze odreena zbivanja. U njihovu se tijelu uje nekakvo kuckanje koje ih o
tome obavjetava. Njihova su slova, kako vele, u njihovu tijelu.
Ta slova govore i kreu se te njih same potiu na kretanje. ovjek
koji osjeti kuckanje u svom tijelu, odjedanput zauti i zapovijeda i
drugima da ute. Predosjeaj govori istinu. Oni koji su glupi, ne razumiju te pouke pa ih snae nesrea; ubije ih lav ili im se dogodi
neko drugo zlo. Kuckajui znakovi govore, onima koji ih razumiju,
kojih se putova trebaju kloniti, koje strijele ne smiju upotrebljavati. Oni upozoravaju Bumane koliko se ljudi pribliava njihovoj kui
na jednim kolima. Kad ovjek nekog trai, onda mu kuckajui
znaci govore na kojem ga putu mora traiti da bi ga naao.
Nije na zadatak da ispitujemo da li se slutnje Bumana obistinjuju, ili varaju. Moda su oni razvili neke sposobnosti koje smo
mi izgubili i uvjebali ih u svakodnevnom ivotu. Moda imaju razloga i dalje vjerovati svojim slutnjama, ak i onda ako ih one ponekad iznevjere. Bilo kako bilo, njihove rijei o nainu na koji se
javljaju predosjeaji, pripadaju najvrednijim dokumentima o biti
preobraaja. Ne postoji nita to bi bilo ravno tim predosjeajima.
Jer, svemu to o tome saznajemo iz mitova ili bajki, moe se prigovoriti da se radi o neem izmiljenom. No, ovdje saznajemo kako se
osjea Buman u svom stvarnom ivotu kad misli na noja ili kozlia koji .se nalaze u daljini; to mu se pri tome dogaa; to to uope
znai misliti na neko istvorenje koje nismo mi sami.
Znakovi prema kojima prepoznajemo pribliavanje ivotinje ili
drugog ovjeka jesu znakovi na njihovu vlastitom tijelu. Ti su predosjeaji, kao to smo rekli, poeci preobraaja. Ako elimo da ti zna Kovi zadre svoju vrijednost u analizi preobraaja, moramo paziti
na to da u svijet Bumana ne unesemo nita to je njima tue. Ti
znakovi moraju ostati isto onako jednostavni i konkretni kao to
zapravo jesu. Izdvojit emo ih iz konteksta citiranih izjava i navesti
ih redom:
1. Sin osjea staru ranu zbog svog oca tono na onom mjestu tijela
gdje je otac zadobio tu ranu.
2. Mukarac osjea na ramenu remen na kojem njegova ena nosi
dijete.

preobraaji.
Masa / mo

282

3. Noj se ee nogom po potiljku, gdje ga je ugrizla u. Buman

osjea isto to mjesto u vlastitom potiljku, .mjesto gdje se ee noj.
4. Mukarac osjea struganje nogu kozlia u ikari u svojim vlasti
tim nogama. Na svom licu osjea crnu prugu kozlia, koja ide od
ela do nosa. Na svojim oima osjea crne znakove kraj oiju koz
lia. Na rebrima osjea crnu dlaku s bokova ivotinje.
5. Buman osjea krv na listovima i leima. To je krv kozlia ko
jeg treba ubiti, kojeg e nositi na leima. Osjea dlaku ivotinje.
Osjea u glavi gdje e slomiti rogove kozliu. Osjea krv u potko
ljenicama, kamo obino kaplje krv ubijene ivotinje kad je nosi na
leima.
Sve to je spomenuto pod 5. odnosi se na mrtvu ivotinju. Karakter preobraaja ovdje odreuje elja za njezinom krvlju. Ona nije
tako jednostavna kao u prva etiri sluaja; zato je bolje da se
najprije pozabavimo njom. Ono elementarno u svima njima jest to
da se jedno tijelo poistovjeuje s drugim. Tijelo sina je tijelo oca;
zato se stara rana nalazi na istom mjestu. Tijelo mukarca je tijelo
njegove ene: remen na kojem je nosila dijete pritie njega na istom ramenu. Tijelo Bumana je tijelo noja; u ga grize na istom
mjestu potiljka, i on se tamo ee.
U ova tri sluaja poistovjeivanje tijela javlja se uvijek samo
kao jedna pojava. Rije je o vrlo razliitim pojavama: kod rane je
to jedna istara specifinost tijela, koja se javlja ,s vremena na vrijeme; kod remena odreeni trajan pritisak na tijelo, a u sluaju eanj a izolirana kretnja.
Najzanimljiviji je sluaj kozlia. Tu se spaja etiri ili pet pojava,
koje poistovjeivanje jednog tijela s drugim ine cjelovitim. Tu su
najprije pokreti nogu, crna dlaka na bokovima, crna pruga od ela
do nosa, crni znaci kraj oiju i, konano, mjesto na glavi na kojem
rastu rogovi, kao da ovjek i sam nosi rogove. Kretanju, koje ovdje
nije eanje, ve kretanje nogu, pridruuje se neto to nalikuje na
kompletnu masku. Ono najupadljivije na glavi ivotinje, rogovi, i
onda sve potpuno crno, naime pruge i znakovi kraj oiju, sklapaju
se u masku koja je svedena na ono najjednostavnije. ovjek je nosi
kao vlastitu glavu, ali ipak kao glavu ivotinje. Crnu dlaku na bokovima ovjek osjea kao da ima na sebi kou ivotinje; ali, to je njegova vlastita koa.
Tijelo jednog te istog Bumana pretvara se u tijelo njegova
oca, njegove ene, noja, kozlia. Izvanredno je vano da se on u
razliito vrijeme moe pretvoriti u sve njih, a onda uvijek iznova
u samoga sebe. Preobraaji koji slijede izmjenjuju se ovisno o vanjskim povodima. Ti su preobraaji isti: svako .stvorenje iji dolazak
osjete, ostaje ono to jest. On razlikuje sva ta stvorenja, inae ona
ne bi imala nikakvo znaenje. Otac s ranom nije ena s remenom.
Noj nije kozli. Vlastiti je identitet, koji Buman moe odbaciti, sa-

283

uvan u preobraaju. On moe biti ovo ili ono, ali po dvoje ostaje
razdvojeno, jer izmeu njih uvijek stoji on sam.
Pojedinane, vrlo jednostavne crte, koje odreuju preobraaj,
mogli bismo nazvati njegovim voritima. Oeva stara rana, remen
na leima ene i crna pruga kozlia jesu takva vorita. Rije je o
upadljivim crtama drugog stvorenja, o kojima se esto govori ili
koje ovjek uvijek dobro uoava. To su obiljeja koja ovjek ima
pred sobom kad oekuje to stvorenje.
Meutim, poseban je sluaj ivotinja koju ovjek lovi. Ono to
ovjek zapravo eli jesu njezino meso i krv. Nakon to ubije ivotinju, nosi je kui, i pri tome je izuzetno dobro raspoloen. Tijelo
ubijene ivotinje, koje mu visi preko lea kao plijen, vanije mu je
nego njezino ivo tijelo. ovjek osjea njezinu krv, koja mu curi niz
listove, osjea je u potkoljenici; ovjek osjea njezinu dlaku na leima. To mrtvo tijelo koje ovjek nosi nije njegovo vlastito; -to ne
moe (biti njegovo vlastito tijelo, zato to ga eli pojesti.
Dakle, predosjeaji Bumana koji se odnose na kozlia sadre
razliite faze. On na opisani nain osjea ivu ivotinju, njegovo
se tijelo pretvara u tijelo ivotinje, koja se kree i gleda. No, on osjea i mrtvu ivotinju kao drugo, tue tijelo, priljubljeno uz svoje,
u stanju u kojem mu vie ne moe pobjei. Te se dvije faze mogu
izmijeniti. Netko moe zamiljati da je najprije u prvoj fazi, a drugi da je u drugoj. Te faze mogu slijediti jedna za drugom. Jedna moe slijediti neposredno iza druge. Zajedno sadre cijeli njegov odnos prema ivotinji, cjelokupni proces lova, od struganja nogama
do krvi.

Preobraaji u bijegu Histerija,

manija i melankolija
Preobraaje koji slue bijegu, da bi se pobjeglo neprijatelju,
nalazimo svugdje. Nalazimo ih u mitovima i bajkama proirenim po
cijelom svijetu. Spomenut emo etiri primjera na kojima se mogu
objasniti razliiti oblici koje poprimaju preobraaji u bijegu.
Kao dva osnovna oblika razlikujemo linearni preobraaj u bijegu od cirkularnog. Linearni je oblik vrlo uobiajeni oblik lova.
Jedno stvorenje progoni drugo, razmak meu njima se smanjuje, i
u .trenutku kad progonjeni treba biti epan, on se -preobraava u neto drugo i uspijeva pobjei. Lov se nastavlja, odnosno, u
stvari, poinje ispoetka. Opasnost se ponovno poveava. Napada
se sve vie pribliava, moda e ak uspjeti dohvatiti svoj plijen.
Tada se plijen preobraava u neto drugo i ponovno izmie u pos-

^preobraaji.

284

Masa i mo

Ijednjem trenutku. Isti se proces moe ponoviti bezbroj puta, a bitno je samo to da se uvijek nau novi oblici preobraaja. Oni moraju
biti neoekivani zato da bi iznenadili progonitelja. On kao lovac
progoni tono odreeni, njemu dobro poznati plijen. On zna kako
plijen bjei, zna njegov lik i zna kako e ga i gdje epati. Trenutak preobraaja ga zbunjuje. Mora izmisliti nov nain lova. Promijenjeni plijen zahtijeva drukiji lov. Lovac se i sam mora preobraziti. Teoretski nema kraja takvom nizu preobraaja. U bajkama se
rado pria raspreda nadugo i nairoko. Bajka je veinom na strani
progonjenoga te esto zavrava porazom ili unitenjem progonitelja.
Na izgled jednostavan sluaj linearnog preobraaja u bijegu nalazimo u australskom mitu naroda Loritja. Vjeni, nestvoreni, Tukutiti, koji su preci totema, u ljudskom liku izlaze iz zemlje. Oni
ostaju ljudi sve dok se jednog dana ne pojavi udovian crno-bijeli
pas, koji se okomljuje na njih i poinje ih progoniti. Oni bjee, ali
se boje da nisu dostatno brzi. Da bi mogli bolje bjeati, preobraavaju se u sve mogue ivotinje, meu kojima se spominju klokani,
emu i orlovi. Treba, meutim, zamijetiti da se svatko preobraava u
jednu odreenu ivotinju, iji lik zadrava tako dugo dok je u bijegu. Pojavljuju se druga dva pretka, slini njima, koji su oigledno
jai ili hrabriji. Oni uspiju natjerati psa u bijeg i ubiti ga. Sada
veina Tukutita opet poprima svoj ljudski lik, opasnost je prola,
i vie se nemaju ega bojati. No, oni zadravaju sposobnost da se
po elji pretvaraju u ivotinje ije ime nose, dakle u ivotinje koje
su predstavljali u svom bijegu.115
Bit ovih totema-predaka ini ogranienje na jedan jedini preobraaj u ivotinju. Na drugom emo mjestu potanko govoriti o tim
dvostrukim likovima. Za sada je dostatno naglasiti da je do preobraaja, koji su iskusili i za kojim uvijek iznova mogu posegnuti,
dolo zahvaljujui bijegu.
Sadrajno bogat linearni sluaj nalazimo u gruzijskoj bajci o
majstoru i njegovu ueniku. Zli majstor, koji je sam avo, uzeo je
djeaka na nauk i nauio ga svakakve arolije. Meutim, ne eli ga
vie pustiti, nego potpuno zadrati u svojoj slubi. Djeak uspije
pobjei, ali ga majstor ponovno uhvati i zatvori u mranu talu.
Tamo djeak razmilja kako da se oslobodi, ali
mu nita ne pada na
pamet, vrijeme prolazi, a on postaje sve tuniji.116
Jednog dana zamjeuje zraku sunca u svojoj tali. Kad pogleda bolje, nalazi u vratima pukotinu, kroz koju je prodrla suneva
zraka. Brzo se pretvara u mia i bjei kroz tu pukotinu van. Majstor
zamjeuje da je pobjegao, pretvara se ti maku i tri za miem.
I tako poinje divlji niz preobraaja. Kad maka ve otvara
usta da ubije mia, mi se pretvara u ribu i skae u vodu. Majstor
se odmah pretvara u mreu i pliva za ribom. Prije nego to je dohvati, riba ise pretvara u fazana. Majstor ga progoni pretvorivi se
u sokola. Fazan ve osjea pande svog neprijatelja pa se pretvara

285

u crvenu jabuku i pada tono u kraljevo krilo. Majstor se pretvara

u no, koji se iznenada naao u kraljevoj ruci. Kralj posie za jabukom da je razree, ali odjedanput jabuke vie nema i na njezinu
mjestu stoji hrpica prosa. Pred njim stoji koko sa svojim piliima
majstor. Pilii zoblju zrnje sve dok ne preostane jedno jedino
zrno. Ono se u posljednjem trenutku pretvara u iglu. Meutim, koko i pilii se, svi zajedno, pretvaraju u konac u uici igle. Sada
se igla zapali, tako da konac izgori. Majstor je mrtav. Igla se ponovno pretvara u djeaka, koji se vraa kui svom ocu.
U preobraaju postoji slijedei niz parova: mi i maka, riba i
mrea, fazan i soko, jabuka i no, proso i koko s piliima, igla i konac. U tim je parovima svaki lan prilagoen drugome, bilo da je
rije o ivotinjama ili predmetima. Uvijek jedan od njih, koji predstavlja majstora, progoni drugoga, koji predstavlja djeaka, koji se
uvijek spaava u posljednjem trenutku pomou preobraaja. -Cijeli
je lov dinamian i zbog karaktera preobraaja vrlo raznolik. Mjesta
se izmjenjuju isto onako brzo kao likovi.
Obratimo li sada panju na cirkularni oblik, moemo spomenuti
klasinu priu o Proteju, koju nalazimo u Odiseji. Protej, mudri
morski starac, gospodar je tuljana te svaki dan jedanput izlazi na
kopno kao i oni. Najprije se pojavljuju tuljani a onda on. On tono
prebrojava svoja stada a onda lijee na spavanje usred njih. Menelaja, koji se vraao iz Troje, nepovoljni su vjetrovi bacili na obalu
Egipta, gdje ivi Protej, tako da se sa svojim pratiocima ne moe
maknuti s mjesta. Prole su godine, i Menelaj je potpuno oajan.
Tada se na njega saali Protejeva ki i uputi ga to mora uiniti da
uhvati njena oca, koji zna proricati, i prisiliti ga da govori. Ona donosi
Menelaju i dvojici njegovih pratilaca tuljanova krzna, iskapa im rupe
na obali, u koje oni lijeu, i prekriva ih tim krznima. Tamo oni
strpljivo ekaju, unato smradu, sve dok ne doe krdo tuljana, i onda
tako bezazleno prerueni lijeu meu njih. Protej izranja iz mora,
prebrojava svoje stado i mirno lijee na spavanje. Sada je kucnuo
as za Menelaj a i njegove pratioce, koji hvataju usnulog starca i
vie ga ne isputaju. On im nastoji pobjei pretvarajui se u sve
mogue, najprije u lava s ogromnom grivom, onda u zmiju: oni ga
ne isputaju iz ruku. Zatim se pretvara u leoparda i u snanog vepra,
oni ga ne isputaju iz ruku. On se pretvara u vodu a onda u drvo
bogato liem, ali oni ne poputaju. Za vrijeme svih tih preobraaja
oni ga vrsto dre u akama. Na koncu se Protej umori. Ponovno
poprima svoj lik, lik117morskog starca Protej a, pita ih to ele i
odgovara im na pitanja.
Vidimo zato se ova vrsta preobraaja u bijegu moe nazvati
cirkularnom. Sve se dogaa na jednom mjestu. Svaki je preobraaj
pokuaj uhvaenoga da se pretvori u neki drugi lik, da, tako rei, krene
u drugom pravcu; svaki je preobraaj uzaludan i dogaa se u vrstom
stisku Menelaj a i njegovih prijatelja. Ne moemo vie :
govoriti
o lovu, jer je on dovren, plijen je uhvaen a preobraaji

preobraall.

286

Masa i mo

predstavljaju niz bezuspjenih pokuaja uhvaenoga da pobjegne.

Zato se na koncu mora pomiriti sa svojom sudbinom i uiniti ono
to se od njega zahtijeva.
Kao posljednji primjer htio bih spomenuti priu o Peleju i Teti,
koji su postigli veliku slavu kao Ahilejevi roditelji. Pelej je smrtnik,
a Teta boica, koja se libi stupiti s njim u vezu zato jer joj se ini
da je nije dostojan. On je iznenauje na spavanju u jednoj peini,
hvata je i vie ne isputa iz ruku. Ona se pretvara u strano klizavu
sipu i prska ga crnilom. Sve joj to ne pomae. Mora mu se predati te
kasnije, nakon nekoliko pokuaja da se rijei njegova potomstva,
postaje majka Ahilejeva.
Ovi su preobraaji po svom karakteru vrlo slini onima kod
Proteja, a situacija predstavlja zarobljenitvo, jer je napada dri
u svojim rukama i vie je ne isputa. Svaki je od njezinih preobraaja nastojanje da pobjegne r. nekom drugom pravcu. Ona, tako rei, hoda u krugu da bi nala mjesto na kojem e je pustiti. No, nigdje ne uspijeva izai iz kruga, ostaje zarobljena te mu se naposljetku, usred svih tih preobraaja, predaje kao ona sama, kao Teta.
Dakle, pria o Teti ne donosi nita novo u odnosu na priu o
Proteju. Spomenuli smo je zbog njezine erotske obojenosti. Ona
podsjea 8na napade jedne bolesti, koja je esta i ope poznata: na
histeriju." Veliki napadi te bolesti nisu nita drugo nego niz estokih
preobraaja u bijegu. Pogoena osjea da ju je epala neka nadmona sila, koja je vie ne isputa iz ruku. To moe biti neki mukarac, kojem eli pobjei, neki mukarac koji ju je volio i obljubio, ili
mukarac kao Pelej, koji e je tek obljubiti. To moe biti sveenik, koji
dri bolesnicu u zarobljenitvu u ime Boga; to moe biti neki duh ili
sam Bog. U svakom je sluaju vano da rtva osjea fiziku blizinu
nadmone sile, a njezin neposredni stisak na sebi. Sve to poduzima, a
osobito svaki preobraaj, ima za cilj da je oslobodi tog stiska.
Iznenaujue je bogatstvo preobraaja koje rtva pokuava, i od
kojih se neki ne manifestiraju u cijelosti. Jedan od najeih preobraaja jest pretvaranje u mrtvog; taj je preobraaj prokuan i
poznat kod mnogih ivotinja. ovjek se nada da e ga kao mrtvaca
ispustiti iz ruku. Ostaje leati, a neprijatelj odlazi. Taj preobraaj
ima sredinje mjesto: rtva se toliko pretvara u sredite da se vie
uope ne mie. Ne radi nikakav pokret, kao da je mrtva, tako da
onaj drugi odlazi. Lako je shvatiti koliko bi korisno bilo Teti i Proteju da su se pretvarali da su mrtvi. Teta ne bi bila obljubljena a
Protej ne bi bio prisiljen da iskae svoja prorotva. No, oboje su
bili boanstva, i kao takvi besmrtni. Mogli su se pretvarati da su
mrtvi koliko su htjeli to je jedina stvar koju im nikada nitko ne
bi povjerovao.
Dakle, cirkularni oblik preobraaja u bijegu jest ono to histeriji daje njezinu karakteristinu obojenost. On takoer objanjava
bogatstvo prijelaza s procesa erotske na procese vjerske prirode, ko-

287

ji su toliko uoljivi u ovoj bolesti. Svaka vrsta epanosti moe nagoniti na bijeg, a pokuaj bijega moe uvijek biti odmah osujeen
alko je napada dostatno jak da ne popusti.
Pojavu suprotnu preobraaju u bijegu nalazimo u napadajima
amana.119 oni za vrijeme cijele jedne seanse ostaju na jednom mjestu.
Opkoljeni su krugom ljudi koji ih promatraju. Bez obzira na to to
se dogaa u njihovu duhu, njihovo vidljivo tijelo mora ostati tamo
gdje jest. Ponekad se daju vezati, zbog straha da bi im tijelo moglo
nestati zajedno s duhom. Dakle, vrlo je naglaena cirkularnost seanse,
bilo putem nunosti da ostanu vrsto vezani uz svoje sredite na
zemlji, na kojem djeluju, bilo zahvaljujui prisutnosti kruga
pristalica. Preobraaji brzo slijede jedan za drugim i postiu velik
intenzitet i uestalost. Oni, meutim, nipoto ne smiju sluiti bijegu, i po tome se sutinski razlikuju od obinog napada histerije.
aman pomou svojih preobraaja doziva duhove pomonike, koji
mu se pokoravaju. On ih sam dohvaa i prisiljava na to da mu pomognu u onome to poduzima. aman je aktivan, jer njegovi preobraaji slue intenziviranju njegove vlastite moi, a ne bijegu pred
drugima koji su moniji od njega. Na putovanjima koja poduzima
njegov duh, dok njegovo tijelo lei na istom mjestu na izgled bez
svijesti, on prodire u najudaljenije predjele neba i podzemlja. Leti
i uspinje se koliko god visoko eli, pri emu udara krilima kao ptica.
Zaranja i tone koliko duboko eli, sve do morskog dna, i na silu
prodire u kuu boice protiv koje eli neto poduzeti. Uvijek se
vraa u sredite, gdje njegove pristae prestraeno ekaju njegove
vijesti. Ponekad se dogaa da negdje na tom putu biva potuen ili
prisiljen pobjei, pretvarajui se u neto drugo no veinom je
pravac njegove akcije usmjeren prema van i zapovjedniki, te srodnost sa sluajevima Proteja i Tete poiva iskljuivo na cirkularnoj
prirodi njegovih estih preobraaja.
Sada se treba vratiti linearnom obliku, kakav smo upoznali u
gruzijskoj bajci o majstoru i njegovu ueniku. Sjeamo se da se
majstor pretvorio u maku da bi uhvatio uenika, koji je pobjegao
u obliku mia. Kasnije se majstor pretvara u mreu, u sokola, u no,
u koko s piliima. Svaki njegov preobraaj slui novoj vrsti lova.
S gledita 'majstora, rije je o brzom slijedu agresivnih preobraaja,
o promjeni ne samo karaktera lova ve i predjela u kojima se on
odvija. Naglost i irina zbivanja, povezani s opasnom namjerom od
koje potjeu, napadno su srodni s procesima koji se zbivaju kod
jedne druge duevne bolesti, manije. Preobraaji maninog tipa nevjerojatno su brzi. Oni imaju linearnost i glatkou lova ali i naglos-;
njegovih nepromjenljivih ciljeva, kad se ne postigne ono to se eli,
ali se ipak ne odustaje od lova. Zajednika im je ponesenost i vedrina
raspoloenja, koje ipak bez obzira na to kamo lov dospije ipak
uvijek ostaje intenzivno i usmjereno. Uenik u bajci predstavlja
promjenljivi plijen, koji moe biti sve, ali je u osnovi uvijek isto,
naime plijen. Manija je paroksizam hvatanja plijena. Kod nje

Samorazmnoavanje.

288

Masa i mo

je vano uoavanje, progonjenje i hvatanje plijena. Kod manije nije toliko vano samo prodiranje plijena. Majstorov lov u cijelosti
poprima svoj karakter tek onda kad uenik bjei iz svoje mrane
tamnice. Kad bi ga majstor ponovno imao na sigurnom u svojoj
tali, lov bi bio dovren a time bi tako rei proao i njegov manini
napad.
Uenika najprije zatiemo u tali. Mislio je kako da se oslobodi, ali mu nita nije padalo na pamet; vrijeme je prolazilo a on
je postajao sve tuniji. Ovdje nalazimo poetak stanja koje je suprotno maniji, naime melankoliju. Budui da smo rekli dosta toga o
maniji, valja neto rei o melankolinom raspoloenju.120
Ono zapoinje kad su preobraaji u bijegu dovreni i kad ovjek osjea da su svi -oni uzaludni. U melankoliji je ovjek sustignut
i ve uhvaen. Vie ne moe pobjei. Vie se ne preobraava. Sve
to je pokuao, bilo je uzaludno. ovjek se predaje svojoj sudbini
i vidi samoga sebe kao plijen. Nalazi se na silaznoj putanji: plijen,
jelo, crkotina ili izmet. Procesi obezvreivanja, koji vlastitu linost
ine sve manje vanom, izraavaju se u prenesenom obliku kao osjeaj krivnje. Krivnja je izvorno znaila da se ovjek nalazi u vlasti
nekog drugog. Bez obzira na to da li se ovjek osjea krivim ili kao
plijen, sve se to u osnovi svodi na isto. Melankolini ovjek ne eli
jesti, i kao razlog za odbijanje jela moe navesti to da ga nije zasluio. U stvari se radi o tome da nee jesti zato to misli da e pojesti
njega samog. Ako ga prisile na jelo, onda ga na to podsjeaju: njegova se usta otvaraju prema njemu, kao da pred njim dre ogledalo. U njemu vidi usta, i vidi da e se neto jesti. A on je sam to to
e biti pojedeno. Iznenada je tu stravina i neizbjena kazna za to
to je uvijek jeo. U osnovi je ovdje rije o krajnjem preobraaju,
koji stoji na kraju svakog bijega, o pretvaranju u pojedeno, pa dolazi do toga da sve to je ivo bjei u svaki lik koji mu se nudi
da bi to izbjegao.

289

leao je spavajui u beskrajnoj noi na dnu doline Ilbalintja.

No u njoj jo nije bilo vode, i cijelo je dno bilo suho. Zemlja je nad
njim bila crvena od cvijea i obrasla razliitim travama, a na visini,
iznad njega, ljuljala se velika strelica. Ta je strelica izrasla tusred
liiehe purpurnih cvjetova koji su rasli u dolini Ilbalintja. Na njezinu je korijenu poivala Karorina glava. Otuda se strelica uspinjala
prema nebu kao da e udariti o njegov svod. Bilo je to ivo bie
prekriveno glatkom koom kao to je ljudska.
Karorina je glava leala na korijenu velike strijele: tako je leala od samog poetka.
Karora je razmiljao, i u glavi su mu se rojile elje i udnje.
Onda su mu iznenada iz pupka i ispod pazuha izali bandicooti.
Prodrli su kroz koru iznad njega i iskoili u ivot.
I tada je poelo svitati. Ljudi su vidjeli kako se sa svih s,trana
pojavljuje novo svjetlo: i samo se sunce poelo dizati te je sve preplavilo svojom svjetlou. Onda je predak doao na pomisao da ustane, sada kad.se sunce uspelo vie. Probio se kroz koru koja ga je
prekrivala, a nastali otvor, koji je ostavio za sobom, pretvorio se u
jezero Ilbalintja i ispunio se tamnim, slatkim sokom pupoljaka kozje
krvi. Predak je ustao i osjetio glad, jer su iz njegova tijela istek-le
arobne moi.
Jo se osjea omamljenim; kapci mu poinju polako treperiti,
onda ih malo otvara. Tako omamljen pipa oko sebe. Svugdje oko sebe
osjea masu bandicoota, koji se kreu. Sada stoji vre na nogama.
ini mu se da osjea glad. U velikoj gladi dohvaa dva mlada
bandicoota. Kuha ih neto dalje, blizu mjesta gdje stoji sunce, na
uarenom tlu kojeg je ugrijalo sunce. Sunevi mu zraci daju vatru i
vru pepeo.
Cim je utaio glad, njegove se misli okreu jednom prijatelju
koji bi mu mogao pomoi. No, ve se blii veer; sunce prekriva tijelo zavjesama od vlasi i gubi se ljudima iz vida. Karora pada u san,
a ruke su mu rairene u stranu.

Samorazmnoavanje
i jedenje vlastitog tijela.
Dvostruki lik totema

Dok on spava, ispod jednog njegova pazuha pojavljuje se neto

u obliku kultnog drveta (koje se na uzici vitla iznad glave prim.
prev.). Ono poprima ljudski lik i tijekom noi izrasta u odrasla
mladia: to je njegov prvoroeni sin. U toj noi Karora se budi,
jer osjea neto teko na ruci: uza sebe vidi svog prvoroenog sina,
ija glava poiva na oevu ramenu.

Meu mitovima plemena sjevernih Aranda u centralnoj Australiji, koje je zapisao Strehlov mlai, posebno zanimanje pobuuju
dva. Prvi mit, 121
ili mit o takorima tobolarima, u njemakom prijevodu glasi ovako :

Svie. Karora ustaje. Glasno i zvuno doziva sina, i na taj se

nain sin budi u ivot. Ustaje; plee obredni ples oko svog oca, koji
sjedi ukraen svim ukrasima od krvi i perja. Sin tetura i ljulja se
na nogama, jer je tek upola budan. Otac izaziva u njegovu
tijelu i prsima estoko drhtanje. Onda sin polae na njega svoje
ruke. Prvi je obred zavren.

XJ poetku je sve mirovalo u vjenom mraku. No je poivala

na zemlji kao neprohodan gutik. Predak ije je ime bilo Karora

Samorazmnoavanje.

290

Masa l mo

Otac alje sina da ubije jo nekoliko bandicoota. Oni se mirno

igraju u sjeni blizu njih. Sin ih donosi natrag ocu, koji ih kuha na
suncem uarenoj zemlji, kao i prije, i sa sinom dijeli skuhano meso. Dolazi veer, i uskoro obojica spavaju. U toj se noi ocu raaju
ispod pazuha jo dva sina. I njih
otac oivljava slijedeeg jutra pomou glasnog i zvunog poziva.122
Taj se proces ponavlja mnogo dana i noi. Sinovi se brinu za
lov, a otac svake noi donosi na svijet sve vei broj sinova ponekad ih ima pedeset. No, kraj stie brzo. Uskoro otac i sinovi pojedu
sve bandicoote koji su prije izali iz Karorina tijela. Izgladnjele sinove otac alje u trodnevni lov. Sinovi prelaze preko velike visoravni. Satima strpljivo trae u visokoj bijeloj travi, u polumraku gotovo beskrajnih uma. No, u velikom gutiku nema bandicoota, tako da se moraju vratiti.
Trei je dan. Sinovi se vraaju utei, gladni i umorni. Iznenada do njihovih uiju dopire nekakva buka, zvuk obrednog drveta
koje zuji kroz zrak. Oslukuju; poinju traiti onoga koji ga je zavitlao. Trae i trae i trae. Zabadaju tapove u sva gnijezda i skrovita bandicoota. Odjedanput neto tamno i dlakavo skoi i pobjegne. Zauje se povik: 'Tamo bjei Wallaby pjeanog breuljka!' Bacaju tapove u tom smjeru i lome mu nogu. Zatim uju rijei jedne
pjesme, koja dolazi od ranjene ivotinje: 'Ja, Tjenterama, sam sada
epav,
Da, epav, i purpurno vjeno je slijepljeno na meni. Ja
sam ovjek kao vi. Nisam bandicoot.'
S tim rijeima Tjenterama epajui odlazi.
Zauena braa nastavljaju put k svom ocu. Uskoro ga ugledaju kako se pribliava. Odvodi ih do jezera. Sjede na njegovu rubu
u krugovima, jedan krug oko drugog, ustalasani kao valovi na vodi.
Onda s istoka dolazi velika plima slatkog meda od pupoljaka kozje
krvi i preplavljuje ih; odnosi ih natrag u jezero Olbalintja.
Stari Karora ostaje ovdje. Meutim, sinove plima nosi dalje
pod zemljom sve do jednog mjesta u dungli. Tamo nailaze na velikog Tjenteramu, kojem su, ne znajui da je to -on, tapovima slomili nogu. On postaje velik poglavica. Karora i dalje sniva svoj
vjeni san na dnu jezera Ilbalintja.
Drugi je mit o Lukari:
U irom svijeta poznatoj Lukari, na rubu velikog jezera, leao
je na prapoetku starac u duboku snu podno grma Witchetty-liinaka. Preko njega su prole vjenosti; on je leao nepomino kao ovjek u stanju vjeita polusna. Nije se maknuo od poetka, nije napravio nijedan pokret; stalno je leao na desnoj ruci. Preko njega su
prole vjenosti, dok je leao u svom vjenom snu.
Kad je u svom vjenom snu zaklimao glavom, poele su puziti
preko njega bijele liinke. One su stalno bile na njegovu tijelu. Sta-

291

rac se nije micao i nije se budio. Leao je u duboku snu. Liinke su

puzile preko cijelog njegova tijela kao roj mrava, i starac bi povremeno, ne budei se iz sna, nekoliko njih njeno odstranio s tijela. No, one su se vraale i puzile preko njega; ukapale su se u njega. On se nije budio. Prolazile su vjenosti.
A onda, jedne noi, dok je starac spavao naslonjen na desnu
ruku, ispalo mu je ispod desnog pazuha neto to je imalo oblik
Witchetty-liinke. Palo je na tlo, poprimilo ljudski lik i poelo brzo
rasti. Kad je dolo jutro, starac je otvorio oi i zaudio se ugledavi
svog prvoroenog sina.-123
U mitu se dalje pria kako se na isti nain rodio velik broj
mukaraca. Njihov se otac nije micao. Jedini znak ivota, koji je
ikada pokazivao, bilo je otvaranje oiju. Cak nije uzimao hranu koju
su mu nudili sinovi. Meutim, sinovi su se ustro prihvatili iskapanja
Witchetty-liinaka iz korijenja oblinjeg bunja. Pekli su ih i jeii.
Ponekad su i sami osjeali elju da se ponovno pretvore u liinke.
Onda bi otpjevali jednu arobnu formulu i pretvorili se u liinke te
ponovno ulazili u korijenje bunja. Otuda su opet izlazili na
povrinu i ponovno poprimali ljudski lik.
Sada dolazi neznanac, ovjek kao i oni, ali iz udaljene Mboringke. Kad ugleda debele liinke brae Lukara, osjeti za njima elju.
U zamjenu im nudi svoje vlastite liinke, koje su duge, mrave i jadne. Braa Lukara svojim tapovima prezirno guraju njegov sveanj
u stranu ne progovorivi ni rijei. Neznanac se uvrijedio. Hrabro je
zgrabio sveanj brae Lukara i pobjegao prije nego to su ga u tome mogli sprijeiti.
Braa su se uasnuta vratila svom ocu. Prije nego to su se vratili, on je ve osjetio gubitak svenja s liinkama. Kad je kradljivac
zgrabio liinke, osjetio je u svom tijelu otru bol. Otac je polako
ustao i teturavim koracima krenuo za kradljivcem. Ali, vie nije
doao do svenja jer je kradljivac odnio liinke u daleku Mboringku. Otac je sjeo na zemlju, a njegovo se tijelo pretvorilo u ivog
tjurungu (sveti nadgrobni spomenik). Sinovi su se svi pretvorili u
tjurunge; a i sveanj s ukradenim liinkama takoer se pretvorio
u tjurunge.
U ovim je mitovima rije o dva potpuno razliita pretka: jedan
je otac bandicoota ili takora tobolara, drugi je otac Witchetty-liinaika. Oboje su vani totemi plemena Aranda. Ti su totemi postojali
i njihovi su se obredi slavili sve do dana kad su zapisane ove legende. Htio bih istai neke vane crte koje su zajednike objema mitovima.
Karora, otac bandicoota, najprije je dugo vremena sam. Lei u
vjeitom mraku i spava ispod kore na dnu jezera. Nije pri svijesti
i jo nikada nije nita uinio. Iznenada u njegovu tijelu nastaje mnotvo takora tobolara. Oni izlaze iz njegova pupka i ispod pazuha.
Pojavljuje se sunce, iji ga sjaj navodi na to da razbije koru. Gladan je, ali se osjea omamljenim. U toj omamljenosti pipa oko se-

292
Masa imo

be, i prvo to napipa jest iva masa takora tobolara koja ga okruuje sa svih strana.
U drugom mitu otac liinaka, ije ime nije spomenuto, lei podno
jednog buna i spava. Spava ve itavu vjenost. Preko njegova tijela puze bijele liinke. One su posvuda, kao roj mrava. Povremeno,
ne budei se, on njeno odstranjuje neke liinke sa svog tijela. One
se vraaju i ukopavaju u njegovo tijelo. On i dalje spava dok oko
njega vrve liinke.
Oba mita poinju snom. U oba mita prvi susret s drugim stvorenjima ima karakter osjeaja u masi. Rije je o najbliem i najneposrednijem osjeaju mase, osjeaju preko koe. Jedan osjea takore
tobolare kad u polusnu prvi put pipa oko sebe. Drugi jo u snu
osjea liinke na svojoj koi i odstranjuje ih, ali ne zauvijek. One
se vraaju i ukapaju u njegovo tijelo.
Naravno, taj je osjeaj prekrivenosti ogromnim rojem malih kukaca, koje osjeamo na cijelom tijelu, ope poznat. On nije ugodan.
Cesto se javlja u halucinacijama, na primjer u deliriju tremensu.
Ako to nisu kukci, onda su mievi ili takori. Gmizanje na koi ili
grickanje esto se objanjava aktivnou kukaca ili mladih glodavaca. O tom opirno govorimo u slijedeem poglavlju: tamo objanjavamo i opravdavamo izraz masovni osjeaj na koi. No, treba zamijetiti vanu razliku izmeu ovog sluaja i onih. U mitovima plemena Aranda taj osjeaj ostaje ugodan. Ono to osjea predak jest
neto to potjee od njega samog, a ne neto neprijateljsko to bi ga
napadalo izvana.
U prvom se mitu, naime, pria kako takori tobolari izlaze iz
pupka ili ispod pazuha. Oni su najprije bili u njemu. Taj je otac
izuzetno neobino bie: mogli bismo ga nazvati majkom mase. Iz
njega istodobno izlazi bezbroj stvorenja, na onim mjestima na kojima se obino ne raa. On se doima kao matica termita, ali takva
koja nese jajaca iz potpuno razliitih dijelova tijela. U drugom
se mitu veli da su liinke oduvijek bile tu. U poetku se ne spominje
da su one izale iz tijela samog pretka, ve da su na njemu ili da se
u njega ukapaju. Meutim, tijekom mita se spominju neke stvari po
kojima moemo naslutiti da liinke izvorno potjeu od njega, da se
on sam zapravo u cijelosti sastoji od liinaka.
Naime, raanje, o kojem je ovdje rije, nije neobino samo zato
to raa otac i zato to raa toliko mnotvo, ve se ono nastavlja i
onda se raa neto potpuno drukije.
Kad je Karora, otac takora tobolara, utaio glad, pada no i
on ponovno pada u san. Ispod jednog mu pazuha izlazi obredno drvo. Ono poprima ljudski lik i u jednoj jedinoj noi izrasta u mladia. Karora osjea neto teko u ruci. Budi se: pokraj njega lei
njegov prvoroeni sin. Druge mu se noi iz pazuha raaju dva sina.
To se tako nastavlja noima. Svaki ih je put sve vie; u nekim no-

Samorazmnoavanje...

293

ima otac donosi na svijet pedeset sinova. Cijeli proces moemo nazvati i u najuem .smislu te rijei, samorazmnoavanjem Karore.
Neto vrlo slino dogaa se u drugom mitu. Starac jo uvijek
spava naslonjen na desnu ruku: onda mu iznenada jedne noi ispada
neto ispod desnog pazuha, neto to ima oblik Witchetty-liin-ke.
Pada na zemlju, poprima ljudski lik i brzo raste. Kad doe slijedee
jutro, starac otvara oi i zaudi se ugledavi svog prvoroe-nog sina.
Isti se proces ponavlja, i na isti se nain raa velik broj ljudiliinaka. Treba ve sada ukazati na to da se ti mukarci po elji
pretvaraju u odreenu vrstu liinaka i da se onda mogu ponovno
pretvoriti u ljude.
U oba je mita, dakle, rije o samorazmnoavanju, i u oba se
radi o dvostrukom plodu. Iz jednog pretka nastaju dvije razliite
vrste bia. Otac takora tobolara najprije raa velik broj takora
tobolara a onda velik broj ljudi. Oni nastaju na isti nain. Moraju
se smatrati bliskim srodnicima, zato to imaju jednog oca. Nazivaju
se istim imenom: bandicoot. Kao ime totema ono znai da je svaki
ovjek koji mu pripada mlai brat takora tobolara, koji su
roeni prvi.
Isto to vrijedi za pretka Witchetty-liinaka. On je otac tih Uinaka a onda ljudi. Ljudi su mlaa braa liinaka. Svi zajedno predstavljaju vidljivo utjelovljenje plodnosti, koju posjeduje veliki predak tog totema. Strehlov, kojem moemo biti zahvalni to je zapisao ove vane mitove, naao je za to vrlo prikladan izraz. Predak,
veli on, predstavlja sveukupnost ivotne biti Witchetty-liinaka, ivotinjskih i ljudskih, shvaenih kao jedna cjelina. Svaka stanica, ako
tako moemo rei, u tijelu prvotnog pretka jest iva ivotinja ili ivo ljudsko bie. Ako je predak mukarac Witchetty-liinka, onda
je svaka stanica u njegovu tijelu potencijalno ili odvojeno iva
Witchetty-liinka ili poseban ivi ovjek, pripadnik totema Witchetty-liinaka.124
Taj se dvostruki aspekt totema osobito jasno izraava u tome da
ljudski sinovi ponekad osjeaju elju da se ponovno pretvore u liinke. Onda pjevaju arobne rijei, pretvaraju se u liinke i puze u
korijenje bunja gdje liinke obino ive. Otuda mogu ponovno izai i po elji poprimiti ljudski lik. Odvojeni likovi ostaju jasno razgranieni, oni su bilo liinke, bilo ljudi, ali se mogu pretvarati jedni
u druge. Ograniavanje na taj odreeni preobraaj, jer su, na koncu, bili mogui i bezbrojni drugi, ini prirodu totema. Predak koji
ih je stvorio ima veze samo s te dvije vrste bia, i ni s kojim drugima. On predstavlja njihovo pradavno poznavanje iskljuivanja
svih drugih koji jo postoje na svijetu. Njegovi sinovi osjeaju elju da poprime as jedan as drugi lik. Primjenjujui arobne rijei, mogu udovoljiti toj elji i ponavljati taj preobraaj kao neto
njima priroeno.

Samorazmnoavanje.

294

Masa i mo

Ne moemo dostatno naglasiti vanost tog dvostrukog lika totema. Sad se preobraaj, ali tono odreeni preobraaj, fiksira u liku
totema i prenosi na potomke. U vanim obredima, koji slue mnoenju totema, on se prikazuje na dramatski nain. To znai da se
uvijek prikazuje i preobraaj koji taj totem utjelovljuje u sebi. Zelja Uinaka za pretvaranjem u ljude i obrnuto prenijela se 3
predaka na ive pripadnike totemskog klana, koji smatraju svojom
svetom dunou da udovoljavaju toj elji u svojim dramatskim obredima. Da bi obred plodnosti uspio, mora se taj tono odreeni preobraaj odigrati kako treba, uvijek na isti nain. Kad se izvode dogaaji iz ivota liinaka, svaki sudionik zna koga ima pred sobom
ili koga predstavlja. On se po njima zove, a moe se u njih i pretvoriti. Sve dok se naziva po njima, ponavljat e tradicionalni preobraaj. Njegova je vrijednost za njega neizmjerna: o tome ovisi razmnoavanje liinaka, ali i njegovo vlastito, jer se jedno ne moe odvojiti
od drugoga; ivot njegova klana u svakom je pogledu odreen
ouvanjem tog preobraaja.
Jedan se drugi, vrlo vaan aspekt tih legendi odnosi na ono to
bih nazvao jedenjem vlastitog tijela. Predak takora tobolara i
njegovi sinovi hrane se takorima tobolarima, a sinovi predaka-liinaka hrane se liinkama. ini se kao da ne postoji nikakva druga
hrana ili, u najmanju ruku, da ih druga hrana ne zanima. Proces
uzimanja jela unaprijed je odreen preobraajem. Oba imaju isti
pravac i poklapaju se. Sa stanovita pretka ini se kao da e se on
hraniti sam sobom.
Razmotrimo poblie ovaj proces. Kad je Karora donio na svijet
bandicoote i kad je sunce poelo sjati, on probija koru iznad sebe,
ustaje i osjea glad. Zbog gladi jo napola omamljen pipa oko sebe: to je trenutak u kojem svugdje osjea ivu masu takora tobolara. Sada stoji vre na nogama. ini mu se da osjea elju za jelom. U svojoj velikoj gladi hvata dva mlada takora tobolara i kuha ih neto dalje, tamo gdje stoji sunce, na zemlji koju je sunce ugrijalo do usijanja. A onda, kad je utaio glad, tek se onda njegove misli okreu nekome tko bi mu mogao pomoi.
takori tobolari, koje osjea oko sebe kao masu, izali su iz
njega samog, kao dijelovi njegova vlastitog tijela, meso njegova mesa. Zbog gladi on ih doivljava kao hranu. Hvata dva takora, za koje
se jo veli da su mladi, i kuha ih. To je kao da je pojeo dva svoja
mlada sina.
U slijedeoj noi donosi na svijet svog prvog sina-ovjeka. Ujutro
mu svojim glasnim i zvunim pozivom udahnjuje ivot i postavlja ga
na noge. Zajedno odravaju obred koji utvruje njihov odnos oca i
sina. Odmah iza toga otac ga alje da ubije jo takora tobolara. To
su njegova druga, prije roena djeca, koja se mirno igraju u sjeni
nedaleko od njih. Sin donosi ocu ono to je ubio. Otac ih kuha na
suncu, kao i dan prije toga, i dijeli skuhano meso sa svo-

295

jim sinom. Ono to sin sada jede jest meso njegove brae i, u stvari
meso njegova oca. Sam ga otac ui kako da ih ubija i pokazuje mu
kako da ih skuha. To je sinovljeva prva hrana, isto kao to je bila
prva hrana njegova oca. U cijeloj se legendi uope ne spominje
nikakva druga hrana.
U noi se Karori raaju dva nova sina-ovjeka. Ujutro ih doziva u ivot i onda svu trojicu alje u lov na takore tobolare. Oni
se vraaju s plijenom, otac kuha meso i dijeli ga s njima. Broj sinova raste, svake noi dolazi na svijet sve vie sinova-ljudi, a u jednoj jedinoj noi istodobno pedesetorica. Sve njih otac alje u lov.
No, dok se sinovi-ljudi sve vie mnoe, Karora vie ne raa takore tobolare. Oni su nastali na poetku i odjedanput. I tako naposljetku otac i sinovi zajedno pojedu sve takore.
Zato su sada gladni. Otac alje sinove u trodnevni lov u daljinu. Oni strpljivo sve pretrauju, stalno traei samo takore tobolare, ali ne nalaze nijednog. Na povratku ranjavaju u nogu jedno
stvorenje za koje su mislili da je ivotinja. Odjedanput ga uju kako
pjeva: Ja sam ovjek kao i vi. Nisam bandicoot. Onda to stvorenje
epajui odlazi. Braa, koje sada mora biti mnogo, vraaju se svom
ocu. Lov je zavren.
Otac je, dakle, najprije donio na svijet tono odreenu hranu za
sebe i svoje kasnije sinove, naime takore tobolare. Rije je o jednokratnom inu, koji se u legendi ne ponavlja. Onda postupno dolaze, na svijet svi sinovi-ljudi, i zajedno s ocem jedu tu hranu sve
dok je ne nestane. On ih ne ui loviti nita drugo, ne ukazuje im
ni na to drugo. Dobiva se dojam da ih eli prehraniti samo svojim
vlastitim mesom, takorima tobolarima koji su izali iz njegova tijela. U nainu na koji zaobilazi sve drugo, na koji sebe i njih odvaja
od svega drugog, moemo osjetiti neto nalik na ljubomoru. U legendi se ne pojavljuje nijedno drugo bie, samo se na kraju pojavljuje stvorenje koga ranjavaju u nogu, ovjek kao i oni, inae i sam
veliki predak, kojem se okreu kasnije na kraju legende.
U drugoj prii, u kojoj je rije o ocu liinaka, postoji slina, ali
ne ista, povezanost izmeu potomstva i hrane. Prvi sin ispada kao
liinka ispod pazuha svog oca i poprima ljudski lik im dotakne
zemlju. Otac se ne mie, ostaje potpuno miran. Od svog sina ne zahtijeva nita, niti ga emu ui. Na isti se nain raa jo mnogo sinova a otac jedino otvara oi i promatra svoje sinove. Ne eli od njih
uzeti hranu. Oni se, meutim, ustro prihvaaju iskapanja liinaka
iz korijenja oblinjeg bunja; peku ih i jedu. Neobino je to da ponekad osjeaju elju da se sami pretvore u te iste liinke kojima se
nrane. Kada se to dogodi, zavlae se sami u korijenje buinja i tamo
ive kao liinke. Oni su as jedno as drugo, as ljudi, as liinke;
ali onda kad su ljudi, hrane se tim liinkama te se ne spominje nikakva druga hrana.
Ovdje se jedenje vlastitog tijela javlja kod sinova. Starac ne
eli jesti liinke iji je otac, koje su njegovo vlastito meso. Zbog
to-

296
M asa i

ga je prihvatljivije da sinovi jedu njegovo vlastito tijelo. Dobiva se

dojam da su preobraaj i hrana kod njih usko povezani. ini se da
se njihova elja da se pretvore u liinke budi zbog toga to ih tako
rado jedu. Iskapaju ih, peku, jedu; onda se i sami ponovno pretvaraju u liinke. Nakon nekog vremena izlaze na povrinu i ponovno
poprimaju ljudski lik. Kad sada jedu liinke, to je kao da jedu sami sebe.
Uz oba ova sluaja jedenja vlastitog tijela, sluaj oca bandicoota
i sinova-liinaka, treba spomenuti i trei, koji je opet neto drukiji.
On se pojavljuje u treoj legendi, koju Strehlov rezimira vrlo kratko.
To je pria o jednom drugom pretku-liinki, onom iz Mboringke.
On redovito ide u pljaku da bi ubio ljude-liinke koji su njegovi
vlastiti sinovi. Za njih se izriito veli da imaju ljudski lik. On ih pee
i jede s uitkom; uiva u njihovu slatkom mesu. Jednog se dana
njihovo meso u njegovim crijevima pretvara u liinke. One tada jedu svog oca iznutra, tako da ga na kraju pojedu sinovi koje je sam
ubio.125
Tako se ovaj sluaj jedenja vlastitog tijela neobino intenzivira.
Pojedeni jede onog tko ga je pojeo. Otac jede sinove a isti sinovi jedu
njega jo dok ih on probavlja. Rije je o dvostrukom i obostranom
kanibalizmu. No, najudnije je to da odgovor dolazi iznutra, iz
oeve utrobe. Da bi to bilo mogue, nuan je preobraaj pojedenih
sinova. On njih jede kao ljude, a oni njega kao liinke ili crvi. Radi
se o ekstremnom i na svoj nain cjelovitom sluaju. Ovdje se
kanibalizam usko povezuje s preobraajem. Hrana do kraja ostaje iva i sama rado jede. Njezino pretvaranje u liinke u oevu elucu
predstavlja jednu vrstu oivljavanja. No, ono slui zadovoljenju njihove elje za mesom njihova oca.
Preobraaji koji povezuju ljude s ivotinjama koje jedu, snani
su kao lanci. Da se nije pretvarao u ivotinje, ovjek se nikada ne
bi nauio jesti ivotinje. Svaki taj mit sadri jedno bitno iskustvo:
dobivanje odreene vrste ivotinja koje slue kao hrana; njihov nastanak putem preobraaja; jedenje ivotinja i preobraaj njihovih
ostataka u nov ivot. Sjeanje na to kako je ovjek doao do njih
kao hrane, naime upravo zahvaljujui metamorfozi, sadrano je jo
u kasnijim sakralnim priestima. Meso koje ljudi zajedniki jedu
nije ono to predstavlja, ve stoji umjesto drugog mesa, u koje se
pretvara kad ga ljudi pojedu.
Vano je spomenuti da je jedenje vlastitog mesa, o kojem je
ovdje rije, dodue, esto u legendama o podrijetlu plemena Aranda.
ali ne u njihovu svakodnevnom ivotu. Stvarni odnos pripadnika
jednog totemsikog klana prema ivotinji po kojoj se nazivaju, potpuno je drukiji nego u legendama o podrijetlu. Ba se pripadnici jednog klana ne hrane svojim totemom. Njima je zabranjeno ubijati i
jesti tu ivotinju: moraju je smatrati svojim starijim bratom. Samo
u obredima koji slue razmnoavanju totema, u kojima se prikazu-

M asa i mo
preobraaj...

