6

Šoštarić: Uvriježeno je mišljenje da je američka književnost poznata kod nas

Intervju / prof. dr. Sonja Šoštarić, anglistica

Sve što je lično,

to je i političko

Anglistica prof. dr. Sonja Šoštarić govori o svojoj knjizi
“Žensko raščitavanje dominantne kulture”
Razgovarao: Đorđe Krajišnik
I
KD University Press - Iz-
danja Magistrat Saraje-
vo u okviru Edicije Stylos
objavilo je knjigu “Žen-
sko raščitavanje domi-
nantne kulture: Sylvia Plath, Kat-
hy Acker, Octavia Butler” autori-
ce Sonje Šoštarić. Kako je u recen-
ziji knjige napisala prof. dr. Alek-
sandra Izgarjan, u analizi djela
književnica Sylvie Plath, Kathy
Acker i Octavie Butler Šoštarić
kombinuje različite aspekte knji-
ževne i rodne teorije i upravo ukr-
štanje ova dva teorijska okvira,
prema njenom mišljenju, dopri-
nosi složenosti promišljanja djela
ove tri književnice, kao i njihovog
mjesta u anglofonoj književnosti.
Koliko je danas anglofona
književnost prisutna u na-
šem književnom i kultur-
nom polju, dojma sam, za-
pravo, koliko god engle-
ski jezik bio zastupljen svu-
da oko nas, da smo uskra-
ćeni za dobar dio toga?
- Složila bih se i to je bio jedan
od razloga zbog čega sam se od-
lučila, kada sam započela pisanje
knjige, da u ovom prostoru, bo-
sanskohercegovačkom, na pro-
storu bivše Jugoslavije, predsta-
vim anglofonu književnost.
Od perioda do perioda
Međutim, jedno je uvriježeno
mišljenje da je američka književ-
nost poznata ovdje. To zavisi od
perioda do perioda. Ako uzme-
mo kanonsku književnost ame-
ričkog 19. vijeka, možemo reći da
su američki klasici u tom smislu
poznati i prevođeni u našoj kul-
turi. Ali, kada idemo kroz dvade-
seto stoljeće, tu stvari stoje dru-
gačije, neki važni periodi ame-
ričke književnosti su nam goto-
vo u potpunosti nepoznati. Na
tom planu je zaista mnogo ura-
dio naš nedavno preminuli ko-
lega Zvonimir Radeljković, on je
u domenu univerziteta predano
radio na promociji, te širenju zna-
nja kroz naučne radove i eseje o
modernističkom periodu ame-
ričke književnosti.
U svojim knjigama bavite se i
američkom postmodernom.
Knjiga u izdanju University Pressa
- Da. Htjela sam da predstavim
neke faze eksperimentalnog pos-
tmodernizma, američke autorice
i autori su dosta eksperimentirali
s formom, fregmentacijom itd. Za-
što je meni bilo važno da ih pred-
stavim? Jer su imali društveno kri-
tički potencijal, čak i unutar prav-
ca koji je bio proskribiran, na teo-
rijskim osvrtima u samoj američ-
koj kritici. Nisu napadani samo od
desničara koji su tvrdili da su oni
za njih propast zapadne američke
Što se tiče feminizma
na ovim našim
prostorima, dojma
sam da mi još nismo
odmakli od drugog vala
O S L O B O Đ E N J E • m a rt/o ž uja k 2021.
civilizacije, jer su raskrinkavali
metanarative kako postmoder-
nizam kaže, već su osporavani i
sa lijevih ili marksističkih pozici-
ja. Istraživala sam kakav je njihov
kontrakulturni efekat bio.
Kada govorimo o autoricama
kojima se moja posljednja knji-
ga bavi, Sylvia Plath, Kathy Acker
i Octavia Butler su drugačije vrste
autorica, željela sam da zahvatim
u kasno 20. stoljeće američke knji-
ževnosti. Prije svega jer je ono kod
nas toliko malo poznato, kao da se
nije ni desilo. Kao što je rekao John
Bart, postmodernista, moji savre-
menici (godine su 1960) pišu ne
samo kao da se nikada nije desio
modernizam već kao da se ništa
nije desilo ni poslije modernizma,
kao da je još sve ostalo u okvirima
realističkog romana.
7
Pomenuta Bartova rečeni-
ca kao da je detekcija sta-
nja u našoj književnosti i
književnoteorijskoj i knji-
ževnokritičkoj misli?
- Nažalost, mi smo uvijek u tom
historijskom zakašnjenju. U sve-
mu, društveno i književnost. Što
se tiče feminizma, meni se čini da
nismo odmakli još ni od drugog
vala. Drugi val feminizma 60-ih
na koje se referira Kathy Acker,
sa svoje pozicije postpunk neo-
ženskog senzibiliteta, već za nju je
tada bio prevaziđen. Kao što smo
vidjeli u knjizi, ona smatra da je
drugi val matrijarhalno militari-
stički, te stoga traži šarolikiju sli-
ku ženskosti.
Prezauzetost profesora
Drugi val je imao svoje historij-
sko opravdanje, važno i potrebno,
ali vremena se mijenjaju i mora se
razmišljati na nove načine.
Vrlo rijetko se kod nas objav-
ljuju ovakve knjige, ja-
sno koncipirane i izvede-
ne. Koliko univerzitetski
profesori književnosti ov-
dje zaista imaju vreme-
na, usljed svih kurikulum-
skih obaveza, da se bave oz-
biljnim naučnim radom?
- Jedan od razloga zašto nema
više naučnih knjiga i rada je naša
prezauzetost. U okviru našeg po-
sla na Univerzitetu, mi smo pre-
napregnuti, pogotovo u ovoj situ-
aciji tokom pandemije. Ako hoće-
te da radite svoj posao kako treba,
savjesno i dobro, to uzima ogro-
mnu količinu vremena, mental-
ne energije, vrlo malo ostane vre-
mena za jedno kvalitetno pisanje.
Ja sam to vrijeme nekako našla,
ali me nemojte pitati kako. Treba
ukrasti vrijeme između nastav-
nih i privatnih obaveza. I ovdje
imate profeministički momenat.
Naše žene, profesorice, vraćamo
se na drugi val feminizma, one
su pod dvostrukim i trostrukim
teretima. Rade, obavljaju kućne
poslove, brinu se o djeci, ako ih
imaju, ili o ostarjelim roditeljima.
Tako da 90% tog posla je na leđi-
ma žena. Dakle, sve što je lično,
to je i političko.