AUTORI

ELJK0 MALNAR
BORNA BEBEK

U POTRAZI ZA STAKLENIM GRADOM

ZA IZDAVAA

MILAN PIKOVI
COPYRIGHT 1987. ELJKO MALNAR I BORNA BEBEK
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK

MILAN PIKOVI
PRIREDIO

MIROSLAV KUTANJAC
NASLOVNA STRANA

MIRKO ILI
LUKA MJEDA
FOTOGRAFIJE

ELJKO MALNAR
BORNA BEBEK
KREIMIR BOBOVEC
RECENZENTI

JURE KATELAN
MIROSLAV KUTANJAC
NAKLADA

10000 PRIMJERAKA
TISAK

Posveeno eni
Ova knjiga je alegorija. Stakleni grad je ena,
a put na Istok je put ovjeka u samoga sebe

SADRAJ
KNJIGA PRVA - ZEMLJA
PROLOG
ZAGREBAKO LJETO
RAZM ILJANJA PRED ODLAZAK
OKUS CESTE
HELADA
GRKA SVADBA
ISTANBUL - KONSTANTINOPOLIS - CARIGRAD
KAPADOKIJ A
KVADR IRANJE KRUGA
DOLJE DUBOKO U ENI
SVIJ ET I KONTRA SVIJ ET
NO U HLADNJA I
PUTOVIMA ALEKSANDRA VELIKOGA
SUSRET S KURDIM A
ZARATUSTRA
KNJIGA DRUGA-VODA
KON R ICKY
PILOT I AUTONOM
MONOTONIJ A U P LAVOM
SUSRET S MOREM
INDONEZIJA
RAMAYANA STARA I NOVA
BORNEO
BAZA XXX
BRAK, SVADBA I DRUGO
SOLOMONSKI OTOCI
BIJEG U DUNGLU
KROKODILSKI SPROVOD
U SELU BOINOGA AJA
MEU LJUDODERIMA
PRIJATELJSKO UVJERAVANJE
KRUGOVI
ARISTONA S IN"
BANGKOK INTERMEZZO
MEU MOMC IMA
TUNEL KROZ INDIJU
AFGANISTAN EXPRESS
ZOVOVI U NOI
RAZM ILJANJA PRED AFGANISTANOM
KNJIGA TREA - ZRAK
RAID
BUDHA U GRKOJ TOGI
KABUL
KONVOJ
21. STOLJEE

6
7
8
11
13
17
21
26
30
34
37
41
43
46
48
53
61
62
66
68
71
75
78
80
83
86
90
93
96
98
101
104
107
112
116
122
129
131
133
137
139
140
143
150
153
157

NAROD KAILAA
SMRT NEVJERNIC IMA
OSMJEH BOGA IVE
LAMA TSENG
EKSPEDICIJ A
NA KROVU SVIJ ETA
KNJIGA ETVRTA-VATRA
OM MANE PADME OM
PRILAZ STAKLENOM GRADU - PRILAZ ENI
OBJANJENJE VANIJ IH POJMOVA I IMENA .
AUTOR I .

160
164
167
169
171
173
176
177
179
185
192

PRVA KNJIGA

ZEMLJA

PROLOG

Mnogi prekrasni regioni skrivaju se na zemlji, dragi moj Simije, jer planet Zemlja nije
po svojoj prirodi ni po svojoj veliini onakav kakvim ga pretpostavljaju geografi.
Sokrat, prema Platonu Dialog Fedon, 108c

Povraanje i groznica tresli su me u toku cijelog prijelaza. Zvukovi njiteih konja.

Bebekov glas kroz vjetar izdaje uputstva tibetskim vodiima dok ja leim na nosiljci izmeu
dva konja. Svi se ti zvukovi mijeaju sa kripom tramvaja to je vjetar donosi kroz prozor
bolnice na zagrebakoj Zvijezdi.
U bijelo odjeveni tamnoputi doktori i pitanja na pomijeanom hindiju i engleskom:
Koje je vae zanimanje? ime se bavi otac? Koliko zaraujete?
I onda Zagreb zarazna bolnica, poznata draga lica naih ljudi.
Znate, snimamo samo u izuzetnim okolnostima.
Ne brinite doktore odgovorio sam. I ja snimam, samo u izuzetnim okolnostima.
Nadam se da vam nee biti neugodno ako se uspostavi da sam zdrav.
Nije im bilo neugodno. Nepoznata bolest. Dvadeset i devet kaverni na pluima, visoka
temperatura, to ni sada, nakon etiri mjeseca leanja jo uvijek ne pada. Tu je i sjena na
pluima to ne nestaje.
Znate, va sluaj je poseban govore doktori. Vi se ipak kreete po nama
nepoznatim predjelima. Svega kod vas ima, i ameba, i iscrpljenosti, i nepoznatih bakterija, i
tuberkuloze neke udne vrste!
Uglavnom spavam i sanjam. Mala soba s velikim stolom, bijelim ormarom i eljeznim
krevetom. Ljubazna doktorica Novak, opet topli meki san, i avantura koju proivljavam
uvijek i nanovo, traei odgovore to lee negdje daleko u Tibetu ili moda ba ovdje, u
ovom gradu, u ovoj zemlji.

ZAGREBAKO LJETO

S Gria puca top. Podne je. Poluprazni tramvaji jure flicom dok se na Trgu Republike
polako formiraju grupice koje su tek blijeda slika uobiajene vreve. Dalmatinski ugao kraj
kioska je poluprazan. Nema nogometa nema teme. Sezona je zavrena i tek po neki
poluinformirani raspravljaju o prologodinjoj strategiji Hajduka. Oni pravi znalci igre
povukli su se.
Sparina je, o!
Ljeto, mjesec srpanj, svi pobjegli iz grada. Neizbjeivi Grga rezignirano nudi sreke
nekoj debeloj Njemici. Ona ga slua. Moda se boji njegove kape, njegova slubenog izgleda.
Odjeven u provokativno tijesan triko, travestit ukica. sa svojom kutijom bez gitare uurbano
tri Trgom, popravlja crnu natapiranu kosu i pritom dobacuje uici koja ga zaustavlja:
urim, urim. eka me Oliver u Juriievoj, snimamo!
Kavana Dubrovnik prazna, .a iz Moke povukla se i najvjernija kvadra. Tek Boo
bez ruke eka da se neto desi, no ne dogaa se nita. Zagrebako ljeto, stari filmovi,
reklame, prazni kinematografi i pranjave ulice. Zveka opustjela, minkeri na moru.
Sjedim u Blatu i pijem gemit. U Blatu, u onim smijenim drvenim klupama to su
postavljene jedna naspram druge kao u treem razredu bivih uskotranih vlakova. Sam u
uglu nasuprot slike pjesnika Ujevia, s mislima o svilenoj cesti, o Staklenom gradu.
Svilena cesta! Stakleni grad! izgovorih glasno lupkajui nervozno prstima po
golom drvenom stolu.
Zagrebako ljeto umala atmosfera grada koji gubi volju za ivotom. Zveka,
Kavkaz, Blato okupljalita navodno mondene ili talentirane zagrebake mladei i
intelektualaca, bohema i lijepih radodajnih djevojaka. Ljepljive ruke tog sladostrasnog ivota,
tih povrnih intelektualnih konverzacija, plitkih ljubavi, lanih ishitrenih zagrljaja i toplih
enskih tijela hladnih dua polako mi lome kosti i steu oko gue. Isprazni razgovori ena
koje sanjaju o karijeri na filmu i zajedljive, duboko intelektualne spike reisera
nesnimljenih filmova. Zatim noi u Kineskom restoranu, Staroj uri, Kod Tereze!
Nezaposlena mlade i ne ba tako mlada generacija kojoj nikada nije bila data ansa.
Grozdovi mladih ljudi pred kavanama, mlade koja ne radi jer im roditelji dre pozicije
iskupljujui se njihovim uzdravanjem, potkupljujui ih kavasakijima, hondama i visokim
deparcima.
A u Beogradu, u Knez Mihajlovoj danju ili u dugim noima, nita bolje. Hrpe mladih,
ljudi bez izazova, bez odgovornosti. Poneki zaposleni u sigurnim poslovima gdje se nita
ne radi, ali za niske plae. Kompenzira ih tata svojim poklonima. No zato su pune kavane i
kafii, diskai i noni restauranti. Beograd ili Zagreb sve se svodi na isto. Nema vie
ratova, nema revolucije, za nas je sve ve izboreno, sve smo dobili na pladnju i zato se
alimo? Omladina gotovo u etrdesetoj a jo eka da je netko ozbiljno shvati. Tu je i nova
omladina to nadire punei iste kafie, iste diskae, traei uzbuenje u novoj, jo luoj
frizuri, u utoj ili zelenoj boji kose.
Praviti filmove, voditi privredu, pisati knjige pa to radi tata!
Kroz prozor kavane probila se jedna bljetava zraka popodnevnog sunca presijavajui
se kroz gusti ljubiasti dim cigarete. Tri razdragane djevojice preletjele su Massarykovom
ulicom nestajui u pravcu slastiarnice. Iz Ilice se probila kripa tramvaja, koju je naglo

prelio srebrnkast mlaz zvonjave nekog bicikliste.

Ljetno rano popodne. Sunce obasjava konture anka. Do mene doprhnu glasovi u
kojima su se razabirale zamrene strane rijei: stabilizacija, revalorizacija i slino.
Da, pomislih, ovdje za mene jo uvijek nema mjesta. Valja opet van, kuda koji mili
moji! Netko na Bastelle u Stuttgart, a ja i Bebek na Himalayu!
Ne znam. Ipak, elio sam snimiti dokumentarnu seriju o skrovitoj Bosni, o misterijama
krakih spilja i bogumila, o svilenom putu kroz Jugoslaviju. Ali ve mjesecima, nita. Iz dana
u dan, iz kafia u kafi, oekujui, kao i svi oko mene, da me netko pozove, da se neto
dogodi, da me tko upita, mogu li, hou li? Znam da mogu, ali me nitko ne poziva. Moja
generacija, generacija koja eka u kafiu!
Od svih tih silnih dipova u mome ivotu, ne znam to je bilo ba specijalno u tom
lendroveru serije 4. Dobili smo lendrover od BBCa. Nismo ga, u stvari, ni htjeli. Htjeli smo
rendrover i to onaj safari s kupkastim sjeditima i reetkom preko radijatora. Dok smo na
BBCovom parkingu u White Cityju razgledavali najnovije puchove, toyote, land cruisere i
range rovere nismo ni zapazili osamljeni bijeli kratkobazni kabriolet. Smjestio se negdje u
kutu pored toga sjajnog lima kao osamljena skromna djevojka na balu meu ljepoticama.
Za koga vi snimate, za BBC ili za RTZ? upitao je gospodin Simmonds u plavom
odijelu.
Je li to vano? Gospodin Green se slae objanjavali smo inovniku.
Bilo je isto kao i u Jugoslaviji: direktorova podrka, podrka savjeta, a u praksi sve se
lomilo na mnotvu sastanaka na kojima je trebalo uvjeravati, diskutirati i objanjavati.
Trebalo je biti prisutan, piti kavu s njima, ukratko, biti tamo, a ja nisam bio tamo jer nikada
nisam nigdje. Na koncu sve se lomilo na ovom efu sekcije Appliance and terrain. Nakon
nekoliko dana frustracije netko je, naposljetku, odluio podmetnuti lea. Podignuo je
telefonsku slualicu i nazvao Simmondsa.
Dajte im onaj lendrover da ih se rijeimo i otpiite to u rashod. Ionako je star 20
godina.
Ali odgovarao je u telefonu neumoljivi mr Simmonds pa to je dobar lendrover.
U njemu su ugraeni specijalni zglobovi, svi spojevi su od nerajueg metala, glava je
pojaana, osim toga, nedavno je bio na generalki.
I opet nita, pomislili smo, no glas na drugom kraju ice bio je odluan. Rekao sam im
da preuzimam odgovornost i da ga upiu u moj ledgar.
Taj rashodovani lendrover bio je pun pogodak. Nekoliko desetaka tisua kilometara
prolazili smo pokraj mnogih bespovratno unitenih i pokvarenih toyota, monteverdija i range
rovera da smo po sto i jedan put pohvalili englesku motornu industriju ranijih ezdesetih
godina, iz onih vremena dok je firma Leyland jo uvijek bila Leyland i dok je dip stvarno
bio dip.
U Zagrebu je automehaniar zavravao posao na dipu. Nisu nam, meutim, bila
dovoljna normalna svjetla. Ne. Htjeli smo jo dva i nagovorio sam ga da u prednjem dijelu
blatobrana izree jo dvije rupe kako bismo ubacili dva kodina prednja reflektora.
uj eljko! To ti ne pae. Ovako cijeli auto dobiva novu fizionomiju. Kvari mu
liniju, djeluje kao da se kesi govorio je mehaniar dok je rukom pomicao jo nenamjetene
reflektore lijevodesno po blatobranu, traei najprikladnije mjesto.
Daj jo malo desno govorio sam, nek se kesi jo jae. Ne kodi malo humora.
Naavi najpogodniji izraz lica oznaili smo rupe u koje je mehaniar ugraivao
kodina svjetla. Bilo je ve pola pet kada je zavrio. S prozora njegove osamljene kue ena
ga je ve dva sata povremeno zvala na ruak dok su uokolo trala njihova djeca i pet maaka.
No jesmo li konano gotovi? upitao je nestrpljivo. Trebalo je jo izrezati zadnji
dio kola, montirati sklopke da se zadnja strana moe dizati i sputati tako da moemo
oriti. Valjalo je jo ugraditi francuski reflektor, promijeniti pumpu za vodu, napraviti drae

za kanistre i montirati vrtio sa sajlom za izvlaenje iz gliba i pijeska. Radilo se tri dana. I onda
natpis sa svake strane Expedicia Jugoslavija Himalaya Indonesia. Znak RTV Zagreb
napisan je crvenim slovima. Od Save iz Kranja dobili smo nove gume, od Modrice
rezerve ulja, od Branka atore koje smo prodali prvom prilikom. timac je osigurao novac
od,,Gorana'iz Vrbovskog u zamjenu za istoimeni natpis na dipu.

10

RAZMILJANJA PRED ODLAZAK

Dan na umoru, nad Zagrebom upravo poinje oluja. Sa Sljemena su nadirali prijetei
gusti oblaci ispunjeni dimom. irili su se naglo ubijajui ostatke suneve svjetlosti. Leao
sam na krevetu u svojoj kui na Peenici, polako puei cigaretu i gledajui u vrt kroz
otvorena vrata. Zeleno plava lokvica vode u vrtu mijenjala je boje odraavajui gubitak
svjetlosti neba koje se naglo smraivalo. Udaljena potmula grmljavina, na sjeveru blagi
bljesak i zelena lokvica postala je crnom, jer se na nju sruio roj gustih blistavih kapljica kie.
Kroz voke u vrtu probijali su se vretenasti kolutovi magle, puzili su preko rua i plaljivo
pokuavali ui u sobu rasplinjavajui se kao da se boje. Bila je to no odlaska. Plaviasti
kolutovi dima cigarete nestajali su u pravcu otvorenih vrata kao da se ele stopiti sa svojom
plaljivom maglovitom braom iz vrta. Oblaci su halapljivo gutali posljednji bljesak
snudenog sunca. Nadirui pojas tame, kia je guila zvukove. Zamro je pjev ptica i ulo se
jo samo dobovanje kie po liu u vrtu i klokotanje vode.
Nije mi se izlazilo nikamo, elio sam mir. Samo da ovdje zauvijek leim u polumraku
sluajui mlazove vode. Pogled mi je kruio po sobi natrpanoj uspomenama iz svih mojih
prijanjih avantura. Tu su pandapske lutke, nepalske mandale, tamo u uglu pismo
slikovnica nekog djejeg vrtia iz Beograda, zatim figuricc razliitih orijentalnih boanstava,
skup tih stvari nagomilanih tokom svih tih godina. Sjetih se onog prvog odlaska u daleku
Indiju. Sjetih se onog uzbuenja neizvjesnosti, usplamtjele elje mladia gonjenog neim to
ni sam nije shvaao. A Bebek? to je njega gonilo? to on trai? Kia se pretvarala u pljusak
i nebom su sve uestalije parale skrletne munje, kroz vrt je naglo projurila prokisla susjedova
maka traei zaklon u mojoj drvarnici. Stakleni grad jesam li ga osjetio? Jesam li ga
naao? Kuda me to vodi ivot? Jo sam uvijek bio umoran od jueranje vonje do Bea i
natrag. Trebalo je u Beu natovariti sve one teke instrumente za Samovu ekspediciju, trebalo
ih je paljivo obloiti, zamotati da se ne razbiju, ispuniti sve one carinske formulare, potvrde,
potpise.
Svi su mislili da kreemo za Nepal, kako se to i planiralo u poetku. I ili smo za Nepal,
no uz malu promjenu. Prvo je trebalo otii do Sama. Hoe li stara tajlandska trabakula na
vrijeme stii do Abadana? to ako Boba zadri ena? Hoe li Bebek znati rukovati tim
primitivnim jedrima? to ako Marcel opet pije? Koliko Bebek uope zna o navigaciji? Istina,
proao je ve tee morske dionice i pod teim uvjetima, no, koliko se jo sjea? Kad smo
jedrili mojim brodom napravio je pred Anconom cijeli cirkus. Toliko pitanja bez odgovora,
toliko neizvjesnosti. Pogledah na sat 7 sati. Trebao sam poi po Bebeka u 8. Jo jedan sat
ekanja. Posegnuh za bocom konjaka, no nije mi se pilo. Namjestio sam se udobno na
krevetu, upalio novu cigaretu i zagledao se van, u ve potpuno mrano nebo. Mlazovi kie
polako su se smirivali u jednolian um stvarajui uspavljujuu zvunu zavjesu. Utonuo sam
u misli.
Pripovijest o Staklenom gradu prvi put sam uo od Tonija Alepia, tada jo golobradog
pubertetlije sklonog padavici i halucinacijama. Toni je bio jedno od one bljedolike djece iz
podruma u staroj Tkalievoj ulici, odgojenih u vlanim podzemnim prostorijama ispod
grada na brdu, ispod kua vlastelina i bogatih buruja. Ti ljudi iz Tkalieve ulice kao da su
vjekovima skupljali u sebe teke i mrane energije koje su se sputale odozgo. Aristokracija
na brdu rasplinula se i nestala. Razbjeala se po svijetu, dok je njen podzemni dio ostao u

11

podrumima starih kua nosei u sebi vibracije i energije feudalnog doba. Bili su to sinovi
pralja, koijaa i slugu, ljudi koji su kroz stoljea doivjeli drugu stranu istine ivota koji je
nestao.
Do arobnog grada dolazi se svilenom cestom govorio je moj susjed, pijani Tarik.
Nepriznati ciganski pjesnik Peenice, inae podvoda i trgovac ukradenim olovom i bakrom.
Tarik nije bio pravi Ciganin ve bosanski musliman koji je drao da njegovo navodno
cigansko podrijetlo opravdava stil ivota kojega se, vjerojatno, stidio. Neka sramota padne na
Cigane, a ne na pravovjerne! Tarik je bio na Peenici neka vrsta kulturne ustanove
pripovijedao i zabavlja bosonoge mrkave djece koja su mu nabavljala olovo i druge metale.
On bi ih nagraivao svojom udnovato inspiriranom, tko zna kojom bogumilsko
hakinosvenskoheretikom tradicijom.
Nitko od vjernika nije ga vidio, taj Stakleni grad priao je Tarik, nalazi se
negdje na istoku, u zemlji ljudi koji su govorili jezikom zmija, a sad govore jezikom ptica.
Smjestio se visoko unutar peine na rubu otre litice, pokraj sela u kojem ljudi ne jedu meso i
gdje je bolest rijetka. Pouzdano se zna da grad nije za one koji prinose rtve, za one koji se
klanjaju bogovima jer se nalazi u sreditu zemlje nevjernika.
Kao dijete nisam bio sposoban prepoznati heretike primjese vjere u veliko nita, u
Boga koji ne postoji. Tarik je imao taj ton, tu antivjeru, antireligiju koja karakterizira sve
hereze bile one suflstike, muslimanske, budistike ili bogumilske.
Zemlja nevjernika ili, kako muslimani kau, Kafiristan, gdje je ta bogumilska Bosna?
Toni, s druge strane, bio je za nas klince intelektualac. S petnaest godina sluao sam ga
otvorenih usta, no od dvadesete do nedavno drao sam da je potpuno lud. Sada vie ne znam,
je li potpuno ili samo djelomino lud? Kompromitirao se u mojim oima kada je poeto
priati o tome da je on tibetanski agent i to ne onog nadzemnog Tibeta, ve onog iz peina.
Sa dvadeset, Toni je postajao sve tei. Smatrao je da je postavio tadanju jugoslavensku
vladu jer je ,,on zaduen za Balkan dok je ,,Mirdya zaduen za istoni blok. Mirdya u dobi
od 120 godina postavio je i Staljina i Lenjina i oni su obojica bili Tibetanci. Dokaz za to dri
Rudolf Hess jer je bio prisutan na privatnom i tajnom sastanku Staljina, Churchilla i Hitlera,
kada su sva trojica poskidala plastine maske i on, Hess, shvatio je da su sva trojica
Tibetanci. Hitler i Staljin, objanjavao je Toni, odmetnuli su se jer su poeli doslovno
vjerovati u istine koje su trebali koristiti samo u funkcionalne svrhe. Zbog toga ih je vijee
razrijeilo dunosti. Hitler je spaljen kako se ne bi saznalo autopsijom da je bio Tibetanac.
Staljinovo tijelo bilo je ukradeno, a Mirdya i Toni su bili postavili lano tijelo za
balzamiranje. Dokaz za tu teoriju su Staljinove mandale i Hitlerovi magini simboli
kukasti kri i drugi to su tibetanski simboli moi.
Tarik je ve nekoliko godina mrtav, umro je u zatvoru od ciroze jetre. Toni ve
godinama raspreda Tarikove teorije, danas uz posjedovanje utog kartona, potpuno javno i
slobodno. U posljednje vrijeme sve vie pije i tibetansku verziju zamjenjuje idovskom,
masonskom, a sve uestalije i vanzemaljskom. U svim tim verzijama za sebe zadrava ulogu
balkanskog efa iako esto brka Grku s Tibetom. Ludorije ali ipak Stakleni grad!
Alternativni svjetovi, Borges, Marques, Castenada, Jung tko je zdrav, tko je lud i, to je
istina?
Vani je i dalje dobovala kia i u mraku sobe ocrtavao se samo arei vrh moje cigarete,
plovei tu i tamo poput neke mamurne krijesnice u vlanoj ljetnoj noi. Tiinu su ispunili
meki majini koraci, koja je njeno ula bez rijei stavljajui svjee izglaano rublje za put.
Kao da je osjeala moju sjetu. Tiho se kretala polaui svoj materinski obol mojoj
neprekidnoj potrazi za neim to je moda i sama traila, ili, moda, ak i nala. Znala je da
se vie ne elim opratati, sve to smo ve davno obavili. Pa ipak, ova gesta nijemog
polaganja rublja u mraku bio je njen tihi zbogom.

12

OKUS CESTE

Igla na brzinomjeru podrhtavala je na oko 100 km/h. Pristojna brzina za lendrover

benzinac. Pred nama dugi, gotovo prazni potez autoceste ZagrebBeograd u noi. Gume su
lagano pitale po mokrom asfaltu bacajui mlazove vode dok su etiri fara parala kroz zavjesu
tople neumorne kie. Bebek je nasilno forsirao leernu atmosferu dok je nudei me konjakom
ubacio kazetu Grace Jones. No nije nam bilo do zabave. Nakon nekih desetak kilometara
Bebek je shvatio beskorisnost forsiranja leernog timunga i obojica smo utonuli u utnju.
Tek tu i tamo iz tame bi izronio pokoji rasvijetljeni kamion jurei prema Zagrebu i prskajui
nas vodom. U mraku kabine svjetlucala su tek svjetla instrumenata. Obojica u nekom gru,
moda strahu od svega, strahu koji se manifestirao kao nepovjerenje u dip. Nervozno smo
oslukivali zvuk motora, kontrolirali broj okretaja maine, uiju napetih za svaki neobian
zvuk. Hoe li kola izdrati do Beograda, Istanbula, Abadana i dalje? Nekoliko sati trajao je taj
period stjecanja povjerenja u dip. Prilino se razumijem u automobile; nekada sam bio
natjecateljski voza. Automobil mi je drugo tijelo. Polako sam ulazio u ,,srce dipa. Svaki
trzaj bio je pravilan, kao i svaki otkucaj motora; brzine su glatko klizile, kvailo je hvatalo
savreno. Ravnomjeran hod efikasnih brisaa i pravilno brujanje motora topilo nas je polako.
Nekih dvjesta i pedeset kilometara izvan Zagreba odluismo stati. Obojica nismo nita stavili
u usta cijelog dana. Kao osvijetljeni luksuzan brod u luci, iz tmine noi izronila je
Jugopetrolova gostionica. Dvije vrue kajgane, dupli konjaci i kave i opet u kinu no koja je
odjednom omekala, zagrlila nas, primila njeno nosei nas prema Beogradu. Dobovanje kie
po ceradi djelovalo je sada poput umirujueg predenja make, fijuk vjetra kao aptanje
voljene osobe. Unutranjost kabine topla i meka s tim blagim umirujuim svjetlima i
ravnomjernom kripom brisaa. Kako je ugodno sjediti tako zatien dok vani bjesni vjetar
ibajui naletima kie. Stavivi kazetu J. J. Kale uz zvukove Hey Baby lagano smo uranjali u
mrak.
X X X

Dame i gospodo! predsjednik vedske akademije nauka zastao je na tren kako bi

njegove rijei dobile na teini, poravnao je rukom revere svoje sveane odore, preletjevi
pogledom preko gomile ljudi odjevenih u frakove i uniforme, koji su napeto sluali njegovo
izlaganje. U kontrolnoj sobi presscentra u Stockholmu nastao je tajac. Kamere svjetskih
televizijskih kua hvatale su nijanse izraza njegova lica. Pomou nekoliko desetaka
mikrofona komunikacijska mrea prenosila je te rijei u svijet.
Dame i gospodo! Zadovoljstvo mi je objaviti da je dobitnik Nobelove nagrade za
uspjeh postignut na podruju medicine ...
Toga istog dana, u tome istom gradu, nekoliko ulica dalje Koordinacioni odbor
Organizacije svjetskog jedinstva dodjeljivao je alternativnu Nobelovu nagradu. Nije se radilo
ni o ali ni o parodiji. Vrijednost alternativne Nobelove nagrade iznosila je vie od 100 tisua
dolara, grubo se poklapajui s iznosom nagrade koju dijeli vedska akademija. Predsjedavao
je profesor doktor Peterson. Vjerojatno isto tako ozbiljna publika kao i ona na drugom kraju
grada u zgradi Akademije, strpljivo je oekivala izvjetaj koji e proitati predsjedavajui.

