Struni rad

UDK 244.82:796.85

FILOZOFIJA ZENA I BORILAKE VJETINE

Od svjesnosti pokreta do nepokretnog uma
Nenad Vertovek
Odjel za kroatistiku i slavistiku,
Sveuilite u Zadru, Hrvatska
nenad.vertovsek@gmail.com

Primljeno: 18. 1. 2012.

Zen je pogled na ivot, ali bitno je ne zamijeniti pogled sa stvarnim ivljenjem naela smirivanja uma i usavravanja tjelesnih sposobnosti
kroz poduavanje i praksu Zena svoj puni doprinos daju ne samo istonjakoj kulturi nego i univerzalnoj ljudskoj batini, posebno u odnosu
poduavanja izmeu Uitelja i uenika. Rije Uitelja i spremnost uenika u borilakim sportovima i vjetinama kao Aikido, Kendo, Kyudo, Karate, Judo nezaobilazan su Put do plemenitog i boljeg ovjeka.
Konstantno usavravanje vjetina smirenog uma i vrhunske preciznosti
pokreta tijela nalaze smisao samo kao odraz i oslobaanje prirodnih
ili steenih karakternih osobina. Koordinacija uma i tijela, odnosno
usklaivanje mentalnih sposobnosti i tjelesnih dostignua, bitna je u
ratnikim vremenima, ali i u svakodnevnom ivotu. I Zen i borilake
vjetine odraz su istoga ogledala s kojeg svakodnevno istite prainu.
Kljune rijei: Zen, borilake vjetine, istonjaka filozofija, koordinacija uma i tijela, meditacija, samurajski kodeks

Borba zahtijeva pokret, ali, prvo,

unutranjost zahtijeva smirenost;
pobjeda zahtijeva snagu, ali, prvo,
unutranjost zahtijeva mekou;
borba zahtijeva brzinu, ali, prvo,
unutranjost zahtijeva sporost.
Kuo Feng-ch`ih

Sve zapravo poinje u suprotnosti pria kae kako se u Hramu

usred guste ume, gdje su se poduavale tajne vjetine, nikada nije go113

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

vorilo. Uenike eljne znanja koji su godinama ekali na ulazak straari

su utei primali i otvarali velika drvena vrata okovana eljezom tek
toliko da novi kandidati uu u Hram. Na vratima izvana pisala je samo
jedna rije: Poni! Izvan visokih kamenih zidova nije dopirao nikakav
zvuk i nitko nije znao to se u Hramu doista dogaa. Rijetki koji su nakon vie godina izali iz Hrama i uope htjeli govoriti samo bi priznali
da je na unutranjoj strani drvenih vrata, to se vidjelo tek prilikom
izlaska, pisalo samo Nastavi!
Ova legenda ili istinita pria jedna od mnogih istonjakih simbolikih prikaza Puta, ili Putova, kojim su kroili drevni majstori i uenici borilakih vjetina, moda je najbolji pojednostavljeni uvod za skok
u dubinu i irinu razmatranja teme koja polazi od potrebe da se promilja o duhovnim dimenzijama naizgled preteno tjelesnih sustava usavravanja. Ovakav je uvod i nuan radi potrebe za promiljanjem stoljea
i tisuljea postupno razvijane tradicije borenja i ratnitva i prihvaanja
toga u svakodnevnom ivotu. Nuan je i zbog mnotva aspekata suvremenog tempa ivota, ubrzanog i ispunjenog uglavnom nepoznavanjem
biti predmeta kojeg se doivljava kao dio spektakla tjelesnih sposobnosti
i maglovitog nejasnog djelovanja posveenoga i usredotoenoga uma.
Stoga je jedna od vanih zadaa u razmatranju svijeta borilakih
vjetina i sportova u ovom sluaju uravnoteiti, obrazloiti i pojasniti neuravnoteeno, neobrazloeno i nejasno, odnosno uskladiti
spoj tradicije i suvremenosti, tehnike i umjetnosti, umnoga i tjelesnoga,
svjesnoga i nesvjesnoga, teorije i iskustva, tajnovitosti i masovnosti,
divljeg ratnitva i civilizirane etike sukobljavanja. Od umijea u dvoranama za vjebanje do svakodnevnog ivota, od rekreacije do borbe na
ivot i smrt.
Upravo ovakva nemogua misija mora unaprijed podrazumijevati pristup u kojemu se razmatranje svijeta borilakih vjetina i borilakih sportova mora povezivati sa Zen tradicijom gdje borenje kao da
gubi svoj prvobitni smisao i postaje filozofijom, do toke gdje zenov Premda se ova dva pojma esto koriste kao istoznanice, valja razgraniiti vjetine
kao staru tradiciju povezanu sa stvarnim ivotom (i ratovanjem) od kasnijeg pojma sport koji
se vee uz natjecanja i demonstracijski aspekt, to neki autori smatraju otklonom od izvorne
tradicije i smisla vjebanja.
 edomil Veljai navodi kako naziv Zen potjee od indijskog naziva metoda, to se
na Zapadu obino obiljeava terminom meditacija. Prvobitni sanskrtski termin dhyana u
pali-jeziku (knjievna verzija Budhinih govora) glasi hana. Specifinu verziju budistike
pouke o meditaciji donio je Bodhidarma u Kinu u 6. stoljeu. Kinezi hana izgovaraju `an,
a Japanci zen.

114

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

ski pogled na ivot omoguava sukob bez sukoba. Tako i neminovno

slijedi opaska kako su kod razmatranja dubine i irine spoja Zena i borilakih vjetina neizbjena skraivanja, jer je prostora za analizu uvijek
nedovoljno. S druge strane, ukoliko elimo o borilakim vjetinama
(i/ili sportovima) razmiljati i na nain filozofije, odnosno kroz filozofske aspekte i kriterije, moramo ih, uz osnovne postavke, sagledati i kroz
specifinosti. Problem moda nastaje u prioritetu, tj. koje emo aspekte
i elemente oznaiti kao glavne kako bismo dobili ravnoteu teorijskog
i praktinog vienja samih naela onoga to se zove bu, a dijelom je
to vrlo teko prevodivo u iskljuivo zapadnom konceptu uvjebavanja
uma i tijela, bolje reeno duha i tijela.
Bitan trenutak je kada se obina tunjava, puki i grubi sukob zbog
neega ili radi postizanja nekog cilja (bez obzira radi li se o pojedincu
ili drutvenim skupinama) poinje smisleno odvajati od upotrebe vjetine i posebnih tehnika koje poveavaju uinkovitost same borbe i sukoba. Civilizacijski i kulturni dosezi mijenjaju praksu borbe, ali, dakako,
i dalje ostavljaju okrutnost, grubost i likvidiranje protivnika u sreditu
ciljeva individualnog ili drutvenog suprotstavljanja. No,
nedovoljno uoavanu razliku izmeu borilakih vjetina i obine tunjave ne ine sposobnosti ili poznavanje posebnih zahvata. Izvor svih borilakih
vjetina je u zamisli da one predstavljaju dio sveobuhvatnog obuavanja iji
je krajnji cilj korjeniti preobraaj samog bia onoga koji se posvetio vjebanju. Vrlo esto ovaj je korijen zanemaren, omalovaavan ili potpuno odbaen.
Unato tomu, duhovnost je srce borilakih vjetina. (Payne, 1999, 9)

Za potpunije razumijevanje valja izdvojiti temelj, odnosno prag

matini koncept tehnikih poteza i pokreta koji izazivaju odreeni uinak na osnovu odreenih sposobnosti, te na njega dodati koncept samousavravanja i osobnoga razvoja to prevladava samu logiku i namjenu
same vjetine.
Na tome stupnju ili neposredno prije njega, izbijaju u prvi plan etike i estetike komponente vjetine, tj. postaje vano, ako ne i vanije, zato se i kako
se neto ini, a ne to se time postie ili moe li se drugi pobijediti ili nadvladati. (Pajin, 1985, 5)
 Bu se najee shvaa kao borbeni element, tako je i budo Put, Staza borilakih
(vojnih) vjetina: bu [snaga, hrabrost, vojni poslovi] + do [put]. Bui je ratnik, od bu + shi
[ratnik, voa]. Naela samurajskog ivota i ratovanja odreuje buido, samurajski kodeks.
Meutim, istaknimo da ideogram za bu oznaava i prestanak borbe, uzdravanje od vojne
sile i vjetine te praktiki predstavlja zabranu njene zloupotrebe.

