Izdvojeni dijelovi iz pisanih radova prema obraenim Temama na seminarskoj nastavi

U Austriji se zdravstveni sustav veim dijelom financira iz obveznih doprinosa za socijalno

osiguranje i poreze odnosno dominantan je Bismarck model financiranja. Manjim
dijelom financira se privatnim sredstvima kao to su npr. participacije za recepte,
sudjelovanje u trokovima, dnevne participacije za boravak u bolnici i doprinosi za
privatno zdravstveno osiguranje.

U Austriji plaanja poslodavaca i zaposlenika u fondove socijalnog zdravstvenog osiguranja

iznose 46% ukupnih rashoda za zdravlje. Jo 30% osigurava se od poreza, a preostalih 24%
sastoji se od participacije za lijekove, plaanju u kojem pacijenti sudjeluju sami ili im to
pokriva dodatno privatno zdravstveno osiguranje pacijenata.

Uvoenje sustava globalne medicinske kartoteke (Global Medical File ili GMD-DMG) u
Belgiji 1999. godine kako bi se lake pristupalo i baratalo informacijama o pacijentima
rezultirao je se unaprjeenjem organizacije primarne zdravstvene zatite stvoren je
'krug' lijenika ope prakse u kojem oni lake komuniciraju meusobno, ali i sa svojim
nadreenima. Osim toga, na dobitku su i pacijenti koji su dobili odreene povlastice, ali i
ostali pacijenti koji su dobili svoje kartone kod lijenika ope prakse.

Zdravstveni sustav u Belgiji je organiziran na dvije razine. Prva je razina savezna

(federalna) te ona predstavlja odgovornost za saveznu dravu, a obuhvaa obvezno
zdravstveno osiguranje, financiranje bolnica i jedinica medicinske skrbi te registraciju
farmaceutskih proizvoda i kontrolu njihovih cijena. Drugu razinu u organizaciji ovog
zdravstvenog sustava ine federalne jedinice nizozemskog, njemakog i francuskog
govornog podruja, a preuzimaju odgovornost za preventivnu zdravstvenu zatitu, za
razliite aspekte skrbi za starije osobe te promicanje zdravlja.

HTA (Health technology assessment) u Danskoj ima svrhu prikupljanje i procjenu

relevantnih podataka u koritenju novih tehnologija u zdravstvenom sustavu. HTA bi se
trebao primjenjivati na svim razinama zdravstvenog sustava. Najnovija strategija HTA je
objavljena 2008. godine. U podrujima gdje je potrebna neovisna nacionalna intervencija,
HTA projekti se mogu uzeti kao temelj za planiranje i donoenje odluka. HTA iz prethodnih
godina pokriva teme kao to su: kirurki tretman pacijenata, edukacija pacijenata,
procjena lijekova na rak i sl.
1

Danska za financiranje zdravstvene zatite koristi model nacionalne zdravstvene slube, ili
Beveridge model. Osnovno obiljeje ovog sustava financiranja je da zdravstvenu zatitu
financira drava iz dravnog prorauna, a sredstva se prikupljaju kroz ope oporezivanje.

Javni rashodi za zdravstvo u Danskoj su jako visoki - ine 84% ukupnih rashoda, dok
privatni rashodi iznose svega 16%.

Prije osnivanja Nacionalnog zdravstvenog sustava (eng. ESY - National health system)
1983. godine, pruanje zdravstvene skrbi u Grkoj provodilo se iskljuivo Bismarckovom
modelu obveznog socijalnog zdravstvenog osiguranja.

Prema podacima WHO-a Grka je u razdoblju krize imala i najvee smanjenje godinje
prosjene stope rasta izdataka javnog sektora za zdravstvo meu lanicama OECD-a.

Prema zakonu svi u Irskoj imaju pravo na besplatnu njegu u dravnim bolnicama. Usprkos
tome, oko 45% stanovnitva odluuje se za sustav privatne zdravstvene zatite, a razlog
tome su duge liste ekanja u dravnim bolnicama.

Talijanski sustav zdravstvene zatite regionalno se temelji i organiziran je na tri razine:

nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj. Prema talijanskom Ustavu, odgovornost zdravstvene
zatite dijele drava i 20 regija.

U sustavu nacionalne zdravstvene slube (u Italiji se naziva Servizio Sanitario Nazionale)

obuhvat populacije je univerzalan. Svi graani su pokriveni zdravstvenom zatitom, a
koritenje zdravstvenih usluga je besplatno i to u cjelini (svih oblika zatite). Kako svi imaju
jednaka prava u koritenju zdravstvene zatite tako teorijski postoji potpuna pravednost u
zatiti. Koritenje ne ovise o prihodima nego je jedino ovisno o zdravstvenim potrebama.

Financiranje zdravstvenog sustava u Maarskoj slino je financiranju zdravstvenog sustava

u Hrvatskoj. Maarski zdravstveni sustav se financira putem doprinosa za zdravstveno
osiguranje koji se uplauju u nacionalni fond za zdravstveno osiguranje. Zdravstveno
osiguranje je besplatno za sve koji su osigurani preko nacionalnog fonda za zdravstveno
osiguranje. Doprinosi za zdravstveno osiguranje prikupljaju se od zaposlenika u iznosu od
3% njihovih ukupnih prihoda i od poslodavaca koji plaaju 15% od bruto plae zaposlenika.