13

Peterson je podigao nekoliko tipkanih stranica, nakaljao se i poeo itati svoj podui
izvjetaj.
Ideja o alternativnoj nagradi itao je Peterson, rodila se jo kod fiziara
Bohra i Heisenberga. Bohr, i sam nobelovac, smatrao je da je za dalji razvoj nauke u
dvadesetom i dvadeset i prvom stoljeu potrebno razviti alternativnu znanost pozitivistiko
empirijskoj znanosti. Da bi formulirao teoriju kvanta, Heisenberg je morao formulirati skup
matematikih jednadbi koje su negirale i klasinu i njegovu vlastitu matematiku i tretirale
atom i kao materiju i kao energiju. Shvaajui taj paradoks, Bohr i Heisenberg formulirali
suteoriju kvanta u kojoj je materija neodvojiva od ideje ili od energije. Drali su da se
materijalni svijet u svakom momentu suprotstavlja samome sebi te da se javljai kao neto
konkretno mjerljivo i vidljivo, i kao neto nematerijalno, i nevidljivoi nemjerljivo. Razlog to
taj, takozvani alternativni svijet nije empirijski mjerljiv nije u tome to nije konkretan. To je
dokazao Heisenberg. Sam in promatranja onemoguuje normalno ponaanje tog svijeta.
Otuda i glasoviti Heisenbergov princip, to jest postavka da promatra djeluje na promatrano.
Shvaanje tog alternativnog svijeta mora se temeljiti u znanosti koja ne koristi samo
metode empirijske opservacije. Kao to je mnogima poznato, Bohr je primajui plemstvo za
grb uzeo taoistiki simbol yingyang,simbol kontradiktornosti i harmonije mukog i
enskog elementa, uz moto contraria sunt suplementur. Suprotnosti su suplementarne. Od
tada odreeni broj vrhunskih svjetskih znanstvenika biologa, matematiara i fiziara
ve due vrijeme pokuava utemeljiti novu alternativnu znanost.
Meu uzvanicima koji su sluali taj dugi govor nalazio se i jedan od predstavnika
svjetske farmaceutske industrije. Osjeao se veoma zadovoljnim. Uspio je zainteresirati
nekoliko nobelovaca i vrhunskih istraivaa da prihvate rad na projektu koji e, moda,
dovesti do konanog rjeenja problema raka, padavice, utice i jo nekih, danas jo uvijek
neizljeivih bolesti. Ve slijedei dan, poslije obje ceremonije, zakazao je sastanak strunjaka
iz oba ta tijela. Nervno je pogledavao na sat, nisu ga zanimali govori i ceremonije, zanimao
ga je posao i ugovoreni sastanak.
X X X

Kia je jo uvijek snano dobovala po krovu. Slavonski Brod ve je bio daleko iza nas i
mi smo vozili po uskoj sklizavoj dionici u koloni zbijenih kamiona. Strah od klizanja
prekinuo mi je misli.Usporavao sam brzinu putajui kamione da pretjeu jedni druge.
Koncentrirao sam se na vonju. Cesta se proirila, nestalo je automobila iz suprotnog pravca,
pa sam polako pretjecao kolonu kamiona. Naposljetku, preda mnom se otvorila prazna cesta,
zapalio sam cigaretu i ponovo utonuo u misli.
X X X

Drago mi je to smo se ovdje okupili, mi predstavnici farmaceutske industrije, i vi,

gospodo znanstvenici i istraivai tropske flore i faune.
Gospodin Jones rastapao se od ljubaznosti. Sastanak je bio zatvoren lako su bili prisutni
novinari i predstavnici nekih vodeih listova, smatralo se pitanjem asti da se pojedinosti i
imena nee prenositi u javnost. Razlog je bio jasan. Govorilo se o jednoj od najeksplozivnijih
tema u modernoj medicini o lijeku protiv raka Nakon nekih desetak godina rada skupina
alternativnih biologa i fiziara uspjela je uvjeriti dio farmaceutskomedicinskog kompleksa
da se alternativnom medicinom efikasnije mogu lijeiti danas neizljeive bolesti kao to su
rak, leukemija i druge Na osnovi dogovora u Stockholmu i nekoliko sastanaka u enevi i

14

New Yorku neke vodee farmaceutske tvrtke odvojile su nekoliko milijuna dolara u svrhu
diskretnih istraivanja lijekova i metoda, kao to su tehnike amana, recepture travara i drugih
vidova tradicionalne medicine. Meu ostalim, podrku takvim projektima pruao je i
predsjednik Zimbabwe, Robert Mugabe koji je omoguio vraevima status dravnih
slubenika s time da se narod Zimbabwe pomou socijalne zatite moe lijeiti i na zapadni i
na tradicionalni nain, ve prema prirodi bolesti Generalni sekretar Crvenog kria, Hans
Hoegh, inae veoma uspjean poslovan ovjek, ponudio je Bebeku posao u reorganizaciji
svjetskog Crvenog kria s time da Bebek na ekonomski zdrav nain koordinira razliite
aspekte svjetskog zdravstva. Zbog specifinih razloga taj projekt nije uspio, ali smo se Bebek
i ja raznim kanalima upoznali s mnogim znanstvenicima ukljuenim u alternativne pristupe
medicini, fizici, ekonomiji te znanosti openito. Pozvali su me u enevu da se prikljuim
jednoj od najveih meunarodnih ekspedicija u oblasti alternativne medicine. U Stockholmu
bilo je prisutno nekoliko nobelovaca i vodeih imena svjetske znanosti. Jedna od njegovih
klauzula odreivala je da ni jedan lan ekspedicije ne smije individualno objavljivati rezultate
istraivanja, davati intervjue ili samostalno pisati o radu ekspedicije. Sva prava, sve patente,
prava autora, cio filmski materijal i ostalo zadravala je organizacija ekspedicije ustanovljena
kao Meunarodna korporacija. Bebek se nije elio ukljuivati jer je smatrao da bi ga
orijentacija na tu tematiku previe udaljila od njegove struke i ve zacrtanog puta. U to
vrijeme ja jo nisam potpisao ugovor, ali sam odluio da se neformalno ukljuim i upoznam
sa ciljevima i metodama rada te ekspedicije.
X X X

kripa brisaa koji su strugali sada ve po suhu staklu lendrovera istrgla me iz misli.
Bebek je spavao zavaljen u sjeditu, a zeleno svjetlo kasetofona bljeskalo je upozoravajui da
je kaseta ve odavno prazna.
Kia je bila prestala, a pred nama na istoku ve su se pokazivali prvi znaci svjetlosti.
Posegnuh za cigaretom i kada sam ugasio treu, betonske konstrukcije beogradske petlje
najavile su skori ulazak u grad na dvjema rijekama. Iako nisam mogao izdrati da barem
nekoliko sati ne provedem u gradu kojeg toliko volim, valjalo je ii dalje. Dvije krigle piva,
porcija kembia, i nastavili smo put.
Bebek je preuzeo upravlja, a ja sam se izvalio da zaspim, U glavi su mi odzvanjale
rijei mojih prijatelja.
Ma to nas ti, bre, eljko, ve ostavlja? Pusti more Stakleni grad. Bit e vremena i
zato govorio je Ljuba dok smo tog jutra sjedili u umatovcu i pili pivo. elio sam ostati u
Beogradu, sastati se s dragim prijateljima, trati bosonog po Adi, krkati kembie, piti
pricere i do kasno u no raspravljati u klubu knjievnika. Bilo mi je lijepo i ugodno. Da sam
barem mogao ostati nekoliko dana, ali bojao sam se sebe. Kad se krene, ne smije se stati!
Prekrio sam se dekom preko glave dok je dip tutnjao po autoputu BeogradNi.
Ma taj da ti je iz Zagreba? govorila je debela konobarica ogromnih zategnutih
grudi. Ma kome ti to, bre? Meni, je li? Nemoj dete da se zavitlava! Bio moj Vaso u
Zagrebu pre rata, tri godine. Sve ja znam o Zagrebu. Tamo ivi fin narod, sve sama gospoda.
Vidi, bre ovoga. Taj kao da je juer sio s Romanije. Ma kakvi, bre, Romanije. Na Romaniji
lep narod, sve fini ljudi. Otkud si, more? Da nisi s Marsa?!
Moja najdraa kopobarica Jelena izvodila je uvijek istu komediju, zafrkavajui me zbog
duge kose, stare olinjale jakne i traperica. Prije nekih deset godina ree mi da sebi kupim
pristojno odijelo, koulju i kravatu ako ikada zaradim koju paru. Sada sam imao novaca, no
eto, odijelo nisam kupio, ak ni za Jelenu.
Da se ovjek saali na tebe, eto pue mi srce! Ajde, nosi pivo abe, rasplakat u se

15

nad tobom!
Bebek je ubacio Pink Floyda u kasetofon, ja sam se jo jae prekrio preko glave i dok
su zvuci odzvanjali kabinom osjeao sam se udobno i toplo zavijen u deku i jastuke. Nisam
vie znao koji grad vie volim: Zagreb ili Beograd. Dugo vremena govorio sam da mi je
Beograd bio drai. Nigdje se nisam bolje zabavljao. Tu mi je mnotvo dobrih drugova. U
Beogradu mi se jo nita runo nije dogodilo, nitko mi se nije zamjerio. Prije sam govorio
kako ne volim Zagreb, a volim Beograd, no u posljednje vrijeme sam shvatio da ovjek
istodobno i voli i mrzi grad u kojem ivi, dok ostale ih samo voli ili samo mrzi. I sada sam
prestao s usporedbama, pomirio sam se sa Zagrebom, gradom koji me je toliko dugo
odbacivao. No nisam prestao voljeti Beograd, grad koji mi je pruao gostoprimstvo, meni i
Ujeviu i Andriu i Matou i svima koje su moji sugraani prilino teko probavljali. Da,
Beograd je irok, otvoren, gostoljubiv, Zagreb ima onaj svoj specifian arm, jest da je
ponekad cinian i hladan, no eto, kakav je, takav je, moj je i volim ga.
Osjetio sam kako tonem u san, a posljednja pomisao bila je na okrugli pletenasti burek
kod ie u Niu i na najbolji rotilj u Jugoslaviji, kod Lezeta u Pritini.
Cesta uz Vardar bila je izvrsna i dip je lagano klizio. Putujui divnom dolinom
Vardara razmiljali smo o bogatstvu i ljepoti Jugoslavije. Koja se zemlja moe podiiti s tako
ukusnim voem i povrem, s tako bogatim i rodnim krajem kao to je Makedonija? Koja
zemlja ima ljepu obalu i ugodniju klimu? Sjeali smo se lekcija iz osnovne kole kad su nas
uitelji uvjeravali kako smo najbogatija zemlja na svijetu. Danas se ploa preokrenula, svi
kao da se trude da uvjere i djecu i odrasle da smo najsiromanija i najjadnija zemlja jer
nemamo mnogo nafte, kvalitetnog eljeza, ruda, minerala.
Kao da se bogatstvo zemlje mjeri po trinim cijenama. Samo zato to zbog
zamrenih svjetsko trgovakih odnosa cijene kauuka, fosfata, urana ili nafte rastu ili padaju,
nacije se smatraju bogatima ili siromanima govorio je Bebek. Bogatstvo zemlje je
prije svega u ljudima, a tek onda u plodnoj zemlji, pogodnoj klimi, razvedenoj obali,
vodenom potencijalu i slino. Cijena urana raste ili pada bez velike logike, kolo sree okree
se, no prema svim bitnim i nepromjenjivim pokazateljima bogatstva zemlje, Jugoslavija je
svojom plodnom Slavonijom i bogatom Makedonijom, gorovitom Slovenijom i umovitom
Bosnom jedna od najbogatijih zemalja Evrope uvjeravao me Bebek.
Da, samo to bismo trebali uvesti nekoliko milijuna robota da ovdje rade umjesto nas
odgovorio sam u ali.
Na granicu smo doli o zalazu sunca. Bio je to moderan novoizgraen prijelaz. Bijelo
obojene niske zgrade i mnotvo staklenih vrata i prozora reflektirale su boje sumraka. Bili
smo jedini putnici na cesti.
Nad granicom su vladali mir i tiina. Teko nam se izvlailo iz Jugoslavije. Zapoeli
smo razgovor s milicionarima, s orem i Tasom. Bili su to mlai momci koji su radoznalo
zapitkivali o mojim putovanjima. Htjeli smo snimati granicu, no ni ore ni Taso nisu bili
ovlateni da nam to dopuste. Tek nakon nekoliko telefonskih razgovora dopustili su nam da
snimimo scenu odlaska. Sada se ve uvlaio mrak, ljubiasta sjena puzala je po zemlji.
Polako, kao da smo teki stotine kilograma, pili smo kavu koju su nam pripremili na granici i
ponavljali stare prie. Nikako nam se nije ilo. No onda snagom volje posljednji pozdrav
zastavi i zbogom preko niije zemlje.

16

HELADA

Ulazak u Grku naglo nas je izbacio iz nostalginog raspoloenja i vratio nam osjeaj
uzbuenosti i iekivanja. Graniari raspoloeni Bebekovim znanjem grkoga uz osmjeh su
nam zaeljeli sve najbolje na putu.
Dva grka konjaka ,,na stojeki u veseloj Taverni uz granicu i onda kilometrima
ravnom cestom pravac Atena. Gola pustara, nigdje ovjeka, a bili smo gladni. Tih prvih
sedamdeset kilometara ispred Soluna najdosadnije su iskustvo. Devedeset kilometara iza
granice skrenuli smo sa ceste. Slijedi cikcak vonja kroz nisku umu, nekih pet est
kilometara, i onda smo naglo izbili na more. Pred nama areno razsvijetljena plaa u noi.
Posvuda se uje muzika bazukija, tu su mirisi riba i kampa na aru. Mikro Megalo Malo
Veliko zvalo se selo. kampi na aru i ogromna porcija lignji kakve se u Jugoslaviji ne
mogu ni zamisliti. Spavanje kod Steliosa. Kupanje, za doruak grka kava, i dalje. Prekrasna,
oleanderima obrubljena cesta s alejom buganvilije po sredini. Posvuda cvijee. Pjev ptica i
arobni mirisi. Iz kasetofona odzvanja grka muzika, uz nas boca Metaxe i plavo nebo.
Kilometri huje i naviru sjeanja.
X X X

Bilo je to one noi poslije dodjeljivanja Alternativne i Nobelove nagrade.

Sjedili smo svi zajedno i veerali u restaurantu Astorija posluujui se hladnim
zakuskama vedskog stola.
Teorija alternativne medicine zapoeo je svoje izlaganje doktor Fossard temelji
se na pretpostavci alternativnog, posvuda prisutnog ljudskog tijela. Po toj teoriji svaki ovjek
posjeduje dva tijela, muko Yang, ono vidljivo, i ensko Ying, ono nevidljivo. Stara kineska
medicina kao i indijska Ayurveda postuliraju nevidljive ivane i krvne niti kojima struji
ivotna energija shi. Na tom principu bazira se akupunktura u ayurvedskoj medicini. Ta
energija zove se kundalini i smatra se vidom seksualne energije zmije ili ene. Kundalini
opskrbljuje energijom alternativne ljudske organe i nervne centre chakre koji se
prostim okom ili empirijskim instrumentima ne mogu otkriti. Konvencionalna medicina
priznaje travama i narodnim ljekovima njihovu djelotvornost ako se mogu znanstveno
dokazati ali to u veini sluajeva nije mogue. Izvjesne trave i biljne supstancije djeluju
upravo energetski na te nevidljive organe koji, zatim, impulsima potiu vidljive organe da
sami proizvode ljekovite supstancije.
Sve to je govorio dr Fossard bilo mi je manje vie poznato, no tek poslije veere, kada
se drutvo povuklo u privatni stan gospoe Snads, poeli su razgovori o stvarima koje se ne
mogu proitati u udbenicima o yogi i akupunkturi. Sam je zastupao teoriju da ni metoda
filipinskih naturalnih kirurga, koji operiraju bez noa, ni akupunktura, ni Ayurveda pa ni
medicinski sistemi druida, bogumila, arianaca i svih travara i parapsihologa, ne djeluju na
bazi autohtonih izoliranih sistema.
Svi ti podsistemi govorio je on, dio su jednog sistema znanosti formulirane prije
nekih 5000 godina u Tibetu i Nepalu. To znanje se posebnim kanalima prenosi u svijet. Kao
to je srce povezano s dva kanala sistemom vena i arterija, sa svim organima tijela, tako je i

17

svjetsko tijelo zemlja - dvama kanalima povezana s energetskim srcem u Tibetu. Ta

znanost jo uvijek tee starom svilenom cestom od Tibeta, Kine, preko Afganistana, Irana i
Turske u Evropu. Ta arterija se provlai kroz Kinu, preko smrznutog Beringovog tjesnaca u
Sjevernu i Junu Ameriku. Preko June Amerike taj se sistem iri na Melaneziju, Indoneziju i
preko Burme natrag u Nepal i Tibet. To je odvod vena. Iako su kretanja tog saznanja
djelomino nevidljiva, ona imaju i svoju vidljivu dimenziju koja se manifestira trgovinom
svilom i mirodijama izmeu Istoka i Evrope, te migracijom tzv. mongolskog elementa,
Kineza, Indijaca, Inka i Azteka u Melaneziju, Indoneziju i natrag u Nepal. Na Borneu sastaju
se povratne vene i arterije tog sistema i spajaju na putu preko Burme za Nepal.
Taj sistem je trenutno fragmentaran. ovjeanstvo nije u doticaju s vlastitim
energetskim tokom jer energija ne tee pravilno. Razliiti uenjaci, istraivai i mistici
pokuavaju nanovo rekonstruirati taj sistem i, koliko je mogue, znanstveno ga dokazati. Na
tome su na svoj nain radili Bohr i Heisenberg u fizici, u demografiji Thor Heyderall, s
teorijama ekspedicija Kon Tiki i Amon Ra, i naravno Jung. Zatim pjesnici Blake i T. S. Eliot,
psiholog R. D. Laing i mnogi drugi. Klju te misterije nalazio se u, Staklenom gradu u
Nepalu ili Tibetu. Uenjaci i pjesnici jo uvijek se razilaze u tome da li Stakleni grad stvarno
postoji ili je to neka metafora za neto u svakom ovjeku ili je istina i jedno i drugo.
X X X

Udaranje tokova u tvrd ljunak oznailo je kraj asfaltne ceste i izbacilo me iz

razmiljanja. Sunce je ve bilo nisko i u zraku se osjeao miris crnogorice. Oleandri su
ustupili mjesto umi i breuljcima dok prolazismo pored mjesta gdje je Dafne skoila u
rijeku da bi se otela Apolonu. Bebek je raspredao neku teoriju o bratu i sestri, Apolon ovim
blizancima povezujui ih s apolonijskim i dionizijskim principima. S desne strane prolazile
su klisure nadvite nad uskom brzom rijekom. Malo kasnije Termopilski klanac. Bebek
zaustavlja kola pred spomenikom Leonide i slobodno prevodi natpis njegovih zadnjih rijei:
Javi strance naim zemljacima da smo ostali na svojim mjestima.
Ima neto u tom tekstu za nas i obojici nam se zamaglie oi.1
Tankiramo do vrha, promjena ulja i put se nastavlja.
ovjeku koji pristie u Atenu nije jasno u kojem trenutku ulazi u grad. Tu nema ni
Savskoga mosta, ni eljeznike pruge, niti neke formalne arhitektonske granice koja otro
oznauje granice Atene.
Atena je i danas izrazito enstven grad. Stvari u Ateni su nepredvidive. Njene ulice
slijede neku udnu logiku. Atena je arhaina, krivudava, podatna, blaga, njena, topla i unosi
u duu i mir i nemir.
I danas, kao i uvijek, lukava Atena pokuava kroz razliite smicalice ivjeti parazitski
od ostalih dijelova Grke. No ivot je takav. Grci to znaju i ta se igra ponavlja kroz stoljea.
Usprkos prljavim ulicama, neplaniranoj arhitekturi, Atena je grad ispunjen armom,
ivotom i intenzitetom. Male uliice otkrivaju bezbroj kurioziteta, malih kavanica, duania,
buregdinica punih ukusnih pita, kolaia i svih moguih iznenaenja.
Atmosfera cijele Atike je neobino prozrana i tu blistavu atensku svjetlost hvalili su
stari pjesnici Heziod i Pindar. Kao i mnogi klasini gradovi, Atena je, takoer, grad smjeten
na sedam breuljaka, nastao zbliavanjem sedam sela, pa otuda i naziv Atine, to znai Atene
u mnoini. Sedam sela sedam nervnih i energetskih arita. Po Platonu, i indijskom
Patanaliju, ne samo da se grad dijeli na sedam centara ve se i svaka zemlja i cijeli svijet
dijeli na sedam energetskih arita. Isto tako i svaki ovjek.
1 Poslije, na ovom istom mjestu Srebrenko Despot e se zakleti na vjernost Leonidi govorei kako je lijep dan za umiranje. Nesretno je
stradao po dolasku u Zagreb, gdje je i pokopan s lovorovom granicom koju je ubrao upravo na ovom mjestu.

18

Ve je dobrano pala no kada smo konano nali mali hotel u predgrau Plake. Okupali
smo se i odluili izii u grad.
Atena je moda posljednji grad zapadno od Delhija u kojem se moe istinski baniti.
Noni ivot u Njemakoj ve se od rata sveo na St. Pauli, sterilne barove, plastine diskoteke
i dravom kontrolirane javne kue. to su lokali i noni ivot nekad bili, upoznao sam tek na
Istoku, a neke posljednje poluodjeke nonog ivota dalo se doivjeti u panjolskoj, jo do
nedavno. to se tie Francuske, noni ivot nestaje s dnevnim. Nestao je s onim
restoraniima i bistroima u kojima se danju jedu fileki, puevi i zeje patete; nou je tamo
neko pjevala Edith Piaf, svlaila se Mistinguette i plesala Zizi Jeanmaire. U Francuskoj,
lanici Evropske zajednice, nema vie prekida za ruak, nema vie ulinih pjevaa. Tu i tamo
neki klinci uglavnom sviraju gitare i na loem engleskom pjevaju amerike pjesme. Pariz
ansona vie ne postoji kao to ne postoji ona stara Italija, dobroudno mama mia, ni vjeni
Rim, ni magloviti London ve samo uniformirana, trgovakopotroaka sredita s
fasadama i razlikama u kojima otueni ljudi, automati, histerino rade kako bi nagrabili
novaca i potom konzumirali pasivnu zabavu koju im serviraju isto tako otueni zabavljai
putem masovnih medija. Istina, kod Regine ili Castella jo se vidi po koja armantno
odjevena ili lijepa ena, no i te su se usmjerile upoznati nekakvog managera koji e ih ibnuti
u duplericu ili, u najboljem sluaju, u neki TV spot. Seks i ljepota postaju neto to se
fotografira i onda masovno prodaje na ulici. Meutim, Grka jo nije ula u Evropsku
zajednicu, Grkinje jo znaju kako se skida u mranim barovima, znaju zadovoljiti mueve u
krevetu.
Banili smo do zore. Zapoeli smo u Sokratovom zatvoru (kako se zove poznata rupa
restaurant). Ponajprije, dobra veera: ribe, koljke, suvlaki, marinade, krasi, eljes i tiri.
Kod Koste smo upoznali drutvo. Dva mornara iz Splita, tri grka studenta, jedna Grkinja
frizerka i dvije studentice. Nije nam se odlazilo iz Plake ispod Akropole gdje se nalaze svi ti
jeftini lokali, barovi i krme. Jedna od djevojaka pozvala nas je u Klub 9 + 9, ekskluzivan
disko klub gdje dolazi Niarkos sa svojim prijateljem Chilippeom Junotom. Ali nismo ili. Uza
zvukove buzukija, divlji ples razigranih Grka i razbijanje tanjura misao na disko klub inila
se manje atraktivnom. Odakle Grcima toliko smisla za banenje? injenica je da imaju dugu
tradiciju. Jo je stari Platon preporuivao simpozij barem jedanput, pa i dvaput mjeseno.
U Sokratovom podrumu dali su nam i odtampani opis starogrkog simpozija. Negdje u
taksiju, izmeu dva lokala, naao sam vremena proitati taj opis.
Pravilan klasini simpozij petog stoljea prije nove ere sastoji se od dva dijela koji se
svaki opet dijeli na jo dva. Da se moglo piti, valjalo je ponajprije dobro jesti. No, da bi se
dobro jelo, valjalo je prije pojesti lagano predjelo, ribe, koljke, masline, juhu, itd. Poslije
toga dolazio je lagani aperitiv, samo jedna zdjelica laganog vina. Potom meso: perad, divlja
itd. Tek pri kraju obroka posluivalo se jae vino. Nakon to se ublaila ta osnovna glad,
oistili su se stolovi od toplih jela i donosili pikantni specijaliteti: patete, marinirane koljke,
fini sirevi te druge zakuske koje su se polako grickale do u duboku no. Tek tada poinjao je
pravi simpozij i esto se vei broj drutva pozivao na taj drugi dio simpozija. Pijanka je
poinjala rtvom bogu vina Dioniziju, te gromkom zajednikom pjesmom peanom. Poslije
toga dolazile su i zabavljaice plesaice, akrobati, ongleri i slino. Dok se esto govori o
predominaciji mukog tipa zabave na simpoziju, zanimljivo je primijetiti da i u
Aristofanovom i Platonovom simpoziju sredinju ulogu preuzima ena. U Ksenofonta
simpozij zavrava plesom lijepe Sirakuanke. Sokrat uzima taj ples kao dokaz daje ena
plesom ne samo ravna najinteligentnijoj Heteri ve i bilo kojem mukarcu te inzistira na
jednakosti ena i mukaraca.
Dok to naglas itam, taksista zaokree put Akropole. Ostalo nas je jo samo petoro
tri djevojke, Bebek i ja. Ponijeli smo nekoliko boca retsine, doekat emo zoru pod hramom
Atene Nike. Uz mene Melisa, stiska me koljenom. Ve sam primijetio da Grkinje vole

19

provocirati i nisam siguran kako interpretirati njeno koljeno. Dajem joj tekst na itanje. Taksi
je ve na serpentinama Akropole. Malo kasnije dobacujem joj da je najbolje ono na kraju
simpozija aludiram na spoznaju konane istine kroz fiziku ljubav. Melisa i Ana se smiju,
Ksenija se duri. Taksi se zaustavlja. Vanjski zid Akropole nekih je sto metara od nas. Ne
moemo dalje. Trai 100 drahmi, na taksimetru pie 40. Nije vano. timung je. Osim toga,
jo je uvijek manje od polovice zagrebake cijene. Izlazimo u no. Vani snaan opojni miris
Mediterana. Milijun zvukova kasnog ljeta, vojska cvraka, krijesnice lete zrakom. Prelazimo
ogradu Akropole. Dolazi uvar. Prepoznaje Bebeka kao prijatelja kustosa Yorrgosa. 200
drahmi napojnice, boca Metaxe i, Akropola je naa! Smjestismo se u podnoju hrama Atene,
oko nas hrpe bijelog kamena. Akropola je potpuno prazna gore sjajan mjesec i tisue
zvijezda, a arobna energija ovog mjesta ulazi u naa tijela. Sjajna crna kosa blista. Duboki
praiskonski enski ar izvire na oi, javlja se i u bori haljine nategnute preko grudi.
Tiho, bez rijei sjedimo i pijemo dijelei taj muko enski intenzitet, s tim djevojkama
tekih nogu, vitkih strukova i bujnih grudi.

20

GRKA SVADBA

Tri dana nakon dolaska u Atenu nastavljamo put. Usprkos punoj sezoni, cesta koja vodi
na sjeveroistok, u pravcu crkvene drave Atos, gotovo je prazna. Diemo ogromne oblake
crvene praine dok vozimo u pravcu sela Arhes gdje ivi Bebekov prijatelj Stelios.
Po dolasku u selo otkrili smo da je Stelios otiao stricu u zaselak Miti i da se vraa tek
poslije podne. Ovdje u Arhesu osjetio sam onaj tipino grki odnos prema jelu. Gladni i
umorni poli smo u lokalnu tavernu da se okrijepimo i tu su poela sva ta, Grkoj svojstvena
iskustva. Kao i u Indiji, neke logike zakljuke o jelu nije mogue stvarati. Jela su im i
izvanredno ukusna i izvanredno neukusna, ne radi se samo o subjektivnom doivljaju. Na
primjer: u vagonrestaurantu Grke dravne eljeznice posluuju jedan dan sendvie sa
smrdljivom salamom na pljesnivom starom tostu, bez maslaca, bez iega te raunaju 35
drahmi. Drugi dan daju izvanredno ukusne sendvie sa unkom i grkom majonezom u
prhkom svjeem pecivu zainjenom makom i mirodijama i opet raunaju 35 drahmi. Koliko
god se mi tuili na nesolidnost jugoslavenske ugostiteljske usluge ili naih industrijskih
proizvoda, takve krajnosti na koje ete naii u Grkoj nije mogue nai kod nas. U
Jugoslaviji se ne dogaa da kupite cipele te da vam isti as otpadne on, ili da kupite knjigu u
kojoj su sve stranice tiskane zdesna ulijevo.
Sjedimo tako u toj taverni, u Arhesu, i naruujemo juhu, karmenadle, peeni krumpir i
salatu. Naravno, prvo dolazi peeni krumpir. Dobro, kad si u Rimu, ponaaj se kao Rimljanin
prihvaamo obiaje zemlje i jedemo.
Meutim, nema vilice, samo no i mala lica. Jedemo prstima, ali nema soli. Konobar
donosi juhu, ali ne i veliku licu. Stoji zbunjen i sam zna da neto nije u redu; odlazi u
kuhinju, pola sata rjeava taj problem i naposljetku donosi licu. Meutim, i juha je ve
hladna, i krumpir. Openito, izvan turistikih centara Grci su nesposobni pravovremeno
donijeti na stol kruh, lice, vilice, vodu, sol i sve to je ovjeku potrebno kako bi
konzumirao, recimo i najjednostavnije jelo, kao to su peena jaja koja je ipak teko jesti
prstima. Ne postoji redoslijed kojim e Grci donositi ta jela. Ne radi se o tome da prvo jedu
krumpir, ili da ne jedu vilicom i noem, ne radi se ni o tome da se ljute na strance ili bi htjeli
biti neugodni. Grci se ne uzrujavaju zbog takvih stvari, ne protive se kada im konobar donese
juhu ili vino nakon dovrenog ruka. Ne bune se ni kada im konobar umjesto sendvia
donese pljesnivi tost s krikom trule salame. Jednostavno ne pojedu, plate i odu. I opet se
vrate drugi dan, i onda im konobar donese pravi sendvi i nitko se nikome ne izvinjava niti
to objanjava.
Ti su paradoksi nerjeivi. U tom su pogledu Grcima jedino slini Indijci. Indijci su
takoer nelogini, nepredvidivi, nekako zbrkani za evropske pojmove. Grka je sve to u
daleko blaem obliku, meutim, osnovna slinost je tu. U indijskim filmovima muketiri se
bore maevima protiv Indijanaca, dok kauboji dolaze u pomo vojsci Aleksandra Velikog.
Popularni indijski film je teatar apsurda i u vizualnom i u akustikom smislu. ardai se
kaleme na elektronsku muziku i sve se to mijea sa sitarom i tablom. Neto slino moe se
jedino nai u grkom zabavnom revijskom filmu.
Inae, kao i u nas, jo daleko vie, kavane su uvijek pune, i to prvenstveno mladia
izmeu dvadeset i trideset godina.
Dok zavravamo ruak, pojavljuje se Stelios sav znojan i usplahiren. Zato jedemo u

21

taverni? Po njegovoj logici trebalo je gladan i edan ekati nekoliko sati na suncu pred
kuom da bi on mogao biti domain.
Objanjavamo da nam se uri, ali da emo ipak kod njega prespavati. On tu verziju
odbija, za dva dana mu se eni neak. Bezuvjetno moramo ostati!
Kad moramo, moramo!
Cijeli dan plandujemo u Cafeneonu, priamo sa starcima o politici i ekamo veer.
Sputa se no. Na magarcima odlazimo u zaselak i onda momako vee. Ispija se
aa za aom gorkasto slatkog vina s okusom borovih iglica Retsina. Lupa se dnom ae
o stol uz uzvike Yassasi issigia, i tako cijelu no.
Drugi dan ujutro svadbena misa. Kasno se budimo i kasnimo tri sata, no misa jo uvijek
traje. Izgleda, Evangelistu se ne uri da uzme Despinulu. Prolazi jo nekoliko sati! Padam u
monotoniju. U toku mise Grci priaju, kalju, hodaju amotamo. Bebek uiva u svemu
tome. Naginje se i pripovijeda o kozmikoj svadbi, o iranskoj i starogrkoj svadbi.
Zamisli govori mi, zamisli slike iz Tukidida, svadbu u Ateni i Periklovo doba,
tako se ovdje malo promijenilo, eto, isto kao i sada, i tada je sve poinjalo zorom.
Stisnuo sam oi i kiljei kao u nekoj aroliji doivljavao sam ovu suvremenu svadbu
kao starogrku. Samo malo mate i sve je bilo kao u Indiji, kao u staroj Grkoj.
Svie. Roditelji mlade prinose rtvu Apolonu i Peiti, boici nagovaranja. Raspletene
kose u prvim jutarnjim zracima, mlada u spavaici sama tri bosonoga do porodinog oltara.
U ruci joj koara najmilijih igraaka, prva lutka, zveka, lopta i mreica kojom je do tog dana
pridravala kosu (kekrikefalos).
Trebao bi biti sijeanj, kako pie Platon, a slijede ga i Aristotel, Lao Tse, Vyasa i drugi.
Tada Yin, ena, mjesec djevica Aristera dolazi u klimatinu fazu. Osamljena pred oltarom,
mlada esnaestogodinja djevojka plae i veseli se. Djetinjstvo je prolo i prema prastarom
obiaju ona rtvuje igrake bogovima i govori:
Ja (Timareta), tebi, Artemido Limnatis, rtvujem svoju daire. loptu koju volim, tebi
djevianskoj boici rtvujem djetinjstvo svoje.
Oprostivi se tako u samoi od djetinjstva, mlada se djevica pridruuje veseloj povorci
te polaze na izvor Kaliroja, na svetu vodu u kojoj e se okupati i izvesti ritualno oienje.
Istodobno, u kui mladoenje otac prireuje sveani doruak. Dom je ukraen
maslinovim i lovorovim liem. Prijatelji se goste, ali mladoenje nema. Tridesetpetogodinji
mladoenja jo uvijek spava, oporavlja se od momake veeri koja je trajala do jutra. Kao i
mlada od svojih igraaka, on se oprata od svojih momaka pred samu zoru. Odlazi sam kao
Apolonova rtva, izgovarajui rijei Eleuzinskih misterija.
U kui mladenke otac priprema veliku gozbu. Ukuani tre nervozno, majka uzbuena
kiti kuu cvijeem i selenom, a djeca pjevaju:
Pu ta Roda, pu pai ta kalaselina. (Kamo ide to cvijee! Kamo ide ta lijepa selena?)
Dok majka odgovara:
Evo, dajem moje cvijee, evo moje najdrae rue.
U podne pojavljuje se mlada, okupana, sjajne kose, odjevena u najljepu haljinu, glave
ovjenane cvijeem i bijelim velom, himetom. U ruci joj struak cvijea. Uz nju djeverua,
nimfentija. Svaka gesta, svaki detalj, nita nije sluajno. Sve to i danas mladenka nosi i radi
vue korijene direktno iz starog doba. Sve ima ritualno znaenje, i djever, i paroh, i svatovac,
i veo koji se die nakon to mlada prui ruku mladoenji, i prvi kratak poljubac.
Starim Grcima svi ti detalji nisu bili nevani. Ni datum, ni vrijeme, ni ritual nita
nije bilo formalna tradicija. Sve to se odvijalo bilo je vezano uz prirodu, uz bogove, dublje
sile, klimu i drutvo.
Poinje veliki svadbeni ruak uza zvuke trublje iz koljke i svirku kitre. No mladenci ne
sjede jo zajedno, nego jedan drugome nasuprot. Ona se naginje i daje mu kola od sezama,
ah se ne dodiruju. Slijede mnoga jela u kojima uivaju gosti a koja mladenci jedva da okuse,

22

ispunjeni zanosom i uzbuenjem gledaju jedan drugoga. ekaju no.