297

ju stari mitovi, lanovi klana nastupaju kao njihovi vlastiti preci i

na svean nain dobivaju sasvim malo mesa totemske ivotinje. Pri
tome ih upozoravaju da smiju pojesti samo malo tog mesa. No, upravo se oni moraju odricati tog mesa kao redovite hrane; meutim,
kad im takva ivotinja padne u ruke, ne smiju proliti njezinu krv.
Moraju je predati onim lanovima svoje obitelji ili horde koji pripadaju drugim totemima, jer oni smiju jesti to meso.
U kasnije doba, koje slijedi iza mitskog doba predaka i koje se
sa stanovita ivih Aranda moe nazvati dananjim vremenom, jedenje vlastitog tijela zamijenilo je jedno drugo naelo, naelo zatite.
ovjek ne jede najblie srodnike meu ivotinjama, isto kao to ne
jede ljude. Prolo je razdoblje totemskog kanibalizma kako moemo nazvati jedenje vlastitog totema. Ljudima koji pripadaju drugim klanovima dozvoljeno je jedenje ivotinjskih srodnika nekog
drugog klana; isto kao to oni moraju dozvoliti drugima da jedu
njihovu totemsku ivotinju. Nije rije samo o dozvoli. Ljudi to pospjeuju brinui se za to da se njihova vlastita totemska ivotinja
razmnoava. Obredi plodnosti prenose se s koljena na koljeno i pojedinac ima dunost vriti te obrede. ivotinje koje se love suvie
esto, sele se u druge krajeve ili izumiru. Sjetimo se trenutka iz prve legende u kojem su nestali svi bandicooti; Karorini su ih bezbrojni
sinovi progonili i tako temeljito lovili da na udaljenosti od tri
dana putovanja vie nije bilo nijednog bandicoota. U tom trenutku
gladi trebalo je stvoriti nove bandicoote. Jedenje vlastitog tijela je
otilo predaleko, jer su sva starija braa, prvi Karorini sinovi, bili
pojedeni. Jedenje vlastitog tijela moralo se ponovno pretvoriti u samorazmnoavanje, s kojim je sve poelo.
Upravo je taj obrat ono to nalazimo u dananjim obredima
koji slue razmnoavanju totemskih ivotinja. ovjek je toliko blizak vlastitoj totemskoj ivotinji da se njegovo i njezino razmnoavanje ne mogu jasno razgraniiti. Bitan dio obreda, koji se stalno
ponavlja, ini prikaz predaka, koji su bili i jedno i drugo, as ljudi,
as odreene ivotinje. Oni se po elji pretvaraju iz jednog u drugo te ih ovjek moe prikazati samo onda ako je ovladao tim preobraajem. Preci se pojavljuju kao dvostruki likovi, o kojima je prije bila rije. Preobraaj je bitan dio prikaza. Sve dok se on izvodi
kako treba, srodstvo ostaje sauvano pa na taj nain ovjek moe
prisiliti ivotinju, koja je on sam, na razmnoavanje.

Masa i preobraaj u
deliriju tremensu
Prilika za prouavanje mase kakva se javlja u predodbama
pojedinca prua nam se u halucinacijama alkoholiara. Sigurno je

298

M asa i mo

da je ovdje rije o pojavi trovanja; no, one su svakome dostupne, a

unutar odreenih granica daju se i eksperimentalno stvoriti. Njihov je opi karakter nedvosmislen; ljudi vrlo razliita podrijetla
i temperamenta imaju u halucinacijama iste odreene, elementarne
crte. One doseu najveu gustou i intenzitet u deliriju tremensu.
Analiza delirija daje dvostruki rezultat. U deliriju su na specifian
nain isprepleteni procesi preobraavanja i masovni procesi; oni se
nigdje ne mogu tako teko razgraniiti kao ovdje. Iz delirija saznajemo o preobraaju isto onoliko koliko i o masi; tako da ovjek
nakon mnogobrojnih razmiljanja stjee uvjerenje da je ispravnije da to dvoje uope ne razdvaja, ili samo onoliko koliko je neophodno.
Da bismo dali sliku o prirodi tih halucinacija, moramo najprije
citirati Krdpelinov a onda i Bleulerov opis. Njihov pristup nije potpuno isti; za nae
e svrhe biti jo uvjerljivije ono to je njima dvojici zajedniko.126
Meu lanim opaajima delirija tremensa, veli Krapelin,
uglavnom prevladavaju opaaji lica. Varke su veinom osjetilno
jasne, rjee mutne, neodreene, viestruko stravine i neugodna
sadraja. Bolesnici ih doivljavaju as kao zbilju, as kao umjetne
prizore laternu magicu, kinematograf, koji ih trebaju razveseliti
ili prestraiti. Najee vide masu malih i veih predmeta, prainu,
stada, kovane novie, aice za rakiju, boce, motke. Gotovo uvijek pokazuju opaaji lica vie ili manje ive kretnje...; zamjeuje
se i vienje udvostruene slike. Ta nestalnost lanih opaaja moda
objanjava uestalost s kojom se vide ivotinje koje gmiu, ili brzo
bjee. One .se guraju izmeu nogu, zuje u zraku, prekrivaju jelo; sve
vrvi od pauka 'zlatnih krila', kukaca, stjenica, zmija, crva dugih ticala, takora, pasa, grabeljivih ivotinja... Velika mnotva ljudi
jure prema bolesniku, neprijateljski jahai, ak 'na hoduljama',
andarmi, ili mariraju u dugim, raznoliko grupiranim povorkama
pored njih; pojedini prijetei likovi duhova, nakaza, patuljci, avli,
'dimnjaari', sablasti, zaviruju ispod vrata, ukaju ispod namjetaja, penju se uz ljestve u visinu. Rjee se javljaju uredne nasmijane
djevojke ili lascivni dogaaji, karnevalske ale, kazaline predstave
(...)
(...) Zbog razliitih neobinih osjeta na koi kod bolesnika se
javlja osjeaj da po njemu puze mravi, kornjae, pauci... Osjea se
sputan tankim nitima, poprskan vodom, osjea ugrize, ubode, hice.
On skuplja novac koji vidi kako lei oko njega na gomilama, i koji
jasno osjea u ruci, ali mu on klizi iz ruku kao iva. Sve to dodirne nestaje, smanjuje se ili postaje bekonano veliko, i onda se
opet raspada, valja u daljinu, leti od njega ...
Mali vorii ili neujednaenost tkanja ine mu se kao buhe na
posteljini; ogrebotine na stolu kao igle; u zidovima se otvaraju tajna vrata (...)

M asa i preobra aj...

299

Bolesnik uope nije u stanju da neto suvislo radi, ve je potpuno obuzet tim varkama. Rijetko se dogaa da ih puta da jednostavno prou pored njega; uglavnom ga potiu na ive izjave.
On ne ostaje u krevetu, ve se gura prema vratima, jer je ve krajnje vrijeme za njegovo smaknue i jer ga ve svi ekaju. Zabavljaju
ga udne ivotinje, plai se ptica koje zuje zrakom, pokuava zbaciti
sa sebe crve, zgaziti kukce, rairenim prstima posee za buhama,
sakuplja novac koji lei svugdje oko njega, nastoji razderati niti
koje ga obavijaju, paljivo preskae ice razapete na tlu.
Za alkoholno je ludilo, rezimira Krapelin na jednom drugom
mjestu, karakteristina masovnost istovrsnih lanih opaaja i njihovo viestruko ivahno kretanje, pojavljivanje, nestajanje, rastapanje.
Bleulerov opis delirija tremensa nije nita manje impresivan:
U prvom planu stoje vrlo karakteristino obojene halucinacije:
one se u prvom redu odnose na lice i ulo dodira. Vizije su viestruke, pokretne, uglavnom bezbojne i sklone smanjivanju. Vizuelne halucinacije i halucinacije dodira imaju vrlo esto karakter ica,
niti, mlazova vode i drugih istegnutih stvari. Ceste su elementarne vizije kao to su iskre i sjene. Ako se javljaju slune halucinacije, onda se uje uglavnom glazba naroito esto glazba jasno izraenog
takta to je vrlo rijetko kod drugih psihoza. Za vrijeme cijelog
tijeka bolesti, bolesnici mogu doi u dodir sa stotinama osoba iz
svojih halucinacija, koje uvijek ute (...)
Male pokretne i viestruke stvari u stvarnosti obino predstavljaju male ivotinje, kao to su mievi i kukci. Oni spadaju u najee halucinacije pijanaca; ali nije rijetko ni vienje drugih vrsta
ivotinja; pojavljuju se svinje, konji, lavovi i deve, umanjeni ili u
naravnoj veliini; ponekad i ivotinje koje uope ne postoje, u fantastinim kombinacijama. Isto sam tako vrlo esto uo pacijente kako opisuju menaeriju svih moguih ivotinja, obino velikih, ali i
takvih smanjenih na veliinu make, koje prolaze uza zid po jednoj
zamiljenoj dasci i pri tome zabavljaju pacijenta. I ljudi su esto
smanjeni 'vidjeti ovjeuljke' znai 'biti u deliriju' , ali se mogu pojaviti i u naravnoj veliini.
Lako se kombiniraju halucinacije razliitih ula; bolesnik ne
samo da vidi, ve i osjea mieve i kukce, kako ih dotie ili kako mu
gmiu po koi. Bolesnik sakuplja novac i paljivo ga sprema u zamiljenu torbu. Vidi povorku vojnika i uje mar; vidi i uje vojnike
kako pucaju; bori se sa zamiljenim napadaima, koje uje kako
govore i koje rjee ak moe napipati.
Kad delirij pone prolaziti, halucinacije postupno blijede i postaju malobrojnije. No, esto najprije gube znaenje stvarnih pred-

300

Masa 1 mo

meta: ptice vie nisu ive, nego punjene, prizori se posebno prikazuju i na koncu postaju jo samo optiki, kao vieni laternom magicom, projicirani na zid; za rtve delirija kino je postojalo oduvijek.
Sve obine rtve delirija tono znaju sve o sebi: znaju tko su,
kakav poloaj zauzimaju u ivotu, kakvu obitelj imaju i gdje stanuju.
Ovi opisi predstavljaju rezime mnogih, pojedinano promatranih sluajeva. Prva vana stvar koju treba izdvojiti jest povezanost
izmeu taktilnih i vizuelnih halucinacija. Svrbe i gmizanje po koi
osjea se kao da je izazvano mnotvom siunih stvorenja istodobno.
Ovdje nas ne zanima fizioloko objanjenje tog osjeaja; bitno je to
da pijani ovjek misli na kukce, npr. na mrave, i da zamilja da mu
po koi gmiu tisue takvih ivotinjica. One ga prekrivaju u
ogromnim armijama; budui da na sebi osjea njihovo kretanje,
sklon je pretpostaviti da se nalaze svugdje. One se nalaze svugdje
kamo posegne; tlo pod njegovim nogama i zrak oko njega puni su
svega to je na opip viestruko.
Taj masovni osjeaj na koi, da ga tako nazovemo, nije nam
poznat samo iz delirija. Svaki ga je ovjek doivio bilo u vezi s
kukcima ili pri kakljanju. On se propisuje kao tradicionalna kazna
za odreene prestupe na primjer kod nekih afrikih naroda. Tamo zakapaju ive ljude gole u mravinjake i ostavljaju ih u njima
sve dok ne umru. I u deliriju se taj osjeaj moe intenzivirati u
neto to je jae od obinog osjeaja kakljanja. Kad napad na kou postane ustrajniji, kad se odvija na veim podrujima i kad prodre dublje, onda kakljanje preraste u grickanje. ovjek osjea da ga
grize mnogo malih zuba, kukci se pretvaraju u glodavce. Nije sluajno da pijanci uglavnom spominju mieve i takore. Brzina njihovih
kretnji povezuje se s poznatim karakterom i djelovanjem njihovih
zuba; tome se pridruuje predodba o tome kako su oni stravini,
jer ovjek zna u kakvom se mnotvu pojavljuju.
U kokainskom deliriju, u kojem se u prvom planu nalaze taktilne halucinacije, ini se da su one lokalizirane u koi, iz koje ih
pacijent eli izrezati. Meutim, vizuelne varke esto postaju mikroskopske. Zapaaju se bezbrojne siune pojedinosti, ivotinjice,
rupice u zidu, tokice. Jedan kokainist pria kako je vidio make,
mieve i takore koji su skakali po njegovoj eliji i grickali mu noge, tako da je viui skakao amo-tamo; osjeao je njihove zube. Radilo se o spiritizmu; oni su hipnotikim putem doli kroz zidove.
Moemo pretpostaviti da u takvim sluajevima make privlae mievi ili takori i da one slue tome da ubrzaju njihovo kretanje.
Prvi je, dakle, masovni osjeaj na koi; ini se da on praktiki
izaziva mnoge od vizuelnih halucinacija. Druga stvar, koja je moda s time povezana, jest sklonost prema umanjivanju. Ne samo da
ovjek opaa i osjea ono to je stvarno maleno, ne samo da se stva-

M asa i preobraaj...

301

ra svijet u kojem prevladava sve to je poznato kao maleno: smanjuje se i ono to je veliko, da bi moglo ui u taj svijet. Bolesnik
vidi ljude kao ovjeuljke, ivotinje iz zoolokog vrsta smanjuju se
na veliinu make. Sve postaje mnogobrojno i maleno. Meutim,
sam bolesnik zadrava svoju naravnu veliinu; ak usred delirija
on uvijek tono zna tko je i to je. On je sam ostao isti, samo to
se radikalno promijenila njegova okolica. Neobuzdano kretanje, koje je iznenada zahvatilo tu okolicu, jest masovno kretanje sitnih
stvari, od kojih mu se veina ini ivima. U svakom sluaju oko njega ima vie ivota; no, on se osjea kao div. Rije je o liliputanskom
efektu; samo to je ovdje Gulliver, koji sam uope nije narastao,
doveden u mnogo gui i ispunjeniji, ali i mnogo fluidni]i svijet.
Te promijenjene proporcije uope nisu tako neobine kao to
se moe initi na prvi pogled. Sjetimo se od koliko se mnogo sitnih
stanica sastoji ljudsko tijelo. To su vrlo razliite stanice izmeu kojih vlada neprestana komunikacija. Napadaju ih bacili i druga siuna bia, koja se u njima masovno nastanjuju. Ti su bacili na svoj
nain uvijek aktivni, zato to su ivi. Ne moemo sasvim odbaciti
pomisao da neki tamni osjeaj za te primitivne odnose tijela dolazi
do izraaja u halucinacijama alkoholiara. U deliriju su oni potpuno odvojeni od svoje okolice, okrenuti iskljuivo sebi i ispunjeni
najneobionijim osjetima. Disocijativni tjelesni osjeaji dobro su poznati iz drugih bolesti. Ustrajna koncentriranost delirija na konkretno
i maleno, koja u kokainskom deliriju moe prijei u mikroskopskih
maleno, ima u sebi neto od disocijacije tijela u njegove stanice.
Kao to smo vidjeli, esto se naglaava filmski karakter halucinacija. Treba rei neto i o sadraju tih projekcija: ono to pijanac
zapaa jesu odnosi i procesi u njegovu tijelu, preneseni u njemu poznati predodbeni svijet, a meu njima veinom svi oni koji su povezani s masovnim aspektom njegove tjelesne strukture. To je, naravno, samo slutnja. No, valja podsjetiti na to da je u odreenim i
neizbjenim razdobljima cijeli ivot diva-ovjeka sa svim njegovim osobinama, sa svom njegovom genetskom masom, koncentriran
u pojedinim stanicama koje se javljaju u masi: u sjemenim stanicama sperme.
No, bez obzira na to koliko je ovjek sklon prihvatiti ovo tumaenje, tu je prisutna osnovna situacija delirija kao takva, situacija
velikog pojedinca suoenog s ogromnim brojem sasvim malih neprijatelja, koja se tijekom povijesti ovjeanstva zaotrila na izvanredno specifian nain. Ona poinje sa specifinim osjeajem za gamad,
koja napada sve sisavce, da spomenemo samo njih. Ona je oduvijek
zaokupljala ljudsku matu, bez obzira na to da li se radilo o komarcima ili uima, skakavcima ili mravima. Oni su uvijek bili opasni
zbog svoje mnogobrojnosti i iznenadnosti s kojom su se pojavljivali
u masama. Cesto su se pretvarali u masovne simbole. Moda su oni
bili ti koji su ovjeku omoguili da stvori pojam stvarno velikih
masa; moda su njegove prvotne tisue i milijuni bili kukci.

302

M asa i mo

Mo i predodba ovjeka o samome sebi bili su ve dosegli divovske razmjere, kad je ovjek otkrio bacile. Sama je suprotnost bila
neusporedivo vea: ovjek je imao vie miljenje o sebi, te se kao
pojedinac smatrao izoliranim, odvojenim od svojih blinjih. Meutim, bacili su bili mnogo manji od kukaca, nevidljivi prostim okom,
i jo su se bre razmnoavali. Nasuprot veem i izoliranijem ovjeku, stajala je vea masa mikroskopski malih bia. Ne moemo dostatno naglasiti vanost te predodbe. Razvijanje te predodbe spada u sredinje mitove povijesti duha. Ono je stvarni model dinamike
moi. ovjek je sve to mu se suprotstavljalo shvaao kao gamad.
Takav je stav imao prema svim ivotinjama koje mu nisu bile korisne. Meutim, vlastodrac koji ljude degradira u ivotinje, koji ui
kako treba njima vladati samo zato to ih smatra niom vrstom,
degradirao je sve to se nije dalo iskoristiti kao objekt vladanja u
gamad i onda to masovno unitavao.
Treba rei neto o prirodi preobraaja, kao treem vanom aspektu delirijskih halucinacija. Preobraaji se uvijek odvijaju izvan
bolesnika; ak i onda kad ih on doivljava kao stvarnost, oni ne preobraavaju njega samog. Najradije ih promatra s odreene razdaljine. Ako ga ne ugroavaju, tako da se mora postaviti protiv njih, raduje se njihovoj fluidnosti i lakoi. No, oni esto dosiu takav stupanj koji mu onemoguuje ak i prividno orijentirane; kad se sve
neprestano ljulja i rasplinjava, onda, naravno, i on sam osjea nelagodu. Zapaamo dvije vrste preobraaja potpuno razliitog karaktera Jedanput se mase pretvaraju u druge mase. Mravi se mogu
pretvoriti u kukce a kukci u kovane novie; pri skupljanju se novii opet pretvaraju u kapljice ive. O tom emo procesu, u kojem
jedno viestruko prelazi u drugo viestruko, govoriti kasnije.
U drugoj vrsti preobraaja nastaju udovina hibridna stvorenja: jedno se jedino stvorenje povezuje s nekim drugim stvorenjem,
tako da od njih nastaje neto novo, kao da su snimljeni jedno iznad
drugoga. U paradi ivotinja o kojoj smo govorili ranije, pojavljuju
se ponekad i ivotinje koje uope ne postoje, u fantastinim kombinacijama: nakaze i dimnjaari podsjeaju na Grunewaldovo Iskuenje svetog Antonija ili na stvorenja kojima Hieronvmus
Bosch nastanja svoje slike.
Da bismo doli do tonijih predodbi, morat emo razmotriti jedan ili dva sluaja delirija tremensa u njihovu kontekstu. Tek emo
tada stvarno vidjeti tko se u to pretvara, pa emo onda moda moi izraziti i neka nagaanja o tome kako i zato se to dogaa. Cijeli
tijek delirija, kao to e biti osobito vidljivo iz drugog primjera,
omoguuje nam i dublje spoznaje o prirodi masovnih procesa.
Prvi je sluaj sluaj jednog gostioniara, koji opisuje Krapelin. Slijedi saet opis sadraja njegova delirija, koji je trajao otprilike est dana:127

M asa i preobraaj...

303

Osjeao se kao da je Krampusov dan, kada naokolo hoda vrag.

Iznenada se zaletio glavom prema mramornom stupu, htio ga je izbjei, ali mu se preko ulice isprijeila ogromna mramorna ploa, a
jo jedna onda kad se htio okrenuti. Obje su se ploe poele prijetei spajati. Dva su ga hrabra lika dovezla u takama u gostionicu
Vol i polegla ga na samrtnu postelju. Ceremonijalmajstor je pomou uarenih kara pritisnuo njegova usta vruim zrakama, tako da
mu je polako poela nestajati snaga. Na svoju je molbu dobio au
crvenog vina; njegovu molbu za jo jednom aom odbio je, cerei
se, sam Sotona. Onda se usred svakojakih pobonih upozorenja oprostio s onima koji su stajali oko njega i umro; u istom su trenutku
kraj njega poloena mrtva tijela njegovih triju keri. Na drugom je
svijetu kanjen onim ime je zgrijeio na zemlji; stalno je osjeao
stranu e; no, im bi posegnuo za kragom ili aom, oni bi nestali
iz njegove, ruke.
Slijedeeg je jutra opet leao iv na odru u Volu, zajedno s
.djecom, koja su bila u obliku bijelih zeeva. Prolazila je procesija
katolika; on je i sam morao sudjelovati tako to je za vrijeme pjevanja litanija u pokrajnjoj sobi gostionice Kruna morao zgaziti
mnotvo zlatnih naoala koje su leale na podu; svaki se put uo
prasak. Sudionici procesije vijeali su o tome da li ga treba samo
istui ili ubiti; gostioniarka iz Krune bila je za ovo prvo, pod uvjetom da stalno stanuje kod nje. On je htio pobjei, zato to nije dobio pivo; onda mu je pritekao u pomo neki narednik; gostioniar
iz Krune pucao je u narednika iz revolvera i onda je odveden u
zatvor.
Jedne druge veeri je u crkvi prisustvovala nekoj sveanosti cijela protestantska zajednica; u sreditu te sveanosti nalazio se jedan student, lan studentskog saveza, koji je prije poetka slube
boje zajedno ,s pedeset kolega na malim konjima izvodio neku vrstu
cirkuske predstave. Kasnije je bolesnik zamijetio da se njegova ena povukla s jednim roakom na crkveno sjedalo; zatim je promatrao, Skriven iza orgulja ,s jednom .milosrdnom sestrom, kako skrnave svetite. Onda je bio zatvoren u crkvi; naposljetku je staklar
prorezao otvor u prozoru crkve, tako da mu barem mogu dodati
pivo. Pri oblaenju su svi rukavi i otvori bili zaepljeni ili zaiveni,
depovi rasparani, a u kupaonici je bolesnik vidio kako ga okruuje
sedam zeeva koji su lebdjeli pod vodom, koji su ga stalno prskali
i grizli.
Nova, stvarna sredina, o kojoj bolesnik za vrijeme delirija ne
zna nita i o koju stvarno udara glavom, kod njega se prevodi u
mramor. U svom haluciniranom svijetu on se rado nalazi u mnotvu,
i to kao njegov izabrani i ugroeni objekt. Na samrtnoj postelji u
gostionici Vol polako mu oduzimaju ivotnu snagu. To nalikuje
na otegnuto smaknue, koje on iskoritava za to da okupi oko sebe
promatrae, koje dri na okupu pobonim upozorenjima. Na mjesto
svih njegovih individualnih elja dolazi e; na drugom svijetu

304

M asa i mo

doivljava poznatu Tantalovu kaznu. Njegove tri keri, koje su polegli kraj njega kao leeve, slijedeeg jutra ponovno oivljavaju, ali
kao bijeli zeevi. Tame se pokazuje njihova nevinost ali i grinja
savjesti koju on osjea zbog njih i koja izjeda njegovo alkoholiarsko srce.
Procesija katolika je prvi pravi masovni dogaaj. Prisiljavaju
ga da u njoj sudjeluje iz jedne pokrajne sobe, ali se pri tome ne gubi
u gomili; tamo lee na podu bezbrojne zlatne naoale, koje predstavljaju masovnost sudionika procesije. Svaki put kad zgazi naoale, zauje se hitac hici se mogu shvatiti kao pucanje iz prangija,
koje slui podizanju sveanog raspoloenja. Meutim, on u svojoj
okorjeloj zlobi osjea kao da ubija katolike. Sudionici procesije, koji
su ga prozreli, formiraju neku vrstu skuptine koja vijea o njegovoj
kazni. To je nastavak situacije na samrtnoj postelji; oko njega sjedi,
ovaj put vea grupa ljudi koja mu sudi. Mogli bismo pretpostaviti da
ne voli katolike; meutim, on se s isto tako malo potovanja odnosi
i prema protestantskoj zajednici, koja se okuplja druge veeri radi
neke proslave: on je u sebi povezuje s cirkuskom predstavom. Ovdje
nalazimo upadljiv primjer prijelaza jedne mase u drugu. Zajednica
se pretvara u cirkus. Student, koji moda predstavlja sveenika, ima
ak pedeset kolega; konji su se, kao to smo mogli oekivati,
smanjili; mogue je da bolesnik osjea udaranje njihovih kopita.
Sklonost prema zauzimanju poloaja promatraa u deliriju naroito ilustrira to kako promatra enu pri njezinu preljubu. Neobian je njegov odnos prema odjei: i ona se preobraava; svi su
rukavi i otvori zaepljeni i zaiveni, depovi razderani; pretvorili
su se u udovine tvorevine, njihovi pojedini organi ne funkcioniraju
onako kao to bi trebali. U deliriju bi bila potpuno mogua menaerija preobraene odjee, koja ne bi bila daleko od ivotinja. Na
koncu, sedam zeeva u kadi ima zajedno mnogo zubi te mu grickaju kou.
Drugi je sluaj, koji elim spomenuti u irem konstekstu, analizirao Bleuler. Bolesnik, shizofrenik, opisao je svoje doivljaje za vrijeme napada delirija tremensa na 36 strana. Moglo bi se prigovoriti
da primjer takvog izuzetnog deliranta nije 'tipian. Meni ise, naprotiv, ini da se upravo iz tog sluaja moe saznati mnogo o masovnim predodbama u deliriju. Halucinacije su povezani je, preobraaji mirniji; sve zajedno ima zapravo karakter pjesnikog izraza.
Neto se od toga moe osjetiti ak i u kratkim izvacima koji slijede.128
Od onoga to sam odjedanput ugledao, digla mi se kosa na
glavi (...) ume, rijeke, mora sa svim stravinim ivotinjskim i ljudskim likovima koje jo nikada nije vidjelo ljudsko oko zujali su neprestano pored mene, izmjenjujui se s radionicama svih zanata,
u kojima su radili stravini sablasni likovi (...) Zidovi s obje strane bili su jedno more s tisuama malih brodova; na brodovima su

M asa i preobraaj...

305

bili sami goli mukarci i ene, koji su udovoljavali svojoj poudi

prema taktu glazbe, pri emu je svaki put nakon njihova zadovoljenja jedan lik probo taj par s lea dugakim kopljem, tako da se
more obojilo crveno, ali su stalno pristizale nove gomile (...) Putniki vlak iz kojeg je izalo mnogo ljudi. Meu njima sam zauo
glasove svog oca i .svoje sestre K., koji su doli da me oslobode. Jasno sam uo kako razgovaraju. Onda sam uo kako se moja sestra
doaptava s nekom staricom; doviknuo sam joj iz petnih ila da me
mora osloboditi. Ona je povikala da to eli uiniti, ali da je starica
ne puta, uvjeravajui je da e time donijeti nesreu cijeloj kui,
a da meni ovdje nita ne nedostaje... Molei u suzama, oekivao
sam smrt. Vladala je grobna tiina, oko mene je bilo mnotvo sablasnih likova... Na koncu mi je priao jedan od duhova i stavio
mi pred oi na odreenoj udaljenosti svoj sat, pokazavi mi da jo
nisu tri sata, jer nijedan od tih likova nije smio govoriti (...)
Sada su se vodili dugi pregovori izmeu pacijentovih 'roaka,
koji su ga htjeli iskupiti, najprije malim sumama, a onda veim.
Drugi su se glasovi dogovarali o tome kako da ga ubiju. Onda su
roaci primamijerni na ljestve i baeni u jarak oko zamka, gdje se
ulo kako viu i hropcu. Dola je tamniareva ena, poela rezati
njegovo tijelo, komadi po komadi, poevi od stopala, sve do prsa,
pefkla ga i jela. Na rane mu je posipala sol. Pacijent je na nekoj
klimavoj skeli povuen uvis u sva neba, sve do osmoga, pored zborova truba koje su izvikivale njegovo ime. Na koncu je opet nekom
grekom poslan na zemlju ... Ljudi su sjedili za stolom i jeli i pili
neto to je divno mirisalo, no, kad su mu dodali au, ona se pretvorila u nita, a on je trpio veliku e. Nakon toga je satima morao glasno brojati i raunati. Dali su mu boicu boanskog napitka;
ali, kad ju je htio uzeti, ona se slomila, i sadraj mu je iscurio izmeu prstiju kao niti ljepila. Kasnije se izmeu njegovih muitelja i
njegovih roaka vodila velika bitka, koju nije vidio, ali je uo udarce i stenjanje.
ume, rijeke i mora, koji se ovdje pojavljuju, poznajemo kao
masovne simbole. No, oni ovdje jo nisu sasvim odvojeni od masa
koje tako esto predstavljaju, kao da su tek u fazi pretvaranja u
simbole. Nastanjeni su svim moguim stravinim ivotinjskim i
ljudskim likovima, koje jo nije vidjelo ljudsko oko. Nastanak novih stvorenja kombinacijom starih, i u tako velikom broju, jest rezultat preobraaja. Ponovno sam delirant nije ukljuen u preobraaj; no, to se svijet bre mijea i mijenja. Sva su ta nova bia i za
njega istodobno masovno prisutna. Neobino je da se pred njim izmjenjuju te poznate cjeline ume, rijeke i mora, u kojima ivot nastaje na prirodan nain s radionicama razliitih zanimanja. Dakle,
proizvodnja se izjednauje s preobraajem, a to isto shvaanje nalazimo i kod nekih primitivnih naroda. Zanimanja su odvojena kao bia
razliite vrste, ali se ono to proizvode pretvara u masovno, i ovjek
ima osjeaj da ona postoje samo zato da bi bre proizvodila masu

306

Masa i mo

stvari. Rije je o radnim procesima kao apstraktnim pojmovima i o

njihovim rezultatima; njih izvode oni sloeni sablasni likovi.
Onda se opet pojavljuju zidovi kao jedno jedinstveno more, i
umjesto sa ivotinjskim i ljudskim likovima ovaj put s tisuama
malih brodova. Na njima se nalaze goli mukarci i ene, koji su,
zbog svoje nagosti, jednaki po svemu osim svom spolu, i jednaki
po svojoj ovisnosti o taktu muzike. Masovnost, o kojoj je ovdje rije, jest masovnost parova i parenja. Kao parove ih ubijaju kopljem, njihova krv tee u more i boji ga u crveno. No, stalno pristiu
nova mnotva parova.
Putniki vlak iz kojeg izlazi mnogo ljudi treba poblie objasniti. U vlaku zamiljamo mnogo ljudi zajedno, koji su u jednom
smjeru prevalili dug put, dodue odvojeni jedan od drugoga zidovima kupea, ali u uvjetima koji im ne dozvoljavaju da se odvajaju
jedni od drugih po svojoj volji, osim na stanicama. Na odreditu
dostiu cilj koji je svima bio zajedniki, ak i onda kad dolaze iz
razliitih mjesta. U trenucima prije dolaska, kad ve osjeaju da je
posljednja stanica vrlo blizu, ustaju, guraju se do izlaza i staju na
prozore. Kod njih se tada moe zapaziti vrlo blag oblik masovnog
uzbuenja: oni tako rei zajedniki ulaze u cilj. Kretanje koje zapoinju kad izau iz vlaka i sami prelaze posljednji komad puta, put
do neutralnog kolodvora, predstavlja razilaenje ove blage mase, djeli zajednikog mara na peronu.
Pranjenje vlaka, neposredno nakon to su se na prozorima i
vratima mogla vidjeti zbijena mnoga nepoznata lica, ostavlja drukiji masovni utisak na promatraa nego na putnika. Promatra mora
meu svim tim nepoznatim licima pronai jedno ili dva poznata,
upravo one koje je ekao. Dakle, putniki vlak iz kojeg izlazi mnogo ljudi ovdje dolazi kao naruen za delirije promatranja, o kojima je ovdje rije. Treba dodati da je taj proces zamiljen na velikom
kolodvoru, kamo dolazi mnogo linija.
Rije smrt neto kasnije vodi do grobne tiine. No, dok mi
pod tim podrazumijevamo jo samo izuzetno duboku tiinu, kod bolesnika se iz rijei izdvajaju mrtvi i okruuju ga u mnotvu kao
sablasni likovi.
Na svom putu u nebo, u koje ga podiu, prolazi kraj zborova
truba, koje trube u njegovu slavu. Nita ne izraava tako dobro bit
slave. Onaj tko eli slavu, prieljkuje upravo to: zborove stvorenja,
najradije ljudi, koji ne rade nita drugo nego izvikuju njegovo ime.
I ova vrsta mase ima u sebi neto blago. Kad je zbor jedanput postavljen, on ostaje tamo gdje jest, i bez obzira na to kako je glasan,
on se ovjeku pribliava samo do njegova imena.
Kroz cijeli se opis provlai svaa izmeu dvije protivnike grupe: na jednoj se strani nalaze bolesnikovi roaci, koji ga oslobaaju
i iskupljuju, na drugoj njegovi neprijatelji, koji ga ele ubiti. On je
predmet oko kojeg se vodi svaa, tonije reeno, taj je predmet nje-

Oponaanje i pretvaranje

307

govo, tijelo. Prepirka poinje dugim pregovorima, prelazi se s malih

suma na vie, bolesnik postaje sve vredniji svojim roacima. Njegove pristae domamljuju u jarak oko zamka, gdje se onda uju kako
viu i hropcu; o gomili umiruih i mrtvih bilo je vie rijei kad smo
govorili o ratu. Kao zarobljenika, pacijenta kanibalski mue i prodiru. Suprotnost izmeu njegovih muitelja i roaka jo vodi do
velike bitke; on je uje, uje ponovno stenjanje roaka. Taj delirij,
dakle, sadri pored svega ostalog nama dobro poznatu dvostruku
masu i njeno rastereenje. Konkretne faze u razvoju do bitke, u pojedinostima jako podsjeaju na odgovarajue procese u voenju rata
meu primitivnim narodima.
Moemo rei da u ovom sluaju ne nedostaje nijedna masovna
pojava. Masovne se pojave rijetko javljaju u ovako
koncentriranom i jasnom obliku.

Oponaanje i pretvaranje
Oponaanje i pretvaranje esto se neprecizno i nasumce
upotrebljavaju za iste procese. Meutim, to dvoje treba razlikovati.
Oni nipoto ne znae jedno te isto, pa paljivo razgraniavanje tih
dvaju pojmova moe pridonijeti rasvjetljavanju stvarnog procesa
preobraavan j a.
Oponaanje je neto vanjsko, ono pretpostavlja neto to ovjek ima pred oima i ije pokrete kopira. Kad je rije o glasovima,
oponaanje ne znai nita drugo nego da ovjek tono reproducira
iste glasove. Pri tome se ne kazuje nita o unutranjem raspoloenju
onoga koji ih oponaa. Majmuni i papige oponaaju, i moemo pretpostaviti da se oni pri tom procesu ni na koji nain ne mijenjaju.
Mogli bismo rei da ne znaju ono to oponaaju; oni to nikada nisu
doivjeli iznutra. Isto tako mogu skakati jedan do drugog, a da pri
tome redoslijed, kojim se to zbiva, nije ni od kakva znaenja. Kratkotrajnost olakava oponaanje. Ono se obino odnosi na jednu karakteristiku. Budui da je po prirodi stvari rije o upadljivoj karakteristici, oponaanje esto simulira sposobnost karakteriziranja,
koja u stvarnosti uope ne postoji.
Neki se ovjek moe prepoznati po odreenim formulama koje
esto upotrebljava, tako da papagaj koji ga oponaa moe izvana
podsjetiti na tu osobu. Meutim, te formule uope ne moraju biti karakteristine za tu osobu. To mogu biti odreene reenice koje ona
upotrebljava samo kad se obraa papagaju. U tom sluaju papagaj
oponaa neto to je potpuno nevano, tako da nitko tko nije u to
upuen nee po tome prepoznati tu osobu.

308
Masa i mo

Jednom rijeju, oponaanje ili imitacija nije nita drugo nego

najprimitivniji oblik preobraaja, koji se ubrzo ponovno naputa. Ti
su .oblici mogui u brzom slijedu i na razliitim predmetima. To se
vrlo dobro moe promatrati kod majmuna. Upravo lakoa oponaanja spreava njegovo produbljivanje.
Naime, sam je preobraaj neto kao tijelo u odnosu na dvodimenzionalnost oponaanja. Prijelazni oblik izmeu oponaanja i preobraaja, koji svjesno staje na pola puta, jest pretvaranje.
Pribliavanje u liku prijatelja, ali s neprijateljskim namjerama
koje je postalo dio svih kasnijih oblika moi predstavlja vaan rani oblik preobraaja. Taj je preobraaj povran i odnosi se samo na vanjski izgled, na krzno, rogove, glas, hod. Ispod toga stoji
lovac, nedodirnut i nedodirljiv, sa svojim neprijateljskim namjerama, koje nita ne moe promijeniti. To ekstremno razdvajanje unutranjeg i vanjskog, koji su potpuno razliiti, dostiglo je savrenstvo u maski. Lovac ima sebe i svoje oruje u svojim rukama. No,
on je ovladao i likom ivotinje koju predstavlja. U svakom trenutku ima vlast nad objema. On je, tako rei, istodobno dva stvorenja
i dri ih se tako dugo dok ne postigne svoj cilj. Niz preobraaja za
koje bi bio sposoban da je zaustavljen: on stoji na dva jasno razgraniena mjesta, od kojih je jedno unutar drugoga, ali od njega jasno
razgranieno. Pri tome je bitno da unutranje ostaje strogo sakriveno iza vanjskoga. Prijateljsko-bezazleno je izvana, neprijateljsko-smrtonosno iznutra. Ono smrtonosno odaje se tek u njegovu konanom inu.
Ta je podvojenost ekstremni oblik onoga to se openito naziva
pretvaranjem. Ako obratimo panju na cjeloviti smisao te rijei, onda taj izraz ne moe biti slikovitiji nego to jest. No, on se upotrebljava za toliko mnogo slabijih procesa da je izgubio velik dio svoje
snage. Ponovno u ga ograniiti na njegov ui smisao i pretvaranje
definirati kao prijateljski lik u kojem se skriva neprijateljski lik.
Neki je pera imao magarca koji je mogao nositi ogromne terete. Da bi ga prehranio, pera bi ga prekrivao tigrovom koom i
kad bi pala no, odvodio u ito drugih ljudi; magarac je do mile volje uivao u tuem itu, jer mu se nitko nije usudio pribliiti i otjerati ga, mislei da je tigar. Meutim, jedanput ga je u vrebao neki
poljar. On je prebacio preko tijela kaput siv kao praina i napeo
luk da bi ubio grabeljivu ivotinju. Kad ga je magarac ugledao
izdaleka, u njemu se probudila ljubav, i pomislio je da je to neka
magarica. Zato je zanjakao i potrao prema njemu. Poljar je po glasu
prepoznao magarca i ubio ga.'29
Ova indijska pria o Magarcu u tigrovoj koi u nekoliko reenica sadri udbenik o pretvaranju. Nitko jo nije uspio na tako malenom prostoru rei toliko mnogo o pretvaranju. Moramo priznati
da je bitna upotreba tih reenica, a ne njihovi izvori. No, neke od
tih upotreba nisu jako daleko od izvora.

Oponaanje i pretvaranje

309

Pria poinje sa zanimanjem peraa koji isti odjeu; odjea je

druga koa ljudi. Pera je marljiv, pa je naao magarca koji nosi
veliki teret. Moemo pretpostaviti da magarac raznosi odjeu koju je
oistio njegov gospodar. Meu koama koje pera mora oistiti vjerojatno se nala i tigrova koa, o kojoj je rije u ovoj prii.
Magarac koji tako marljivo radi je gladan i treba mnogo hrane. Njegov ga gospodar prekriva tigrovom koom i odvodi u ito
drugih ljudi. Tamo magarac moe jesti do mile volje, jer ga se ljudi boje mislei da je tigar. To je bezazleno stvorenje ovdje prekriveno koom jedne vrlo opasne ivotinje. Meutim, ono ne zna to
se s 'njim dogodilo. On ne moe shvatiti strah koji ulijeva ljudima.
On jede nesmetano i do mile volje. Ljudi koji mu se ne usuuju pribliiti uope ne znaju to on tamo radi. Njihov je strah strah
pred monijim stvorenjem, i ima u sebi neto od religioznog strahopotovanja. On ih spreava da u tigru otkriju magarca. Ljudi ostaju
na razdaljini, i sve dok magarac uti, moe i dalje jesti. Meutim,
pojavljuje se poljar koji nije obian ovjek; on ima hrabrost lovca
i dri u pripravnosti luk da ubije tigra. eli ga domamiti u svoju
blizinu te se preruava u plijen koji bi mogao zanimati tigra. Prebacuje preko sebe kaput siv poput praine, koji je moda magarea koa, i u svakom sluaju eli da tobonji tigar pomisli da je on
magarac. Rije je o opasnom pojedincu koji se izdaje za nekog bezazlenog. Ve su se i rani lovci sluili tim sredstvom da bi se pribliili svom plijenu.
Poanta je prie u tome da se magarac, unato tome to dobro
jede, osjea usamljenim. Cim u daljini ugleda neto to ga podsjea
na magarca, .magarac eli da to bude neka magarica. Poinje njakati i (trati prema lanoj magarici. Svojim se glasom odaje kao magarac, pa ga poljar ubija. Umjesto da djeluje kao plijen, koji bi
tigar rado pojeo, poljar i ne slutei djeluje kao magarica. Umjesto
ljubavi, do koje mu je bilo stalo, magarac nalazi smrt.
Pria je konstruirana kao niz varki. Preruavanjem u druga
stvorenja nastoje se prevariti drugi. Radnja proizlazi iz injenice da
pretvaranja uskoro djeluju drukije nego to je bilo zamiljeno. Sanio je ovjek taj koji svjesno primjenjuje pretvaranje. On se moe
sam preruiti, kao poljar, ili moe maskirati neko drugo stvorenje,
kao pera svog magarca. ivotinja moe sluiti samo kao pasivna
rtva pretvaranja. Razdvajanje ovjeka i ivotinje u ovoj je prii
potpuno. Prola su mitska vremena .kad se oni nisu mogli odvojiti
jedan od drugoga, kad su se ljudi ponaali kao prave ivotinje, a ivotinje govorile kao ljudi. ovjek je upravo zahvaljujui svom
.mitskom iskustvu kao ivotinja nauio da gotovo sve ivotinje
koristi onako kako to njemu odgovara. Njegovi su se preobraaji
pretvorili u pretvaranja. Pod maskama i koama, koje stavlja na
sebe, ovjek ostaje potpuno svjestan svojih ciljeva, gospodar ivotinja On potuje onog koga nije mogao podjarmiti, kao npr. tigra.
No, ak i njemu pokuavaju doskoiti oni koji su posebno hrabri,

Lik i maska

310

Masa i mo

pa bi poljar svojim lukavstvom vjerojatno uspio ubiti i pravog

tigra.
U svakom je sluaju iznenaujue da jedna kratka pria moe
izraziti toliko bitnih .odnosa. Isto tako nije beznaajno da pria poinje s peraem: on radi s odjeom, krajnjim, moemo rei beivotnim izdancima koe, koja u mitovima esto izaziva preobraaje. Tigrova koa, koju on lukavo upotrebljava, oivljava bezazlenu odjeu s kojom se pera inae bavi.
Pretvaranje, taj ogranieni aspekt preobraaja, jedini je kojim
se slue vlastodrci sve do dananjeg dana. Vlastodrac se ne moe
dalje preobraavati. On ostaje ono to jest sve dok je svjestan svog
neprijateljskog unutranjeg stava. On se ograniava na preobraaje
koji tu unutranju jezgru, njegov stvarni lik, uvijek i u cjelini ostavljaju netaknutim. On moe smatrati da je preporuljivo da ponekad prikrije strah koji drugima ulijeva njegov stvarni lik. U tu se
svrhu moe posluiti razliitim maskama. No, te e maske uvijek
staviti samo privremeno; i one nikada nee ni najmanje promijeniti
njegov unutranji lik, koji je njegova priroda.

Lik i maska
Krajnje stanje preobraaja jest lik. On podrazumijeva da je
daljnje preobraavanje nemogue. Lik je jasan i ogranien u svim
svojim crtama. On nije prirodan, nije ljudski lik. Ne smije se mijeati s onim to se u modernoj znanosti definira kao vrsta ili rod.
Njezinoj se biti moemo najvie pribliiti tako da se sjetimo
boanskih likova vrlo starih religija. Zbog toga valja obratiti panju
na neka boanstva Egipana. Boica Sehmet je ena s glavom lavice, Anubis mukarac s glavom akala, Thot mukarac s glavom
ibisa. Boica Hator ima glavu krave a bog Horus glavu sokola. Ti
su likovi tisuljeima vladali religioznim predodbama Egipana u
svom odreenom, nepromjenljivom obliku, koji predstavlja dvostruki
lik ovjeka-ivotinje. U tom su obliku svugdje prikazani i u tom su
ih obliku tovali. Njihova postojanost iznenauje; meutim, ljud-skoivotinjski dvostruki likovi bili su uobiajeni kod bezbrojnih naroda
na svijetu koji nisu imali meusobne veze, jo davno prije nego to
su se razvili ovakvi kruti sistemi boanstava.
Mitski preci Australijanaca jesu ovjek i ivotinja istodobno,
ponekad ovjek i biljka. Ti se likovi nazivaju totemima: postoji totem klokana, oposuma i emua. Svaki se od njih odlikuje time da je
istodobno ovjek i ivotinja; on se ponaa kao ovjek i kao tonJ
odreena ivotinja te se smatra zajednikim pretkom.