115

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

Svojedobni, nazovimo ga tako, prijelomni trenutak u Japanu jest 18.

i 19. stoljee kada u potpunosti sazrijevaju (jer su bili prisutni i ranije)
znaaj i smisao navedenih etikih i/ili estetskih elemenata koji su zapravo izvorno duhovni, odnosno meditativni. Nakon sustava bugei (borbenih, vojnih vjetina), utemeljuju se budo sustavi (borbenih, borilakih
putova, staza) koji predstavljaju uvrivanje dubljih, duhovnijih naela,
nastalih uglavnom u mirnodopskim razdobljima. Tada ratnike vjetine
ne mogu biti istinski iskuavane i primjenjivane, no vanim postaje zadrati njihov smisao, od misaonog do samoobrambenog aspekta. isti
ratniki sustavi i stilovi (jutsu), gdje se prednost davala uinkovitosti
vjetine i istog savladavanja protivnika i neprijatelja, doivljavaju svoju
punu zrelost u prevazilaenju vlastitih tehnikih naela i ogranienja.
Tako postupno u svakoj vjetini, prije ili kasnije, dolazi do, nazovimo je tako namjerno, uenja staze (do) u kojoj i tehnike i opredijeljenost
za vjebanje dobivaju smisao samousavravanja i izgradnje osobnoga
karaktera i stabilnosti. Tako, primjerice, kenjutsu vjetina maevanja,
postaje kendo put ili staza maa, kyujutsu vjetina gaanja lukom i
strijelom, postaje kyudo, jujutsu kao vjetina goloruke borbe (uz upotrebu i nekih oruja), postaje judo put mekoe. Ovdje strunjaci iz
koritene literature upuuju na snaan i smisleni odnos izmeu odreene
borilake vjetine i Zen-budizma gdje je filozofski utjecaj i smisao Zena
kao pogleda na ivot ratnika i uenika prvo bio u funkciji vjetine i
morala ratnika-samuraja-uenika, a s vremenom je to postajalo obrnuto.
Ovo je bitno kako bismo naznaili i svojevrstan paradoks (kako to
esto vide zapadnjaci) istonjake filozofije i naina razmiljanja iz kojeg je uglavnom i potekla veina borilakih vjetina kakve poznajemo
paradoks u kojem se istini pribliavamo sa to manje rijei i obrazloenja jer pozornost usmjeravamo na percepciju sadraja vjebanja i
kako to vjebamo, a neto manje na oblik i formu onoga to vjebamo.
Upravo u Zen praksi to vie vremena provodimo u vjebanju sve se
manje gubimo u objanjavanju (analiziranju) stvari i procesa, a prednost
dajemo istoj percepciji Onoga koji vjeba i koji se mijenja iznutra
i izvana. Sve manje smo slika o sebi koja neto vjeba, a sve vie onoto-vjeba i usmjerava se sve veoj svjesnosti pokreta i kretanja, kreira
jui i ostavljajui fudoshin koji je sveprisutan, a zapravo nepokretan.
 Fudoshin oznaava nepokretni um, od fu [negacija] + do [kretanje] + shin [um].
Stanje u kojem um iroko prima podraaje i opaa, ali se ne vezuje niti uz jedan izdvojeni
objekt, neuzmiren, potpuno smirena svijest o sebi.

116

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

Naravno, jo jednom je rije o svojevrsnom Zen paradoksu, ali i tono

odreenom cilju majstorstva i vjetine.
Ipak, valja naglasiti i ne ba sasvim opravdanu namjeru (uglavnom
zapadnjaka) da Zenu zbog indijskog korijena koji se prevodio kao
meditacija dodajemo objanjenja temeljena na meditiranju kao razmiljanju ili mozganju. Vie je to zadubljivanje i usredotoenost uma
u kojem praktiki nestaje pretjerana svijest o umu samome, a naglasak je na objektu na koji je um usmjeren (da bi zatim nestala i granica
izmeu subjekta i objekta u poimanju, spoznavanju i percepciji).
Stoga je zanimljivo razmisliti o ideogramu (Razi, 1985, 10) kojim
su Kinezi oznaavali pojam dhyana (Japanci su zadrali isti ideogram).
Korijen slikovnoga i fonetskoga prikaza ideogramom jest ritual ili obred
potivanja predaka (to su aspekti konfucijanizma) i upuuje na povezanost sadanjosti i prolosti. S desne strane su piktogrami za usta
to ukazuje na metafiziki element odnosa uitelja i uenika, onoga koji
je prosvijetljen i onoga koji tei mudrosti. U sreditu ideograma jest
njiva ili polje koje se obrauje to naglaava smisao Zena u akciji
i djelovanju. Dolje je broj deset koji u kinesko-japanskoj tradiciji, prema tumaenjima majstora, odgovara uspostavljanju ravnotee. Dakle,
viestruko znaenje ovoga ideograma (ideogrami su u tradiciji uvijek,
s jedne strane, upuivali na sliku ili dojam i znaenje, a s druge na
aktivni dio koji se ostvaruje itanjem, razgovorom i komunikacijom)
moda najbolje govori i o tradiciji koja lei prije svakog ostvarenja
Zena u borilakim vjetinama.

1. Zadubljenost i usredotoenost uma kao univerzalno naelo

S obzirom na odreeno dugogodinje iskustvo autora ovih redaka
i dugotrajne kontakte s brojnim uiteljima razliitih vjetina, teite teksta bit e stavljeno na naela poduavanja i odnosa Uenika i Uitelja,
odnosno na osnovna naela poduke u razvoju mentalnih sposobnosti
i aktivnosti, kao i na osnovne postavke razliitih, ali srodnih sustava
tjelesne prakse i vjebanja. Cilj je prevladati ogranienja svakodnevnih
uopavanja i stereotipa, ali i pridavanja nadnaravnih i metafizikih
 Autor je 4. Dan Aikidoa, 1. Dan Shotokan karatea, instruktor Tai Chi Chuana, uz
iskustvo japanskog maevanja i drugih vjetina. U 30-ak godina bavljenja borilakim vjetinama kontaktirao je, upoznao i vjebao s desecima uglednih uitelja i majstora najviih
zvanja.

117

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

svojstava postignuima pojedinaca ili stilovima vjebanja i borilakih

kola. Isto tako, ono emu se dosad relativno rijetko posveivala pozornost jest razumijevanje prakse istonjakih borilakih vjetina
(proizale iz istonjake filozofije) kao sastavnog (a ne izdvojenog
prema zapadnim mjerilima) dijela univerzalne ljudske batine kulturne, socijalne, psiholoke I to batine uma i tijela koja moe dati
svoj vei doprinos upravo u povezivanju i spajanju slinosti u filozofskim, kulturnim i borilakim sustavima umjesto pretjeranog insistiranja na razlikama. Stoga i ovaj rad ima namjeru pronai i nove putove
prema usklaivanju tzv. zapadnjakog i istonjakog razmiljanja o
ovim temama, temeljene na istraivanjima teorije i prakse usklaivanja
mentalnih sposobnosti i tjelesnih postignua.
Moda najbolji primjer korektnom i pravodobnom uvoenju Zen
naela u promiljanje o bavljenju naizgled preteno tjelesnim uope, pa
tako i borilakim sustavima, jest namjera D. T. Suzukija da prije samog
razgovora o Zenu prui jasnu sliku razliitosti u gledanju Istoka i Zapada i pri tom se poslui poezijom. Stoga usporeuje (Suzuki, 1977,
2527) dvije pjesme:
Kad paljivo zagledam
Vidim rascvjetalu nazunu
Kraj ivice
Matsuo Basho (16441694)

Cvijete s napuklog zida,

Ubrah te iz pukotine;
Drim te, evo, s korijenom, cijelog, u ruci
Cvjetiu kad bih samo shvatio
to si, tako s korijenom, i sve u svemu,
Znao bih to je Bog, a to ovjek.
Alfred Tennyson (18091892)

Ova dva poimanja poetinog odlian su model za kriterije saimanja

razliitosti ne samo kada je rije o poeziji nego i o irim kulturnim
 Filozofije

istonjakih naroda, kako navodi Veljai. Pri tom valja ostaviti po strani stereotip kakonema filozofije prije Grke i izvan Grke. Svako ozbiljnije razmatranje
Zena razbija i predrasudu kako Istok ima niu razinu samospoznaje i nije sposoban za
filozofiju.
 Cvijet rusomae.

118

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

obrascima. Budui da su ratnike i borilake vjetine Istoka mnogo vie

dio kulturnih obrazaca drutva i pojedinaca, veza ovakvih vjetina s
poezijom mnogo je jaa i znaajnija na Istoku nego na Zapadu (osim
moda kada je rije o dijelovima mitologije, epske knjievnosti ili poezije u doba srednjovjekovnoga vitetva).
Osnovna razlika jest kako opaa Basho sagledavanje i
promiljanje cvijeta u cjelini, onoga to se ne primjeuje, i primanje
zamijeenoga u potpunosti. On zanemaruje vlastiti ego kako bi otkrio
neotkriveno i spojio se s prirodnim i osnovnim. Nasuprot njemu, Tennyson cvijet mora uhvatiti pa i otkinuti da bi ga imao, posjedovao i uvjerio
se da zna to je cvijet. On je analitian i stvari oko ovjeka ostavlja uglavnom izvan sebe, naglaavajui znaaj vlastitih misli i osjeanja.
Meutim, poveznica svjetova poezije i borilakih vjetina ne lei
samo u poimanju razliitosti. Ovdje elim istaknuti dvije srodnosti i
jedan i drugi usredotoeni su na ono to rade, percipiraju okom ili rukom, te izraavaju divljenje i duboko potovanje prema onome to vide
i to promiljaju. Upravo u tome lei i namjera ovoga rada: ukazati na
univerzalnost onoga bitnoga u borilakim vjetinama. I zbog toga toliko
poveznica sa Zenom. Jer, to bi bio i korak dalje od dosadanjih naina
razumijevanja, odnosno svojevrsni raskid s praksom u kojoj Zapadnjak
pokuava sagledati Istok tako da to vie postane Istonjak, dok ovjek
s Istoka pokuava biti pretjerano samo prevoditelj Zapadnjak.
Istiemo univerzalnost promiljanja, uz uvjet prethodnoga priznanja da naela borilakih vjetina na Istoku, gdje se i najdalje otilo u njihovom razvoju i gdje se sustavi vjebanja nazivaju Putom ili Stazom,
polaze od ljudskog, unutranjeg i po tome su u prednosti u samom promiljanju. Ovdje je rije o tome kako tehnologija u borilakim vjetinama ne donosi pomake prema dubljem razumijevanju biti, potujui
postavku kako razvoj vjetine ovjeka samog (golorukog) i njegovog
uma (do)nosi razvoj i obogaivanje tehnika i oruja, a ne obratno kako
se to uglavnom smatra na Zapadu. Ovdje se misli i na bitne stepenice
u razvoju, inovacije ljudskoga duha obzirom na nove okolnosti ivota i ratovanja, ne toliko na razdoblja u kojima se tehnika i unutarnja
 Japanski do najee se prevodi kao Put, premda bi prijevod Staza bio moda primjereniji u istonjakom (ali i univerzalnom smislu koji posebno naglaavamo). Put podrazumijeva
Putnika i neki cilj, dok bi Staza znaila neto ime kroimo i ne pitamo se ni za sebe ni za cilj.
Stoga i japanski do kyo oznaava uenje staze ime se dobiva na irini i dubini smisla uenja i
poduke odreenim odabranim pravcem, odnosno stazom. Tako je i dojo, dvorana za vjebanje,
zapravo mjesto staze, gdje se prakticira Zen meditacija i borilake vjetine, mjesto buenja.