Tek predveer formira se svadbena povorka. Mlada se odvozi na kolima. Kola moraju
biti drvena, ukraena zastavama i klopotaljkama, a voziti ih moe samo kum. Mladoenja
hinji otmicu, mlada se toboe otima, a na kuma namiguje da se bre kreu jer nee u kola
koja klopou. Klopotanje, naravno, odgoni zle duhove, to je i svrha svatovca, u Grkoj
himena, to ga buno pjevaju rodbina i prijatelji koji se kreu iza kola nosei baklje.
Pred mladoenjinom kuom eka sveenik, te mladoenjin otac i majka. Mladoenja po
prvi put daje ruku mladoj, to blagosivlje sveenik i vodi je pragu, gdje je doekuje otac
ovjenan mirtom i majka s bakljom. Majka posipa mladu groicama, orasima i suhim
smokvama, dok je svi ukuani posipaju cvijeem.
Mladoenja,pak, zbunjeno tapka uokolo, vraa se natrag meu momke, no oni ga guraju
prema mladoj i onda, u jednom trenu on skupi snagu, podigne je uz opi pljesak i zviduk i
unosi u tahlanos branu odaju. Njegov najbolji prijatelj Thyroros zakljuava vrata i
postavlja se pred vrata kao straar (stifilakos). Vani nad kuom bljeti luna u punom sjaju, jer,
kako ukazuje Platon u Dravi, nije svejedno kako i kada se prvi puta die veo s mlade i
eka doba punog mjeseca.
Najbolji prijatelji pod prozorom pjevaju pjesmu da uplae zle duhove, odnosno da
psiholoki relaksiraju mladi par. U ali i pjesmi ukazuju na mogue probleme koji bi mogli
uskrsnuti i uvjeravaju ih da ne mora sve odjednom timati, bilo u fizikom, bilo u drugom
smislu.
No jutrom svetkovina ne zavrava. Tek tada su i mladenci u mogunosti da zduno jedu
i piju i vesele se, a slavilo se nekoliko dana.
Nije mi nita bilo nepoznato. Toliko slinosti s indijskim ritualima!
Glas sveenika podsjeao me na pjevuenje indijskih brahmana. Mladoenja i mlada
sedam puta obilaze oko vatre. To tiho brujanje mijealo se s oblacima tamjana to se kovitlaju
i uzdiu prema plavim komadiima neba to su se nazirali kroz otvorene prozore.
Tri dana trajala je ta proslava, a onda nismo mogli vie ni mi ni Grci. Valjalo je ii
dalje.
Sunce se nadvija nad izgorjelom zemljom. uri nam se, goni nas neizvjesnost. Van! to
prije iz Evrope! Kasni je septembar, no ljeto jo uvijek traje. Vozimo bez platnenog krova.
Povjerenje u dip stalno raste i vonja ne predstavlja prevelik napor. Pred nama je
nekoliko stotina kilometara asfaltirane ugodne ceste do turske granice, do prvog okusa Istoka.
Kasno je popodne. Dan je svje, mirisi Mediterana polako se gube, a zeleni tonovi boja
pretapaju se u uto smee. Zrak postaje suh, ispunjen prainom.
Sela su sve rijea, uatmosferi se nasluuje Istok. Tu negdje ispred nas, kao veliki
monolitni blok neka emitirajua stanica. Azija alje vibracijske valove to se sve jasnije
razabiru.
Vozimo u tiini usmjereni na te nevidljive radio valove polako pripremajui tijela i
mozak za ulazak u to opojno more Istok.
Na tursku granicu stigli smo u rano poslijepodne blistavog septembarskog dana, svjei i
euforini. Bez obzira odakle ovjek dolazi, iz vedske, Jugoslavije, panjolske ili Engleske,
ukoliko eli stii u Kinu, Indiju ili Irak, mora proi kroz Tursku. A postoji samo jedan ulaz u
Tursku i cio promet Evrope za Istok slijeva se preko Bugarske s razliitih cesta upravo ovdje:
Kapikule ili Kulukapija, kako smo je mi nazvali. Veliki asfaltirani granini poligon s nekih
pet est ulaza i gomilom automobila parkiranih sa svili strana. Vedra arena slika, gomila
zastava i zastavica, znakova, grbova i simbola.
Zelene uniforme turskih vojnika, bijeli ljemovi i otar miris kebaba u zraku.
Tehniki, s vozilom nismo mogli ui u Tursku bez obvezatnog dokumenta, takozvanog
karneta, no vjerovali smo u nau pozitivnu vibru. Po prvi puta Bebek, referent za probleme
s vlastima, odjenuo je radnu uniformu, odijelo, bijelu istu koulju i kravatu.

23

Pa

tko bi vozio tako odjeven? govorio sam mu. Samo privlai panju.
uti! - rekao je. Tako treba.
Stali smo u kolonu, doli na red i Bebek je nastupio.
Gunvadin, nasilniz! lice policajca razvuklo se u osmijeh.
AAA. Turki bilir mesiniz. Pa vi govorite turski!
Az evet, odgovorio je Bebek i zapoeo desetak minuta dugi rafal oHimalayi,
oTurskoj, o carevini, Svjetskom monetarnom fondu, dugu zemalja o razvoju i o Kemal pai
Ataturku.
Poluizbezumljeni policajac nije se sjetio pitati ni za paso a kamoli za karnet. Tapao je
Bebeka po ramenu samo da ga se rijei i onda ho geldiniz Turki, dobro doli u Tursku!
Naposljetku, policajac je stisnuo gumb i podignuo rampu. Bebek se rascvao bio je to
jedan od njegovih prvih mnogobrojnih uspjeha te vrste.
S velikog zvunika na stupu dopirala je muzika i pjevanje Yakire Baz, a Bebek je
objanjavao svoju teoriju kako je on prema Platonovoj podjeli dua ratnik policajac, i zato
se najbolje slae sa svim slubenim licima.
No ja ga nisam sluao. Preda mnom cesta iroka i prazna. Dip pun benzina. Turska
otvorena kao ponuena djevojka. Ubacujem u brzinu i tjeram.
Sunce zalazi, kroz zrak se probija njean zov mujezina: - Rahman irahim Alah akbar - akbar!
Pojavljuju se obrisi Edirnea. Elegantni visoki minaret prekrasne moeje zaklanja i
otklanja sunce kao da se igra.
Istok, istok! govorim uzbuen i sretan.
Izvadio sam kameru i biljeio tu arobnu igru damije i zalazeeg sunca. Malo kasnije
naili smo na jedno prekrasno, kao oblak razgranato drvo. Ispod drveta vrtna mehana. Nekih
pedesetak stolova prepunih ljudi. Zaustavljamo dip i izlazimo. Atmosfera nas obavija kao
zagrljaj voljene ene. Ljubiasto naranaste zrake zalazeeg sunca proimaju cijelu sliku kao
u bajci. Toliko poznat miris zainjene ovetine. Djeai s klatarajuom zdjelom raznosi aj i
slatkie.
Na deblu privren televizor. Na televizoru pjeva neka erotina plava Turkinja.
Haljina joj se stee oko bokova dok se izvija. Nekih tuce kratko oianih gledalaca glasno
uzvikuje. Istok je tu. Sjedjeljka poinje.
Sjedamo u dip, nastavljamo put Bebek vozi, a ja tonem u misli.
Priu o Staklenom gradu poeo sam uzimati ozbiljno nakon to sam susreo Sai Babu. U
to vrijeme bio sam se druio s pjesnikom Paulom, Borgesovim prijateljem i suputnikom.
Ibara mi je rekao da smatra da je Borges u gradu Besmrtnika svjesno ili nesvjesno opisivao
Stakleni grad. Ibara mi je, takoer, rekao da zna da je Borges vidio alefa, toku u kojoj se
sijeku ishodita svih pravaca i smisao svega postojeega.
Kao i svakog ovjeka koji razmilja o tim stvarima, muila me pomisao je li Borges
pisao alegorino ili je alef neto to je vidljivo prostim okom. Ibara me uvjeravao da to
miljenje nije alegorino, no nisam mu potpuno vjerovao. Da je Borges amo, otiao bih do
njega i pitao ga. Siguran sam da bi mi rekao istinu bez okolianja, iako mi je ve tada bilo
jasno zbog ega je kao pisac morao pisati alegorino. Kako je Borges preko, otiao sam do
Sai Babe i zapitao njega. Odgovor je glasio: ako postoji
Stakleni grad, onda ga valja traiti!
Tri puta odlazio sam u Nepal, tri puta proveo sam po nekoliko mjeseci tumarajui
samostanima i stupama, kucajui i pitajui, no dospio nisam nikamo. Vratio sam se do Sai
Babe. Sai Baba nije vie htio govoriti o Staklenom gradu. No ipak, rekao je, ako tako neto
postoji, onda postoji i put. Put odreuje cilj. U toku treeg pokuaja u istom samostanu u
Nepalu, isti monah, koji me tri puta odbio, jer mi niim ne moe pomoi, pozvao me u sobu
za meditaciju i nakon estosatne utnje rekao:

24

Do vidljivih gradova moe se doi preicom, ak i avionom, ili bilo kojim putem. No
staze do nevidljivih svjetova imaju svoj put, svoj poetak i svoj kraj.
Tek nekoliko godina kasnije od Sama sam uo vjerojatnu interpretaciju te prie.
Unutarnje putovanje esto se preklapa s vanjskim. U Stakleni grad u unutarnjem smislu ulazi
se svilenom cestom i svaki ovjek posjeduje u sebi tu svilenu nit. Za taj put nisu potrebne ni
noge, ni oi, ni ui. Svijet je, meutim, takoer iv organizam, posjeduje svoj svjetski svileni
put, i taj ima svoju vidljivu dimenziju u svilenoj stazi. U staroj Grkoj i drugim starim
kulturama hodoastilo se uvijek istim stazama i to pjeice do mjesta ulaska u spilju, kao na
primjer Eleuzinskih ili drugih misterija. Tako se i danas ne moe stranputicom ui u druge
svjetove, zastajui 7 puta. Platon pie da prilaz poinje s izlaskom sunca, tako da se u podne
stie do svetita Here, a u vrijeme zalaska sunca zrake osvjetljuju ulaz u spilju. No nitko ne
zna gdje je prilaz Staklenom gradu. Pri treem pokuaju krenuo sam s ulaza Jamune u sveti
Ganges, slijedei teoriju iz Ramayane. Uistinu, iz tajnog grada preko tri doline i Gangesa
dolazi, prema profesorici Brann, niz spilja Eleuzinskih misterija koje jo uvijek posjeduju
svoju mo. No mi ne znamo stazu ni ritam prilaza. Platonovi zakoni su alegorian prikaz
hodoaa u spilju Zeusovog svetilita te inicijacija u orfiko tajno bratstvo kojega je sam
Platon bio lan. No da bi se ulo u misterije u Diktijskoj spilji, valja krenuti pjeice od
Knossosa i posebnom stazom uputiti se ka svetitu Gange, do Jamune, gdje ivi mudrac
Valmiki, pisac Ramayane. Taj uzlaz preko izvora Gange slijede mnogi sanyasini. Tek u
treem pokuaju stari monah mi je potvrdio ono to sam uo od Sama, da do Staklenog grada
vodi svilena nit.
Nije mi trebalo dugo dok nisam povezao svilenu nit sa svilenom cestom. To barem nije
problem. To svi znaju. Svilena cesta poinje u Jugoslaviji, u Bosni, no gdje u Bosni, gdje
tono? U Platonovom dialogu Fedon Sokrat izjavljuje da svijetom tee sedam nevidljivih
rijeka Stiks, Ocean, Tetis, Piriflegetont, Aeron, Kokit i Leta.
Od sedam rijeka est ih donosi ivot, a sedma, Stiks, donosi smrt. Tih sedam rijeka
korespondira sa sedam kanala u yogi i akupunkturi; to vai za ovjeka vai, dakle, i za
svjetsko ivo bie planet Zemlju.
Prema starim Grcima, Stiks izvire ispod zemlje. Ocean na Atlantidi, Piriflegetont u
Africi i Tetis u zemlji iznad Makedonije a tee kroz Iran u zemlju Visokih gora. Dionizije
Aeropagit, neoplatoniar, inae kranski svetac, temelji svoje uenje na svetim rijekama,
tokovima svjetske kreativne energije. Dionizije je tvrdio da je on onaj Grk iz Svetog pisma
kojem sveti Pavao baca knjigu. Suvremena znanost dokazuje da je sveti Dionizije daleko od
istine i nisam siguran je li ga Vatikan ve razduio svetosti. No, u svakom sluaju, postupak
je u toku.
Dionizije je kao neoplatoniar bio obljubljen meu hereticima i prema toj teoriji rijeka
bogumili su locirali izvore Hudle ili Hule u spilji, negdje u Lici ili zapadnoj Bosni. Nekoliko
mjeseci tumarao sam po likim i bosanskim spiljama traei izvjesne znakove koje sam,
naposljetku, naao, kako se bljeskaju intenzivno u vrhovima mramorom i keramikom
prekritih damija i minareta.

25

ISTANBUL KONSTANTINOPOLIS CARIGRAD

U Istanbul smo uli u kasno poslijepodne. Mali hotel nasuprot Plavoj moeji nije se
promijenio. Jo uvijek prljave male sobe, uleknuti kreveti, gole sijalice, voda koja ne curi i
osjeaj avanture saznanje da su ovdje noili i Lawrence Durell i Allen Ginsberg, toliko
poznatih i nepoznatih prijatelja. Sve to za 15 lira na no 18 tisua dinara. Mogli smo i u
bolji hotel, ali su nas obojicu vezale uspomene. Dip je bio senzacija. Gunge vie nije bilo, ali
nas je primio novi manager Kerim.
Pa to si ti! uzviknuo sam kad sam prepoznao biveg, tada jo maloljetnog
raznosaa kave i aja.
Kerim nam je dao najbolju sobu u hotelu, s pogledom na Plavu Damiju, i, to je jo
vanije, na na dip. Rekli smo mu da u tom otvorenom vozilu nosimo nekoliko stotina
milijuna vrijednosti u filmovima, leama, kamerama i drugoj opremi, a on se pobrinuo da
nam ga uva Baa, postavljen na permanentnu straarsku dunost.
Istuirali smo se, legli i zaspali kao zaklani.
Drugi dan snimam kulturne spomenike. Trudim se da uhvatim one kutove, one
dimenzije koji otkrivaju neto o energiji i psihologiji ljudi koji su ih sazidali. Bebek
istovremeno priprema tekst za film. Molim ga da ne davi previe s podacima i datumima. U
podne sastajemo se u kafiu Asya na Taksimu; naokolo hrpa mondenih oksidiranih
Turkinja. itam Bebekov tekst.
uj stari, ovaj ti tekst nema veze sa spomenicima koje sam ja snimao.
Pa to si snimao? pita me Bebek gledajui za nekom Turkinjom golih grudi.
Snimao sam Aju Sofiju, spinu, hipodrom.
Pa u emu je problem? I ja sam pisao o tome.
Sluaj odgovorio sam, ne radimo prvi puta zajedno. Meni se ivo fuka za to
fotografsko sranje. To rade drugi. Opii sutinu Aje Sofije, ti to barem moe. Onda e i tvoj
tekst imati neke veze s mojom slikom!
Te veeri nismo izlazili iz hotela. Bebek je napisao tekst o Istanbulu. Udobno sam se
zavalio na leaj, upalio svjetlo na nonom ormariu i uivio se u njegov tekst. Za njega je
Istanbul u osnovi splet grke, enske energije i muke silovitosti nomadskih stepa.
Uvodna reenica mi se svidjela, pa sam paljivo proitao cijeli tekst.
Ne zna se tko je koga vie promijenio, pisao je Bebek, Konstatinopolis Turke ili Turci
Konstantinopolis, ali eto, danas svi ive u nekoj udnoj sintezi divlji nomadski element i
grka kultura.
Nekad se Carigrad drao novim Rimom koji je trebao naslijediti i zamijeniti staru
rimsku prijestolnicu na Tiberu. Ta idejna povezanost s rimskom prolou nala je vanjski
izraz u tome to se pri gradnji Carigrada u mnogo emu polazilo od geometrijskog plana
starog Rima. I Carigrad, smjeten na sedam breuljaka, podijeljen je kao Atena, Jeruzalem i
veina starih gradova. Sve to slijedi unutarnju geometriju ovjeka. Svoju novu prijestolnicu
Konstantin I je adekvatno iskitio. Podignute su javne zgrade carski dvori i golemi
hipodrom ponos Carstva. Izgraen 203. godine prije nae ere, grad je bio jedan od
najveih na svijetu. Tu su se utrkivala bojna kola, tu su se borili ratnici i natjecali najvei
atleti Imperije. Natjecanja bi trajala po cijeli dan.
Carsku lou je predstavljala mala palaa s kuhinjom, sobama za odmor, enskim

26

odajama i bazenom za osvjeavanje uz obavezni tajni hodnik kojim bi car uvijek mogao
pobjei u sluaju potrebe. Ispod loe postojao je predjel za gardu, a ispod toga muzika
kapela. Konstantin, kao i njegovi nasljednici, dovozili su u Carigrad umjetnine, materijal i
spomenike iz cijeloga svijeta.
Teodozijev obelisk u sredini hipodroma bio je posuen iz poznatog hrama Karnaka u
Egiptu, to ga je faraon Tutmos dao postaviti prije tri i pol tisue godina. Dopremiti tu
kamenu gromadu iz Egipta predstavljalo je itav mali podvig. No Bizantinci su, kao i u
mnogo emu drugom, uspjeli.
Zanimljivo je pitati to su htjeli kranski vjernici s tom kamenom gromadom? Mnogo
bi lake bilo isto takav ili daleko vei obelisk napraviti, nego ga vui iz Egipta. Ali,
kranima se prohtjelo posjedovati ba taj sveti original iz hrama s heretikim zapisima.
Pri dnu Bizantinci su uklesali i svoje figure: dopremanje obeliska, lik cara Teodozija i
obitelj. Na latinskom su napisali da je za podizanje obeliska bilo potrebno 30 dana, a ispod
toga, na grkom, 32 dana.
Tu na hipodromu, na spini, nalazi se takozvani kolos s Rodosa, na kojem pie da ga je
izgradio Konstantin VII. Tko ga je podigao, oito se smatralo manje vanim.
Za arenu alegorinu grku matu tipina je pripovijest o tome kako je plan za Aju
Sofiju pronaen u pelinjem sau to su se hranile na svetom kruhu s posljednje veere.
Stvaralaka energija je tako koncentrirana u odnose s tih kupola, napetosti su tako pomno
odmjerene, da je splet tih energija inspirirao cijeli stil. Moe se rei da su gotovo sve damije
svijeta graene u duhu i logici koja se skriva u Aja Sofiji.
U ritmu Aje nalazimo bit energije, odnosa sila to su se uvijek manifestirale kao Bizant,
i koje kroz Bizant, kao takve, jo uvijek djeluju ljudskom psihologijom i kulturom.
Kontrolirana snaga, uvijenost, lukavstvo i megalomanija, okrutna bahatost i stidljivost,
te rasipnost. Doima se da je Bizant znaajan faktor i u Jugoslaviji, moda jai od cjelokupnog
turskog utjecaja.
Aja Sofija lei raskono i golemo ona nije skromno sjela, ve se razlila
neograniena i ekspanzivna, bez definiranih vanjskih granica, ograniena samo nekom
unutarnjom logikom.
Izvana matematika, ritam, logika, a iznutra rasko. Podovi od alabastera, mramora i
porfira. Kupola od specijalnih opeka to plutaju na vodi. Na svakoj opeci urezane Davidove
rijei. U svakih 12 redova opeke uzidane kosti svetaca. Tu je i stup s otiskom ruke. Prema
legendi, krvavi otisak sultana Muhameda Drugog, osvajaa koji je nakon provale u grad uao
konjem u Aju i tako zapoeo svoje djelo. Tu je i znojni stup to vlai prst na dodir i tako
ispunjava elje. Nije ni udo to je Justinijan, zavrivi gradnju, uskliknuo: Boe, hvala to
si me smatrao vrijednim da dovrim ovo djelo! Salamone, ja sam te nadmaio!
Te linije otkrivaju ritmove plesa ukazujui da su gradovi, vulkani, ratovi, pustinje i
rijeke samo manifestacija skrivenih uvstava koja lete zemljom, komeaju se i prave
kombinacije. Apstraktni ritmovi i odnosi, zakoni koji reguliraju plesom prirode i ivota.
Povijest kao ples sunca i zemlje, plime i oseke. Odnos suprotnih, no ipak spojivih mukih i
enskih sila u ivoj sintezi.
Kao kontrast oblom obliku grke, enske, crkve, muslimani su nabili svoj simbol
mukosti uspravljeni minaret. Ako je Konstantinova Aja Sofija Grkinja i ena, onda je
Sultanov dvorac izraz muke energije i to u najelementarnijem obliku. Bizarna palaa s
javnim gubilitima, salama za borbe i zatvorima, a u sreditu uvena ptija krletka u koju su
zatvarali mlade carevie. Zatvoreni, kao u grobu, mnogi budui sultani proveli su svoju
mladost u tami, ekajui da ih vika janjiara pozove na prijestolje.
Naravno, tu je i harem, prostorije u kojima su ivjele, ljubile i eznule najljepe ene
Carstva. Tu su se mijenjale plavooke Njemice, crne Nubijke, hitre Talijanke, jedre Slavenke,
zatim Kineskinje i Japanke mnoge zarobljenice s evropskih i azijskih brodova. Jedina

27

ivotna svrha bila je pruiti uitak sultanu. Nije se tu radilo o islamu, jer islam zabranjuje
pohotu kao nedozvoljeno uvstvo. Sultanov stav prema haremu sastavni je dio napadake
psihologije: ovjek koji voli i prihvaa enu kao osobu mogao bi omekati srcem.
Kroz Topkapi ovjek upoznaje psihologiju nasilja, agresije, megalomanije, kao i
discipline, portvovnosti, odanosti ideji. ovjek, zapravo, upoznaje skrivene sile koje su
dovele te ljude do svjetske moi. Tu u Carigradu lei i sjeme rascijepa izmeu Istonog i
Zapadnog Rimskog Carstva, rascijepa izmeu istone i zapadne crkve, istone i zapadne
ideologije. Rascijep izmeu Istoka i Zapada rascijep je izmeu mukarca i ene, a Istanbul,
stari Carigrad, jedan je od kljueva koji vode do nove sinteze mukog i enskog elementa,
spoja Istoka i Zapada, Sjevera i Juga.
Nije mi se italo dalje. Bio je to dobar tekst, no previe uvijen. Ja bih takve stvari
izrazio direktnije. No u redu, to je bio tekst za televiziju i Bebek je imao dobar osjeaj za
mjeru.
Bilo je kasno kada smo se vratili u hotel. Popuio sam i popio previe i nervozno se
trzao razmiljajui o Samu, o brodu i svemu to je bilo i to moe biti.
X X X

Prije tri mjeseca sjedio sam sa Samom Burowsom u kafiu Britanskog muzeja.
Raspravljali smo o mogunosti da se prikljuim njegovoj ekspediciji. Sam je bio jedan od
organizatora antropolokomedicinske ekspedicije The missing link (nedostajua veza).
Sam je bio u direktnoj vezi sa cijelom svjetskom skupinom koja se zanimala alternativnom
znanosti. Samova grupa je prouavala veze izmeu psiholoko sugestivnog ili
parapsiholokog djelovanja ljekovitog bilja i njihova empirijski mjerljivog kemijsko
biolokog efekta. Tada sam prvi puta uo o planovima za meunarodnu ekspediciju pod
nazivom Around the Tropic World, koje u kasnije postati lanom. No u to vrijeme nisam
jo imao definitivne planove. Baza Samove ekspedicije bila je locirana u Indoneziji, na
Borneu i istraivali su ljekovitu floru i faunu toga cjelokupnog podruja.
Sluaj Same rekao sam mu nagnuvi se da me bolje uje u vrevi kafia. Nije da
ne cijenim vae ideje, no ja imam specifian pristup, mislim da je to to od mene trai
nemogue.
Sam se nije dao smesti. Uhvatio me za ruku govorei:
Pa to te onda Conrad Rooks i Rajiv Ghandi toliko hvale, kau da nema boljeg
Evropljanina koji bi bio podobniji voditi ekspediciju kroz Nepal i Tibet.
Sad mi je laskao. Njegov je zahtjev bio vrlo specifian. elio je da vodim ekspediciju u
potrazi za tibetkim amanima i ljekarima tradicije Staklenoga grada.
Popio sam alicu kave i odgovorio:
A to ako ti ljudi stvarno ive u tom gradu? to ako takvo mjesto stvarno postoji? Ti
oekuje da tamo vodim ekipu od dva minera, tri kamermana i mnotvo etnologa?! Iskreno ti
kaem: ne vjerujem da tako neto postoji, a i da postoji, ne bih vodio vas Amerikance na to
mjesto!
Nisam govorio cijelu istinu. Prije svega, nisam bio toliko siguran da takva mjesta ne
postoje. Sam nije znao da sam ve tri puta pokuao teoretski locirati taj grad ili, ako je to
mjesto samo mit ili alegorija, locirati ljude koji su odgojeni u tom mitu ili alegoriji. No tada
jo nisam bio spreman voditi tu ekspediciju. Shvativi da nisam voljan prihvatiti taj posao,
Sam me pokuao zainteresirati za njihov rad u Indoneziji. To mi je ve bilo atraktivnije. Baza
se snabdjevala avionom iz Londona i istom je vezom ekipa na terenu slala uzorke iz Djakarte
u London. Tei predmeti i instrumenti bili su dva puta godinje slati cestom i brodom u oba
pravca, no ratom izmeu Iraka i Irana te ratom u Afganistanu nastali su problemi. Sam je

28

vjerovao da bih mu ja mogao pomoi i na kopnu i na moru. Zbog potekoa u prenoenju

delikatnih instrumenata zemljanim putem preko Irana pod Homeinijem te ratom podijeljenog
Afganistana i zbog zamrenih carinskih formalnosti u Indiji i Pakistanu, ekspedicija se
snabdijevala uglavnom avionskim poiljkama na liniji London Djakarta. Tu i tamo
pojavljivale bi se tekoe. Valjalo je prebaciti neke teke specijalne agregate za struju,
sloene kamere ili mnotvo sakupljenih uzoraka podvodnih stijena. Kad bi se te poiljke
nagomilale, prebacivale bi se zemljom i kopnom. Terenskim kolima poiljke bi bile
dopremljene od Londona do ua Perzijskog zaljeva. U Abadanu teret bi se prebacio na
njihov modernizirani tajlandski motorni jedrenjak koji bi dva puta godinje vozio za
Indoneziju i natrag.
Po dvojica vozaa prebacili bi teret kopnom do Abadana i prikljuili bi se dvojici stalne
brodske posade. Posadi bi se pridruila dvojica vozaa u Indoneziji i njih etvorica bi plovili
u Abadan.
U Abadanu dvojica iz Indonezije prenose uzorke i ostali materijal s Bornea u kola i
putuju u London. Za to vrijeme dvojica iz Londona istovaruju materijal potreban za Djakartu
i nastavljaju put. Na taj nain ekspedicija je prevozila teak materijal i ljude.
Nekom prilikom Sam i njegov suputnik trebali su prebaciti materijal do Abadana,
pomoi dvojici stalnih lanova posade i otploviti za Indoneziju. Meutim, dolo je do
tekoa.
Sam i njegov prijatelj trebali su putovati na konferenciju u Stockholm i zatim u New
York. Na kraju Samovog izlaganja ve mi je bilo prilino jasno to eli od mene. Prekinuo
sam daljnja objanjavanja, odmahnuo rukom i rekao:
Sluaj, ako eli da ja preuzmem prijevoz tvojih instrumenata, u redu! Postoji samo
jedan uvjet. Traim pravo da samostalno preko jugoslavenske televizije i preko jugoslavenske
tampe objavljujem filmske materijale i da slobodno piem o svemu to se odnosi na rad te
ekspedicije.
Meutim, sve te zapadne ekspedicije zadravale su copyright na sve materijale i na sav
rad snimljen ili napisan o njihovim istraivanjima. Poslije sam uspio osigurati ugovore
izmeu korporacije koja je stajala iza tih ekspedicija i nae televizije. No poslovni svijet ak i
u svijetu ekspedicija stvara mi stalne potekoe. Desetak minuta psovao sam po svim
svjetskim pravima i licencama, od onih za ljekove i psiholoka istraivanja do onih u
tehnolokoj proizvodnji i knjievnosti. Smirio sam se i potpisao ugovor.