311

Kako da se shvate ti pradavni likovi? to oni, zapravo, predstavljaju? Da bismo ih shvatili, ne smijemo smetnuti s uma da se
oni smatraju stanovnicima iz mitskog pradoba, vremena u kojem
je preobraaj bio opi dar svih bia i koji se neprestano zbivao. Cesto se istie jluidnost tadanjeg svijeta. ovjek se mogao preobraziti u sve mogue; imao je i sposobnost preobraavan ja u druge. Iz
tog se opeg tijeka izdvajaju pojedini likovi, koji nisu nita drugo
nego fiksiranje odreenih preobraaja. Lik kojeg se ljudi tako rei
dre, koji postaje tradicija koja daje ivot, koju ovjek stalno prikazuje i o kojoj stalno pria, nije ono to bismo danas nazvali ivotinjskom vrstom, klokan ili emu, ve dvije stvari istodobno: klokan koji se proima s ovjekom, ovjek koji se po elji pretvara u
emua.
Tako proces preobraavan ja postaje najstariji lik. Iz mnotva
bezbrojnih i neprestanih preobraaja, od kojih su svi mogui, izdvaja se jedan tono odreeni preobraaj i fiksira kao lik. Fiksira se
sam proces preobraavan ja, ali samo jedan takav proces, i na taj
nain poprima posebnu vrijednost, u usporedbi sa svima drugima,
koji se iskljuuju. Taj dvostruki lik, koji sadri i uva preobraaj
ovjeka u klokana i klokana u ovjeka, koji uvijek ostaje isti, predstavlja prvi i najstariji lik, njegov izvor.
On je, moemo rei, jo uvijek slobodan lik. Oba su njegova aspekta jednako vrijedna. Nijedan nema prednost pred drugim, nijedan se ne skriva iza drugog. On potjee iz pradavnog doba, ali je
po svojoj djelotvornosti uvijek aktualan. On je dostupan; ovjek u
njemu sudjeluje zahvaljujui mitolokim prikazima u koje taj lik
spada.
I za nas je vano da jasno shvatimo tu najstariju vrstu lika. Vano je shvatiti da lik poinje neim to nije nimalo jednostavno,
to nam se ini sloenim te, za razliku od onog to danas predstavljamo kao lik, istodobno izraava proces preobraavan ja i njegov rezultat.
Po svojoj ukoenosti maska se razlikuje od svih drugih krajnjih
stanja preobraaja. Kod maske na mjesto vjeito pokretnog lica, koje stalno mijenja izraz, dolazi njegova suprotnost, potpuna -ukoenost
i postojanost. U grimasama se posebno izraava neprestana ovjekova spremnost na preobraaj. ovjek ima daleko najvei raspon izraza lica od svih stvorenja; on ima i najbogatiji ivot preobraaja
Neshvatljivo je to tijekom jednog jedinog sata proe preko ovjekova lica. Kad bi ovjek imao vie vremena da tono promatra sve
osjeaje i raspoloenja koji mu se izraavaju na licu, onda bi se zaudio bezbrojnim zamecima preobraaja koji bi se tu dali prepoznati
i izdvojiti.
Obiaji se razlikuju po svom stavu prema slobodnoj igri izraza
lica. U nekim je civilizacijama sloboda lica prilino ograniena. Smatra se nedolinim odmah pokazati bol ili radost, ovjek to skriva u

312

Masa 1 mo

sebi i lice ostaje nepromijenjeno. Dublji razlog za takav stav jest

zahtjev za postojanom ovjekovom autonomijom. Nikome se ne dozvoljava da prodre u drugog, te nitko sam i ne prodire u druge. ovjek mora imati snage da postoji za sebe; takoer mora imati snage
da ostane jednak. To je dvoje meusobno povezano. Djelovanje jednog ovjeka na drugog jest ono to izaziva neprestane, prolazne preobraaje. Oni se izraavaju u gestikulaciji i izraajima lica; tamo
gdje je i jedno i drugo zabranjeno, svaki je preobraaj otean, te
se na taj nain konano potpuno onemoguuje.
Malo iskustva o fiksiranoj biti takvih stoikih neprirodnih pojava omoguuje ovjeku da ubrzo spozna smisao maske openito: ona
predstavlja konano stanje. Neprestano mijenjanje nejasnih, napola
dozrelih preobraaja, iji je udesni izraz prirodno ljudsko lice,
zavrava maskom; ono u maski nalazi svoj kraj. Cim se stvori maska, ona ne pokazuje neto to poinje, to je jo uvijek bezoblini
zametak. Maska je jasna, ona izraava neto tono odreeno, ni vie
ni manje. Maska je ukoena: to odreeno se ne mijenja.
Istina je da iza maske moe postojati neka druga. Nosioca maske nita ne spreava u tome da ispod jedne .maske nosi drugu. Dvostruke maske nalazimo kod mnogih naroda: kad ovjek skine jednu, ispod nje se pojavljuje druga. No, i ona je isto tako maska, specifino krajnje stanje. Od jedne se maske do druge stie skokom.
Iskljueno je sve to bi se moglo nalaziti meu njima; nema blagog
prijelaza kakav se, na primjer, moe izraziti na ovjekovu icu. Ono
novo, ono drugo je iznenada tu. Ono je isto onako jasno i ukoeno
kao to je bilo i ono prvo. Od jedne je maske do druge sve mogue,
ali samo pomou skoka s jedne maske na drugu, na jedan te isti
koncentrirani nain.
Maska uglavnom djeluje prema van. Ona stvara lik. Maska je
nedodirljiva i pretpostavlja distancu izmeu promatraa i sebe. Ona
se moe, moda u plesu, pribliiti promatrau. No on, sa svoje strane, mora ostati tamo gdje jest. Fiksiranost oblika pretvara se u fiksiranost distance: kod maske opinjava njezina nepromjenljivost.
Jer, odmah iza maske poinje tajna. U strogim, potpuno razvijenim sluajevima o kojima je ovdje rije, dakle tamo gdje se maska shvaa ozbiljno, ovjek ne smije znati to se nalazi iza nje. Ona
mnogo toga izraava, ali jo vie skriva. Ona predstavlja razdvajanje: pribliava nam se nabijena opasnim sadrajem koji ne smijemo znati, prema kojem odnos poznavanja nije mogu; ali ona ostaje
u toj blizini, otro razgraniena od nas. Prijeti nam svojom tajnom,
koja je nagomilana iza nje. Budui da s nje ne moemo lako oitati
izraz kao s neijeg lica, iza nje slutimo nepoznato, kojeg se plaimo.
To iskustvo s podruja vizuelnog isto je kao ono koje je svakom
poznato s podruja akustinog. ovjek dolazi u zemlju iji imu je
jezik potpuno nepoznat. Okruen je ljudima koji mu neto govore.
Sto manje razumije, to vie mora nasluivati. A nasluuje samo ne-

313

poznato. Boji se neprijateljstva. Stoga osjea nevjericu, olakanje i,

napokon, odreeno razoaranje kad se .rijei .stranca prevedu na neki
poznati jezik. Kako bezazleno! Kako neopasno! Svaki je potpuno
strani jezik akustina maska; im ga razumijemo, ona se pretvara u
shvatljivo i uskoro poznato lice.
Maska je, dakle, neto to se ne preobraava, neto nepromjenljivo i trajno, neto postojano u igri preobraaja. Njezino se isto
djelovanje sastoji u tome da sve skriva iza svoje prisutnosti. Njezina se savrenost temelji na tome da je ona samo tu i da sve to se
nalazi iza nje ostaje nespoznatljivo. Sto je ona sama jasnija, to je
mranije sve iza nje. Nitko ne zna to se moe pojaviti iza maske.
Napetost izmeu ukoenosti izgleda i tajne iza njega moe dosei
nevjerojatne razmjere. Ona je pravi razlog za prijetei karakter maske. Ja sam upravo ono to vidi-, veli maska, a sve ega se boji nalazi se iza mene.- Ona fascinira, ali istodobno prisiljava na distancu. Nitko se ne usudi napasti je. Onaj tko bi drugome strgnuo
masku s lica, bio bi kanjen smru. Maska je za vrijeme trajanja njezine aktivnosti nedodirljiva, nepovrediva, sveta. Izvjesnost
maske, njezina jasnoa, nabijena je neizvjesnim. Njezina se mo zasniva na tome da je svi tono poznaju ali ne mogu znati to sadri.
Poznaju je izvana, tako rei samo sprijeda.
Meutim, ako se maska za vrijeme odreenih obreda ponaa
tono onako kako su drugi naueni i kako od nje oekuju, onda moe djelovati i umirujue. Ona, naime, stoji izmeu opasnoga koje se
nalazi iza nje i promatraa. Zato moe, ako se s njom postupa kako
treba, iskljuiti opasnost za promatraa. Maska moe skupljati opasno u sebi i drati ga na okupu. Ona e dozvoliti da opasno potekne
iz nje samo onako kako to odgovara njezinu liku. ovjek se prema
njoj moe ispravno ponaati im ima odreeni odnos prema njoj.
Qna je lik s vlastitim nainom ponaanja. Cim ih ovjek naui i
upozna, im zna kakvu distancu od njega zahtijeva, ona ga titi od
opasnosti koju sama sadri.
Moglo bi se rei mnogo o djelovanju .maske koja se pretvorila
u lik: s njom poinje, traje i nestaje drama. I ovdje nas zanima samo maska. Neophodno je vidjeti to se nalazi na drugoj strani, jer
ona ne djeluje samo prema van, na one koji ne znaju to sadri: masku nose ljudi koji su pod njom skriveni.
Oni vrlo dobro znaju to su. Meutim, njihov je zadatak da
glume masku i da za vrijeme te igre ostanu unutar odreenih granica, upravo onih kojima odgovara maska.
Maska se nosi izvana. Ona se kao materijalna tvorevina jasno
razlikuje od onoga tko je nosi. On je osjea na sebi kao neto strano, te je nikada ne moe sasvim osjeati kao svoje vlastito tijelo.
Maska ga smeta, stjenjava. Sve dok glumi masku, on je uvijek i
jedno i drugo: on sam i maska. Sto ju je ee nosio, to je bolje
poznaje, to e vie njegove osobnosti ui u lik maske dok je glumi.

314
Masa I mo

Pa ipak, jedan e dio njegove linosti ostati odvojen od maske: onaj

dio koji se plai raskrinkavanja; onaj dio koji zna da ulijeva strah,
koji on sam ne bi ulijevao. Tajna koju predstavlja za promatrae
mora imati i odreeno djelovanje na njega, koji se nalazi unutra: to
djelovanje, kao to moemo pretpostaviti, nije isto. Oni se plae
onoga to ne poznaju, dok se on plai raskrinkavanja. Upravo mu
taj strah ne dozvoljava da se potpuno preda. Njegov preobraaj moe
ii vrlo daleko ali nikada nije potpun. Maska, koja se ipak moe
strgnuti, predstavlja granicu preobraaja. On mora paziti na to da
je ne izgubi. Maska ne smije pasti, ne smije se otvoriti, tako da je
on zabrinut za njezinu sudbinu. Tako sama maska ostaje izvan njegova preobraaja kao oruje ili ureaj kojim mora rukovati. Njegova svakodnevna linost rukuje maskom, dok se on kao glumac istodobno preobraava u nju. On je, dakle, podvojen i takav mora ostati sve dok traje njegova predstava.

Raskrinkavanje
Vlastodrac koji je svjestan svojih neprijateljskih namjera ne
moe sve zavarati pretvaranjem. Ima i drugih koji ele vlast kao i
on sam, koji ga ne priznaju i osjeaju se kao njegovi takmaci. Takvih se on uvijek uva, zato to bi mogli postati opasni. On eka pravi
trenutak da im strgne masku s lica. Onda se iza maske pojavljuju
njihove prave namjere, koje on dobro poznaje po samome sebi. Ako
ih je raskrinkao, moe ih uiniti neopasnim. Prvi ih put moe i
pustiti, ako to odgovara njegovim planovima. Meutim, pazit e
na to da im ne uspije vie nijedno pretvaranje te e ih tono drati
na oku u njihovu pravom liku.
Neugodni su mu preobraaji koje nije sam nametnuo drugima.
esto ljude koji mu koriste stavlja na vie poloaje. No, drutveni
preobraaj, koji na taj nain izaziva, mora ostati strogo ogranien,
nepromjenljiv i potpuno u njegovim rukama. On fiksira druge unapreivanjem i degradiranjem, i nitko se ne smije usuditi na takav
skok na svoju ruku.
Vlastodrac vodi neprestanu borbu protiv spontanog i nekontroliranog preobraavanja. Raskrinkavanje, sredstvo kojim se slui
u toj borbi, potpuno je suprotno procesu preobraavanja te se moe
nazvati izvrnutim preobraajem. Taj proces itaocu nije nepoznat.
Menelaj se upustio u raskrinkavanje morskog starca Proteja kad se
nije dao zaplaiti nijednim njegovim likom u bijegu i kad ga je
vrsto drao sve dok se ovaj nije ponovno pojavio u liku Proteja.
Sutina se raskrinkavanja sastoji u tome da ovjek uvijek tono
zna to e nai nakon njega. On je najprije svjestan onoga to ga

Zabrane
preobra

315

oekuje; sa stranom sigurnou ide prema tom cilju i prezire sve

preobraaje koje uspije prozreti kao tate i prepredene varke. U
pojedinanom sluaju ovjek moe postupiti kao Menelaj, kome je
bilo stalo do Protejeve mudrosti. ovjek to moe initi esto, tako
da mu to na koncu postane strast.
esto raskrinkavanje vodi do redukcije svijeta. Bogatstvo nje
govih pojavnih oblika mu tada ne znai nita, njegova mu je raz
nolikost sumnjiva. Svi su listovi jednaki i suhi i prah, svi se zraci
gase u jednoj noi neprijateljstva.
Kod jedne duevne bolesti koja je toliko srodna moi da bismo
je mogli nazvati njezinim blizancem, raskrinkavanje se pretvorilo u
tiraniju. Paranoja se posebno odlikuje dvjema znaajkama. Jednu
od njih psihijatri nazivaju disimulacijom. Ona nije nita drugo nego pretvaranje, tono u onom smislu u kojem smo taj izraz upotrebljavali ovdje. Paranoici se mogu tako dobro pretvarati da ovjek, za
mnoge od njih nikada i ne saznaje koliko su paranoini. Druga je
znaajka neprestano demaskiranje neprijatelja. Oni se nalaze svugdje, skriveni iza najmiroljubivijih i najbezazlenijih maski, ali paranoik, koji ima sposobnost proziranja drugih, zna tono to se skriva iza toga. On im trga masku s lica te se pokazuje da je u osnovi
uvijek rije o jednom te istom neprijatelju. Paranoik je potpuno ovisan o raskrinkavanju kao nijedan drugi ovjek, te se na taj nain
dokazuje kao okorjeli vlastodrac. Mjesto koje on, po svom uvjerenju, zauzima i znaenje koje pripisuje sebi u oima drugih, sigurno su fiktivni; no, on e ih unato tome braniti neprestanim primjenjivanjem dvostrukog i povezanog procesa preobraavanja i demaskiranja.
Tona i valjana analiza demaskiranja mogua je u kontekstu
nekog konkretnog, individualnog sluaja paranoje. Ona se nalazi u
posljednjim poglavljima ove knjige' o Sluaju Schreber.

Zabrane preobraaja
Vrlo vana drutvena i religiozna pojava jest zabrana preobraaja. Ona se jo nikada nije ozbiljno analizirala, a kamoli shvatila.
I pokuaj pribliavanja toj pojavi, koji ovdje slijedi, tek je prvi korak u tom pravcu.
Kod totemskih obreda naroda Aranda pravo na sudjelovanje
ima samo pripadnik totema. Preobraaj u dvostruki lik pretka iz
mitskog pradoba jest povlastica koja pripada samo odreenim osobama. Preobraaj, koji se prenosi s koljena na koljeno kao fiksna
imovina, ne smije prisvojiti nitko tko na njega nema pravo. Dvo-

316

M asa i mo

struki se lik moe lako tititi upravo zahvaljujui preciznosti s kojom se izgradio i svojoj jasnoj odreenosti i razgranienosti. Zabrana
njegova prisvajanja strogo se potuje a krenje zabrane donosi
vjersku sankciju. Tek nakon dugih i sloenih obreda inicijacije, mladi se prima u grupu onih kojima je taj preobraaj dozvoljen u odreenim situacijama. Za ene i djecu ta zabrana bezuvjetno ostaje na
snazi. Za inicirane pripadnike drugih totema zabrana se ponekad
ukida kao izraz posebne ljubaznosti. No, to se dogaa u izuzetnim
prilikama, i kad one prou, zabrana i dalje vrijedi kao i prije.
Velik je korak od ove religije do kranstva, u kojem je lik
vraga zabranjen svima. Njegov se opasni karakter dokazuje na sve
mogue naine; u stotinama pria, koje slue kao upozorenje, prikazuje se to se dogaa ljudima koji se s vragom uputaju u bilo
to. Vjene muke njihovih dua u paklu prikazane su prijetei u
svim pojedinostima. Nevjerojatan je intenzitet te zabrane; on je
najuoljiviji tamo gdje ljudi osjeaju elju da djeluju protiv zabrane. Dobro su poznate prie o opsjednutima koji su se iznenada
poeli ponaati kao sam vrag ili ak kao vie vragova zajedno. Postoje opisi koje su dali takvi ljudi, a jedan od najuvenijih je opis
nadstojnice Jeanne des Anges iz urulinskog samostana u Londonu
i oca Surina koji je morao iz nje istjerivati avla sve dok avo nije
uao u njega samog. Ovdje postaju opsjednuti avlom ljudi koji su
se obvezali na posebno sluenje Bogu, kojima je svako pribliavanje,
a kamoli preobraaj u vraga, bilo jo vie zabranjeno nego obinim
laicima: njih je potpuno savladao zabranjeni preobraaj. Ne
moemo pogrijeiti ako snaga s kojom se preobraaj javlja, objasnimo
snagom zabrane koja se na njega odnosila.
Seksualni aspekt zabrane preobraavan ja, do kojeg smo sada
stigli, postat e jasniji ako razmotrimo pojam vjetice. Pravi grijeh
(vjetica jest spolno openje s vragom. Bez obzira na to ime se jo
bave, njihova tajna egzistencija zavrava orgijama u kojima sudjeluje vrag. One su vjetice zato to su na njegovoj strani; bitan element njihova preobraaja jest injenica da mu se podaju.
Ideja o preobraaju putem spolnog openja je prastara. Budui da se svako bie obino uputa u odnose s biem drugog spola
svoje vlastite vrste, moemo pretpostaviti da se odstupanje od toga
smatra preobraajem. U tom bi sluaju ve i najstarije brane
zakone trebalo shvatiti kao neku vrstu zabrana preobraaja, tj. kao
zabranu svih preobraaja, osim onih koji su tono odreeni i predvieni zakonom, koji su dozvoljeni i poeljni. Treba poblie ispitati
ovaj seksualni oblik preobraaja. ini mi se da bi nas on mogao dovesti do vanih spoznaja.
Od svih zabrana preobraaja vjerojatno su najvanije drutvene
zabrane. Svaka je hijerarhija mogua samo pod pretpostavkom takvih zabrana, koje onemoguavaju pripadnicima jedne klase da se
osjeaju bliski ili jednaki pripadnicima vie klase. Na to treba obratiti panju ve kod klasa starosne dobi kod primitivnih naroda.

Zabrane preobraaja

317

Razgranienja koja su se jedanput stvorila sve se otrije naglaavaju. Na sve se .mogue naine oteava uspon iz nie klase u viu.
On je mogu samo pomou posebnih obreda inicijacije, koji se poimaju kao preobraaji u pravom smislu te rijei. Cesto se uspon zamilja tako kao da ovjek najprije mora umrijeti u nioj klasi prije
nego to oivi u Vioj. Izmeu klasa stoji sarna smrt, koja predstavlja
vrlo ozbiljnu granicu. Preobraaj se pretvara u mukotrpan i opasan
put. ovjek mora proi sve mogue kunje i stravu, jer se kandidatu
nita ne poklanja. Meutim, sve to je pretrpio kao mlad, on moe
kasnije, kad postane pripadnik vie klase, ponovno vratiti novaku
kojeg onda ispituje on sam. Tako je pojam vie klase poprimio
karakter neeg strogo odvojenog, te ona predstavlja neto kao
poseban i odvojen ivot. S time je povezano poznavanje svetih pjesama ii predanja, ponekad i posebnog jezika. Pripadnici niih klasa,
kao to su ene, koje su potpuno iskljuene iz svih viih klasa, dre
se u strahu i pokornosti pomou stravinih maski i jezivih glasova.
Najkraa podijeljenost klasa vlada u sistemu kasta. Ovdje pripadnost jednoj kasti potpuno iskljuuje svaki drutveni preobraaj. ovjek se pomno razgraniuje u odnosu na one ispod i iznad
sebe. Strogo je zabranjena svaka veza s nekim niim. ene se samo
pripadnici iste kaste, koji su istog zanimanja. Dakle, nije mogue da
se netko karakterom svog irada preobrazi u bie iz drugog stalea.
Posljedice toga su nevjerojatne: pomna analiza tog sistema morala
bi .omoguiti prepoznavanje svih zametaka drutvenih preobraaja.
Budui da sve te preobraaje treba izbjegavati, oni se paljivo registriraju, opisuju i ispituju. Kad bi se taj savreni sistem zabrana
okrenuo u pozitivno, iz njega bi se moglo tono zakljuiti to se smatra preobraajem iz jedne klase u viu. Bilo bi neophodno napisati
studiju o kastama sa stanovita preobraaja, to jo nije uinjeno.
Izolirani oblik zabrane preobraaja, tj. takav koji se odnosi na
jednog jedinog ovjeka koji stoji na vrhu drutva, nalazimo u ranim oblicima kraljevstva. Valja zamijetiti da se oba najizraenija
oblika vlastodrca, koja su nam poznata iz starije povijesti ovjeanstva, razlikuju po svom potpuno suprotnom stavu prema preobraaju.
Na jednom se polu nalazi majstor preobraavanja, koji moe poprimiti svaki lik kad god eli, bez obzira na to da li se radi o ivotinjama, duhovima ivotinja ili duhovima mrtvih. Varalica, koji
sve drage uspijeva prevariti svojim preobraajima, omiljeni je lik u
mitovima sjevernoamerikih Indijanaca. Njegova mo poiva na
bezbrojnim likovima koje moe poprimiti. On iznenauje ljude, nestaje, iznenada ih dohvaa, a dozvoljava da njega samog epaju
samo tako da uspije ponovno pobjei. Preobraaj je vano sredstvo
pomou kojeg uspijeva izvesti sve svoje nevjerojatne majstorije.

318

Masa i mo

Majstor preobraavanja stjee stvarnu mo kao aman. Za vrijeme svoje ekstatine seanse on doziva duhove, koje podvrgava sebi,
govori njihovim jezikom, postaje jednak njima te im zbog toga moe i zapovijedati. Kad odlazi na put u nebo, pretvara se u pticu, a
na morsko se dno sputa u obliku morske ivotinje. On moe sve,
a paroksizam koji dostie proizlazi iz intenziviranog, brzog slijeda
preobraaja, koji ga potresaju sve dok meu njima ne pronae onaj
koji zapravo treba.
Majstor preobraavanja je onaj koji se najvie preobraava, i
ako ga usporedimo s likom sakralnog kralja, koji podlijee stotinama ogranienja, koji mora ostati na istom mjestu i uvijek biti jednak, kome se nitko ne smije pribliiti, kojeg esto nitko ne smije
ni vidjeti onda vidimo da se razlika, svedena na najjednostavniji
nazivnik, sastoji upravo u njihovu potpuno suprotnom stavu prema
preobraaju. Kod jednoga, kod amana, preobraaj se maksimalno
intenzivira i koristi, dok se kod drugoga, kod kralja, zabranjuje i
onemoguuje tako dugo dok se potpuno ne fiksira. Kralj uvijek mora
ostati jednak, tako da ak ne smije ni stariti. On mora postojati kao
mukarac uvijek istih godina, u naponu snage, zrelosti i zdravlja,
tako da ga esto ubijaju im se kod njega pokau prvi znakovi
starosti, sijeda kosa, ili im popusti njegova mukost.
Statinost ovog tipa, kojem je zabranjeno vlastito preobraavanje, iako od njega neprestano dolaze zapovijedi koje stalno mijenjaju druge, ula je u bit moi te bitno odreuje predodbu koju o njoj
ima moderni ovjek. Onaj tko se ne preobraava postavljen je na
odreenu visinu, na odreeno mjesto, koje je tono ogranieno i nepromjenljivo. On ne smije sii sa svoje visine, ne smije nikome izai
u susret, on ne gubi na ugledu, ali moe uzdii druge tako da ih
postavi na ovo ili ono mjesto. On koji se ne preobraava, preobraava druge po svojoj volji.
Ovo brzo i povrno nizanje nekih oblika zabrane preobraaja,
o kojima tek treba rei neto poblie, pokree pitanje o kakvoj se
zabrani u stvari radi, zato ljudi uvijek iznova za njom poseu i koja ih dublja potreba tjera na to da je nametnu sebi ili sebi ravnima. To pitanje moramo paljivo razmotriti.
ini se da je upravo ovjekova sposobnost preobraavanja, sve
vea nestalnost njegove prirode, bilo ono to ga je uznemiravalo i
potaklo da posegne za vrstim i nepromjenljivim granicama. injenica da je na svom tijelu osjeao toliko toga nepoznatog sjetimo
se samokuckanja kod Bumana , da je bio predan na milost i nemilost tom nepoznatom i da se u njega morao pretvoriti, da mu je
ono ostajalo nametnuto izvana i onda kad je zahvaljujui toj svojoj
sposobnosti utaio glad, ak i onda kad je bio sit i miran, da, tako
rei, nije bilo niega osim kretanja i njegova najosobnijeg osjeaja
da se njegov najosobniji oblik neprestano mijenja sve je to moralo u njemu probuditi nagon za trajnou i vrstinom, koji se nije
mogao zadovoljiti bez zabrana preobraaja.

RopStVO

319

U tom se kontekstu moramo sjetiti znaenja kamenja kod Australijanaca. Kod njih su sva djela i doivljaji, sva lutanja i sudbine predaka postali dio krajolika i pretvorili se u vrste, nepromjenljive spomenike. Nema gotovo nijedne stijene koja ne predstavlja
neko stvorenje koje je jedanput tu ivjelo i uinilo velika djela.
Vanjskim se monumentalnim obiljejima krajolika, koja ostaju nepomina, pridruuje manje kamenje, koje ljudi posjeduju i uvaju
na svetim mjestima. Svaki se taj kamen prenosi s koljena na koljeno. On znai neto tono odreeno: njegov je smisao, odnosno legenda, povezan s njime, on je vidljivi izraz te legende. Tako dugo
dok kamen ostaje isti, legenda se ,ne mijenja. ini mi se da je u toj
koncentriranosti na postojanost kamena, postojanost neega to nam
nipoto nije strano, sadrana ista duboka elja, ista potreba koja
je dovela do svih vrsta zabrana preobraaja.

Ropstvo
Rob je imovina u istom smislu kao stoka, a ne kao neka beivotna stvar. Njegova sloboda kretanja podsjea na slobodu ivotinje
koja smije pasti i osnovati neku vrstu obitelji.
Stvarni se karakter predmeta sastoji u njegovoj neproninosti
Moemo ga udarati ili gurati, ali predmet ne moe u sebi gomilati
zapovijedi. Zbog toga pravna definicija roba kao predmeta i imovine, zavodi na krivi put. On je ivotinja i imovina. Rob se moe najprije usporediti s psom. Uhvaeni je pas izdvojen iz zajednice svog
opora i izoliran. On se pokorava zapovijedima gospodara. Odustaje
od vlastitih pothvata koji bi se protivili tim zapovijedima, i zato od
gospodara dobiva hranu.
Dakle, za psa, isto kao i za roba, hrana i zapovijed imaju jedan
izvor, gospodara, i u tom pogledu usporedba njihova statusa sa statusom djece nije sasvim neumjesna. No, ono po emu se razlikuje
od djece povezano je s preobraajem. Dijete se ui svim preobraajima koji bi mu kasnije mogli zatrebati. U tom mu vjebanju roditelji idu na ruku te ga pomou novih rekvizita stalno potiu na
nove igre. Dijete odrasta u mnogim pravcima, i kad ovlada svojim
preobraajima, kao nagradu dobiva vii status.
Kod robova se dogaa suprotno. Isto kao to gospodar ne dozvoljava svom psu da lovi ono to hoe, ve podruje lova suava
prema svojim, viim interesima, isto tako oduzima robu jedan razvijeni oblik preobraaja za drugim. Rob ne smije raditi ovo ili ono;
meutim, odreene radnje mora ponavljati, ,i to su one jednolinije,
to mu radije gospodar nalae da ih ini. Podjela rada nije opasna
za ovjekovu sposobnost preobraavanja sve dok on smije raditi raz-

320

Masa I mo

liite radnje. No, im ovjek postane ogranien na jednu jedinu radnju, unutar koje, osim toga, mora proizvesti to vie za to krae
vrijeme, dakle biti produktivan, on se pretvara u neto to moramo nazvati robom.
Mora da su od samog poetka postojala dva potpuno razliita
tipa robova: jedni sami kao kuni pas vezani za jednog gospodara,
a drugi zajedno kao krda na pai. Ta krda treba, naravno, shvatiti
kao najstarije robove.
Zelja za pretvaranjem ljudi u ivotinje najsnaniji je poticaj irenja ropstva. Energija te elje isto je tako velika kao i energija
suprotne elje: elje za pretvaranjem ivotinja u ljude. Ovoj drugoj
elji zahvaljuju svoje postojanje velianstvene tvorevine uma, kao
to je uenje o seobi dua i darvinizam, ali i popularne zabave kao
to je nastupanje s ukroenim ivotinjama.
Cim je ovjek uspio okupiti isto tako mnogo robova kao to ima
ivotinja u krdu, poloen je temelj dravi i vlasti; nema nikakve
sumnje da je elja vladara za tim da cijeli narod posjeduje kao robove ili ivotinje to jaa to ima vie ljudi koji sainjavaju taj narod.

Aspekti moi

O fizikim poloajima ljudi

Kakvu mo sadre
Covjelk, koji je tako rado uspravljen, moe, ne pomaknuvi se
s mjesta, takoer sjediti, leati, uati ili kleati. Svi ti poloaji, a
osobito prijelaz iz jednog u drugi, izraavaju neto odreeno. Rang
i mo stvorili su sebi vrste, tradicionalne pozicije. Iz toga kako
se ljudi dre jedan prema drugom moe se lako zakljuiti o razliitosti njihova ugleda. Znamo to znai kad jedan sjedi na uzvienom poloaju, a svi drugi oko njega stoje. Kad jedan stoji, a svi
drugi 6ko njega sjede; kad se jedan iznenada pojavi, a svi okupljeni
pred njim ustanu; kad netko pred drugim padne na koljena; kad
onoga tko je uao ne pozovemo da sjedne. Ve i ovako nasumce izabrani primjeri pokazuju koliko ima nijemih konstelacija moi. Trebalo bi ih analizirati i tonije odrediti njihovo znaenje.
Svaki novi poloaj koji ovjek zauzima odnosi se na prethodni;
tek kad nam je poznat taj prethodni, moemo iscrpno protumaiti
sadanji. ovjek koji stoji mogao je upravo skoiti iz kreveta, a
mogao je ustati sa sjedita. U prvom je sluaju moda naslutio
neku .opasnost, dok je u drugom moda imao namjeru nekome izraziti potovanje. Sve promjene poloaja imaju u sebi neto iznenadno. Mogu biti poznate i oekivane i tono se uklapati u obiaje odreene zajednice. No, uvijek postoji mogunost neoekivane promjene poloaja, koja je onda jo vie iznenaujua i izraenija. Za vrijeme slube boje u crkvi, ljudi mnogo klee; na to su naviknuti,
pa ak i oni koji to rado ine ne pridaju preveliko znaenje estom
sagibanju koljena. No, ako na ulici pred nekim tko je do malo prije
jo i sam kleao u crkvi iznenada klekne neki neznanac, efekt je
nevjerojatan.
No, unato njihovoj vieznanosti, moe se prepoznati odreena
tendencija fiksiranja pojedinih poloaja ljudi i njihova monumentaliziranja. ovjek koji sjedi, ili stoji, djeluje izdvojeno iz svog vremenskog ili prostornog konteksta, sam za sebe. U spomenicima su
neki od tih poloaja postali toliko prazni i banalni da ih vie uope
ne zamjeujemo. Zato su jo djelotvorniji i vaniji u naem svakodnevnom ivotu.

322

Masa t mo

Stajanje

ovjek koji stoji ponosan je na to da je slobodan i da se ni na

to ne naslanja. Moda stajanje izaziva sjeanje na to kako smo kao
dijete prvi put stali na noge; moda je tu prisutna misao o nadmoi nad ivotinjama, od kojih gotovo nijedna ne moe slobodno i prirodno stajati na dvije noge: ovjek koji stoji uvijek se osjea samostalnim. Onaj tko je ustao stoji na kraju odreenog napora i velik je onoliko koliko uope moe biti. No, onaj tko ve dugo stoji
izraava odreenu otpornost; bilo zato to se ne da pomai sa svog
mjesta, kao stablo, bilo zato to se moe pokazati u cijelosti, bez
bojazni i bez skrivanja. On djeluje to sigurnije to mirnije stoji,
to se manje okree i zagleda u razliitim pravcima. Cak se ne plai
ni napada s lea, na kojima ipak nema oiju.
Odreena distanca oko onoga koji stoji, pridaje njemu veu vanost. ovjek koji stoji sam nasuprot velikom broju drugih ljudi,
odvojen odreenim razmakom, izgleda izuzetno velik, kao da stoji
sam za sve njih zajedno. Ako im se priblii, onda e nastojati da
stoji iznad njih; a kad se nae sasvim meu njima, onda ga drugi
podiu na ramena i nose naokolo, da hi se ouvao njegov raniji poloaj. Tim on gubi nezavisnost jer, tako rei, sjedi na svima njima
zajedno.
Stajanje stvara dojam jo nepotroene energije, zato to se nalazi na poetku svih kretanja s mjesta: ovjek obino stoji kad se
sprema otii ili potrati. Rije je o sredinjem poloaju, iz kojeg se
bez prijelaza moe doi u neki drugi poloaj ili u neki oblik kretanja.
Dakle, obino pretpostavljamo da se u onome tko stoji nalazi velika
napetost, ak i u onim trenuoima kad su njegove namjere potpuno
drukije; jer, moda e taj u slijedeem trenutku lei na spavanje.
ovjeka koji stoji uvijek precjenjujemo.
Upoznavanje dvojice mukaraca uvijek je na odreeni nain
sveano. Oni stojeki izmjenjuju imena, stojeki pruaju jedan drugome ruku. Time jedan drugome iskazuju potovanje, ali se istodobno i odmjeravaju, i bez obzira na .to to se dogodilo kasnije, njihov se prvi pravi muki- dodir zbio dok su stajali.
U zemljama -u kojima se ovjekova samostalnost smatra tako
vanom da se izgrauje i naglaava na sve mogue naine, ljudi stoje
ee i dulje. Na primjer, u Engleskoj su vrlo omiljeni lokali u
kojima se pije stojeki. Gost moe otii u svako doba i bez velikih
priprema. Dostatna mu je malena i neupadljiva kretnja da se odvoji
od drugih. Tako se osjea slobodnijim nego to bi se osjeao da
mora vrlo obzirno ustati od stola. Ustajanje bi predstavljalo neku
vrstu izraavanja njegove namjere da se udalji, i ono ograniava
njegovu slobodu. Englezi vole stajati ak i na kunim zabavama.
Time ve na svom dolasku priopavaju da nee ostati dugo. Kreu
se slobodno te se mogu, budui da stoje, bez velikih problema odvo-

0 fizikim poloajima...

323

jiti od jednog ovjeka i okrenuti drugom. U tome nema nieg neobinog, i nitko se ne osjea uvrijeenim. Jednakost unutar odreene
drutvene grupe, jedna od najvanijih i najkorisnijih fikcija engleskog ivota, posebno se istie kad svi uivaju prednost koju daje stajanje. Na taj se nain nitko ne postavlja iznad drugog, dok se oni
koji ele razgovarati mogu pribliiti jedan drugome.

Sjedenje
Kod sjedenja ovjeku pritjeu u pomo tue noge, umjesto onih
dviju koje je odbacio za ljubav uspravljenom dranju. Stolac, u
onom obliku u kojem ga danas poznajemo, izvodi se iz prijestolja.
Meutim, prijestolje pretpostavlja pokorene ivotinje ili ljude koji
moraju nositi vladara. etiri noge stolca predstavljaju noge neke ivotinje, konja, goveda ili slona; ovaj nain sjedenja na podignutim
sjeditima treba razlikovati od sputanja na pod, od uanja. Ono
ima potpuno drukiji smisao, jer je sjedenje na stolcu predstavljalo
odreenu ast. Onaj tko je sjedio, sjedio je na drugima, koji su bili
njegovi podanici i robovi. Dok je on smio sjediti, oni su morali stajati.
Njihov umor nije bio vaan sve dok je on bio sauvan od umora. To
je bilo najvanije; dobrobit svih ostalih ovisila je o uvanju njegove
svete snage.
Svatko tko sjedi pritie neto to je bespomono i ne moe
pruiti aktivan otpor. Znaajke jahanja postale su dio sjedenja, no
kretanje kod jahanja uvijek stvara dojam da ono nije samo sebi
svrhom, da ovjek jaui samo eli stii na cilj, ibre nego to bi inae
mogao. Fiksiranje jahanja u sjedenje pretvara taj odnos vieg i
nieg u neto apstraktno, kao da je vano da se izrazi upravo taj
odnos. Ono nie, koje ak nije ivo, fiksira se jednom zauvijek. Ono
uope nema svoju volju, ak ni volju roba, ono predstavlja krajnju
konzekvencu ropstva. Ono vie moe djelovati potpuno slobodno i po
svojoj volji. Moe doi, sjesti, i ostati koliko eli. Moe otii ne udostojivi se pokloniti nijednu misao onome to ostavlja za sobom. Postoji nedvosmislena tendencija da se ta simbolika sauva. ovjek
tvrdoglavo ostaje kod stolca s etiri noge; novi se oblici vrlo teko
prihvaaju. Moemo pretpostaviti da bi ak i jahanje moglo nestati
bre od ovog oblika stolca, koji tako dobro predouje svoj smisao.
Dostojanstvenost sjedenja prvenstveno je sadrana u njegovu
trajanju. Dok od onoga koji stoji oekujemo mnogo od raznolikosti
njegovih mogunosti, koja znatno pridonosi potovanju koje osjeamo prema njemu, njegovoj pokretljivosti i ivosti, od onoga tko
sjedi oekujemo da ostane sjediti. Pritisak koji izaziva uvruje
njegov ugled, i to taj pritisak dulje traje, to on izgleda sigurniji.
Nema gotovo nijedne ljudske institucije koja nije iskoristila tu kvalitetu sjedenja; koja je ne bi koristila za svoje ouvanje i uvrenje.

324

Masa I mo

Pri sjedenju dolazi do izraaja tjelesna teina ovjeka. Da bi se

potvrdila, ona treba povieno sjedite. Ako ovjeka koji sjedi pogledamo zajedno s tankim nogama stolca, on stvarno djeluje teko. Neposredno na zemlji ovjek izgleda drukije; ona je tea i gua od
svakog stvorenja, tako da je pritisak na zemlju zanemariv. Od svih
oblika moi najosnovnija je ona koju vri samo tijelo. Ono se moe
istai veliinom, i zato mora stajati. Moe djelovati svojom teinom
i zato mora vriti vidljivi pritisak. To se dvoje objedinjuje kad ovjek ustaje s jednog sjedita i prelazi na drugo. Taj odnos najjasnije
izraava sudac koji za vrijeme rasprave sjedi i mie se to je manje
mogue a onda, kad treba izrei presudu, iznenada ustane.
Varijacije sjedenja u osnovi su uvijek varijacije pritiska. Presvuena sjedita nisu samo mekana, ve onome tko sjedi daju i podsvjestan osjeaj toga da sjedi na neem ivom. Poputanje presvlake sjedita, njezina elastina napetost ima u sebi neto od poputanja i napetosti ivog mesa. Moda je odbojnost, koju neki ljudi osjeaju prema premekaniim sjeditima, (povezana s tom slutnjom. Iznenaujue je koliko se udobnost sjedenja razvila i kod grupa ljudi
koji inae .uope nisu mekuci. U takvim je sluajevima rije o
ljudima kojima je vladanje postalo druga priroda i koji je na taj
nain esto i rado izraavaju u simboliki ublaenom obliku.

O leanju

Leanje je razoruanje ovjeka. Bezbroj radnji, poloaja i oblika ponaanja koji potpuno odreuju uspravljenog ovjeka, odlau
se kao odjea, kao da oni, za koje se on inae toliko trudi, u stvari
ne pripadaju njemu. Taj je vanjski proces paralelan s unutranjim
procesom padanja u san, u kojem se takoer mnogo toga odbacuje i
zanemaruje, to se inae ini neophodnim, odreeni zatitni mehanizmi i prisile miljenja, odjea duha. ovjek koji lei je toliko razoruan da je teko shvatiti kako je ovjeanstvo uspjelo preivjeti
uz spavanje. U doba divljatva ljudi nisu uvijek stanovali u peinama; a ak su i one bile opasne. Grane i lie, kojima se mnogi
divljaci preko noi zaklanjaju od vjetra, nisu nikakva zatita. udo
je da jo uvijek ima ljudi; morali su ve odavno biti istrijebljeni
dok ih je bilo jo malo, davno prije nego to su u zbijenim redovima pristupili svom samounitenju. Ve samo postojanje sna, njegova bespomonost, ponovno vraanje i trajanje pokazuje ispraznost.
svih teorija o prilagoavanju, koje za sve to je neobjanjivo uvijek
nastoje dati ista prividna objanjenja.
No, ovdje nije rije o tom dubljem i tee shvatljivom pitanju kako je ovjeanstvo u cjelini moglo preivjeti unato snu, ve o leanju i o koliini moi koje ono sadri u usporedbi s drugim poloajima ljudi. Kao to smo vidjeli, na jednom se polu nalazi onaj
tko stoji, koji izraava veliinu i samostalnost, i onaj tko sjedi, koji

0: fizikim poloajima...

325

izraava teinu i trajanje; na drugom se polu nalazi onaj tko lei;

njegova je bespomonost, osobito kad spava, potpuna. No, to nije
aktivna nemo, ona je nezamjetna i ne izraava se u postupcima. ovjek koji lei sve se vie odvaja od svoje okolice. Na svaki
nain on eli nestati u sebi. Njegovo je stanje nedramatsko. Neupadljivost mu moe dati odreenu, iako vrlo malu dozu sigurnosti.
On dovodi to vei dio svog tijela u dodir s drugim tijelom, lei
itavom svojom duinom, svugdje ili na to vie mogue mjesta dodiruje neto to nije on sam. ovjek koji stoji je slobodan i ne naslanja se ni na to; onaj koji sjedi vri odreeni pritisak; onaj koji
lei nije slobodan ni na jednom mjestu, jer se naslanja na sve na
to moe, a njegov se pritisak rasporeuje tako da ga vie gotovo
uope ne osjea.
Sigurno je vrlo impresivna i primamljiva mogunost da iznenada iz tako niskog poloaja skoi u najvii. Ona pokazuje koliko u
njemu jo ima ivota, kako je ovjek ak u snu malo uspavan, kako jo uvijek zamjeuje i uje sve to je vano, kako ga nita istinski ne iznenauje. Mnogi su vlastodrci naglaavali taj prijelaz iz
leeeg poloaja u uspravni. Dali su da se proire prie o tome kako
se Ikod njih te promjene zbivaju brzinom munje. Ovdje sigurno odreenu ulogu igra i elja za daljnjim rastom tijela, koji nam je uskraen nakon odreene ivotne dobi. Svi vlastodrci u osnovi ele
postati fiziki vei; najradije bi stalno imali u svojoj vlasti sposobnost rasta i primjenjivali je po potrebi; htjeli bi iznenada i neoekivano rasti u visinu, da bi prestraili i nadvisili one koji to ne mogu,
a onda se opet smanjiti, ali tako da ih pri tome nitko ne vidi, zato
da bi u slijedeoj prilici opet mogli pred svima narasti. ovjek koji
probuen skae iz kreveta, koji je moda jo pred koji trenutak spavao skluipan kao u majinoj utrobi, tom naglom kretnjom ponovno
prolazi proces rasta, pa ak i ako, na svoju alost, ne moe postati
vei nego to jest, ipak postaje barem onako velik kao to u stvari
jest.
Meutim, pored onih koji se odmaraju, postoje i oni koji lee
protiv svoje volje, koji su ranjeni i koji ne mogu ustati, iako bi to
htjeli.
Oni koji lee protiv svoje volje imaju tu nesreu da uspravljene
podsjeaju na progonjenu i pogoenu ivotinju. Hitac koji ih je pogodio nalik je na napuklinu, na velik korak na putanji koja vodi u
smrt, koja je iznenada postala strma. Pogoenoga treba dokrajiti.
Ako je pogoeno prije bilo vrlo opasno, onda je sada, dok je mrtvo,
i predmet mrnje. Progonitelji po njemu gaze, jer se ne moe braniti, guraju ga u stranu. Zamjeraju mu da kao mrtav jo uvijek
kri put ivima; on vie ne bi smio biti nita, ak ni prazno tijelo.
ini se da pad ovjeka, koji pada dublje, izaziva jo vie prezira i odbojnosti nego pad ivotinje. Mogli bismo rei da pogled na
pogoenog u uspravnom promatrau izaziva i prirodno i uobiaje-

326

Masa i mo

O fizikim poloajima...

327

no likovanje nad pogoenom ivotinjom i neugodni dojam koji ostavlja pali ovjek. Ovdje je rije o tome to se u uspravljenom ovjeku stvarno zbiva, a ne o onome to bi se trebalo zbivati. U odreenim okolnostima ta tendencija moe postati jo jaa. Mnogi koji
padaju djeluju strano na one koji su svjedoci njihova pada. Promatra onda ima osjeaj kao da ih je oborio on sam. Njegov osjeaj
moi raste brzo i skokovito, i vie ga nita ne moe obuzdati: on
prisvaja cijelu gomilu umiruih ili mrtvih. Tako postaje jedini koji
ivi, a sve je ostalo njegov plijen. To je najopasniji osjeaj likovanja,
te e onaj tko ga je jeidanput doivio u budunosti uiniti sve da se
on ponovi.
Ovdje je neobino vaan kvantitativni odnos izmeu onih koji
lee i onih koji stoje. Takoer nije svejedno u kojim okolnostima nailazimo na ljude koji lee. Rat i bitka imaju svoje vlastite obrede,
i posebno smo ih opisali kao masovni proces. Opisana se tendencija
moe potpuno iivjeti u odnosu na neprijatelja; njegova propast
ne povlai za sobom nikakve sankcije. U odnosu na njega ovjek moe osjeati ono to se ini prirodnim.

strah ni zabrinutost da e im netko opljakati tu imovinu ili da e

je ma bilo koji drugi nain izgubiti. Doputaju da ih slue, i to je
kao da netko slui njihovoj imovini; izbjegava se prirodna krutost
tog odnosa kao osobnog odnosa. ovjek ne pokazuje da sjedi na nekom stvorenju, kao to to ine svi koji sjede na stolcima. ovjek izgleda kao lijepo oblikovana i obuena vrea koja sadri sve to u
nju spada, pa onda dolaze sluge i posluuju tu vreu.
Za ovakvo je uanje karakteristina i pomirenost s onim to
se jo moe dogoditi. Isti bi taj ovjek isto tako uao da je prosjak; time se izraava da ni tada ne bi bio netko drugi. uanje
moe sadrati i jedno i drugo, imovinu i prazninu. Polazei od praznine, uanje je postalo osnovni poloaj za kontempliranje, a taj je
prizor dobro poznat svakome tko poznaje Istok. ovjek koji ui
odvojio se od drugih, ne optereuje nikoga i miruje povuen u sebe.

U miru, u nekom velegradu, ovjek koji pada i vie ne moe ustati, imat e drukije djelovanje na mnogobrojne promatrae. Svaki
e se od njih, ovisno o trenutku i svom karakteru, u odreenoj mjeri
ppistovijetiti s njim. Netko e proi, moda s grinjom savjesti, a
netko e se potruditi da mu pomogne. Ako uspije ubrzo ponovno
stati na noge, onda e promatrai osjeati zadovoljstvo zbog ponovnog uspravljanja ovjeka, koji je isto to i oni. Ako ne moe ustati,
onda e ga predati nadlenoj instituciji. Cak i jako civilizirani ljudi
pri tome uvijek osjeaju blag osjeaj prezira prema onom kome se
to dogodilo. Ljudi mu pruaju potrebnu pomo, ali ga istodobno iskljuuju iz zajednice uspravljenih, koja ga neko vrijeme vie ne
prima u cijelosti.

Pored pasivnog oblika bespomonosti, koji smo upoznali kod

leanja, postoji i vrlo aktivan oblik koji se neposredno odnosi na
prisutnog monika i koji tako upravlja ovjekovom vlastitom nemoi da se snaga monika poveava. Kleanje treba protumaiti kao
traenje milosti Osueni na smrt prua glavu krvniku; on se pomirio s time da e mu je odsjei. Ne poduzima nita protiv toga;
dranjem svog tijela olakava provoenje tue volje. No, on sklapa
ruke i u posljednjem trenutku jo moli monika za milost. Kleanje
je uvijek simuliranje posljednjeg trenutka, ak i kad je u stvarnosti
rije o neem potpuno drugom, o velikom laskanju koje pobuuje
panju. Onaj tko se na izgled pomiruje s time da e ga ubiti, pripisuje onome pred kim klei najveu mo, naime mo nad ivotom i
smrti. Netko tko je tako moan mora biti u stanju dozvoliti i svata
drugo. Velikodunost onoga koga drugi moli za milost jednaka je
bespomonosti onoga koji klei. Na taj se nain sugerira da je distanca izmeu njih tako velika da je moe premostiti samo veliina
monika; i ako monik ne iskae milost, onda se kasnije sam sebi
ini manjim nego u onom trenutku dok je pred njim jo netko
kleao.

uanje
uanje izraava nepostojanje potreba, povlaenje u samoga sebe. ovjek se zaokruuje koliko moe i od drugih ne oekuje nita.
Odrie se svake aktivnosti koja bi mogla ukljuiti druge. Ne dogaa se nita to bi moglo izazvati neku reakciju. ovjek koji ui izgleda miran i zadovoljan; od njega se ne oekuje da e napasti, zato to je zadovoljan, bilo zato to ima sve to treba ili zato to vie
nita ne zahtijeva. Prosjak koji ui, izraava da bi bio zadovoljan
sa svime to mu damo; on ne radi nikakve .razlike.
Orijentalni oblik uanja, kakvo je uobiajeno kod bogatih ljudi i njihovih gostiju, sadri neto od njihova specifinog stava prema imovini. Oni djeluju tako kao da cijelu imovinu nose u sebi, kao
da su potpuno sigurni u nju; sve dok ue, .ne pokazuju nikakav

Kleanje

Dirigent
Najslikovitiji izraz moi jest nastup dirigenta. Karakteristina je
svaka pojedinost njegova ponaanja pred drugima, i sve to ini
rasvjetljava prirodu moi. ovjek koji ne zna nita o moi, mogao

Slava
Masa i mo

329

bi zakljuiti kakve su njezine znaajke na temelju paljivog promatranja dirigenta. Postoji vrlo uvjerljiv razlog zato to nitko do sada nije uinio: ljudima se ini da je najvanija stvar glazba koju
dirigent izaziva, te da je potpuno jasno da ovjek ide na koncerte
zato da bi uo simfonije. U to najvie vjeruje sam dirigent; on vjeruje da se sve to radi nalazi u slubi glazbe koju on mora tono
prenijeti, i nita drugo.

intenzitetu pljeska. Pobjeda i poraz pretvaraju se u oblik u kojem

se organizira njegov duevni ivot. Nita drugo nije vano, sve drugo to inae postoji u ivotu, ovdje se preobraava u pobjedu i poraz.
Za vrijeme izvedbe dirigent je voa za masu u dvorani. On stoji
na njezinu elu i okrenut joj je leima. On je taj koga slijede, jer
on ini prvi korak. No, ne iskorauje nogom, ve podie ruku. Unutranji tijek glazbe, koji izaziva ruka, predstavlja put kojim bi prelazio nogama idui ispred ostalih. Njime vodi gomilu u dvorani. Za
vrijeme cijelog jednog djela masa uope ne vidi njegovo lice. On je
neumoljiv, nema odmora. Pred njima stalno stoje njegova lea, kao
da su ona njihov cilj. Kad bi se jedanput okrenuo, te bi opinjenosti
nestalo. Put kojim idu vie ne bi bio put, i oni bi sjedili razoarani
u umrtvljenoj dvorani. No, ovjek ne moe biti siguran u to da se
nee okrenuti. Jer, dok ga publika slijedi, on mora ovladati armijom
profesionalnih glazbenika koja se nalazi pred njim. I u tome mu pomae ruka, ali ona ne oznaava samo korake, kao za ljude iza njega, ve izdaje zapovijedi.
Njegov pogled, koji je maksimalno intenzivan, obuhvaa cijeli
orkestar. Svaki lan osjea da ga on vidi, ali jo vie da ga uje.
Zvukovi glazbala su miljenja i uvjerenja na koja on najstroe pazi.
On je sveznajui, jer, dok glazbenici imaju pred sobom samo svoje
glasove, on ima u glavi ili na pultu cijelu partituru. On tono zna
to je u svakom trenutku kome dozvoljeno. Budui da pazi na sve
zajedno, dirigent uiva ugled sveprisutnog. On je, tako rei, u svaijoj glavi. Zna za svakog to treba raditi, a zna i to svatko stvarno
radi. On, iva zbirka zakona, spaja obje strane svijeta morala. Rukom zapovijeda to se treba dogoditi a spreava ono to se ne smije dogoditi. Oslukuje da li e u zraku uti neto zabranjeno. Tako
dirigent za orkestar stvarno predstavlja cijelo djelo, u njegovoj simultanosti i slijedu i, kako se za vrijeme izvedbe svijet ne smije
sastojati ni od ega drugog osim tog djela, on je za to vrijeme vladar svijeta.