119

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

percepcija ratnika i sljedbenika odreenih misaonih i tjelesnih sustava

vjebanja uzajamno nadopunjuju i utjeu jedan na drugoga.
Zato Zen? glasilo bi moda najkrae poetn(ik)o pitanje. U Ja
panu, koji se esto istie kao postojbina borilakih vjetina (zanemarujui
pritom kineske utjecaje starijeg brata), Zen je jedno od rjeenja za is
konsku elju ovjeka da postane (naj)jai i (naj)moniji, odnosno da nadvlada tjelesna i umna ogranienja te istodobno stekne i mudrost i snagu.
Na koji nain je mogue postati istovremeno i jak i mudar? U Japanu, to se
postie uenjem borilakih vjetina ili budo, uporedo sa stazom Zena. Radi se
o znanju s dugom tradicijom koje se zadralo do dananjih dana, premda se
japanski budo danas izvitoperio pod utjecajem dualistike misli, te dananji
uenici vie nastoje nauiti kako biti snaan nego kako biti mudar. Biti snaan
i mudar Zen nas ui dvjema stazama u jednoj (Deshimaru, 2002, 17)

U ovakvom pogledu na borilake vjetine razlikuje se naelo wasa

vjetine, (posebne) tehnike koju Uitelj prenosi Ueniku u odreenoj
koli ili stilu i koja mu razvija osobnu snagu kako bi savladao protivnika. S druge strane je Zen koji razvija tjelesnu, ali posebno mentalnu (i
duhovnu) snagu i otvara Stazu prema mudrosti, odnosno promiljanju
smisla vjebanja, ratovanja i savladavanja protivnika. Praksa zazena u
budistikom smislu podrazumijeva, ukratko reeno, sjedenje u tradicionalnom poloaju savijenih koljena, usklaena s ispravnim disanjem.
Deshimaru roshi napominje kako na taj nain um dospijeva u stanje
koje se nazivaq hishiryo: misao bez razmiljanja, svijest iznad misli.
Ovdje je vrlo bitno povezati ulogu i praksu zazena, pa i svih budistikih utjecaja u uenju i poduavanju bushidoa, koji je opet uoblien u
pretapanju budizma i intoizma. Dok shinto znai Put bogova vie u
smislu boanskih prikaza i simbola, odnosno kamija duhovnih entiteta
koji ispunjavaju vie razine prirode i svijeta te utjeu i na ljude i ljudska
djela i ponaanja, budizam (butsu-do) daje dimenziju posveenih bia,
adepta koji ine plemenite stvari i djeluju za dobrobit svih ivih bia.
Sam bushido naziv postao je opeprihvaen i popularan tek u 18.
stoljeu, kako navodi Veljai, i zapravo dovrava moralne i etike stavove kaste feudalnih japanskih vitezova-samuraja. Prijevod njihovog
naziva jest onaj koji slui (gospodara), njihov kodeks stvoren je iz
tzv. kunih zakona velikih feudalnih obitelji.
 Uitelj (koji prenosi znanje). Slino, ali i dijelom drugaije od vie upotrebljavanog
sensei instruktor, uitelj, od sen [prije, ispred] + sei [ivjeti, roditi], doslovno onaj koji
je roen prije tebe. Roen prije u fizikom, ali i simbolikom, duhovnom smislu.

120

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

Svijest je viteke dunosti samuraja vrlo sloena i po svojoj moralno-religijskoj pozadini, iako se bitno razlikuje od religiozne svijesti i misije europskoga viteza. Samuraji nemaju kriarskih pobuda i ne ratuju iz vjerskih motiva.
Za njih je bitna odanost gospodaru polazei u boj oni se zaklinju au
i odanou svojih predaka kao profesionalni vojnici ne smiju se baviti
nikakvim poslom kojim se stjee novac. Stoga se osobito poevi od 17.
stoljea, mnogi samuraji poinju baviti knjievnou i filozofskim razmiljanjem. (Veljai, 1979, 203)

Sklonost prema Zenu, odnosno pristup u sluenju, aktivnostima i

vjebanju, razlikuje japanskoga samuraja i kranskoga europskoga viteza. Samuraji, premda vezani uz bezuvjetnu odanost svojim gospodarima i ispunjavanju ratnih ciljeva, ipak razvijaju svijest o bezizlaznosti i
negativnosti feudalnih ratova, to je zapravo i kineski utjecaj konfucijanizma (doba zaraenih drava i nemirna razdoblja sukoba interesa feudalnih vladara). Jedna od samurajskih orijentacija stoga i jest ona prema
posebnom razumijevanju i prihvaanju smrti. To se potvruje razvijanjem smirenog i sveobuhvatnog uma. ivot se ponajvie shvaa kao zenovsko ovdje i sada, gdje postoji samo smisao (ispunjenja) dunosti,
ali i kao neto gdje svaki dan jest (ili bi mogao biti) posljednji.
Iz osjeaja potrebe neposrednog dovrenja dunosti razvija se vjera u mogunost neznanih i nadindividualnih oblika svijesti, u vrijednost onoga oduevljenja zbog nesluenih unutranjih doivljaja na prekretnicama, gdje se nit
individualne svijesti trga ili poputa; razvija se doivljaj, koji se u terminologiji Zena naziva satori. (Veljai, 1979, 204)

2. Zen kao Staza izmeu raja i pakla

I za tek osnovne napomene o meuodnosu Zena, samurajskog
kodeksa te naina razmiljanja i djelovanja samuraja trebalo bi mnogo vie prostora. Zahvaajui u dubinu misaonog koncepta borilakih
vjetina (i ne samo u Japanu), ovdje se odluujemo da in medias res
progovorimo o mau.10 Pitanje (ne)sigurnosti samurajske odanosti
i vjetine temeljilo se na vjetini rukovanja maem, ali i na dubini
10 Ma je dua samuraja jedna je od prvih reenica veine onih koji pokuavaju
barem saeto razloiti bit japanskog maevanja, poevi od mislioca do uitelja maevanja,
ve negdje na prvom treningu. Meutim, u japanskom stilu, pria o mau mora krenuti
u irinu i dubinu te zavriti negdje o smislu ivljenja i umiranja. Ili poeti od te dvije teme.
Uostalom, prisjeam se razgovora s jednim od vrhunskih majstora iaidoa koji je, odgovarajui na pitanja o naelima, istinama i smislu maevanja tek negdje u petom ili estom
odgovoru spomenuo ma

121

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

poimanja znaenja maevanja za osobnost, karakter i naine sluenja

gospodaru. Samuraj se neizbjeno i potpuno
morao izloiti udarcu maa svojega neprijatelja i ujedno upraviti svoj ma
na neprijatelja. Ma na taj nain postaje prisno povezan sa ivotom samuraja,
pa tako postaje i simbol odanosti i samoportvovanja. Ma, prema tome, ima
dvije osnovne funkcije: da uniti sve to se suprostavlja volji vlasnika maa, i da
rtvuje sve impulse koji potiu iz nagona samoodranja. (Razi, 1985, 230)

Takvo dvojako shvaanje maa, u filozofskom smislu, nije u suprotnosti prva funkcija vezana je uz duh patriotizma i lojalnosti i simbol je
sile koju treba upotrijebiti, dok je druga funkcija u religioznom smislu
vjernost i samoportvovanje, a trai izuzetnu kontrolu, produhovljenje i
prosvjetljenje, te je i simbol zatite mira, pravde i ljudskosti. U Zenu se
on promatra kao ma ivota i ma smrti, premda bismo mogli skromno
dodati kako je ma zapravo ono to svojim rezom ocrtava neizmjerljivu
granicu izmeu opstanka i ivota te asnog kraja i umiranja.
U jednoj Zen prii samuraj Nobushige zapitao je Hakuin roshija
postoje li zaista raj i pakao. Tko si ti?, upita ga Hakuin. Ja sam
samuraj, odgovori ponosno ratnik. No Hakuin ga smrtno uvrijedi uspo
redivi ga s obinim prosjakom. Nobushige se toliko razbjesnio da je
poeo izvlaiti svoj ma, a Hakuin ga je nastavio provocirati izjavom
kako mu je ma vjerojatno previe tup da bi mu odsjekao glavu. Kada
je samuraj izvukao ma, Hakuin je primijetio: Ovdje ti se otvaraju
vratnice pakla! Na ove rijei samuraj, shvativi uiteljevu pouku, vrati
svoj ma u korice i pokloni se. Eh, ovdje ti se otvaraju vratnice raja,
ree na kraju Hakuin11
Samo tehniko savrenstvo vladanja maem nije bilo dovoljno (a
to vai i za druge borilake vjetine) za postati ili proglasiti se majstorom, nego je bilo povezano s dubokim i dugogodinjim upoznavanjem
s vlastitom nutrinom i spoznavanjem biti i smisla vjetine i/ili umjetnos
ti. Ali ovjekov um trebao je u svemu razumjeti cjelinu te postati i sam
dio ope harmonije i usklaenosti s naelima takvoga ivota, izdravi
sve zahtjeve i ogranienja onoga emu se posvetio, obeavi i posvetivi
11 Ili to je jo krae napisao legendarni majstor Miyamoto Musashi
(15821645):