29

KAPADOKIJA

Odlazimo iz Istanbula. Bebekov dio posla u Turskoj je zavren. Sada poinje moj
posao.
Kratka vonja Istanbulom, a zatim golemi most to spaja Evropu i Aziju. Tamo preko,
tamo je Azija!
Uzbueni smo. Bebek vozi mahnito preko mosta, mae akom i po prvi put urla, pravi
refren adaptiranih partizanskih pjesama s kojima e me kasnije gotovo ubiti u pojam. Na
mostu je pjevao rui se istok i zapad ,Jugosi jure na istok, uz eka je ek. Bio sam previe
uzbuen da bih mu prigovorio na urlanju. I sam sam mahao akom dok je pulsirajua
gromada Azije vibrirala nadolazei nam ususret. Iznenada, pred sam kraj mosta Bebek
zaustavlja kola i koi, vadi tap koji smo odrezali za tu priliku. Kao to je to neko uinio
Aleksandar Veliki, na vrh tog koplja nabijamo ovnovu glavu izmodeliranu od kruke.
Obojica ovnovi kao Aleksandar, obojica sa samozvanom titulom gospodara dvaju svjetova,
kao i Aleksandar Veliki, prije stupanja nogom u Aziju eljeli smo baciti koplje ovna
pobjednika. No imali smo samo jedno koplje. Tu je nastao na prvi nesporazum koji e se u
toku putovanja ponavljati u razliitim varijacijama i raznim rjeenjima.
Nakon to smo se posvaali i pomirili, skoili smo u dip i jurnuli kao ludi u elji da
kotai to prije zagrabe azijsko tlo.
X X X

Istanbul je ve tri dana iza nas, tri dana lude vonje, razrovanih cesta i nestaice
benzina.
No, sve to zapravo i ne primjeujemo.
Dok jedan vozi, drugi ita ili za sebe ili naglas, tekstove sakupljene u pranjavim
bibliotekama. udnovati bizarni pamfleti o zemlji izgubljenih, o nevidljivom gradu u kojemu
su ivjeli deseci ili stotine tisua ljudi za koje se od pada Istonog Carstva gotovo nita nije
ulo do 1924, kad su se posljednji Grci izvukli iz tih skrivenih gradova i iznenada nestali. Na
svetom brdu Atosu srpski pustinjak Vasilije davao nam je posljednja uputstva savjetujui
nam da se uvamo crne zmije i Yorgosa.
Tamo dolje nije mjesto za Srbe. Nismo rekli da nismo Srbi, no da smo razgovarah s
katolikim sveenikom o naim planovima, vjerojatno bismo uli i gore stvari.
Dok Bebek vozi, itam heretiki pamflet neke polulude sirijske sekte, to je izdan u
Londonu navodno memoari nekog kapadokijskog obrednog sveenika iz 14. stoljea:
Bio sam moan i nemoan, upoznao sam glad i bol, i snagu i slabost. Kao i svima
lanovima ueg kruga u trinaestoj godini, pri posveenju oduzet mi je vid. Nije nam vie ni
trebao, mi posveeni ivjeli smo u petnaestom gradu dolje, duboko u zemlji. Prinosili smo
nae rtve u noima punog mjeseca, kojeg nismo vidjeli, ali smo ga osjeali. Bio sam lan
petoga reda, to je znailo da imam pravo klesati svete simbole tupim kamenom, esti red
glodao je zubima, dok je sedmi red izraivao likove u kamenu udarcima glavom i struganjem
dlanom. Sat za satom, dan za danom, godina za godinom, oblikovali smo po jedan simbol to
nas je spajao s dubokim silama crnih rupa, silama koje su nas titile od zlog svijeta svjetlosti i

30

zemaljskog ivota.
Tako je pisao taj monah. Koliko je autentian taj pamflet, to nismo znali ni mi ni itko
drugi jer je povijest tih podzemnih gradova obavijena tajnom.
Tamo u Kapadokiji sveti Juraj ubio je zmaja koji je oteo djevicu. Tamo duboko pod
zemljom trebalo je nai jednu od sedam energetskih toaka nevidljivih dimenzija svilenog
enskog i srebrnog mukog puta i nai smjernicu koja vodi do srca. Je li to bio Stakleni grad
u Tibetu ili Nepalu, u dungli Bornea ili u srcu ovjeka?
Izmjenjuju se tamnosmee boje anatolijske nizine. Pojavljuju se breuljci, spilje,
usjekline. Zemlja se raspucava, bregovi se otvaraju otkrivajui udesne boje, sjajno bijelu,
zagasitoutu, zlatnu.
Prije samog ulaska u Kapadokiju mijenja se ritam prirode. Sve se usporava, ak i dip
to se lijeno kotrlja u drugoj brzini.
Dolazimo do velikog brda Urisa zakljuuje Bebek itajui topografsku kartu,
iza brda je Kapadokija.
Zaobilazimo brdo oekujui udesan pejza to ga ve tako dobro znamo sa Samovih
fotografija. No nita, pred nama masa guste neprohodne ikare to jo i danas uva tajne
Kapadokije od znatieljnika sa strane.
Trebali smo ii cestom pa makar vozili i sto kilometara vie opet e Bebek.
Odluujemo, cesta je za turiste, a u doivljaj se ulazi po gudurama i na mala vrata.
Lutamo po klancima, traimo prolaz. Pred smiraj dana susreemo se opet s naom rjeicom i
ulazimo u Kapadokiju.
Pogled nije razoarao, a trenutak je bio velianstven. Purpurno sunce na zalazu blistalo
je na kulama, zidinama i tornjevima zaaranog grada iz pria. Ispred nas se pruahu kilometri
udesnog mjeseevog krajolika. U sreditu Anatolije, opkoljena vulkanskim stijenama
smjestila se ta mala zemlja. Stotinjak etvornih kilometara stijenja, hridina i vulkana.
Naizgled, tu ni kaktus ni bun ne bi mogli nai vode ni uvjeta za ivot. No, nije tako. Izmeu
vulkanskih stijena teku nevidljive rjeice. U spiljama, u pukotinama i vrletima stisnula se
najplodnija zemlja. Tu u pukotinama raste najslae i najukusnije voe. Po malim sitnim
pjeanim zatonima skrili se vinogradi, oni vinogradi o ijem su vinu pisali Ovidije i
Herodot.
Nakon duge vonje po ravnoj turskoj tundri putnik iznenada nalijee na ovaj mjeseev
krajolik, na Kapadokiju. Tu negdje u srcu Otomanske imperije ivio je, raao se i umirao
narod tisua i tisua stanovnika. ivjeli su, ali gdje? Tek nedavno svijet je saznao za
Kapadokiju i njene podzemne gradove. U dubinama od 120 metara smjestili su se podzemni
gradovi, u desetokatnim naseljima u kojima su ivjeli deseci tisua ljudi. Ti gradovi nisu
prirodne spilje i provalije. Svaki hodnik, svaka soba, kuhinja, smonica, svaki ventilacijski
otvor izgradio je ovjek. Kapadokija zemlja mrtvih, zemlja stotina etvornih kilometara
kua, kula i tvrava, stoljeima graenih, danas zemlja naputenih praznih spomenika
prolosti.
Tko su bili ti ljudi koji su u tim stijenama klesali kue, spilje i zidine? Tko su bili li
ljudi koji su stoljeima ivjeli pod zemljom, kao krtice u gradovima po 20 000 stanovnika, u
stotinu i vie metara dubokim nastambama? Nepoznati, fantastini oblici crkve i kue
uklesane u vulkanskim stijenama. Ceste, puteljci, labirint puteva to vode posvuda i nigdje.
Kapadokija zbunjuje, okira i zavarava. Kao to su se budistiki monasi, kojima je bilo
zabranjeno ubijati, branili pomou tjelesnih vjetina, aikidom i judom, trikovima utemeljenim
na fizikim i psihikim zakonima tako su se graditelji Kapadokije vjekovima branili
arhitekturom. Stepenice koje vode u provaliju to se ne vidi, kroz koju svaki as moe
navrijeti bujica vode! Gradovi, galerije, itnice, vinski podrumi, vodovodi, ventilacije,
kuhinje sve to pod zemljom! Zato? Od ega su bjeali? to. su skrivali?
Sputala se no. Dok sam paljivo hodao tapkajui tapom ispred sebe, Borna je polako

31

vozio. Traili smo mjesto gdje emo prespavati.

Smjestili smo se u praznoj kui, u spilji oslikanoj stoljeima starim freskama.
Rastovarali smo dip i zapalili svijee dok su nas sa zidova gledala otra izduljena lica
bizantskih svetaca. Posvuda oslikani magini simboli. Paun znak reinkarnacije. Zeja apa
simbol koji ulijeva virilnost i seksualnu potenciju. Riba znak galilejskih krana.
Upalili smo svijee i Bebek je poeo itati tekst koji je tog poslijepodneva napisao za
televiziju.
U Kapadokiji, govori legenda, ivjeli su zmajevi koji otimaju ene od mukaraca. No to
su bile legende. to govore znanstvenici? Da proitamo to se zna o Kapadokiji.
Poelo je s Hetitima koji su prvi iskoristili mekane vulkanske stijene da u njima kopaju
nastambe. Podzemni gradovi su bili neosvojivi. Stotine hodnika bilo je iskopano samo da
zavaraju neprijatelje. Kilometri labirinta to vodi u provalije u kojima se neprijatelja moe
unititi vodom, zatrpati stijenama. A kako nai pravi hodnik i odmaknuti kamen teak
nekoliko tona? S unutarnje strane to zatvoreno kamenje bilo je toliko savreno izbalansirano
da ga je mogao otvoriti i zatvoriti jedan ovjek. S vanjske strane trebala je dizalica da ih
pokrene. Gradovi su bili opskrbljeni za opsade koje bi potrajale po deset godina. Niz hodnika
vodio je do kilometrima udaljenih dolina i njiva sakrivenih meu stijenama. Do njih se moglo
doi samo hodnicima. Svaki je grad imao na desetke rezervnih ventilacijskih otvora i
vodovoda.
No nije se ivjelo samo pod zemljom. Kada se ovjek proeta tom mjeseevom pustoi,
odjednom primjeuje da stijene nisu stijene, ve kue. Tu vani, prostim okom gotovo
nevidljivi, smjestili su se cijeli gradovi! Gotovo svaka od tih stijena je kua, crkva, palaa, ili
tvrava!
Nisu to male rupe ili spilje. Unutar tih gromada smjestile su se lijepe velike prostorije,
sobe, katovi, stanovi, prozori, samo to suizvanagrubi i nepravilni. Tu su naeni i rimski
grobovi. Neko vrijeme Kapadokiju su drali Zaratustrini sljedbenici. Daleko najvei dio
radova obavili su krani i heretici.
Od ega su se skrivali ti ljudi? to ih je dovelo u Kapadokiju? Nije se radilo o strahu od
Turaka, jer tu se poelo kopati nekoliko tisua godina prije. Ime dolazi od perzijske rijei
katpatukya to znai zemlja lijepih imena. Godine 1200 prije nae ere dolaze Frigijci,
poklonici vatre. Poslije njih Kapadokiju osvajaju Iranci koji su tada bili pod utjecajem
Zaratustre. Zatim Rim, pa prvi nalet kranskih heretika, poslije toga Bizant, pa opet druga
invazija heretika.
Bizantski krani ostavili su najvei trag no i njihovo kranstvo bilo je neke posebne
vrste. Vjerovali su u reinkarnaciju, magine simbole, tajne kultove, udotvorne slike, i
znakove kojima malo tko zna smisao i logiku. Ve sama injenica da je nekih 60 000 Grka od
turskog osvajanja Carigrada do nedavno tu uspjeno ivjelo, imalo svoju kulturu, filozofiju i
religiju dokazuje s koliko su panje uvali i svoje ivote i svoje tajne.
Kapadokija je bila sklonite svih moguih udaka i neortodoksnih kultura i to od
prije3000 godina do prije nekih 70 godina. udo te arhitekture je tek u procesu otkrivanja
svojih tajni.
Jo 1966. godine nije se ni znalo da uope postoje golemi podzemni gradovi, na
dubinama vie od 100 metara, razgranati na podruju vie od 250 etvornih kilometara.
Jedan kamen teine 2000 kilograma toliko je savreno balansiran da bi ga jedan ovjek
mogao pokrenuti i odcijepiti od svijeta podzemni grad s vie od 40 000 stanovnika. Te brojke
su gotovo nevjerojatne. Iz godine u godinu izranja sve vie takvih gradova koji su, izgleda,
svi ili gotovo svi bili povezani podzemnim putevima i tunelima dugakim i po 20 kilometara.
Zato se o Kapadokiji i zna tako malo. Radilo se o Grcima, Irancima, Hetitima, Asircima,
Sumeranima svi su neto skrivali. Prije svega, sami sebe, a poslije toga, ono zbog ega su
se uope uvukli u te rupe. to ih je nagnalo pod zemlju? Turci kau jedno, Arapi drugo. No,

32

tu se ivjelo po spiljama oduvijek, ne samo Bizantinci nego i drugi heretici.

Kapadokija je poput nekog hotela. Subkultura buntovnika, progonjenih manjina. Tu su
svi bili i ostavili svoj peat. Svaka kultura je imala svoje devijacije, svoje heretike, a nekim
udom, barem to se tie klasinog svijeta, svi ti udaci, te ekscentrine kulture, bile one.
grke, pravoslavne iz devetnaestog stoljea, dervike, bizantske, sufistike, amanske,
zoroastrovske, trebale su zaklonite. Svi ti, govorei slengom, lijevi epavi pokreti, od
buntovnih Asiraca od prije 4000 godina preko vegetarijanskih Hetita do sumerskih amana
svi su oni nali naina da se dokopaju Kapadokije i da tu ive, neki u velikim, neki u malim
brojevima, neki stoljeima, neki desetljeima.

33

KVADRIRANJE KRUGA

,,A sad za boanstven spoj mukarca i ene postoji razdoblje shvaeno u savrenom
broju.
Platon, Drava, 564b.

Svijea je dogorjela do pola kada smo zavrili itati Bebekov dokumentarni dio. ekala
nas je jo duga no. Trebalo je nainiti plan i nacrt za posao koji nas je sutradan ekao.
Svodovi prostorije ljeskali su se u bojama svijea otra lica svetaca as su osuivala
as odobravala planove koje sam smiljao. Ne uspijeva mi koncentrirati se. Izaao sam u no.
Blijeda svjetlost mjeseca milovala je apsurdno bijeli grad. Lani prozori u lanim kulama
doimali su se poput otvorenih oiju nekog udovita koje je buljilo u mene optuujui ili
pozivajui, nisam bio siguran.
Traio sam u sebi potvrdu, je li ispravno ulaziti u majku zemlju u potrazi za onom
crnom rupom u ovjeku, rupom iz koje u mistinom, u nekom smislu i doslovce, svi
potjeemo? Pitao sam se, imam li pravo?
Hou li pronai put u labirintu? Hou li zaglaviti? Hou li uzaludno svladavati strah i
gubiti ivce kao to sam to inio toliko puta i u indijskim i bosanskim spiljama. Vratio sam se
u kuu. Bebek je upravo zavrio TV tekst o Kapadokiji i zadovoljno legao.
Zapalio sam sedam svijea, izvadio Billov tekst o Kapadokiji. Kapadokija, pisao je,
graena je prema egipatsko babilonskom modelu hramova i piramida. Te konstrukcije
oponaaju i podvostruuju parapsiholoku konstrukciju ljudskog bia.
Gornja, vidljiva strana kapadokijskog kompleksa je, u stvari, baza. Baza je kao i kod
piramide krunica koju dotiu uglovi dviju piramida stvarajui esterokut poput Davidove
zvijezde. Egipatska piramida graena je na istom principu, samo to se piramida uspinje
prema gore, dok kapadokijska see prema dolje.
U kapadokijskoj juna, odnosno lunarna polovina baznog kruga je bitna, jer ona
oznaava enski princip usmjeravanja psihike svijesti u toku koja se projicira pod zemlju.
Sjeverna polovina je ovdje zatamnjena.
Kao to u dravicu Atos ni danas nema pristupa ni jedna ena, pa ni enska ivotinja,
tako se u Kapadokiji negira muki princip da bi se u tmini postigla potpuna koncentracija
ene.
Cijeli Egipat je takoer bio podijeljen na juni i sjeverni. Faraon, sunev namjesnik, da
bi odista to postao, morao je pri krunidbi u simuliranoj bici ponovo zaposjesti juni dio. Kada
su odnosi bili poremeeni, radio je to bez simulacije, silom i lukavstvom. Da postane
faraonom, morao je ui u podzemne odaje kako bi u sebi pomirio muki dio sa enskim.
Stanovnici Kapadokije smatrali su taj podzemni grad domom prastare anatolijske boice
Majke, odnosno kozmike ene. Njihovo stoljetno ivljenje pod zemljom trebalo je povratiti
ravnoteu mukom ivotu nad zemljom. Princip zakona i zapovijedi nad zemljom bio je
zamijenjen principom intuitivne slobodne reakcije pod zemljom. Od tada postoji seksualni

34

kult i rtvene seksualne orgije koje su ovdje imali psihiku i prosvjetiteljsku ulogu.
Geometrija podzemnoga grada je pomijeana. Djelomino je to inverzirana geometrija novog
Jeruzalema iz opisa sv. Ivana s Patmosa, s time da je sve to je gore dolje, lijevo desno, a
djelomice je to inverzijska geometrija piramide.
Unutar grada nalazi se sedam sredita, a unutar svakog sredita sedam toaka to
prosvjeuju onoga koji ih osjeti i nae. Oko tih sedam toaka nalaze se simboli koji upuuju
posjetioca na ostalih sedam slinih gradova u svijetu. Jedan od njih je podzemni kompleks
piramida, drugi je Knosos, trei Yukatan, za etvrti i peti se ne zna, esti bi trebao biti u
Nepalu i Tibetu. Svi ti gradovi trebali bi postojati u konkretnom smislu naputeni ili
nastanjeni. Problem je sa sedmim. Sedmi je Atlantida. Nije jasno, je li Atlantida konkretna ili
historijska konstrukcija.
Geometrija Kapadokije je kruna i piramidalna. Dubina je prema opsegu baze u istom
odnosu kao baza piramide prema visini, odnosno dubini. Taj odnos iznosi 1.57:1. Kosne
stranice su u odnosu 1.49:1. Centri meditacije odreeni su sunevom pozicijom u podne i
mjeseevom u pono s obzirom na strane svijeta.
Prekinuo sam itati da bih izvadio mapu jainskog podzemnog grada koju sam dobio od
moga prijatelja, D. Jaina iz starog Delhija. Uglavnom sam poznavao te odnose i itao sam
koncentrirano. Bebek se probudio i poeo skeptino komentirati Billove stavove.
Nisam se osvrtao na njegove prigovore Bebek je i sam proao toliko toga i u Indiji i
u Grkoj da jednostavno nisam vjerovao u njegovu skepsu, vjerojatno mu je to bio neki
obrambeni mehanizam. Jo sam samo trebao izvriti neke proraune. Posluio sam se
knjigom o geometriji Babilona i indijskih hramova, ,,City in the image of MAN to su je
napisali profesori Stewart Melaina i Antonio Nicolas sa njujorkog sveuilita. Zapazio sam
da oni koriste iste brojke kao i Bill 5040 i 7920. Uzeo sam ponovo Billov tekst.
Donji krug Kapadokije, pisao je, predstavlja muki duhovni princip, dok etvorokut
predstavlja enski princip. Arhitektonski Kapadokija predstavlja pokuaj da se kvadrira krug.
Kvadrat i krug ne mogu se matematiki spojiti kvadriranjem. Mjera opsega je pomnoeno s
promjerom, no kao takav on se ne moe definirati zbog iracionalnog broja . Kvadriranje
kruga mogue je samo geometrijskom matematikom i to se postie u piramidama i u
Kapadokiji.
U Zakonima Platon tvrdi da idealan grad ima 5040 stanovnika; 5040 je radijus kruga
ije je opseg 31 680 odnosno opseg novog Jeruzalema. Prethodno je potrebno kvadrirati
krug. Unutarnja baza Kapadokije je etvorokut postavljen krugom iji je opseg jednak
opsegu tog etvorokuta i iznosi 316 800 stopa. Sve stare mjere su u stopama poto je to
prirodna mjera vezana uz ovjeka. 316.8 stopa je stoti dio od 6 milja, a to je mjera kojom sv.
Ivan opisuje novi Jeruzalem, iji je opseg 31 680 000 stopa. Opseg sarsenskoga kruga u
hramu Stonehenge u Engleskoj takoer iznosi 316.8 stopa. Matematika Kapadokije je
matematika hrama u Stonehengeu i ista je kao matematika grada opisanog u Platonovim
Zakonima.
Prije spajanja sa enom valja shvatiti arobni broj. Isaac Newton, Napier i drugi
izraunali su da se radi o broju 12 960 000, to jest 36002. Stranica enskog pravokutnika u
Kapadokiji iznosi 7920 stopa, u Platonovom gradu broj stanovnika i polumjer kruga oko
grada iznosi 5040 stopa. Polumjer podzemna mukog kruga u Kapadokiji takoer iznosi 5040
stopa.
5040 + 7920 = 12 960
Dakle, jednako.
Poto je zemlja ena, promjer zemlje iznosi 7920 milja. U antiko doba kao mjera
koristila se megalitika milja koja sadri 14 400 stopa.
Mjeseev promjer, poto je mjesec ena, iznosi 792 megalitikih milja. Promjer sunca
iznosi 316 800 megalitikih milja, to je, kako smo ranije pokazali, jednako opsegu

35

saracenskog kruga u hramu Stonehenge, 316.8 stopa, kao i opsegu donjeg kruga u
Kapadokiji, 316 800 stopa, i opsegu grada opisanoga u Zakonima.
Pono je dobrano prola kada sam zavrio konaan proraun. Bilo je izvjesno koja je od
kula Alef, odnosno sredinja orijentacijska kula. Trebalo je ekati podne drugoga dana kako
bi se odredilo koji od 49 ulaza u podzemni grad vodi do informacijskih sredita.
Bebek je opet spavao, a ja sam izvadio visak s kojim jo nita nisam postigao, nadajui
se da e ove energije biti dovoljno snane da pokrenu moja blokirana spoznajna ula.
Pripremio sam uad, baterije i sve ostalo, i prije nego u zaspati, razmiljao sam o tom
Platonovom broju.
Ako eli savren pristup eni, potrebno je poznavati broj kada sam to prvi put uo,
zvualo mi je suludo no najvei mozgovi svijeta trudili su se da rijee tu jednadbu iz
Platonove Drave (knjiga 8). Bill je drao da je rjeenje dato ovdje u Kapadokiji, ne
matematikom pisanih brojeva, ve matematikom arhitekture ivih brojeva kvadraturom
kruga u podzemlju gdje je sveti Juraj ubio Zmaja.
Jo uvijek me muila ta suluda Platonova ideja. Onog trena, drao je Sokrat, kad ljudi
prestanu shvaati jednadbu enidbenog broja, susret mukarca i ene otii e k vragu.
Iz iste radoznalosti proeprkao sam naprtnjau, izvukao Platonovu Dravu i potraio
tu suludu formulu koju od Isaaca Newtona do danas, iako su mnogi pokuali, jo nitko nije
rijeio. Okrenuo sam 546 c i itao naravno, nisam mogao razumjeti ni rijei.
Da nas Platon nije sve povlaio za bradu? I Heisenberga i Einsteina i Newtona? itao
sam, broj u kojem najprije mnoenje korijena i potencije u tri dimenzije pomou etiri lana
prouzrokuju jednakost i nejednakost poveanja i smanjenja, i sve je meu sobom u srazmjeru
i moe se odrediti. Njihov osnovni odnos je 3:4 sastavljen sa peticom i tri puta pomnoen
daje dva odnosa od kojih je jedan isto toliko puta toliki, naime sto puta sto, drugi ima inioce
kadto jednake, kadto nejednake, sto brojeva dobivenih od dijagonalne petice, ako je
dijagonala izraena cijelim brojem, onda je svaki broj smanjen za jedan, a ako je dijagonala
izraena razlomkom, onda za dva i sto kocki trojke. Kada tri udaljenosti dostiu i etiri
ogranienja, u sebe uvlaenje i van sebe povlaenje, gladei i latei stvaraju sve stvari
pretvorljive i sebi mjerodavne, od ega bazne etiri treine oenjene petopadom daju dvije
harmonije u treoj augmentaciji jedan umnoak jednakih faktora uzetih po sto puta, drugi
jednak u duljini o jednom smjeru ali duguljast jedna dimenzija.
Sto brojeva determinirani racionalnim dijametrima petopade kojemu u oba sluaja
jedan nedostaje ili iracionalnog kome nedostaju dva druga, dimenzija stotinu kocaka trijade. I
ovaj geometrijski broj odluuje cijelu stvar.
Kakve sve to skupa ima veze s odnosima sa enama. Razmiljao sam. Ne, tu neto nije
u redu, zakljuio sam. Utrnuo sam svijeu i legao spavati.

36

DOLJE DUBOKO U ENI

Krunica svjetla iznad moje glave, to je oznaavala dva metra irok ulaz u grad
postojala je sve uom. Visei o konopcu zavezanom oko struka i leima okrenut dolje opirao
sam se nogama o zid polako silazei u dubinu. Kako sam pretpostavljao, ni jedan od 4 glavna
ulaza u podzemni grad nije odgovarao nacrtu. Bitni energetski ulazi uvijek su sporedni, u
velike prostore ulazi se na sporedna vrata! Prilino sam bio siguran da je ulaz bio pravilan.
Formulu su ve pronali Bill i Savy, i nije predstavljala tajnu. Sjena tapa zabitog u toku alef
u podne oznaavala je smjer. Udaljenost se izraunavala prema zamiljenom odnosu brojeva
7920 i 5040. Nisam imao te podatke. No ulaze su ve otkrili arheolozi. Trebalo je pronai
ulaz na liniji alef.
Problem e nastati, naravno, ne na odreivanju okomice, ve kata i hodnika u koji se
ulazi.
Bio sam ve nekih trideset metara ispod zemlje kada se svjetlost nada mnom naglo
zamraila. Bacih pogled gore. Bebek se tada poinjao sputat. Cijelo jutro me uvjeravao da ga
sve to ne zanima, ali, eto, radoznalost je nadvladala. Bilo mi je drago da dolazi. Potrebna su
dvojica, jedan da osvjetljava, a drugi da trai put. No kako e ii taj spust?
Nismo imali previe iskustava. Moje iskustvo sa sto metarskim vertikalama i
podzemnim spiljama doi e tek kasnije. Ovdje, na 40 metara, ve me je poeo hvatati
neobjanjiv strah. Ali to nije spilja, govorio sam sam sebi. Kroz ove otvore sputali su se i
dizali deseci tisua ljudi. Ovo je jedan obian tunel od lifta. No lifta vie nije bilo, ni ljudi, ni
ena, ni djece. Kako su ti ljudi mogli izdrati taj ivot? Ne, to je bilo nepojmljivo. U grlu me
je poelo stezati. Kao da me dave nevidljive ruke, napadi straha, to ako pukne ue? Ako mi
se zapetlja oko vrata i udavi me? Osjeao sam kao da je taj vertikalni tunel pun nevidljivih
ljudi. Energija svih tih mrtvih ljudi, strah i uzbuenje izmjenjivali su se u mom tijelu
pojaavajui ritam srca. Pod rukom osjetih 50metarski znak na uetu tu bi ve moglo
poeti. Otvor na ulazu bio je sada samo sitna tokica. Oko mene mrkli mrak. Nisam palio
bateriju jer je trebalo osjetiti pravi kat. Osjetio sam pod nogama ulaz u katove. Okrenuo sam
glavu prema dolje, fiksirao ue, izvadio visak i stavio ga u zube nita!
Nastavio sam se sputati.
Kakvih desetak metara, odnosno kat nie poeo sam sumnjati u visak. Zastao sam i
pokuao se koncentrirati. Ne znam to je to bilo, no dva kata nie osjetio sam da sam se
preduboko spustio. Podigao sam se petnaest metara vie i zastao.
Ovo je ipak bilo previsoko. Pet est puta iao sam gore dolje, birajui izmeu ta tri kata
osjeao sam da bi to moralo biti negdje ovdje. Bebek se ve spustio do mene i nijemo
visei putao me da osjetilno napipam pravi ulaz. Nakon nekih dvadesetak minuta
bezuspjenih pokuaja tiinu je prekinuo Bebekov glas.
Sluaj, oigleno je stara intuicija danas na bolovanju. Zato ne upalimo svjetlo?
Obojica smo nosili okaene oko vrata snane etvorouglaste baterijske lampe i o pasu
kratke planinarske krampove. Osjeajui neuspjeh i gubitak koncentracije, upalio sam lampu.
Svjetlo je obasjalo zid vertikalnog tunela. Stijenke su bile iarane znakovima: zeje oi,
trokuti, zvijezde, ne, nita. Ali ipak tu negdje bi trebalo biti. Nastavili smo polagano sputati
se.
Odjednom neki osjeaj obratio sam panju na znakove i ugledao jajoliku krunicu

37

rascijepljenu dijametrom, linije susreta june i sjeverne strane kruga, linija armagedona, ili
jednostavna primitivna slika enskog spolnog organa.
Je li to pravo mjesto? Trebalo je pokuati. Uhvatih se za kamenu izboinu, nogama
stadoh na prag ulaza u hodnik i uoh. A Bebek par sekundi iza mene. Otkvaili smo uad,
zabili krajeve klinom o zid i krenuli hodnikom.
Hodnik je pravio polukrug. Nakon nekoliko metara naili smo na oveu etvorouglastu
prostoriju. irok, visok, goli prostor, nekih 8 metara u duinu i 4 u irinu. Izravala su se 4
nova hodnika.
Iz naprtnjae smo izvadili speleoloko klupko s tankim uetom za orijentaciju.
Nisam znao kamo krenuti, lijevo ili desno. Odluili smo u lijevi hodnik jer smo traili
sr ene koja uvijek uzima lijevu stranu. Nakon nekoliko metara hodnik se zavravao vodei
nekamo natrag u poetnu salu. Nita od lijeve teorije. Penjemo se sredinjim hodnikom.
Put zavija naglo diui se prema gore. Prolaz je postajao sve ui i nii. Sputamo se na
koljena. Puzao sam prvi, opipavajui put. Ne znam koji sretan faktor je utjecao na to da mi je
teina bila ba na desnoj ruci prije nego to sam koljenima stupio na pod hodnika prekrit
daskama. Stavio sam lijevu ruku ispred sebe, nagnuo se i onda lom! Daska puca i poputa,
naglo se povukoh natrag na vrstu stijenu udarajui Bebeka nogama pri uzmaku. Daskama
prekrit mosti nad klancem u zemlji ruio se uz prasak dolje u dubinu. Umjesto straha
uhvatilo me uzbuenje. Da, to je to! U normalnom dijelu grada gdje se ivjelo ne bi se
pribjegavalo takvim smicalicama. Toga e biti jo, pomislih.
Osjeao sam da smo na pravom putu. Dopuzah do ruba s lijeve i desne strane uskog
hodnika protezala se podzemna pukotina. Zastao sam, razmiljao. Shvatih da se nije radilo o
triku, bila je to prirodna zapreka. Metar irok procjep izmeu dva hodnika bio je pregraen,
vjerojatno, vrstim daanim mostom. Nakon toliko godina daske su istrunule, propale pod
teinom moje ruke i sada se pred nama otvorio taj ponor. Okrenuh se i upitah Bebeka:
to emo sada?
Dalje, uvijek dalje odgovorio je.
Poput mene bio je opsjednut nekom nezaustavljivom energijom. Nestalo je straha to
smo ga osjeali pri vertikalnom spustu.
Trebalo je prei metar irok klanac. Da je hodnik bio vii i da se moglo uspraviti,
ovjek bi ga prekoraio ili preskoio no hodnik je bio tek nekih metar visine. to sada?
Kako dalje? Razmiljali smo nekih desetak minuta. Svakakve su nam ideje padale na pamet.
Da se jedan od nas rukom uhvati za rub drugog hodnika i da drugi prepue preko njega? No
nita od toga nije bilo izvodivo. Prei u neki drugi hodnik? Bebek zbog svoje komplicirane
opreme nije htio natrag a i ja sam osjeao da je upravo to pravi put. Panju mi je privuklo
udubljenje u zidu, uklesana rupa, i u njoj jo uvijek vrsta eljezna poluga. Odmah sam
shvatio o emu se radi. Tih naprava bila je puna Kapadokija. Izvukao sam potporanj i iz
skrivene usjekline u zidu nekoliko tona teak kameni toak uz tutnjavu se iskoturao popreno
ispunjavajui procjep meu stijenama. Gornja polovica kotaa pravila je polukruni most
irine pola metra. Polako i paljivo da ne padnemo, konano smo prepuzali na drugu stranu.
Novi hodnik bio je uzak i nizak, trebalo je hodati na koljenima i rukama nekih 20
metara i onda smo se nali u irokoj, visokoj, okrugloj prostoriji. Stali smo. Ovdje se osjealo
otro strujanje zraka, neki umovi. Tu smo se mogli i uspraviti. Odavde nije vie bilo
hodnika. Znai nita, falili smo, ipak natrag. Baterijom smo osvjetljavali svod. Dva metra
iznad poda u stropu ugledali smo ulaz u nov hodnik. Dalje, potraga se nastavlja. Bebek se
leima prislonio uza zid, skupio dlanove i nainio mi oslonac da se uprem nogom, dosegnem
rub i uzverem gore.
Pruio sam mu ruku, povukoh ga na kamen i nastavismo put. Opet spirala slijeva i
zdesna pojavljivali su se otvori u razliite prostorije. Zavirili smo u jednu, no nismo htjeli
izii iz hodnika. Bila je to soba u kojoj se ivjelo, s uklesanim udubljenjima u zidovima,