Trokovi zdravstvenog sustava u Nizozemskoj (podatak iz 2012. godine) jedni su od

najviih u EU - iznosili su 12,44% BDP-a odnosno 5384,62 $ po stanovniku.

 Glavni nedostaci zdravstvenog sustava u Rumunjskoj su: vrlo niske plae medicinskog
osoblja, loa zdravstvena usluga, nepostojanje primarne medicinske pomoi u nekim
ruralnim podrujima i slaba opremljenost medicinskim ureajima.

Rumunjski zdravstveni sustav ima karakteristike Bismarckovog modela model socijalnog

zdravstvenog osiguranja. On se temelji na socijalnom osiguranju i jednoj osiguravajuoj
organizaciji, Nacionalni zavod za zdravstveno osiguranje, koji upravlja sredstvima
prikupljenim od poreznih obveznika. Zaposlenici i poslodavci plaaju doprinose obveznog
zdravstvenog osiguranja (zaposlenici doprinose financiranju zdravstvenog sustava sa 5,5%
svoje mjesene plae, a poslodavci sa dodatnih 5,2% za svakog zaposlenika) u zdravstveni
fond.

Rumunjska je u 2012. izdvojila oko 5,1% BDP-a na zdravstvo to je nie od bilo koje zemlje
u EU. EU prosjek za zdravstvenu njegu je u istom razdoblju bio oko 9% BDP-a.

Vie od etvrtine tekue potronje na zdravstvo u Sloveniji financira se iz privatnih izvora.

U razdoblju od 2003-2010 prosjeni godinji rast rashoda iz javnog sektora neto je manji
(5,8%) u odnosu na rast rashoda privatnog sektora (6%).

Izvore sredstava u zdravstvenom sustavu panjolske predstavljaju porezi, doprinosi

poslodavaca za ozljede na radu i profesionalne bolesti te investicijski fondovi dravnih
slubenika. Najznaajniji izvor sredstava u zdravstvu su porezi koji ine dio od ak 94,07%
javnih sredstava. Investicijski fondovi dravnih slubenika sudjeluju ine 3,4% sredstava za
zdravstvo, a doprinosi poslodavaca za ozljede na radu i profesionalne bolesti 2,53%
sredstava kojima se financira zdravstveni sustav panjolske. Najvei dio privatnog
financiranja ine plaanja iz depa u obliku participacija u plaanju lijekova na recept.

vedski zdravstveni sustav je decentraliziran. Decentralizacija odgovornosti unutar

vedskog sustava zdravstvene skrbi ne odnosi samo na odnose izmeu dravne i lokalne
vlasti, ali i na decentralizaciju unutar svakog upanijskog vijea. 2000-ih dolo je do napora
ka jaanju dravnog utjecaja, dijelom potaknut potrebom da se bolje koordinira brigu i
smanje regionalne razlike.

vedski zdravstveni sustav se financira na temelju Beveridge modela. Izdaci za zdravstvenu

zatitu u 2012. godini iznosili su 9,6% BDP-a. Zdravstvena zatita u vedskoj je javna
odgovornost te je u velikoj mjeri financirana putem poreza. Oko 80% svih izdataka za

zdravstvo su javni rashodi u iznosu od 70% upanijskih rashoda, 8% opinskih i 2% izdataka

sredinje vlasti.

Trite za dobrovoljno zdravstveno osiguranje (Voluntary health insurance) u vedskoj je

malo u usporedbi s drugim europskim zemljama. Privatna osiguranja u zdravstvu su
dopunska. Glavni razlog zato imati privatno osiguranje je u mogunosti brzog primanja
specijalista i izbjegavanje liste ekanja.

Zdravstveno osiguranje u vicarskoj pokriva trokove lijeenja i hospitalizacije

osiguranika. No, osiguranik plaa dio trokova lijeenja. To se ini npr. pomou
godinjeg deductible-a ( franize).

U vicarskoj postoji preko 80 zavoda za zdravstveno osiguranje (Krankenkassen). Svaki od

ovih zavoda nudi usluge, odredjene zakonom o osiguranju (KVG). Zdravstveni zavodi
moraju, u osnovno zdravstveno osiguranje, primiti svaku osobu. Svaka osoba moe, sebi,
slobodno odabrati zavod za zdravstveno osiguranje.

Izvori financiranja zdravstvenog sustava vicarske su uglavnom javni te se kreu oko 60%,
a privatni izvori ine 40%. Javne izvore najveoj mjeri ine ih porezi (25%), obvezno
zdravstveno osiguranje (30%) i druge obvezne uplate (5%).

Zdravstveni sustav Velike Britanije zasnovan je na Beveridgeovom modelu to znai da se

financira iz poreza i iz raznih davanja zaposlenih osoba, pod kontrolom je Ministarstva
zdravlja, ije su glavne zadae raspodjela sredstava i donoenje zakona vezanih uz
zdravstvo.

Oko 82% svih trokova plaa se iz glavnih poreza, a ostatak iz doprinosa koji plaaju
poslodavci i zaposleni, 12,2% na njihova primanja. U Velikoj Britaniji se 2,3% ukupnog
prorauna naplati u vidu sufinanciranja za pruanje odreenih zdravstvenih usluga.