Pod visoko uzdignutim maem

Pakao je pred kojim drhti;
Ali poi naprijed i zemlja blaenstva bit e tvoja.
(prema Suzuki, 1977, 169)

122

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

tomu i svoj ivot. Takvo stanje uma zvalo se mushin na japanskom,

wu-sin na kineskom, a zapadnjakom uhu moglo bi u prijevodu zvuati
(samo na prvi dojam) paradoksalno kao ne-um. U Zen-budistikom
razumijevanju znailo je to biti iznad dualizma svih stvari i oblika ivota i smrti, biti iznad dobra i zla, iznad bia i ne-bia. U tome stanju svi
potezi i pokreti bili su nesvjesni ili pod-svjesni, ovjek je osjeao kako
ga neto vodi (nejasno, nesvjesno, izvan vlastitoga osjeaja identiteta) u odreenoj situaciji ili tijekom hoda ivotnom Stazom. To je ujedno
bila i najvea i najistinitija provjera same vjetine i poistovjeivanja
s ciljem vjebanja, a u ratu je znailo da se smrt prihvaa kao neto
sasvim obino to dolazi samo ako nisi potpuno pripremljen i usredotoen. Nije bilo vremena za ponavljanja, dakle, ovisilo je o tome koliko
je prethodno samurajski duh uronio u bit vjetine i njenih naela.
U mirnodopska vremena znailo je kako svojim ivotom (pa i smru)
samuraj mora tititi osnovna naela, ast i dostojanstvo svojega gospodara, klana i (tek) na koncu samog sebe.
Potpuno oputen um nije proizvodio nove i nove misli, nego naprosto izrazito otru i jasnu sliku stvarnosti i onoga trenutka kada e
netko i neto u ratniku pravodobno odgovoriti na pravi, ispravan i
pravedan nain. Um nije bio usporen, nego munjevit i kao da je mogao
predvidjeti napad i poteze protivnika.12 Vjetina nije u tome da se um
(shvaen i kao pozornost) premjeta i smjeta u neki dio tijela,
um mora tei slobodno u svakom trenutku, ist kao prvobitna13 svijest
treba mu dozvoliti da ispuni cijelo tijelo, pustiti ga da tee kroz cjelokupno
bie. Naprotiv, smjetanje uma dovodi do njegovog zamrzavanja. Kad um
prestane da tee slobodno, onako kako je neophodno, on vie nije um u svojoj
takvoi. (Razi, 1985, 233)

Svako istinsko poimanje i vjebanje vjetine poiva na slobodnome umu koji tee s jednoga predmeta ili objekta na drugi i ne za
12 Ovdje ne govorimo o esto na Zapadu nekritiki upotrebljavanom pojmu haragei,
kao posebnom svojstvu vrhunski obuenih ratnika (najee ninjutsua). Zapadnjaci najee
ne mogu iskljuivo analitiki razumjeti metode usredotoenja uma i razvoja intuicije. Rije
je i o stanju izotrene percepcije u kojem stanje uma majstora pokrete i namjere napadaa iz
objektivne stvarnosti prepoznaje subjektivno kao usporene, precizne i detaljizirane. Njegova
reakcija nije tehniki brza, ve dovoljno brza, smirena i oputena, a promatrau izgleda i
kao da je onaj koji se brani krenuo prije napadaa. Moda je to blie situaciji kada u smrtnoj
opasnosti proleti ispred oiju cijeli ivot.
13 Prvobitan um je na japanskom honshin, on je prvi, stvaran, istinit, uroen, prirodan.
Suprotno tomu, zabludjeli um ili moshin je nestvaran, zastranjen, intelektualno optereen,
vezan osjeanjima.

123

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

ustavlja se na predrasudama, ranije steenim konceptima i pojmovima.

Um koji nije svjestan sebe (bolje reeno svojeg Ega) je neuznemiren
um, nastoji biti bez ideja i koncepata, krutih poimanja. Maevalac Munemori ostavio je pjesmu svojemu sinu kao tajnu maevanja:
Iza tehnike,
Znaj da postoji duh:
Zora svie;
Otvori prozor,
I gle, mjeseina prodire!

Na jednom drugom mjestu, Munemori tajne maevanja trai u jo

starijoj japanskoj poeziji:
Um je taj koji zavodi Um,
Jer nema drugog uma.
O Umu, ne dopusti
Da te zavede um.

U filozofskom duhu ovo objanjava postojanje dva uma istinskog ili apsolutnog Uma (veliko poetno slovo) koji je Stvarnost, dok
je drugi lani i relativni um s kojim pokuavamo spoznati stvarnost i
svijet koji nas okruuje. U navedenoj pjesmi laan je um koji zavodi,
a istinski Um je isto ogledalo koje se ne moe zamrljati ili oneistiti.
Meutim, apsurd je u tome da um uva Um, i taj prvi um poiva na
jeziku zbog ega se nastojimo razumjeti (i spoznati) u proturjenostima
(Suzuki, 2005, 9495).

3. Maevanje i rez preko ogledala

ovjek nikada ne smije prilikom vjebanja raznih vjetina izostaviti ritam.
ak i ono to je neopipljivo posjeduje ritam.
U svih pet knjiga razmiljam i govorim uvijek iznova o ritmu.
Sve to stoji napisano valjalo bi detaljno proitati i tada marljivo vjebati.
(Miyamoto Musashi)

Negdje na razmei drevne tradicije i suvremenog ivota, uz pomo

bezvremenosti Zen-budistikog pogleda na svijet borilakih vjetina i usavravanja duha i karaktera, ini se kao da moemo postaviti
uvijek isto pitanje: zbog ega ma? Pitanje koje je smisleno i vrlo
bitno ukoliko doista elimo kroz Zen povealo sagledati izvorno
124

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

lice koje ste imali prije vaih roditelja, odnosno ogledalo koje ne
kupi prainu, ako to elimo izrei u duhu roshijevskog pristupa temi.
U prolosti moda je to ma kao drevni ovjekov prijatelj, medij
izmeu unutranjega i vanjskoga svijeta, posrednik u dvobojima uma i
tijela, samurajska legenda, pomo na Stazi, oruje za usavravanje karaktera. Danas je to moda (po)modni trend povezan sa svijetom estrade, filma i lane ekskluzivnosti, feti pomalo izopaenih individua
eljnih afirmacije, lanih gurua maevanja ili ljubitelja istonjakoga
prizvuka
Negdje na ulasku u svijet samuraja, i japanskog maevanja, neza
obilazno vezan uz poznavanje japanske i istonjake povijesti, povijesti
ljudskoga roda uope, njegovih drevnih ali i suvremenih sukoba, nalazi
se i mnotvo iluzija bez obzira jesmo li skloni pomodarstvu, istinski
zaljubljenici borilakih vjetina ili tek radoznali poetnici.
Nastojanje da se objasni neobjanjivo uzaludno je kao i vjebanje u kojemu stalno razmiljate to bi trebalo uiniti i onda to ne uinite. Stoga pretjerano obrazlaganje misli jednog od vrhunskih majstora
maevanja Miyamoto Musashija, zakljuaka i poruka iz njegovih zapisa Knjiga pet prstenova, gdje je o mau i maevanju najvie i najdublje
govorio, doista ne bi trebalo optereivati vie nego to bi um zainteresiranog itatelja dobre namjere mogao biti ponekad i zbunjen jasnoom
i jezgrovitou teksta. Musashi prije svega istie kako je teko i gotovo
nemogue postati umjetnik maevanja iskljuivo poznavanjem tehnika
vladanja maem i tu on daje prednost usavravanju duha i mentalnih
sposobnosti.
Promatrajui svijet vidimo da se razliite umjetnosti nude kao artikli na prodaju. Ljudi ponekad ak i o sebi misle kao o robi koja se moe posjedovati.
Sve vie ljudi izmilja razliita pomagala i prodaje ih umjesto vlastitih sposobnosti. To je isto kao kad bi ovjek razdvojio sjeme od cvijeta pa rekao da
manje cijeni sjeme nego cvijet (Musashi, 2007, 12)

Za autora koji je ivio i djelovao koncem 16. i u prvoj polovini 17.

stoljea, ovo je dalekovidno i kao da je danas napisano.
U skladu i s onim to po(d)uava Zen, tako i Musashi smatra kako
usredotoeno i smisleno vjebanje pod odreenim uvjetima neminovno
iri i obogauje duh koji tada moe obuhvatiti i cjelinu i pojedinosti, a
takva sveobuhvatnost duha podrazumijeva ne samo usredotoenje na
detalje i pojedinane stvari, pokrete i ideje, ve i na osnovu, bit postojanja stvari i svijeta. Osam uputa Musashija rjeito je:
125

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

Prvo: nemaj zle misli.