38

vjerojatno kreveti. Ognjite jo uvijek aavo, odvod za dim, sanitarne prostorije prava
mala garsonjera. Bilo ih je na tisue, posvuda, uokolo, iznad i ispod nas.
Hodnik zavrava u kapelici oslikanoj simbolima paunove virilnosti. Gledamo oko sebe.
Iz kapelice ravalo se jo sedam hodnika, nisam znao za koji se odluiti. Nakon kratkog
razmiljanja odluio sam ih sve istraiti. Bebeku je tad dojadilo. Odluio je ostati u kapelici.
Vie od tri sata pretraivao sam svih sedam hodnika da bih uvijek dolazio do golog zida koji
je oznaavao kraj. Stao sam i zamislio se. Provlaei se kroz te hodnike sve vie sam
razmiljao o jednoj slici iz kapelice. Tu sliku nisam gotovo ni zamijetio u prvi as. Bio je to
jednostavan dijagram spirale. Dok sam baterijom osvjetljavao te vlane zidove i traio nove
hodnike, sjetih se tog istog dijagrama na zidovima budistikih manastira u Nepalu.
Odluih se vratiti u kapelicu. Tu sam naiao na Bebeka kako tupka po zidovima traei
zagraen prolaz. Ostavio sam ga u poslu i potraio sliku spirale. Desetak minuta traenja i
otkrih da nema spirale. to sada?
Osjeao sam ve potekoe u disanju, ve smo nekoliko sati pod zemljom. Sjeo sam i
razmiljao. Spirala? Odakle mi ta ideja? Da je nisam vidio u nekoj drugoj prostoriji? Polako,
korak po korak analizirao sam put po kojem sam se kretao od dolaska u kapelicu. Da, najprije
ulaz u onaj lijevi hodnik pa nita; onda opet srednjim hodnikom, pa zavoj desno, pa opet
nita. Odluio sam jo jednom ponoviti isti put. Ovaj put kao da me vodila neka unutarnja
logika, nisam se dvoumio. Brzim koracima provlaio sam se kroz te hodnike, savijao se,
hodao etveronoke i uvijek kao nekakvom skrivenom logikom birao vrata. Iako nisam
mogao trati, osjetih kao da se moje kretnje ubrzavaju, kao da jurim, kao da me nosi neka
energija. Koliko sam mogao, pojaao sam tempo. Sada sam stvarno gotovo trao preskaui
kamenje i izboine, puzei po podu kao na takmienju u vojsci. U meni je rastao neki ritam.
Ve sam i svjesno uhvatio logiku kretanja. Nalazio sam se upravo u estom krugu spirale iju
sam putanju intuitivno birao meu mnogim sobama i hodnicima kruei stalno oko kapelice.
Nisam isputao konopac, no da sluajno ne izgubim pravac, povremeno bih zvao Bebeka.
Glas se probijao kroz mnoge pukotine i uo bih njegov odaziv koji je potvrivao da se vrtim
u krugu.
Sedmi krug i onda kraj hodnika, i novi hodnik koji poput radijusa izravno i otro vodi
natrag ka sreditu.
Minutu kasnije nisam se zaudio kada sam se opet naao u istoj kapelici, kao na nekom
usjeenom krunom balkonu nekih dva metra iznad Bebeka.
Tada sam opet razaznao spiralu. Sakrila se u fresci, a ja zaboravio na fresku! Mislei
iskljuivo na spiralu, nisam je mogao vidjeti. Gledajui iz tog ugla na sliku, prepoznao sam tu
spiralu ucrtanu u oblak. Sada sam jasno razabrao sedam krugova. To nije bila tibetska
mandala. Ne, tu sliku sam ve vidio negdje drugdje. Lagano pazei da se ne posijeem o
stijene, objesio sam se rukama o rub galerije i spustio dolje. Priao sam slici i pogledao
opet nita, obian oblak. Pogledah na sat, bilo je prolo tri sata. to sada? Vratiti se natrag?
Opet sam sjeo i ekao.
Tri sata i trideset minuta u tijelu osjeam neki nemir. Sjedam nasuprot oblaku,
obasjam ga baterijom i onda odjednom, ve poznato zujanje u uima.
Radi li se o istom efektu kao na Himalayi? Nestaica kisika! Visoko u brdima ili
duboko pod zemljom osjeaj vrtoglavice. Zujanje u uima i neki bijeli bljeskovi u glavi.
Usredotoih pogled na sliku spiralnog oblika. Pred oima mi frcaju bijele iskrice, zujanje u
uima postaje sve jae. Da, sve je to posljedica ustajalog zraka i pomanjkanja kisika, ali ipak,
zagledah se u sliku oblaka.
Spirala postaje sve vidljivijom. U glavi mi se sve vie vrti, zujanje je sad razgovjetno,
osjeam u kimi dizanje neke topline. Zatvaram oi. Plaviasti bljeskovi kao da se probijaju
kroz kimu. Negdje u sreditu glave iri se toplina.
Zatvorenih oiju vidim stotine koncentrinih krugova kako se okreu. Iako sjedim,

39

bojim se da ne padnem, no ne otvaram oi. Tijelo se poinje vrtjeti. Hvata me munina,

otvaram oi, oblak na zidu se rastvara. U bojama vidim cijeli niz gustih uma, kao neki
labirint prolaza i izlaza. Munine nestaje. Osjeam neki mir. Neto utjeujue u umi tih
vretenastih kolutia oblaka.
Zaboravljam na sebe, zaboravljam gdje sam. Sjedim uvuen u sliku, ne postojim, kao
da ulazim u sliku. Sve sam mirniji, hvata me neki ugodan topao osjeaj sigurnosti. Ne postoji
nita vie osim sheme na zidu. Krunice, zavoji, apstraktni oblici koji kao da su dio mene. I
onda neko drmanje, tijelo mi se trese, na elo probija hladan znoj. Zemlja se trese, sve se
trese, hvata me strah, zemljotres poginut emo zemljotres! Zvuk vlastitog glasa
odjednom me vraa k sebi. Sve je mirno. Opet ujem kuckanje. Postajem svjestan kapelice.
Bebek jo uvijek kucka, trai otvor u tajni hodnik. Koliko dugo sam sjedio? Pogledah na sat
3.30 manje od minute.
Bebek je uzbuen.
Izgleda da sam neto naao.
Kucka i uje se uplji zvuk. Malo kasnije pijukom razvaljujemo zid. Kamenje prti i
ukazuje se otvor. Brzo razvaljujemo ostatke zida, no nita! Prazan otvor metar i po visok i
metar dubok.
Bebek je razoaran.
Nita, savreno nita.
A to si traio? pitam ga.
Ne znam kae, ali nisam to naao.
Sjeo sam do Bebeka pitajui se jesam li ja neto naao osim to mi se zavrtjelo u
glavi od pomanjkanja zraka. Nisam znao. No za danas je bilo dosta. Pojeli smo okoladu da
vratimo snagu i onda polagan, mukotrpan povratak.
Slijedea tri dana sam sam se sputao dolje dok je Bebek fotografirao sve to je bilo
gore. Pokuavao sam uvijek nanovo prolazei kroz stotine soba, hodnika, stepenica, ali bez
rezultata. Da li je stvarno bilo neega u onoj kapelici sa spiralom? Ne znam. Bebeku sam
ostavio tupi ilet i boicu mlijeka pripremljenu za tu svrhu. Mlijeko se ukiselilo, to nije bilo
dobro, to se nije smjelo dogoditi. No ilet je davao nade. Vratio sam se sam u tu kapelicu i
dugo ispitivao simbole. Jesam li ispravno interpretirao simbole, nisam znao.
Nakon tri dana valjalo je krenuti. No jo uvijek nam je ostao jedan zadatak. Trebalo je
nai Yorgosa.

40

SVIJET I KONTRA SVIJET

Godine 1924, kad su na zboru starjeina pravoslavne vladike izglasale da se povue i

posljednja skupina Grka iz Kapadokije, dvije bratovtine odluile su ostati zauvijek. Turska
vlada se suprotstavila i ti Grci odluie da se preodjenu u Turke, da se grade muslimanima i
da tajno nastave svete obrede. Deset godina kasnije, 1934, taj trik je otkriven i bratovtine su
istjerane. Ostali su samo jo neoenjeni mukarci i starci. Danas se ne zna, gradi li se aica
ljudi koja tamo ivi muslimanima, da li se svi pretvaraju, ili samo neki, ene li se Grci i dalje
ili su ve izumrli?
Yorgosa se tolerira jer je star. Dre ga ludim. Od 1970. godine kod Yorgosa stanuje i
mladi Englez, Bill Farell, koji prouava Kapadokiju, no nita ne objavljuje i sve manje pie.
Sam me upozorio da se s Billom sve tee komunicira i da nije izvjesno hoe li biti voljan i
sposoban razgovarati s nama. No Yorgos je jo uvijek bio lucidan.
Bilo je oko sedam sati uveer kad smo pokucali na prozor zemljane zgrade.
Skoro e pono, svijee dogorijevaju, starac se die i pali nove. U kutu esterokutne
sobe zgren na maloj drvenoj stolici sjedi Bill koji se jo uvijek duri, gleda na nas kao na
uljeze. Starac sjeda pokraj vatre, otvara treu bocu grkog vina to smo ga donijeli iz Atosa.
Starac je davao znakove kao da konano eli govoriti, ustao je, priao krinji u uglu i izvadio
neki rukopis. Umjesto da razgovara s nama, sjeo je uz ugaen kamin i poeo polako itati
naglas. Privukli smo se blie. Bebek je prevodio. Starac kao da je zaboravio na nas,
jednolinim glasom je mrmljao i itao. Tu i tamo Bebek je hvatao tek po koju rije gledajui
me trijeznim, suvislim oima.
Napolju se uju zvukovi noi jo uvijek budni cvrci i po koji krik ptice. Kroz
otvoren prozor struji zrak. Cijelu no priali smo mi. Pripovijedao sam o tome to me dovelo
u Kapadokiju, o namjerama ekspedicije. O mom ivotu. Priao sam o Indiji, o skrivenom
svijetu to ga jo uvijek traim. Bebek je prevodio na grki, a starac nas je tu i tamo sluao,
govorei da mu ne treba prevoditi.
Nakon petnaestak minuta shvatih da od razgovora nee biti nita. Rukopis je bio
prilino debeo i starac se oito spremao itati do kraja. Kako bih izvukao barem neto,
odluih ukljuiti magnetofon. No, pomislih, moda to nije dobro, moda se to ne smije,
moda e to starca uvrijediti. Bebek kao da je pogaao moje misli. Ode do lenrovera i vrati se
s magnetofonom. Starac se nije ni pomaknuo. Bill je bijesno sijevao pogledom, no ipak nije
rekao nita. Kada je Bebek stisnuo taster, stroj je poeo blago zujati. Zagledao sam se u
starca. Koliko moe biti star? Bio je elav, a lice jo uvijek senzualno, kao u satira.
Pohotljive, ve blijede usne i gusta sijeda nepotkresana brada. Nosio je halju kao monah iako
su nam na Atosu rekli da ga u crkvi nitko ne priznaje.
Melodian glas itao je mehaniki, i tek kad sam se zagledao u oi, spazih da ne ita!
Starac je govorio samome sebi. Nakon izvjesnog vremena komedija s itanjem mu je
dosadila, odloio je rukopis, zagledao se u kamin i nastavio svoje mrmljanje.
Kada je zavrio, pozvao nas je u drugu sobu. Tamo, pod svjetlosti svijea ugledali smo
mali oltar i nad njim ikonu crne ene, moda neke crne madone, no madone koja je vie
podsjeala na boicu Kali. Sjedili smo tako bez rijei pod slikom dok je starac sve vie pio.
Negdje oko jedan poslije ponoi bio je oigledno pijan izvalio se na podu, zaspao i poeo
hrkati.

41

Desetak minuta kasnije osjetili smo da nam je vrijeme otii. Natrag u nau jazbinu.
Odluili smo ne spavati. Te cijele noi Bebek je presluavao kasetu, prevodei reenicu po
reenicu. Negdje pred jutro preveo je cijeli tekst i utke mi ga predao. Poeo sam itati
starev tekst.
Van svakog momenta i u svakom momentu nigdje i na svakom mjestu nikada i u
svakom momentu uz ovaj postojei svijet postoji odnosno ne postoji ve nije jo jedan
prisutan kontra svijet. = tom svijetu se ne govori i ne pie jer se pravila postojanja tog svijeta
opiru gramatici, govoru, logici, opisu. Iako u prostoru i vremenu, kontra svijet nije stvaran u
prostoru, on je niz zbivanja. Za predmete kontra svijeta ne postoje imenice poto su stvari
samo tokovi i kretanja. Zbog toga o kontra svijetu ne moemo pravilno govoriti, jer sve to
kaemo o kontra svijetu je la, a kada hoemo govoriti istinu prisiljeni smo lagati. Ipak taj
svijet je tu meu reenicama i njegovi zakoni, njegova estetika javlja se u onom to je
skriveno.
tota je jo priao taj starac. Mnogo toga razumljivog, mnogo nerazumljivog. No
nismo znali koliko je potrebno ili mogue u sve to uivjeti se.
Prva toka naega puta Kapadokija bila je obraena. Idemo dalje!

42

NO U HLADNJAI

Tamna sjena noi prekrila je klanac. Reflektori zakoenog dipa obasjavali su rampu
sputenu preko ceste. Kamo? Nema benzina za povratak, ekati drugi dan i policiju koja e
ujutro nanovo otvoriti rampu? Procijenili smo irinu izmeu stuba rampe i stijene klanca. Da,
bilo je mogue provui se. Desni e kotai upasti u jarak, no za vozilo s pogonom na etiri
kotaa to ne bi smjelo predstavljati potekou.
Polako i paljivo zaobilazio sam rampu dok je Bebek podmetao kamenje ispod desnih
kotaa koji su tonuli u glib jarka. Posljednjih dana, otkad smo napustili Kapadokiju gotovo
smo stalno na putu traei tona odredita svilene ceste. Dok jedan vozi, drugi spava. Zadnji
dio dipa krcat kamerama i opremom postaje najmeka postelja, a padanje u san najslae
iskustvo toga drumskog ivota. Granini prijelaz iz Turske u Iran oko Ararata dio je svjetske
opijumske rute i prvenstveno je pod kontrolom bandita pljakaa.
Bugarski oferi upozorili su nas da je cesta zatvorena preko noi. Zatvara je policija
upravo zato jer turska vlada ne moe jamiti slobodan prolaz kroz ovaj gortaki kraj.
Nekoliko trenutaka kotai su se vrtjeli u prazno, no onda jedan snaan trzaj i dip se
naao na vrstoj cesti s druge strane sputene rampe. Nekih stotinjak metara irok klanac
otvarao se u svjetlosti etiri fara, primajui nas u svoju utrobu. Brzinom od nekih trideset
kilometara na sat klizili smo tiho po krivudavoj, ali kvalitetnoj, ljunkom posutoj cesti. U
tiini noi jedini zvuk bilo je brujanje etiri cilindra naega dipa. Kao i uvijek, vozili smo
bez krova, osjeajui hladan zrak na obrazima i u kosi.
Bijeli mjesec upravo se dizao iza stijene, irei vidokrug, do sada ogranien samo
dometom etiri fara naega lendrovera. Nakon pet est kilometara nau je panju privukla
gomila eljeza. Usporio sam, Bebek je upalio runi francuski reflektor i osvijetlio tamni
predmet. Bio je to prevaljen i izgoren kombi bedford engleske registracije. Svjetlo reflektora
aralo je po lijevom boku osvjetljujui natpis na vratima: Adventure Unlimited London
Istanbul Katmandou Bangkok Sidney. Daleko su stigli, pomislih. Nekoliko metara
dalje, na cesti je leao mrtav ljeinar. Njegov let neto je naglo prekinulo. to moe prekinuti
let ljeinara, mislio sam. Lo obrok?
Klanac je postajao sve ui i nadvite sive stijene prijetile su, bacajui mrane sjenke.
Svjetlei krug snanog reflektora klizio je po tom grozovitom pejzau, tu i tamo otkrivajui
oi rijetkih ivotinja. Sve je bilo tako statino da nas je jedino prtanje ljunka pod kotaima
potsjealo da se stvarno kreemo. U snopu svjetlosti, osim golih stijena otkrili bismo i koji
osamljen ogoljeli bor. Tiina noi na momente bi bila prekinuta jatom ptica preplaenih
reflektorom, koje su nestajale iza klisura, krilima proizvodei zvuk kao da netko u nekoj
mranoj itaonici naglo otvara i zatvara stotine knjiga.
Jo dvadeset kilometara do izlaska iz klanca. Osjeaj straha mijeao se s umorom, gladi
i ei, a postajalo je sve hladnije. to prije van, van iz ovih zidova nalik na stijenke vinske
pree, koje kao da su se lagano zatvarale drobei nas u tekuinu.
Jo deset kilometara. Pojava gue ume i raslinja na stijenama najavila je skori
svretak klanca. Kao da je netko prestao vrtjeti vijak pree i lagano ga odvijao irei stijenke.
Konano, neko svjetlucanje u daljini. Sve jasnije ukazivalo se svjetlo. I onda, klanac
koji naglo prestaje noem odsjeene stijene. Gomila bugarskih kamiona parkiranih uz
osvijetljeni karanseraj i, naposljetku, kraj! Mirno, ne privlaei panju usporio sam, lagano

43

parkirao uz kamione i ugasio svjetla. Proli smo! Pred serajem gorjela je vatra. Na dolazak
izazvao je zanimanje skupine bugarskih ofera koji su sjedjeli uokolo vatre. injenica da smo
bili Jugoslaveni i da smo mogli razgovarati samo je poveala njihovu dobrodolicu.
Kako si bratko? Jesi li iv? Sjedi!
Ima neto specifino u ivotu mornara, ofera na duge pruge i svih putnika. Neka spona
neko tajno saveznitvo. oferi su osjetili da smo putnici profesionalci, a ne tek neki
zalutali amateri. Dok je mehandija nosio dva panja na koja smo sjeli, osjetio sam kako me
procjenjuje onim prodornim pogledima. Bez pitanja naruili smo od mehandije dvije velike
litrene boce turskog diamond piva i ponudili ih cigaretama.
Pa to vam bi bratko da ste po noi ili kroz banditsko podruje?
Slegnuli smo ramenima.
Eto tako.
Ponudili smo i mi njih ljivovicom i onda su poele tipine prie moreplovaca svjetskih
drumova. Prie o prigodnim restaurantima, stanjima na cestama, politikim problemima.
Ah Turci, uzdisao je Komarov. Stalno problemi. Uhvate te kad se penje uz
brdo. Daj cigarete, daj ovo, daj ono. Ako su djeca, da par cigareta i okolade, i vozi. Ako ne
da, uhvate te opet na slijedeem zavoju, porazbijaju stakla i reflektore. Ako su odrasli, onda
daje kutije cigareta. Ako ne da, srue ti s litice stijenu na kola dok se serpentinama sputa
dolje. Naravno, to su sve normalne prilike i normalni ljudi. S banditima je druga pria. No,
zato ne vozi nou.
Svi ti oferi nosili su hrpe jeftinih cigareta, bonbona i pornografskih asopisa za
carinike. Otkuda Bugarima ti asopisi, pitali smo se. Specijalni uvoz ministarstva za transport
namijenjen oferima upravo za takve svrhe.
to ti vrijedi objanjavati pakistanskom cariniku da u Bugarskoj nema ,,Playboya.
Stvori ga, to je njihova logika, i eto sada ga imamo, ree Komarov pokazujui na hrpu
jeftinih njemakih pornografskih magazina.
Za jelo smo naruili pilav i teletinu. Tu smo prvi puta dobili pravi pilav! Onu dugu
bijelu iransku riu s ruiastim vrhovima, savreno skuhanu, s ukusnim umakom i nejestivim
komadima stogodinjeg pijetla. Dok smo jo jeli, priao nam je gazda traei po dolar za
strau.
Kakvu strau? pitao je Bebek mislei da nas mehandija izigrava.
Pokazao nam je na pukom naoruanog ovjeka u sjeni kamiona. Nismo mu vjerovali.
Svaki po dolar, a bilo je prisutno dvadesetak ljudi!
Za dvadeset dolara ja u drati strau izjavio je Bebek.
Ne kompliciraj i plati! nervozno je uzviknuo bugarski ofer. to misli, da bilo
koji od nas ne bi straario i za pet dolara. To je tako, plati i uti.
Platili smo utei, pojeli i vratili se vatri. Uz vatru Bugari su nagomilali stvari od
vrijednosti koje su mogli izvaditi iz kamiona.
Kuda s time? pitao sam.
U praznu hladnjau.
A straa? upitah.
Kakva straa! Mi plaamo porez da nam gazda ne izree gume. to se tie hladnjaa,
nee ih ukrasti. Gazda eli na promet. Naa vlada, u principu, intervenira za svaku
hladnjau. Inae bismo ostali bez ijedne.
Problem je rijeio Komarov. Spustio je rampu na hladnjau i utjerali smo lendrover u
veliko tijelo prazne prikolice.
Najbolje vam je tu i spavati, barem ete imati mira. Popuili smo jo nekoliko
cigareta, popili pivo i nestali u utrobi mrane hladnjae zatvarajui vrata i lijegajui uz dip.
U toploj, zatvorenoj prostoriji, osloboeni strahova spavali smo kao u kolijevci sve do
kasno ujutro. Ni nama a ni Bugarima nije se urilo iz ove oaze relativne sigurnosti.

44

Slijedio je bogati doruak, gusti turski jogurt, burek, kava, cigarete, pozdrav Bugarima.
Lendrover smo postavili opet na tlo i zagrabili prema Iranu.

45

PUTOVIMA ALEKSANDRA VELIKOGA

Napor putovanja i vjeiti zvuk kotaa hipnotizira mozak. Odletjeti avionom u realnost
prethistorijskih gradova Anatolije nije mogue, ali poi do njih polako, koturajui se po
zemlji, nije nezamislivo.
Tisue prevaljenih kilometara, stotine udnih zvukova i mirisa, suptilnih promjena boja
i hipnotiko djelovanje ceste to stalno mijenja zvuk, dovodi do psihikog razmekavanja.
Duge noi, neprospavane pod vedrim i mranim nebom, slaba ishrana, sve to utjee na
nas.
Mozak istreniran da prima i shvaa zbilju na srednjoevropski nain, u duhu dvadesetog,
industrijskog stoljea, iznenada iskae iz kolosjeka i hvata logiku druge zbilje, ulazi u ritam
drugih kultura, hvata taj nepromjenjivi ritam Istoka.
Duboki podritam koji neprestano kuca u svom tempu. I onda Asirci, pa onda Hetiti.
Asirci, Hetiti, Frigijci Urarta. Imena iz udbenika ili predstavnici kultura koje vie ne postoje
ili moda ipak postoje. Kameno doba, bakreno, eljezno, pa sada plastino! etiri yoge
indijskog simbola, povijest ovjeanstva je povijest svakog ovjeka. Svi mi, kao embrio u
utrobama majki prolazimo cijelu povijest. Shvaanje sadanjosti zahtijeva shvaanje
prolosti.
Kako ih obuhvatiti, nai im zajedniki faktor ako ne u ritualu. ivot je tim ljudima bio
ritual. To su bile kulture ispunjene religijom i mistikom. No, kakvom? Malo se zna o
pojedinostima, miljenja se razlikuju. Ali negdje u tim reljefima osjeamo da su svi ti narodi
pripadali onoj jednoj prareligiji koju samo nasluujemo.
Odjeci relegije koja se rasprostirala cijelom Azijom jo i danas se uju u plesovima
sjevernoamerikih Indijanaca, u naricanju meksikih Maraija dok kliu ,,a ja ja ja jai, pa i u
ijujukanju slavonskih etalaca.
Bila je to religija prije bogova, religija u kojoj su se slavile osnovne sile kozmosa:
plodnost, toplina, raanje, umiranje. Religija golih sila i poklonstvo suncu, mjesecu, moru i
vjetru. Bila je to religija prije idolatrije, prije amanizma, mnogobotva. Religija prije religije,
koja jo ivi samo na Melaneziji i dijelovima June Amerike.
Vozei se Anatolijom putnik primjeuje da je to zemljahotel, zemlja kroz koju su svi
proli ostavljajui za sobom trag. Povijest Anatolije povijest je naroda. Nastanjena od
pamtivijeka. Most izmeu Evrope i Azije, oduvijek u upotrebi. Tu negdje stolovali su stari
Hetiti meu prvim Indoevropljanima. Protjeravi Asirce nekih 1700 godina prije nae ere,
stvorili su dravu od Sredozemnog mora do Eufrata i Tigrisa.
Ratniko sveeniko pleme, kroz nekih tisuu godina izvodilo je svoj religijski
osvajaki ritual pod vodstvom kraljevasveenika.
Ujedinjeni pod Labarnasom prodrli su u Mezopotamiju i ruili babilonsku dinastiju
1600. godine prije nae ere. U najveoj bici stare povijesti na Kadeu su 1285. g. pr.n.e.
potukli faraona Ramzesa II. Nakon razmjene keri hetitskog vladara Muwatalisa i faraona
Ramzesa, potonji podigne u sjeanje na krvavu bitku veliki obelisk u Karnaku, onaj isti to
danas krasi Istanbul.
Hetiti ostavie klinastim pismom ispisane zakonike, u 200 zakona razraen porezni
sistem, drutveno i vjersko ureenje i tota drugoga. Bili su suvremenici Trojanaca na
zapadnoj obali, no kulture su im bile potpuno razliite. Padoe Hetiti, dooe Frigijci i

46

prisvojie anatolijske prabogove, azijsku boicu plodnosti koja se od neolita pojavljuje u

razliitim oblicima, da bi se kod Frigijaca zvala Cibela. Njoj u ast, toj Velikoj Majci od koje
smo svi potekli i kojoj se svi vraamo, izgradie ,,grad Velike Majke, ili grad Mide, onog
istog Mide iz legende, koji je dodirom sve pretvarao u zlato. Teak mu je bio ivot, usprkos
bogatstvu i prelijepoj eni. Ponudio je svoj pri jesto delfijskom proroku koji ga nije htio uzeti.
ivot je sebi oduzeo svojom rukom.
Svjei val zraka s obale podsjea nas da je ba tu rijeka Kizlirmak Halis, ona ista koju
je preao prebogati lidijski kralj Krez, kojemu je Pitija rekla: ,JPrekorai li rijeku Ilalis,
unitit e veliku dravu. U elji da to i uini, krene Krez preko Kizlirmaka llalisa, bude
poraen i tako uniti veliku dravu, svoju vlastitu.
Pred iranskoruskoturskom granicom ustremilo se gorje Ararat. To je ono gorje na
koje se, prema Bibliji, spustila Noeva arka ije je komade, navodno, nala ekspedicija
francuskog arheologa Valuna, kojega ubie lokalni gortaci, kao to su ubili sunarodnjaka
mu, arheologa Schultza. Ovaj je takoer, ne tako davno, u divljini Ararata otkrio ostatke stare
drave i kulture Urarte. Danas tu ive Kurdi, Azerbeanci i gortaki razbojnici tu je
centar verca i otpora vladi.
Danas ta ogromna planina ostaje neistraenom, to zbog zime, visine, kie, uma,
snijega, to zbog divljih ljudi. Mojsije je govorio o velianstvenim palaama. Zna se, tu su
negdje ograeni vrtovi i dvori kralja Ara, ljubavnika prelijepe Semiramide.
Prolazimo tim gudurama, lendrover breke, a povijest pripovijeda. Ljudi se trude
povezati sva nepisana i pisana svjedoanstva. Razilaze se u verzijama, ali istina je da su te
civilizacije postojale, da su stvarane i unitavane, sto ili dvjesto godina prije ili poslije, tko bi
tono znao, ali uvijek je zanimljivo znati da su postojali, stvarali, ivjeli.
Tu negdje smjestili su se gradovi mone drave Urarte to se prostirala velikim dijelom
Azije, sve dok ih nije unitila i rastjerala asirska mo.
Doli su s obale Kaspijskog mora, zaustavili se u Armeniji i osnovali grad Van. Do
vrhunca moi dooe oko 8 9. stoljea prije nae ere, zavladavi zapadnom Sirijom,
Mezopotamijom i dijelom Anatolije. Za razliku od Hetita, jezik im nije bio indoevropski, a ni
semitski. Pismo im bjee klinasto, nalik asirskom. Ali ipak, preivjeli su ti Ararani, dananji
Armenci, uspjeli su se odrati bez zemlje i drave, jedinstveni u nekom duhu i jo uvijek
aktivni. Sve te predreligije i predcivilizacije zavrile su kao nekom eksplozijom. Poput
zvijezda koje se u zadnjoj epohi svog ivota rasprskavaju u svemiru, stvarajui nova tijela i
svjetove, tako se minijaturna Grka rasprsnula oplodivi cijelu Aziju i Evropu.
Kultura se poznaje po smrti. Bolesne kulture zavravaju kao Rim, sadistiko seksualnim
ekscesima to se javljaju i u dananjoj zapadno industrijskoj kulturi. Zdrav organizam umire
kreativno, kroz oplodnju drugih.
Tako je to bilo i u Anatoliji sve do dolaska mladog, nezaustavljivog, nepobjedivog
Aleksandra, gospodara dvaju svjetova, Istoka i Zapada, vladara Makedonije, faraona, sina
boga Amona. Pouen od svog uitelja Aristotela, rijeio je enidbeni Platonov broj, to je
simboliki znailo rezanje gordijskog vora. Aleksandar je razbio zidove staroga svijeta kako
bi nastupio novi svijet.
Razbio je himen Istoka i Zapada, zid koji je onemoguavao protok roba, ideja i energije,
uspostavio je prirodan tok odnosa izmeu Istoka i Zapada. Gospodar dvaju svjetova, kako bi
sam sebe nazivao, tvrdio je da vidi dvije strane svega, sa svoja dva oka razliite boje
zelene i plave.