328

Dirigent smatra sebe prvim u slubi glazbe. On je njome toliko

ispunjen da uope ne moe doi na pomisao o nekom drugom, izvanglazbenom smislu svoje djelatnosti. Nitko se kao on, ne bi toliko
zaudio tumaenju koje slijedi.
Dirigent stoji. ovjekova uspravljenost kao stara uspomena jo
uvijek igra ulogu u mnogim prikazima moi. On stoji sam. Oko
njega sjedi orkestar, iza njega sluaoci, te upada u oi da on stoji
sam. Stoji na povienom mjestu i vidljiv je i s lica i s lea. S lica
njegove kretnje djeluju na orkestar, a otraga na sluaoce. Stvarne
upute daje samo rukom, ili rukom i tapiem. On odjedanput sasvim
malenim pokretom oivljava ovaj ili onaj glas, a prisiljava na utnju sve one koje eli. Na taj nain ima vlast nad ivotom i smrti
glasova. Jedan glas koji je ve dugo mrtav moe na njegovu zapovijed oivjeti. Razliitost glazbala predstavlja razliitost ljudi. Orkestar je kao skup najvanijih tipova ljudi. Njihova spremnost na
poslunost omoguuje dirigentu da ih preobrazi u jednu cjelinu,
koju onda predstavlja tako da bude vidljiva svima.
Djelo koje izvodi, i koje je u svakom sluaju sloeno, zahtijeva od njega da bude paljiv. Njegove su glavne osobine prisebnost
i brzina. On mora brzinom munje reagirati prema onom koji prekri
zakon. Zakoni mu se predaju u obliku partiture. I drugi ih imaju
pred sobom, tako da mogu kontrolirati njihovo izvrenje, no samo
on odreuje i samo on na licu mjesta presuuje o grekama. injenica da se to dogaa javno, da je vidljivo u svim pojedinostima, daje
dirigentu poseban osjeaj samosvijesti. On se navikava na to da ga
svi uvijek gledaju, te mu bez toga postaje sve tee.
Mirno sjedenje sluaoca isto je tako cilj dirigenta kao i poslunost orkestra. Na sluaoce se vri prisila da ostanu nepomini. Prije
koncerta, prije dolaska dirigenta, sluaoci razgovaraju i prolaze jedni
pored drugih. Nikoga ne smeta prisutnost glazbenika, nitko im ne
poklanja panju. Onda se pojavljuje dirigent. Sve se stia. On staje
na podij, iskaljava se, podie tapi: svi prestaju govoriti i postaju
nepomini. Ne smiju se micati sve dok on dirigira. Cim zavri,
moraju pljeskati. Sva se njihova elja za kretanjem, koju je u
njima probudila i intenzivirala glazba, mora gomilati do samog kraja, a onda izbiti iz njih. On se klanja pred rukama koje pljeu. Zbog
njih se vraa onoliko puta koliko one ele. Predan je na milost i nemilost samo tim rukama, za njih stvarno ivi. Njemu se klie onako
kao to se nekad klicalo pobjedniku. Veliina pobjede izraava se a

Slava
Zdravoj je slavi svejedno tko o njoj govori, jer ne radi nikakve
razlike; njoj je jedino bitno da se izgovori ime. Ravnodunost koju
slavohlepan ovjek osjea prema onima koji izgovaraju njegovo ime,
a posebno njihova jednakost u odnosu na njega, otkrivaju podrijetlo
njegove strasti iz masovnih procesa. Njegovo se ime skuplja u masi.
Njegovo ime ivi svojim vlastitim strasnim ivotom pored njega i
tek neznatno, ovisno o tome kakav on zapravo jest.

330

Masa I mo

Masa slavohlepnog sastoji se od sjena, od stvorenja koja uope

ne moraju biti iva, samo ako e jedanput moi uiniti jedno: izrei odreeno ime. Poeljno je da ga izgovaraju esto te da ga izgovaraju pred mnogima, dakle u zajednici, tako da ga mnogi naue i
ojaaju izgovarajui ga. No, slavnom je ovjeku potpuno svejedno
ono ime se te sjene inae bave, njihova veliina, izgled, hrana, rad.
Sve dok vlasnik imena vodi brigu o onima koji izgovaraju njegovo
ime, dok pokuava stei njihovu naklonost, dok ih podmiuje, podstie ili udara biem, on jo uope nije slavan. On tek uvjebava
kadrove za svoju kasniju vojsku sjena. Slavu stjee tek onda kad
moe dozvoliti sebi da im uope ne obraa panju, a da pri tome nita ne izgubi.
Razlike izmeu bogatog, vlastodrca i slavnog mogli bismo saeti ovako:
Bogati sakuplja gomile i krda. Njih predstavlja novac. Njega
ne zanimaju ljudi; dostatno mu je da ih moe kupiti. .
Vlastodrac sakuplja ljude. Gomile i krda mu ne znae nita,
osim ako ih ne treba za pridobivanje ljudi. No, on treba ljude koji
ive, da ih poalje pred sobom ili da ih povede sa sobom u smrt.
Pokojnici i potomstvo ga neposredno ne zanimaju.
Slavni sakuplja zborove. On od njih jedino eli uti svoje ime.
Svejedno mu je da li su mrtvi ili ivi, ili jo neroeni, samo ako su
dostatno veliki i ako jedanput naue izgovarati njegovo ime.

Raunanje vremena
Za sve vee politike formacije red postaje najvaniji.
Raunanje vremena regulira sve zajednike djelatnosti ljudi.
Mogli bismo rei da je raunanje vremena najlaskaviji atribut svake
vladavine. Novonastala vlast, koja se eli potvrditi, mora se pozabaviti novom organizacijom vremena. ini se da s njom poinje vrijeme; svakoj je novoj vlasti jo vanije da ne proe. Iz njezinih je
zahtjeva prema vremenu vidljiva megalomanija svake vlasti. Hitlerovo carstvo nije potrajalo tisuu godina. Cezarov je julijanski kalendar trajao dulje: jo dulje postoji ime mjeseca koji je po njemu
dobio ime. Od povijesnih linosti samo je August uspio dobiti trajno
ime mjeseca koji je nazvan po njemu. Drugi su privremeno davali
mjesecima svoje ime; no, njihova su se imena sruila zajedno s njihovim statuama.
Najvei utjecaj na raunanje vremena imao je Krist; on je u
tome nadmaio samog Boga, od ijeg stvaranja svijeta Zidovi raunaju vrijeme. Rimljani su raunali vrijeme prema osnutku svog gra-

Raunanje vremena

331

da, a tu su metodu preuzeli od Etruana; u oima svijeta to je dosta

doprinijelo nasilnoj propasti Rima. Mnogi su se osvajai zadovoljavali
time da svoja imena ubace negdje u kalendar. Napoleon je navodno
gajio nadu u 15. kolovoz. Povezanost imena s redovitim vraanjem
vremena ima u sebi neto neodoljivo. ini se da elju vlastodraca za
tim da se na ovaj nain ovjekovjee, nimalo ne oslabljuje injenica
da ogroman broj ljudi ne zna za podrijetlo neke oznake vremena.
Nitko jo nije uspio dati ime cijelom jednom godinjem dobu, ali su
zato cijeli nizovi stoljea dobili ime po jednoj dinastiji. Kineska se
povijest rauna po njima: govori se o vremenu dinastije Han ili Tang.
Od njihova sjaja imaju koristi i male i jadne dinastije, koje je bolje
zaboraviti. Kod Kineza se ovjekovjeenje obitelji, a nn pojedinaca,
pretvorilo u metodu raunanja vremena.
No, odnos vlastodrca prema vremenu ne iscrpljuje se u njegovu
tatom odnosu prema vlastitom imenu. Nije rije samo o tome da
se ve postojeim jedinicama daju nova imena, ve i o samom 'raunanju vremena. Povijest Kineza poinje takvom jednom organizacijom. Ugled legendarnih najstarijih vladara velikim dijelom poiva
na uspjenoj podjeli vremena koja im se pripisuje. Postoje posebni
slubenici zadueni za kontrolu te podjele. Ako zapuste svoju dunost, eka ih kazna. Kinezi su se stvarno stopili u jedan narod tek
zahvaljujui zajednikom raunanju vremena.
Civilizacije se najlake daju razgraniiti prema raunanju vremena. Njihovo odranje ovisi o trajnosti njihove, pravilima odreene
tradicije. One se raspadaju kad se vie nitko ne brine za tu tradiciju. Njihova civilizacija propada onda kad se raunanje vremena prestane shvaati ozbiljno. U tom smislu postoji izvjesna analogija sa
ivotom pojedinca. ovjek koji vie ne eli znati koliko ima godina,
okonao je svoj ivot, i ako to ne moe znati, vie ne ivi. Razdoblja
vremenske dezorijentacije u ivotu pojedinaca, kao i u ivotu cijelih kultura, predstavljaju sramotna razdoblja, koja se nastoje to bre izbrisati iz sjeanja.
Jasni su praktini razlozi za to ogromno znaenje koje je stekla
podjela vremena. Ona obuhvaa vee zajednice ljudi koji ive ratrkani, tako da ne vide jedan drugoga. U maloj hordi, koja se sastoji od pedeset lanova, svaki zna to drugi radi. Svi se lako okupljaju na zajednike vjebe. Njihov se ritam odvija u odreenim
raspoloenjima hajke. Oni pleu svoju postojanost, kao to pleu tota drugo. Vie nije vano vrijeme izmeu jedne hajke i druge. Ukoliko ono postane vano, moe se lako priopiti zato su ljudi blizu.
Sa svakim proirenjem zajednice postaje sve neophodnije da se vodi
rauna o tonom vremenu. Udarci bubnja i vatreni signali slue komuniciranju preko velike udaljenosti.
Poznato je da su ivoti pojedinaca sluili kao prve vremenske
oznake veih grupa ljudi. Kraljevi koji su vladali u odreenom razdoblju utjelovljavali su to vrijeme za sve. Njihova je smrt uvijek

332
Masa i mo

oznaavala jedno vremensko razdoblje, bez obzira na to da li je do

nje dolo zato to su oslabili ili kasnije, u skladu s njihovim prirodnim
ivotnim vijekom. Oni su bili vrijeme, izmeu jednog i drugog
vrijeme je stajalo, tako da se nastojalo da se takva meuvlaa
interregna to vie ogranie.

Dvor
Dvor je prvenstveno zamiljen kao sredite, kao toka prema
kojoj se svi orijentiraju. Vrlo je stara ovjekova sklonost da se
kree oko nekog sredita, a zamijetili smo je ve kod impanzi. No,
prvotno je i to sredite bilo pokretno. Ono je moglo nastati tu ili
tamo, i kretalo se s onima koji su se kretali oko njega. Sredite se
tek postupno uvrstilo. Veliko kamenje i drvee bili su uzor za sve
to se ne mie s mjesta. Od drvea i kamenja su onda kasnije izgraene najtvre rezidencije. Neprestano se naglaavala njihova postojanost. Tekoe pri izgraivanju takvog sredita, dovlaenje kamenja iz velike daljine, broj ljudi koji su sudjelovali u tom poslu,
samo vrijeme koje je zahtijevala gradnja, sve je to pridonosilo poveanju njegova ugleda kao neeg postojanog.
No, to postojano sredite malog svijeta, koji se zahvaljujui njemu pretvorio u poredak, jo uvijek nije bio dvor. Dvoru pripada jezgra dosta velikog broja ljudi, koji su vrlo pomno ugraeni u dvor,
kao da su i sami dio graevine. Oni su, kao i same prostorije, poredani na razliitim udaljenostima i visinama. Njihove su dunosti
precizno i detaljno odreene. Oni smiju izvravati samo te dunosti
i nita vie. Ali, u odreeno vrijeme okupljaju se da bi iskazali potovanje vladaru, ne naputajui pri tome svoju ulogu, ne zaboravljaju svoje mjesto i potpuno su svjesni svojih ogranienja.
Izraavanje vjernosti sastoji se u tome da budu prisutni, okrenuti prema njemu i sakupljeni u gomili, ali ipak ne previe blizu,
da budu njime Zaslijepljeni, da ga se plae i da od njega oekuju
sve. U toj posebnoj atmosferi, u sjaju, strahu i milosti, koji se ravnomjerno isprepliu, provode svoj ivot. Osim toga, za njih ne postoji
gotovo nita drugo. Oni su se, tako rei, nastanili na samom suncu te
time dokazuju drugim ljudima da se i tamo moe ivjeti.
Jedino to je svima njima zajedniko jest opinjenost pogleda
kojim uvijek prate vladara. Po tome su od prvog asa svi jednaki.
Po tom nepromjenljivom pravcu gledanja imaju u sebi neto od mase, ali, tek obrise mase i nita vie, jer isti taj prizor svakoga od
njih podsjea na njegovu dunost, koja se razlikuje od dunosti svih
drugih dvorjanika.

Rastue prijestolje...

333

Dranje dvorjanika trebalo bi prijei na sve druge podanike.

Ono to dvorjanici rade uvijek, podanici bi morali initi s vremena
na vrijeme. U odreenim prilikama, na primjer onda kad kralj ulazi
u grad, moraju ga doekati svi njegovi stanovnici, kao to ga
inae doekuju dvorjanici u palai, da bi mu odjedanput i jo oduevljenije izrazili vjernost koju mu odavno duguju. Blizina dvora
treba primamiti sve podanike u prijestolnicu, gdje se ljudi zaista
okupljaju u velikim, koncentrinim krugovima oko unutranjeg kruga
dvorjanika. Prijestolnice rastu oko dvora, a njihove kue predstavljaju trajno izraavanje vjernosti dvoru. Kralj im se, velikoduno, kako mu to dolikuje, oduuje raskonom graevinom.
Dvor je dobar primjer kristala mase. Ljudi koji ga tvore imaju
potpuno odvojene funkcije te se jedni drugima ine vrlo razliitim.
No, u oima drugih svi oni ba kao dvorjanici imaju u sebi neto isto i tvore jednu cjelinu, koja zrai istim unutranjim stavom.

Rastue prijestolje bizantskog cara

Nagli rast uvijek je ostavljao snaan dojam. Ljudi se nisu toliko udili neijoj stalnoj tjelesnoj veliini koliko tome kad bi neki
mali lik ustao sa stolca i pred oima promatraa narastao do divovskih razmjera. Takvi su likovi dobro poznati iz mitova i bajki mnogih naroda. Svjesno koritenje tog preobraaja lika u svrhu moi nalazimo u Bizantu 10. stoljea. Liudprand iz Kremone, poslanik Otta
I, ostavio nam je slijedei opis svog prijema kod bizantskog cara.130
Pred kraljevskim je prijestoljem stajalo mjedeno ali pozlaeno drvo, ije su grane bile pune razliitih ptica, takoer od mjedi
i pozlaenih, koje su sve zajedno pjevale, svaka na svoj nain. Kraljevsko je prijestolje bilo tako vjeto napravljeno da se as inilo
da je kralj nie, as vie a as visoko uzdignut. Ogromni lavovi, ne
znam da li od 'metala ili drva, ali pozlaeni, stajali su u neku ruku
kao uvari prijestolja te su repom udarali o pod i rikali otvarajui
ralje i miui jezikom. Dakle, u toj su me dvorani dva eunuha izvela pred cara. Kad sam uao, lavovi su zarikali, a svaka ptica zacvrkutala na svoj nain, ali ja se nisam ni udio ni plaio, zato to
sam se prije toga o svemu raspitao kod ljudi kojima je sve to bilo
doibro poznato.
Kad sam trei put pao niice i onda podigao glavu, vidio sam
cara, koji je prije sjedio na relativno povienom poloaju, uzdignutog gotovo do stropa dvorane i u drugoj odjei. Ne shvaam kako
se to dogodilo, osam ako ga nisu podigli na isti nain kao to se podie mjera razine na prei. Tom prilikom car nije sam izgovorio nijednu jedinu rije, jer, ak da je to i elio, to se ne bi pristojilo na

334
Masa i mo

ovako velikoj razdaljini. Meutim, preko svog logoteta ili kancelara

raspitivao se o ivotu i zdravlju mog gospodara. Kad sam mu na to
odgovorio na dolian nain, udaljio sam se na mig svog tumaa pa
su me odveli u odaje koje su mi bile dodijeljene.-
Dok poslanik pada niice pred carem i glavom dotie pod, carevo prijestolje raste u visinu. Ponienje jednoga koristi se za uzdizanje drugoga. Distanca izmeu njih dvojice, koja se zbog prijema
previe smanjila, ponovno se uspostavlja vertikalno. Umjetni pjev
ptica i umjetna rika lavova nadilazi umijee s kojim je napravljeno
rastue prijestolje. Taj rast predoava poveanje moi; lako je prepoznati njezinu prijetnju poslaniku strane sile.

Megalomanske ideje paralitika

to ovjek zapravo podrazumijeva pod veliinom? Ta se rije
upotrebljava u toliko mnogo znaenja da bismo mogli napustiti svaku nadu da emo ikada jasno shvatiti njezin smisao. to se sve do
sada nije nazivalo velikim? Ovdje nalazimo ono najproturjeni je i
najsmjenije zajedno s dostignuima bez kojih se uope ne moe zamisliti ivot dostojan ovjeka. Upravo zbog svoje nejasnoe ta rije
veliina izraava neto bez ega ljudi vie ne mogu ivjeti. Zato je
moramo pokuati shvatiti u njezinoj mnogoznanosti, pa je moda
najbolje da se pribliimo veliini kako je zamiljaju jednostavni
ljudi tamo gdje se ona pojavljuje u najkonkretnijem i najvidljivijem obliku.
Ovdje nam kao 'naruena dolazi bolest koja je iroko rasprostranjena i dobro istraena. Za paralizu, osobito za klasian sluaj paralize, karakteristino je masovno stvaranje megalomanskih ideja.
One se izmjenjuju u ivopisnom slijedu, a mogu se lako izazvati i
izvana. Svaki paralitik nema takve ideje, jer postoje i depresivni oblici te bolesti, koje karakterizira ideja o vlastitoj neznatnosti; u nekim se sluajevima jedne izmjenjuju s drugima. No, ovdje nas ne zanima analiza te bolesti kao takve. Zanima nas konkretan skup megalomanskih ideja u odreenim dobro poznatim i opisanim sluajevima.
Upravo nam mnotvo tih ideja, njihova naivnost i lakoa s kojom
se izazivaju, ono zbog ega ih normalan ovjek, to znai onaj koji ne boluje od paralize, smatra besmislenim, omoguuje iznenaujue spoznaje o veliini. italac mora biti malo strpljiv, pri nabrajanjima koja slijede. Neophodno je da ih ujemo u to potpunijem
obliku prije nego to pokuamo ispitati njihov smisao. Uostalom,
oba bolesnika, o kojima e biti rije, spadaju u vrijeme vilhelminske
Njemake, a ta je okolnost vana za neke od njihovih predodbi.

Megalomanske Ideje paralitika

335

Jedam sredovjeni trgovac, koga su doveli u Krapelinovu kliniku, rekao je o sebi ovo:
Da je poludio od napora i jurnjave, ali da je sada opet duevno potpuno zdrav, samo jo malo nervozan. Njegova se radna energija, zahvaljujui dobroj njezi na klinici, jako poveala, tako da
moe mnogo raditi. Zbog toga ima i dobre izglede na uspjeh, jer
uskoro, nakon otputanja iz bolnice, namjerava osnovati veliku tvornicu papira, za koju e mu jedan prijatelj dati potreban novac. Osim
toga mu je Krupp, kojeg taj prijatelj dobro poznaje, stavio na raspolaganje jedno dobro kod Metza na kojem e voditi veliki povrtnjak; taj je kraj vrlo dobar i za vinograde. Osim toga, nabavit e
etrnaest konja za rad na zemlji i pokrenuti ivu trgovinu drvom,
koja mu sigurno mora donijeti lijepu zaradu. Na primjedbu da se
svi ti poslovi ipak nee odvijati tako lako i da e zahtijevati prilina
sredstva, on je uvjereno odgovorio da e sve to svladati zahvaljujui svojoj velikoj radnoj energiji; uz te odline izglede na zaradu1 nee
mu nedostajati ni novca. Istodobno nam je indirektno rekao da se
za njega zanima i car, koji e mu dozvoliti da ponovno uzme plemiki
naslov, koji je njegov djed odbacio zbog siromatva; u stvari ve bi
i sada smio nositi taj naslov. Sve je to bolesnik
rekao mirnim,
poslovnim tonom; pri tome se ponaao prirodno.13'
Lako ga je potai na to da proiri svoje planove. Ako mu netko ukae na to da bi se isplatilo i uzgajanje peradi, on ga odmah
poinje uvjeravati da e, naravno, drati i purane, biserke, paune i
golubove, toviti guske i otvoriti fazaneriju.
Njegova je bolest privukla panju okolice tek zbog njegovih
velikih kupnji i planova. Kad je primljen na kliniku, osjeao je velik poticaj za rad, duhovni i tjelesni, kao nikada prije. Rekao je da
tu, gdje mu se jako svia, eli pisati pjesme, u emu je bolji od Goethea, Schillera i Heinea... Da e izumiti velik broj novih strojeva,
preurediti kliniku, izgraditi katedralu veu od kolnske, postaviti oko
klinike zatitni stakleni zid. Da je genije, da govori sve jezike na
svijetu, da e napraviti crkvu od lijevanog elika, dobiti od cara najvie odlikovanje, pronai sredstvo za umirenje luaka, pokloniti klinikoj knjinici 1000 knjiga, uglavnom filozofska djela, da ima samo
boanske misli. Te su se megalomanske ideje neprestano mijenjale,
nastale bi u trenu, a onda bi jednu brzo zamijenila druga ... Bolesnik je govorio, pisao i crtao bez odmora, na brzinu naruivao sve to
se nudilo u novinskim oglasima, ivene namirnice, vile. odjeu, sobni namjetaj. Cas je bio grof, as general-pukovnik, as bi poklonio
caru cijeli poljski artiljerijski puk. Ponudio se da cijelu kliniku preseli gore na brijeg.
Pokuajmo uvesti neku vrstu privremenog reda u ovaj kaos!
Tu najprije postoji neto to bismo mogli nazvati sklonou prema
visini: on eli sagraditi katedralu viu od katedrale u Kolnu i kliniku preseliti na brijeg. Na taj nain njemu samom pripada visina koju postie. To se, preneseno na ljudske odnose, izraava u plemstvo

Megalomanske ideje paralitika

337
336

Masa i mo

njegova djeda; on je i sam grof, u vojnoj hijerarhiji je generalpu-kovnik. Car se zanima za njega, on ga moe potaknuti na to da mu
dodijeli odlikovanja, poklanja mu cijeli puk. Time se izraava da eli
biti vii od cara.
Isti se poriv protee na duhovno podruje: on kao genije govori sve jezike svijeta, kao da su jezici neka vrsta genijevih podanika
i on je taj koji e nadmaiti najuvenije pjesnike koje poznaje, Goethea, Schillera i Heinea. ovjek ima osjeaj da pri toj sklonosti prema visini nije bitno to da se gore ostane, nego da se gore brzo stigne.
Stalno se eli naglo popeti u visinu, i svaka je prilika za to dobra.
Pokazuje se da se lako moe nadmaiti ono to se do sada smatralo
najviim. Postavljaju se novi visinski rekordi. Ne moemo se oteti
pomisli da se kod tih visinskih rekorda u stvari radi o rekordima
rasta.
Druga, isto tako uoljiva tendencija jest tendencija stjecanja.
On spominje tvornicu papira i trgovinu drvom, veliki povrtnjak, vinograde i konje. Meutim, nain na koji prihvaa sugestiju o uzgajanju peradi pokazuje da to stjecanje jo uvijek ima istinski arhaine
karakteristike. Radi se o mnoenju svega mogueg, osobito svega
ivog, onog to se rado mnoi. On spominje purane, biserke, paune,
golubove, guske i fazane kao posebne vrste, i kod svih njih igra odreenu ulogu predodba da se uzgajanjem mogu beskonano razmnoiti. Stjecanje je ovdje jo uvijek ono to je prvotno bilo: poticanje
prirodnih masa na razmnoavanje, od kojeg onda ovjek ima koristi.
Trea je sklonost prema rasipanju. On naruuje sve to se nudi u novinskim oglasima, ivene namirnice, vile, odjeu, sobni namjetaj. Da je slobodan i da zaista ima novaca, on bi sve te stvari
zaista kupio. Meutim, ne moemo rei da bi ih nagomilao. Sigurno
je da bi s njima postupao isto tako irokogrudno kao s novcem, i
da bi ih razdijelio svim moguim ljudima. uvanje ga zanima isto
onako malo kao i posjedovanje. On vidi stvari koje bi elio kupiti pred sobom na gomili, ali samo tako dugo dok ih ne posjeduje.
Njemu je vanija dinamika posjedovanja nego samo posjedovanje.
Njegova je gesta, koja se doima kao dvostruka, u osnovi jedna te
ista: uzimanje i odbacivanje punim rukama. Rije je o gesti veliine.
Okrenimo se sada jednom drugom sluaju, sluaju jednog trgovca istih godina, kod kojeg se paraliza oituje u burnijem obliku.
I kod njega je sve poelo s velikim planovima: iznenada je bez ikakvih sredstava kupio kupalite za 35 000 maraka, naruio ampanjca
za 14 000 maraka i bijelog vina za 16 000 maraka da bi otvorio gostionicu. Na klinici je neprestano brbljao: Da e se dati poveati
tako da bude teak etiri stotine kila; da mu u ruke stavljaju eline
ipke te da nosi elina odlikovanja teka dvjesto kila; da je pomou
jednog elinog stroja napravio sebi 50 Crnkinja i da e uvijek
imati 42 godine; da se eni groficom starom 16 godina koja po-

sjeduje imetak od 600 milijuna maraka, i koja je od pape dobila

zlatnu ruu za krepost. Da ima konje koji ne jedu zob, zatim stotinu zlatnih dvoraca s labudovima i kitovima od materijala od kojeg se rade oklopna kola; da je doao do velikih pronalazaka, izgradio caru dvorac za 100 milijuna, da je s carem na ti, da je od velikog vojvode dobio 124 odlikovanja, i da svakom jadniku poklanja
pola 'milijuna maraka. Pored toga nalazimo i paranoine ideje. Pet
puta su ga htjeli ubiti, svake mu noi isisavaju iz stranjice dva vjedra krvi, pa e zato dati da se tamniarima odrubi glava, da ih razderu psi, i da on gradi parnu giljotinu.132
Ovdje je sve ve mnogo krue i jasnije: radi se o golom rastu,
0 rastu samom, koji se moe izmjeriti teinom od etiri stotine kila
do koje je narastao. Radi se o snazi, on daje da mu u ruke stave e
line ipke. Radi se o najteem i najtrajnijem odlikovanju: eljeznim
odlikovanjima tekim dvjesto kila; on je dostatno snaan da ih no
si. Radi se o potenciji i zaustavljanju godina: on e sa svojih 50
Crnkinja uvijek imati 42 godine. Za njega je dobra najkreposnija,
najbogatija i najmlaa nevjesta. Njegovim je konjima zob preprosta. Labudovi u njegovih 100 zlatnih dvoraca istodobno su ene i u
svakom sluaju u suprotnosti s njegovim Crnkinjama; kitove posje
duje zato to su najvea stvorenja koja postoje. Vana mu je i ne
ranjivost. Spominje dodue u vezi s kitovima oklopna kola, ali
1 inae vrlo mnogo govori o metalima. Dvorac za cara stoji stotinu
milijuna, kojima on raspolae; zbog toga su on i car, naime zbog tih
milijuna, na ti. Postoje milijuni jadnika, i svaki je od njih polovica
neega; to ga vjerojatno potie na to da svakome od njih pokloni
pola milijuna. U svojoj egzaltiranosti on je, naravno, rtva progona.
Tako vanoj linosti nije dostatan jedan pokuaj ubojstva. Njegovo
je pravo da zapovijeda da se tamniarima koji mu siu krv (odostra
ga, to pokazuje njihov nii poloaj) odrubi glava za njihova nedjela
i da ih rastrgnu psi. No, od staromodne hajke pasa bra je parna gi
ljotina, koju gradi za masovna pogubljenja.
to je neto skuplje, to je via navedena cijena, to se vie tisua pri tome spominje, to vie ga ono privlai. Novac ponovno ima
svoj stari masovni karakter. On se skokovito i sve bre mnoi, za
as se stie do milijuna a onda, kad se jedanput dosegne milijun, milijuni igraju odluujuu ulogu. Znaenje te rijei ima neto bljetavo, ona se odnosi na ljude i na novane jedinice. Najvanija je znaajka mase, njezin nagon za rastom, potekla iz novca. Veliina vlada
pomou milijuna.
Stjecanje i rasipanje jesu, kao i prije, dvostruki aspekt jedne jedine kretnje; kupovanje i poklanjanje sredstava za njegovu ekspanziju, kao i sve ostalo. Za razliku od one sklonosti prema visini,
ovu bismo mogli nazvati rastom u irinu. Za njega nema razlike izmeu kupovanja i poklanjanja; mnotvom svog novca prekriva predmete dok ih ne uvue u sebe, a novcem i predmetima obasipa ljude
sve dok ih ne pridobije.

338

Masa I mo

Ovdje ponovno nalazimo, u naivnom i zato naroito uvjerljivom obliku, onu tradicionalnu osobinu kraljeva koja nam je tako
dobro poznata iz bajki ili iz povijesti: dareljivost. Za jednog se zapadnoafrikog crnakog kralja iz 14. st. pria da je na hodoau u
Meku kupio cijeli grad Kairo, to je bio pothvat koji se ne zaboravlja. Hvalisanje kupovanjem je jo i danas jako raireno, a isto tako
i hvalisanje rasipanjem. Spornim kraljevima novca dananjeg vremena od svih su manifestacija veliine ostali jo samo ogromni javni
darovi. Na se bolesnik razbacuje dvorcima za 100 milijuna i nalazi
spremnog primaoca u caru.
Njegove su megalomanske ideje sigurno vrlo raznolike, no, nemamo dojam da se on zbog njih preobraava. On uvijek ostaje ono
to jest, i onda kad je teak etiri stotine kila, kad se eni svojom 16godinjom kreposnom groficom ili kad je s carom na ti. Naprotiv,
sve to mu dolazi izvana, koristi se za njega samog. On je vrsta i
sredinja toka svemira, on osvaja tako to jede i raste, ali se nikada
ne pretvara ni u to drugo. Nestalnost ideja je njegova hrana;
njihovo mu je mijenjanje i raznolikost vano zato to eli rasti na
sve mogue naine; no, to nije nita drugo nego raznolikost hrane.
Njihova arolikost vara; rije je samo o ivosti apetita, i nita vie.
Raznolikost njegovih megalomanskih ideja mogua je samo zato to se on ne zadrava ni na jednoj od njih. Dostatno je da se pojavi samo jedna, i ona se odmah ispunjava. Prirodno je da ovjek
mijenja ciljeve kad ih tako brzo dostie. No, kako to da bolesnik ne
osjea nikakav otpor prema svojim idejama? Bez obzira na to kakvu
mu mo i bogatstvo, kakve mogunosti njegove vlastite ekspanzije
obeava neka rije dostatno je da mu se ta rije spomene i on
ve vjeruje da je sve to ona sadri ve ostvareno. ini se da je ta
lakoa povezana s time da on uvijek osjea masu na jednoj strani.
Masa je za njega uvijek prisutna, bilo da se radi o 600 milijuna maraka miraza, 100 zlatnih dvoraca ili 50 crnkinja koje stvara svojim
eljeznim strojem. ak i onda kad se na .neto ljuti, kao ,npr. na tamniara, odmah ima pri ruci hajku pasa koji e ih na njegovu zapovijed napasti i rastrgati. Meutim, kad razmilja o odrubijivanja
glava, odmah izumljuje parnu giljotinu, koja masovno odrubljuje
glave. Masa je uvijek iza njega, a ,ne protiv njega, a kad se jedanput iznimno nae protiv njega, onda se sastoji od onih koji su ve
pogubljeni.
Iz prethodnog se sluaja sjeamo da su svi bolesnikovi poduhvati, osobito oni poljoprivredni, cvjetali. Sve vrste peradi samo ekaju
na to da se njemu za ljubav ponu razmnoavati, a kad je osjetio
elju da uini neto za kliniku biblioteku, odmah se kod njega nalo
tisuu knjiga. Za kupovanje i poklanjanje oba bolesnika odmah
imaju na raspolaganju onoliko tisua i milijuna koliko mogu zamisliti.
Vano je ukazati na taj pozitivni stav mase u paralitiku s megalomanskim idejama, na njezinu naklonost. Masa mu se nikada ne

Megalomanske ideje paralitika

339

suprotstavlja; ona je stvarni materijal za njegove planove, koji spremno ostvaruje sve to mu padne na pamet. On nikada ne moe poeliti previe jer je njezin rast isto tako neogranien kao njegov.
Masa mu je bezuvjetno vjerna, kao to jo nijedni podanici nisu bili
vjerni svom vladaru. Vidjet emo da je masa kod paranoika raspoloena sasvim drukije; naime neprijateljski. Megalomanske ideje
kod paranoika mnogo su spornije i obino postaju sve krue. Kad
neprijateljski raspoloena masa nadvlada, one se pretvaraju u ideje
progonjenosti.
Ako na koncu elimo pojednostavljeno rei to se moe nauiti
iz megalomanskih ideja paralitika, onda moemo rei da je kod njih
rije o sve veem i stalno ponavljanom rastu u dva pravca: jedanput o rastu same osobe; ona eli postati fiziki vea i tea te se ne
moe pomiriti s time da fiziki rast ima kraj. Sve snage kojima je
kao pojedinac obdaren moraju rasti zajedno s njim. Drugi je pravac
pravac milijuna, u koji moe spadati sve to pokazuje tendenciju
skokovitog mnoenja kakvu nalazimo u masi. Ti milijuni protjeu
u svim smjerovima kroz ruke velikog ovjeka po njegovoj volji i
sluaju samo njega.
U veliini, o kojoj ljudi sanjaju, povezuje se osjeaj pojedinanog
biolokog rasta s osjeajem skokovitog rasta kakav karakterizira masu. Pri tome je masa podreena, jer nije vano kakve je ona vrste,
tako da svaki njezin nadomjestak moe ovdje postii istu svrhu.

Vlast i paranoja

Afriki kraljevi
Analiza afrikih kraljeva pokazat e povezanost onih aspekata i
elemenata moi koje smo istraivali odvojeno. Kod tih kraljeva sve
izgleda tue i neobino. ovjek najprije moe doi u iskuenje da
ih odbaci kao egzotine kuriozitete. Evropljanina moe lako obuzeti
osjeaj superiornosti kad uje opise kao to su oni koji slijede. Meutim, treba se s malo skromnosti strpjeti dok o njima ne saznamo
vie. Evropljaninu 20. stoljea ne dolii da se smatra superiornim
barbarima. Moda su sredstva njegovih vladara jo djelotvornija.
A njihove se namjere
esto ni po emu ne razlikuju od namjera afrikih kraljeva.'33
Du Chaillus opisuje smrt starog kralja i biranje novog u Gabonu.
Kad sam bio u Gabonu, umro je stari kralj Glas. Pleme se umorilo od svog kralja. Uivao je glas mona i zla arobnjaka; o tome
se nije govorilo otvoreno, no navodno se nekolicina njih nou usudila
prikrasti njegovoj kui. Kad se konano razbolio, inilo se da su svi
tuni. Meutim, vie mi je prijatelja u povjerenju reklo da se cijeli
grad nada da e umrijeti: onda je kralj umro. Jednog me jutra probudilo glasno naricanje i kukanje. inilo se da je cijeli grad u suzama, a alovanje i naricanje je trajalo est dana. Drugog je dana stari
kralj potajno pokopan. Nekoliko najpouzdanijih mukaraca iz plemena odnijelo ga je na mjesto za koje su znali samo oni i koje je
drugima zauvijek ostalo nepoznato. Za vrijeme dana alosti starci
sela bili su zaokupljeni biranjem novog kralja. I taj je proces tajan,
tako da oni tek sedmi dan objavljuju narodu kad e biti krunjenje
novog kralja. ak i njega dre u neizvjesnosti do samog kraja.
Sluaj je htio da bude izabran Njogoni, jedan moj prijatelj. On
je potjecao iz dobre obitelji i bio omiljen u narodu, tako da je dobio
najvie glasova. Mislim da Njogoni nije ni slutio da e biti izabran
za kralja. Kad je sedmog dana ujutro otiao u etnju na obalu, napalo ga je cijelo stanovnitvo. Tako su samo izvravali obiaj koji
prethodi krunjenju i koji svakom ovjeku, izuzevi jako astohlepnog, mora oduzeti volju za prijestoljem. Opkolili su ga u gustom
mnotvu i obasuli pogrdama kakve moe izmisliti samo najgora rulja. Neki su mu pljuvali u lice, neki ga udarali akama, neki udarali
nogom u stranjicu, drugi su bacali na njega neke odvratne stvari
dok su mu oni nesretnici, koji su bili predaleko i koji su jadnog mla-

342
Masa i mo

dia mogli dohvatiti samo glasom, psovali oca, majku, brau i sestre
i pretke sve do najdaljeg koljena. Neupueni ne bi dao ni piljiva
baba za ivot onoga koji je uskoro trebao biti okrunjen za kralja.
Usred sve te buke i borbe uhvatio sam nekoliko rijei, koje su
mi posluile kao objanjenje. Svakih nekoliko minuta bi mu netko,
zadavi mu snaan udarac rukom ili nogom, doviknuo: 'Jo nisi na
kralj! Sada jo moemo raditi s tobom to elimo! Kasnije emo te
ve morati sluati!'
Njogoni se drao kao mukarac i budui kralj. Ostao je miran
i podnosio sve pogrde nasmijeena lica. Nakon otprilike pola sata odveli su ga u kuu starog kralja, gdje je morao sjesti i jo se jedanput izloiti pogrdama naroda.
Onda je sve utihnulo. Starci su ustali i sveano izrekli rijei
koje je narod ponovio: 'Sada te biramo za naeg kralja. Kunemo se
da emo te sluati i pokoravati ti se.'
Slijedila je utnja; netko je donio cilindar, koji se ovdje smatra
znakom kraljevskog dostojanstva, i stavio ga Njogoniju na glavu.
Obukli su ga u crveno ruho a onda je od svih, koji su ga jo malo
prije psovali, primio najvee znakove potovanja.
Onda je slijedila sveanost koja je trajala est dana. Kralj, koji
je zajedno s kraljevskim poloajem preuzeo i ime svog prethodnika,
morao je primiti svoje podanike u vlastitoj kui, iz koje nije smio
izlaziti. Bilo je to est dana neopisiva prederavanja, ivotinjskog
opijanja i zaglunog slavlja. Iz susjednih je sela dolo mnotvo
neznanaca da se poklone kralju. Svi su donijeli mnogo ruma, palmina
vina i jela. Ljudima se davalo sve to je pridonosilo boljem slavljenikom raspoloenju, i bio je dobrodoao svatko tko se pojavio.
Stari je kralj Glas bio zaboravljen, dok je novi kralj Glas bio
jadan, bolestan od iscrpljenosti. Morao je primati goste dan i no,
i biti ljubazan prema svakom tko je doao.
Na koncu je sav rum bio popijen, propisani je rok proao, i ponovno je zavladao mir. Tek je sada novi kralj smio prvi put izai i
pogledati svoje carstvo.134
Ovdje je neobino vaan slijed zbivanja koja se odvijaju u masama. Sve poinje sa alobnom hajkom oko mrtvog kralja, koja traje
est dana. Onda, iznenada, sedmog dana dolazi prepad na izabranoga.
Ljudi iskaljuju sve neprijateljske osjeaje koje su imali prema
mrtvom kralju tek na njegovu nasljedniku. Nahukana masa koja se
stvara oko njega u stvari je masa obrata; ona se ne odnosi na njega,
ve na mrtvoga. Ljudi iskaljuju svoju mrnju prema mrtvome, koji
je previe dugo vladao i kojeg su se na koncu jo i plaili. Nova
vladavina poinje situacijom koje se svaki vladar najvie plai: time
da ga njegovi podanici opkoljavaju i da mu se opasno pribliavaju.
Meutim, on ostaje miran zato to zna da je to neprijateljstvo prema
drugome, da oni samo glume i da se ono zapravo ne

Afriki kraljevi

343

odnosi na njega. Unato tome, ono mora ostati u njegovu sjeanju

kao muan poetak vladavine, kao prijetei nagovjetaj onoga to
bi se u svako doba moglo dogoditi. Svaki kralj ovdje stupa na prijestolje usred revolucije. Rije je o naknadnoj revoluciji protiv ve
pokojnog kralja, tako da je novoizabrani kralj, kao njegov budui
zamjenik, samo na izgled predmet te revolucije.
Trea bitna situacija jest slavlje, koje, isto kao i oplakivanje
prije njega, traje est dana. Davanje jela i pia i zajedniko, neobuzdano uivanje u njima predstavljaju izraz mnoenja koje se oekuje od novog vladara. Njegovo carstvo mora i kasnije, isto kao i
sada kad stupa na vlast, imati ruma i palmina vina u izobilju, i svi
moraju imati za jelo vie nego to trebaju. Kralj se postavlja na
vlast da bi se takvo mnoenje ostvarilo. Sveana masa kao pravi
poetak njegove vladavine jami za budue mnoenje.
Du Chaillus je napisao taj izvjetaj prije stotinu godina. Njegova
je prednost u tome da je vien .oima nepristranog promatraa i da
nije pretrpan pojedinostima. Danas znamo .mnogo vie o afrikim
kraljevima. Zato vrijedi proitati i neki od novijih izvjetaja.
Jukunski kralj u Nigeriji bio je posveeno stvorenje iji se ivot kretao u strogo propisanim granicama. Njegov se najvaniji zadatak nije sastojao u tome da kao ratnik vodi svoj narod u borbu
ili da se iskae mudrim upravljanjem svojom zemljom. Nije bilo
vano ni to da bude velika linost, ve se smatrao ivim sadrajem
iz kojeg su tekle snage koje osiguravaju plodnost zemlje i uspijevanje sjemena, i tako donose narodu ivot u napredak. Ouvanju tih
snaga sluili su obredi koji
su odreivali kako e kralj provoditi
svoje dane, odnosno godine.135
Kralj se rijetko pojavljivao u javnosti. Nije smio dotai zemlju
golim stopalom, jer bi se tada sasuili svi njezini plodovi; isto tako
nije smio nita podizati sa zemlje. Prije je vladao obiaj da ga ubiju kad padne s konja. Nitko nije smio spomenuti da je kralj bolestan. Ako bi obolio od neke teke bolesti, onda bi ga u najveoj
tiini zaguili. Kad bi se ulo kraljevo stenjanje, govorilo se, u narodu bi nastala zbrka. Kihanje mu je bilo dozvoljeno: kad bi jukunski
kralj kihnuo, prisutni su mukarci mrmljajui odobravali i udarali
se o bedra. Bilo je nedolino govoriti o njegovu -tijelu- ili ostaviti
dojam da kralj ima obino ljudsko tijelo. Umjesto toga upotrebljavala se posebna rije koja se odnosila samo na kralja. Ta je rije
oznaavala svaku njegovu radnju, ali i zapovijed koju bi izrekao.
Kad je kralj trebao jesti, posebni su dvorjanici glasno vikali
dok su se drugi nekoliko desetaka puta glasno udarali po bedrima.
U palai i u cijelom gradu bi zavladala tiina, stali bi svi razgovori,
svi bi prekidali posao. Kraljevi su se obroci smatrali svetim, te su
mu jelo donosili uz sveani ceremonijal kao nekom boanstvu. Kad
je kralj bio gotov s jelom, novi su povici i udarci, koje su prenosili
kraljevi slubenici izvan dvora, objavljivali da je ponovno dozvoljeno prianje i rad.

344

Masa I mo

Kad bi se kralj razbjesnio, upro bi u nekoga prst, a ako bi ljutito udario nogom o pod, onda je to imalo strane posljedice za cijelu zemlju. Onda je bilo nuno da se kralj pomou svih sredstava
pravovremeno umiri. Njegova je slina bila sveta. Sam je kralj uvao
svoju odrezanu kosu i nokte u jednoj vrei i kad bi umro, oni su
se pokapali zajedno s njim. U sveanim govorima nazivali su ga,
mislei na njegovu plodnost: nae gvinejsko ito, na kikiriki, na
grah. Pripisivali su mu vlast nad kiom i vjetrom. Niz sua i loih
etvi dokazivalo je poputanje njegove snage, i tada bi ga nou potajno uguili.
Novoizabrani kralj morao je triput optrati jedan breuljak i
izdrati guranja i udarce akom koje su mu zadavali monici. Kasnije
je morao ubiti jednog roba ili ga raniti, a onda bi ga netko drugi
ubio kraljevim kopljem i noem.
Kod krunjenja bi mu voa kraljevskog roda rekao: Danas smo
ti dali kuu tvog oca. Cijeli svijet je tvoj. Ti si nae ito i na grah,
nai duhovi i nai bogovi. Od sada -nema ni oca ni majke, ve si ti
otac i majka svima. Idi stopama svojih predaka i ne ini nikome
zla, tako da tvoj narod ostane uza te i da zdrav doeka kraj svoje
vladavine.
Svi bi se bacili na zemlju pred novim vladarom, posipali se prainom po glavi i govorili: -Naa kia! Naa etva! Nae bogatstvo!
Na spas!
Kraljeva je vlast bila apsolutna, ali se vodila briga o tome da
ona ne postane nepodnoljiva. Savjetnik plemia na elu s aboom
ili glavnim ministrom snosio je dio odgovornosti. Kad bi se pojavila opasnost da kraljevi hirovi nakode zemlji ili kad bi dolo do
slabog uroda ili neke druge narodne nesree, mogao se kralju dokazati propust u nekoj od njegovih bezbrojnih magijskih dunosti
i time obuzdati njegova oholost. Abo je imao stalan pristup do kralja; on ga je smio upozoravati te ga je duim izbivanjem s dvora
mogao dovesti u velike neprilike.
U pravilu kralj nije sudjelovao u ratnim pohodima, ali se ipak
sav plijen smatrao njegovim vlasnitvom. No, on je vraao treinu
ili polovinu plijena ratniku koji ga je zarobio kao znak priznanja i
izraz oekivanja da e se u slijedeoj prilici ponijeti isto tako hrabrD.
U staro je doba vladao obiaj da se kralj, koji se pokazao uspjenim, ubije nakon sedam godina vladavine, za vrijeme etvene
sveanosti.
U svojoj Povijesti Afrike (Geschichte Afrikas), prvom ozbiljnom djelu ove vrste, Westermann govori o zauujuoj ravnomjernosti u izgradnji i osnivanju tih carstava. On kod njih pronalazi odreeni broj osobina koje su im zajednike. Vrijedi nabrojati te znaajke, svedene na ono najhitnije, i protumaiti
svaku od
njih u smislu spoznaja do kojih smo do sada doli.136

Afriki kraljevi

345

Kralj posjeduje snage koje zemlji daju plodnost. O njemu ovisi

uspijevanje poljskih plodova. On je esto istodobno i stvaratelj
kie. Ovdje se kralj pojavljuje kao onaj koji izaziva mnoenje,
i to je njegova najvanija znaajka. Mogli bismo rei da se institucija kraljevstva stvorila zapravo radi te sposobnosti mnoenja. On
izdaje sve mogue zapovijedi; no, njemu najsvojstveniji oblik zapovijedi jest poticanje na rast. Ti si otac i majka sviju, veli se u
napisu o Jukunu. To ne znai samo da on sve hrani, ve i da sve i
svakoga potie na rast. U ovom sluaju kralj ima mo hajke mnoenja. Ono to je ona morala izazvati kao cjelina, cijela njezina supstancija, prenijeto je na njega samog. Svojim ponaanjem kralj jami
za postojanost koja je hajci mnoenja nemogua: zato to se ona
sastoji cd mnotva i uvijek se iznova raspada. Kao posuda jasno
razgraniena od okolice on u sebi obuhvaa sve snage mnoenja.
Pri tome je njegova sveta dunost da ne dopusti da one isteknu. Iz
toga proizlaze i slijedee znaajke:
Da bi se njegova snaga rasta odrala i sauvala od oteenja,
kraljeva se linost okruuje nizom propisa i zabrana koje mu esto
onemoguuju gotovo sve radnje. Vrijednost kralja, koja je zapravo vrijednost onoga to sadri, dovodi do njegova okamenjivanja.
On je nalik na posudu napunjenu do vrha iz koje se nita ne smije
izliti.
Kralj se ne moe vidjeti nikada ili samo u odreeno vrijeme.
On uope ne smije naputati svoju palau, ili to smije samo nou ili
u posebnim prilikama. Ljudi ga ne vide dok jede ili pije. Njegova ga izoliranost titi od svega to bi mu moglo nakoditi. Njegova
jedinstvenost znai: on postoji samo za tono odreene svrhe. Njemu (kao mnoitelju ne prilie jelo i pie, jer je to za njega neto poniavajue. On mora biti u stanju postojati sam za sebe, zahvaljujui snagama kojima je ispunjen.
Kod kralja je presudno to to je jedinstven. Isti narod, koji moe imati vie bogova, ima jednog kralja. Vano je kao to smo vidjeli , da on bude izoliran. Izmeu njega i njegovih podanika umjetno se stvara distanca koja se odrava svim moguim sredstvima.
On se ne pokazuje nikada, ili vrlo rijetko, i to tako zamotan da velik dio njegova tijela ostaje skriven. Njegova se dragocjenost istie
na sve mogue naine: najprije tako da ga oblae u skupe stvari
ili da ga okruuju takvim stvarima, ali i tako to se rijetko pojavljuje, titi ga tjelesna straa, koja mu je slijepo odana, i sve vee prostorije. Proirenje njegova dvora, stvaranje sve veih prostorija, istodobno slui distanciranju i zatiti.
Dakle, vana grupa njegovih znaajki, vidljivih na prvi pogled,
jesu jedinstvenost, izoliranost, distanca i dragocjenost.
Tjelesno se izraavanje kralja, kaljanje, kihanje, brisanje nosa, oponaa ili mu se pljee. Kad je kralj Monomotape imao bilo kakvu dobru ili lou osobinu, bilo kakvu tjelesnu slabost, nedo-

Masa i mo

346

statak, porok ili vrlinu, njegovi su se prijatelji i sluge trudili da ga

u tome oponaaju. Ako je kralj epao, epali su svi njegovi prijatelji. Strabo i Diodor piu ve o starim vremenima slijedee: Kad je
etiopskom kralju bio osakaen neki dio tijela, svi su se dvorjanici
morali podvri istom sakaenju. Jedan arapski putnik,ikoji je poetkom prolog stoljea posjetio dvor u Darfuru, pie o dunostima
dvorjanika: Kad se sultan iskaljava kao da eli govoriti, onda svi
izgovaraju glas c, c. Kad sultan kie, onda se svi prisutni oglaavaju kao jeka, i to zvui kao da netko podbada konja. Ako sultan
padne s konja, onda svi njegovi dvorjanici isto moraju pasti s konja. Onoga tko to ne bi uinio, polegli bi na zemlju i istukli, bez obzira na visinu njegova poloaja. Kad se na ugandijskom dvoru kralj
smijao, smijali su se svi; kad je kihao, kihali su svi; kad je kralj
bio prehlaen, svi su tvrdili za sebe da su prehlaeni; kad bi dao
odrezati kosu, svi bi dali odrezati kosu. Usput reeno, to oponaanje
kraljeva nije ogranieno samo na Afriku. Na dvoru u Boniju na
Celebesu vladao je obiaj da dvorjanici rade ono to radi kralj. Ako
je kralj stajao, stajali su i oni; ako je sjedio, sjedili su i oni; ako
bi pao s konja, i oni bi padali sa svojih. Ako se elio kupati, oni su se
kupali s njim. Prolaznici su morali skoiti u vodu, bez obzira na
to da li je odjea koju su imali na sebi bila dobra ili loa. Jedan
francuski misionar pie o Kini: Kad se kineski car smije, smiju se
i mandarini. im se on prestane smijati, prestaju i oni. Ako je car
tuan, onda se i njihova lica izdue. ovjek bi mogao povjerovati
da u licu imaju opruge i da ih car moe po elji dodirivati i pokretati.
Kraljeva je uzornost sveopa. Ponekad se to ograniava na divljenje i potovanje. Sve to on radi ima nekakvo znaenje. U svakoj
se njegovoj rijei nalazi odreeni smisao. Meutim, ponekad se ide
jo dalje, tako da se svaki njegov postupak shvaa kao zapovijed.
Kihanje znai: Kiite! Padanje s konja znai: Padajte! On je toliko
ispunjen snagom zapovijedanja da se nita ne dogaa sluajno. U
ovom se sluaju zapovijed povukla iz rijei i ula u uzornu radnju.
Tome treba dodati i injenicu da je cijela njegova egzistencija usmjerena prema mnoenju; mnoenje je, kao to smo rekli, njegov
raison d'etre. Zato i svaki njegov osjeaj ili izraz pokazuju tendenciju izazivanja mnotva istih. Mogli bismo rei da se u takvim prilikama njegov dvor pretvara u neku vrstu hajke mnoenja, ako ne
po svojim osjeajima, a ono po svom vanjskom ponaanju. Svi rade
isto, ali kralj to radi prvi. Tako se dvor, koji je postao kristal mase,
vraa svom izvoru, hajki mnoenja.
I odobravanje i pljeskanje moemo shvatiti kao izraz elje za
mnoenjem. Odreeni se osjeaji ili izrazi, koji se smatraju uzornim,
potkrepljuju pljeskanjem i podstiu na ponavljanje. Malo je onih
koji se mogu oduprijeti pritisku koji izaziva tisuu ruku koje pljeu: produkcija onog emu se pljee mora se uviestruiti.