Drugo: marljivo slijedi put kole niten ichiryu.14
Tree: njeguj u sebi irok interes za umjetnost.
etvrto: naui to vie moe o razliitim zanimanjima.
Peto: shvati prednosti i mane, gubitak i dobitak u svim stvarima.
esto: razvij sposobnosti da shvati istinu o svim stvarima.
Sedmo: ne budi nemaran, ak ni u beznaajnim stvarima.
Osmo: ne uputaj se u beskorisne aktivnosti. (Musashi, 2007, 28)
Musashi razlikuje i ritam kretanja maa, ritam vjebanja, jahanja
konja i ispaljivanja strijele, ali i ritam sluenja gospodaru, ritam u postizanju cilja ili ritam pogoravanja duha. Rije je o traenju ritma u
apstraktnom, a on, kao i drugi slini Uitelji drugih vjetina, podrazumijeva ritam Univerzuma koji je prenesen na dogaaje u obinom
ivotu, kada promjena svih stvari uvijek ima ritam kojega isti um
valja opaati i s njim se usklaivati.
No, kako sve ovo primijeniti u ivotu etiri stoljea nakon nastanka? Hrabrost da izdrim vjebanje, strpljivost da postanem plemenit
i tako djelujem, te mudrost da primijenim oboje poznata je poruka
starih uitelja Moda bismo ovome mogli samo dodati kako dananja
vremena trae i strpljivost u vjebanju i hrabrost u odluci da se (p)ostane
plemenit. Potreba i zadaa mudrosti, naalost ili na sreu, ostaje uvijek
ista, u bilo kojoj vrsti filozofije.
Drveni15 je ma najprije bio medij i u starim kolama, pa i danas je
onaj preko kojega se, uz koritenje u skladu s drevnim uenjem i filozofijom, ljude treba i mora uiniti neagresivnim, a dopustiti im da usavre
Vjetinu. Ovo se ne tie ali to i nikad nije bilo samo to puke vjetine
maevanja i rezanja ili rukovanja katanom i wakizashijem, dugim ili
kratkim maem, ve je zapravo kako to obino biva u susretima s
pravim i izvornim uiteljima bila samo zagonetka, ifra za ulazak u
dublje i plemenitije odaje. Meutim, to istodobno jest i hladna voda
14 Musashi svoju kolu naziva niten ichiryu i nito ichiryu, to se smatra jednakim,
premda prvo znai dva neba jedna kola, a drugo dva maa jedna kola. Imena imaju i
svoj simbolini i metafiziki smisao.
15 Bokken (bo drvo, ken ma) je ma s kojim su se najprije uvjebavale tehnike
jer je sprjeavao tee ozljede. Osobito vjeti majstori nosili su ga ak i umjesto katane, jer
je u njihovim rukama mogao biti i vrlo ubojit. Drugi je cilj bio da ne razvija agresivnost ili
strah od vjebanja kao katana, naglasak je na osjeaju grijanja drveta, a ne krvi na eliku.
Izreka: Radi bokkenom kao da je katana, a katanom kao da je bokken

126

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

otrenjenja za sve koji bi moda samo privirili iza vrata, pronali

neto za sebe i to prodavali drugima kao svoje u zamjenu za, naravno,
podizanje vlastitog Ega.
Postoje mnogi koji, kae stara mudrost, moda i ne trebaju mnogo
vjebe, ali trebaju ienje duha i tijela kako bi drugim oima gledali i razumjeli obini zemaljski ivot. Jer, i maevanje koje nekome
zvui, izgleda ili mu se zbog manipulacije prikazuje kao nadnaravna
vjetina, mora zapravo biti vezano uz stvarni ivot, stvarnog ovjeka i
ljudske, zemaljske, ciljeve.
Vrlo je slino i u umijeu streliarstva kyudo-u, gdje zapravo stanje ne-uma odapinje strijelu, ak i kada se meta ne gleda i ne vidi. tovie, upravo je takvo odapinjanje i takav pogodak ono emu se stremi.
Zapadnjak bi moda rekao kako je cilj u odapinjanju, a ne u pogaanju
mete neto to je blisko stanju u kojem vas u nogometu zanima igra, a
ne davanje golova. No i to bi bilo, u Zen smislu, vrlo povrno i netono
i nedovoljno, jer se tie stanja ne-svijesti koje zapravo prevazilazi svakodnevna tumaenja i usporedbe. Ali time ne postaje transcendentan
ili nezemaljski, ve naprotiv, takav majstor je vrlo prirodan, spontan
i obian. Ono to Zapadnjak tee razumije jest kako su onaj koji odapinje i meta jedna stvarnost, a ne dva suprotstavljena objekta, to ne
odgovara pojmu zapadnjakih sportova.

4. Planine i rijeke u nama spoj prirode i ljudskog iskustva

Roeni ste kao ljudsko bie, ne kao ivotinja ili aneo.
Dakle, budite ljudsko bie. (Cheng Man Ching)
Opusti se, opusti se, potpuno se opusti (Yang Cheng-fu)

Slino je i kod drugih azijskih vjetina, onih iz Kine, posebno kada

je rije o Tai Chi Chuan-u16 premda su izvori i korijeni primarno golorukog rjeavanja problema u svakodnevici i njegovim razvojem u du16 Samo

poinjanje rasprave o Kini kao starijem bratu borilakih vjetina, Japanu kao
mlaem bratu pa u konanici i Indiji kao majci ili ocu ne bi nas daleko odvelo, posebno
jer naznaavamo, za razliku od dijela drugih autora, univerzalnost borilakih vjetina i potrebu veeg znanja i uenja o toj zajednikoj jezgri. Ovdje ukazujemo na jednu od klasinih
podjela na meke i tvrde borilake vjetine, one koje insistiraju na unutranjoj energiji i metodama, ili na vanjskim manifestacijama i oblicima. Tai Chi, Pa Kua i Hsing I, te Aikido,
Hapkido ili Kyudo su moda one prve, no opet ostaje bojazan od generalizacije, a ovisi i o
tome kako se vjeba.

127

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

hovnu vjetinu toliko duboki da se unaprijed treba ispriati na saetosti.

Valja poi od jedne mudre drevne izreke: Stoji kao planina, krei se
kao rijeka. Tradicionalni istonjaki duh ovom reenicom moda najbolje odraava nepregledni sadraj i bit Tai Chi Chuana, drevne kineske
vjetine za ouvanje zdravlja, vitalnosti i dugovjenosti, koja ima svoj
rekreacijski i zdravstveni aspekt, ali i vrlo uinkovit, jezgrovit samoobrambeni i borilaki duh i metodu. Nerazdvojni dio bogate kineske
batine u ovoj vjetini prenosi se generacijama i stoljeima preko smiljenih sporih i harmoninih pokreta pune svjesnosti u kojima sudjeluje
cijelo tijelo vjebaa, ali i njegov um.
Izvorno i temeljno poduavana kao vrhunska borilaka vjetina, raz
liita od veine sustava borenja, ova je vjetina u 20. stoljeu dobivala
sve vie globalni i rekreativni znaaj te sve veu vanost u ouvanju
zdravlja. U 21. stoljeu moda e doi i do novoga spoja univerzalnosti
i etike razine Tai Chi Chuana kao borilake vjetine i vjetine relaksacije toliko potrebne u svakodnevnom ubrzanom ritmu ivota; spoja
vrhunske vjetine majstora i instruktora s tenjama i potrebama velike
veine obinih ljudi. Kada se tematizira i prakticira Tai Chi Chuan
valja imati na umu njegovu jednostavnost i dubinu, vezane uz mentalnu predodbu onoga to se vjeba, a koje su sadrane i u temeljnim
postavkama i naelima praktinog izvoenja. Kolika je povezanost,
zapravo ne-odvojivost mentalne i tjelesne sfere, odnosno misaonoga i
fiziko-fiziolokoga ulaganja, govori i poruka jednoga od Uitelja koji
sam cilj vjebanja prikazuje kao dvije strane onu koja se odnosi
na bit i oblikovanje strukture vjebanja te drugu koja je usmjerena na
poveanje njene uporabne vrijednosti. Za to je potrebno est aspekata,
imbenika, odnosno est pitanja koje sebi valja postaviti (Cheng Man
Ching, 2005, 2728):
1. Vrijeme (koliko se vjeba?)
2. Doseg (koliko se ponire u ono to je najvie vrijedno postii?)
3. Vrsta (vjeba li se zgrenih miia u snanim pokretima ili oputenih miia bez napora?)
4. Prilagoavanje (koliko je razvijena sposobnost primjene naela u posebnim uvjetima izbjegavanja robovske privrenosti
forme?)
5. Vjetina (s kolikom se tonou i lakoom izvode pokreti?)
6. Shvaanje (koliko se jasno i brzo uvia vanost naela?)
128