47

SUSRET S KURDIMA

Uli smo u Iran u potrazi za starim carstvom i tragovima Aleksandra, traei Darija,
mudraca Zaratustru i druge mrtve, a nali smo iv narod, tih i miran, uhvaen u vrtlogu
dogaaja koje ne mogu shvatiti i za koje nisu krivi.
Ve dva tjedna nalazimo se u Iranu. Danju sve zatvoreno. Ramazan vjernici jedu
nou iza zatovrenih vrata, a navjernici to je njihov problem. Tako je u gradovima.
Urbano stanovnitvo u valu histerije, demonstracija, trai neku katarzu, neko ienje,
pranjenje. U neku ruku moe ih se shvatiti. Lako je bilo ivjeti rentijerski od prodaje nafte.
Lako je bilo kupovati famozne projekte, nuklearne elektrane i fontane. Troio se i bacao
novac akom i kapom, kupovalo se sve naj, naj... najbolje TV stanice, najbolji telefonsko
telegrafski sistemi, najbolji kamioni, autobusi, automobili, avioni... No, uz amerike rakete i
elektrane, dolazili su i ameriki tehniari, dolazila je i kultura ColaCole. A uza sve to veliki
dio naroda je nepismen, nesposoban voditi ekonomski mehanizam izgraen u duhu strane mu
kulture. I onda, reakcija. Naviru strasti sa svim ekscesima koje takve situacije donose.
Nekome naviknutom na rentijerski ivot nagli prelaz, trzaj u realnost nije lako i
bezbolno prihvatljiv. Iran trai izgubljeni identitet, zato se trza, trai povratak povjerenja u
svoje vlastite snage, svoju vlastitu kulturu, a tu se pojavljuju i manipulatori ljudi gube dodir s
realnou i dogaaju se stvari koje ispunjavaju stupce svjetskih listova.
Ali taj Iran nije bio Iran koji nas je zanimao. Ve tri dana ekamo u Tabrizu, u
poluizgorjelom hotelu sa simbolikim imenom Feniks. Izabrali smo ba prave zemlje i
pravi trenutak za filmove. Iran u vrtlogu revolucije i rata, a mi snimamo istinu o ovjeku?!
Drugome vi to! govore nam jo od Turske.
Ali kud ba u Azerbajdan, kud ba meu Kurde? pitaju. Hoete kulturu?
Vozite u Perzepolisi snimajte trijumfalnu kapiju...
Dosta nam je i Taj Mahala i Eiffelovog tornja i Akropolisa. Objanjavam golobradom
arheologu Rezi da su sve te graevine ve postale sterilnim simbolima, tisuu puta
snimljenima, koji nas proganjaju s milijuna razglednica do te mjere da smo svi ve
ravnoduni.
Valja uhvatiti sr iranske povijesti i kulture kroz prikaze tradicionalnoga peenja kruha,
kroz gradove i spomenike koji nisu turistike razglednice.
Ali kud ba u Azerbajdan? pitaju nas. Mue ih ti Kurdi.
elimo ii u Taht iSulejman gdje je, navodno, roen Zaratustra. elimo snimati
te prazne i naputene dvorce i hramove poklonika religije bez boga. Htjeli bismo kroz te
ruevine uhvatiti neku filozofijsku nit koja je formirala kulturu Irana prije najezde Arapa.
Au, kakljive ideje ape Reza i nikako da dobijemo dozvolu.
esti dan u Tabrizu. Kreemo u cik zore, naravno, bez dozvole, bez vodia, kao i do
sada, kao i uvijek, pravac brda Azerbajdana. 150 kilometara izvan Tabriza skreemo
lijevo i silazimo sa ceste. Do Zaratustrinog rodnog mjesta i svetog naputenog grada moe se
samo konjima, eventualno dipom. Samo takva mjesta nas zanimaju.
Slijedimo mapu Japanca Kaija, koja e se ve isti dan pokazati netonom. Deset
kilometara nakon silaska sa ceste cijeli se ugoaj mijenja. Histerija i kaos kao da su rukom
odsjeeni. Evo nas u stvarnom Iranu. Prolazimo kroz sela, ljudi mau, pozdravljaju nas.
Jest Ramazan, ali ne za putnika stranca, rekao je Muhamed, a ti ljudi iz Kurana stvaraju

48

politiku. Stojimo, vide da smo edni i gladni, dolazi hrana i pie. Platiti? Niti govora!
TahtiSulejman, gdje je? pitamo.
Ne znaju, vozimo dalje. Podne je, ulazimo u planine, cesta nestaje, no mi dalje
slijedimo mapu. Sve je pod kontrolom, uvjerava me Bebek, dok mi se u mislima pojavljuje
prva sumnja. Sela vie nema, imamo jo nekoliko kanistera benzina i nastavljamo vonju.
Oko nas plaviasto purpurne planine, kao plameni valovi nekoga debeloga oceana.
Raslinje je rijetko, ptica i ivotinja malo. Izmeu valova planina smjestile se plohe obraene
zemlje, dakle, tu se ivi i radi.
Sputa se veer. Pri vrhu sedla planinskog lanca pojavljuje se nekih stotinu magaraca.
Siva im se tijela tresu u ritmu, dok se ljeskaju poput neke velike zmije hvatajui zadnje zrake
zalazeeg sunca. Zaustavljam dip, viem: Divno!, grabim kameru i snimam.
Uskoro smo na vrhu. Sunce zalazi i cijeli pejza kao da govori u duhu Zaratustre:
ujte i poujte ljudi, ene, vi koji ste blizu i vi koji ste daleko, govori vam Spitana
Zaratustra, sluga vjene svjetlosti. U uima kao da ujemo Rikardovu muziku dok kamene
planine bljete u sumraku. Snimam rolu za rolom, viui:
Divno, divno! Daj jo jednu kutiju!
Spavamo u nekoj spilji i drugi dan nastavljamo put. Sputamo se niz brdo i opet smo u
ravnici. Negdje u daljini uzdie se neko golemo gorje. Opet konzultiramo kartu i
pretpostavljamo da je to gorje, ustvari, ono koje se nalazi na toj nerazumljivoj japanskoj karti.
Opet vozimo cijeli dan. Gorje raste, vrhovi mu nestaju u oblacima, no nikako mu prii.
Nemam dobar feeling govori Bebek. Ovo je sve prestravino za Zaratustru. to
bi taj mudrac radio ovdje, u tim jezivim planinama?! Prije emo nai Babu Rogu nego
Zaratustru.
No ja inzistiram. Uhvatio me neki udni poriv, ne mogu natrag. Planine se stvarno
doimaju stravino. Tek drugi dan pristiemo do podnoja.
Pred nama mrke surove klisure, obrasle sivim raslinjem i umom. Oko svega neka
teka, depresivna omaglica, kao oblak surovosti i neprijateljstva.
I tu, dok smo stajali pred tim stravinim brdima, te oklijevali krenuti u te gudure u
kojima vlada zakon puke divljih Kurda, pomislih na legende o Enkiduu i Gilgameu te se
latih pjesama iz starih zapisa.
Divlji stanovnici gudura i planina napadat e i unitavati plodove i kulturu Babilona,
sve dok Gilgame i Enkidu ne rijee tajnu skrivenu u tim planinama. Prilaz njima uva
vilenjak Humbaba. I kako kazuje drugo pjevanje epopeje s ploe o Gilgameu, boica
stvaranja i raanja Arura odlui da mudrome Gilgameu stvori prijatelja da ga prati u divlje
krajeve.
Arura opra sebi ruke, glinu ostrugne i baci je i stvori Enkidua. Enkidua, divljeg sina
prirode, jedna razuzdana djevojka zavede da doe u Uruk, gdje se on i Gilgame sprijatelje. I
dok Gilgame i Enkidu po planinama trae zaaranu umu, njihove majke, Arura i Rimat
Belita, mole da im vrhovne sile blagoslove sinove koji dalekim putovima idu u borbu protiv
stranoga Humbabe, da ga ubiju i da istrijebe sve zlo u zemlji.
Na svom putu nailaze na zastraujue ali prekrasne planine, ispunjene cedrovim
umama. Dive se postojbini bogova i uju gromoglas Humbabe. Zastravljeni su, boje se. No,
Gilgame razjanjava da su sve te ume i planine Humbaba.
Uzimam tekst u ruke i naglas itam etvrto pjevanje babilonske knjige Ahmenida:
Zariknu nebo, zatutnji zemlja, dan se ukoi, tama iz njega skoi. Zabljesnu munja,
oganj se zapali...
Humbaba je pobijeen. Junak isti oruje, kiti se sjajnim odijelom i stavlja sebi krunu
na glavu. Tako je krasan da ga i sama boica Itar eli za dragana.
Bebek slua, prola ga lijenost i apatija. Spreman je da juri bilo kuda.
Na Armagedon ako treba, stari! vie.

49

Pali auto, daje gas i tjeramo gore. Sputa se magla, kotai se skliu. Dip stenje od
muke dok se penjemo uz korito rijeke.
Na Armagedon! ponavlja Bebek.
Daje jo jai gas dok no polako pada.
Mrak je. Nigdje puta niti staze. Palimo pomoni reflektor. Opasno je voziti, no gladni
smo, strah nas je vukova i bandita, traimo selo. Hodam prvi, biram neku stazu, a Borna iza
mene lagano vozi.
Izlazi mjesec, skoro e pono i konano u daljini svjetla! Uskaemo u dip i paljivo
vozimo prema svjetlosti.
No, dobrodolice nema. Uli smo u kurdsko selo, a Kurdi ratuju. Vojno vozilo, dip sa
specijalnim reflektorima ulazi u selo! Zaboravili smo razmotriti stvari iz kurdske perspektive.
Te seljake, muslimane, koji za vrijeme ramazana nou kuhaju i jedu, hvata panika. U tren oka
sve se isprazni, nesta naroda, samo osamljene vatre jo tinjaju, kripe pritvorena vrata neke
tale.
to sad? Shvatili smo nau greku.
Gasi reflektor kaem.
A to ako ugasim, moda pripucaju? Sada kad nas ve dre vojnicima bolje da se na
taj nain izvuemo.
aramo reflektorom, buimo, zujimo gasom u leru i tjeramo to prije van. Iza nas
prati svjetlo nekog vozila.
Jurimo kroz no zaboravljajui na klisure. Dolazimo do litice planine, dalje vozilo ne
moe. Okreemo se, slijede nas, zakljuujemo, pale se svjetla. Pribliavamo se, emu?
Gasi svjetla! viem. Ne gasi, pali! Vozi lijevo, vozi desno, gasi, pali, stani,
vozi!
Gasimo svjetla i naslijepo vozimo u ikaru, dip propada u neku rupu.
Iskaemo, bacamo granje po dipu, utravamo u potok i skrivamo se, svjetla promiu.
Strepimo kao zeevi u bunju. Pored nas prolazi traktor arajui reflektorom. Ne vide nas,
odlaze.
Iscrpljeni traimo gdje emo spavati. Posvuda mokro movarno tlo; nalazimo malu
suhu istinu. Sruimo se na zemlju, no san ne dolazi.
Nakon nekoliko nervozno popuenih cigareta mjesec probija oblake. Borna die glavu i
zuri u tamu. Slijedim mu pogled. Nekoliko metara dalje od nas, nekih dva metra visoki stolac,
a na njemu ukoen kao kip ovjek.
Nepomino sjedi i zuri u nas, mi u njega.
Duh Humbabe kaem.
Ne, Zaratustre apue u ali Bebek, da blokira strah i ok.
Gledamo tu pojavu, ona nas, i na koncu skupljamo hrabrost i prilazimo.
Kako ste? pitam na jeziku urdu.
Nekih pet minuta kasnije konano uspostavljamo kontakt. Radi se o starcu koji neto
uva. Ne pokazuje neprijateljske namjere. Preumorni smo da bismo tu neto objanjavali ili
da bismo shvatili to on to radi i pripovijeda. Odlazimo natrag do pokrivaa. Sve nam je
svejedno, hoemo samo spavati.
- Sinat, sinat starac jo uvijek uzvikuje, no nama je svega dosta, padamo u san. Ta
no bila je puna iznenaenja. Negdje pred jutro sanjam da oko nas jau Indijanci na konjima i
uh topot kopita u galopu. U nekom polusnu shvatih da je taj san vezan uz neku zbilju.
Paljivo privirujem ispod pokrivaa.
Oko nas ukrug naoruana skupina Kurda, pokazuju na nas, jau i ute. Jau uokrug po
movarnom tlu, no ne zalaze na nau istinu. Tiho govorim Bebeku:
Stari, budi se, frka je.
Bebek guna, guram ga nogom.

50

Stari, opkoljeni smo.

Borna polubudan ne registrira moje rijei. Ne diui pokriva guna:
Pusti me spavati!
Stari, frka je.
Konano me shvaa, no i dalje mrmlja:
Evo ti gan u torbi od kamere. Rjeavaj.
Stari, ima ih deset i nose oruje dalje ja svoje.
Hou samo spavati, nita me se ne tie.
Ta reakcija bila je, izgleda, pravi odgovor. Moda je ba to bio jedini nain, pokriti se
preko glave i zaspati, tako umorni. I na mene pree ta ravnodunost. Spavati, spavati i neka
bude to bude, pokrih se po glavi. Utonuh u san i konjanika nesta.
Sunce je ve visoko. Diem se. Bebek spava kao zaklan. Nikoga nema, ni konjanika, ni
starca, samo ta stolica na drvetu. Ve sam poprimio istono shvaanje ivota i ne trudim se
analizirati to se dogodilo. Slaem pokriva, spremam stvari kad ugledah zmiju. Dignem
kamen, zgnjeim joj glavu i nastavim pakirati. Eto ti druge, opet diem kamen, no ugledam i
treu zmiju. Proetah se uokolo i shvatih da se ovdje radi o zmijskom trgu, odnosno pici ili
korzu. Odjednom shvatih zato je stari sjedio na dvometarskom stolcu, zato su Kurdi jahali
uokrug. Budim Bebeka.
Stari, briimo odavde, ovo je neki zmijski majmunjak.
Bebek se panino die i briemo.
Poslije smo analizirali stvar. Stari na stolcu dri neku strau ili neto uva. to i zato,
nismo ustanovili. Na stolcu je zbog zmija. Kurdi su vjerojatno doli i ustanovili da nismo ni
vojska ni revolucionarna garda. Poto se nije radilo o banditima, ve o normalnim Kurdima,
nisu imali razloga da nas napadnu, i otili su. Stari nas je upozoravao da je tu neko zmijsko
sredite, i to bi bilo sve. Danas mi se ini kao neki san.
Za dana uosmo u kurdsko selo. Ljudi gostoljubivi, nasmijani, a poglavar nas primi u
svoju kuu. Njegovi smo gosti, asti nas svime to ima. Kod njega provodimo no.
Zanimljiv je taj ivot gortaka. ive u tim, od blata sazidanim kuama , ive kao prije
tisuu godina. Ta gorja oduvijek bijahu postojbina nekakvih buntovnika i pobunjenika. Od
starih vremena tu se skrivaju ljudi koji se na neki nain ne slau sa svijetom. Za razliku od
onih iz Kapadokije, koji su samo htjeli da ih svijet pusti na miru, ovi, u ovom gorju, ne daju
ni drugima mira. Razne civilizacije iz doline ve milenijima pokuavaju pokriti to brdsko
stanovnitvo ali, ruku na srce, niti im brani ne ostaju duni. Od pamtivijeka na sudbinu i
kulturu naroda iz ravnice Perzije, Mezopotamije, Babilona i drugih utjecali su ti gortaki
narodi iz Iranskog gorja.
Kao i sve na svijetu, i ti gortaci imaju svoju historijsku funkciju i pojavljuju se u
razliitim oblicima, u razliitim zemljama.
Na debele krave, pie Platon okomljuju se ilavi vuci s brda. Zato preporuuje
Ateni da se ne oslanja samo na trgovinu, plaeniku vojsku i lukavu politiku, jer e im se
dogoditi ono to se deava svakome tijelu ije salo privlai poglede gladnih.
Iz babilonskih spisa vidimo koliko su straha ulijevali ti gortaci, ije su periodike
eksplozije krvlju natapale doline.
Tu u Kurdistanu, uz ukusnu ovetinu i kajmak, Bebek je zaradio dizenteriju to ga je
muila nekoliko dana. Blijed kao krpa leao je uz naega domaina, dok sam ja zdrav kao
dren jurio za djecom, snimao nebo i na Bebekovo uzastopno polujalovo inzistiranje snimao i
lijepe Kurdistanke.
U Taht turisti ne idu jer se cestom ne moe doi. Arheolozi, ako idu, dolaze s vodiem i
ekspedicijom, na mazgama i konjima. U zemlju Zaratustre moe se, navodno, ui i dipom,
ali kako i gdje?
Pa tamo nema ionako nita osim oblaka, lijepih sunevih zalaza i neto ruevina

51

govorila je djevojka u turistikom birou. Poite u Perzepolis, tamo su divne graevine,

trijumfalne kapije, tamo su hoteli i aerodromi.
No ne putuju svi da bi vidjeli uivo turistike razglednice. Valjalo je snimiti ulaz u
jednu drugu svijest. Zato putnik luta u tom bespuu, zastajkujui u selima i pitajui:
Zardu zoraster arak kodta? Gdje je Zaratustrina zemlja?
ovjek trai Zaratustru, a nalazi iv narod, topao i ugodan. Tu, u tim ljudima, u tim
selima, skriva se jo uvijek duh toga proroka. U zemlju Zaratustre ne dolazi se kao u Pariz ili
u Be, vlakom. Nigdje u Iranu ne pie: Odavde poinje zemlja Zaratustre. No, lutajui tim
planinama, traei mu rodno mjesto, putnik najednom shvati daju je naao, da je ona ve tu.
U zalazu sunca istinski je doivljaj te zemlje. Raaju se misli, nadolazi ta zemlja, izlazi
sama od sebe. Misli se formiraju same, kroz oblike tih kua, kroz ritam hoda magaria.

52

ZARATUSTRA

Tu, u Iranu, u Azerbajdanu budi se stari prorok i govori. Njegove rijei nastaju u
strujama vjetra, pjesme njegove pjevaju hitre rjeice. I ori ta muzika i otkriva svima koji ele
uti i sluati.
A sluali su mnogi, u dalekoj Njemakoj uhvatilo je uho poluludog Nietzschea. Nekog
purpurnog sumraka uhvatio je taj prorok Rikarda Straussa, stresao i rekao: Veeras hvataj
moju pjesmu. Strauss se uhvatio pera, sjeo i biljeio note dok je govorio vjeni Zaratustra.
Traili smo taj zaboravljeni ritam, tu svijest svijeta koji je umro. Staru svijest, onu istu
koja kola u krvi banatskog seljaka, koja se crveni u zagorskom vinu, ljeska pod veslom dok
barka lomi mjeseinu na Jadranu.
Putnik uje te zvukove koje je sluao Strauss, osjea logiku stare filozofije, znajui o
emu je pisao boemina Tin dok je tumarao Sofijinim putem u Zagrebu.
I onda, putnik voen nekom nevidljivom rukom, bez vodia, bez instruktora nastavlja
put i u daljini puca pogled na mrtvi grad Zaratustrin grad.
Tko je bio taj Zaratustra koji nam govori kroz zalaze sunca, bastani rituale i glazbu?
Rodio se tu, u Azerbajdanu, neki kau, 657 godina prije Aleksandra. No detaljna
ispitivanja potvrdie da se ne zna ni kada ni gdje.
Filozofi nas uvjeravaju da mu je stih i jezik star barem tri i po tisue godina, a Boyce ga
smjeta u 18. st. prije nae ere. Zapisi o njemu pojavljuju se tek u petom stoljeu prije nae
ere, a njegov znak, krilati disk sunca, postaje slubenim simbolom Darija i cijele Perzije u
estom stoljeu prije nae ere. No, taj nam znak nije nov, nailazili smo na taj krilati disk i u
Egipana. Vidjeli smo ga i na asirskim spomenicima. Krasio je hetitske i sumerske ploice, a
pojavljuje se i u Kapadokiji.
Bio je prorok nove svijesti. Stara svijest svijest boice plodnosti i kozmikih sila
nestala je s Urartom, Frigima i Humbabom. Doli su bogovi i duhovi, deve i hure. poele
su krvave rtve i obredi primitivna religija oboavanja predaka, faraona, praznovjerja i
idola.
Tu negdje, u tim planinama rodila se ideja o jednom jedinom vrhunskom principu,
apstraktnom i lienom svega mistinoga. Princip dobre misli Vohu Mano princip
vjene mudrosti.
U Zaratustre nema ni duhova ni vjetica. Postoje samo dva apstraktna principa. Dobar
koji je jedino stvaran i realan, i zao koji je tek iluzija i kojega e ovjek u toku svoje
historijske borbe za bolji ivot konano pobijediti i ispuniti svoju svijest samo lijepim i
plemenitim.
Dok je ak i Grcima ovjek bio samo igraka bogova, kojima je trebalo udovoljiti
rtvama i molitvama, Zaratustra uklanja pasivnu ulogu ovjeka, uklanja rtve i daje ovjeku
uzde u ruke da sam odluuje to je dobro, a to zlo.
Kao i svaka velika misao i ta Spitame Zoroastera ubrzo je pala u ruke vjetih silnika
koji su iz filozofije nainili dravnu religiju i koristili je da bi realizirali vlastite ciljeve.
Na svijetu kao da nita nije novo, sve je ve bilo. Svakakvih naroda, kultura,
civilizacija, filozofija i vjera. Narodi stjeu materijalna i teritorijalna dobra. U dobru se
uzohole, izoblie. Monici manipuliraju ljudima i religijama. I po nekom zakonu prirode, od
nekud se pojavi netko da podmetne svoja lea za dobrobit ovjeka.

53

Davno prije Krista, u starom obitavalitu Arijana pojavio se takav prorok. Grci su ga
zvali Zoroaster, a njegov narod Zaratustra. Klasinim Grcima i Rimljanima bio je dobro
poznat.
Legenda kae da je Zoroaster bio boansko bie. Njegov aneo uvar za slube boje
ue u sveenika, a u isto vrijeme nebeska zraka ue u njedra djevojke. Sveenik oeni
djevojku, a zraka zarobljena u djevojci utjelovi se u zemaljskom liku Zaratustre.
Kau da se Zaratustra, ugledavi ovaj svijet, glasno nasmijao i zdravim smijehom
otjerao zle duhove. Mjesto roenja moda je Taht, a moda Rhaga, a propovijedao je u
Mediji i Iranu. U poznoj dobi ubijen je u gradu Balku. Odrekao se zemaljskih dobara i
obitelji, ivio i razmiljao u samoi hranei se mlijekom i voem. Samodisciplina i zdrav
nain ivota dali su mu fiziku snagu i otpornost. Profinjenost duha i senzibilnost omoguili
su mu da promatra prirodu i ljude koje su razvlaili i muili vladari i bogovi. Jednostavnost,
razboritost i ljubav prema ovjeku bila su njegova obiljeja. Svoje duboke misli i ideje
smiljenom jednostavnou prenosio je na ljude.
Neko, kao i danas, kvazi filozofi, morbidni i dekadentni, punili su glavu narodu svojim
nerazumljivim tabuima. U poetku su ismijavali i osuivali njegovo uenje i njegov
idealizam. Borio se za kraljevstvo boga istine i potenja na zemlji, a protiv zla, lai, grijeha i
iskuenja. Pobijedio je zahvaljujui uzvienosti ideja koje je iznosio uvjerljivo i s puno
dobroudnog strpljenja. Veliki prorok traio je i naao prosvjetljenje za narod u obliku
Svevinjeg dobra Ahura Mazde. Od Ahura Mazde ili Ormuzda primio je knjigu znanja i
mudrosti Avestu. Avesta kae: Od neprijatelja uini prijatelja, od poronog napravi
krijeposnog, a neznalicu naui da ui.
Cilj mitova i drave jest njegovanje morala. Borba dobra i zla trajat e 12 000 godina i
bit e tada kraj svijeta. Prema Avesti, Ahura Mazda je stvarao svijet 365 dana. Prvi ovjek
zvao se Meshia, a ena Meshima.
ovjek je izloen iskuenju. Zao duh u obliku nemorala, pakosti, lai i svih drugih
poroka vreba na ovjeka. Plemenitim djelima i asnim radom ovjek se moe oduprijeti i
postii vjeno savrenstvo.
Postoji zapisana ispovijest grijeha prema Avesti: Vjerujem u milost i u krijepost boga i
za grijehe koje sam poinio prema ocu, majci, sestri, bratu, djetetu, eni, roacima,
prijateljima, ako sam ih obmanjivao, prezirao i varao, molim oprotaj. Udijeli mi, o Boe,
razum da kroz predani rad steknem istou, zlom neokaljane duh i tijelo.
Tko stjee naklonost Svevinjeg Ahure? Onaj tko svoj posao vri savjesno i drugom ne
ini zlo, kae Avesta Gata. Ti najstariji perzijski izvorni spisi, tvrdi dr Mller, sadre osnove
razumnih, jednostavno izraenih moralnih kodeksa koji vrijede u svakom vremenu i prostoru.
Vrijeme, kae Avesta, jest ivot, i ne smije se tratiti uzalud. Ono se ne moe ni kupiti ni
prodati. Vrijeme ispunjeno radom donosi dostojanstvo i zadovoljstvo ovjeku.
idovi prvi od Zaratustre preuzimaju pojam nagrade za dobro raj, i kaznu za zlo
pakao; anela, arhanela, Mesiju i sudnji dan. Kranstvo i islam slue se Avestama u
stvaranju svojih doktrina. Avesta ispovijeda idealan moral, a to je Aa svetost bazirana na
moralnoj i tjelesnoj krijeposti. Kau, Zoroaster je ostavio dva milijuna strofa u obliku himni i
meditacija; sve su zabiljeene zlatnim slovima na 12 000 teleih koa. Demosten je drao da
je to propisano za dinastije Ahamenida.
U doba helenizma neto bijae izgubljeno, neto spaljeno.
U doba renesanse Perzijskog carstva, u treem stoljeu, za vladavine Sasanida, koji se
otimaju helenizmu i odbacuju grki jezik kao dravni, Aveste su ponovo sabrane i prepisane
u 21 svezak, da bi ih Arapi u 7. stoljeu potpuno unitili. Na Kaspijskom jezeru nalazi se jo
uvijek svetite, samostan sljedbenika Zaratustre, gdje i danas hodoaste dananji sljedbenici.
Nazivaju se Parsi. Nakon invazije Arapa u Perziju 632. godine, ne htijui prihvatiti islam,
Parsi su pobjegli u brda i Hindustan. Njihova vjerska knjiga Zend Avesta sadri dijelove

54

zoroastrijskih doktrina.
I jezik, i obredi i doktrine iz Aveste veoma su nalik vedskim, to je i shvatiljivo, jer su
se indoevropska plemena uputila prema Indiji i prema Perziji, pa dalje na Zapad.
Sa sobom su ponijeli svoju kulturnu batinu Vede. U Indiji se iz njih razvio
hinduizam, a u Perziji zoroastrizam.
Kad je Aleksandar udario na Perziju, napao je, ne filozofiju, ve otuenu religiju
dekadentnih kraljeva. No, razbivi ljusku koja je okruivala tu originalnu misao, Aleksandar
je otvara vjetrovima povijesti i zoroastrovci se razlie po cijelom svijetu, utjeui svojim
idejama i mislima na hinduizam, kranstvo, idovstvo i budizam.
Zaratustrina religija slubeno se zadravala u Iranu do 644. godine nae ere. Prodorom
Arapa prestaje epoha starog Irana Arapi donose islam, a prisvajaju i razvijaju znanost,
literaturu i kulturu. Nasru Mongoli i sve razaraju. Pojavljuju se Turci, uzimaju vjeru, pismo i
sve drugo.
Nekom povijesnom sluajnou, nekoliko zoroastrijskih sekti ostalo je jo i danas i ti
ljudi jo uvijek ive u sitnim kolonijama, tu, u Iranu, njih nekih 50 000, u Indiji nekoliko
stotina tisua, neto i u Evropi, pa ak i u dalekom Singapuru. Rituali su im se prenijeli i na
dervie i na sektu itskih muslimana.
Perzijski pjesnik i filozof Firdausi, inspiriran staroiranskom filozofijom, formulirao je
stihove to se recitiraju i danas, uz ivi ritual bastani.
U ritmu bastanija staroindijski junak Rostam nalazio je sponu sa zemljom i stvarao
snagu potrebnu za velika djela. Ritual, bastani i danas se izvodi po tamnim prostorima Irana,
u Slavu Rostama, svete mudrosti i svega to je bilo.
Naeni su i deifrirani originalni sveti spisi Aveste, Gathe i Yasne. Sadre Zaratustrinu
filozofiju i otvoreni su nanovo svijetu koji ih jo uvijek pozorno slua.
AVESTA IZ YASNE XVI - poglavlje tree
Govorim, sluajte sada i pazite,
vi koji ste blizu i koji ste daleko.
ujte i poujte, mukarci i ene,
sluajte dobro, o dobri ljudi,
gledajte oima vaeg vlastitog uma
i onda birajte stazu.
Svaki ovjek i svaka ena
svoju stazu od sebe odabranu.
O premudra svjetlosti, vatro vjenoga ivota
i cilj ljudskih stremljenja.
Tebi nudim svoju snagu i svoje znanje,
tebi u poast pjevam svoju pjesmu,
tebi u slavu ljubim enu i sluim narodu Irana.
Sve to imam, srce i duu, um i snagu,
Spitama Zaratustra polae tebi pred noge i moli:
o daj mi snage da ne padnem pod utjecaj
lanih duhova, demona i iluzija!
Ojaaj me u borbi protiv lai, mrnje
isvih obmana.
O vjena svjetlosti, osvijetli put

55

kroz tamu mraka, oholosti, zavisti i straha,

i vodi me po svijetloj stazi istine.
Nakon toliko tjedana lutanja, nesposobni da privolimo zoroastrovce da snimimo
originalne obrede, nesposobni da utvrdimo gdje se stvarno rodio Zaratustra, napustili smo
potragu za konkretnim tragovima.
Troim role na nebo, gudure i oblake.
Divno stari, divno govorio bih dok sam skakao po klisurama, traei kamerom
Zaratustru u magarcima i djejim licima u zalascima sunca.
Nakon nekih mjesec dana lutanja po tom gorju, osjetili smo da smo neto nali, da smo
doivjeli, a moda i kamerom uhvatili barem djeli starog Irana.
Misija u Iranu bila je zavrena. Ostajao je jo samo jedan detalj svilena cesta u
smjeru istok-zapad. Aleksandrova cesta posjeduje i suprotnu dimenziju. Tu, u Iranu, osim
rodnog mjesta Zaratustre nalazi se mrana tvrava ovjeka koji je u evropske jezike unio
rijei asasin (ubica) i hai. Njegovo se ime jo uvijek spominje u hermetiki zatvorenim
francuskim i portugalskim mistikim drutvima. Krilata zmija bila mu je simbol. Simbol
meksikog boga Quetzalcoatla koji se u Polineziji javljao kao krilato morsko udovite, u
Egiptu kao Thot. Bio je to simbol i Kapodokije i transilvanijskih obreda ekskominukacije.
Nali smo tu tvravu. Znali smo da u njoj neemo nai odgovore, no nali smo ono to
smo traili smjernice. Teak kameni blok, oigledno donesen iz tko zna kojeg dijela
svijeta. Dva dana proveli smo u toj tvravi na na vrhu klisure, analizirajui uglove, sjene i
nagibe.
Ovdje u totalnom bespuu, stotinu kilometara od ivota, u razruenoj orlovskoj tvravi
Jack Kerauc, William Boroughs, John Lane i Timothy Lary traili su naina kako osnovati
koloniju hipija, koja e u ezdesetim godinama postati svjetski slavna. Iz Michellovih
prorauna moglo se pretpostaviti da je taj starac vjerovao kako mu je energetsko vrelo negdje
daleko na istoku, vjerojatno u Afganistanu ili jo dalje. Bilo je poznato da je posjedovao
nekoliko tvrava, a u jednoj od njih bio je skriven kamen za kojega je on vjerovao da mu je
davao mo.
Napravili smo skice iji smisao je trebalo nai tek drugdje. Ispunjeni nekom tjeskobom,
napustili smo tu stravinu, nepristupanu tvravu na klisuri, spustili se niz brdo natrag do
dipa i krenuli. Sada je misija bila potpuno dovrena. Trebalo je krenuti dalje na jug, u nizine,
prema plavom Perzijskom zaljevu, prema sinjem moru, brodu i dalekim egzotinim slikama.
Sputali smo se niz serpentine dok je iza nas polako nestajao mistian osjeaj Zaratustre.
U kasno poslijepodne ugledali smo ravnicu. Sunce je zapeklo, oko nas beskrajna zelena
polja prostirala su se u nedogled.
Stigli smo u Kalafabad. Osjeao sam miris jo uvijek dalekog mora. Neka vedrina u
zraku. Okus slobode i neogranienosti. Veseli gradi s elegantno graenim sivo bijelim
kuicama i mnotvom palmi. Mirisi hrane, na ulicama ene koje se slobodnije kreu.
Zaratustra je ostao iza nas.Uzeli smo prenoite u lokalnom hotelu.
Motel Itvar nekadanje prenoite trgovaca i turista na putu za more. Centralna
prostorija visokih svodova, bivi bar, a danas stjecite lokalnih mladia koji su ispijali
beskrajne koliine kave i itali novine. Na ih je dolazak uzbudio. U sivilu revolucije i rata
bili smo pravi gosti. areni, zabavni, sa udesnim kolima bili smo novost.
Kada smo te veeri sjeli za okrugli stol hotelskog restauranta, oko nas se okupila
gomila mladia. Nismo plaali jer nas je svaki elio neim poastiti. U ovo doba i u ovo
vrijeme bili smo rijetki doljaci, ak i gazda je inzistirao da asti. Poslije, nakon to smo se
povukli na spavanje, priao sam prozoru i otvorio ga. Bebek je legao. Ugasio sam svijeu,
sjeo na rub prozora i gledao van, u taj srednjoistoni svijet. Vani je jo uvijek bilo ivo.