Afroki
kraljevi

347
Ako kralj pone stariti, njegova je magijska snaga ugroena.
Oma moe nestati ili oslabiti, ili je zle moi mogu pretvoriti u njezi
nu suprotnost. Zbog toga se kralju, koji poinje stariti, mora odu
zeti ivot i njegova magijska snaga prenijeti na njegova nasljedni
ca. _ Kraljeva linost ima znaenje tako dugo dok je netaknuta.
Kao netaknuta posuda ona moe sadravati u sebi snage mnoenja.
I najmanje oteenje izaziva sumnju kod njegovih podanika. Mogao
bi izgubiti dio supstancije koja mu je povjerena i tako ugroziti dobrobit svojih ljudi. Stanje u kojem se nalazi carstvo jest tjelesno
stanje samog kralja. On se, tako rei, zakleo na snagu i zdravlje.
Kralja koji poinje sijedjeti, iji vid poputa, kome ispadaju zubi ili
kojd je impotentan, ubijaju drugi, ili se mora ubiti sam. On uzima
otrov ili ga ubijaju guenjem. Ti naini ubijanja imaju prednost zato
to nije dozvoljeno prolijevati njegovu krv. Ponekad je trajanje
njegove vladavine od samog poetka ogranieno na odreeni broj
godina. Jukunski je kralj, kao to smo vidjeli, prvotno vladao sedam
godina. Prema tradiciji naroda Bambara, novoizabrani je kralj sam
odreivao trajanje svoje vladavine. Kralju bi zavezali oko vrata
pamuinu vrpcu te bi dva ovjeka vukla krajeve vrpce u suprotnim
smjerovima, a za to je vrijeme kralj morao izvaditi iz jedne tikve
onoliko ljunka koliko je mogao zahvatiti: ljunak je pokazivao koliko e godina vladati, a nakon tog vremena bi kralja zadavili.-137
Meutim, umjetnim ogranienjem njegova ivota ne spaava
se samo njegova dragocjena supstancija mnoenja. Njegova se elja
za ivotom, koja tijekom njegove vladavine moe poprimiti opasne
razmjere, od samog poetka obuzdava i potiskuje. On zna kada e
umrijeti, mnogo ranije od mnogih svojih podanika. Uvijek ima jasno pred oima trenutak svoje smrti, te je upravo po tome inferioran onima kojima vlada. Preuzimanjem vlasti on se odrie nastojanja da preivi, bez obzira na okolnosti. Na taj nain on s njima sklapa
neku vrstu ugovora. Dostojanstvo koje tako stjee predstavlja pravi
razlog. On izraava spremnost da nakon isteka odreenog roka
rtvuje svoj ivot.
Pogrde i udarci, kojima se izlae prije stupanja na vlast, nagovjetavaju ono to ga na koncu eka. Isto kao to sada mora sve trpjeti, taiko e se i kasnije morati pomiriti sa svojom sudbinom. Tako se anticipira kraljev kraj. Nahukana masa, koja se stvara prije
njegova stupanja na vlast, stavlja kralju na bolan nain do znanja
da ne vlada radi sebe, bilo tako to mu prijeti mogunou takvog
kraja ili time to je njegov kraj ve sveano odreen. Pria se da su
kraljeve naroda Yoruba najprije tukli. Ako kralj ne bi mirno podnio
bol, narod ga je odbacivao. Izbor je mogao pasti na nekog od
siromanih prineva koji je tiho obavljao svoj posao i nije se namjeravao popeti na prijesto: onda bi doveli takvog princa i poeli ga,
na njegovo veliko iznenaenje, zlostavljati. U Sierra Leoneu su ovjeka koji je trebao biti proglaen za kralja, okivali u lance i tukli.
Sjetimo se samo Du Chaillusova opisa biranja kralja u Gabonu.

348

Masa I mo

Izmeu smrti jednog kralja i biranja novog vlada bezakonje.

Ono se, kao to smo vidjeli, jo smisleno izraavalo u zlostavljanju
onoga koji je bio izabran za kralja. No,
ono se moglo okrenuti i protiv
slabih i nezatienih. Kod naroda Mosi138 u "Wagaduguu bi nakon smrti
kralja bili puteni na slobodu svi zloinci. Bila su dozvoljena ubojstva
i pljake, i svatko je mogao raditi to eli. U Ashantiju su lanovi
kraljevske obitelji iskoriavali to razdoblje anarhije: oni su
smjeli ubiti i opljakati svakog graanina. U Ugandi se nastojalo
da se kraljeva smrt najprije prikriva, a onda bi se, nakon moda
dva dana, ugasila sveta vatra, koja je gorjela na ulazu u kraljeva
lovita, i zapoinjala je velika nevolja. Bubnjevi su udarali ritam
smrti, tako da je narod znao to se dogodilo. Pa ipak, nitko nije
smio govoriti o smrti, ve se govorilo samo da se vatra ugasiia.
Slijedilo je razdoblje divljeg nereda. Ljudi su pokuavali jedni druge
opljakati, pa su se samo poglavice sa snanom pratnjom mogle
osjeati sigurnim. Manje su poglavice dolazili u opasnost da ih ubiju
jae poglavice, koji su za vrijeme kratkog interregnuma mogle
raditi to su eljele. Jasno je da su u takvoj situaciji najvie nastradali slabi i bespomoni. Red se ponovno uspostavljao biranjem novog kralja. Novi je kralj zapravo predstavljao red.139
Nasljeivanje nije uvijek bilo jasno regulirano. No, ak i onda
kad je bilo, ljudi su ga se pridravali samo onda kad su na to bili
prisiljeni. Specifino poimanje nasljeivanja nalazimo u dravama
Hima. Pronicljivo ga je protumaio Oberg u svojoj izvanrednoj studiji o carstvu Ankole.^
I ovdje se kralj morao otrovati im bi njegove ene i poglavice
zamijetili znakove starenja na njemu. Njegovoj se snazi pridavala
velika vanost. Ona je bila odluujua i za izbor nasljednika. Monicima naroda Hima bilo je stalo do toga da kralja naslijedi najsnaniji od njegovih mnogobrojnih sinova. Odluka o tome mogla se donijeti samo u borbi. Za vrijeme ratovanja za prijesto, koje je bilo
neophodno, carstvo Ankole nije moglo slubeno ostati bez kralja.
Nakon pogrebnih sveanosti za pokojnog vladara odravala se u njegovu kraju borba izmeu obinih pastira, pa bi pobjednik bio proglaen za neku vrstu pseudokralja. Kraljeva bi zakonita braa promatrala tu borbu, no kad bi odluka pala, svaki je okupio oko sebe
svoje pristae i dao se u potragu za kraljevim bubnjevima. Ako bi
se na putu sreli, dolazilo je do borbe. Princ koji je imao.manje sljedbenika bio bi ubijen, ili bi pobjegao u neku drugu zemlju. Bile su
dozvoljene sve ratne varke; jedan bi brat nastojao doznati preko
uhoda gdje se nalazi drugi brat, da bi mu se prikrao pod okriljem
noi i iznenada ga napao. Onda bi ga ubio u snu, ili bi mu stavio
otrov u hranu. Posezalo se za arobnim sredstvima ili traila pomo
izvana. Svakog je sina podupirala njegova majka i sestra, koje su
izvodile arolije protiv njegovih neprijatelja i nastojale ga zatititi
od duhova ubijenih. Za vrijeme tih borbi je kraljev sin miljenik,
kojeg je izabrao sam stari kralj, bio skriven.

Afriki kraljevi

349

Tako je bio ubijen ili protjeran jedan princ za drugim, sve dok
od onih koji su se borili nije preostao jedan jedini princ. Tek bi tada
kraljev najdrai sin izlazio iz svog skrovita da odmjeri snage s
brat6m koji je pobijedio drugu brau. Pravi cilj borbe bilo je dobivanje kraljevih bubnjeva. Kraljev najdrai sin ne bi uvijek pobjeivao, ali je obino imao uza se najmonijeg vraa i veliko sljedbenitvo. Kad su sva braa bila poubijana, preivjeli se s kraljevim
bubnjevima, majkom i sestrom povlaio na dvor. Lani bi kralj bio
ubijen a pobjednik proglaen za kralja.
Tako su bili istrijebljeni svi takmaci. Onaj koji je preivio, pobjednik, smatrao se najsnanijim, i svi bi se okretali prema njemu.
Moemo pretpostaviti da su se i druge Hima-drave, gdje su nasljedniki ratovi bili pravilo, zasnivale na istom naelu. Narod je elio
da mu kralj bude onaj koji preivi. injenica da je ubio toliko neprijatelja pridavala mu je mo koju su drugi od njega eljeli.
Meutim, rat za prijesto nije bio jedino sredstvo da se kralj ispuni snagom. Novi je vladar jaao i na druge naine, zahvaljujui
tome to je preivio. U carstvu Kitara, koje je na sjeveru graniilo
s carstvom Ankole, borba za prijesto bi se saimala u jednom neobinom obredu za vrijeme krunjenja novog kralja, nakon to je borba ve bila odluena. Posljednji se put tako neto vidjelo g. 1871.
pri stupanju na prijesto kralja Kaberege; postoji opis tog dogaaja
Meu prinevima je uvijek bilo i djeaka koji su bili premladi
da se ukljue u borbu. Oni su jo bili ivi, dok su njihova odrasla
braa jedan drugoga ubijala sve dok nije ostao pobjednik. Vrhovni
poglavica, koji je vrio funkciju neke vrste regenta, uvjerio je jednog od te mlae brae da je on izabrani kralj; svi su prisutni poglavice to potvrdili. Meutim, djeak je znao to se sprema i rekao:
Nemojte me zavaravati, ja nisam kralj a vi me elite ubiti. Pa
ipak se morao pokoriti te je postavljen na prijesto. Dole su poglavice, donijele mu darove i poklonile mu se. S njima je doao Kabarega, pobjednik, koji je zapravo trebao biti okrunjen, obuen kao
obian princ; on mu je donio na poklon kravu. Regent ga je upitao:
Gdje je moja krava? Kabarega je odgovorio: Donio sam je onome
kome pripada, kralju. Regent je to pitanje smatrao uvredom i uzetom udario Kabaregu po ruci. Kabarega je ljutito izaao i doveo svoje
ratnike. Regent ih je vidio kako dolaze i rekao djeaku na prijestolju: Dolazi Kabarega da se bori! Djeak je htio pobjei, ali ga
je regent epao, odveo iza prijestolja i zaguio. Pokopan je u istoj
graevini.
Svaa izmeu regenta i novog vladara bila je inscenirana. Sudbina mladog kraljevog sina bila je unaprijed odreena: njega su
za vrijeme obreda birali i ubijali da bi, kako se govorilo, zavarali
smrt. Rat je bio okonan. Svi su suparnici bili mrtvi; no, kralj je
jo za vrijeme krunjenja morao nadivjeti djeaka koji je bio njego-/
brat, kojeg su pokopali u sreditu te zgrade, tamo gdje je stajalo
prijestolje i novi kraljevi bubnjevi.14'

350

Masa i mo

U carstvu Kitara kraljevski je luk imao simbolino znaenje; on

je kod krunjenja morao dobiti nove tetive. Bio bi izabran ovjek
koji je smatrao au da uzmu tetive iz njegova tijela. On bi sam
vodio operaciju kojom su se vadile tetive iz desnog boka, a ubrzo
bi umro od posljedica. Luk i etiri strijele predani su kralju. On bi
ih odapeo na sve etiri strane svijeta i pri tome rekao: Ubijam narode da bih ih nadvladao. Uz svaku bi strijelu spomenuo ime naroda koji su ivjeli na toj strani. Onda bi ili po strijele, donosili
ih natrag i spremali.
Poetkom svake godine kralj je ponavljao to
ubijanje naroda.142
Najjai susjed Kitare, koji je s njom uvijek ratovao, bila je
Uganda. Kad je kralj doao na
prijesto, govorilo se da je pojeo
Ugandu ili pojeo bubnjeve.'43 Posjedovanje bubnjeva bilo je znak
poloaja i autoriteta. Postojali su kraljevski bubnjevi i bubnjevi poglavice. Svaki se poloaj mogao prepoznati po ritmu bubnjeva. Pri
obredima ustolienja kralj bi rekao: Ja sam kralj Ugande. ivjet
u dulje
od svojih predaka da vladam narodima i uguujem ustanke.144
Prva dunost novog vladara bilo je tugovanje za mrtvim kraljem. Na kraju tugovanja kralj bi zapovjedio da se udara u bubnjeve. Nakon toga bi danima trajao lov. Bila bi dovedena i putena jedna
gazela, koju je kralj morao loviti. Onda bi na ulici uhvatili dva
mukarca, dva sluajna prolaznika: jednoga bi zadavili, a drugome
poklonili ivot. Iste bi se veeri kralj popeo na stari prijesto. Poloio bi zakletvu jednom visokom dostojanstveniku. Dva bi ga snana
mukarca na ramenima pronijela po logoru, tako da mu se narod
pokloni.
Onda bi pred kralja bila dovedena dva mukarca zavezanih oiju. Jednoga bi od njih lako ranio strijelom i poslao kao nekakvog
rtvenog jarca u neprijateljsku zemlju Kitaru. Drugoga bi mukarca
oslobodio i imenovao nadglednikom kraljeva unutranjeg dvora
i uvarem svojih ena. Tog bi novog uvara odveli zajedno s osam
zarobljenika na rtveno mjesto. Onda bi mu vezali oi i u njegovoj
prisutnosti ubili sedam zarobljenika, a onda je mogao gledati umiranje osmog zarobljenika. Smatralo se da njihova smrt poveava
kraljevu snagu. A da uvara ini snanim i vjernim.
Nakon to je kralj vladao dvije ili tri godine, ponovno bi doveli
pred njega dva mukarca. Jednoga bi ranio, a drugome poklonio ivot. Ranjeni bi bio ubijen izvan dvora kod glavnog ulaza. Drugi bi
bio postavljen za uvareva pomonika. Nakon imenovanja njegov je
prvi zadatak bio da uzme tijelo ubijenoga i baci ga u oblinju rijeku.145
I ovi su mukarci ubijeni za jaanje kralja. Ubijalo se da bi se
pokazalo da je kralj doao na vlast, pa se ubijalo zato da bi on stalno nekoga nadivio. On je crpio snagu iz samog procesa nadivljavanja. Poseban obiaj, vjerojatno specifian za Ugandu, bilo je do-

Afriki kraljevi

351

voenje rtava u parovima. Jedan umire, a drugi biva pomilovan.

Kralj istodobno ostvaruje dvostruko pravo koje mu pripada. Od
jednoga dobiva snagu, ali i od pomilovanja drugoga isto tako ima
koristi. On je, naime, svjedok sudbine koja je zatekla onog drugoga;
on sam postaje snaan zahvaljujui preivljavanju, te kao onaj koji
je izabran za pomilovanje, postaje jo vjerniji kraljev sluga.
Zato zauuje da je nakon svih tih obreda kralj u Ugandi uope umirao. ivoti su mu se rtvovali i u drugim prilikama. Shvaanje da zahvaljujui preivljavanju kralj postaje moniji dovelo -je
do stvaranja vrste institucije rtvovanja ljudi. No, to je bila vjerska
institucija koja je postojala neovisno o posebnim sklonostima ovog
ili onog kralja. Osim nje su postojala njegova vlastita, spontana raspoloenja, a kralju je dolikovalo da ta raspoloenja budu opasna.
Glavni atribut afrikog kralja bila je njegova apsolutna vlast
nad ivotom i smru. On je u drugima budio uasan strah. Ti si
Ata, ima vlast nad ivotom i smru."14 Ubij svakoga tko veli da te
se ne plai, veli se u formuli ustolienja igarskog kralja. On bi
ubio koga je htio, ne objanjavajui razloge. Bilo je dostatno da
bude raspoloen za to, i nikome nije morao polagati raune. U mnogim sluajevima on sam nije smio prolijevati krv. No, krvnik koji
je to inio umjesto njega imao je najneophodniju funkciju na dvoru.
Bilo da je ovjek koji je prije bio krvnik na koncu postao prvi ministar zemlje, kao u Dahomeju, bilo da je zapoljavao stotine krvnika
kao neku vrstu kaste, kao u Ashantiju, bilo da se pogubijivanje ograniavalo na povremene sluajeve uvijek je donoenje smrtnih
presuda bilo kraljevo neosporno pravo, i ako dugo vremena ili uope nije provodio to pravo, njegova je vlast prestajala izazivati strah,
ljudi ga se vie nisu plaila i postajao je rtvom prezira.
Kralja su smatrali lavom ili leopardom, bilo zato to se jedna
od tih ivotinja smatrala njegovim pretkom, bilo zato to je on imao
njihove osobine, iako nije potjecao izravno od njih. Njegova je lavlja ili leopardova priroda znaila da mora ubijati kao te ivotinje.
Bilo je ispravno i dolino da kralj ubija, jer se smatralo da mu je
elja za ubijanjem uroena. On je morao izazivati strah kakav su
izazivale te ivotinje.
Kralj Ugande je jeo sam, i nitko ga nije smio promatrati pri
jelu. Jelom ga je morala sluiti jedna od njegovih ena. Dok je on
jeo, ona je morala okrenuti lice. Lav jede sam, govorio je narod.
Ako mu se jelo nije svialo ili ako mu ga nisu donijeli dostatno brzo, zapovjedio bi da pozovu krivca i probo ga kopljem. Ako bi se
ena koja ga je sluila za vrijeme jela nakaljala, bila bi kanjena
smru. Kralj je uvijek imao pri ruci dva koplja. Ako bi netko sluajno uao i iznenadio kralja pri jelu, bio bi proboden na licu mjesta. Onda bi narod rekao: Lav je kod jela ubio toga i toga. Nitko
nije smio taknuti
ostatke njegova jela, ve su se oni bacali njegovim
omiljenim psima.147

352

M as a i mo

Kitarskog je kralja hranio njegov kuhar. On bi donio jelo, zabo

viljuku u meso, natakao jedan komadi na viljuku i stavio ga kralju u usta. Kuhar je to ponavljao etiri puta, a ako148bi sluajno dotakao viljukom kraljeve zube, bio bi kanjen smru.
Svakog jutra, nakon dojenja krava, sjedio bi kitarski kralj na
prijestolju i sudio. Zahtijevao je tiinu i ljutio se kad je netko govorio. Kraj njega bi stajao pa koji je preko desnog ramena nosio
lavlju kou, na kojoj je visjela lavlja glava i skrivala kraljev ma
s dvije otrice, koji se nalazio u koricama u lavljoj koi. Kad bi kralj
elio svoj ma, ispruio bi ruku i pa bi mu poloio ma u ruku. Onda bi kralj njime sasjekao nekoga na dvoru. Kralj je i inae dijelio
takvu sumarnu pravdu na podruju svoje palae. Iao je naokolo
praen paem koji je nosio ma i kad mu se neto ne bi svialo,
samo bi ispruio ruku, i netko bi izgubio glavu.""
Ljudi su se morali bezuvjetno pokoravati svim njegovim zapovijedima. Nepokornost se kanjavala smru. Ovdje se zapovijed pojavljuje u svom najiem i najstarijem obliku, kao smrtna presuda
lava nad svim slabijim ivotinjama, kojima on neprestano prijeti.
Ako je bila rije o neprijateljima, onda su oni isto tako stalno morali biti u bijegu pred njim. Ako se radilo o podanicima, bili su prisiljeni da mu slue. Slao je svoje ljude kamo je htio, i poklanjao
im ivot tako dugo dok su mu se pokoravali. No, stvarno je on uvijek ostao lav koji je napadao kad je za to imao razlog ili kad mu
se prohtjelo.

Delhijski sultan Muhamad Tughlak

Zahvaljujui jednoj sretnoj okolnosti, doli smo do ovog otrog
portreta delhijskog sultana, koji je precizniji nego to su inae portreti istonjakih vladara. uveni arapski putopisac Ibn Batuta, koji
je posjetio cijeli islamski svijet svog vremena, od Maroka do Kine,
proveo je sedam godina na njegovu dvoru i u njegovoj slubi. Ostavio nam je ivopisan opis sultana, njegova karaktera, njegova dvora
i njegovih politikih mjera. Ibn Batuta je dugo vremena uivao
sultanovu naklonost; kad je pao u nemilost, ivio je u smrtnom strahu od sultana. Najprije mu se, kao to je bio obiaj, umilio laskanjem a onda se pokuao spasiti od njegova gnjeva ivei asketskim
ivotom.150
Od svih ljudi ovaj vladar najradije poklanja darove i najradije
prolijeva krv. Nakon svojih iskustava na tom dvoru Ibn Batuta je
shvatio dvostruko lice vlasti, ono koje poklanja i ono koje ubija,
kao malo tko drugi. Postoji neoboriv dokaz za psiholoku tonost
njegova izvjetaja; postoji, naime, jo jedan napis koji se moe us-

Delhijski sultan ...

353

porediti s njegovim i koji je nastao neovisno o njegovu. Jedan visoki

slubenik koji je ivio na Muhamadovu dvoru vie od 17 godina,
Ziau-d bin Barani, napisao je ubrzo nakon vladareve smrti povijest
svog vremena na perzijskom, koja spada u .najbolja djela te vrste.
Izmeu ostalog, tu su sauvana tri razgovora koje je kasniji povjesniar vodio sa sultanom i koja su vrlo karakteristina za shvaanje
koje je sultan imao o svojim podanicima i o vladanju. Prikaz koji
slijedi temelji151se na tim izvorima, iz kojih na vie mjesta dosta opirno citiramo.
Muhamad Tughlak bio je vrhunski obrazovan za svoje vrijeme.
Njegova su se pisma, pisana perzijskim i arapskim, smatrala uzorom elegencaje, i ljudi su im se divili jo dugo vremena nakon njegove smrti. Po svom krasopisu i stilu nije zaostajao za najuvenijim
uiteljima tih umijea. Imao je mate i znao upotrebljavati usporedbe; temeljito je poznavao perzijsku poeziju; imao je neobino dobro
pamenje i znao napamet mnoge pjesme, koje je citirao esto i s
uivanjem. Dobro je poznavao i drugu perzijsku literaturu. Isto su
ga toliko opinjavale matematika i fizika, logika i filozofija starih
Grka. Na njega su ogroman utjecaj imale filozofske dogme, ravnodunost i tvrdoa srca.- No, bio je eljan i lijenikog znanja: sam je
njegovao bolesnike kad ga je zanimao neki neobini simptom bolesti.
Nijedan uenjak, nijedan kaligraf, nijedan pjesnik ni lijenik nisu
mu se mogli suprotstaviti u raspravi iz svoje specijalnosti. Bio je
poboan ovjek: strogo se drao pravila svoje religije i nije pio vino. Za dvorjanike je bilo preporuljivo da potuju vrijeme odreeno za molitvu; tko se o to okrio, bio je strogo kanjen. Veliku je
vanost pridavao pravednosti te je ozbiljno shvaao ne samo ritualna
ve i moralna pravila islama, pa je od drugih oekivao isto. U ratu
se odlikovao hrabrou i inicijativom; svi su priali o njegovim ratnim
pothvatima jo za vrijeme vladavine njegova oca i prethodnika
njegova oca. Vano je ukazati na tu viestranost njegove prirode, jer
su se sve osobine i djela, zbog kojih je u svojim suvremenicima
izazivao strah i neshvaanje, nalazili u otroj suprotnosti s onim
sjajnim osobinama kojima su se ljudi toliko divili i koje je sauvao
zauvijek.
Kako je izgledao dvor ovog pravednog i fino obrazovanog vladara? Da bi se stiglo u unutranjost palae, moralo se proi kroz
troja vrata. Pred prvima je stajala na strai grupa vojnika pored
trubaa i flautista. Kad bi doao neki emir ili neka druga visoka
linost, oni bi zasvirali na svojim glazbalima i izvikivali: Doao je
taj i taj, doao je taj i taj! Ispred prvih vrata bile su platforme na
kojima su sjedili krvnici. Kad bi sultan naredio da se netko smakne,
presuda se izvravala pred vratima palae. Leevi bi ostajali leati
na tom mjestu tri dana. Tko god bi se pribliio palai, uvijek bi
nailazio na leeve, jer su tu leali ,u gomilama. istai ulica i krvnici, koji su morali dovesti i ubiti rtvu, bili su iscrpljeni svojim tekim i neprestanim radom. Izmeu drugog i treeg portala nalazila

Delhijski sultan...

354

Masa I mo

355

se dvorana za primanje obinih posjetilaca. Pred treim su vratima

sjedili pisari porte, i kroz njih se nije moglo ui bez sultanove posebne dozvole. Kad god bi se netko pojavio na tim vratima, pisar bi
zapisao: Taj i taj je doao u prvi sat- ili drugi sat, ovisno o sluaju. Nakon veernje molitve izvjetavali su sultana o tome. Onaj
tko se tri dana ili dulje nije pojavio u palai, sa ili bez isprike, vie
nije smio ui bez obnovljene sultanove dozvole. Ako je bio bolestan
ili ako je imao neku drugu ispriku, donio bi sultanu dar u skladu
sa svojim poloajem. Iza tih vrata bila je sultanova dvorana za primanje, dvorana tisuu stupova, ogromna prostorija s divno izrezbarenim i oslikanim drvenim stropom.
Primanja su obino bila poslijepodne, ponekad i rano ujutro.
Sultan bi sjedio rairenih i prekrienih nogu na svom prijestolju ispod bijelo obrubljenog baldahina, s velikim jastukom iza lea i jo
dva jastuka sa strane, koji su mu sluili kao oslonac za ruke. Pred
njim je stajao vezir, iza njega sekretari, onda komornik i tako dalje,
prema rangu. Dok je sultan sjedao, sekretari i komornik bi uzvikivali to su glasnije mogli: 'Bismillah! U ime Boje!' Stotinu naoruanih vojnika stoji desno, stotinu lijevo, sa titovima, maevima i
lukovima. Ostali slubenici i dostojanstvenici stoje s obje strane
dvorane. Onda dovode ezdeset konja s kraljevskim hamovima; postavljaju ih desno i lijevo tako da ih sultan moe vidjeti. Onda uvode pedeset slonova okienih svilenim pokrivaima; kljove su im optoene eljezom, to je vrlo djelotvorno pri ubijanju prestupnika.
Svakom slonu sjedi za vratom njegov vodi, koji dri neku vrstu
eljezne sjekire kojom kanjava ivotinju i njome upravlja. Na leima svaki slon nosi veliku kutiju u koju moe stati dvadeset ili vie
vojnika, ovisno o veliini ivotinje. Ti su slonovi naueni da se klanjaju sultanu, pa se pred njim sagibaju. Svaki put kad se poklone,
komornik glasno izvikuje: 'U ime Boje!' I njih rasporeuju desno
i lijevo iza ljudi. Svatko tko ue ima odreeno mjesto te se, im stigne do komomika, klanja. Onda komornici izvikuju: 'U ime Boje!',
a jainu svog glasa reguliraju prema rangu dotine osobe, koja se
onda povlai na svoje mjesto, s kojeg se ne smije maci. Ako je to
neki nevjerni Hindus koji se doao pokloniti, onda mu komornici vele: 'Bog te uvao!'
Arapski je putopisac vrlo slikovito opisao i ulaz sultana u njegovu prijestolnicu.
Kad se sultan vrati s putovanja, kite se slonovi; na esnaest
se slonova stavljaju suncobrani, od kojih su neki od brokata a neki
optoeni draguljima. Grade se drveni paviljoni na nekoliko katova
koji su prekriveni svilom; na svakom se katu nalaze pjevaice d plesaice, prekrasno obuene i nakiene. U sredini svakog paviljona nalazi se velika posuda od mijehova ispunjena vodom sa sirupom. Svi,
stranci i domai, smiju iz nje piti i istodobno dobivaju betelovo lie
i arekine plodove. Tlo izmeu paviljona prekriveno je svilom, po
kojoj hodaju sultanovi konji. Zidovi na ulicama kojima sultan pro-

lazi, od gradskih vrata do vrata palae, ukraeni su svilenim maramama. Pred njim mariraju lakaji, nekoliko tisua robova, a iza njih
dolazi masa i vojnici. Pri jednom od njegovih ulazaka u grad vidio
sam na slonovima tri ili etiri mala katapulta kojima su bacali
meu narod zlatne i srebrne novie, od trenutka kad je sultan uao
u grad pa sve dok nije stigao do palae.
Muhamad je bio naroito dareljiv prema strancima. Njegova bi
ga tajna sluba odmah obavijestila o svakom tko je doao u neki pogranini grad njegova carstva. Sultan je imao uzorno organiziranu
kurirsku slubu; njegovi bi trkai, koji su se izmjenjivali na svaku
treinu milje, za pet dana prelazili udaljenost za koju je putnicima
trebalo 50 dana. Tako se nisu prenosila samo njegova pisma, ve je
i rijetko voe iz Khurasana stizalo svjee na sultanov stol. Veleizdajnike bi okivali lancima, stavljali ih na nosila, a onda bi ih trkai
podizali na glavu i donosili sultanu isto onako brzo kao pisma i voe. Izvjetaji o strancima na granici bili su vrlo precizni: izgled i
odjea, broj pratilaca, robova, slugu i ivotinja, ponaanje kod stajanja, hodanja ili sjedenja, sve to je stranac inio briljivo se i detaljno zapisivalo. Sultan je pomno itao te izvjetaje. Meutim, stranac je morao ekati u glavnom gradu pogranine provincije sve dok
od sultana nije dola vijest da li smije dalje putovati i s kakvim ga
poastima treba primati. Svakoga su procjenjivali iskljuivo prema
njegovu vlastitom ponaanju. Jer, u dalekoj se Indiji nije moglo znati
nita o njegovu podrijetlu ni obitelji. Muhamada su posebno zanimali stranci pa ih je imenovao za guvernere i dostojanstvenike.
Veina njegovih dvorjanina, slubenika, ministara i sudaca bili su
stranci. Sultanovim dekretom dodijeljen je svima njima naslov potovani. Sultan je dao da im se isplauje mnogo novca za svakodnevne potrebe i obdarivao ih na sve mogue naine. Oni su ga trebali proslaviti po cijelom svijetu priajui o njegovoj dareljivosti.
No, o njegovoj se strogosti govorilo jo vie nego o njegovoj dareljivosti. Kanjavao je velike i male prestupe, bez obzira na ugled
osobe, bilo da se radilo o uenim ljudima, pobonima ili onima na visokom poloaju. Svaki su dan pred njega dovodili stotine ljudi, u
lancima, okovanih ruku i nogu. Jedne su pogubljivali, druge muili,
tree tukli. Sultan je uveo poseban obiaj da se svaki dan, osim
petka, pred njega dovode svi zatvorenici. Petak je za njih bio dan
odmora, kad su se prali i odmarali.
Jedna od najteih optubi protiv sultana bila je ta da je prisilio
stanovnike Delhija da napuste grad. On je smatrao da ima razloga
da ih kazni. Oni su mu pisali pisma u kojima su ga psovali i vrijeali. Ta bi pisma zapeatili i naslovili ih: Gospodaru svijeta, njemu osobno, te bi ih nou bacali u dvoranu za primanje. Kad bi sultan slomio peat, naao bi samo psovke i uvrede. Zato je odluio da
Delhi pretvori u ruevine i kako je od svih stanovnika otkupio kue
i boravita i za njih platio punu cijenu, zapovjedio im je da se presele u Daulatabad, koji je elio urediti kao svoju prijestolnicu. Gra-

356
Masa i mo

dani su to odbili: onda je preko svog telala dao razglasiti da nakon

tri dana u gradu ne smije biti nijednog ovjeka. Veina se stanovnika pokorila zapovijedi, no neki su se sakrili u svojim kuama. Sultan je dao pretraiti grad, da bi se pronali oni koji su ostali. Njegovi su robovi nali na ulici dva mukarca, jednog bogalja i jednog
slijepca. Onda su ih doveli pred sultana: on je zapovjedio da bogalja ispale iz katapulta a da slijepca vuku od Delhija do Daulatabada,
a to je bila udaljenost od etrnaest dana putovanja. Na putu se slijepac raspao u komadie, i sve to je od njega stiglo u Daulatabad
bila je jedna noga. Nakon toga su svi napustili grad i ostavili za sobom namjetaj i imovinu, tako da je grad ostao potpuno naputen.
Razaranje je bilo tako potpuno da u gradskim zgradama, palaama
ili predgraima nije ostala ni maka ni pas. Jedna osoba, u koju
imam povjerenja, priala mi je da se jedne noi sultan popeo na
krov svoje palae i bacio pogled na Delhi, u kojem se nije moglo
vidjeti ni vatre ni dima ni svjetla, i rekao: 'Sada mi je srce mirno
a moj gnjev stian.' Zatim je pisao stanovnicima drugih gradova i
zapovjedio im da se dosele u Delhi, kako bi grad ponovno bio naseljen. Posljedica toga bila je propast njihovih gradova. Unato tome
sam je Delhi ostao prazan zbog svoje neizmjerne veliine, jer on je
jedan od najveih gradova na svijetu. U tom smo stanju zatekli grad
po svom dolasku, prazan i, izuzev nekoliko stanovnika, jedva naseljen.-
Ta sultanova ogorenost na njegove podanike nije bila posljedica njegove duge vladavine. Od samog je poetka izmeu njega i
njegovih podanika vladala napetost, koja je s godinama jo rasla.
Zapovijed o naputanju Delhija sultan je izdao ve u drugoj godini
svoje vladavine. Moemo samo nasluivati kakav je bio sadraj pisama koja su mu bacali u dvoranu za primanja. Meutim, odreene
stvari ukazuju na to da su se ona odnosila na nain na koji je doao na vlast; Muhamadov otac, Tughlaik ah, poginuo je nesretnim
sluajem nakon to je vladao svega etiri godine. Samo je nekolicina
upuenih znala to se pri tome stvarno dogodilo. Stari je sultan, koji
se vraao s jednog pohoda, naredio sinu da mu izgradi paviljon za
primanje. Paviljon je za tri dana stvarno izgraen, kao i obino od
drva, ali je bio konstruiran tako da ga je udarac na jednom odreenom mjestu morao odmah sruiti. Kad se sultan zajedno sa svojim mlaim sinom uputio u paviljon, Muhamad ga je zamolio da
mu da dozvolu da odri paradu slonova. Otac mu je dao dozvolu.
Slonovi su voeni tako da u prolazu udare >o osjetljivo mjesto drvene konstrukcije. Paviljon se sruio i pokopao sultana i njegova sina mezimca. Muhamad je odgaao spaavanje sve dok nije bilo prekasno. Na koncu su obojica pronaena mrtva. Neki tvrde da je sultan, koji je svojim tijelom zatitio sina, jo disao i da je, tako rei,
ubijen drugi put. Muhamad je mogao bez ikakva otpora doi na
prijesto, ali nije imao vlast ,nad zlim jezicima. Od samog se poetka
sumnjalo da je ubio svog oca.

Delhijski sultan ...

357

Delhijski se sultanat najvie proirio za vrijeme vladavine Muhamada Tughlaika. Prolo je vie od dvije stotine godina dok ponovno jedan vladar Akbar nije ujedinio pod svojom vlau tako
velike dijelove Indije. Meutim, Muhamad nije bio zadovoljan s
otprilike dvadeset i etiri provincije koje su mu se pripisivale. elio
je podvrgnuti svojoj vlasti sav naseljivi svijet, te se bavio velikim
planovima koji su trebali ostvariti njegovu namjeru. O tim planovima nije govorio nijednom svom savjetniku ni prijatelju, ve ih je
drao za sebe, isto onako kao to ih je sam izmislio. Sve to mu je
palo ,na pamet inilo mu se dobrim. Nije ni najmanje sumnjao u sebe, te mu se inilo da je njegov cilj neto potpuno razumljivo a sredstva kojima se pri tome sluio jedina prava.
Od njegovih osvajakih planova najambiciozniji je bio napad
na Khurasan i Irak te napad na Kinu. Za prvi je okupio vojsku od
3 700 000 konjanika. Dostojanstvenike ugroenih gradova potkupio je
ogromnim sumama. Meutim, napad nije izvren ili je propao jo u
zametku; vojska se, naime, razbjeala. Tako su uzalud potroene sume koje su i za Muhamada morale biti izuzetno velike. Drugi se
plan, plan o osvajanju Kine, trebao izvriti preko Himalaja. U najvie je Himalaje poslano 100 000 konjanika, koji su trebali pokoriti
cijeli jedan planinski masiv zajedno s njegovim divljim stanovnitvom i zauzeti prijelaze u Kinu. Ta je vojska unitena, i od nje je
preostalo samo deset ljudi, koji su se vratili u Delhi i koje je razoarani sultan dao pogubiti.
Osvajanje svijeta zahtijevalo je ogromne vojske, a one su oper,
zahtijevale sve vie novca. Istina je da je Muhamad imao ogromne
prihode. Sa svih mu je strana pristizao danak pokorenih hinduskih
kraljeva. Od svog je oca naslijedio, izmeu ostalog, rezervoar koji je
bio ispunjen prilino velikom masom rastopljena zlata. Meutim, uskoro mu je ipak ponestalo novca te je nastojao pronai, kao to je
bio njegov obiaj, neki posebni nain koji bi ga jednim mahom izvukao iz te neprilike. Cuo je za kineski papirnati novac pa je razradio
plan kako da uini neto slino s bakrom. Dao je iskovati velike koliine bakrenih novia i proizvoljno podigao njihovu vrijednost na vrijednost srebra. Zapovjedio je da se oni upotrebljavaju umjesto zlata
i srebra: tako se sve kupovalo i prodavalo za bakreni novac. Posljedica te odredbe bila je ta da se kua svakog Hindusa pretvorila u
kovnicu novca. Hindusi iz razliitih provincija privatno su kovali
bakrene novie. Time su plaali svoj danak, kupovali konje i svakojake lijepe stvari. Knezovi, seoske starjeine i zemljoposjednici bogatili su se zahvaljujui tim bakrenim noviima, a drava je postajala sve siromanija. Uskoro je vrijednost novoga novca pala, dok je
vrijednost starih novia, koji su sada postali vrlo rijetki, postala
etverostruko ili peterostruko vea od njihove prijanje vrijednosti.
Na koncu bakar nije vrijedio vie od ljunka. Nitko nije elio prodavati robu, trgovina je posvuda stala. Kad je sultan shvatio posljedice svoje odredbe, bijesno ju je ukinuo i objavio da svatko tko

358

Masa i mo

ima bakrene novie mora te novie donijeti u riznicu i da e za

njih dobiti stare. Ljudi su iz svih kutova izvukli bakrene novie, kamo su ih prije prezirno bacili, i u tisuama doli u riznicu, gdje su
za njih dobili zlato i srebro. U Tughlakabadu su se nagomilale hrpe
bakrenih .novia. Dravna je riznica izgubila velike sume, pa je zavladala akutna nestaica novca. Kad je sultan potpuno shvatio koliko
su bakreni novii stajali njegovu riznicu, jo se vie okomio na
svoje podanike.
Porezi su bili jo jedan nain da se doe do novca. Oni su bili
visoki ve za vladavine njegovih prethodnika. Sada su bili jo vie
poveani, a utjerivani su s takvom bezobzirnom okrutnou da su
se seljaci pretvarali u prosjake. Hindusi koji su neto posjedovali
naputali su zemlju i u dunglama se pridruivali pobunjenicima,
kojih je bilo svugdje u manjim ili veim grupama. Zemlja je ostajala
neobraena, proizvodilo se sve manje ita. U najvanijim provincijama carstva zavladala je glad. Kad je dugo vremena vladala sua,
glad se proirila na cijelo carstvo. Trajala je nekoliko godina, obitelji
su se morale razdvojiti, cijeli gradovi nisu imali nita za jelo i umrlo
je na tisue ljudi.
Ta je glad bila prava prekretnica za sudbinu carstva. Ustanci
su postajali sve ei. Od Delhija se otcjepljivala jedna provincija za
drugom. Muhamad je neprestano bio na pohodima koji su trebali
uguiti ustanke. Postajao je sve okrutniji. Istrebljivao je cijele predjele. Dao je da se opkoli dungla u koju su pobjegli ustanici i da se
ubije svatko tko se u njoj zatekne, mukarac, ena ili dijete. Ljudi
su pred njim osjeali takav strah da su mu se pokoravali svugdje
gdje god se pojavio, ako ve nisu pobjegli prije toga. No, tek to bi
sultan negdje uspostavio red ili opustoio neki kraj, ve je u drugom
dijelu zemlje izbio novi ustanak. Sultan je nareivao da se guvernerima, koji se <od njega otcijepe, odere koa. Onda bi dao da ih ispune slamom i te stravine lutke slao naokolo po cijeloj zemlji da
bi zastraio narod.
Muhamad nije osjeao grinju savjesti zbog svoje okrutnosti.
Bio je uvjeren u ispravnost svojih mjera. Razgovori koje je s njim
vodio povjesniar Zia Barani toliko nam o tome otkrivaju da ih se
isplati djelomice citirati.
Vidi, rekao je sultan Baraniju, koliko ima ustanaka. To mi
nije drago, iako e ljudi rei da sam ih izazvao svojom pretjeranom
strogou. No, neu dozvoliti ni da me takve primjedbe ni pobune
odvrate od smrtne presude. Ti si proitao mnogo povjesniarskih
knjiga. Da li si negdje proitao da kraljevi u takvim prilikama izriu smrtnu presudu?
Barani je u svom odgovoru citirao jednog visokog islamskoga
autoriteta, koji smatra da je smrtna kazna dozvoljena u sedam sluajeva. Sve drugo dovodi do nemira i ustanaka i teti zemlji. To je
slijedeih sedam sluajeva: 1. odstupanje od prave vjere, 2. ubojstvo,

Delhijski sultan ...