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

I ovdje se uoava, meu ostalim, koliko su u istonjakom poimanju tzv. tjelesni i mentalni aspekti usklaeni, dok bi u zapadnjakom,
sportskom razmiljanju oni zasigurno bili razdvojeni i posebno analizirani te u vjebanju tehniki postavljeni. Kineski Uitelj upozorava i
kako je navedenih est pitanja ovisno o tri uvjeta ispravnom poduavanju, prirodnoj nadarenosti i ustrajnosti. Prvi je uvjet zapravo najvaniji, jer kod loeg Puta i/ili loe primjene nema uspjeha ak niti uz
nadarenost, posveenost i marljivost. Nadalje, ispravno poduavanje i
ustrajnost donose rezultat ak i kod slabije nadarenosti, ali, ponovno
u kineskome stilu, napredovanje je nemogue bez upornosti: onaj tko
je nadaren i ispravno poduavan nema izgleda bez konstantnog rada i
truda.
Sama poduka i trening odvijaju se uz odreene tehnike, uz kontinuirano ukazivanje, od samoga poetka, na opa naela koja valja
odmah praktino izvesti. Kineske slikovite opise poput elik obloen pamukom, svladavanje sile od tisuu kilograma pokretom od
etiri grama, osjeanja da je zrak tei od vode, krenuti kasnije,
a stii prije, dobiva onaj koji ulae u gubitak ili nedjelovanje
koje djeluje na sve mogue je stvarno razumjeti samo kroz uporno i redovito vjebanje, a ne kroz intelektualne glavobolje i puko
prikupljanje informacija, ma koliko one bile udesne. I uz pravog
uitelja, savjesnog, korektnog i potenog, koji, poduavajui brojne
uenike, ostaje i sam uenikom. Kako kae mudrost drevne kineske
civilizacije na svijetu je tisue uitelja, nigdje pravog uenika
U takvim, za zapadn(jak)i um naizgled neloginim paradoksima krije se i ona alkemiarska bit vjetine koja slui ouvanju zdravlja,
taljenju i oplemenjivanju karaktera, ali koja slovi i kao jedna od
vrhunskih borilakih vjetina. Kroz ono to se u vjetinama poput
Aikidoa, Hsing I, Pa Kua ili Tai Chi Chuana naziva koordinacija uma
i tijela ili (ponovno) ujedinjenje uma i tijela. Njihov cilj bi trebao biti
ne nova hrana za ego kroz iluziju kako je netko prosvijetljen, nego
plemenitiji i bolji ovjek. Jednostavan i topao za sebe, svoje najblie i druge ljude.
Jedna od ideja vodilja u vjebanju Tai Chi Chuana kao sustava ouvanja zdravlja, energije i vitalnosti, ali i jednog od vrhunskih sustava
borilakih vjetina, jest ulaganje u gubitak. Obzirom na korijene Tai
Chi Chuana, istie se kako
129

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

taoisti zastupaju wu wei (nedjelovanje, tj. nenapor), a budisti potuju uenje o praznini predmetnosti. Onaj tko se posvetio nedjelovanju17 (kao nenaporu) nada se ostvarenju besmrtnosti. Onaj tko nastoji sagledati prazninu svijeta predmetnosti to ini kako bi odgojio svoj duh, svoju stvarnu vlastitost.
(Cheng Man Ching, 2005, 53)

I taoisti i budisti (u Tai Chi Chuanu ima utjecaja i konfucijanizma)

u samom vjebanju i svojem (ne)djelovanju ele uz zdravlje i vitalnost
postii i oslobaanje ljudi, ali prije toga to moraju uiniti sa samim
sobom. Zato da se ne dogodi prelijevanje vlastitih frustracija, predrasuda i neznanja na druge, pod zatitom narcisoidnog Ega koji uglavnom
titi i opravdava samog sebe, vlastite misli i naela, postavljajui ih
kao ope kao pravila koja drugi moraju bezuvjetno i bezrezervno
prihvaati i provoditi. Ovdje valja dodati i jo jednu napomenu kako se
Vjetina ne moe spoznati i nauiti samo preko uputa, knjiga i pisanih
tekstova. Bitan je Uitelj koji potie vjebanje, recimo tako, od sada pa
nadalje. Uitelj je taj koji daje neophodna objanjenja, ali i ne objanjava ako misli kako Uenik najprije treba proi odreeno iskustvo (pa i
pogrijeiti to je po nekim miljenjima jedan od najboljih putova prema
ispravnosti). On upoznaje Uenika s aspektima (o)putanja energije i tijela, fiziolokim temeljima pokreta i tehnika, te o potrebi budnosti uma
i tijela. Nuno je razumijevanje drevnih, prethodnih znanja, ali i odgovornost prema svojem Uitelju koji bi trebao biti (samo) jedan od onih
koji su Put preli, ali su se vratili da uklone suvine prepreke drugima.

5. Aikido Zen u kretanju

Pravo otkrivenje za mene je bila osnovna injenica da um pokree tijelo,
koju sam do tada zanemarivao. Sensei Ueshiba prvo je vodio napadaev um,
a zatim bacao njegovo tijelo, tako da se ovaj nije mogao oduprijeti. I mi smo
pokuavali pokrenuti samo tijelo i zato smo se opirali jedan drugom
zanimanje za puke zahvate i same tehnike postoji, jer su pokreti tijela vidljivi, a zanemaruju se nevidljivi pokreti uma. Najprije trebamo nauiti kako
17 Smisao

wu wei nije, kako to moe izgledati, puki nerad, odnosno nita-ne-raditi.

Cilj je neaktivnost ako bi poduzimanje nekih radnji poremetilo naela Staze, tetilo drugim
ljudima ili viim ciljevima. Isto tako djeluje se kada se stvari poklope, usklade s mentalnim i tjelesnim aspektima. Ovo vrijedi za individualno vjebanje, ali i pokretanje velikih
drutvenih promjena, zato je duboko povezano s mudrou osobnoga razvoja ali i kineskim
nainom vladanja. Uz to, nenapor u ovome smislu znai ne-napetost, ne uzaludno troenje
energije, ve oputeno djelovanje. (Uvijek treba ulagati trud, ali i kroz praksu iskusiti to je
doista oputen um i tijelo.)

130

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

ujediniti um i tijelo, naela tog ujedinjenja i kako se kretati u skladu s koordinacijom uma i tijela. (Koichi Tohei)

Zen u kretanju, meditacija u pokretu, Put ljubavi, borilaka vjeti

na ne-borenja, usklaivanje i stapanje uma i tijela, vjetina za 21. stoljee mnogo je razliitih nastojanja da se jezgrovito opie dubina i
irina aikidoa,18 jedne od japanskih najmlaih borilakih vjetina s
najstarijim korijenima. Stvorena poetkom 20. stoljea, ova je vjetina
trebala nekoliko desetljea da se proiri svijetom, a ovdje je posebno izdvajamo jer je utjecaj i stapanje Zena u naela pa i smisao pojedinanih
tehnika posebno vidljiv i znaajan.
Korijeni seu u deveto stoljee i feudalni Japan u vrijeme, kae
literatura, kada se govorilo o aiki naelima i aikijutsu stilu, odnosno
vjetini, koje je postavio princ Teidjun, sin cara Seiwe, a poinje praktiki od metoda zadavanja udaraca rukom kao maem. Kao tajna obiteljska vjetina prenosi se potomcima Minamoto klana i Sogaku Takede
koji poinje javno poduavati Daito ryu stil, a ujedno je bio uitelj i
legendarnom osnivau aikidoa Morihei Ueshibi (18831969). Vrsni Takedin uenik, Ueshiba je postao i sljedbenikom novonastale Omotokyo
sekte Shinto religije koju je vodio Daiguchi Onisaburo. Ovo se uenje
temeljilo na ideji zbliavanja svih ljudi, meusobnom razumijevanju i
toleranciji, ljubavi za sva bia.
Kao poetak aikidoa ponekad se navodi 1925. godina kada je najprije uoblien kao aikibudo. Nakon Drugog svjetskog rata Ueshiba zvanino uspostavlja aikido, u namjeri da se pojam bu ne razumije pogreno kao pojam preteno vezan uz ratnitvo i vojnike discipline. Morihei
Ueshiba izuavao je mnoge borilake vjetine i nastojao spojiti temelje
tradicionalnih japanskih borilakih sustava (povijest kojih je duga vie
stotina godina) i uzvienije ciljeve umijea i harmonije pokreta koji
su iznad natjecanja i puke pobjede. Sustav i smisao vjebanja i same
tehnike temelje se na zakonima i naelima prirode, uz bitnu odredbu
nesukobljavanja i injenja nasilja prema napadau. Aikido je tako postao novi nain (ne)borenja, dublje filozofske i psiholoke osnove. Tehnike su odraavale unutranju harmoniju i smirenost, dok je vjebanje
18 Ai udruiti, uskladiti, objediniti, usuglasiti, dovesti u harmoniju, Ki vitalna ili
ivotna energija (postoji jo niz drugih znaenja: plin, zrak, miris Moe se rei kako svatko u Japanu moe imati svoje razumijevanje Kija). Ki je identian kineskom chi-ju (i),
indijskom prana, kabalistikom ruah. Do put, staza, metoda, nain

131

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

pridonosilo unutarnjoj ravnotei, skladnijim ljudskim odnosima, prijateljstvu, potivanju i suradnji.