56

Skupine mukaraca u bijeloj odjei urile su amotamo, magarci, ovce Srednji istok.
Ispunjavala me neka bol, kao da mi ree u dui.
Uskoro Abadan, more, brod, novi svjetovi, nove vizije, nova realnost. Toliko mi je
blisko sve to ispred mene, a ipak urio sam u novo.
U grudima uzbuenje, kao i no prije izlaska iz vojske. Neto je raslo u tijelu. Nova
napetost. Znao sam da dolazi neto razliito, da je svemu tome kraj, no tijelo u to nije
vjerovalo.
Tamo u daljini, iza visokih brda koje smo ostavili, svjetlucala je Venera, sjajna
zvijezda, dvolina zvijezda, zvana Lucifer i Venus, Danica i Veernjaa. Simbol ene,
zvijezda koja e nas pratiti preko mora i planina, uvijek i posvuda.
No, veeras sam jo ipak tu. Udahnuo sam duboko osjeajui intenzitet kraja. Ulice su
se polako praznile, tek pred hotelom uala je jo uvijek skupina mladia puei ibuk. Tu i
tamo ula bi se rika magaria, pjev hode Srednji istok tonuo je u tamu...
Jutro, i opet pjev hode koji me budi iz sna dok osjeam da je u meni nastala promjena.
Realnost Zaratustrine zemlje bila je ve mrtva.
Sve u meni pripremalo se za novu avanturu na moru. Platili smo hotel, sjeli u dip i
krenuli. Iza nas mahali su mladii.
Zbogom!
Nekoliko sati vonje po uskoj asfaltnoj cesti i onda iroka pruga autoputa za
Abadan!
Taj autoput kao da je simbolizirao neku energetsku vezu s morem i cijelim svijetom.
Kao da smo uli u neki tunel i sada vrtoglavom brzinom jurimo kroza nj e da bi smo izili tko
zna gdje, na potpuno drugom kraju svijeta.
Vjerojatno je i Bebek osjeao isto jer je vozio gasom stisnutim do daske, bez obzira na
stroj koji je bolesno zavijao. Dip je jurio sve bre, kao i nai osjeaji. Trebalo je uhvatiti
dovoljno velik i snaan zalet da se probije opna te zemlje, da se izbije i otrgne iz tih spona, da
nas ne povuku natrag i ne zadre zauvijek u svom zagrljaju.
Bebek je ubacio u over drive, kojeg do sada nikada nismo koristili, i slike oko nas
prestale su biti otre. Moda pod utjecajem sunca, taj prolaz osjeao sam stvarno kao put kroz
neki tunel kojemu zidovi nisu bili tamni ve zeleni. Osjeao sam da jurimo prebrzo, da e se
dip raspasti. Over drive nije bio pogodan za lendrover, no utio sam bez volje i snage. Bebek
je vozio s izrazom lica opsjednutog ovjeka.
Nakon cijele vjenosti, kad sam mislio da e se sve razletiti, i dip i mi i nevidljiva
polja oko nas, konano je u daljini zablistala plava povrina Perzijskog zaljeva.
Bebek je usporio i slike krajolika su se izotrile. Tek sada sam shvatio da se stvarno
pribliavamo oceanu. U nozdrve su udarili mirisi mora. Oko nas nazirao se drvored zelenih
palmi. U daljini, na puini, bijeli brodovi. Plavo more, sinji galebovi i sve te lae. Zagledah
se u jednu, negdje oko horizonta, uvjeravajui se da je naa. Tamo negdje, tamo daleko, sjede
oko stola u brodskoj blagovaonici nai ljudi. Pue Opatiju i Filter 57, jedu normalnu
hranu, piju ljivu i sluaju radio emisiju za pomorce. Tamo dolje nazirali smo luku,
restaurante, evropska lica i brod!

57

58

Oblak vien u Kapadokiji: Sveti Juraj Kapadokijski" ubija zmaja kako bi oslobodio
djevicu.
2 Kaldejskobabilonska tradicija hram Sto simbolizira babilonsku kulu kojom su ljudi
htjeli dosei nebo.
3 Maternica.
4 Aleksandar Veliki kozmiki ovan to probija Istok. Spoj roga i maternice spoj Zapada
i Istoka.
5 Simbolreljef pred ulazom u svetite hrama maltekih vitezova i templara Ivitezova
svetoga Jurja).
6 Simbol ulaza u svetite kundalini, u Indiji.
1

59

Sufistika slika vizije puta k istini Starac s brda Pog (Iranska kola).
2 Spirale na licu oznauju put u podzemlje voa obreda Balik Tar.
3 Smrt i roenje u svemiru galaktika spirala.
4 Grka ploica to simbolizira labirint. Da bi pridobio Arijadnu, Tezej odlazi u Labirint ubiti
Minotaura.
5 Kiphumabve iz Irana Crte na licu prikazuju crijeva kojima su Gugame i Bnkid prodrli u
carstvo podzemlja Pog
6Obredni ritual sputanja u podzemlje.
1

60

DRUGA KNJIGA

VODA

61

KON RICKY

Stajali smo na malom privatnom keju nekoliko kilometara izvan Abadana

razgledavajui olupinu kojom smo namjeravali otploviti nekoliko tisua milja do Indonezije.
Gledajui je izvana, bilo je teko vjerovati da e ta olupina stii do Hormukog tjesnaca.
Tamnosmea drvena tajlandska trabakula, sa dva jarbola udesne konstrukcije! To plovilo
podsjealo je na mjeanca izmeu nae dunke i nae ribarske trabakule. Tri i pol metra
irine, moda petnaestak metara dugaak brod s odsjeenom krmom kao u panjolskih galija.
Prednji kraj sa zavinutim pramcem u oliku uspravljene kobre odavao je orijentalni izgled. Na
prvom jarbolu sajle za flock nije bilo, to je nagovjetavalo upotrebu etvrtastog, tzv.
latinskog jedra. emu je sluio drugi jarbol, nije nam bilo jasno.
Nadam se da ima dobar motor. Inae, eka nas vonja duga kao vjenost
razmiljao je naglas Bebek. Ne vjerujem da pomou vjetra ovo udo moe ploviti bre od
etiri vora.
Naoko nikoga nije bilo u trabakuli. Uzalud smo trubili i zvali. Trabakula je ostala
obavijena tiinom.
Usprkos telegramu koji smo primili u Tabrizu, da nas Ricky i Bob ekaju u
Shahnarouzu, u hotelu koji se sada zvao Rostam nikada nisu uli za njih, a jo manje za na
dolazak. Brod nije bilo teko pronai. Vjerojatno postoji samo jedan brod s imenom Sea
Weed, morski korov.
Kontrolor nam je objasnio da privatni brodovi tog tipa nemaju ulaz u Abadan, dok nas
je upuivao u pravcu Bandar Dilama. U Bandar Dilamu nisu uli ni za Rickya, ni za Boba, ali
su uli za Sea Weed koji je bio ukotvljen deset milja izvan grada. Nakon to smo tri sata
traili, evo, konano smo ga nali.
Prvi dojam jo izdaleka podsjetio nas je na Kon Ticky. S obzirom na Rickya, isti as
smo brod prekrstili u Kon Ricky.
Nije moglo biti sumnje da se radi o Sea Weedu. Na koncu, ime se jasno vidjelo i sve
se slagalo s njegovim opisom.
Gdje su, k vragu, Bob i Ricky! govorio je Bebek.
Poznavajui Rickyja, ne bi me udilo da lei pijan ili drogiran u nekom Chorazhanu
rekao sam.
No, Bob je, navodno, ozbiljan.
Tko ih ljivi, doi e. Hajdemo na brod!
Privukli smo jedan od malih drvenih amia i uspeli se na brod koji se ljuljao nekih
dva metra od obale. Doavi na palubu, shvatili smo da su nae procjene broda bile pogrene
to oigledno nije bila nikakva olupina.
Fijuuuu zazvidao je Bebek. Pogledaj ove eline kablove. Reynolds original,
gledaj, Wessenovi vinevi!
Paluba je sagraena od vrste tikovine, ograda od ebanovinih stupica i elinih
sprava.
Ovdje je netko potroio barem dvadeset tisua dolara za rekonstrukciju govorio je
Bebek. uj, eljac, ovo je potupno suprotno od moje Andromede. Moja Andromeda
izgledala je super, no drali su je nekoliko arafa i ziherica.
Izgleda da je ovo neto sasvim drugo.

62

Pregledali smo palubu. Na krmi prostrana izboena kabina to je oigledno sezala

dolje. Ulaz u kabinu u sredini palube bio je zakljuan. Na podu palube, izmeu dva jarbola
preklopni otvor za teret.
Pretpostavljam da je ovo kabina za lendrover rekao sam.
Pramac ograen vrstom daanom ogradom i preostali komad prostora zatien od
vjetra. U ogradi vrata koja su vodila na pola metra irok i metar i pol dugaak mosti
nadvit nad vodom.
Ovo je moj kupe povikao je Bebek bacivi se potrbuke na mosti,
isprobavajui ga za spavanje.
Nije tvoj, nego moj, ja odavde snimam!
I opet nesporazum. Upravo je trebala poeti nova rasprava kad nas je prekinuo
piskutav glas ene koja je uzbuena dolazila iz kabine. Vriskala je na nerazumljivom
jeziku i zakopavala crni kimono. Oigledno se tek probudila. Nismo je sluali, ve se
zagledali u njene bujne smee dojke, koje je nervozno trpala u kimono. Tiho sam
zazvidao: opaaa! Vijetnamka ili Tajlananka, prilino zgodna, izrazito seksualno
provokativna. Pune vrste grudi i tijelo gipko i vitko. Neto vie od dvadeset godina.
Umorivi se od jalovog posla s grudima,ostavila je jednu dojku nepokrivenu. Zagledala se
u nas, dok joj se lice razvuklo u irok osmjeh. Konano je postala razumljiva, i na loem
engleskom izgovorila:
You eriko baba, you Borni Bebek, you friend Sami San. Prepoznali smo
tajlandski naglasak.
Otkuda sada ovo? - udio se Bebek.
to fali? govorio sam na hrvatskom, priao djevojci i izgovorio: Hoite?
MeveDeriko baba, friend Sami San. Opet smijeh
Malokasnije ubrodskom salonu ekali smo veeru arajui pogledom po kabini. Prilino
tura prostorija bez ukrasa, slika ili ornamenata, no svjee lakirano drvo fino je vonjalo dajui
osjeaj sigurnosti. U salonu dvije, jedna drugoj nasuprot postavljeneklupe sdrvenim
naslonjaima ivelikim stolom duine tri metra.
Montiran na zidu kabine Pioneer stereo kasetofon sa dva ovea AIWA zvunika, a
lijevo od sterea, radio stanica i eho sonder. isto pristojno, pomislih.
Ispred kabine nalazila se kuhinja u koju jo nismo zavirili, a iza hodnik sa etiri
kabine za spavanje, svaka po dva leaja na kat.
Kada smo se vratili s razgledavanja kabina za spavanje u salon, o o San, kako ju
je nazvao Bebek, prostrla je stol i iznijela dvije kineske ae i dva hladna heineken piva. Iz
Pioneera razlijevali su se zvuci Gloryje Gaynor: I will survive, a iz kuhinje zamaman
miris indonezijskog sataya.
Opustili smo se, raskopali koulje. o o San nam je pokazala kupaonicu i kada
smo se umili i sjeli, na stolu se ve puila hrpa ukusnog sataya.
o o San je sjela, ponudila nas jelom pitajui nedostaje li to. Gledajui o o San
poeo sam razmiljati naglas:
uj stari, najbolje bi bilo da ona dvojica uope ne dou. o o San, upitao sam,
can you sail? (Zna li jedriti? )
Sure, can sail, can cook, can screw, can anything. o o San je sve mogla.
to misli, da utovarimo dip, odveemo brod i kliznemo? predloio je Bebek.
Bilo mi je ao to smo se obojica samo alili. Iako je Bebek proao dosta avantura na
moru, ni on ni ja ne bismo se snali na ovom brodu. Osim toga, to bi rekli pri dolasku u
Djakartu? No, ale radi, prihvatio sam tu spiku.
A da ih na puini bacimo morskim psima i kaemo da su se napili i pali? Zamisli,
dva mjeseca puta sa o o San, can cook, can sail, can everything!
Nakon pete porcije odgurnuli smo prazne tanjure najavivi o o da odista vie ne

63

moemo.
Sputala se no. Bebek se uozbiljio:
A da pitamo to je s onom dvojicom?
Ma ta te briga rekao sam. to nam fali?!
Nije ga bilo teko odgovoriti. Odmahnuo je lijevom rukom i otvorio jo jedan heineken.
o o umorna, no veoma zadovoljna svojom uspjenom kuhinjom, smjekala se i pijuckala
rum i Coca-Colu. Umorna od natezanja s dojkom to joj je stalno ispadala, odbacila je
kimono koji joj je ionako samo smetao.
Negdje oko tri sata ujutro probudilo nas je urlanje mukog glasa i zvuk razbijenog
stakla u salonu. Leao sam na gornjem krevetu sjeajui se veere i o o San. Iz donjeg
kreveta Bebekov glas. uli smo pljuskanje i o o San kako vriti.
Mamurni, otvorili smo vrata kabine, izili u salon gdje je bjesnio neki debeli sto i
pedeset kilograma teak i dva metra visok bradati bijelac. Pomislih, to je sigurno Bob, frajer
od o o San i sada e biti cirkusa.
Pogledom punim bijesa frajer se zagledao u nas:
Koji je ovo svinjac? to vi tu radite?! urlao je na engleskom. Ruka mu je klizila
prema grliu boce na stolu.
Pusti mene rekao sam Bebeku, ja u.
No Bebek se ve namjestio. Stao je na metar udaljenosti od Amerikanca i hvatao
ravnoteu.
Tko ste vi? Znate li to radite? Znate li s kime imate posla? Ja sam Jack Roberts, Crni
Jack, iz Tex Arkane, vikao je Amerikanac.
Ruka mu je bila sve blie boci. Nije stigao do boce. Jo prije nego to je dotaknuo stol,
Bebek se uhvatio lijevom rukom za rub kabine, naglo trznuo tijelom naprijed, i prebacujui
svu teinu u desnu aku zviznuo Crnog Jacka direktno u bradu. o o se smrznula u mjestu.
Crni Jack zaokrenuo je oima, na tren balansirao i onda se polako spustio na koljena drei se
za rub stola. Mislio sam da e ga Bebekov udarac barem onesvijestiti, no nita. Jack je
zaueno, gotovo simpatino buljio u Bebeka, mehaniki ponavljajui:
Ja sam Crni Jack, ja sam Crni Jack iz Tex Arkane.
Nastala je neugodna utnja. Bebek smeten, ne zna to sada. Naglo se sabrao na sebi
svojstven nain. Tek u opasnoj situaciji postajao je jo drskiji:
Dobar veer, ja sam Borna Bebek iz Jugoslavije - rekao je hladnim glasom. ovjek
na podu nije bio potuen, naprotiv, dizao se kao da mu nita nije bilo.
Oh, k vragu, pomislih, to sada Bebek ovdje smjerava, Ova ljudeskara e nas smrviti
obojicu.
No, ljudeskarino lice razvlailo se u smjeak. Nisam mogao vjerovati, bit e to neki
trik. Traio sam pogledom neku bocu, neku polugu, neto im u maznuti tog gorostasa jer su
ake, oigledno, za njega bile neznatne. No on se stvarno smjekao.
Borna Bebek, Borna Bebek, pa mi smo zajedno pili u Yokohami, sjea se one noi
govorio je ljudeskara.
Znao sam da Bebek nikada nije bio u Yokohami, no obojica smo zduno navalili sjeati
se.
Pa jasno govorio je Bebek, onda kod Yukide.
Ma ne kod Yukide, kod Tuina - odgovorio je Jack.
Mislio sam da je ovaj pobudalio, ali se okrenuo meni i nastavio:
Pa vi ste onda eljko Malnar, zajedno smo plovili na Ionisu.
Iako nisam ni uo za Ionis kao i Bebek, prihvatio sam igru. No, ovjek nas je oigledno
poznavao.
Oprostite, oprostite Jack se izvinjavao kao da je on neto strano kriv. Trebao
sam znati. Sam je rekao da dolazite, ali mi smo vas oekivali tek za dva tjedna. Imamo

64

sastanak s vama u Shahnarouzu. Dobrodoli! govorio je Jack dok se zbunjeno ekao po

bradi.
Odjednom mi je sinulo odakle znamo Jacka.
Pa da, jasno, bilo je to one noi u Londonu. Sam, Roger, Bebek i Jack, pili smo svi
zajedno, odnosno Jack se opijao dok smo mi razgovarali sa Samom o Kapadokiji, u baru
Trader Vick, u londonskom Hiltonu.
Sjetio, sam se svega. Crni Jack je bio Samov ,,old job man, ovjek za razliite poslove.
Sam ga je drao jednim od najjaih ljudi na svijetu. U rodnoj Americi dralo se da je
malouman i Sam ga je izvukao iz neke klinike. Drali su ga zakljuanim u klinici za duevne
bolesti. Tipian primjer, smatrao je Sam, novog oblika faizma sve vie rasprostranjenog u
industrijskim zemljama. Ludnice su zamjenjivale koncentracione logore. Ne samo na istoku, i
zapadno potroako drutvo postaje sve vjetije, stvarajui spregu izmeu masovnih medija,
novinara i psihologa u smislu eliminiranja kontroverznih ljudi.
Sam je isposlovao da se Jack otpusti. Ne samo da nije bio opasan, u svojoj
dobroudnosti gotovo da je pretjerivao, uvijek voljan udovoljiti. Poto ga je izvadio iz
bolnice, Sam ga je upoljavao za sve vrste grubih poslova dok nije otkrio njegovu genijalnost
za mehaniku. Napravio je neke vane zahvate na prijenosnoj kutiji dipa. Ovdje je oigledno
da nam pomogne oko motora na brodu. Nije mi jo jedino bilo jasno ono pljuskanje o o
San, no to se razjasnilo tek kasnije. Jack, pijan kao deva pao je na ulazu ruei ae.
Preplaena o o San vrisnula je nakon tog iznenadnog pada u mraku. A ono posezanje za
bocom? Jack jadan i pijan traio je oslonac da ne padne na pod. Gledajui Bebekovo lice
shvatio sam da je njemu postalo jasno tko je Jack. Oblili su ga stid i alost. Priao je Jacku i
raspreo priu o Yokohami. Jack se opet raspoloio i za petnaestak minuta Bebek i Jack bili su
najbolji prijatelji.
o o je nestala u kuhinji. Ubrzo se pojavila s novom hrpom satyja i novim kartonom
heinekena. Ubacili smo naeg J. J. Calea u kasetofon, zapalili petrolejku i osjeali se divno.
Brod se poeo ljuljukati na valovima isputajui ugodne jecaje starog drveta. Kroz
prozor morski vjetar unosio je zvukove pljuskanja valova mijeajui mirise mora s onima od
drvene konstrukcije broda i oinog parfuma. Kroza sve to, aromatini oblici satyja s rotilja
uz zvukove glazbe uvjeravali su nas da e sve biti dobro, da je pred nama velianstvena
avantura!

65

PILOT I AUTONOM

Drugoga jutra pojavili su se Bob i Ricky. Ricky je bio trijezan, to je mnogo obeavalo,
no Bob, koga nismo poznavali, mrk i natmuren, bijesno je kutrio kao vuk.
Sjedili smo na palubi na lealjkama, pijui whisky, kada su se njih dvojica uspela na
brod. Ne predstavljajui se, Bob nam je priao, bacio prezriv pogled na whisky, govorei:
Vidim da ste se ve snali bez mene.
to bi tek mislio da nas je naao juer sa o o. Bob je isijavao onaj kapetansko
gazdinski odnos, toliko stran svim istraivaima svijeta. Djelovao mi je kao vulgarna
unajmljena kapetanina, vjerojatno veoma sposobna, no bez smisla ili feelinga za bilo to
drugo. Za njegovih 55 godina dobro se drao salo se dodue ve poelo hvatati, no u crnoj
kosi su se tek nazirale rijetke sijede vlasi. Snane miiave ruke, otro, morem i vjetrom
iibano lice davalo mu je autoritet koji je naruavao nepotrebnim i neprijatnim verbalnim
izljevima. im se pojavila o o, apom joj je prekrio dojku i tresnuo u stranjicu da pokae
svima koliko je sati.
Rickyja sam poznavao jo od prije. On je bivi autonom. Autonomi su bili francuski
ogranak punkera i crvenih brigada, odnosno neto izmeu. S punkerima su dijelili modu, no
od crvenih brigada su pobrali neku politiku platformu. U sedamdesetim godinama haraili
su Parizom. Zatitni znak su im bile tenisice. Politiko djelovanje im je bilo lieno planova, a
i oruja. Otuda i ime autonomi. Tipino za njih bilo im je zgrabiti neku stijenu, ipku ili
kamen, zavitlati je u izlog neke skupe draguljarnice ili zapaliti neki skupi automobil, i onda,
bez krae ili zadravanja, pobjei trkom u guvu parikih ulica.
Obreo se opet meu bogataima u SaintTropezu, no ne da razbija. Roen u St.
Malou, na moru, znao je dosta o jedrenju ponudio se kao asistent na jahti. Koliko god prije
muio bogatae, sada im je sve udovoljavao. Nakon pet est godina plovidbe po raznim
jedrilicama i jahtama postao je jedan od najboljih mornara na jahtama. Onda je poeo piti.
Uskoro su prestale ponude bogataa i Ricky je svoje znanje o jedrenju prodavao manje
selektivnim muterijama u junim morima. Vie nije klinac, radi ve dvije godine za
ekspedicije i bio je voljan prikljuiti se bilo kome i ii bilo kuda. Upoznao sam ga prvi put
prije dvije godine u Pen Nangu i onda opet sa Samom u Londonu. Bio mi je ugodan i dobro
smo se slagali. Vjerovao sam da na putu nee biti problema ni sa Jackom ni sa Rickyjem.
Imali smo izvrsnog mehaniara, eksperta za jedra, i to e nam sada taj kapetan?
Kao da je predosjeao moje misli, Bob je s pramca govorio svima nama, u stvari
Bebeku i meni, jer su se ona druga dvojica sigurno nasluala te spike.
Right boys pazi ve smo boys, mislio sam. - Right boys, kao kapetan duan sam
vam iznijeti plan.
Ti i tvoj plan, blesavi faisto, mislio sam dok smo se sputali u salon. Sjeli smo u krug
dok je Bob vadio veliku mapu Indijskog oceana, stavio je neotvorenu na stol i znaajno nas
pogledao.
- Prije svega, na brodu se mora znati tko je kapetan. Brod je specifina situacija, brod
zahtijeva brze koordinirane reakcije i, prije svega, disciplinu. Ja sam odgojen u disciplini.
Nije me odgojila avijatiarska oficirska kola u Fort Braggu, kao ove nove pilote redare. Ne,
gospodo, mene je kolovao rat.
Osjetio sam da Bebeka ve nervira ta biografija i u strahu da ne lupne neto, druknuo

66

sam ga nogom. Bob je to primijetio. Osjetio je da pretjeruje i konano poeo suvislo govoriti.
- S lendroverom i stvarima koje su dole cestom iz Libanona vozimo nekih pet tona
tereta rekao je. To je mnogo, jako mnogo. Morat emo izbjegavati oluje i otvoreno
more. Planiram jedriti uz obalu koliko god je mogue. U zaljevu nema jakih vjetrova i kretat
emo se uglavnom pomou motora. Usprkos ratu izmeu Iraka i Irana, ne oekujem
probleme, bilo s vlastima ili s vremenom, sve do Hormukog tjesnaca.
Tu je zastao i opet nas pogledao, posebice Bebeka, otrim, prezrivim pogledom:
-Sam mi pria da ti neto zna o plovidbi.
Opet sam se preplaio reakcije, no Bebek se svladao.
-Da rekao je mirno. Neto malo znam.
No, i to je bilo previe za Boba. Zlobno se nasmijeio.
- E, pa kad je tako, ti e preuzeti nihgt watch, to jest nonu strau izmeu ponoi i
etiri sata. Ti se najbolje razumije, pa e ti to najbolje odgovarati - rekao je Bob.
Ne znam zato, ali ja sam Bobu nekako bolje odgovarao. Ima neto u Bebeku to
provocira takve ljude. Odluio sam smiriti situaciju. Slijedili su moji komentari o
izvanrednom stanju broda i naravno sjajnoj borbenoj situaciji amerike avijacije. Bob je
postao normalan. Moj openiti utisak o svemu bio je da Bob zna svoj posao, da je posada
sposobna i sve drugo bilo je manje vano. Bobov plan bio je jedriti do Hormuza, zatim
Omanskim zaljevom u Indijski ocean, jugoistono prema Lakadivima, pravac istok
jugoisotik, izmeu Ceylona i Malediva i onda kroz Malajski prolaz na Borneo. Jedina novost
u svemu tome bio je Borneo umjesto Jave, odnosno Djakarte. No, to je i bio konaan cilj.
Smetalo me to Bob nije planirao stati na Maledivima, no o tom potom, mislio sam. Polazak
je bio planiran dva dana kasnije, u nedjelju. Kad smo zavrili dogovor bilo je ve 12 sati i
trebalo je utovariti dip. Digli smo se i krenuli. Dok smo izlazili, nisam se mogao svladati a
da ne utipnem o o pred Bobom, tek toliko. Bili smo i previe revnosni sluaoci.
S utovarom izbili su problemi. Petak je muslimanski praznik, i radnik na dizalici
izvlaio se na Homeinija i islam dok je, ustvari, oekivao baki. Traio je previe i izgubili
smo tri sata dok smo nali Armence da nam pomognu. Konano je i delija na dizalici
popustio i snizio cijenu na polovicu. Armenci su okaili lance dizalice o lendrover i naa
bijela putujua kua digla se u zrak. Trzaj poluge u kabini dizalice i dip je zaplovio po zraku
u polukrug, da bi se zaustavio visei iznad Kon Rickya. Jack i Ricky otvorili su preklopna
vrata i u truplu broda ukazao se otvor taman dovoljno velik da primi na lendrover. Znak
rukom ovjeku u dizalici i na dip nestao je u utrobi broda, kao da ga je progutala neka
velika riba. Trebalo je jo samo demontirati krov da bi se mogla zatvoriti vrata na palubi.
Kada smo ih konano spustili, teko smo mogli i povjerovati da je na dip stvarno tu, pod
naim nogama.
Subota i nedjelja proli su u nekom polusnu. Ostavili smo Boba i Rickya brinuti se oko
priprema za plovidbu. Forsirali smo nagli odlazak vadei se na Sama, no Bob je naao naina
da eskivira. Stalno je neto zaboravljao.
Dola je nedjelja i nismo otili. Ipak, konano je sve bilo gotovo i polazak je bio
fiksiran za ponedjeljak prije podne. Trebalo je jo samo proslaviti posljednju no.
Nakon dva dana leanja konano smo se digli, oprali i obrijali. Idemo dalje, stvarno
idemo!
Epur si muove, mislio sam dok sam silazio s broda na kopno.