359

3. preljub oenjenog mukarca s tuom enom, 4. urota protiv kra

lja, 5. voenje pobune, 6. savez s kraljevim neprijateljima i izdavanje tajni, 7. neposlunost koja teti dravi, ali nijedna druga vrsta
neposlunosti. Od tih prestupa sam se Prorok izjasio o tri: odstupanju dd vjere, ubojstvu muslimana i preljubu s udanom enom. Kanjavanje preostala etiri vie je stvar politike i dobrog vladanja.
No, ti su autoriteti, veli Barani, takoer naglasili da kraljevi imenuju
vezire, koje onda postavljaju na visoke poloaje i kojima povjeravaju
upravljanje carstvom. Dunost je vezira da se brinu za ispravne
odredbe i da u zemlji dre takav red da kralj ne mora prljati ruke
krvlju nijednog ovjeka.
Na to je sultan odgovorio: Kazne koje su tada bile predloene
odgovarale su ondanjem stanju u kojem se nalazio svijet. Danas
ima mnogo vie zlih i prkosnih ljudi. Kanjavam ih im posumnjam
ili naslutim njihove pobunjenike ili izdajnike namjere te i najmanju neposlunost kanjavam smru. To u initi i dalje, sve dok ne
umrem ili dok se ljudi ne ponu pristojno ponaati i ne odustanu od
pobuna i neposlunosti. Nemam vezira koji bi donosio odredbe i 'spreavao me da prolijevam krv. Kanjavam ljude zato to su svi odjednom postali moji neprijatelji i protivnici. Razdijelio sam im veliko blago, ali oni unato tome nisu postali prijateljski raspoloeni
ni odani. Dobro mi je poznato njihovo raspoloenje te vidim da su
nezadovoljni i neprijateljski raspoloeni prema meni.
U jednom se kasnijem razgovoru sultan ali to nije dao ranije
smaknuti sve one koji su mu svojim pobunama priredili toliko neprilika. Drugom prilikom upravo kad je izgubio jedan od svojih
najvanijih gradova, isti onaj u koji je onda prisilno natjerao sve
stanovnike Delhija sultan je pozvao Baranija i upitao ga kojim
su se sredstvima sluili prijanji kraljevi u takvim sluajevima. Rekao je da je njegovo carstvo bolesno i da mu nijedno sredstvo ne pomae. Barani je odgovorio da su se kraljevi, koji su shvatili da su
izgubili povjerenje svog naroda i postali predmetom sveope mrnje,
odrekli prijestolja i prepustili vladanje sinu koji je bio najdostojniji tog poloaja. Drugi su se okrenuli lovu i zabavi i prepustili dravne poslove svojim vezirima i slubenicima. Ako je narod zadovoljan a kralj nije osvetoljubiv, onda se na taj nain moe izlijeiti
bolest drave. Od svih je politikih zala najvee i najuasnije zlo
opi osjeaj mrnje i pomanjkanja povjerenja u svim slojevima naroda. Meutim, sultan se nije dao smesti ni ovim hrabrim i gotovo
neuvijenim Baranijevim savjetima. Ako uspije srediti situaciju u
svom carstvu onako kako eli, onda e, ali tek onda, povjeriti vladanje zemljom trojici odreenih ljudi i uputiti se na hodoae u
Meku. No, sada sam bijesan na svoje podanike, a i oni se ljute na
mene. Oni znaju moje osjeaje, isto kao to ja znam njihove. Sva su
iskuana sredstva ostala bez uinka. Moj lijek za pobunjenike, ustanike i nezadovoljne jest ma. Izriem smrtnu kaznu i koristim ma

Sluaj Schreber
Masa I mo

361

da bih ih izlijeio pomou patnje. to mi se ljudi vie suprotstavljaju,

to ih vie kanjavam.

tan protjeruje cijelu svoju prijestolnicu. Odjedanput ostaje sam i

zadovoljan u ovoj metropoli. S krova palae baca pogled na prazni
velegrad: u potpunosti uiva u srei preivjeloga.
to gad poduzimao, uvijek zna kako da sauva jednu od svojih
masa. Ni po koju cijenu ne eli odustati od ubijanja. Gomila leeva
stalan je prizor pred njegovom palaom. Svakodnevno mu moraju
dovoditi sve zatvorenike: kao kandidati za pogubljenje oni su njegova najdragocjenija imovina. Tijekom 26 godina njegove vladavine
poveavaju se gomile leeva u svim provincijama njegova carstva.
U tome mu pomau poasti i glad. On se, dodue, ljuti zbog neizbjenog opadanja poreza. No, sve dok broj rtava raste, nita ne moe ozbiljno poljuljati njegovu samosvijest.
Da bi sauvao snagu svojih zapovijedi, koje nisu nita drugo
nego smrtne presude u apsolutno koncentriranom obliku, pronalazi
najviu instituciju koja mu to osigurava. Nije mu dostatan samo
Bog, u kojeg on kao poboan muhamedanac vjeruje. Trai investituru od legalnog bojeg predstavnika.
Moderni indijski povjesniari zagovaraju Muhamada Tughlaika.
Moi nikada nije nedostajalo onih koji e joj pjevati hvalospjeve.
Povjesniari, koji su po svojoj profesiji opsjednuti vlau, obino
sve objanjavaju vremenom, iza kojeg se kao poznavaoci mogu lako
sakriti, ili nunou, koja u njihovim rukama poprima svaki oblik.112
Takve prikaze moemo oekivati i u sluajevima koji su nam
blii nego sluaj Muhamada Tughlaka. Zbog toga bi u preventivnom
smislu moglo koristiti da procese moi raskrinkamo u jo jednom
ovjeku,
Ikoji je, na sreu svijeta, posjedovao mo samo u svojem
ludilu.153

360

Meutim, broj ustanaka i opa uzdrmanost njegova carstva ipak

su na jedan nain djelovali na sultanovo raspoloenje. Kod njega su
se javile sumnje: ne zbog gomila leeva ispred njegove palae i u svim
provincijama i gradovima koje je posjetio, nego sumnje i legitimnost njegove vladavine. Sultan je bio, kao to smo ve dostatno objasnili, poboan i pravedan ovjek i elio je za svoj kraljevski poloaj dobiti najviu duhovnu sankciju koju islam moe dati. U prolim
su stoljeima kalifi iz kue Abbasida, koja su stolovali u Bagdadu,
vaili kao nadlena instancija. Meutim, njihovo carstvo vie nije
postojalo. Godine 1258. Bagdad su osvojili Mongoli i ubili posljednjeg
kalifa. Mahamadu Tughlaku, koji je 1325. doao na prijesto i ije
su se sumnje probudile oko 1340, kad se od njega poela otcjepljivati jedna provincija za drugom, nije bilo lako utvrditi tko ima pravo
na investituru. Zato se dao na pomna ispitivanja. Detaljno je ispitivao sve putnike iz zapadnih zemalja koji su dolazili na njegov
dvor, dok na koncu nije doao do zakljuka da je egipatski kalif njegov traeni papa. Stupio je s njim u pregovore, poslanici su putovali amo-tamo. Sultan se u svojim pismima kalifu upustio u laskanja koja su bila tako pretjerana da se povjesniar Barani, koji je
nesumnjivo bio naviknut na .mnogo toga, nije usudio ponoviti ih.
Muhamad je sa svojim najviim dostojanstvenicima i teolozima izaao u susret kalifovu poslaniku sve do gradskih vrata i onda ga bosonog pratio dio puta. Zapovjedio je da se sa svih kovanih novia
izbrie njegovo ime i uree kalifovo. U molitvama koje su se odravale u petak i na blagdane spominjalo se kalifovo ime. No, Muhamad jo nije bio zadovoljan. Svi prijanji kraljevi koje kalif nije potvrdio bili su izbrisani iz molitve a njihova vladavina naknadno proglaena nevaeom. Na visoke se graevine urezivalo kalifovo ime, i
nijedno drugo nije smjelo stajati pored njega. U jednoj sveano napisanoj potvrdi, koja je stigla iz Egipta nakon viegodinjeg dopisivanja, Muhamad je na dolian nain imenovan kalif ovim predstavnikom u Indiji. Ta je potvrda toliko razveselila Muhamada da je naredio svojim dvorskim pjesnicima da je pretoe u umjetnike stihove.
Njegova je strogost rasla s njegovim neuspjesima. Nije umro od
ruke ubojice. Nakon 26 godina vladanja umro je od groznice od koje
se razbolio na jednom kaznenom pohodu.
On je najei sluaj paranoikog vladara. Neobinost njegove
egzistencije ini ga osobito pounim za Evropljane. Kod njega je sve
uoljivo; lake ga je sagledati. Njegov je strogi karakter oigledan.
U njegovu duhu djeluje mnogo masa: njegova vojska, njegov
novac, njegovi leevi i dvorac oko kojeg se iri njegova prijestolnica.
On neprestano manipulira tim masama; jedna se poveava na raun druge. Blago se iscrpljuje zbog propasti ogromnih vojski. Sul-

Sluaj Schreber. Prvi dio

Dokument kakav po bogatstvu sadraja i iscrpnosti samo moemo poeljeti jesu sjeanja- (Denkwurdigkeiten) biveg drezdenskog predsjednika senata Schrebera. On je bio obrazovan i racionalan ovjek; u svom se poslu nauio jasno izraavati. Poto je proveo
sedam godina kao paranoik u duevnim bolnicama, odluio je detaljno opisati ono to se svijetu moralo initi kao njegov suludi sistem. Njegova sjeanja duevnog bolesnika (Denkwurdigkeiten
eines Nervenkranken) postala su cijela knjiga. On je bio toliko uvjeren u ispravnost i znaenje religije koju je sam stvorio da ju je
dao tampati im su ga oslobodili tutorstva. Jezina su sredstva kojima raspolae kao stvorena za prikaz tako specifine misaone tvorevine; njima obuhvaa tono toliko da nita bitno ne ostaje neras-

362

Masa i mo

vijetljeno. On za neto pledira, ali na sreu nije pjesnik; zbog toga

ga moemo svuda slijediti, a ipak smo od njega zatieni.
Izdvojit u neke od najuoljivijih znaajki njegova sistema, koliko je to mogue ukratko. ini mi se da se ovdje moemo jako pribliiti prirodi paranoje. Ako drugi koji izuavaju istu pojavu moda
dou do drukijih rezultata, to bi mogao biti dokaz bogatstva tih
Sjeanja.
Pretenzije s kojima se Schreber pojavljuje postaju najjasnije tamo gdje ih on na izgled ograniava. I ja sam samo ovjek-, veli on
gotovo na poetku, i zato ogranien dosegom ljudske spoznaje.
Meutim, on ni najmanje ne sumnja u to da se pribliio istini mnogo vie nego svi drugi ljudi. Onda odmah prelazi na vjenost. Misao na vjenost provlai se kroz cijelu knjigu, i ona za njega znai
vie nego za obinog ovjeka. On je dobro poznaje i shvaa kao neto to mu ne samo dolii, ve i pripada. On rauna u velikim vremenskim razdobljima: njegovi se doivljaji proteu preko stoljea.
ini mu se da su pojedine moi bile duge kao stoljea, tako da su
se unutar tog vremena mogle odviti korjenite promjene cijelog ovjeanstva, same zemlje i cijelog sunevog sistema. U svemiru se
snalazi isto tako dobro kao u vjenosti. Osobito su mu draga neka
sazvijea i pojedine zvijezde: Kasiopeja, Vega, Kapela i Vlaii.
On o njima govori kao da su to autobusne stanice odmah iza ugla.
Pri tome je potpuno svjestan koliko su one stvarno udaljene od zemlje. Poznaje astronomiju, pa ne umanjuje svijet. Naprotiv, nebeska
ga tijela privlae upravo zato to su tako udaljena. Primamljuje ga
veliina svemira; on eli biti irok kao svemir i potpuno se po njemu
rastegnuti.
Meutim, ne stjee se dojam da je njemu toliko stalo do procesa rasta koliko do rastezanja; on trai irinu da bi se u njoj uvrstio
i potvrdio. Bitan je poloaj kao takav, a on ne moe biti dostatno velik ni dostatno vjean. Najviim naelom smatra svjetski red. Njega stavlja iznad Boga; kad Bog pokua djelovati protiv tog reda,
zapada u neprilike. O svom, ljudskom tijelu, Schreber esto govori
kao da je to nebesko tijelo. Zaokupljen je redom u planetarnom sistemu kao to su drugi zaokupljeni redom u svojoj obitelji. Schreber
eli biti u njemu sadran i njime odreen. Mogue je da su ga sazvijea privukla svojom nepromjenljivou ii postojanou, koju ljudi
stvarno znaju ve tisuljeima. Mjesto meu njima bilo je mjesto
u vjenosti.
Taj je osjeaj poloaja kod paranoika od bitnog znaenja: uvijek treba obraniti i osigurati neko uzvieno mjesto. Sudei po prirodi
moi, mora da se isto tako osjea vlastodrac: subjektivni osjeaj koji
on ima o svom poloaju uope se ne ralikuje od osjeaja paranoika.
Onaj tko moe, okruuje se vojnicima i zatvara u tvrava. Schreber,
koji se osjea ugroenim u vie smislova, dri se zvijezda. U svijetu
je, naime, kao to emo vidjeti, sve zbrda-zdola. Da bismo

Sluaj Schreber

363

objasnili te opasnosti, moramo rei neto o stanovnitvu njegova

svijeta.
ovjekova je dua, smatra Schreber, sadrana u ivcima u
tijelu. Sve dok ovjek ivi, on je istodobno tijelo i dua. No,
kad umre, preostaju ivci kao dua. Bog je uvijek samo ivac, a ne
tijelo. On je, dakle, srodan ljudskoj dui, ali joj je beskrajno nadmoan, zato to je broj bojih ivaca neogranien i to su oni vjeni.
Boji se ivci mogu pretvarati u zrake, na primjer u zrake sunca i
zvijezda. Bog se veseli svijetu koji je stvorio: meutim, on se ne mijea izravno u njegovu sudbinu. Nakon stvaranja Bog se povukao
te se sada uglavnom nalazi na distanci. Bog se uope ne smije previe
pribliiti ovjeku, jer ljudski ivci imaju za njega takvu privlanu
snagu da ih se vie ne bi mogao osloboditi, pa bi tako bila ugroena
njegova vlastita egzistencija. On se, dakle, uvijek uva ivih i ako se
nekad ipak dogodi da ga neka usrdna molitva ili neki pjesnik primami
u svoju blizinu, onda se brzo ponovno povlai prije nego to bude
prekasno.
Do redovitog komuniciranja izmeu Boga i ljudskih dua dolo je tek nakon smrti. Bog se mogao pribliiti mrtvim tijelima bez
opasnosti da e iz njegovih tijela privui na sebe njihove ivce i probuditi ih u nov nebeski ivot. No, u tu svrhu moramo tek sagledati i objasniti ljudske ivce. Bog je mogao upotrijebiti samo iste
ljudske ivce, jer su oni bili odreeni da mu se pridrue i na koncu
postanu dio njega kao predvorje neba. Za to je bio neophodan
sloen proces proienja koji ne moe u pojedinostima objasniti ni
sam Schreber. Kad su due prole taj proces i uspele se na nebo, postupno su zaboravile tko su bile na zemlji; no, nisu zaboravile jednako brzo. Vane linosti kao Goethe ili Bismarck zadrale su svoju
samosvijest moda jo stoljeima; no, nitko, pa ni najvei meu njima, zauvijek. Jer, sve su due bile predodreene za to da se na
koncu stope s drugim duama, da se utope u veim cjelinama i da se
tako osjeaju jo samo kao dio Boga kao 'predvorje neba'.
Ovdje se stapanje dua u jednu masu opisuje kao najvee blaenstvo. Sjetimo se nekih slika iz kranstva: aneli i sveci, svi zbijeni jedan uz drugog kao oblaci, ponekad zaista kao oblaci, u kojima moemo prepoznati jednu glavu kraj druge tek onda kad paljivije gledamo. Ta je predodba toliko poznata da uope ne razmiljamo o njezinu znaenju. Ona izraava da blaenstvo ne znai samo biti u blizini Boga, ve i stajati u zbijenoj masi sebi ravnih. Nazivom predvorje neba pokuava se poveati gustoa te mase blaenih dua, koje su se stvarno utopile u vee cjeline.
Bog ne zna mnogo o ivim ljudima. U kasnijim dijelovima Sjeanja Schreber mu stalno prigovora da ne moe razumjeti ive ljude, a posebno da ne moe tono prosuditi njegovo razmiljanje. On
govori o bojoj zaslijepljenosti, koja je posljedica njegova nepoznavanja ljudske prirode. On je naviknut samo na to da se bavi leevi-

364

Masa i mo

ma te dobro pazi da se suvie ne priblii ivima. Vjena boanska

ljubav postoji samo prema stvaranju kao cjelini. Bog nije apsolutno
savreno bie, kao to mu pripisuje veina religija. Inae ne bi dozvolio da ga uvuku u urotu protiv nedunih ljudi, koja je bila prava
jezgra Schreberove bolesti. Jer, u udesnom ustrojstvu svijeta, koje smo upravo opisali, iznenada je nastala pukotina. Boja je carstva pogodila teka kriza, koja je povezana sa Schreberovom vlastitom sudbinom.
Rije je o ubojstvu due. Schreber je ve jedanput bio bolestan
te je postao pacijentom lajpcikog psihijatra, profesora Flechsiga.
Nakon godinu dana psihijatar ga je otpustio kao izlijeenog, tako da
se mogao vratiti na posao. Schreber je tada bio jako zahvalan psihijatru, a jo vie njegova ena, koja je u profesoru Flechsigu gotovo oboavala onog koji joj je ponovno poklonio njezina mua, te
je zbog toga njegova slika godinama stajala na njezinu radnom stolu. Schreber je sa svojom enom proivio osam zdravih, sretnih i
radom ispunjenih godina. Tijekom cijelog tog vremena morao je
esto vidjeti Flechsigovu sliku na radnom stolu svoje ene, i mora
da ga je ona jako zaokupljala, iako toga nije bio svjestan. Jer, kad
se ponovno razbolio i kad su ga, razumljivo, ponovno odveli Flechsigu, koji se ve jedanput pokazao dobrim, pokazalo se da je lik psihijatra u Schreberovu duhu poprimio vrlo opasne dimenzije.
Moda je Schreber, koji je kao sudac i sam posjedovao odreeni
autoritet, potajno bio ikivan na psihijatra zato to je godinu dana bio
u njegovoj vlasti. No, sada ga je sigurno mrzio zato to je ponovno
pao u njegovu vlast. U njemu se stvorilo uvjerenje da ga Flechsig
eli ubiti ili da mu eli oduzeti duu. Ideja da je mogue zagospodariti neijom duom pradavna je i rairena po cijelom svijetu. Na
taj nain ovjek prisvaja duhovne snage pogoenoga i produava
svoj ivot. Iz astohleplja i elje za vlau Flechsig je s Bogom skovao urotu i pokuao ga uvjeriti u to da dua jednog Schrebera nije
vana. Moda se ak radilo o starom suparnitvu izmeu obitelji
Schreber i Flechsig. Vjerojatno je neki lan obitelji Flechsig iznenada poeo osjeati da je neki lan obitelji Schreber njegovima oduzeo poloaj. Zato se urotio s elementima bojih carstava, s time da se
Schreberovima uskrati izbor odreenih zanimanja koja bi ih mogla
dovesti u blisku vezu s Bogom. Takvo je zanimanje bilo zanimanje
psihijatra; s obzirom na znaenje ivaca kao stvarne supstancije od
koje se sastoji Bog i sve druge due, bilo je jasno kakvu je mo imao
psihijatar. Zato je dolo do toga da nijedan Schreber nije bio psihijatar, a jedan Flechsig jest; sada su urotnici imali otvoren put do
oduzimanja due; Schreber je bio u vlasti ubojice svoje due.
Moda je korisno ve ovdje ukazati na znaenje urota za paranoika. Urote ili zavjere su kod njih stalno na dnevnom redu, i moemo biti sigurni da emo naii na sve to zvui barem priblino
slino. Paranoik se osjea opkoljenim. Njegov se glavni protivnik
nee nikada zadovoljiti time da ga napadne sam. Uvijek e nastojati

Sluaj Schreber

365

pokrenuti protiv njega neku pakosnu hajku te je u pravom trenutku

nahukati na njega. lanovi hajke su najprije prikriveni, a mogu
biti svugdje. Prave se bezazlenima i nedunima, kao da ne znaju na
to vrebaju. No, paranoik ih moe raskrinkati zahvaljujui svojoj
pronicljivosti. Kamo god segne rukom, izvlai jednog urotnika. Hajka je uvijek tu, ak i onda kad ne laje; njezine su namjere nepromjenljive. Kad ih neprijatelj jedanput pridobije za sebe, oni ostaju
ono to jesu, njegovi vjerni i odani psi. On moe raditi s njima to
hoe. Na uzici svoje pokvarenosti on ih vrsto dri u ruci i na velikoj udaljenosti. On njima upravlja kako mu to odgovara i poziva
ih najradije tako da u velikom mnotvu navale na rtvu sa svih strana istodobno.
Kad je skovana ta urota protiv Schrebera, kako se stvarno
odvijala borba protiv njega? Kakve su ciljeve imali urotnici i to
su poduzeli da bi ih ostvarili? Njihov pravi i najvaniji cilj, koji,
meutim, nije bio i jedini, bilo je unitenje njegova razuma. Trebalo
ga je uiniti ludim. Trebalo je da on toliko oboli na ivce da djeluje
kao zauvijek neizljeiv. to je moglo vie pogoditi ovjeka njegova
duha? Njegova je bolest poela munom nesanicom. Bilo je uzaludno
isve to se protiv nje poduzimalo. Od samog je poetka, misli
Schreber, postojala namjera da mu se omete san, da ga nesanica
dovede do ivanog sloma. U tu je svrhu na njega puteno bezbroj
zraka. One su najprije dolazile od profesora Flechsiga; no onda su se
za njega poele sve vie zanimati i due umrlih koje jo nisu prole
proces proien ja, iskuenike due, kako ih naziva Schreber, i
prodirale su u njega kao zrake. U tome je sudjelovao i Bog. Sve su mu
te zrake neto govorile, ali tako da ih drugi nisu mogli uti. To je nalikovalo na molitvu koju ovjek izgovara u sebi, ne izgovarajui
glasno rijei od kojih se ona sastoji. Neugodna je razlika bila u tome da rijei takve molitve ovise o vlastitoj volji, dok zrake, koje mu
se nameu izvana, govore ono to one ele.
Mogao bih spomenuti stotine, ako ne i tisue imena onih koji
su sa mnom komunicirali kao due... Sve su mi te due govorile
kao 'glasovi' i nijedna nije znala za prisutnost drugih. Svatko moe
prosuditi kakvu je to nerazmrsivu zbrku izazvalo u mojoj glavi...
Zbog svoje sve vee nervoze i na taj nain poveane privlane
snage privlaio sam sve vei broj dua umrlih, koje su se onda rasplinjavale na mojoj glavi ili u mom tijelu. Taj je proces u mnogo
sluajeva zavravao tako da su due jo kratko vrijeme ivjele na
mojoj glavi kao takozvani 'mali ljudi' siuna stvorenja u ljudskom obliku, ali visoka svega jedan milimetar i da su onda potpuno nestale... U mnogo su mi sluajeva spominjale zvijezde ili
sazvijea s kojih su dole ili 'pod kojima su visjele'... Bilo je noi
u kojima su due na koncu kapale s moje glave kao stotine, ako ne
i tisue 'malih ljudi'. Pri tome sam ih stalno upozoravao da mi se
ne priblie, jer sam nakon prijanjih zbivanja poznavao beskona-

366

Masa i mo

no veliku, privlanu snagu svojih ivaca, dok bi due uvijek najprije

smatrale moju opasnu privlanu snagu nevjerojatnom.
Due su me nazivale 'vidovnjakom', tj. ovjekom koji vidi duhove i s .njima komunicira. U stvari, od postanka svijeta vjerojatno
nije bilo nijednog sluaja kao to je moj, naime toga da ovjek nije
samo u stalnoj vezi s pojedinim duama mrtvih, ve sa svim duama i sa samom boanskom svemoi.
Oigledan je masovni karakter tih procesa za Schrebera. Svemir
je naseljen duama mrtvih sve do najudaljenijih zvijezda. Svima js
njima odreeno mjesto na kojem borave, ova ili ona zvijezda. Iznenada Schreber zbog svoje bolesti postaje njihovo sredite. Unato upozorenjima one se guraju prema njemu. Njegova privlanost postaje
neodoljiva. Mogli bismo rei da ih je on okupio oko sebe kao masu i,
budui da je rije kao to smo naglasili o sveukupnosti svih dua, one predstavljaju najveu masu koja se uope moe zamisliti.
No, one ne ostaju samo okupljene oko njega kao narod oko svog
voe. Naprotiv, s njima se dogaa isto to narodi koji se okupljaju
oko svog voe shvaaju tek postupno, tijekom godina: da oni uz
njega postaju sve manji. im su stigli do njega, brzo se smanjuju
na veliinu od nekoliko milimetara, i na taj nain najuvjerljivije
izraavaju stvarni odnos meu njima: on je, u usporedbi s njima,
div; oni se kao siuna stvorenja oko njega trude. Ali, ni to nije
sve: veliki ih ovjek guta. One doslovce ulaze u njega i onda
potpuno nestaju. On djeluje na njih razorno. Privlai ih k sebi i okuplja, smanjuje ih i guta. Sve to su one bile, ide u korist njegovu t ijelu. Ne moe se rei da su dole da njemu uine neko dobro. U
stvari su imale neprijateljske namjere; prvotno su ih poslali da mu
pomute razum i da ga tako unite. No, on je bio dorastao upravo
toj opasnosti. Sada, kad ih zna ukrotili, jako se ponosi svojom privlanom snagom.
Na prvi nam se pogled Schreber u sferi svog ludila moe initi
kao neki lik iz prolih vremena u kojima je vladalo vjerovanje u
duhove, dok su due mrtvih ivima zujale oko uiju kao imii. To
je kao da se on bavi poslom nekog amana, koji u tanine poznaje
svjetove duhova, koji zna stupiti s njima u neposrednu vezu i upregnuti ih u sve mogue ljudske svrhe. Njemu je drago da ga nazivaju
vidovnjakom. Meutim, vlast jednog amana nije ni priblino tako velika kao Schreberova. aman ponekad ima duhove u sebi. No,
oni se ne rasplinjavaju, ve uvijek zadravaju svoju posebnu egzistenciju, i zna se da ih jedanput mora ponovno otpustiti. Nasuprot
tome, kod Schrebera se oni potpuno rasplinjavaju i nestaju, kao da
sami po sebi nisu nikad postojali. Njegovo je ludilo, pod krinkom zastarjelog poimanja svijeta koje pretpostavlja egzistenciju duhova, u
stvari toan model politike moi koja crpi hranu iz mesa i od
nje se sastojii. Svaki pokuaj pojmovne analize moi moe samo nakoditi jasnoi Schreberova nazora. U njemu su sadrani svi realni
odnosi: snana i trajna privlanost pojedinaca koji se trebaju oku-

Sluaj Schreber

367

piti u masu, njihova sumnjiavost, njihovo obuzdavanje, koje se postie smanjivanjem, njiihovo rasplinjavanje u vlastodrcu, koji svojom linou, svojim tijelom predstavlja politiku mo; njegova veliina, koja se na taj nain mora neprestano obnavljati; ,i, napokon,
posljednja i vrlo vana stvar, koju do sada jo nismo spomenuli,
jest osjeaj katastrofalnog, koji je povezan s time, ugroavanje
svjetskog reda koje proizlazi upravo iz te osobne privlanosti, koja
se neoekivano i naglo poveava.
U Sjeanjima ima obilja dokaza za taj osjeaj. Ima neeg
velianstvenog u Schreberovim vizijama propasti svijeta; ovdje treba najprije spomenuti jedno mjesto koje je po svojoj privlanoj snazi
.neposredno povezano s duama. Due koje masovno kaplju na nja-ga
sa zvijezda, svojim ponaanjem dovode u opasnost i sama nebeska
tijela od kojih potjeu. ini se da se zvijezde zapravo sastoje od tih
dua; ako velik broj dua pobjegne da bi stigao do Schrebera, onda
se zvijezde raspadaju.
Sa svih su strana stizali Hiobovi glasnici s vijeu da je morala nestati ova ili ona zvijezda, ovo ili ono sazvdjee; uskoro su
javili da je i Venera preplavljena, a ubrzo i da ,se .mora napustiti cijeli sunev sistem, a zatim da se Kasiopeja cijelo sazvijee mora
stegnuti u jedno jedino sunce, pa da se moda jo daju spasiti
samo Vlaii.
Schreberova zabrinutost za ouvanje nebeskih tijela bila je samo
jedan aspekt njegova osjeaja katastrofalnih zbivanja. Mnogo je vanija bila jedna druga injenica, kojom je poela njegova bolest. Ona
se nije odnosila na due umrlih, s kojima je on, kao to znamo, bio
u neprestanoj vezi, ve se odnosila na njegove blinje. Njih, naime,
vie uope nije bilo: cijelo je ovjeanstvo propalo. Schreber je sebe
smatrao jedinim preostalim pravim ovjekom. Malobrojne ljudske
likove koje je jo uvijek viao, svog lijenika, uvare bolnice ili drage pacijente smatrao je pukim prividom. Oni su bili povrno skrpani ljudi, koje su mu lano prikazivali samo zato da ga zbune. Dolazili su kao sjene ili slike i ponovno se rasplinjavali te ih on, naravno, nije shvaao ozbiljno. Svi su pravi ljudi ve propali. Jedino
je jo on bio iv. Ta mu injenica nije bila otkrivena u pojedinanim
vizijama, a na njeno mjesto nisu dola suprotna miljenja; on je godinama vrsto vjerovao u to. To je uvjerenje proimalo sve njegove
vizije propasti svijeta.
Mislio je da su cijela Flechsigova .klinika a zajedno s njom i
grad Leipzig iskopani iz zemlje i preseljeni na neko nebesko tijelo. Glasovi koji su s njim razgovarali ponekad su ga pitali da li
Leipzig postoji. Jedna od njegovih vizija odvela ga je liftom u dubinu zemlje. Tom je prilikom proao kroz sva geoloka razdoblja
sve dok se iznenada nije naao u umi od kamenog ugljena. Kad je
privremeno napustio lift, tumarao je kao po nekom groblju d preao preko grobova gdje su leali stanovnici Leipziga, i preko groba

368

Masa I mo

svoje vlastite ene. Ovdje treba spomenuti da je njegova ena jo

bila iva i da ga je stalno posjeivala u bolnici.
Schreber je zamiljao na razliite naine kako je dolo do propasti ovjeanstva. Pomiljao je na smanjenje suneve topline zbog
velike udaljenosti Sunca te, u vezi s time, na nastanak ledenog doba. Pomiljao je na potres: reeno mu je da je veliki potres u Lisabonu bio povezan sa sluajem jednog vidovnjaka, koji je bio slian
njegovu sluaju. Vijest o pojavi arobnjaka, naime profesora Flechsiga, u modernom svijetu i iznenadni nestanak Schrebera, linosti koja
je u svakom sluaju bila poznata u irim krugovima, izazvala je stravu i uas meu ljudima i razorila temelje religije. Proirila se sveopa nervoza i nemoral, i ovjeanstvo su pogodile stravine poasti.
Bile su to guba i kuga, dvije bolesti za koje Evropljani vie gotovo
nisu ni znali. On je na svom vlastitom tijelu zamijetio simptome
kuge. Ona se pojavljivala u razliitim oblicima. Postojala je plava,
smea, bijela i crna kuga.
Meutim, dok su ljudi poumirali od svih tih uasnih poasti,
sam je Schreber ozdravio zahvaljujui povoljnom utjecaju zraka.
Moramo, naime, razlikovati dvije razliite vrste zraka, tetne i ljekovite-. Prve su nosile u sebi mrtvake otrove ili druge raspadnute
tvari i unosile u tijelo klicu bolesti ili su u njemu imale neko drugo
razorno djelovanje. Ljekovite ili iste zrake ponovno su izlje-ile ono
to su izazvale tetne zrake.
ovjek stjee dojam da te katastrafe nisu snale ovjeanstvo
sasvim protiv Schreberove volje. ini se, naprotiv, da je on zadovoljan to su napadi profesora Flechsiga, kojima je bio izvrgnut, doveli do takvih uasnih posljedica. Cijelo je ovjeanstvo kanjeno i
istrijebljeno zato to se netko usudio biti protiv njega. No, sada ga
ljekovite- zrake tite od djelovanja poasti. Schreber ostaje kao jedini preivjeli zato to to sam eli. On eli biti jedini preivjeli, koji
stoji na ogromnom polju prekrivenom leevima svih drugih ljudi. U
tom se ne pokazuje samo Schreber kao paranoik, ve se pokazuje i
najdublje nastojanje svakog idealnog vlastodrca da nadivi sve
druge. Vlastodrac alje sve druge u smrt zato da bi sam bio poteen od nje: on je odvraa od sebe. Ne samo da je ravnoduan prema
smrti drugih ve ga sve nagoni na to da izaziva masovnu smrt. On
osobito posee za tim radikalnim sredstvom kad se dovede u pitanje njegova vlast nad ivima. Cim se pone osjeati ugroenim, njegova se strast za tim da sve pred sobom vidi mrtve, ne moe vie
ukrotiti nikakvim racionalnim razmatranjima.
Moglo bi se prigovoriti da je takvo politiko- shvaanje Schrebera neumjesno. Da su njegove apokaliptine vizije vjerske prirode.
Da on uope ne pretendira na vlast nad ivima; da je vlast vidovnjaka po svom karakteru potpuno drukija. Da mu se zbog toga to
njegovo ludilo poinje predodbom da su svi ljudi mrtvi i poginuli,
ne moe pripisati elja za moi u ovozemaljskom smislu.

Sluaj Schreber

369

Ubrzo emo pokazati kakvu zabludu sadri taj prigovor. Kod

Schrebera emo nai politiki sistem koji nam se ini strano poznatim. No, prije nego to ga opiemo, treba rei neto o .njegovu
shvaanju boanske vlasti.
Sam je Bog bio taj, smatra Schreber, koji je odredio cjelokupni
pravac politike koja se vodila protiv mene .... Bog je u svako
doba mogao unititi ovjeka koji mu je bio nepoudan udarcem groma ili tako da poalje na njega neku smrtonosnu bolest... Cim je
dolo do sukoba bojih interesa i interesa pojedinih ljudi ili grupa
ljudi, moda ak cijelog stanovnitva neke planete, morao se u Bogu, kao u svakom drugom ivom biu, probuditi nagon za samoodranjem. Sjetimo se Sodome i Gomore!... Bilo bi nezamislivo da
Bog bilo kojem pojedincu uskrauje blaenstvo koje mu pripada, zato to svako proirenje predvorja neba slui poveanju njegove
moi i jaanju utvrda koje tite od opasnosti izazvanih njegovim
pribliavanjem ljudima. Pod pretpostavkom da se ljudi ponaaju u
skladu sa svjetskim redom, ne bi uope moglo doi do sukoba Bojih interesa i interesa pojedinaca.- injenica da je u njegovu sluaju
unato svemu dolo do takvog sukoba interesa, predstavlja jedinstven sluaj u svjetskoj povijesti, koji se vie nikada nee ponoviti. On govori o ponovnom uspostavljanju Boje samovlade na nebu, o nekoj vrsti saveznitva Flechsigove due s dijelovima Boga-, koji su okrenuli svoje neprijateljstvo protiv njega; tako nastali obrat stranakih odnosa u biti se ouvao sve do dananjeg dana.
Schreber spominje (kolosalne snage na strani Boje svemoi i beznadni otpor na svojoj strani. Izraava sumnju da su se ovlaenja profesora Flechsiga kao upravnika jedne Boje provincije proirila na Ameriku. ini se da isto to vrijedi za Englesku. Spominje
se jedan beki psihijatar koji je, ini se, neka vrsta predstavnika
Bojih interesa u jednoj drugoj Bojoj provinciji, naime u slavenskim podrujima Austrije. Izmeu njega i profesora Flechsiga rasplamsala se borba za prevlast.
Iz ovih citata, koji su uzeti iz potpuno razliitih dijelova knjige, dobivamo potpuno jasnu sliku Boga: on nije nita drugo nego
vlastodrac. Njegovo carstvo ima svoje provincije i stranke. Boji
interesi, kako ih kratko i jetko naziva Schreber, imaju za cilj poveanje njegove moi. To je jedini razlog zato on nijednom ovjeku
ne bi uskratio blaenstvo koje mu pripada. Bog uklanja one koji su
mu nepoudni. Neosporno je da taj Bog sjedi kao pauk usred mree
svoje politike. A on nje do Schreberove vlastite politike samo je jedan korak.
Moda treba unaprijed rei da je Schreber odrastao u staroj protestantskoj tradiciji Saske i da je s nepovjerenjem gledao na sva katolika obraenja. Njegova se prva izjava o Nijemcima odnosi na pobjedonosni rat iz 1870/71.
Schreber tvrdi da je dobio prilino sigurne znakove da je teoka zima godine 1870/71. bila boja odluka da se ratna srea okrene

370

M as a i mo

Nijemcima. No, Bog je slab i prema njemakom jeziku. Za vrijeme

svog proiavanja due ue od Boga osnovni jezik kojim on sam govori, naime donekle arhaian ali soan njemaki. To ne znai da je
blaenstvo namijenjeno samo Nijemcima. Meutim, unato tome,
Nijemci su u novo doba od reformacije, moda ve od seobe naroda
izabrani Boji narod, ijim se jezikom Bog slui zato to ga najvie
voli. Tijekom povijesti izabrani su Boji narodi bili, po redu, stari
Zidovi, onda stari Perzijanci, potom Grci i Rimljani i na-posljetku
Nijemci kao moralno najvredniji narod u svakom pojedinom
razdoblju.
Razumljivo je da je taj izabrani njemaki narod izloen opasnostima. Na prvom se mjestu nalaze makinacije katolika. Sjeamo se
stotina, ako ne i tisua imena koje bi Schreber mogao spomenuti, sve
samih dua koje su kao zrake bile s njim u vezi i neto mu govorile. Kod mnogih nosilaca ovih imena vjerski je interes bio u prvom
planu, a posebno je meu njima bilo mnogo katolika koji su oekivali irenje katolicizma, osobito prijelaz Saske i Leipziga na katolicizam; ovamo spadaju Sv. upnik u Leipzigu, 14 lajpcikih katolika- (vjerojatno neko katoliko udruenje), jezuitski pater S. u Dresdenu, kardinali Rampolla, Galimberti i Casati, sam papa i bezbrojni redovnici i .opatice; jednom je prilikom dolo odjedanput 240 benediktinaca pod vodstvom svog patera te su kao due uli u moja
glavu i tamo propali-. Meutim, meu duama se nalazio i jedan
beki psihijatar, preobraeni idov i slavofil, koji je pomou Schrebera elio slavenizirati Njemaku i istodobno u njoj utemeljiti idovsku vlast.
Kao to vidimo, Schreber nam ovdje predstavlja cijeli katolicizam. Ne samo obine vjernike, koji ,se u Leipzigiu okupljaju u
zlokobnim drutvima, ve je tu zastupljena cijela crkvena hijerarhija. Spominje se jedan jezuitski pater i time podsjea na sve opasnosti koje su povezane s imenom jezuita. Kao najvii crkveni monici pojavljuju se tri kardinala s lijepim talijanskim imenima i papa
osobno. Redovnici i opatice pojavljuju se u gomili. Cak i zgrada u
kojoj Schreber ivi vrvi od njih kao od gamadi. U jednoj viziji, koju
nisam spomenuo, Schreber je vidio kako se enski odjel Sveuiline
psihijatrijske klinike jedanput preureuje u samostan za opatice, a
drugi put u katoliku kapelu. U prostorijama pod krovom klinike
sjede milosrdne sestre. Najimpresivnija je procesija od 240 be~
nediktinaca pod vodstvom jednog patera. Nijedan oblik samoprikazivanja nije toliko prikladan za katolicizam kao procesija. Zatvorena
grupa redovnika predstavlja kao kristal mase sve katolike vjernike. Pogled na procesiju budi u promatraima njihovu vlastitu latentnu vjeru, tako da odjednom osjete elju da joj se pridrue na zaelju. Tako se povorka poveava obuhvaajui sve one pored kojih
prolazi, te bi zapravo morala postati beskrajna. Progutavi one pored kojih prolazi, Schreber simboliki staje na kraj cijelom katolicizmu.

Sluaj Schreber

371

U nemirnom, ranom razdoblju njegove bolesti, koje Schreber

naziva svetim dobom, posebno se istie svojim intenzitetom jedno
razdoblje od otprilike 14 dana, razdoblje prvog Bojeg suda. Kod prvog <se Bojeg suda radilo o nizu vizija, koje su dolazile jedna za drugom, dan i no, i koje su se temeljile na jednoj opoj drutvenoj ideji-. Jezgra te ideje bila je sutinski politika, iako zaotrena na mesijanski nain.
Zbog sukoba izmeu profesora Flechsiga i Schrebera dolo je
do krize opasne po ouvanje Bojih carstava. Iz tog razloga Nijemci,
osobito evangelistika Njemaka, nisu mogli zadrati svoju vodeu
ulogu izabranog naroda. Oni e moda ak pri zauzimanju drug'h
nebeskih tijela naseljenih planeta ostati praznih aka, ako se u
njemakom narodu ne pojavi neki junak koji e stalno dokazivati
svoju vrijednost. Taj je junak trebao biti as sam Schreber as
netko drugi, koga je on morao imenovati. Na navaljivanje glasova
Schreber je spomenuo imena nekoliko istaknutih ljudi, koji su mu
se inili pogodnim za junaka u takvoj borbi. Meu osnovnim mislima pravog Bojeg .suda nalazilo se irenje katolicizma, idovstva i
slavenstva. Na njega su imale presudan utjecaj odreene ideje o tome u to e se sve pretvoriti u nekoj buduoj seobi dua.
Bile su mi namijenjene, jedna za drugom, uloge... 'jezuitskog
uenika u Osseggu', 'jednog gradonaelnika u Klattauu', jedne 'alzake djevojke koja mora braniti svoju krepost od uspjenog francuskog oficira' i, na koncu, "uloga mongolskog princa'. inilo mi se
da otkrivam odreenu povezanost izmeu svih tih proroanstava i
cjelokupne slike koja je proizlazila iz drugih vizija ... Svoju sam predodreenost za jezuitskog uenika u Osseggu, gradonaelnika u Klattauu i za alzaku djevojku u opisanoj situaciji shvatio kao proroanstvo da je protestantizam ve podlegao ili da e tek podlei katolicizmu a da je njemaki narod podlegao ili da e tek podlei u
borbi sa svojim romanskim i slavenskim susjedima; i, na koncu, izgledi na to da postanem mongolski princ uinili su mi se kao nagovjetaj toga da se sada, poto su se svi arijski narodi pokazali neodgovarajuim kao stupovi boanskih carstava, mora potraiti utoite u
nearijskim narodima.
Schreberovo sveto doba pada u godinu 1894. On voli davati
tone oznake mjesta i vremena. Postoje vrlo precizni podaoi za razdoblje prvog Bojeg suda. est godina kasnije, 1900. godine, kad
se njegovo ludilo ve smirilo i uvrstilo, Schreber se dao na pisanje
svojih Sjeanja. Godine 1903. ti su zapisi objavljeni kao knjiga.
Ne moemo porei da je nekoliko desetljea kasnije njegov politiki
sistem dosegao velike asti. On je, u neto sirovijem i manje uenom obliku, postao credo cijelog jednog naroda. Doveo je do osvajanja kontinenta pod vodstvom jednog mongolskog princa, a zamalo nije doveo do osvajanja cijelog svijeta. Na taj su nain Schrebarovi sljedbenici, i ne slutei, naknadno priznali njegove pretenzije.
Od nas se ne moe oekivati to isto. Meutim neporeciva injenica

372

Masa ! mo

o velikoj podudarnosti obaju sistema treba posluiti kao opravdanje

za to to ovdje obraamo toliko panje jednom jedinom sluaju paranoje; jo nije sve reeno.
Schreber je, istina, po mnogo emu ispred svog vremena. U to
se vrijeme nije moglo pomiljati na zauzimanje naseljenih planeta.
U tome jo nijedan narod nije ostao prikraen. No, on je ve tada
doivljavao katolike, Zidove i Slavene kao neprijateljske mase i mrzio ih zbog same njihove egzistencije na isti lini nain kao i kasniji junak kojeg Schreber nije odredio. Njima kao masama bila
je uroena nesavladiva tendencija rasta. Nitko nema tako izotreno
oko za osobine mase kao paranoik ili vlastodrac, to se kao to
moda ve sada moemo priznati svodi na isto. On je, da nazovemo obje osobe jednom jedinom zamjenicom, zaokupljen samo
masama protiv kojih se eli boriti ili kojima eli vladati, a one svugdje imaju isto jednostavno lice.
Zanimljivo je kako Schreber odreuje svoje budue egzistencije.
Od pet egzistencija, koje nabraja, samo prva, koju smo gore izostavili, nema politiki karakter. Slijedee ga tri egzistencije dovode
na najspornije poloaje; on se uvlai meu jezuite kao njihov uenik, postaje gradonaelnik jednog grada u Bohmerwaldu, gdje se vode
borbe izmeu Nijemaca i Slavena; kao njemaka djevojka nastoji
obraniti Elzas od jednog uspjenog francuskog oficira; njezina je
krepost zapanjujue slina rasnoj asti njegovih nasljednika. Meutim, najvie nam sigurno otkriva njegovo peto utjelovljenje u mongolskom knezu. Objanjenje koje za to daje jako podsjea na ispriku. Schreber se stidi ove nearijske egzistencije i opravdava je time da su arijski narodi zakazali. U stvari, spominjui mongolskog
princa, on nema pred oima nikog drugog nego Dingis-kana. Sviaju
mu se mongolske ele-kule, a njegova ljubav prema poljima leeva
itaocu vie nije nepoznata. On odobrava ovaj manifestni nain
ubijanja milijuna neprijatelja. O,naj tko ubije sve neprijatelje, nema
vie neprijatelja i uiva gledajui ih kako bespomono lee u gomilama. ini se da se u sve te etiri egzistencije Schreber ponovno vratio. Najuspjeniji je bio kao mongolski princ.
Iz ove detaljne analize jednog sluaja paranoje za sada sigurno
proizlazi jedno: vjersko se proima s politikim, oni su nerazdvojni,
spasilac svijeta i gospodar svijeta jesu jedna osoba. udnja za moi
je jezgra svega. Paranoja je u doslovnom smislu te rijei bolest moi. Ispitivanje te bolesti u svim pravcima dovodi do tako jasnih i
potpunih zakljuaka o prirodi moi, kakvi se ne bi mogli stvoriti ni
na koji drugi nain. Ne smijemo se dati zbuniti injenicom da u sluaju kao to je Schreberov bolesnik u stvarnosti nikada nije dostigao udovini poloaj za kojim udi. Dosegli su ga drugi. Neki su
od njih uspjeli spretno izbrisati tragove svog uspona i ouvati u tajnosti svoj potpuno izgraeni sistem. Neki su imali manje sree ili
premalo vremena. Uspjeh je ovdje, kao i u svemu, ovisan iskljuivo o sluaju. Rekonstrukcija tih sluajeva pod krinkom zakonito-

Sluai Schreber

373

sti njihova zbivanja naziiva se povijeu. Umjesto svakog velikog

imena u povijesti moglo bi stajati stotinu drugih. I nadarenost i zloa
iroko su rasprostranjeni u ovjeanstvu. Svatko ima apetit i stoji
kao kralj na nepreglednim grobljima ivotinja. Savjesna analiza
moi mora potpuno zanemariti uspjeh kao jedan od kriterija. Moraju se paljivo sakupiti i usporediti osobine i deformacije moi. Jedan duevni bolesnik koji je izopen, bespomoan i prezren proveo svoje dane u bolnici moe postati vaniji za ovjeanstvo nego
Hitler i Napoleon, zahvaljujui spoznajama do kojih drugi dolaze
preko njega, te mu objasniti njegovo prokletstvo i njegove gospodare.

Sluaj Schreber. Drugi dio

Urota skovana protiv Schrebera nije bila usmjerena samo na
otmicu njegove due i unitenje njegova razuma. S njime su namjeravali uiniti jo neto, isto tako podlo: preobraziti njegovo tijelo u
ensko. Kao enu su ga namjeravali silovati i onda ga -jednostavno
ostaviti da lei i da se raspadne. Ta ga je ideja o preobraaju u
enu neprestano zaokupljala tijekom godina njegove bolesti. Osjeao je'kako mu u tijelu odailjaju enske ivce kao zrake, i kako oni
polako poinju prevladavati.
Na poetku svoje bolesti na sve je mogue naine pokuavao
sebi oduzeti ivot, da bi izbjegao takvo strano ponienje. Svaki put
kad se kupao bio je zaokupljen predodbama o utapljanju. Traio je
otrov. No, Schreberov oaj zbog toga to ga namjeravaju pretvoriti
u enu nije bio kraj prie. Postupno se u njemu stvorilo uvjerenje
da e upravo na taj nain osigurati opstanak ovjeanstva. Znamo
da su svi ljudi stradali u uasnim katastrofama. On, jedini koji je
preostao, mogao je kao ena donijeti na svijet novi rod. Za njega je
kao otac njegove djece dolazio u obzir samo Bog. Morao je zadobiti
Boju ljubav. Sjediniti ,se s Bogom znailo je veliku ast; njemu,
bradatom bivem predsjedniku senata, vie se nije inilo sramotnim
i poniavajuim da se za njega pretvori u enu, da se zavodljivo
dotjera i da ga privue na sve enske naine. Tako bi se mogla onemoguiti Flechsigova urota. Zadobio je Boju naklonost; Svemoni, koji je osjeao da ga sve vie privlai lijepa ena Schreber, postao je na stanovit nain ovisan o Schreberu. Takvim je sredstvima,
koja se drugima mogu initi sablanjivim, Schreber zaista uspio opiniti Boga. Bog se nije prepustio ovoj donekle sramotnoj sudbini
bez otpora. On se stalno povlai od Schrebera; sigurno ga se eli
potpuno osloboditi. Meutim, Schreberova je privlanost postala prevelika.

374

Masa i mo

U cijelim se Sjeanjima nalaze na raznim mjestima izjave

koje se odnose na tu temu. Moda bi ovjek na prvi pogled doao
u iskuenje da njegovu pomisao o preobraaju u enu nazove mitskom jezgrom njegova ludila. Razumljivo je da je upravo to probudilo najvei interes za Schrebera. Bilo je pokuaja da se taj sluaj,
a onda i paranoja openito, objasne pomou potisnutih homoseksualnih sklonosti. To je najvea zabluda. Sve moe postati povod paranoje; meutim, bitna je struktura i sadraj ludila. U njemu presudnu ulogu uvijek igraju procesi moi. ak bi i u sluaju Schreber, u kojem moda dosta toga ide u prilog spomenutom tumaenju, pomna analiza ovog aspekta, koja nije na cilj, dovela do prilinih sumnji. No, ak i pod pretpostavkom da je Schreber imao homoseksualne sklonosti, ini se da je posebna primjena tih sklonosti
u njegovu sistemu vanija od njih samih. Schreber je uvijek smatrao sreditem svog -sistema napad na svoj razum. Sve to je vjerovao i poduzimao trebalo je posluiti obrani od tog napada. Da bi razoruao Boga, elio se pretvoriti u enu: biti ena znailo je ulagivanje i podvrgavanje Bogu; kao to drugi pred Bogom klee, tako mu
je Schreber ponudio samoga sebe na uivanje. Da bi ga privukao
na svoju stranu, da bi njime zagospodario, varkom ga je domamio
u svoju blizinu. I tu ga sada svim sredstvima dri vrsto uza se.
Rije je o zamrenosti za koju ne samo da nema nikakvih analogija iz ljudskog iskustva ve ona nikada nije bila predviena ni
u svjetskom redu. Tko se, suoen s takvim odnosom, moe upustiti
u neosnovana nagaanja o budunosti? Za mene je sigurno samo to
da nikada ne moe doi do unitenja mog razuma, koje je Bog namjeravao postii. To mi je jasno ve godinama i time je uklonjena
glavna opasnost koja mi je prijetila u prvoj godini moje bolesti.
Ove rijei nalazimo u posljednjem poglavlju Sjeanja. ini se
da se Schreber prilino smirio kad je napisao tu knjigu. injenica
da ju je napisao do kraja, da su je drugi itali u rukopisu i bili njome impresionirani, vratila mu je vjeru u njegov razum. Preostalo
mu je jo samo da prijee u protunapad i da tampanjem Sjeanja <
knjigu uini dostupnom javnosti te da je, kao to se sigurno nadao,
nagovori da prihvati njegovu vjeru.
Na koji se nain vodila borba protiv Schreberova razuma? Ve
znamo da su ga opsjedale bezbrojne zrake, koje su mu sve neto
govorile. Meutim, koje su njegove konkretne duhovne sposobnosti i
sigurnosti htjele unititi neprijateljske znake? Sto su mu govorile
kad su govorile i to su zapravo napadale? Vrijedi posvetiti jo malo panje ovom procesu. Schreber se izvanredno ilavo usprotivio
svojim neprijateljima. Njegov opis zraka i njegove obrane iscrpan je
kao to samo moemo poeljeti. Taj opis moramo izdvojiti iz konteksta svijeta koji je sam stvorio, njegova ludila, kako to obino govorimo, i prevesti ga na na, jasniji jezik. Pri tome se nuno
gubi neto od njegove specifinosti.