Koichi Tohei, po mnogim ocjenama jedan od najboljih uenika
Sensei Ueshibe, koji je za ivota Osnivaa dobio od njega osobno 10.
dan te dulje vremena bio glavni instruktor Aikido organizacije, nastojao
je jo proiriti i produbiti aktivni mirnodopski znaaj aikidoa. Nakon
smrti Morihei Ueshibe, uoio je da uenici esto nastavljaju vjebati
uglavnom aikido tehnike, zaboravljajui nevidljive pokrete uma i djelovanje Ki-ja, osnovnog naela. Stoga je Sensei Tohei na svom Putu
poao od injenice kako tehnike aikidoa vrijede samo ako se izvode
na temelju koordinacije uma i tijela, odnosno ujedinjenja uma i tijela
kako bi se postalo jedno s Ki-jem Univerzuma.
Prema njegovim rijeima, zahvalnost za svoje uenje duguje ponajvie trojici vrhunskih uitelja uz Sensei Ueshibu, to su bili Tetsuju
Ogura kod kojeg je uio Zen i Misogi, te Tempu Nakamura, osniva
Toitsudo-a, koji je poduavao ujedinjenje uma i tijela. Kao i kod Sensei
Ueshibe, izvorne vode stopile su se u bistru i jasnu rijeku koja je kao
Shin Shin Toitsu Aikido (amerikanizirani uvrijeeni naziv i u Europi je
ki-aikido) majstorski spoj ciljeva i zahtjeva borilake vjetine, te slobodno izraavanje ljudske prirode u svakodnevnom ivotu.
Jedna od poruka Sensei Toheija jest i kako se na osobni Ki mora
stalno razmjenjivati s Kijem Univerzuma kad je taj tok snaan, mi smo
zdravoga uma i tijela. Cilj aikidoa jest da se na rezervoar stalno ispunjava i da ga harmonino razmjenjujemo i s eventualnim napadaem
koji postaje zapravo partner u kretanju. Ki je temeljna jedinica Univerzuma, on je beskonano sabiranje beskonano malih estica, kao
to od jedan nikada ne stiemo do nule. Osnovna naela ujedinjenja uma
i tijela, prikazana kroz vie aspekata, trae uenje i potpune, ive19 relaksacije, toliko potrebne na treningu, ali i u svakodnevnom ivotu gdje
se stresu odupiremo, upotrebljavajui suvie napetosti, umjesto da ga
postupno svladavamo i upravljamo njegovim posljedicama.
Naela nisu postavljena kao verbalna tema za filozofiranje, ve
se bolje razumiju konkretnim radom u dojou, uz specifine Ki-testove (u
ki-aikidou) koji pokazuju stupanj ujedinjenosti uma i tijela u odreenom
19 iva relaksacija, popuna i prava oputenost na kojoj se insistira i koja se razvija jest
zapravo trei nain reagiranja uma i tijela prema zahtjevima, izazovima i ogranienjima iz
okoline. Razlikuje se od napetosti i mlitavosti (koju najee zamjenjujemo za oputenost).
Umjesto fight or flight reakcije, tree stanje jest stay and play kada oputeno i mirno, ali
optimalnom i pravodobnom reakcijom rjeavamo (stresni) problem.

132

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

poloaju ili tehnici, predstavljaju stupnjeve psihofizike zrelosti i kvalitete, ali i svojevrsna ogledala naega ivljenja u svakodnevici. Ki je
nezahvalno definirati (ponekad je Japancima lake govoriti to Ki nije ili
kada Kija nema) jer je potrebno dosta neposrednog iskustva, osobnih
pokuaja, rada u dojou, ali i razumijevanja i osjeaja za pozitivne promjene, koje se, uz ispravan trud, doivljavaju u svakodnevnom ivotu.
Pozitivni uinci, naravno, moraju se vratiti (drugima) na sam trening.
Koritenje pojma Kija na samom treningu, preporuka je majstora
aikidoa, valja ostati samo u granicama davanja predodbe umu kao pomo kod ujedinjenja uma i tijela. Za osobu koja dolazi u dodir s aikidom
vrlo je bitno i da onaj koji vodi ili testira bude ujedinjenog uma i tijela,
inae se ostaje na teoretiziranju bez pravog prenoenja iskustva. I svojevrstan paradoks (aikido je borilaka vjetina koja razvija ljubav i razumijevanje, aikido je vjetina ne-borenja, nesukobljavanja) rjeava
se, zapravo poput Zena, stvarnim spojem ivljenja unutar i izvan dojoa.

6. Zen praksa tradicija za budunost

Ako promatramo obalu dok plovimo u amcu,
Imamo dojam kako se obala kree.
Ako pogledamo blie u amac,
Tada znamo kako se ustvari kree samo amac.
ivot i smrt su samo poloaji vremena
(Dogen; Shobogenzo)

Pisati o Zenu zapravo bi moglo biti drveno eljezo ovako bi

moglo zapoeti, i zavriti, svako promiljanje o radu i trudu bilo kojeg
uitelja borilakih vjetina. Naravno, ako se misli o traenju i koritenju
bilo koje reenice koja bi najvie bila u duhu Zena ili, pak, najmanje
loa, prema Zenu. A stari dobar udarac tapom roshija ovdje bi moda
izostao radi suosjeanja sa slabostima poetnika koji ne razumije isprepletenost tehnike vjetina i uma (duha) onih koji vjebaju.
Budui da je strogo pridravanje pravila danas malo poznata praksa
za zapadn(jak)i nain razmiljanja prosjenoga uenika, bez obzira o
kojoj se koli Zena radi, tada bi i nastojanje da se samo kroz Zen pogodi
smisao borilakih vjetina, pogodilo barem rub cilja, kako bi promaaj ponekad nazvali u kyudou. Jer, gotovo svi koji su imali susret sa
Zenom i borilakim vjetinama na Zapadu morali su proi isto istilite,
prevladati moda i dilemu poznatu veinom u politici take it or leave
it. Valja se sjetiti miljenja uitelja i majstora kako se Zen na Zapadu
133

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

razvio i uz veliku pomo onih koji su ga htjeli kritizirati, opovrgnuti,

intelektualno dotui, premda je Zen za intelekt, recimo tako, gotovo
slian poznatoj konstataciji kako je udaljenost (voljenih) za ljubav isto
to i vjetar za vatru: gasi malu, a raspiruje veliku
Uz sav dojam kako je Zen u poetku moda bio i dobar vjetar za pomalo umorne zapadne umove uenika izmuene vjenim kombinacijama
i bezlinim formama, sadraj koji se nudio bio je dovoljan onima koji
su traili uglavnom jedan kriterij: da se ono to ue i o emu razmiljaju
moe (kvalitetno) primijeniti i u vlastitom ivotu. Stoga je i Zen, lien
vjerskih, religijskih, politikih ili indoktrinirajuih konotacija, i uspio preivjeti mnoga stoljea. Stoga i stoji dijelom ocjena kako je Zen, premda
teak podosta stoljea pa i tisuljea, filozofija za 21. stoljee. Sustav koji
e biti koristan i za budunost, i to ne samo u svijetu borilakih vjetina.
Ovdje bi trebalo imati na umu dvije mogue greke u poetnom
stavu i promiljanju Zen i nije u potpunosti filozofija u (zapadnjakom) smislu rijei, a 21. stoljee treba biti vie shvaeno kao jo jedan
pokuaj ovjeka da umom, humanistikom etikom i drugaijom svije
u izbjegne strahote poinjene jo u vrijeme kada su rani Zen uitelji
zapoinjali svoj uzaludan posao.
Ako postavimo pomalo naivno pitanje je li stariji Zen ili borilake
vjetine, to je vanije te kakav je odnos Zena i borilakih vjetina u
dananjem svijetu, odgovor na Zapadu nee biti lagan, jer je novo
razdoblje Zena, recimo tako, poelo odmah na poetku. Zen ponajvie jest pogled na ivot i utoliko filozofija, proizvod uma svih koji
su ga uili i poduavali, zajedniko duhovno i ljudsko blago kojem ne
treba dodati ni oduzeti ni jednu rije. Jo preciznije to znai rijei je
dovoljno, potrebna je praksa i to praksa ivota.
Kada riba pliva, ona pliva sve dalje,
a vodi kraja nema.
Kada ptica leti, leti sve dalje
a nebesima kraja nema.
Od drevnih vremena
ni jedna riba nije isplivala iz vode,
ni jedna ptica nije izletjela iz nebesa.
Ovaj ivot stvaraju i riba i ptica,
ali i ribu i pticu stvorio je ivot.
Prema tome, postoje i riba i ptica i ivot
i svo troje stvorilo je jedno drugo
Dogen; Shobogenzo (prema Wood, 2008, 9)

134

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

Kako je lako napisati knjigu o Zenu, a kako je teko proitati je

kakva ast pisati o Zenu, a koji grijeh uope je itati ovakve jezine
konstrukcije mogle bi biti uobiajeno apsurdne (u duhu Zena) a opet
tako istinite u svojoj jednostavnosti i prodornosti. Mogle bi slikovito
govoriti o praksi Zena, od poezije do meditacije, zapravo od simbolike
do pojedinanih borilakih tehnika. Veinom saeti i kratki ali duboki
spisi, bilo da je rije o haiku poeziji ili uputama za vjebanje, otkrivaju
ono to nikada nije niti bilo skriveno, a ipak je manje poznato Zen bez
pretjeranih razmiljanja i kombinacija uma. Stoga valja imati na umu
kako svaki pokuaj opisa i analize neminovno sadri problem kako s
najmanje rijei opisati ili predstaviti ono o emu gotovo da ne treba pisati ili uope predstavljati. Na pretpostavljeno koan pitanje kako pisati
o Zenu?, problem bi mogao imati jedno od zenovskih rjeenja stavljanjem papira preko oiju i lomljenjem olovke.
Koan je pokuaj prevladavanja razine razumijevanja (u)obi(aje)ne
ljudske svijesti gdje se rjeenje koan pitanja nastoji rijeiti bez odgovora, pomou intuicije.
Svako razmiljanje podsjea na slaganje cigala ono je dodavanje neega
na postojee i u svijesti vieno zdanje spoznavanja. Ako bi vam netko rekao
da izgradite tavan ispod podruma, vi ne biste znali kako to uiniti. Ali, kada
bi vam to rekao svevinji graditelj svemira ili va uitelj Zena to bi bilo
slino ako u svog uitelja gledate s istinskim Zen povjerenjem vi ete se
truditi i u tom trudu biti uporni, sve dok iznenada taj problem ne rijeite.
(Wood, 2008, 8889)