Sluaj Schreber

375

Tu treba najprije spomenuti njegovo prisilno razmiljanje, kako

ga on sam naziva. Miran je samo kad govori glasno; oko njega vlada grobna tiina te ima osjeaj kao da se kree meu samim ivim
leevima. ini se da su svi drugi ljudi, pacijenti i njegovatelji, potpuno izgubili sposobnost da izgovore i jednu jedinu rije. im zauti,
u njemu se javljaju glasovi i prisiljavaju ga na neumorno razmiljanje.
Time mu oni ele omesti san i mir. Oni mu neprestano govore,
tako da ih ne moe preuti ni ignorirati. Izvrgnut je svemu to oni
govore te se mora detaljno baviti time. Glasovi imaju razliite metode, koje primjenjuju naizmjence. Jedna od najomiljenijih bila je
pitanje upueno izravno njemu: Na to sad mislite? Nije mu se
dalo odgovarati na to pitanje. No, ako bi utio, onda bi oni odgovorili umjesto njega i rekli na primjer, Trebao bi misliti na svjetski
red! Njemu se inilo da su takvi odgovori krivotvorene misli. Ne
samo da su ga ispitivali na inkvizitorski nain, ve su ga eljeli prisiliti i na odreene tijekove misli. U njemu su budila otpor ve i
pitanja koja su pokuavala prodrijeti u njegove tajne, a pogotovo
odgovor koji su mu pripisivale njegove misli. Pitanje i zapovijed
(ili nalog) bili su isto tako uplitanje u njegovu osobnu slobodu. Oboje
su nam dobro poznati kao sredstva moi; Schreber se kao sudac i
sam mnogo sluio tim sredstvima.
Schreberova su ispitivanja bila raznolika i matovita. Sasluavali su ga, nametali mu misli, sastavili su katekizam od njegovih
vlastitih reenica i izraza; kontrolirali su svaku njegovu misao i nisu dozvoljavali nijednoj da proe nezamijeena; ispitivali su to svaka
rije za njega znai. U odnosu na te glasove Schreber nije imao
nikakvih tajni. Sve se ispitivalo, dovodilo na svjetlo dana. On je bio
objekt moi, kojoj je bilo stalo do toga da sve zna. Meutim, iako je
mogao podnijeti toliko toga, u stvarnosti se nikada nije predao. Jedan oblik njegove obrane bilo je to da i sam vjeba kako da bude
sveznajui. Dokazivao je sam sebi da mu dobro funkcionira pamenje; uio je napamet pjesme, glasno brojio francuski, nabrajao sve
ruske gubernije i francuske departmane.
Pod ouvanjem razuma Schreber je prvenstveno mislio na nepovredivost zalihe svog pamenja; najvanije mu je bilo da rijei ostanu netaknute. Nema nikakvih umova koji nisu glasovi: svijet je
pun rijei. Vlakovi, ptice i teglenice govore. Kad on sam ne govori,
kad uti, rijei odmah dolaze od drugih. Izmeu rijei nema niega.
Mir na koji on misli i za kojim ezne ne bi bio nita drugo nego
osloboenje od rijei. Meutim, mira nema nigdje. Sve to mu se
dogaa, istodobno mu se priopava rijeima. I tetne i ljekovite
zralke imaju dar govora te su ga prisiljene upotrebljavati, isto kao
i on. Ne zaboravite da zrake moraju govoriti! Znaenje rijei za
paranoika je neizrecivo. One se nalaze posvuda kao gamad; stalno su
na oprezu. Spajaju se u svjetski red, koji ne ostavlja nita izvan sebe. Moda je najekstremnija tendencija paranoje tendencija potpu-

376

Masa ! mo

nog obuhvaanja svijeta pomou rijei, kao da je jezik aka i da

svijet lei u njoj.
To je aka koja se vie nikada ne otvara. No, kako se uspijeva
zatvoriti? Ovdje moramo ukazati na strast za kauzalitetom, koja
postaje sama sebi svrhom i koju u tom opsegu inae nalazimo samo
kod filozofa. Nita se ne zbiva bez razloga, treba samo pitati za
razlog. Razlog se uvijek pronalazi. Nepoznato koje nam se pribliava
raskrinkavamo kao tajnu svojinu. Iza maske novog uvijek se nalazi neto staro, ovjek mora samo bez ikakva straha prozreti masku
i strgnuti je. Obrazlaganje postaje strast koja se neprestano zadovoljava. Schreberu je potpuno jasan taj aspekt njegova prisilnog razmiljanja. Dok se gorko ali na ranije opisani proces, on u ovoj strasti
za obrazlaganjem vidi neku vrstu protutee nepravdi koja ga je
snala. U zapoetim se reenicama, koje se ubacuju u njegove
ivce, osobito esto nalaze veznici ili priloke oznake koji izraavaju
kauzalne odnose: samo zato to, zato to, zato to ja, osim
ako. On mora dovriti te reenice kao i sve druge, i u tom smislu
one na njega vre prisilu.
No, one me prisiljavaju da mislim o mnogim stvarima pored
kojih ovjek inae prolazi ne obraajui im panju, pa su tako pridonijele produbljenju mog razmiljanja.
Schreber potpuno odobrava svoju strast za obrazlaganjem. Ona
mu donosi veliko zadovoljstvo; zato nalazi uvjerljive argumente da
bi je opravdao. Bogu preputa samo izvorni in stvaranja. Sve ostalo na svijetu povezuje lancem razloga koji je iskovao on sam, i tako ga pretvara u vlastitu svojinu.
Meutim, strast za obrazlaganjem nije uvijek tako racionalna.
Schreber susree ovjeka kojeg je esto viao te ga na prvi pogled
prepoznaje kao gospodina Schneidera. To je ovjek koji se ne pretvara, koji se bezazleno izdaje za ovjeka koji je svima poznat kao
takav. Meutim, Schreberu nije dostatan taj jednostavni proces prepoznavanja. On bi elio da iza njega ima netko drugi te se ne moe
pomiriti s time da se iza gospodina Schneidera ne moe nai nita
drugo. Schreber je nauen na raskrinkavanje; tamo gdje nema nikoga i nita to treba raskrinkati, Schreber ostaje bez uporita. Proces
demaskiranja i raskrinkavanja ima fundamentalno znaenje za paranoika i ne samo za njega. Iz njega proizlazi i strast za kauzalitetom; svi su se razlozi prvotno traili u osobama. Ovdje valja pomno ispitati demaskiranje, o kojem smo ve govorili nekoliko puta
u ovoj knjizi.
Svakom je ovjeku sigurno poznata sklonost za tim da, na primjer na ulici, izmeu mnogih nepoznatih lica iznenada otkrije jedno
koje mu se ini poznatim. Koliko se puta onda pokazuje da se radilo
o greci; tobonji nam se znanac pribliava ili mi idemo u susret njemu: a to je netko koga jo nikada u ivotu nismo vidjeli. Nitko ne
razmilja mnogo o toj zabludi. Neka sluajno slina crta, dranje

Sluaj Schreber

377

glave, hod ili kosa bili su povod zabuni, te je objanjavaju. Meutim, dolazi vrijeme kad takve zabune postanu uestale. Svugdje vidimo jednog odreenog ovjeka. On stoji pred lokalima u koje elimo ui ili na prometnim uglovima ulica. Pojavljuje se vie puta na
dan; to je, naravno, netko tko nas zaokuplja, koga volimo ili, moda
jo ee, koga mrzimo. Znamo da se preselio u drugi grad, daleko
preko mora. Unato tome mislimo da smo ga prepoznali. Zabluda se
ponavlja, ne odustajemo od nje. Jasno je da tog ovjeka elimo nai
iza drugih lica. Druge doivljavamo kao varku koja prikriva ono
pravo. Mnogi su pogodni za tu varku, i iza mnotva njih slutimo samo jednog. U tom procesu ima neeg prisilnog to nam ne da mira:
skidamo stotinu lica kao maske da bi se iza njih pojavilo ono koje
nam je vano. Kad bismo morali definirati glavnu razliku izmeu
tog jednog lica i stotinu njih, onda bismo morali rei: Stotinu njih
nam je nepoznato, a to jedno nam je poznato. ini se da moemo
prihvatiti samo ono poznato. No, ono se skriva, pa ga moramo traiti u nepoznatom.
Kod paranoika se taj proces koncentrira i zaotrava. Paranoik
pati od nesposobnosti preobraavanja koja potjee od njega samog
ona je od svega naj nepromjenljivi ja te se otuda iri na sav
drugi svijet. On je sklon vidjeti kao isto ak i ono to je stvarno
razliito. On ponovno nalazi svog neprijatelja u naj razliiti j im likovima. Kad god nekome skine krinku, iza nje stoji njegov neprijatelj.
Zbog tajne, koju nasluuje iza svega, i radi demaskiranja, za njega
sve postaje maska. On se ne da zavaravati, on je taj koji uspijeva
prozreti druge; mnotvo je jedno. to njegov sistem postaje krai,
to svijet postaje siromaniji prepoznatim likovima, te preostaje samo ono to spada u igru njegova ludila. Sve se moe utvrditi na isti
nain i utvruje se do (kraja. Na koncu nema vie niega osim
njega i onoga ime on vlada.
U sutini je ovdje rije o izvrnutom preobraaju. Proces raskrinkavanja ili demaskiranja moemo isto tako nazvati i izvrnutim preobraajem. Neto silom vraamo njemu samom, u odreeni poloaj,
u odreeni stav, u kojem to elimo vidjeti, koji smatramo njegovim
stvarnim i pravim stavom. Poinjemo kao promatrai; polazimo od
promatranja drugih, koji se preobraavaju jedan u drugog. Moda
ih kratko vrijeme promatramo kako nose maske; meutim, to ne
odobravamo, to nam ne donosi nikakvo zadovoljstvo. Iznenada viknemo: Stoj! i zaustavljamo kratki, ivi proces. Raskrinkavanje!
uzvikujemo, i svatko stoji pred nama onakav kakav zaista jest. A
onda je dalje preobraavanje zabranjeno. Predstava je gotova. Prozreli smo maske. Taj obrnuti proces, proces raskrinkavanja, javlja
se samo rijetko u istom obliku, zato to je uglavnom obojen oekivanjem neprijateljstva. Maske su htjele zavarati paraonika. Njihov
preobraaj nije bio dezinteresiran. Njima je vanija od svega bili
tajna. Sporedno je bilo u to su se pretvorile, to su trebale predstavljati; bitno je da se nikako nisu mogle prepoznati. Reakcija ugro-

378

Masa i mo

enoga, skidanje maske, postaje otra i pakosna; ona je bez sumnje

tako estoka i impresivna da se lako previa preobraaj koji joj je
prethodio.
Schreberova nas -Sjeanja jako pribliavaju sutini stvari. On
se prisjea poetka bolesti, kad se kod njega sve jo razvijalo. U prvoj godini svoje bolesti, u sveto doba, proveo je jedan ili dva tjedna u jednom malom privatnom ljeilitu, koje su glasovi nazivali
avoljom kuhinjom. Bilo je to, kao to on veli, vrijeme najluih
uda. Preobraaji i raskrinkavanja koja je tada doivio, davno prije nego to se njegovo ludilo uvrstilo i smirilo, najbolja su ilustracija spomenutih tvrdnji.
Danju sam najvie boravio u zajednikoj drutvenoj prostoriji
u koju su stalno dolazili i iz koje su stalno izlazili drugi tobonji
pacijenti klinike. inilo se da je na mene morao posebno paziti jedan uvar, u kojem sam, kako sam vjerovao, po jednoj moda sluajnoj slinosti prepoznao slugu apelacionog suda, koji mi je za vrijeme mog rada u Dresdenu donosio spise kui. Usput reeno, on je
imao naviku da tu i tamo oblai moju odjeu. Kao navodni ef klinike povremeno se pojavljivao uglavnom u veernje sate jedan
gospodin koji me opet podsjeao na dr med. O., kojeg sam ja konzultirao u Dresdenu . . . U vrt klinike kroio sam samo jedanput na
jednoj etnji. Tada sam vidio nekoliko dama, meu njima i suprugu pastora W. iz Fr., i svoju vlastitu majku i nekoliko gospode, meu kojima savjetnika apelacionog suda K. iz Dresdena, dodue s
izoblieno poveanom glavom. Mogao bih shvatiti pojavu takvih slinosti u dva ili tri sluaja, ali ne i injenicu da su svi pacijenti klinike, dakle nekoliko desetaka ljudi, imali znaajke ljudi s kojima sam
u ivotu bio povezan.
Kao pacijente vidio je samo neobine likove, meu njima ozloglaene momke u platnenim kutama ... Oni su se pojavljivali pri
ulazu u drutvenu prostoriju, jedan za drugim, potpuno bez rijei,
te su se isto tako bez rijei udaljavali a pri tome, kako se inilo, nisu zamjeivali jedan drugog. Pri tome sam svaki put vidio kako neki od njih za vrijeme svog boravka u drutvenoj prostoriji mijenjaju glave, ne naputajui sobu, te kako na moje oi iznenada poinju hodati naokolo s drugom glavom.
Broj pacijenata koje sam, bilo istodobno, bilo jednog nakon
drugog, vidio u toru tako on naziva dvorini prostor kamo se
izlazilo da se udahne malo zraka i u drutvenoj prostoriji, bio
je neproporcionalan u odnosu na veliinu prostorija klinike. Uvjeren sam da je gotovo nemogue da svih etrdeset do pedeset osoba,
koje su zajedno sa mnom izvodili u tor i koje su se na dani znak na
povratku gurale na vrata klinike, ovdje moglo nai leaj za no . . .
Prizemlje je uglavnom vrvjelo od ljudi.
U jednom od likova u toru prepoznao je bratia svoje ene, koji
se ubio ve 1887, i vrhovnog dravnog tuioca B., koji je uvijek za-

Sluaj Schreber

379

uzimao pogrbljeno-ponizno dranje kao pri molitvi i onda se nije micao iz tog poloaja. Drugi ljudi, koje prepoznaje, jesu jedan tajni
savjetnik, jedan predsjednik senata, jo jedan savjetnik apelacionog
suda, jedan advokat iz Leipziga, koji je bio njegov prijatelj iz mladosti, njegov neak Fritz i jedno prolazno ljetno poznanstvo iz Warnemundea. S prozora jedanput zamjeuje svog tasta na putu koji
vodi do klinike.
Uvijek se iznova dogaalo da vidim velik broj ljudi, jedanput
aik nekoliko osoba, kako ulaze u sobu na uglu poto su prole kroz
drutvenu prostoriju, u kojoj su onda morale nestati. Pri tome sam
vie puta uo i karakteristino hroptanje koje je bilo povezano s
rasplinjavanjem 'povrno preruenih mukih likova'.
Zaudili su me ne samo ljudski likovi ve i mrtve stvari. Iako sada, pri preispitivanju svojih sjeanja, pokuavam biti skeptian,
ipak ne mogu izbrisati iz sjeanja odreene dojmove, prema kojima
se preobrazila i odjea na tijelu ljudi koje sam vidio i hrana na mom
tanjuru za vrijeme jela (npr. svinjsko peenje u telee peenje ili
obrnuto).
Ovaj je opis po mnogo emu zanimljiv. On vidi vie ljudi nego
to ih tamo stvarno moe biti, i sve njih zajedno tjeraju u jedan
tor. Dok je zajedno s njima, osjea se, kao to govori ovaj izraz,
degradiran u ivotinju, a to je od svega to kod njega nalazimo jo
najslinije doivljaju mase. Meutim, Schreber se, naravno, nikada
ne gubi ak ni u toru pacijenata. On paljivo promatra igru preobraaja, dodue kritiki, ali zapravo ne neprijateljski. Cak se odjea i jelo mijenjaju. Najvie ga zaokupljaju njegova prepoznavanja.
Svatko tko se pojavi u stvari je netko drugi koga je on prije dobro
poznavao. On se brine za to da mu nitko ne ostane stvarno nepoznat. No, sva ta raskrinkavanja jo imaju relativno dobrohotan karakter. Jedino o glavnom uvaru, na jednom mjestu koje ovdje nismo spomenuli, govori s mrnjom. Prepoznaje mnoge vrlo razliite
ljude, krug jo nije suen ni ekskluzivan. Umjesto da budu demaskirani, ljudi povremeno mijenjaju glave. Teko bi bilo zamisliti zabavniji i velikoduniji nain raskrinkavanja.
No, Schreberovi doivljaji imaju samo rijetko taj obijesni i zabavni karakter. Jedna potpuno drukija vrsta vizija, koje je on ee imao u svoje sveto doba, vodi, vjerujem, neposredno do iskonske situacije paranoje.
Kod paranoika je osnovni osjeaj osjeaj da je opkoljen hajkom neprijatelja koji ga ele uhvatiti. On najbolje dolazi do izraaja
u vizijama oiju: paranoik svugdje, na sve strane, vidi oi, koje ne
zanima nita osim njega, i to je njihovo zanimanje izuzetno opasno.
Stvorenja kojima pripadaju te oi ele mu se osvetiti. Predugo
ih je nekanjen prisiljavao da osjete njegovu mo; ako je rije
o ivotinjama, onda ih je potpuno nemilosrdno progonio te su mu
se sada, kad im prijeti istrebljenje, potpuno neoekivano suprotstavi-

380

Masa 1 mo

le. Ovu iskonsku situaciju paranoje nalazimo u uvjerljivijem i nedvosmislenijem obliku u lovakim legendama mnogih naroda.
Te ivotinje ne zadravaju uvijek lik koji imaju u ljudskim oima kao plijen. Od njih nastaju opasnija stvorenja, kojih se ovjek
uvijek boji, i koja jo poveavaju njihov strah pribliavajui mu se,
ispunjavajui njegovu sobu i zauzimajui njegov krevet. Sam je
Schreber nou osjeao da ga opkoljavaju medvjedi.
Jako je esto izlazio iz kreveta i u koulji sjedio na podu spavae sobe. Onda su mu medvjedolika stvorenja crni medvjedi s
vremena na vrijeme zamjetno dizala ruke, koje je oslonio na pod iza
svojih lea. Drugi crni medvjedi sjajnih oiju, vei i manji, sjedili
su u blizini oko njega. Njegova je posteljina poprimila lik -bijelih
medvjeda. Na veer dok je jo bio budan vidio je make sjajnih oiju na drveu u vrtu klinike.
Meutim, nije ostalo na tim ivotinjskim hajkama. Schreberov
glavni neprijatelj, psihijatar Flechsig, znao je na posebno podmukao
i opasan nain stvoriti nebeske hajke protiv njega. Tu se radilo o
specifinoj pojavi koju je Schreber nazvao podvajanjem due.
Flechsigova se dua razdijelila da bi cijeli nebeski svod prekrila
dijelovima due, tako da su boanske zrake na sve strane nailazile
na otpor. inilo se da su preko cijelog nebeskog svoda napeti ivci,
koji su predstavljali mehaniku zapreku boanskim zrakama; ti se
ivci nisu mogli preskoiti. Nalikovali su na opkoljenu tvravu koja
je zidinama i jarcima zatiena od napada neprijatelja. U tu se svrhu Flechsigova dua razdijelila na velik broj dijelova due; onda je
neko vrijeme postojalo etrdeset do ezdeset takvih dua, meu kojima i mnogo sasvim malih.
ini se da su se onda poele dijeliti i druge iskuenike due
po uzoru na Flechsiga; one su postajale sve brojnije i ivjele, kako
dolikuje pravim hajkama, jo samo za zasjede i prepade. Velik dio
njih nije se bavio gotovo niim drugim nego pokretima zaobilaenja,
manevrom iji se cilj sastojao u tome da se nadolazee boanske zrake napadnu s lea <i prisile na predaju. Veliki broj tih iskuenikih
dijelova dua poeo je na koncu smetati i svemonom Bogu. Nakon to je Schreber ve uspio privui na sebe dobar dio tih dua,
jednog je dana i svemogui Bog organizirao meu njima veliku raciju.
Mogue je da je pri dijeljenju dua Schreber imao pred oima
mnoenje stanica diobom, koje mu je, naravno, bilo poznato. Primjena tako nastalih gomila u nebeskim hajkama jedna je od najkarakteristinijih tvorevina njegova ludila. Znaenje neprijateljskih
hajki za strukturu paranoje uope se ne moe izraziti jasnije nego
na ovom primjeru.
Schreberov sloeni i vieznani odnos prema Bogu, politika dua ijom se rtvom osjeao, nije ga sprijeila da Boju svemo do-

Sluaj Schreber

381

ivi izvana kao neto jedinstveno, kao sjaj. U svim godinama svoje
bolesti Schreber je imao taj doivljaj samo za vrijeme jednog neprekinutog niza dana i noi: bio je potpuno svjestan jedinstvenosti
i vrijednosti tog dogaaja.
Bog se pojavio jedne jedine noi. Dok je Schreber leao budan
u krevetu bljetava slika Bojih zraka postala je vidljiva u njegovu duhu. Istodobno ga je uo kako govori. To nije bio tih apat, ve
je neposredno pred prozorima njegove spavae sobe odzvanjao njegov snani bas.
Nekoliko je dana poslije toga vidio Boga svojim pravim oima.
Bilo je to sunce, ali ne onakvo kao to se obino javlja, ve okrueno srebrnastosjajnim morem zraka, koje je prekrivalo estinu ili osminu neba. Prizor je bio toliko prekrasan i velianstven da ga je bilo
strah stalno u njega gledati te je nastojao skrenuti pogled s te pojave. A to mu je sjajno sunce neto govorilo.
On taj sjaj nije doivio samo kod Boga, ve ponekad i na samome sebi, to s obzirom na njegovo znaenje i blisku povezanost s Bogom nije nikakvo udo. Glava mi je zbog masovnog pritjecanja zraka esto bila okruena svjetlucavom svjetlosti, slinom Isusovom svetokrugu kakav se prikazuje na slikama, samo neusporedivo bogatijem i sjajnijem: takozvanom krunom zraka.
No, Schreber je jo intenzivnije prikazao taj sveti aspekt moi.
Ona je dostigla savrenstvo u njegovu razdoblju nepominosti, s kojim emo se sada pozabaviti.
Vanjski ivot koji je on vodio u to doba bio je neizmjerno jednolian. Dvaput na dan odlazio je u vrt u etnju. Inae je cijeli dan
nepomino sjedio na stolcu za svojim stolom, te nije ak iao ni do
prozora. Cak je i u vrtu rado sjedio uvijek na istom mjestu. Tu je
apsolutnu pasivnost smatrao tako rei svojom vjerskom obvezom.
Tu su predodbu izazvali u njemu glasovi koji su mu govorili.
Ni najmanjeg pokreta! stalno su mu govorili glasovi. On je taj zahtjev objanjavao time da se Bog ne zna ophoditi sa ivim ljudima.
Bog je bio nauen dolaziti u dodir samo s leevima. Zato se od njega
zahtijevalo da se stalno ponaa kao le.
Ta je nepominost bila pitanje samoodranja, ali i obveza prema
Bogu: trebalo ga je osloboditi od nevolje u koju je dospio zbog iskuenikih dua. Doao sam do zakljuka da se gubici zraka poveavaju kad sam se ee kretao amo-tamo, ak i onda kad je u mojoj sobi bio propuh. Zbog pobonog straha koji sam onda jo osjeao
prema boanskim zrakama i zato to nisam bio siguran da li stvarno
postoji vjenost i ne bi li zrake iznenada mogle nestati, smatrao sam
da je moj zadatak da sprijeim rasipanje zraka koliko god mogu.
Bilo mu je lake da ne mie tijelo i da tako privue na sebe iskuenike due te da ih pusti da se na njemu rasplinu. Samo se tako mogla obnoviti Boja samovlada na nebu. Zato je on preuzeo na sebe

382

M as a i mo

nevjerojatnu rtvu da se tijekom vie tjedana i mjeseci suzdrava od

bilo kakvih tjelesnih pokreta. Budui da se rasplinjavanje iskuenikih dua moglo najprije oekivati u snu, on se ak nije usudio promijeniti nou poloaj u krevetu.
To Schreberovo ukruenje tijekom razdoblja od nekoliko tjedana i mjeseci spada u najudnije stvari o kojima pie. Njegova je motivacija dvostruka. To da se Schreber Bogu za ljubav mora ponaati
tiho kao le, zvui naim modernim evropskim uima jo udnije nego
to samo po sebi jest, uglavnom zbog naeg puritanskog odnosa
prema lesu. Nai se obiaji brinu za to da se le brzo ukloni. Oko
njega se ne podie mnogo vike zato to nas svijest o tome da e
ubrzo poeti truliti, prisiljava da ne poduzimamo nita protiv toga.
Malo ga dotjerujemo, nakratko izlaemo i kasnije onemoguavamo
pristup do njega. Ma kako neki pogreb bio svean, sam se le uope
ne pojavljuje, i on je sveanost njegova zatajenja i prikrivanja. Da
bismo razumjeli Schrebera, moramo se sjetiti egipatskih mumija,
kod kojih se linost umrloga uva, njeguje i oboava u mrtvom tijelu. Bogu za ljubav Schreber se mjesecima ponaao kao mumija, a ne
kao le; u ovom sluaju njegov vlastiti izraz za to nije najprikladniji.
Drugi motiv njegove nepominosti, strah od rasipanja boanskih
zraka, Schreber dijeli s bezbrojnim kulturama rairenim po cijelom
svijetu, u kojima se izgradilo sakralno poimanje moi. On sam sebe
doivljava kao posudu u kojoj se postupno skuplja boanska esencija. Svaka i najmanja kretnja moe dovesti do toga da je prolije,
te se zbog toga uope ne smije micati. Vlastodrac uva mo kojom
je ispunjen: bilo da je doivljava kao bezlinu supstanciju koja bi
mogla iz njega istei, bilo da neka via instancija od njega oekuje
takvo tedljivo ponaanje kao in potovanja. On e se polako ukrutiti u poloaju koji mu se ini najpogodnijim za ouvanje njegove
dragocjene supstancije; svako odstupanje je opasno i mora ga ispuniti zabrinutou. Za njegov opstanak jami savjesno izbjegavanje
odstupanja. Neki od tih stavova su zahvaljujui svojoj jednoobraznosti tijekom stoljea postali uzorni. Politika struktura mnogih naroda ima jezgru u ukruenom i tono propisanom dranju pojedinca.
I Schreber se pobrinuo za jedan narod, u kojem, dodue, nije
vaio za kralja, ali ipak za -narodnog sveca. Na nekoj udaljenoj
planeti je u stvari uinjen pokuaj stvaranja novog ljudskog svijeta
od Schreberova duha. Ti su novi ljudi bili fiziki mnogo manji od
naih ovozemaljskih ljudi. Oni su, unato tome, uspjeli dostii zavidnu kulturnu razinu te su, u skladu sa svojim malim rastom, drali
manju vrstu stoke. Sam Schreber im je, navodno, postao -narodni
svetac kao predmet tovanja kakvo se iskazuje Bogu, tako da je
njegovo dranje tijela bilo vano za njihovu vjeru.
Ovdje jasno dolazi do izraaja uzornost odreenog dranja, koje treba shvatiti sasvim konkretno i fiziki. Ne samo da su ti ljudi

Sluaj Schreber

383

nainjeni od njegove supstancije, ve njihova vjera ovisi o njihovu

dranju.
Kao to smo vidjeli, Schreberov je razum tijekom njegove bolesti morao pretrpjeti najrafiniranije nesree. No, teko je opisati
i zahvate uperene protiv njegova tijela. Od toga nije ostao poteen
nijedan dio njihova tijela. Zrake nisu zaboravljale ni previale nita
na njemu, doslovce je sve dolazilo na red. Djelovanje njihova zahvata
nastupalo je tako iznenadno i neoekivano da ga je mogao smatrati
jedino udom.
Tu su bile najprije pojave povezane s njegovim buduim preobraajem u enu. On ih je prihvatio te im se vie nije opirao. No;
i pored toga je nevjerojatno ono to se s njime dogaalo. U plua su
mu poslali plunu glistu. Rebra su mu bila privremeno smrskana.
Umjesto njegova zdravog, prirodnog eluca jedan mu je beki psihijatar stavio u tijelo mnogo slabiji idovski eludac. Njegov je eludac openito imao vrlo promjenljivu sudbinu. esto je ivio bez
eluca te je uvaru izriito objasnio da ne moe jesti zato to nema
eluca. Kad je unato tome jeo, jelo se slijevalo u trbunu upljinu
i na bedra. Meutim, on se naviknuo na to stanje te je i kasnije bezbrino jeo bez eluca. Jednjak i crijeva su mu esto bili rastrgani ili
nestali. A dijelove grkljana je vie nego jedanput pojeo zajedno 5
hranom.
Pomou malih ljudi, koje su mu stavili u stopala, pokuavali
su mu ispumpati lenu modinu, tako da mu je na etnjama u vrtu
isparivala iz usta u obliku pare. Cesto je imao osjeaj da mu je cijelo
tjeme postalo tanje. Kad je svirao klavir ili pisao, pokuavali su mu
ukoiti prste. Neke su due poprimale oblik malih ljudskih likova, ne
veih od nekoliko milimetara, i radile svoje na najrazliitijim
dijelovima njegova tijela, djelomice u njemu, a djelomice izvana.
Neke su od njih bile zaokupljene otvaranjem i zatvaranjem njegovih
oiju: stajale su iznad oiju u obrvama i otuda mu po elji dizale i
sputale one kapke pomou finih niti nalik na pauinu. Mali su
ljudi tada gotovo uvijek bili okupljeni u velikom broju na njegovoj glavi. Oni su se doslovce etali po njegovoj glavi, uvijek spremni
znatieljno otrati tamo gdje je bilo na pomolu neko novo unitavanje. Cak su sudjelovali u njegovim obrocima uzimajui siuan
dio jela koje je on jeo.
Bolnim apscesom kostiju u podruju peta i u stranjici pokuali
su mu onemoguiti sve, hodanje i stajanje, sjedenje i leanje. Nije
imao mira ni u kojem poloaju i ni u kakvom kretanju: kad je
hodao, pokuali su ga prisiliti da legne, a kad je leao, pokuali su
ga ponovno podii .s leaja. inilo se da zrake ne shvaaju da ovjek koji stvarno postoji mora negdje biti.
Kod tih se pojava moda moe utvrditi neto zajedniko: rije je
o prodiranju u njegovo tijelo. Ovdje vie ne vai fizikalno naelo
o neproninosti tijela. Isto onako kao to se on eli svugdje proteg-

384

Masa 1 mo

nuti, usred tijela zemlje, tako se sve protee usred njega i izvodi na
i u njemu svoje nepodoptine. On esto govori o sebi kao da je nebesko tijelo; no, ak ni njegovo obino ljudsko tijelo nije sigurno.
ini se da je vrijeme njegova protezanja, u kojem se javljaju njegove pretenzije, istodobno i vrijeme u kojem je on izloen prodiranju. Kod .njega su veliina i progonjenost usko povezani, i oboje se
izraava u njegovu tijelu.
No, budui da je unato svim napadima jo uvijek bio iv, u njemu se stvorilo uvjerenje da ga zrake i lijee. Zrake su ponovno preuzimale sve neiste tvari iz njegova tijela. Mogao je sebi priutiti
da bezbrino jede i bez eluca. Zrake su u njemu izazivale klice bolesti i ponovno ih uklanjale.
Zato se u njemu stvara sumnja da je cilj svih tih napada na njegovo tijelo to da ga uine neranjivim. Njegovo mu tijelo treba dokazati to sve moe podnijeti. to su ga vie unitavali i potresali,
to je sigurniji na koncu ostajao.
Schreber je poeo sumnjati u to da je uope smrtan. to je bio
najjai otrov u usporedbi s povredama koje je pretrpio? Ako padne
u vodu i utopi se, onda e vjerojatno oivjeti, ime e se ponovno
podstai rad srca i optok krvi. Ako metkom prosvira sebi glavu,
mogu se obnoviti uniteni unutranji organi i dijelovi kostiju. Na
koncu, ivio je dugo vremena bez ivotno vanih organa. Sve mu je
ponovno izraslo. Ni prirodne ga bolesti nisu mogle ugroziti. Nakon
mnogih munih tjeskoba i sumnji kod njega se onaj snani nagon
za neranjivou pretvorio u neosporno dostignue.
U tijeku ove knjige pokazali smo kako se taj nagon za neranjivou i strast za preivljavanjem stapaju jedno u drugo. Paranoik
se i u tome pokazuje kao toan odraz vlastodrca. Oni se razlikuju
samo po svom poloaju u vanjskom svijetu. Po svojoj unutranjoj
strukturi oni su jedno te isto. Paranoik nam se moe initi impresivnijim zato to je sam sebi dostatan i to .se ne da pokolebati vanjskim neuspjehom. Miljenje svijeta mu ne znai nita, a njegovo
ludilo stoji samo protiv cijelog ovjeanstva.
Sve to se dogaa, veli Schreber, -povezano je sa mnom. Ja
sam za Boga postao ovjek openito ili jedini ovjek, oko ikojeg se
sve okree, s kojim se mora povezati sve to se zbiva i koji sa svog
gledita mora sve stvari povezati sa sobom.-
Kao to znamo, njega je godinama zaokupljala ideja da su svi
drugi ljudi propali i da je on stvarno jedini ovjek, a ne samo jedini koji je vaan. Ta je ideja tek postupno ustupila mjesto jednoj
drugoj, smirenijoj ideji. Od jedinog ivog Schreber se pretvorio u
jedinog vanog. Ne moemo se otrgnuti slutnji da se iza .svake paranoje, kao i iiza svake moi, krije ista dublja tendencija: ovjekova
elja da druge ukloni s puta zato da bi on bio jedini ili, u blaem i
esto priznatom obliku, njegova elja da se poslui drugima kako
bi uz njihovu pomo postao jedini.

Epilog

Rastvaranje preivjeloga

Nakon ove iscrpne analize jednog paranoinog ludila, koje je

pronalo jednog jedinog sljedbenika, naime svog tvorca, treba se
podsjetiti na ono to smo saznali o moi. Naime, svaki usamljeni
sluaj, bez obzira na dubinu spoznaja koje nam otkriva, ostavlja u
nama i duboku sumnju. to ga tonije upoznajemo, to postajemo
svjesniji njegove neponovljivosti. ovjek iznenada otkrije u sebi
nadu da je samo ovaj put tako, a u svakom drugom sluaju drukije. To osobito vrijedi za sluajeve duevnih bolesti. ovjekova se
nepokolebljiva oholost grevito hvata za njihov vanjski neuspjeh.
Cak i kad bi se moglo dokazati da se svaka pojedina misao u glavi
npr. jednog Schrebera, poklapa s onima u glavi vlastodrca kojeg se
svi plae, ovjek bi se ipak i dalje nadao da su one negdje u osnovi
ipak razliite. Teko se rastvara potovanje pred velikima ovog
svijeta a ovjekova je potreba za oboavanjem neizmjerna.
Meutim, naa se analiza, na sreu, nije ograniila samo na
Schireibera. Iako se mnogima mogla uiniti vrlo iscrpnom, neke smo
stvari tek dotakli a neke, koje bi bile vane, nismo ni spomenuli.
Unato tome ne moemo zamjeriti itaocu da ve sada, na kraju
ove knjige, eli saznati to moemo smatrati sigurnim.
Oito je koje od etiri hajke karakteriziraju nae vrijeme. Mo
velikih religija oplakivanja pribliava se svom kraju. Njih je preraslo i polako zaguilo mnoenje. U modernoj se proizvodnji toliko
poveao stari sadraj hajke mnoenja da pored njega svi drugi sadraji naeg ivota postaju zanemarivi. Proizvodnja se odvija ovdje, u
ovozemaljskom ivotu. Njezina brzina i nepregledna raznolikost ne
dozvoljavaju ni trenutak mirovanja ni razmiljanja. Nisu je zaguili ni najstraniji ratovi. Ona je jednako djelotvorna u svim neprijateljskim taborima, ma kakvi oni bili. Ako postoji jedna vjera koju
slijede vitalni narodi na zemlji, onda je to vjera u proizvodnju, u
modernu mahnitost mnoenja.
Posljedica poveanja proizvodnje jest to da je poeljno vie ljudi. to se vie proizvodi, to je potrebno vie kupaca. Kad bi se prodaja podvrgavala samo svojim vlastitim zakonima, njezin bi cilj bio
taj da dostigne kao kupce sve ljude koji se mogu dostii, dakle zapravo sve ljude. U tome je ona, iako samo na povrini, ista kao univerzalne religije, koje zanima svaka dua. Svi bi ljudi morali postii
neku vrstu idealne jednakosti, naime kao plateno sposobni kup-

386

Mas a i mo

ci raspoloeni za kupovanje. Meutim, to ne bi bilo sve, jer kad bi

svi bili dostignuti i kad bi svi neto kupili, proizvodnja bi jo uvijek eljela rasti. Zato je njezina druga i dublja tendencija porast
broja ljudi. Proizvodnja treba vie ljudi: preko mnoenja predmeta
ona se vraa na izvorni smisao svakog mnoenja, na mnoenje samih ljudi.
Proizvodnja je po svojoj sutini miroljubiva. Njoj tete smanjenja koja izazivaju rat i razaranja. U tome se kapitalizam i socijalizam meusobno ne razlikuju: oni su posvaani blizanci jedne te iste
vjere. Proizvodnja je i jednome i drugome zjenica oka. Ona objema
jednako lei na srcu. Njihovo je suparnitvo doprinijelo sumanutom
uspjehu mnoenja. Oni postaju sve sliniji jedan drugome. Zamjeujemo neto nalik na sve vee uzajamno potovanje. Ono se odnosi,
gotovo bismo mogli rei iskljuivo, na uspjeh u proizvodnji. Vie
nije istina da se ele meusobno unititi: oni ele jedan drugoga nadmaiti.
Danas ima vie velikih sredita mnoenja, koja su vrlo djelotvorna i koja se brzo ire. Podijeljena su na razliite jezike i kulture; nijedno od njih nije dostatno snano da prigrabi svu vlast. Nijedno se ne usuuje samo suprotstaviti mnotvu drugih. Oita je
sklonost prema stvaranju ogromnih dvostrukih masa. One dobivaju
imena prema cijelim svjetskim regijama, Istok i Zapad. One u sebi
obuhvaaju tako mnogo da izvan njih ostaje sve manje, a sve to
ostaje izvan njih, ini se nemonim. Fiksirana suprotstavijenost tih
dvostrukih masa, injenica da jedna drugu fascinira, oboruanost do
zuba i, uskoro, sve do mjeseca, probudile su u svijetu apokaliptian
strah: rat izmeu njih mogao bi dovesti do unitenja ovjeanstva.
Meutim, pokazuje se da je tendencija mnoenja postala tako snana da je zauzela mjesto iznad tendencije ratovanja; stoga joj se ratovi ine jo samo kao neugodna smetnja. Rat kao sredstvo brzog
mnoenja iscrpio se u jednoj provali arhainog karaktera u nacistikoj Njemakoj te je, kao to moramo vjerovati, zauvijek mrtav.
Svaka zemlja danas pokazuje sklonost da svoje ljude titi jo
vie nego svoju proizvodnju. Nita nije tako opravdano, niemu nije
zajameno takvo ope odobravanje. Jo u ovom stoljeu proizvest e
se vie robe nego to ljudi mogu potroiti. Meutim, na mjesto rata
mogu se staviti drugi sistemi dvostrukih masa. Iskustvo s parlamentima pokazuje da je mogue iskljuiti smrt iz mehanizma dvostruke mase. Miroljubivo i regulirano izmjenjivanje na vlasti moe
se uspostaviti i izmeu nacija. Ve je u Rimu sport kao masovni dogaaj velikim dijelom nadomjestio rat. On bi danas mogao poprimiti isto znaenje ali u svjetskim razmjerima. Rat sigurno odumire
te bi mu se mogao proreci brz kraj: no, to bi znailo raditi raun bez
preivjeloga.
Sto nam je pri svemu tome preostalo od religija oplakivanja?
U neshvatljivim ekstremima unitavanja i stvaranja koji karakteri-

Epilog

387

ziraju prvu polovicu ovog stoljea, u tom dvostrukom neumoljivom

spoju, koji djeluje as u jednom, as u suprotnom smjeru, pruaju
nam religije oplakivanja, ukoliko su se odrale kao organizacije, sliku potpune bespomonosti. Oklijevajui ili susretljivo, iako sigurno
uz odreene iznimke, one daju blagoslov svemu to se dogaa.
Unato tome njihovo je nasljee vee nego to bismo mislili.
Slika jednoga iju smrt krani oplakuju ve gotovo 2000 godina, ula
je u svijest cijelog civiliziranog ovjeanstva. On je smrtnik a ne
smije umrijeti. Sa sekularizacijom svijeta njegova je boanska priroda izgubila neto od svoje vanosti. On je, htjeli mi to priznati ili
ne, preostao kao jedini ovjek koji trpi i umire. Zahvaljujui svom
boanskom predivotu, on je unutar ovozemaljskog ovjeanstva stekao neku vrstu povijesne besmrtnosti. Ona je dala snagu njemu i
svakom pojedincu koji u njemu vidi sebe. Nema nijednog progonjenog, bez obzira na to za to pati, koji u jednom dijelu svoje due ne
vidi sebe kao Isusa. Smrtni neprijatelji, ak i kad se obojica bore za
lou i neljudsku stvar, osjeaju, im stvari loe krenu, jedno te isto.
Slika onoga koji pati, koji umire, ii e, ovisno o tijeku zbivanja,
od jednoga do drugoga, tako da se slabiji na koncu moe osjeati
boljim. No, i najslabiji, koji nikad nije uspio postati ozbiljan protivnik, ima udjela u ovoj slici. Cak ako i ne umre za neku posebnu
stvar, samo ga umiranje pretvara u neto posebno. Isus mu daje alobnu hajku. Usred mahnitanja mnoenja, koje se odnosi i na ljude,
vrijednost pojedinca nije pala, ve porasla. ini se da zbivanja u
naem stoljeu govore suprotno: pa ipak, ni ona nisu promijenila nita u svijesti ovjeka. Sam je ovjek kakav danas ivi uhvaen indirektno preko due. Pred njim je opravdana elja za neunitivou.
Svaki je za sebe dostojan predmet oplakivanja. Svaki je tvrdoglavo
uvjeren u to da ne smije umrijeti. Taj je dio kranskog nasljea
i, na poneto drukiji nain, nasljea budizma neunitiv.
Meutim, ono to se u ovo vrijeme iz temelja promijenilo jest
situacija preivjeloga. Sigurno ima malo onih koji su zavrili itanje
poglavlja o preivjelome ne osjeajui duboku odbojnost. eljeli smo
ga pronai u svim zakucima i prikazati ga onakvim kakav jest i kakav je oduvijek bio. Kao junaka su ga oboavali, a kao vlastodrci
mu se pokoravali: u osnovi je uvijek bio isti. U nae je doba, meu
ljudima kojima pojam ovjenosti mnogo znai, doivio svoje najjezivije trijumfe. Nije izumro i nee izumrijeti sve dok ne budemo
imali snage da ga jasno vidimo, bez obzira na to kako se preruio
i kakvom slavom bio okruen. Preivjeli je nasljedna bolest ovjeanstva, njegovo prokletstvo, a moda i njegova propast. Da li emo
je moi izbjei u posljednjem trenutku?
Njezino se djelovanje u naem modernom svijetu toliko zaotrilo da ga se jedva usuujemo sagledati. Jedan jedini ovjek moe bez
muke unititi dobar dio ovjeanstva. Pri tome se moe posluiti tehnikim procesima koje sam ne razumije. Moe djelovati potpuno
skriven; pri tome se ak ne mora izvrgnuti opasnosti. Suprotnost iz-

388

Mas a i mo

meu njegove jedinstvenosti i broja onih koje unitava vie se ne moe racionalno shvatiti. Danas jedan ovjek moe jednim udarcem
nadivjeti vie ljudi nego sve prijanje generacije zajedno. Recepti
vlastodrca su jasni, i nije ih teko primijeniti. Njima koriste sva otkria, kao da su uinjena samo radi njih. Broj ljudi koji sudjeluju
je uviestruen, ima mnogo vie ljudi, i svi su zbijeniji na okupu.
Sredstva su nekoliko tisua puta vea. Bespomonost rtava, iako
ne i njihova odanost, ostala je u osnovi ista.
Sve bojazni od neke nadnaravne sile, koja se kanjavajui i razarajui obara na ljude, povezani su s predodbom o bombi. Meutim, pojedinac moe njome rukovati. Ona je u njegovoj ruci. Vlastodrac moe izazvati unitenje koje nadilazi sve od Boga poslane
poasti zajedno. ovjek je ukrao svog vlastitog Boga. epao ga je
i prisvojio od njega sve to je bilo strano i sudbonosno.
Danas nam se i najsmjeliji snovi bivih vlastodraca, kod kojih
se preivljavanje pretvorilo u strast i porok, ine jadnim. S naeg
gledita povijest iznenada poprima bezazleno ugodno lice. Kako je
dugo tada sve trajalo, i kako se malo toga moglo unititi na nepoznatoj zemlji! Danas izmeu odluke i djelovanja stoji samo jedan
trenutak. Kakav dingis-kan! Kakav Timurlenk! Kakav Hitler!
u usporedbi s naim mogunostima oni su jadni naunici i eprtlje!
Pitanje da li se moe doskoiti preivjelome, koji je narastao do
ovakvih udovinih razmjera, najvee je i moemo rei jedino pitanje. Specijaliziranost i dinamika modernog ivota prikrivaju jednostavnost i koncentriranost tog osnovnog pitanja. Jer, jedino rjeenje
koje se nudi strastvenom nagonu za preivljavanjem, stvaralaka samoa koja zasluuje besmrtnost, po svojoj je prirodi rjeenje samu
za nekolicinu.
Protiv te sve vee opasnosti, koju svatko osjea u kostima, treba staviti u jednadbu i drugu, novu injenicu. I sam preivjeli osjea strah. On je uvijek osjeao strah. No, strah je zbog njegovih
mogunosti prerastao u neizmjerno i nepodnoljivo. Njegov trijumf
moe biti pitanje minuta i sati. No, zemlja nigdje nije sigurna, ak
ni za njega. Novo oruje stie svuda, pa moe dosei i njega. Njegova se veliina i njegova neranjivost nalaze u suprotnosti. On sam
je postao prevelik. Vlastodrci se danas plae za sebe drukije, kao
da su isto to i drugi ljudi. Iskonska struktura moi, njezino srce i
jezgra: ouvanje vlastodrca na raun svih drugih, dovedena je do
apsurda i lei u ruevinama. Mo je vea, ali i prolaznija nego ikada. Preivjet e ili svi, ili nitko.
Meutim, da bismo doskoili preivjelome, moramo prozreti njegovo djelovanje tamo gdje nam se ono ini najprirodnijim. Ono se
intenzivira na neosporan, i zato izuzetno opasan nain, u izdavanju
zapovijedi. Pokazali smo da zapovijed u svom pripitomljenom obliku, koji je uobiajen u zajednikom ivotu ljudi, ne predstavlja nita drugo nego odgoenu smrtnu presudu. Posvuda su se uvrijeili

Epilog

389

djelotvorni i akutni sistema takvih zapovijedi. Onaj tko je prebrzo

stigao na vrh ili koji na neki drugi nain uspije stei vrhovno zapovjednitvo nad takvim sistemom, ispunjen je strahom od zapovijedanja zbog prirode svog poloaja, pa e ga se nastojati osloboditi.
Neprestana prijetnja kojom se slui i koja ini stvarnu bit tog sistema, na koncu se okree protiv njega samog. Bez obzira na to da li
ga neprijatelji stvarno ugroavaju ili ne, on e uvijek imati osjeaj
ugroenosti. Najveu prijetnju predstavljaju njegovi vlastiti ljudi,
kojima stalno zapovijeda, koji se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini, koji ga dobro poznaju. Sredstvo za njegovo osloboenje, za kojim posee s oklijevanjem, ali kojeg se ipak nipoto ne odrie, jest
iznenadna zapovijed za masovno ubijanje. On zapoinje rat i alje
svoje ljude tamo gdje moraju ubijati. Pri tome mnogi od njih mogu
poginuti. Njemu to nee biti ao. Bez obzira na to kako se drao
izvana, on osjea duboku i tajnu potrebu za tim da .se prorijede i redovi njegovih vlastitih ljudi. Da bi se oslobodio straha od zapovijedanja, mora umrijeti mnogo onih koji se za njega bore. uma njegova
straha postala je pregusta, i die zato da bi se prorijedila. Ako je
suvie oklijevao, vie ne vidi stvari jasno i moe prilino nakodili
svom poloaju. Onda njegov strah od zapovijedanja poprima razmjere ikoji dovode do katastrofe. No, prije nego to katastrofa dostigne njega, njegovo vlastito tijelo, koje za njega utjelovljuje cijeli
svijet, ona dovodi do propasti bezbroj drugih ljudi.
Sistem zapovijedi je opepoznat. On je najizraeniji u vojskama.
No, zapovijed zahvaa i karakterizira i mnoga druga podruja civiliziranog ivota. Smrt kao prijetnja jest valuta moi. Ovdje je lako
stavljati jedan novi na drugi i sakupiti ogroman kapital. Onaj tko
eli doskoiti moi, mora bez bojazni pogledati u oi zapovijedi i pronai nain kako da se oslobodi njezina alca.

Biljeke

1 Opis Hake nalazi se u J. S. Polack, New Zealand, A narrative of

travels and adventure. London 1838. Sv. I, str. 8184.
2 Stajanje na Arafatu je esto opisivano, najdetaljnije u Gaudefroy-Demombynest Le Pelerinage a la Mekke. Pariz 1923, str. 241255.
3 Beuana: Dornan, Pvgmies and Bushmen of the Kalahari, str. 291.
4 Boloki: Weeks, Among Congo Cannibals, str. 261.
5 Gabonski Pigmejci: Pjesma o peini mrtvih potjee iz Trilles, Les
pvgmees de la foret equatoriale. Pariz 1931.
6 Duhovi pomonici amana kod Cuka: Ohlmarks, Studien zum Pro
blem des Schamanismus, str. 176.
7 Vizija eskimskog amana: Rasmussens Thulefahr. Frankfurt 1926. str.
448-49.
8 Vojske mrtvih u kotskom visoju: Carmichael, Carmina Gaidelica.
Sv. II, str. 357.
9 Polarno svjetlo kod Laponaca i Tlinkit-Indijanaca: Hofler, Kultische
Geheimbiinde der Germanen. Frankfurt 1934. Str. 241-42.
10 Stanovnici zraka: Bin Gorion, Die Sagen der Juden. Sv. I, Von der
Urzeit, str. 348.
11 Vojska demona kod Perzijanaca: Darmesteter, The Zend-Avesta, Dio
II, str. 49.
12 Cdsarius von Heisterbach: Cjelovit engleski prijevod djela Dialogus
Miraculorum objavljen je pod naslovom The Dialogue on Miracles
kod Routledgea 1929. u Londonu. Citati u ovoj knjizi uzeti su iz Sv. I,
str. 322-23, str. 328; Sv. II, str. 294-95.
13 Bog i njegov dvor: Cdsarius, Sv. II, str. 343.
14 Pjesma o skakavcima: Waley, The Book of Songs. London 1937, str.
173.
15 Madame Jullien svom sinu: Pismo od 2. kolovoza 1791. u Landauer,
Briefe aus der Franzosischen Revolution, Sv. I, str. 339.
16 Camille Desmoulins svom ocu. Landauer, Sv. I, str. 144.
17 Revival-pokreti: Dobre napise o revival-pokretima, osobito u Ame
rici, nalazimo u Davenport: Primitive Traits in Religious Revivals.
New York 1905. Jedan od najuvenijih propovjednika ispriao je cije
li svoj ivot: The Backwoods Preacher. An Autobiographv by Peter
Cartvoright. London 1858.
Paklene kazne: Davenport, str. 67.
Skup u Cane Ridgeu: Davenport. Str. 7377.
Trzanje, lajanje, sveti smijeh: Davenport, str. 7881.
Prikaz jedne papuanske sveanosti u svim njezinim fazama tema je
jedne neobino i vopisne knjige Andrea Dup eyrata: Jou rs de Fete
chez les Papous. Pariz 1954.
22 Sveanost kod naroda Tupinambu: Jean de Lery, Le vovage au Bresil
15561558. Novo izdanje 1927. kod Pavota, Pariz, str. 223-24.
23 Ratniki ples ena kod Kafira u Hindukuu: Crooke, Things Indian,
str. 124.
18
19
20
21

392

Masa I mo

24 Ratniki ples ena kod naroda Jivaro: R. Karsten, Blood Reven ge,
War and Victorv Feasts among the Jibaro Indians of Eastern Ecuador.
Washington 1922. Str. 24.
25 Mirari na Madagaskaru: R. Decary, Moeurs et Coutumes des Malgaches. Pariz 1951. Str. 178-79.
26 Jeremija: Poglavlje 25, 33.
27 Muhamed ova propovijed mrtvim neprijateljima : Predanja o ivotu
Muhamedovu prema Ibn Ishaku objavljena na njemakom u Weilovu
prijevodu 1864. Taj je prijevod nadmaen modernijim engleskim prije
vodom A. Guillaumea, The Life of Muhammad. A translation of Ibn
Ishaqs Sirat Rasul Allah. Oxford 1955. Ovdje nalazimo opise trijum
falne propovijedi mrtvima, str. 305306.
28 Une i njegov zapis, nalazi se u Erman, Agvpten und agvptisches Leben im Altertum, str. 689.
29 Hvalospjev Ramzesu II: Erman, Die Literatur der Agvpter, str. 324.
30 Bitka kod Kadea: Erman, Die Literatur der Agvpter, str. 333.
31 Merenptahova pobjeda nad Libijcima: Erman, Agvpten und agvpti
sches Leben, str. 710711.
32 Ramzes III i Libijci: Erman, ebenda, str. 711.
33 Brojanje glava kod Asiraca. Reljef iz vremena Asurbanipala she
matizirano je prikazan u G. Maspero, Au Temps de Ramses et d'Assourbanipal, str. 370.
34 Vatra u Vedi: H. Oldenberg, Die Religion des Veda, str. 43.
35 Vatreni ples Navajo-Indijanaca: Hambly, Tribal Dancing and Social
Development. London 1926. Str. 33839.
36 Piromanka: Krdpelin Einfiihrung in die psvchiatrische Klinik. Sv. II.
Sluaj 62. Str. 235240.
37 Bogovi oluje u Vedi. Macdonell, Hymns from the Rigveda, str. 5657.
38 Plutarch, Leben des Pompejus, Poglavlje II.
39 Rasp odjela ulovljenog plijena. Vidi . Lot-Falck, Les Rites de
Chasse ches les peuples siberiens. Pariz. Gallimard 1953. Str. 179183.
40 Ratni pohod plemena Taulipang na pleme Piauko opisan je u KochGriinbegr, Vom Roroima zum Orinoco. Sv. III. Ethnographie, str. 102
do 105.
41 Totemi Australaca. P ored starijih djela Spen cera i Gillena i C.
Strehlowa naroito su vana: Elkin, The Australian Aborigines 1943.
Elkin, Studies in Australian Tote mism. The Oceania Monographs,
No. 2. 1933.
42 Bivolji ples kod plemena Mandan: George Catlin, The North Ameri
can Indians, sv. I, str. 14344.
43 Ungutnika i divlji psi: Spencer and Gillen, The Arunta, str. 169.
44 Lovaka hajka i klokan: Arunta, str. 17071.
45 Leati na kandidatu: Arunta, str. 19293.
46 Spencer and Gillen, The Arunta. Hodanje u koloni, str. 160. Tranje
u krugu, vrlo esto, npr. str. 273. Lijeganje u jednom redu, str. 280,
slika 100. Plesanje u slojevitoj formaciji, str. 26162. Dva reda jedan
nasuprot drugome, str. 189. etverokut, str. 278. Gomila na tlu, str.
286, 290, 292. Vatrene kunje, str. 294. Bacanje goruih grana, str.
279, str. 289. Obrezivanje, str. 219.
47 Mary Douglas, The Lele of Kasai, in African Worlds, edited by Daryll
Forde. Oxford University Press 1954. Str. 126.
48 Ugled ume: M. Douglas in African Worlds, str. 4.
49 Zajedniki lov: M. Douglas, str. 1516.