Koan je i Zen rjeenje prevladavanja tehnike razine vjebanja,

ne kroz kvantitetu ve kroz viu razinu kvalitete, a kratki i najmudriji savjet rjeavanja ovdje je proitati (percipirati) kratko i vjebati
(pokuavati) dugo. A prosvjetljenje i majstorstvo ne dolazi ni unato
godinama truda ni prakse i napora, dolazi prije svega umirenjem uma
kada rjeenje odavno prestanete traiti ili oekivati. Za zapadnjake
umove esto obuzete licenciranim prosvjetljenjem koje e vam netko
potvrditi i napisati na papir, kao i za one obuzete materijalnim garancijama, cilj je gotovo jednako dalek ako za njih nekog konkretnog cilja
ovdje uope i ima.
Napredovanje u zenu znai i jednostavno biti ljudsko bie, obavljati i obine svakodnevne stvari i druiti se s ljudima, pomagati im
da uspiju osjetiti barem mali trenutak Zena i tako za jedan mali korak
unaprijediti vlastitu svijest i plemenitost svijeta. To je zapravo svako
135

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

dnevni rad bez (ikakvog oekivanja) plae. I tako ga treba razumjeti i

doivjeti.
Moda je sve to najbolje izrekao roshi Jiyu Kennet opisujui Zen
i njegovu praksu kao neto to je zapravo prodavanje vode pored rijeke. Jer, istinski Uitelj osjea samo potrebu potaknuti nas da ponemo zazen i uputiti nas kako umiriti tijelo, a zatim i um. Uitelj otvara
vrata, upozorava na zamke i mogui izbor Staze. Sve ostalo iskljuivo
je na izbor, obaveza i odgovornost. Ukoliko smo sigurni kako daljnja istraivanja svijeta borilakih vjetina i borilakih sportova trebaju
podrazumijevati i iskustva percepcije, razvoja tehnika, razine tradicije
u suvremenim pristupima razvijanja tijela, duha i umnih sposobnosti
neminovno je i vratiti se Zenu. Premda bi Zen uitelji rekli kako se iz
Zena nije ni otilo.
Zen u borilakim vjetinama stoga je kao korisno ogledalo svima
koji su na Stazi ivota, bez obzira ime se bavili i za koga navijali.
Jedini uvjet koji Zen postavlja i koji samo Zen moe postaviti jest ne
bavite se Zenom i ne navijajte za njega. Ukoliko je neto ivotno, njemu ne treba misaona reklama niti pretjerano intelektualno bavljenje.
Praktino ogledalo u vaem umu stoga vas moe usmjeriti prema raznim povijesnim razdobljima, kolama, uiteljima i njihovim individualnim ili meusobnim nastojanjima. No, cilj kao da je bio samo jedan
kako istinitu ivotnu nit Zena prenijeti drugima u prostor i vrijeme
bez iskrivljavanja, netolerancije, ego-iluzija i svega to je veinu ljudskih misaonih, svjesnih i djelatnih avantura i projekata unazadilo i(li)
pretvorilo u oruje kojim se manipulirala i kontrolirala upravo ta ista
ljudska svijest.
Zen kroz razne borilake vjetine i stilove tako je najbolje itati
izmeu redaka ili poput svake dobre knjige, otvoriti je na bilo kojoj
stranici i pomno proitati, jer u nasumce izabranoj reenici nalazite gotovo isto toliko sadraja i poticaja za vjebanje koliko i u samoj knjizi.
To znai i zapamtiti, pa zaboraviti, ali provesti u djelo. To bi bila i ona
tajna poruka Zena nita proitano nije toliko znaajno kao ono to
je proivljeno A savjet i poruka gotovo su ostali isti u rasponu od
etiri stoljea valja razdvojiti drevno i tradiciju od suvremenosti i budunosti, potivati i matu i stvarnost. Cilj je stoga bio i ostao da mnogi
novi uenici ponu vjebati i Zen i borilake vjetine, ali da Uitelji
ostanu i dalje samo stari(ji) Uenici
Slijedom toga, recimo kako postoje oni koji vjebaju satima i godinama, ali ne dostiu nita i ne prevladavaju ogranienja jer to previe
136

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

ele. Postoje i oni koji ne vjebaju dugo, ali su svjesni potekoa na Stazi i rjeavaju ih. Postoje ak i oni koji talentom prikrivaju simpatinu
lijenost. Postoje, jo od drevnih vremena, oni koji se nasmiju kada vide
Stazu ali da se oni ne nasmiju Staza i ne bi bila ono to jest.
U svoje je vrijeme i Miyamoto Musashi naizgled govorio samo o
mau, a zapravo cijelo vrijeme o univerzalnim ljudskim vrijednostima.
Moda je ba i stoga danas vrijeme da suvremeni Uitelj govori samo
o ljudskim vrijednostima. Zato? Zen uitelj ovo bi vam postavio kao
zagonetku i obvezno vas, dakako, dodirnuo tapom kako ne bi kasnili
s odgovorom.
Majstor je Zena
proljetni vjetar u vrtu
udarac tapom

Literatura
Blofeld, John (2003), Zen velikog bisera, Zagreb: Profil.
Cheng Maan-ch`ing (2007), Tai Chi Chuan, Karlovac: Diorama.
Crompton, Paul (1996), Walking meditation, Shaftesbury: Element.
De Mente, Boye Lafayette (2008), Japanski samurajski kodeks, Zagreb: Mozaik
knjiga.
Hyams, Joe (1982), Zen in the martial arts, New York: Bantam books.
Janji, Dragan; Gigov, Vladislav (1988), Borilake vetine bez upotrebe oruja,
Beograd: IPRO Partizan.
Jay, Wally (1994), Small Circle Jujitsu, Santa Clarita Ca: Ohara Publications.
Kaplo, Filip (1991), Zen, stapanje istoka i zapada, Ljubljana: Gnosis.
Kennett, Jiyu (1972), Selling Water by the River. A Manual of Zen training, New
York: Pantheon books Random house.
Kotsias, John (1989), The Essential Movements of Tai Chi, Brookline Ma: Paradigm
Publications.
Liu, Da (2004), Tai Chi Chuan i meditacija, Zagreb: MISL.
Lung, Haha; Prowant, Christopher (2002), Mind manipulation, New York: Kensing
ton Publishing Corp.
Maruyama, Koretoshi (1997), Aikido s ki-jem, Zagreb: Diorama.
Maslak, Paul (1982), What the Masters Know?, Burbank Ca: Unique Publications.
Musashi, Miyamoto (2007), Knjiga pet prstenova, Zagreb: Diorama.

137

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

Pajin, Duan (1985) Kultura tela i kulture Istoka, Kulture istoka, Beograd, god.
I, br. 4, str. 46.
Payne, Peter (1999), Borilake vjetine duhovna dimenzija, Zagreb: Diorama.
Philips, E. Simon (2000), Zen budizam, Zagreb: Zagrebaka naklada.
Razi, Dejan (1985), Zen, Gornji Milanovac: Deje novine.
Soho, Takuan (2006), The Unfettered Mind, TokyoNew YorkLondon: Kodansha
International.
Suino, Nicklaus (2008), Practice Drills for Japanese Swordmanship, Boston:
Weatherhill.
Suzuki, Daisetz T.; Fromm, Erich (1977), Zen budizam i psihoanaliza, Beograd:
Nolit.
Suzuki, Daisetz T. (1998), Uvod u Zen budizam, Zagreb: Biovega.
Suzuki, Daisetz T. (2005), Zen i samuraji, Karlovac: Diorama.
Suzuki, Shonryu (2001), Zen um, poetnikov um, Zagreb: Quantum.
Taisen, Deshimaru (2002), Zen i borilake vetine, Beograd: IP Babun.
Tanaka, Fumon (2003), Samurai fighting arts, Tokyo: Kodansha International.
Tohei, Koichi (1998), Knjiga o kiju, Zagreb: Diorama.
Veljai, edomil (1979), Filozofija istonih naroda II, Zagreb: Nakladni Zavod
Matice hrvatske.
Watts, Alan (1982), Put zena, Beograd: NIRO Knjievne novine.
Wood, Ernst (2008), Rjenik zena, Zagreb: Diorama.
Yamamoto, Tsunetomo; Mishima, Yukio; Morris, Ivan (1985), Samuraj. Kodeks
Bushido, Beograd: VID.
Yasutani, Hakuun (2003), Zen, Zagreb: Diorama.

PHILOSOPHY OF ZEN AND MARTIAL ARTS

From Awareness of the Movement to Immovable Mind

Nenad Vertovek
Zen is a view of life, but it is important not to replace the view with the real
living the principles of calming the mind and improvement of the body training
skills through the teaching and practice of Zen contribute not only to the Eastern
culture, but also to the universal human heritage, particularly regarding the relationship between Teacher and students. Words of the Master and the readiness of students to learn in sports and martial arts as they are in aikido, kendo, kyudo, kara-

138

N. Vertovek: Filozofija Zena i borilake vjetine

METODIKI OGLEDI, 19 (2012) 1, 113139

te, judo are an essential Way to a noble and better man. Constant improvement of
skills with a calm mind and highly precise body movements are meaningful only as
a reflection of the released natural or acquired traits of character. Mind and body
coordination, harmonization of mental abilities and physical accomplishments, are
important in war times and also in everyday life. Both Zen and the martial arts are
the reflection of our own mirror from which we everyday clean the dust.
Key words: Zen, martial arts, philosophy of the East, coordination of mind and
body, meditation, samuray code

139