Biljeke

393

50 R. Karsten, Blood Revenge, War and Victory Feasts among the Jibaro
Indians of Eastern Ecuador, Washington 1922. Novija studija o tome
M. W. Stirling, Historical and Ethnographical Material on the Jivaro
Indians. Washington 1938.
51 Ruth Benedict, Patterns of Culture, Houghton Mifflin, Boston 1934,
str. 57130. Njemaki prijevod: Urformen der Kultur, Rowohlts Enzvklopadie 1955, str. 48104.
51*Zazivanje kie: Urformen der Kultur, str. 53.
52 Dahomej: Dalzel, The Histor y of Dahome y. 1793. Ova stara drago
cjena knjiga sadri i prvi detaljni opis Annual Customs , godinje
sveanosti; str. XX i dalje. Druga djela o Dahomeju: Burton, A Mission to Gelele, King of Dahome v, 2 sveska. Lond on 1864. Ellis,
The Ewe-speaking Peoples of the Slave Coast of West Africa 1890.
Le Herisse, L'Ancien Rovaume du Dahome y. Pariz 1911. Herskovits, Dahomey, an Ancient West African Kingdom. 2 sveska. New
York 1938.
53 panjolski hodoasnik Ibn Jubayr. The Travels of Ibn Jubayr. Pri
jevod R. J. C. Broadhurst. Lond on, Cape 1952. Rastezljivost Meke,
str. 174.
54 Pr or ok b orb e i rata: Goldzih er, Preda va nja o islamu, str. 22 i 25.
Ubite nevjernike-: Kuran, Sura 9, stih 5.
55 Mahnita Kibela: Lukian, Gottergesprache. 12. razgovor, u Wielandovu
prijevodu.
56 Oplakivanje Izis: Erman, Religion der Agvpter, str. 39.
57 Pored Goldziherovih Predavanja o islamu za ovo smo poglavlje ko
ristili: Gobineau, Religions et Philosophies dans l'Asie Centrale. 1865.
Novo izdanje, Pariz 1957. Donaldson, The Shiite Religion. London
1933. v. Grunebaum, Muhammadan Festivals. London 1958. Virolleaud, Le Theatre Persan. Pariz 1950. Titayna, La Caravane des
Morts. Pariz 1930.
58 Muke Husainove: Donaldson, str. 7987.
59 Nesree Prorokova roda: Goldziher, str. 21213.
60 Plakati za Husainom: Goldziher, str. 21314.
61 Husainov grob u Kerbeli: Donaldson, str. 88100.
62 Velika ijitska sveanost, Grunebaum, str. 8594.
63 Dvije vrste bratstava: Gobineau, str. 33438.
64 -Kazalite je pretrpano ljudima: Gobineau, str. 35356.
65 Dan krvi: Titayna, La Caravane des Morts, str. 110113; citirano u
De Felice, Foules en Delire, str. 17071.
66 Stanley: Sinai and Palestine, str. 35458.
67 Curzon: Visits to Monasteries in the Levant, str. 23050.
68 Ovaj dio knjige obuhvaa samo mali broj poglavlja, koja se sva, uz
jednu iznimku, odnose na dananje prilike. Bilo bi preuranjeno ovdje
napisati vie: itaocu jo nisu poznati zakljuci kasnijih dijelova knji
ge posveenih analizi moi. Moglo bi se, dakle, opravdano prigovo
riti da je naslov Masa i povijest preirok. Steene spoznaje o masi
i hajci bit e primijenjene na povijesne pokrete ranih epoha u jednoj
drugoj knjizi, k oja je djel omice ve napisana a djelomice tek ski
cirana.
69 Opis zbivanja kod naroda Ksosa, donekle pojednostavljen, uzet je iz
Theal, History of South Africa, sv. III, str. 198207. Njemaki mi
sionar Kropf, oevidac tih zbivanja, zabiljeio je svoje utiske u jed
nom kratkom, vrlo slikovitom ali teko dostupnom zapisu: Die Legenpropheten des Kaffernlandes. (Neue Missionsschriften, 2. izdanje,
br. 11, Berlin 1891.) Katesa Schlosser daje u svojoj knjizi Propheten

394

Masa i mo

in Afrika (Braunschweig 1949) na str. 3541. saetu verziju tih dogaaja. Ona citira najvanija mjesta iz Kropfa. Najdetaljniji moderni prikaz, s novim materijalom, nalazimo u knjizi jednog junoafrikog provincijalnog pisca, koji je u Evropi ostao nepoznat: Burton, Sparks from the Border Anvil, King Williams Town 1950, str 1
102. '
70 Zuckermann: The Social Life of Monkevs and Apes. London, Kegan
Paul 1932, str. 5758.
71 Zuckermann, str. 26869; str. 300304.
72 Dingis-kan: prema Vladimirzov, The Life of Chingis-Khan. London
Routledge 1930. Str. 168.
73. Cezar: Plutarch, Leben des Casar, poglavlje 15.
74 Domicijanova mrtvaka gozba: Dio, Romische Geschichte. Saetak
knjige LXVII, poglavlje 9.
75 Taj se opis nalazi u Josephus: Geschichte des Jiidischen Krieges
Knjiga III, Poglavlje 8.
76 Na koncu je preostao sam Josip, bilo zahvaljujui sretnom sluaju
ili Bojoj providnosti, s jo jednim pratiocem. U slavenskoj ver
ziji idovskog rata, koja se prema miljenju nekih znanstvenika za
sniva na jednom ranom grk om tekstu, nalazi se umjesto ove ree
nice jedna druga, koja cijelu stvar neuvijeno naziva njenim imenom:
Poto je (Josip) to rekao, lukavo je izraunao brojeve i tako preva
rio sve njih. Vidi novi engleski prijevod u Penguin Classics: Jose
phus, The Jewish War, translated by G. A. Williamson, str. 403.
Appendix: The Slavonic Additions.
77 Muhamad Tughlak: vidi kasnije poglavlje: Delhijski sultan.
78 Osvajanje Mudkala. Sewell, A Forgotten Empire, str. 34.
79 Hakim: Wolff, Die Drusen und ihre Vorlaufer, Leizpig 1845, str. 286.
80 Kratak pregled povijesti mogulskih care va nalazi se u Smith: The
Oxford Historv of India, str. 321468.
81 Jezuitski zapis o princu Salimu uzet je iz Du Jarric, Akbar and the
Jesuits, translated by C. H. Payne. London, Routledge 1926, str. 182.
82 aka : Najb olji suvremeni opis ake jest opis englesk og putopis ca
Henryja Finna. Njegov je dnevnik, koji je mnogo koriten ve i pri
j e, n ak on vi e od 1 00 godi na obj a vl jen ka o knji ga : The Diar y of
Henry Francis Fynn, edited by J. Stuart and D. Mek. Malcolm. Pietermaritzburg. Shuter and Shooter 1950. Jedina vrijedna moderna biogra
fija, k oj a se te melji na s vi m pis ani m i zvori ma i us menoj pr edaji,
jest Ritterova, Shaka Zulu. London, Longmans Green, 1955.
83 Etruansko stoljee: A. Grenier, Les Religions trusque et Romaine.
Pariz 1948. Str. 26.
84 Mana na Markezakom otoju: Handy, Polvnesian Religion, str. 31.
85 Ubojica kod naroda Morngin: Warner, A Black Civilisation. Harper
and Brothers 1958. Str. 163165. Ova knjiga, objavljena prvi put
1937, predstavlja najiscrpniji i najznaajniji prikaz jednog austral
skog plemena koji postoji.
86 Junak na otocima Fiji: Lorimer Fison, Tales from Old Fiji, str. 5153,
str. XXI.
87 udovina zmija i junak kod naroda Uitoto: K. Th. Preuss, Religion
und Mithologie der Uitoto. Gottingen 1921. Sv. I, str. 220-29.
88 Preivjeli kod plemena Taulipang: Koch-Griinberg, Indianermarchen
aus Sudamerika. Jena, Diederichs 1921. Str. 109-10.
89 Porijeklo nar oda Kutenaj : Boas, Kutenai Tales. Br. 74, The Great
Epidemic, str. 26970. Washington 1918.

Biljeke

395

90 Masovno samoubojstvo kod naroda Ba-ila: Smith and Dale, The Ila-speaking Peoples of Northern Rhodesia. London 1920. Sv. I, str. 20.
91 Kabrejci i Karajbi: Humboldt, Reise in die Aquinoctial-Gegenden des
neuen Continents, Sv. V, str. 63.
92 Smrt indijanskog djeteta u Demerari: Roth, An Inquiry into the Animism and Folklore of the Guiana-Indians. Washington 1915. Str. 155.
93 Kult predaka kod naroda Zulu: mrtvi i ivi brat. Callaway, The
Religious Svstem of the Amazulu. 1870, str. 146159.
94 Kraljevski medij u Ugandi: N. K. Chadivick, Poetry and Prophecv,
Cambridge 1942. Str. 3638.
95 Kult predaka kod Kine za : Gran et, La Ci vilisation Chinoise. Pariz
1929. Str. 300302. Henri Maspero, La Chine Antique. Novo izda
nje. Pariz 1955. Str. 146155. Jeanne Cuisinier, Sumangat. L'ame
et son culte en Indochine et en Indonesie. Pariz, Gallimard 1951. Str.
7485.
96 Kuga u Ateni: Thukydides, Geschichte des peloponnesischen Krieges,
Knjiga II, Poglavlje 4754.
97 Predak Dingis-kana bio je od velikog neba stvoreni, od sudbine
izabrani sivi vuk. Tom reenicom poinje Die Geheime Geschi
chte der Mongolen, koju je izdao i preveo Haenisch. Leipzig 1948.
98 Du a r imsk og car a l eti u ne b o ka o ora o. Vi di i zva nre da n opis
apoteoze jednog rimskog cara u ovom sluaju Septimija Severa
u Herodian, Geschichte des romischen Kaisertums seit Mark Aurel,
Knjiga IV, Poglavlje 2.
99 Strah od oluje kod Mongola, u putopisu Rubruk: Contemporaries of
Marco Polo, edited by Komroff. London 1928. Str. 91.
100 Fulguriatores kod Etruana: A. Grenier, Les Religions trusque et
Romaine, str. 1819.
101 Mo i grom: Franz Kuhn, Altchinesische Staatsweisheit, str. 105.
Nestajanje Romula u oluji: Livius, Knjiga I. 16. Kako je Tullus Hostilius ubijen gromom: Livius I. 31. Smrt jednog ranog kralja Albe
Longe, Romula Silvija, od groma: Livius I, 3.
102 Prva djeja pitanja: Jespersen, Language, str. 137.
103 ena podnevka ispituje do smrti: Wendische Sagen, u izdanju Siebera. Jena 1925. Str. 17.
104 Vra k od nar oda Aranda : S penc er and Gillen, The Arunta, Sv. II,
str. 391420.
105 Nepredvidljivost posljednjeg Viscontija: Decembrio, Leben des Filippo Maria Visconti, prijevod Funk. Jena 1913. Poglavlje 43. Str. 29
do 30.
106 Tajna iskuavanja Chosroesa II: Le Livre de la Couronne, attribue a
Gahiz, traduit par Ch. Pellat. Pariz 1954. Str. 118120.
107 Vuku f i Ifa dha : vi di ve s p omenut u knji gu Ga ud efr oy-Demombynes Le Pelerinage a la Mekke. Pariz 1923. Str. 235303.
108 Lukian, Von der Svrischen Gottin. Prijevod Wieland. Sv. IV Sabra
nih djela, Munchen 1911. Str. 37677.
109 kopci: Najiscrpnija, ali pomalo nespretno napisana knjiga o kopcima jest Grass: Die russischen Sekten. Svezak II: Die weiBen Tau: ben oder Skopzen, Leipzig 1914. - Grass je preveo i Die geheime heilige Schrift der Skopzen, Leipzig 1904. Novije djelo s dobrim materijalom jest: Rapaport: Introduction a la Psvchopathologie Collective. La Secte mystique des Skoptzy. Pariz 1948.
110 Asasini: Starija literatura o asasinima dobrim je dijelom prevladana
kritikim djelom Hodgson: The Order of Assassins, Haag 1955.
111 Robovanje sugestiji: Krdpelin; Psvchiatrie, III svezak, str. 723.

396

Masa / mo

112 Komari govore itd.: svi ovi citati uzeti su iz Krapelin, Psvchiatrie
III svezak, str. 673674.
113 U jednoj vanoj raspravi, koja je objavljena pod naslovom Bhrigu
na drugome svijetu 1950. u Paideuma, Svezak 4, Hermann Lommel
daje saetak tog putovanja iz atapathe-Brahmane, koji ovdje kori
stim. On je skupio sve ovdje relevantne sluajeve staroindijske knji
e vn osti i naknadno ih objavi o 1952. u petom s vesku Paideuma
te ih povezao s vjerovanjima drugih naroda u izvrnuti svijet
mrtvih. Iako ne mogu u potpunosti prihvatiti njegovo tumaenje tih
indijskih tekstova i premda dola zim d o nekih drugih za kljuaka o
njima, ipak mnogo dugujem njegovu djelu. U mojim citatima iz Lommela izostavljeno je sve to se ini irelevantnim u kontekstu ana
lize obrata.
114 Bleek and Lloyd, Specimens of Bushman Folklore. London 1911.
Bushman Presentiments, str. 330339.
115 Mit naroda Loritija o Tukutitima: C. Strehloiv, Die Aranda-und Loritja-Stamme in Zentral-Australien, II, str. 23. Vidi takoer Levy-Bruhl, La Mvthologie Primitive. Pariz 1935. Ova je vana knjiga
izvanredno poticajna za mnoge aspekte preobraaja. Ona se uglav
n om ograni a va na mitski s vijet Australa ca i Papu ana ca, d on osi
vrlo iscrpne citate iz najboljih djela s ovog podruja i mnogo toga
preputa samom itaocu. Moemo je nazvati najmanje problemati
nim djelom Lvy-Bruhla.
116 Majstor i njegov uenik: Dirr, Kaukasische Marchen. Jena 1922.
117 Protej: Odiseja, Iv, 440460.
118 Histerija: Krdpelin, Psvchiatrie, svezak IV, str. 15471706. Bleuler,
Lehrbuch der Psvchiatrie. Str. 392401. Kretschmer, Uber Hvsterie.
1927.
119 amani: Czaplicka, Aboriginal Siberia. 1914. Ohlmarks, Studien zum
Problem des Schamanismus, 1939. tlliade, Le Chamanisme. 1951. Findeisen, Schamanentum. 1957.
120 Manija i melankolija: Krdpelin, Psvchiatrie, svezak III. Das manischdepressive Irresein, str. 11831395. Bleuler, Lehrbuch der Psvchia
trie, str. 330351.
121 T. G. H. Strehloiv, Aranda Traditions. Melbourne Universitv Press
1947.
122 Mit o bandicootima: Strehloiv, str. 710.
123 Mit o Lukari: Strehloiv, str. 1516.
124 Poredak kao sveukupnost ive esencije: Strehloiv, str. 17.
125 Predak-liinka iz Mboringke: Strehloiv, str. 12.
126 Halucinacije u deliriju tremensu: Krdpelin, Psvchiatrie, svezak II,
str. 132 i dalje. Bleuler, Lehrbuch der Psvchiatrie, str. 22728, str.
233.
127 Gostioniar: Krdpelin, Einfuhrung in die Psvchiatrische Klinik, sve
zak II, sluaj 43, str. 15761.
128 Shizofreni delirant: Bleuler, Lehrbuch der Psvchiatrie, str. 23435.
129 Magarac u tigrovoj koi: Hertel, Indische Marchen. Diederichs, Jena
1921. Str. 6162.
130 Liudprand iz Cr emon e; Das Bu ch der Ver geltun g, Knjiga VI, P o
glavlje 5.
131 Klasina paraliza: Krdpelin, Einfuhrung in die Psvchiatrische Kli
nik, Svezak II, Sluaj 26, str. 9397.
132 Agitirana paraliza: Krdpelin, ebenda, Sluaj 28, str. 101102.
133 D. Westermannova Geschichte Afrikas, Koln 1952, knjiga koja obra
uje zaista ogroman materijal i koja je ovdje obilno koritena.

Biljeke

397

134 Smrt i biranje kralja u Gabonu: Du Chaillus Explorations and Adventures in Equatorial Africa. 1861. Str. 1820.
135 Jukunski kralj: Meek, A Sudanese Kin gd om. Lond on. Kegan Paul
1931. Str. 120177, str. 332353.
Vrlo kratko kod Westermanna, str. 3443.
136 Oponaanje kraljeva. Monomotapa: Westermann, str. 41314.
Etiopija: Diodor, III, 7. Strabo, XVII 2, 3. Darfur, Travels of an
Arab Merchant in Soudan. London 1854. Str. 78. Uganda, Boni, Kina:
Frazer, The Dying God, str. 3940.
137 Sam kralj odreuje trajanje svoje vladavine: Monteil, Les Bambara
du Segou. Pariz 1924. Str. 305.
138 Anarhija nakon kraljeve smrti: kod naroda Mozi u Vagadugu : We~
stermann, str. 185; u Ashantiju: ebenda, str. 222; u Ugandi: Roscoe,
The Baganda, London 1911. Str. 103104.
139 Drave Hima nastale su osvajanjem na podruju dananje Ugande i
juno od nje. Ratoborni nomadi hamitskog podrijetla, koji se tako
er zovu Hi ma, d oli su sa sje ver a i p ok or ili crn ce k oji su t a mo
i vjeli i bavili se zemljoradnj om. Njih ova se kraljevstva ubrajaju
u najzanimljivija u Afri ci : odlikuju se strogom p odjel om na kastu
gospodara i kastu slugu.
140 Nasljeivanje u kraljevstvu Ankole: Oberg, The Kingdom of Ankole in Uga nda, u : Afri can P oliti cal S vste ms, edite d b y Fort es and
Evans-Pritchard, Oxford Universitv Press. 1954. Str. 12162. Ulomak
o nasljeivanju, str. 15761. Ne toliko koncizna, ali vrijedna i
tanja jest starija knjiga Roscoe, The Banvankole, Cambridge 1923.
O junoj Hima-dravi Ruandi postoji izvanredno novo djelo: Maquet, The Kin gd om of Ruanda, in : Afri can Worlds, edited b y Daryll Forde, str. 16489.
141 rtvovanje mladog princa pri krunjenju kralja u Kitari: Roscoe,
The Bakitara. Cambridge 1923. Str. 12930.
142 Luk kitarskog kralja: Roscoe, Bakitara, str. 13334. Ubijam naro
de: Roscoe, ebenda, str. 134.
143 Uganda: Bubnjevi, Roscoe, The Baganda, str. 188.
144 ivjet u dulje od svojih predaka. Roscoe, The Baganda, str.
194. Hvatanje dvojice prolaznika: Roscoe, ebenda, str. 197. rtveni
jarac i uvar, Roscoe, str. 200.
145 Dvostruka rtva: jednoga ubijaju, drugi je pomilovan. Roscoe, str.
210.
146 Sada si ti Ata: Westermann, Geschichte Afrikas, str. 39.
147 Kralj Ugande jede sam kao lav: Roscoe, The Baganda, str. 207.
148 Kuhar hrani kitarskog kralja: Roscoe, The Bakitara, str. 103.
149 Sumarna pravda: Roscoe, Bakitara, str. 61 i 63.
150 Putovanje Arapina Ibn Batute po Indiji i Kini. Obradio H. v. Mik,
1911. Ibn Batuta. Travels in Asia and Africa. 13251354. Translated and selected by H. A. R. Gibb. London, Routledge 1929. Ci
tati su uzeti iz ovog engleskog izdanja.
151 Povijest Ziau-d bin Baranija nalazi se u III svesku Elliot and Dowson: The History of India as told by its own Historians. 186777.
Sada je objavljena posebno kao Later Kings of Delhi u izdanju S.
Gupta u Kalkiiti. Muhamad Tughlak je opisan na str. 159192.
152 Kao primjer modernog zagovornika sultana moe nam posluiti in
dijski povjesniar Ishivari Prasad: L'Inde du Vile au XVIe Siecle
(u zbirci Histoire du Monde). Pariz 1930. Str. 270300. On ga nazi-

398

Masa i tno

Bibliografija

va nesretnim idealistom, bez sumnje najsposobnijim ovjekom

srednjega vijeka.
153 Sjeanja duevnog bolesnika, Dr. jur. Daniel Paul Schreber, Leinzis
P 8
1903.

Ne mogu nabrojiti sve knjige koje su tijekom godina utjecale na pisanje

ovog djela. Izbor literature dan je na temelju tri kriterija. Najprije su
spomenuta sva djela iz kojih su uzeti citati za prvi svezak Mase i moi.
Zatim su navedene knjige koje su bile odluujue za stvaranje odreenih
misli kod autora, bez kojih bi mu neke spoznaje ostale uskraene. Ovdje
je uglavnom rije o najrazliitijim izvorima: o mitskim, religioznim, povijesnim, etnolokim, biografskim i psihijatrijskim. Razumljivo
je da se meu njima nalaze i mnoga djela iz prve grupe. I tree, spomenuta
su jo neka novija djela koja daju dobar pregled drugih kultura i koja bi
mogla koristiti itaocu isto onako kao to su koristila autoru.
Albert von Aachen, Geschichte des ersten Kreuzzugs. "Obersetzt von H.
Hefele. 2 sveska. Jena 1923.
Ammianus Marcellinus, 3 sveska. Loeb Classical Librarv. London 1950.
Appian, Roman History. 4 sveska. Loeb Classical Librarv. London 1933.
Arabshah, Ahmed Ibn, Tamerlane, translated by Sanders. London 1936.
Baumann, H., Thurnwald, R., i Westermann, D., Volkerkunde von Afrika.
Essen 1940.
Benedict, Ruth, Patterns oj culture. Boston 1934. , Deutsch als Urformen
der Kultur, Hamburg 1955. Bernier, F., Travels in the Moghul Empire
16561668. London 1914. Bezold, F. v., Zur Geschichte des Husitentums.
Miinchen 1874. Bland and Backhouse, China under the Empress
Dowager. Boston 1914. Bleek and Lloyd, Bushman Folklore. London 1911.
Bleuler, E., Lehrbuch der Psychiatrie. Berlin 1930. Boas, F.,,Kutenai Tales.
Washington 1918. Bouvat, L., L'Empire Mongol (zeme phase). Pariz 1927.
Brandt, O. H., Die Limburger Chronik. Jena 1922. , Der grosse
Bauernkrieg. Jena 1925.
Browne, E. G., A Literary History oj Persia, sv. IIV. Cambridge 1951.
Brunel, R., Essai sur la Conjrerie Religieuse des Aissoua au Maroc. Pariz 1926.
Brvant, A., Olden Times in Zululand and Natal. London 1929.
Biicher, K., Arbeit und Rhythmus. Leipzig 1909. Buhler, G., The
Laws oj Manu. Oxford 1886. Burckhardt, Jacob, Griechische
Kulturgeschichte Sv. IIV. , Die Kultur der Renaissance in
Italien. , Die Zeit Konstantins des Grossen. ,
Weltgeschichtliche Betrachtungen.
Burton, A. W., Sparks jrom the Border Anvil. King Williams' Town 1950.
Burton, Richard, A Mission to Gelele, King oj Dahomey. London 1864.
Bury, J. B., History oj the Later Roman Empire. 2 sveska. Novo izdanje. New York 1958.
Cabeza de Vaca, Naujragios Y Comentarios. Buenos Aires 1945. Callaway,
H., The Religious System oj the Amazulu. Natal 1870. Calmeil, L. F., De la
Folie. 2. sveska. Pariz 1845. Carcopino, J., Daily Lije in Ancient Rome.
London 1941. Cartwright, Peter, The Backvooods Preacher. An
Autobiography, London 1858.
Casarius von Heisterbach, The Dialogue on Miracles. 2 sveska, London
1929.

400

Masa i mo

Casalis, E., Les Bassoutos. Pariz 1860.

Catlin, George, The North American Indians. 2 sveska. Edinburgh 1926
Chadwick, N. K., Poetry and Prophecy. Cambridge 1942.
Chantepie de la Saussaye, Lehrbuch der Religionsgeschichte. 4. izdanje
2 sveska. Tiibingen 1925.
Chamberlain, B. H., Things Japanese. London 1902.
Cieza de Leon, Cronica del Peru. Buenos Aires 1945.
Codrington, R. H., The Melanesians. Oxford 1891.
Cohn, Norman, The Pursuit of the Millenium. London 1957.
Contenau, G., La Divination chez les Assyriens et les Babyloniens. Pariz
1940.
Constantin VII. Porphvrogenete, Le Livre des Ceremonies. Traduit par
A. Vogt. Sv. I i II. Pariz 1935. do 1939.
Commvnes, Ph. de, Memoires, sv. IIII. Pariz 1925.
Cortes, Hernando, Five Letters 1519 to 1526, translated by Morris. London
1928.
Coxwell, C. F., Siberian and Other Folk-Tales. London 1925.
Crooke, W., Things Indian. London 1906.
Cuisinier, Jeanne, Sumangat. L'Ame et son Culte en Endochine et Indonesie. Pariz 1951.
Cunha, Euclides da, Rebellion in the Backlands, translated by Putnam.
Chicago 1944.
Cumont, Franz, The Mysteries of Mithra. New York 1956.
, Oriental Religions in Roman Paganism. New York 1956.
Curzon, Robert. Visits to Monasteries in the Levant. London 1850.
Czaplicka, M. A., Aboriginal Siberia. Oxford 1914.
Dalzel, A., The History of Dahomey. London 1793.
Darmesteter, J., The Zend-Avesta. Dio II. Oxford 1883.
Davenport, F. N., Primitive Traits in Religious Revivals. New York 1905.
Decarv, R., Moeurs et Coutumes des Malgaches. Pariz 1951.
Decembrio, Pier Candido, Leben des Filippo Maria Visconti. Ubersetzt
von Funk. Jena 1913.
Depont et Coppolani, Les confreries Religieuses Musulmanes. Alir 1897.
Dhorme, d., Les Religions de Babylonie et d'Assyrie Mana, Sv. I. II.,
Pariz 1945.
Diaz, Bernal, Historia Verdadera de la Conquista de Nueva Espana. Mexico 1950.
Dio, Cassius, Roman History. Loeb Classical Librarv, 9 svezaka. London
1955.
Dirr, A., Kaukasische Mdrchen. Jena 1922.
Donaldson, D. M., The Shiite Religion. London 1933.
Dornan, Pygmies and Bushman of the Kalahari. London 1925.
Douglas, Mary, The Lele of Kasai, in African Worlds, edited by Darvll
Forde. Oxford 1954.
Dubois, Abbe, Hindu Manners, Customs and Ceremonies. Oxford 1906.
Du Chaillus, Explorations and Adventures in Equatorial Africa, London
1861.
Du Jarric, Akbar and the Jesuits, translated by Payne. London 1926.
Dumezil, Georges, Mitra-Varuna. Pariz 1948.
, Mythes et Dieux des Germains. Pariz 1939.
Dupevrat, Andre, Jours de Fete chez les Papous. Pariz 1954.
Eisler, R., Man into Wolf. London 1951.
Eliade, M., Le Chamanisme. Pariz 1951.
, Traite d'Histoire des Religions. Pariz 1953.
Elkin, A. P., Studies in Australian Totemism. Oceania Monographs Br. 2,
Sidney 1933.
, The Australian Aborigines. Sidney 1943.
Elliot and Dowson, The History of India as told by its own Historians. 8
svezaka. London 18671877.

Bibliografija

401

Ellias, A. B., The Ewe-speaking Peoples of the Slave Coast of West Africa.
Erman, Ad., Agypten and dgyptisches Leben in Altertum. Tiibingen 1885.
Die dgyptische Religion. Berlin 1909.
' Die Literatur der Agypter. Leipzig 1923.
Evans-Pritchard, Witchcraft, Oracles and Magic among the Azande. OxFelice, Philippe de, Foules en Delire. Extases Collectives. Pariz 1947.
Findeisen, H., Schamanentum. Stuttgart 1957.
Fison, Lorimer, Tales from Old Fiji. London 1904.
Florenz, Karl, Geschichte der japanischen Literatur. Leipzig 1909.
Forde, Daryll C, Habitat, Economy and Society. London 1950.
Editor: African Worlds. London 1954.
Fortes and Evans-Pritchard, African Political Systems. Oxford 1940.
Fortune, R. G., Sorcerers of Dobu. London 1932.
Fox, George, The Journal. Cambridge 1952.
Franke, O., Studien zur Geschichte der konfuzianischen Dogmas und der
chinesischen Staatsreligion. Hamburg 1920.
^ Geschichte des chinesischen Reiches. 5 svezaka. Berlin 19301952.
Frankfort, Henri, Kingship and the Gods. Chicago 1948.
Frazer, J. G., The Golden Bough. Sv. IXI. London 1913. i dalje.
f The Year of the Dead in Primitive Religion. I, II i III. London 1933
1936.
-, The Belief in Immortality and the Worship of the Dead. Sv. IIII.
London 19131924.
Friedlander, L., Darstellungen aus der Sittengeschichte Roms. Sv. IIV.
Leipzig 1922.
Frobenius, Leo, Atlantis, Volksmdrchen und Volksdichtungen Afrikas. Sv.
IXII. Jena 19211928. , Kulturgeschichte Afrikas. Be 1933.
Fung Yu-Lan, A History of Chinese Philosophy, Sv. III. Princeton 1952
1953.
Fynn, The Diary of Henry Francis Fynn. Pietermaritzburg 1950.
Garcilasso de la Vega, Comentarios Reales. Buenos Aires 1942.
Gaudefroy-Demombynes, M., Le Pelerinage a la Mekke. Pariz 1923. ,
Les Institutions Musulmanes. Pariz 1921. Gesell, A., Wolf Child and
Human Child. London 1941. Gobineau, Religions et Philosophies dans
VAsie Centrale. 1865. Novo izdanje. Pariz 1957.
Goeje, de, Memoire sur les Carmathes du Bahrein. Leiden 1886.
Goldenweiser, A., Anthropology. New York 1946. Goldziher, J.,
Vorlesungen uber den Islam, Heidelberg 1910. Gorion, bin. Die Sagen
der Juden: osobito I. Von der Urzeit. Frankfurt 1919.
Granet, M., La Civilisation Chinoise. Pariz 1929.
, La Pensee Chinoise. Pariz 1934.
Grass, K., Die russischen Sekten. 2 sveska. Leipzig 1907. i 1914. ,
Die geheime heilige Schrift der Skopzen. Leipzig 1904. Gregor von
Tours, Zehn Biicher Frdnkischer Geschichte. Ubersetzt von Giesebrecht.
Berlin 1851.
Grenier, A., Les Religions trusque et Romaine. Mana. Sv. 2. III. Pariz
1948.
Grey, G., Polynesian Mythology. London 1855. Grousset, R., L'Empire des
Steppes. Pariz 1939. , L'Empire Mongol, lere phase. Pariz 1941. Grube,
W., Religion und Kultur der Chinesen. Leipzig 1910. Grunebaum, von,
Muhammadan Festivals. London 1958. Guillaume, A., The Life of
Muhammad, A translation of Ibn Ishaq's Sirat Rasul Allah. Oxford 1955.

402

Masa i mo

Guyard, St., Un Grand Maitre des Assassins au temps de Saladin. Pariz

1877.
Plaenisch, Erich, Die Geheime Geschichte der Mongolen. Leipzig 1948.
Hambly, W. D., Tribal Dancing and Social Development. London 1946.
Handy, E. S. C, Polynesian Religion. Honolulu 1927. Harris, arah, The
Incredible Father Divine. London 1954. Hecker, J. C. F., Die Grossen
Volkskrankheiten des Mittelalters. 1865. Hefele, H., Alfonso I. und
Ferrante I. von Neapel. Schriften von Corao ciolo, Beccadelli und Porzio.
Jena 1912.
Hepding, Hugo, Attis, seine Mythen und sein, Kult. GieBen 1903.
Herodian, Geschichte der romischen Kaisertums seit Mark Aurel. Deutsch
von Adolf Stahr.
Herodot, Neun Biicher der Geschichte. 2 sveska, Miinchen 1911.
Herskovits, M. J., Dahomey, an Ancient West African Kingdom. 2 sveska.
New York 1938.
Hertel, Joh., Indische Mdrchen. Jena 1921.
Histoire Anonyme de la Premiere Croisade. Traduite par L. Brehier. Pariz 1924.
Historiae Augustae Scriptores. 3 sveska. Loeb Classical Library. London
1930.
Hitti, Ph. K., History of the Arabs. London 1951. Hodgson, M. G. S.,
The Order of Assassins. Haag 1955. Hofler, O., Kultische Geheimbiinde
der Germanen. Frankfurt 1939. Hofmavr, W., Die Schilluk. Modling
1925.
Humboldt, A. v., Reise in die Aquinoctial-Gegenden des neuen Continents.
Stuttgart 1861.
Hutton, J. H., aste in India. Cambridge 1946.
Huizinga, J., Herbst des Mittelalters. Munchen 1931.
, Homo Ludens. Hamburg 1956.
Ibn Batuta, Die Reise des Arabers Ibn Batuta durch Indien und China.
Bearbeitet von H. v. Mik. Hamburg 1911.
Ibn Batuta. Travels in Asia and Africa 13251354, translated and selected by Gibb. London 1939.
Ibn Ishaq, The Life of Muha m mad, translated by G. Guillaume. Oxford
1955.
Ib n J ub av r, T he Tr av els of I. J u b., t ra nsla te d by B r oa dh urs t. L o nd on
1952.
Ideler, K. W., Versuch einer Theorie des religiosen Wahnsinns. I dio. Halle, 1848.
James, William, The Varieties of Religious Experience. London 1911.
Jeanne des Anges, Soeur: Autobiographie d'une Hysterique Possedee. Pariz 1886.
Jeanmaire, H., Dionvsos. Histoire du Culte de Bacchus. Pariz 1951.
Jensen, Ad. E., Hainuwele, Volkserzdhlungen von der Molukken-Insel Ceram. Frankfurt 1939.
, Mythus und Kult bei Naturvolkern, Wiesbaden 1951. Jespersen, O.,
Language, its Nature, Development and Origin. London 1949.
Jeower, J., Das Buch der Traume. Berlin 1928.
Josephus, Flavius, Geschichte des Judischen Krieges. {Jbersetzt von Clementz. Wien 1923.
, The Jewish War, translated by Williamson. Penguin Classics London
1959.
Joset, P. E., Les Societes Secretes des Hommes Leopards en Afrique Noire. Pariz 1955.
Junod, H. A., The Life of a South African Tribe, 2 sveska. London 1927.
Juvaini, The History of the World Conqueror. Translated from the Persian by J. A. Boyle. 2 sveska. Manchester 1958.
Kalewala, Das National-Epos der Finnen. "Obersetzung von Schiefner.
Munchen 1922.

Bibliografija

403

Karsten, R., Blood Revenge, War, and Victory Feasts am ong the Jibaro
Indians of Eastern Ecuador. Washington 1922.
Kautilya, Arthashastra. Translated by R. Shamasastry. Mvsore 1929. Koch-Griinberg, Th., Vom Roroima zum Orinoco. Sv. I V. Stuttgart 1917
1928.
_ 9 Zwei Jahre unter den Indianern Nordwest-Brasiliens. Stuttgart 1923.
_ ' indianermdrchen aus Siidamerika. Jena 1921.
Komroff, M., Contenmporaries of Marco Polo. London 1928. Krapelin,
E. Psuchiatrie. 8. izdanje. Sv. IIV. Leipzig 19101915.
_ . Einfiihrung in die psychiatrische Klinik. Sv. II i III. Leipzig 1921.
Kremer, A. v., Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen. 2 sveska.
Be 1875.
Kretschmer, E., Uber Hysterie. Leipzig 1927. , Der sensitive
Beziehungsivahn, Berlin 1918. Krickeberg, W., Indianer mdrchen aus
Nordamerika. Jena 1924. , Mdrchen der Azteken und Inkaperuaner,
Maya und Muisca. Jena 1928. Kropf, A., Das Volk der Xosa-Kaffern, Berlin
1889.
, Die Lugenpropheten des Kaffernlandes. Neue Missionsschriften. 2. izdanje. Br. 11. Berlin 1891.
Kuhn, F., Altchinesische Staatsvoeisheit. Ziirich 1954.
Kunike, H., Aztekische Mdrchen nach dem Spanischen des Sahagun. Berlin 1922.
Landa, Fr. D. de, Relacion de las cosas de Yucatan. Pariz 1864.
Landauer, Gustav, Briefe aus der Franzosischen Revolution, 2 sveska.
Frankfurt 1919.
Landtman, G., The Origins of the Inequality of the Social Classes. London 1938.
Lane, E. W., Manners and C usto ms of the Mo de m Egypt ians. London
1895.
Lane-Poole, St., A History of Egypt in the Middle Ages. London 1901.
O'Learv, De Lacy. A Short History of the Fatimid Khalifate. London 1923.
Leenhardt, M., Gens de la Grande Terre. Nouvelle Caledonie, Pariz
1937.
Lefebvre, G., La Grande Peur de 1789. Pariz 1932. ,
La Revolution Francaise. Pariz 1957. , Etudes sur la
Revolution Frangaise. Pariz 1954.
Legge, J., The Sacred Books of China. Dio I: The Shu-King. Oxford 1899.
Le Herisse, A., L'Ancien Royaume du Dahomey. Pariz 1911. Leiris,
Michel, La Possession et ses Aspects Thedtraux chez les Ethio-piens de
Gondar. Pariz 1958.
Lery, Jean de, Le voyage au Bresil 15561558. Pariz 1927.
LevyBruhl, L., La Mythologie Primitive. Pariz 1935. Lewis, B.,
The Origins of Ismailism. Cambridge 1940. Lindner, K., Die Jagd
der Vorzeit. Berlin 1937. Liudprand von Cremona, Das Buch der
Vergeltung. Berlin 1853. Livius, Titus, Romische Geschichte.
Loffler, Kl, Die Wiedertdufer in Miinster. Jena 1923. Lom mel,
H., Bhrigu im Jenseits. Paideuma 4. Bamberg 1950. Dodatak:
Paideuma 5. Bamberg 1952.
Lot-Falck, E., Les Rites de Chasse chez les peuples siberiens. Pariz 1953.
Lowie, R. H., Primitive Society. Londan 1920. , Primitive Religion.
London 1924.
Ludwig II. von Bavern, Tagebuch-Aufzeichnungen. Liechtenstein 1925.
Lukian, Gottergesprdche, Sv. II Sabranih djela, Munchen 1911. , Von
der Syrischen Gottin. Sv. I V Sabranih djela. Ubersetzung von Wieland.
Munchen 1911.
Machiavelli, Niccolo, Gesammelte Schriften. 5 svezaka. Munchen 1925.
Macdonell, A. A., Hymns from the Rigveda. The Heritage of India Series.
Kalkuta. Malinowski, Br., Magic, Science and Religion. New York 1955.

404

Masa i mo

Maquet, J. J., The Kingdom of Ruanda, in: African World, edited by

Daryll Forde. London 1954. Marco Polo, The Travel of M. P. London 1939.
Mason, J. A., The Ancient Civilisations of Peru. London 1957. Maspero,
Henri, La Chine Antique. Pariz 1955. , Les Religions Chinoises. Pariz
1950.
Mas'udi, Les Prairies d'Or. Texte et traduction par Barbier de Meynard
et Pavet de Courteille. 9 svezaka. Pariz 18611877.
Mathieu, P. F., Histoire des Miracules et Convulsionnaires de Saint-Medard. Pariz 1864.
Mathiez, A., La Revolution Francaise. IIII. Pariz 19221927.
Meek, C. K., A Sudanese Kingdom. London 1931.
Meier, Jos., Mythen und Erzdhlungen der Kustenbewohner der Gazelle-Halbinsel (Neupommern). Miinster 1909.
Misson, Maximilien, Le Thedtre Sacre des Cevennes. London 1707.
Mooney, J., The Ghost-Dance Religion. Washington 1896. Nadel, S. F., A
Black Byzantium. The Kingdom of Nupe in Nigeria. London 1946.
Nihongi, Chronicles of Japan, translated by W. G. Aston. London 1956.
Oberg. K., The Kingdom of Ankole in Uganda, In: African Political Systems, edited by Fortes and Evans-Pritchard. Oxford 1940. Ohlmarks, A.,
Studien zura Problem des Schamanismus. Lund 1939. D'Ohsson, C,
Histoire des Mongols, 4 sveska. Haag 18341835. Oldenberg, H., Die
Religion des Veda. Stuttgart 1917. Olmstead, A. T., History of the Persian
Empire. Chicago 1948. Pallottino, M., The Etruscans. London 1955.
Pan. KU, The History of the Former Han-Dynasty. Translated by Homer
H. Dubs, sv. IIII, 19381955.
Pariz, Matthew, Chronicles. 5 svezaka. London 1851. Pellat, Ch., Le Livre
de la Couronne, attribue a Gahiz. Pariz 1954. Pelliot, P., Histoire
Secrete des Mongols. Pariz 1949. Plutarch, Lebensbeschreibungen, 6
svezaka. Miinchen 1913. Polack, J. S., New Zealand, A Narrative of
Travels and Adventure. 2 sveska. London 1838.
Polvbius, The Histories. 6 svezaka. Loeb Classical Library. London 1954.
Porzio, C, Die Verschworung der Barone des Kbnigreichs Neapel gegen
Ferrante L, in: Hefele, Alfonso I. und Ferrante I. von Neapel. Jena 1912.
Prasad, Ishwari, L'Inde du Vile au XVIe Siecle, Pariz 1930. Preuss, K. Th.,
Religion und Mithologie der Uitoto. 2 sveska. Gottingen 1921.
Pritchard, J. B., The Ancient Near East. An Anthology of Text and Pictures. Princeton 1958.
Procopius, History of the Wars. 5 svezaka. The Anecdota or Secret History, 1 sv. Loeb Classical Librarv. London 1954.
Psellos, Michael, Chronographie ou Histoire d'une Siecle de Byzance
(9761077). Traduit par . Renauld. 2 sveska. Pariz 1926. Puech, H., Le
Manicheisme. Pariz 1949.
Radin, P., Primitive Man as a Philosopher. New York 1927.
, Primitive Religion. New York 1937. , The Trickster.
London 1956. Radloff, W., Aus Sibirien. 2 sveska. Leipzig
1884.
Rambaud, A., Le Sport et L'Hippodrome a Constantinople. 1871. In: Eiudes sur VHistoire Byzantine. Pariz 1912.
Rapaport, J., Introduction a la Psychopathologie Collective. La Secte my$tique des Skoptzy. Pariz 1948.
Rasmussen, Knud, Rasmussens Thulefahr. Frankfurt 1926.
Rattrav, R. S., Ashanti. Oxford 1923. , Religion and Art in
Ashanti. Oxford 1927.
Recinos, A., Goetz, D. and Morlev, S. G., Popol Vuh. The Sacred Book
of the ancient Quiche Maya. London 1951.

Bibliografija

405

Ritter, E. A., Shaka Zulu. London 1955.

Roeder, G., Urkunden zur Religion des alten Agypten. Jena 1915.
Roscoe, J., The Baganda. London 1911. , The Bakitara. Cambridge
1923. Roscoe, J., The Banyankole. Cambridge 1923.
Roth, W. E., An Inquiry into the Animism and Folk-Lore of the Guiana-Indians. Washington 1915.
Runciman, St., The Medieval Manichee. Cambridge 1947. Riisch, E., Die
Revolution von Saint Domingue. Hamburg 1930. Sacy, S. de, Expose de
la Religion des Druses. 2 sveska, Pariz 1836. Salimbene von Parma.
Die Chronik des S. v. P., bearbeitet v. A. Doren. 2 sveska. Leipzig 1914.
Sahagun, Bern. de, Historia General de les Cosas de Nueva Espaha. 5 svezaka. Meksiko 1938.
, Einige Kapitel aus dem Geschichtsvoerk des Fray Bernardino de
Sahagun. tJbersetzt von Eduard Seler. Stuttgart 1927. ansom, G., Japan.
A Short Cultural History. London 1936. Schlosser, Katesa, Propheten in
Afrika. Braunschweig 1949. Schmidt, K., Histoire et doctrine de la
secte des Cathares ou Albigeos 2 sveska. Pariz 18481849.
Schnitzer, J., Hieronymus Savonarola. Auswahl aus seinen Predigten und
Schriften. Jena 1928.
Schreber, Daniel Paul, Denkmurdigkeiten eines Nervenkranken. Leipzig
1903.
Seligman, C. G. and B. C, The Vedas. Cambridge 1911. Senart, ., aste in
India. Translated by E. Denison Ross. London 1930. Sewell, A
Forgotten Empire (Vijaya-nagar). London 1900. Shapera, J., The
Khoisan Peoples of South Africa. London 1930. , Editor: The BantuSpeaking Tribes of South Africa. London 1937. Sighele, Se., La Foule
Criminelle. Pariz 1901.
Singh, T. A. L., and Zingg, R. M., Wolf Children and Feral Man. Denver
1943.
Sjoestedt, M. L., Dieux et Heros des Celtes. Pariz 1940. Smith, V. A., The
Oxford History of India. Oxford 1923. Smith, E. W., and Dale, A. M.
The Ila-Speaking Peoples of Northern Rhodesia, 2 sveska. London 1920.
Spencer, B., and Gillen, F. J., The Arunta. London 1927. , The
Northern Tribes of Central Australia. London 1904. Sprenger und
Institoris, Der Hexenhammer. tJbersetzt v. Schmidt. Berlin 1923.
Stahlin, K., Der Briefvoechsel Ivoans des Schrecklichen mit dem Fursten
Kurbsky (15641579). Leipzig 1921. Stanlev, A. P., Sinai and Palestine.
London 1864.
Steinen, K. von den, Unter den Naturvolkern Zentral-Brasiliens. Berlin
1894.
Stirling, M. W., Historical and Ethnographical Material on the Jivaro
Indians. Washington 1938.
Stoll, O., Suggestion und Hypnotismus in der V6lkerpsychologie. Leipzig
1904.
Strehlow, C, Die Aranda-und Loritja-Stdmme in Zentral-Australien. I
III. Frankfurt 19081910.
Strehlow, T. G. H., Aranda Traditions. Melbourne 1947. Sueton, Die zvoolf
Cdsaren. Ubersetzt von A. Stahr. Miinchen 1912. Tabari, Chronique de
Tabari, traduit par H. Zotenberg, 4 sveska. Pariz 1867-1879.
Tacitus, Annalen und Historien. Ubersetzung von Bahrdt. 2 sveska. Miinchen 1918.
Talbot, P. A., In the Shadom of the Bush. London 1912.
Tavernier, J. B., Travels in India. 2 sveska. London 1925.
Tertullian, De Spectaculis, Loeb Classical Librarv, London 1931.

M asa i mo

Titavna, La Caravane des Morts. Pariz 1930.

Theal, G. McCall, History od South Africa from 17951872, osobito sv.
III, London 1927.
Thukydides, Geschichte des Peloponesischen Krieges. Deutsch von Hellmann. 2 sveska. Miinchen 1912.
Thurnwald, R., Reprdsentative Lebensbilder von Naturvolkern. Berlin
1931.
Tremearne, A. J. N., The Ban of the Bori. London 1914.
Trilles, R. P., Les Pygmees de la Foret quatoriale, Pariz 1931.
Trotter, W., The Instincts of the Herd in Peace and War. London 1919.
Turi, Johann, Das Buch des Lappen. Johann Turi. Frankfurt 1912.
Turner, G., Samoa. London 1884.
Tylor, E. B., Primitive Culture, London 1924.
Ungnad, A., Die Religionen der Babylonier und Assyirer. Jena 1921.
Vaillant, G. C, The Aztecs of Mexico. London 1950.
Vedder, H., Die Bergdama, 2 sveska. Hamburg 1923.
Vendrves, J., Tonnelat, ., Unbegaun, B. O., Les Religions des Celtes, des
Germains et des Anciens Slaves. Mana Tome 2, III. Pariz 1948.
Virolleaud, Ch., Le Thedtre Persan ou le Drame de Kerbela. Pariz 1950.
Volhardt, E., Kannibalismus. Stuttgart 1939.
Waley, Arthur, The Travels of an Alchemist. London 1931.
The Book of Songs. London 1937.
The Analects of Confucius. London 1938.
Waley, Arthur, Three Ways of Thought in Ancient China. London 1919.
The Real Tripitaka. London 1952.
Waliszewski, K., Ivan le Terrible. Pariz 1904.
Peter the Great. London 1898.
Warneck, Joh., Die Religion der Batak. Gottingen 1909.
Warner, W. LI., A Black Civilisation. New York 1958.
Weeks, J. H., Among Congo Cannibals. London 1913.
Weil, Gustav, Geschichte der Chalifen. Sv. IIII. Mannheim 18461851.
Wendische Sagen, herausgegeben von Fr. Sieber. Jena 1925.
Wesley, John, The Journal. London 1836.
Westermann, D., The Shilluk People. Berlin 1912.
Die Kpelle. Gottingen 1921.
Geschichte Afrikas. Koln 1952.
Westermarck, E., Ritual and Relief in Morocco. 2 sveska. London 1926.
Wilhelm, Richard, Li Gi. Das Buch der Sitte. Neue Ausgabe. 1958.
Kung Futse, Gesprache. Jena 1923.
Mong Dsi. Jena 1921.
Friihling und Herbst des Lii Bu We. Jena 1928.
Williams, F. E., Orokaiva Magic. London 1928.
The Vailala Madness and the Destruction of Ceremonies. Port Moresby
1923.
The Vailala Madness in Retrospect, in: Essays Presented to Ch. G.
Seligman. London 1934.
Winternitz, M., Geschichte der Indischen Literatur. 3 sveska. Leipzig
1922.
Wirz, Paul, Die Marind anim vod Holldndisch Sud Neu-Guinea,
Sv. I i II. Hamburg 1922. i 1925.
Wladimirzov, The Life of Chingis-Khan. London 1930.
Wolff, O., Geschichte der Mongolen oder Tataren, besonders ihres Var
dringens nach Europa. Breslau 1872.
Wolff, Ph., Die Drusen und ihre Vorldufer. Leipzig 1845.
Worsley, P., The Trumpet Shall Sound: A Study of 'Cargo' Cults in Melanesia. London 1957.
Zuckermann, S., The Social Life of Monkeys and Apes. London 1932.