67

MONOTONIJA U PLAVOM

Bila je ve gotovo pono kad smo krenuli. Rickyja nije bilo cio dan. Jo ujutro napio se
i nestao, a za njim i Jack koji ga je otiao traiti. Tek u pono vratili su se pijani i sretni.
Nervozno smo ekali da se otrijezne, no oko jedanaest uvee pala je odluka za pokret, iako su
ova dvojica jo uvijek spavali. Bob se prihvatio kormila, a Bebeka je dopao posao oko
motora. Stroj je brujao dok sam na obali uurbano odvezivao konopce.
Konano! Brod je slobodan! Uskoio sam na palubu i povukao konopce. Kon Ricky se
lagano odvojio i sjekao prema izlazu iz luke. Oko nas stotine svjetala. Ribarice, brodovi i
crna voda. Brod se tiho iskradao iz uvale, proao je kroz lukobrane. Slijedilo je manevriranje
izmeu malih crnih otoia, zatim prodor na otvoreno more!
Zapljusnuo me osjeaj noi, avanture i mora. Planktoni su bljeskali pod pramcem dok
su se ustalasali valovi razbijali o brod. Iza nas svjetla Abadana tonula su na horizontu, a
ispred nas golema tamna ploha. Bilo je ugodno, toplo.
Mjesec je obasjao zaljev kupajui nas u svom posebnom zagrljaju. U ustima sam
osjeao miris soli. Ispred pramca vodu su presjekle peraje dva pratea delfina. Gore na nebu
zvijezde su se zgusnule u bljetavoj tapiseriji svjetla. Nekih sat i po stajao sam opinjen
prizorom, dok mi se u tijelo uvlaio onaj tipian osjeaj svih moreplovaca, osjeaj kada puca
spona s kopnom. Da, ovo je bio ulaz u drugu realnost, u nacionalni, kulturni, apstraktni
morski svijet.
Bob za kormilom kao da se promijenio. S lica mu je spao gr napetosti i oblila ga neka
smirena koncentracija dok je doivljavao ravnomjerno brujanje motora lae koja je tiho
klizila.
Na krmi Bebek. Zamiljeno je puio gledajui Iran kako nestaje u daljini. Naziralo se
samo treperee svjetlo svjetionika na izlazu iz luke. Bez rijei, Bebek je ispuhao dim i bacio
ik u vodu. Na horizontu treperee svjetlo abadanskog svjetionika zauvijek je utonulo u
more.
Slijedeih nekoliko dana proteklo je u monotoniji. Podijelili smo deurstva tako da je
svakog dopalo upravljati brodom. o o nismo uzimali u obzir, ona se brinula za sve u
domainstvu, o kuhinji, istoi broda i pranju rublja. Bila je izvanredna, savreno je obavljala
svoje poslove. Jack se bavio strojem, a jedro jo nismo koristili. Osim etiri sata za kormilom
gotovo da i nije bilo posla. Lijevo od nas prolazila je jednolina ravnica crvenkaste iranske
obale.
Peti dan proli smo kroz Hormuz. Kao zaaran slijedio je divan osjeaj slobode
otvorenog mora. Kopna je nestalo sa svih strana i dok je brod uzimao kurs 110, more je
promijenilo boju. Tirkizna boja zaljeva sa crvenkastim preljevom postala je intenzivno
plavom. arene mirise kopna zamijenio je ujednaeni, nepromjenjivi miris slane vode.
Posvuda kristalno ist zrak, i tiho, mirno more bez daka vjetra, ne dajui nam priliku
da razapnemo jedra. Osjeaj dosade koji nas je morio u zaljevu nestao je. Plovei uz obalu,
kao da smo stalno oekivali da se neto dogodi. U plavom nitavilu Indijskog oceana, plovei
ka dalekim Lakadivima, kao da sam se pomirio s beskonanou prostora. Isti osjeaj kao u
vojsci, kada ovjek nakon prvih tri mjeseca die ruke od iekivanja bilo ega, osjeaj
prihvaanja statinog vremena. Fiziki, vrijeme se mjerilo obrocima. Nita, nita, pa o oin
doruak, pa onda ljekarenje na suncu, zatim ruak, pa onda vrijeme za kormilom. Prvih dana

68

smjena za kormilom me veselila, da bi mi se slijedeih tri dana gadila. Tek po dolasku u

ocean, trenuci za kormilom, dok sam u rukama drao sudbinu broda, poeli su me ispunjavati
istinskom radosti. Dok bih kormilario, o o bi esto dolazila praviti mi drutvo. Pomirila se
s imenom o o, iako se, ustvari, zvala Mai, no ime joj se svidjelo i to su prihvatili i Jack i
Ricky. Samo je Bob inzistirao na Mai da na neki nain osigura svoj autoritet. Bob ju je drao
svojom, no, ustvari, ona je pripadala brodu. Bila je kupljena s brodom od biveg vlasnika,
kineskog trgovca. Naravno, nitko je nije silio da ostane, no njen ivot ovdje bio joj je
prihvatljiviji od biveg ivota djevojke iz ulice Pat Pongu Bangkoku. Utoku
njenog
dvogodinjeg staa promijenila je tri kapetana i Bob joj je oigledno bio najmanje po volji,
iako je s tipino istonjakom strpljivosti prihvaala i njega. Tko zna to je oekivala i to je
htjela, no Tajlananke su takve. One su, izgleda, sretne, tek toliko da ugode mukracima. Ako
su mukarci dobri, tim bolje, no u biti njoj su svi bili dobri.
Deveti dan pala je lagana kia. Upravo sam bio za kormilom kada su se tople kapljice
prosule po mom licu. Bilo je ugodno sjediti na komandnom mostu u kupaim gaicama i
osjeati tople kapljice kako mi peru sol sa tijela.
Dan poslije kie pridruilo nam se jato delfina koji su nas svojski zabavljali nekoliko
dana. Podsjetili su me na Tajlananke. Delfini toliko lijepi i talentirani gube svoje vrijeme
zabavljajui i pratei ljude od kojih apsolutno nita ne trae niti dobivaju. Bilo je divno pratiti
njihovu razdraganu igru. ovjek naprosto osjea njihovu radost dok plove u sloenim
formacijama mijenjajui poloaje u zanimljivim i loginim kombinacijama. as formiraju
trokut, as zvijezdu, as dugu ravnu strelicu. Neromantian zoolog vjerojatno bi naao neki
banalan razlog zato delfini slijede ljude. Cinik automatski misli na galebove koji ive od
ljudskih otpadaka i brod slijede zbog hrane. No delfini ne jedu ljudske otpadke, ve sami love
ribu. Zato slijede male brodove i jedrilice? Bez obzira na znanost, meni je postalo jasno da
trae drutvo. Iako ne mogu dokazati tonost te teorije, vjerujem da delfini imaju umjetnike
due, i kao svi umjetnici trae publiku za svoje predstave, plesove, vragolije. Primijetio sam
da cijeli cirkus skokova, trikova, geometrijskog mijenjanja pozicija poinje uvijek
ovjekovim dolaskom. Nisam htio biti nezahvalna publika i satima sam ih gledao, pljeskao
najboljim izvoaima, smijao se i fukao kada bi koji nespretno pljusnuo u vodu. Bio sam
siguran da su razumjeli.
Noi su bile posebno lijepe nad oceanom. inilo se da je svaka toka na nebu
ispunjena nekom zvijezdom. Svaka zvijezda jedna dua, vjerovali su stari Grci.
Dani su prolazili u nekoj udnoj praznini, praznini koja je ispunjavala duu. A ipak,
ovjek se zaeli promjene. To stalno mimo more postajalo je ve monotono, nije nam
davalo priliku da dignemo jedro i da se privremeno odmorimo od neprekidnog zvuka
motora.
Poeo sam sve vie razgovarati s Rickyjem. Bio je uistinu dobar momak, nekako
sam ga saaljevao. Imao je toliko smisla za mnoge stvari, previe je pio i vjerojatno e
zavriti ivot besciljno lutajui morem. Rekao sam mu to mislim o tome, no on me je
razuvjerio. Rekao je da mu more daje sve to treba.
Bob je i dalje pokuavao terorizirati, i tu i tamo bi se zakvaio s Bebekom, no ja sam
ga ignorirao. Jack je bio potpuno zaokupljen motorom i sobom, a ponajbolje se slagao s
Bebekom. Igrali su beskrajne partije gim rummija. Meni se nije kartalo i igralo ah.
Uglavnom sam leao na mostu, nad provom, i gledao more kako se rasprskava o pramac.
elio sam da se neto dogodi, neko uzbuenje.
Dani su prolazili. Na mapi iscrtan put Kon Rickyja ukazivao je da prolazimo kraj
Lakadiva. Pokuao sam nagovoriti Boba, no nije mi se dalo natezati. Nismo stali ni na
Lakadivima ni na Maledivima Bob se zaintaio, a Jack i Ricky su ga se bojali. Nagovorio
sam Bebeka da stisnemo Boba, no Bebek je upao u njegovu agresivnu fazu i bojao sam se
da ne doe do preotrog konflikta izmeu njih dvojice.

69

Od Malediva uhvatili smo samo miris kopna. Nevjerojatno koliko se ovjekov njuh
izotri omoguujui mu da namirie ak i nevidljivo kopno. Uspinjao sam se esto uz
jarbol traei makar traak otoka, tek toliko da olakam duu. No nita, samo taj opojni
miris. Nekoliko dana kasnije miris je nestao i ocean je opet promijenio boju.
Nakon dvadesetak dana konano se digao lagani vjetar. Bilo je to veliko osvjeenje.
Ricky je ivnuo i izvukao jedro na palubu. Sivo i prljavo, djelovalo je poput stare krpe, no
podignuto na jarbol proelo je cijeli brod novom atmosferom.
Prije svega, poveala nam se brzina, no to nije bilo vano. Pod jedrom brod se
kretao sasvim drugaije.
Pod jedrom brod je postao ena. Gibanje je postalo elegantno. Ritam je dobio smisao
i neprestano grubo udaranje o ocean pretopilo se u milovanje. Osim toga, pola broda je
gotovo stalno bilo u sjeni. Bilo je to etvrtasto jedro tipino za Istok. Iako ne toliko
efikasno u bonim vjetrovima, smanjivalo je valjanje koje prouzrokuju normalna
trokutasta jedra.
Pribliavanje Ceylonu donijelo je opet novu promjenu i nov snaan vjetar. Sada sam
ve poeo osjeati djelovanje morske bolesti. Danima to ljuljanje i vrtoglavica koja ne
prestaje, obavezno bljuvanje poslije svakog obroka i vjetar koji postaje sve jaim. Negdje
oko ekvatora zahvatila nas je snana struja skretajui nas s kursa 70 i odvlaei u pravcu
jugjugozapad. Spustili smo jedra da bi efikasnije odravali kurs, no to je dovelo do
usporavanja brzine. Sjednica u salonu: boriti se protiv struje i vjetra i doi do Bornea kroz
Malajski prolaz, ili se prepustiti struji koristei pogodnost vjetra i proi kroz Sundski
prolaz.
Bebek i ja smo, naravno, bili za Malajski prolaz. Nostalgino smo eljeli opet
posjetiti Panang, naravno provesti barem pola sata na kopnu, tek toliko da se odmorimo. S
obzirom na novonastalu situaciju, ta ruta produila bi put za neka tri dana.
Bob je bio neumoljiv i opet je inzistirao na najkraoj ruti. Prolazimo kroz Sundski
prolaz. Obojica smo progutali knedle u grlu. To znai da neemo stati nogom na zemlju,
neemo vidjeti zemlju sve do Indonezije. No to je, tu je. Sada mi vie nije bilo ni do
natezanja. Prihvatio sam tu odluku pasivno.

70

SUSRET S MOREM

Vjetar je i dalje jaao i negdje oko osamdesetog meridijana uletjeli smo u jaku oluju.
Koliko god bila neugodna, tek nakon te oluje uli smo u pravi i konani kontakt s vibracijom
oceana.
Kada su se prve kapljice poele sputati, bili smo gotovo veseli. Kia je izvukla Bebeka
na palubu. Kao i ja, bio je u kratkim izrezanim trapericama. Kapljice su uestale i sklonili
smo s palube neprivrene stvari i odjeu. Blagi vjetar se pojaao. Bob se prihvatio kormila,
a ja sam preuzeo latinsko jedro. Zategnuo sam ga blago, razmiljajui da li da ga spustim, no
odluio sam da ga ipak ostavim donekle skraenog da hvata jugozapadni vjetar koji je
neprekidno jaao.
Uskoro, nebo se zamrailo dok se aroban osjeaj mira, misterije i topline irio
oceanom. uli su se zvuci grmljavine s bljeskovima u daljini. Horizont se palio plavom,
bijelom i crvenom bojom. Jedro se nadulo, brzina broda poveala dok gotovo nismo klizei
lebdjeli iznad koturajueg, elino sivog mora. Gusta pjena uzdizala se u zrak udarajui u
naa vrua tjelesa, obasjavajui nam lica, dajui Bobu mistian izraz.
Sada je ve gusto kiilo, more je kipjelo, a brod je teturao i poskakivao na vodi.
Usprkos bonoj struji, nismo gubili pravac. S jakim sjeverozapadnim vjetrom jedro je snano
vuklo, stroj je zujao pravilno i umirujue, s obzirom na valove to su se lomili u suprotnom
pravcu. inilo se kao da klizimo dva puta bre od stvarne brzine broda.
Usprkos bunim naletima mora, i subjektivno smo doivljavali tu plovidbu kao da se
odvijala gotovo u tiini.
Zvukovi i vjetar snano su rasli, no ja sam osjeao neki veliki unutarnji mir, osjeaj
usporavanja, kao da se u meni polako zaustavlja neki kota zamanjak.
Bebekovo ozbiljno lice osvijetljeno bljeskovima munje i mokro od pjene, apsorbirano u
koncentraciji, isijavalo je neki unutarnji mir. Bob je mimo upravljao kormilom kao da se nita
ne dogaa. Ricky je ve dva dana pijan leao u kabini. o o se povukla u salon. Jack dolje
kod stroja. Zakraunali su otvore, pripremivi se za oluju, i nestali.
Bob za kormilom, Bebek i ja na jedrima, Jack uz motor, a u nama neka vrsta
spremnost, gotovo elja da se sukobimo s bijesnim silama mora koje su nas od poetka
ignorirale. Da, tu smo, ekamo vas, ne treba nam vaa blagonaklonost, vi bogovi mora i
vjetra, doite da se ogledamo, dosta je bilo lane ljubaznosti i prenavljanja. Sudjelovali smo
sva trojica u tiini, u tom osjeaju kao da tonemo u neku nevidljivu tekuinu, isputali smo
zrak iz plua i smirivali se ekajui bitku. Tu i tamo panju bi nam privlailo poput bujnog
trbuha trudnice napeto jedro koje je odraavalo svjetlost munja to su iscrtavale brodsku
siluetu na mrkom oceanu.
Poslije svih tih tjedana dosade i tetoenja bilo je ugodno osjeati otre udare vjetra u
lice, potoie vode koji su se slijevali oko nogu, sluati bijesne krikove mora i oluje u rvnju
Indijskog oceana. elio sam da se taj trenutak zaledi, razvue u vjenost. Prepoznavao sam
taj isti osjeaj u otro iscrtanom Bebekovom licu. Osjeao sam se kao pomorac u Wagnerovoj
operi, rijeen da izazove prirodne elemente i sile, plovei kroz ljutite fermentirajue oblake,
nepokolebljivo i odluno.
Prokleti Holandez koji luta svijetom traei enu koja e biti vjerna. uo sam zavrne
Wagnerove akorde, dok se Senta baca sa stijene u bijesne valove, a njegov brod tone u kipui

71

horizont, donesei konano smirenje.

I onda je poelo. Naglo i neoekivano. Otar vrisak prodorne bijelo plave vatre
rasvijetlio je mrano poslijepodne, pretvarajui ga u svijetlei bijeli nadrealistiki pejza.
Jurei preko naih glava bljesak se sunovratio u valove, gasei se kao da netko pritie
prekida. Slijedio je trenutak ispunjen tamom i tiinom. Malo poslije udarila je gromoglasna
eksplozija, tresui brod, lomei jarbol poput slamke. Uz glasan prasak jarbol se sruio, a meni
kao da je bilo drago. Sve se to dogaalo bre nego je bilo tko mogao reagirati. Krma se
izdigla iz mora, Bob je beskorisno vrtio mrtvo kormilo, a brod se okretao u stranu primajui
udarac prvog od masivnih valova to su uslijedili. Brod je klatei se posrnuo, nagnutom
polupotopljenom stranom grabio je more i ispravljao se dok je val vode odnio jarbol i jedra.
Pogledao sam jesu li Bob i Bebek jo uvijek na palubi.
Bebek se vrsto drao za odsjeeni panj od jarbola, a Bob je urlao. Hvala nebesima za
taj val koji nas je oslobodio jarbola, moda nam sad uspije okrenuti brod. No, kormilo je jo
uvijek bilo mrtvo, krma je lebdjela iznad vode, a propeler je urlao u prazno, sjekui zrakom.
Odjednom, brod se zatresao od snanog tupog udarca. Bacio me na pod i prema ogradi koju
sam uhvatio u zadnji as. Na tren pomislih da smo udarili o stijenu, no udarci su se ponavljali
i ja shvatih apsurdnost moje ideje o stijeni u kilometrima dubokom Tihom oceanu. Ugledao
sam Bebeka kako sa sjekirom u ruci juri preko palube viui:
Pomozi mi! Jarbol treba osloboditi spona. Udara nas!
Dovukao sam se do druge sjekire, zgrabio je i krenuo do Bebeka. Brod se poeo vrtjeti
u krug. Bilo je nemogue drati ravnoteu i udarati sjekirom po prepletenim icama koje su
vukle jarbol u vodu.
Samo da smirim brod! - vikao je Bob, ekajui da se krma konano spusti.
Odjednom, propeler je zagrizao u vodu i kormilo se snano zavrtjelo u sredinju poziciju i
udarilo Boba u glavu. Bob je zateturao. Mislio sam, odletjet e preko palube, no naglo se
sabrao, zgrabio kormilo i zadrao ga.
Brzo, brzo! vikao je Bob. Javi Jacku da nabije puni gas.
Otvorio sam okno i prenio komandu. Stroj je poeo vriskati od napora. Bob se borio s
morem kako bi okrenuo pramac u smjeru valova. Na tren brod se smirio. Bila je to prilika da
Bebek i ja konano izvedemo tih nekoliko otrih udaraca sjekirom o ice. ice su prsle, jarbol
se otkvaio i brod se nagnuo ustranu, zahvatio galone valova i onda naglo uspravio i
zaokrenuo u vjetar.
Imam je, prokleta bila! Konano je opet imam! urlao je Bob, osjeajui da je brod
opet pod kontrolom. Bebek se drao sidra s izrazom iskrenog trijumfa. Jack je otpustio gas,
no svako poputanje i brod bi poeo kliziti ustranu, gubei pravac, otkrivajui bok.
Reci mu neka da gas, pa makar prsla! vikao je Bob drei taj spasonosni, jedini
kurs izravno u vjetar. Brod se konano okrenuo izravno u vjetar i krenuo naprijed.
Bebek je na trenutak nestao pod palubom vraajui se odjeven u crveno gumificirano
odijelo za oluje nosei jo dva za mene i Boba. Tek tada shvatio sam koliko mi je hladno.
Bebek je prihvatio kormilo i dodao nam odijela.
Krenimo dolje da se odjenemo rekao je Bob. eka nas duga i naporna no.
Jo uvijek me nije naputalo ushienje. Tek kada sam uao u kabinu, eludac mi se
zgrio, zavrtjelo mi se u glavi i poeo sam povraati preko blijede o o San koja je
uurena u uglu izgovarala nerazumljive molitve. Trebalo je mnogo napora i volje da sam se
pribrao i odjenuo, i jo vie, dok sam se prisilio popiti toplu juhu iz termosboce. Ponovo
sam izaao na palubu zamijeniti Bebeka. Kao to je Bob predvidio, no je bila dugaka i
teka, no po izlasku na palubu, meni se vratila volja i samopouzdanje. Osjeao sam se dobro.
Konano sam se ogledao s morem, konano se neto dogodilo. Te je noi etiri puta vjetar
mijenjao pravac. Nekih sat i pol Jack je drao stroj u punom gasu. Radio je kao mahnit.
Zavrtao, oblagao je limom, lemio lemilicom, stiskao klijetima. Stroj je izdrao, no drvenarija

72

oko stroja pregrijala se i pred jutro poela tinjati. Nekoliko sati o o je nanosila mokre krpe,
mijenjajui ih i ne dozvoljavajui da se drvo upali. Tek poslije izlaska sunca vjetar je neto
popustio i Jack je podesio stroj na 1000 okretaja. Zavijanje se smirilo i drvo je prestalo tinjati.
Skuhali smo doruak, a kada su zrake sunca probile oblak opet smo uzeli kurs prema
Indoneziji.
Prolo je etrdeset dana otkako je Iran nestao s horizonta. Miris nove zemlje osjetio se u
zraku dugo prije samog dolaska. Je li to uope bio miris? Nepristran, vjeni nepromjenjivi
ocean je poeo umirati, slabio je i gubio svoj intenzitet. Ocean se razlikuje od mora. Proboj u
jedno bezlino nita. To nitavilo oceana moda je druga strana nitavila crnih rupa i peina,
no peine su pune misterija, duhova, strave. Dua oceana je bezukusna, bezlina, ona djeluje
skriveno, nenametljivo, to je voda, gola voda. udo je putovati po oceanu. Putujui na zemlji
ovjek blago mijenja zvukove, mirise. No ocean je drugaiji. Realnost jedne kulture, jednog
geografskog podruja. Svi mirisi i zvukovi, cijela povijest, sadanjost i budunost neke
zemlje tone u nitavilo. S jedne strane nestane Srednji Istok, i onda dugaak period Limbo
Asfodel - prolaz kroz istilite, a sa druge strane izvire neto novo. I onda, to uzbuenje, to
e to izroniti? Kada ovjek putuje cestom iz Jugoslavije preko Austrije, zna da e izroniti
Njemaka, njegovo tijelo je ve svim osjetilima pripremljeno za Njemaku. Putovanje u
Grku se razlikuje od putovanja u Njemaku. Put determinira cilj. No, s oceanom je
drugaije. Put je uvijek isti. Putovanje u Australiju, Kinu, uvijek to bezlino nita i onda
odjednom vibracija zemlje koja dolazi.
Krvavo crveni zalasci sunca oko Indije, u blizini Indonezije promijenili su se u
purpurno ljubiaste. Nekoliko dana prije pojave Malezijskog, kopna voda je poela mijenjati
boju. Intenzivno plava mijenja se u zelenu. No, nije to bilo tamno gusto zelenilo Perzijskog
zaljeva, ve neko iskree bjelkasto prozrano zelenilo s mnotvom prtavih tokica...
Indonezija! Jo prije samog dolaska osjetio sam da se tu radi o dva mirisa, dva spleta boja,
dvije razliite vibracije. S jedne strane lepravo prozrana zelena boja mora vesela igra
leteih riba i razigranih kornjaa, a s druge prljavoplava i uvijek pomalo prijetea, crna
boja neba.
U jednom trenu zrak ist, prozraan, nebo plavo, ve u drugom zrak gust, nabit,
prijetei i neko teko mrano sivilo boji more, zrak, duu i nebo.
Tada jo nismo bili svjesni te crne vibracije Indonezije. Primjeivali smo je, ali, nas je
ipak vie upila euforija skoranjeg dolaska.
No prije nego to e se pojaviti kopno usnuo sam teak, naporan san, san u kojem se
penjem na brdo, a noge mi neprekidno klize, zemlja mi se odranja ispod ruku, ja se uspinjem,
uspinjem, sve vie i vie. San koji me mui ve godinama.
Kopno su najavili galebovi. Doletjeli su, napravili krug i ponudili nam poasnu pratnju.
Nad morem se nadvila ljubiasta maglica i vidljivost je pala na nekoliko kilometara. Stajali
smo na palubi i ekali.
Maglica, um broda i onda kopno. Pojavilo se naglo i nestalo kao striptizeta koja na
sekundu pokazuje ogoljelu dojku, da bi je u slijedeem trenu opet sakrila, izazivajui prije
nego to e se potpuno obnaati.
Vjetar bi naas napravio rupu u zavjesi, bljesnula bi udaljena zelena brda. Prozor bi se
zatvorio i uo se samo um broda zemlja! Je li to stvarno zemlja, ili samo san?
Kada se maglica konano razrijedila, bili smo na dohvat obale. Tamnozelena, palmama
pokrivena brda izranjala su gotovo direktno iz vode odijeljena od mora beskonanim pojasom
svjetlosive obale. Proli smo otoi Pahaitan i rt Kulon i plovili ve due vremena paralelno
uz obalu a da toga nismo bili svjesni.
Obala nam se nalazila s desne strane, udaljena svega nekoliko stotina metara. Predio je
bio nenaseljen, iz guste dungle dopirali su samo krikovi ptica. Crvenkasta boja mora ukazala
je da ulazimo u pliake. Bili smo prisiljeni udaljiti se u sigurnije vode.

73

Plovili smo uz zapadni bok Jave prema malenom pristanitu Bantenu, nekih 70 km
zapadno od Djakarte. Kada su se na plaama poele uoavati prve kue i kada smo u daljini
prepoznali obrise Bantena, poela je padati blaga, topla kiica. Obrisi grada postali su sve
jasniji, ve smo razaznavali kue, duane, automobile. Zemlja! Je li to stvarno zemlja? Od
uzbuenja gotovo mi je pozlilo. Osjeao sam neku ludu elju da iskoim s broda i odmah
doplivam do obale.
Tamo, malo dalje, normalni kreveti koji se ne ljuljaju, svje kruh, voe, tvrdo tlo pod
nogama. Jo samo malo. Hou li izdrati? Proivljavajui isto to, Jack je poveao brzinu.
Spustili smo jedro i istakli utu zastavu poziv za carinike. Kia je jo uvijek padala, no
meni je bilo savreno svejedno, jo samo nekoliko metara i onda, konano, udarac broda o
kej. Taj udarac osjetio sam cijelim tijelom. Kao oinut gromom stojim ukoen, dok Ricky
nasmijeen vee brod. Bjelozubi carinik dolazi na palubu.
Zvukovi, automobili... Polako, polako poeh shvaati da smo stigli.
Zemlja, konano, zemlja! urliknuo sam, iskoio na obalu i teturajui trao
lokvama natopljenim molom prema gradiu to ga je prala kia.

74

INDONEZIJA

Piskutava zvonjava arenog elektrinog tramvaja na tren je prekrila arenilo zvukova

Djakarte. Poznati ehoslovaki tramvaj bijesno je zvonio pokuavajui animinirati skupinu
vozaa toyota, honda zaustavljenih nasred ceste, koji su izili gledati tuu dviju piljarica u
arenim kebajama. Tren kasnije, zeleno odjeveni policajac razdvaja piljarice, vadi sjajnu
metalnu pitaljku irastjeruje guvu oslobaajui blokirani tramvaj.
Sjedili smo u kafeu Penom nekoliko koraka od trga Meedeka, zaklanjajui se u sjeni
110 metara visokog spomenika slobode.
Bebek u svom staromodnom, opranom i izglaanom plavom odijelu i kravati, s
naoalama za sunce djelovao je kao neki zalutali kico iz istone Evrope. Ja u majici i
trapericama, kao i svi ostali.
Iza ugla pomolilo se pognuto tijelo kineskog slastiara koji je na leima nosio dva krila
svoga duana objeenog o motku preko ramena. O struku mu je visjelo zvono svraajui
panju muterija.
Kin pana rekoh dobacujui mu 100 rupija, nekih petinu dolara. Ovaj veselo
prihvati gomilajui u dvije papirnate kutije goleme koliice sladoleda i slatkih pageta.
Pojeli smo sladoled, platili kavu konobaru sa smeim fesom na glavi i krenuli pjeice
niz Jalan Tharmin, glavnu ulicu Djakarte.
Hodajui lijevom stranom drali smo se sjene bogato razgranatog drvea bulevara. Oko
nas areno odjeveni Indoneani, neki u tipinim bijelim odijelima bez ovratnika, neki
zapadno obueni, hrlili su uurbano niz glavnu napuenu ulicu. Posvuda graciozne ene
ljupkih lica, velikih oiju i kao lopta okruglih grudi, koje su isticale prikladno krojenim,
uskim kabayama. Krenuli smo prema Univerzitetu.
Bilo je potekoa s taksijem. Kako mu objasniti pojam univerziteta? No dosjetih se.
Fakultet? rekao sam.
Lice vozaa razvuklo se u osmjeh i uslijedila je luda vonja gradom. Guva rika,
bicikla, automobila, trolejbusa, tramvaja, autobusa i svih drugih prijevoznih sredstava,
modernih i nemodernih, okruavala nas je sa svih strana. Voza je stalno neto priao na
Bahasa Indonesia, odgovarali smo, tidak, tidak, mislei da to znai da, da, to je navodilo
vozaa da sve manje gleda pred sebe i da nas sve ustrije uvjerava. Tek nakon dvadesetak
minuta vonje shvatili smo da tidak znai ne, a kako se kae da, to nikako da
otkrijemo. Prolazili smo irokim bulevarima, zatim uskim uliicama, viui sa oferom na
bicikliste i pjeake.
Ispalo je da je fakultet bio Hotel Indonesia, no tamo su nam objasnili da se fakultet
kae univerzitet. A kako se kae da? Ja, rekli su nam. Natrag u na taksi. Taksist vie ne
zavitlava. Razumije i univerzitet i fakultet, ak i hindi, i vozi odmah kamo treba.
Unutar sklopa niskih kua nalik labirintu traili smo profesora Sapika koji nam je
trebao osigurati preporuke za na rad na Borneu. Sapika nije bilo, otiao je u Surabayu na
nekoliko dana. Primila nas je njegova sekretarica.
Dobar dan, dobrodoli, kako ste?
Bila je vrlo ljubazna i davala nam je preporuke za Javu, ako ba mora, i za Sumatru.
Ali za Borneo, pa tamo nema niega! Borneo nije nita posebno, tamo za kulturne ljude nema

75

niega osim divljaka. Zanimalo nas je upravo to i u tom smislu smo razgovarali, no nita.
etnja na Univerzitetu bila je prilino besplodna. Bio je nacionalni praznik i nikoga nije bilo.
Nakon sat vremena uzaludnog traenja smilovao nam se portir i pozvao nas na kavu u
univerzitetski kafi da nam objasni neke stvari. Kafi se nije mnogo razlikovao od slinih
studentskih kafia na fakultetima u Jugoslaviji. Gola, siva, nepospremljena prostorija, hrpa
plastinih aa na podu, nikakvih ukrasa ni dekoracije. Osjeali smo se kao doma, jedino to
je kava bila bolja. Gospodin Ping je Kinez i kao takav smatrao se objektivnim. Popivi gutljaj
kave objasnio nam je situaciju: kako on vidi Indoneziju, kako je vidi svijet i kako Indonezija
vidi samu sebe. Borneo i Zapadni Irijan dijelovi su Indonezije kojih se svi stide. Indoneani,
odnosno doseljeno stanovnitvo iz Burme koje se smatra Indoneanima, dri da su
najnapredniji i najmoniji u zemlji. Bilo kakve sugestije o vanosti kulture i obiaja Bornea
ili Zapadnog Irijana naii e samo na negodovanje. Dok, moda, Evropljani pomodno govore
o zatiti Daika i Papuanaca, nama uroenici nisu problem, objasnio nam je taj profesor bez
katedre.
Vi ste vae uroenike pobili prije nekoliko tisua godina govorio je Ping.
Sada, kada su Amerikanci sredili Indijance, sada jedan Marlon Brando moe sebi
priutiti da sentimentalizira o Indijancima. U Indoneziji je drugaije. Uroenici su veina
stanovnitva u Zapadnom Irijanu. Kontroliraju velik dio prostora na Borneu. Zato Djakarta ne
moe dopustiti lane sentimentalne stavove, koje sebi mogu dopustiti Washington, London ili
Pariz. Zato, ako hoete pomo u istraivanjima kulture Bornea, zaboravite Univerzitet bio
je njegov konaan odgovor.
Bez obzira na to koliko on bio u pravu, mali Kinez samo je razbuktao nau elju da
nastavimo za Borneo, a zainteresirao nas je i za Zapadni Irijan.
Preostali dio dana proveli smo na trnici na Pasar Cakinyu. Poslije jednolinosti mora
izgled trnice bila je gozba za oi. Grozdovi naslaganog najudnijeg voa, neviene biljke,
povre, kaleidoskop boja. Tek zabave radi, cjenkali smo se po desetak minuta oko jedne
jedine papaje, da bi na koncu gazdi platili dva puta toliko koliko je traio, tek toliko da mu
naplatimo za sve one udesne grimase i geste kojima nas je toliko zabavljao.
Dan smo zavrili posjetom muzeju Medor Merdeka, gdje smo, razgledavajui keramiku
dinastije Ming, od nekih Novozelanana dobili korisne adrese jeftinih hotela. No, nismo ili u
hotel.
Novozelanani su nas, naposljetku, odvukli na neki tulum.
Utrpali smo se u taksi, usput pokupili Rickyja i Boba iz stana Rickyjeve prijateljice i svi
zajedno zavrili na tulumu. Profil: Zveka, Kakvkaz. Tri dana ludovanja po Djakarti
prola su kao u snu. Ricky i Jack kao da su poludjeli. Vucarali smo se iz bara u bar,
veerajui po skupim restaurantima i uvee pijui na tulumima. Sama Djakarta nije nas
posebno zanimala. Golemi moderan grad prepun skupih automobila, najluksuznijih duana i
svih ekscesa moderne civilizacije.
Smjestili smo se u nekom jeftinom i ugodnom hotelu Wisma Delima, kui
prijateljstva, u ulici Jalan Jaksa.
Bila je to mirna malena ulica nedaleko bune Jalan Keban irih. Mladi direktor iao
nam je na ruku i kada smo se potuili da nam nije do turistikih atrakcija, ponudio nam je
usluge none Linge, gospoice Linge. Nona Linga bila je studentica engleskog,
devetnaestogodinja inteligentna djevojka koja nam je obeala pokazati pravu kulturu
Indonezije.
Slijedilo je dva dana posjeta muzejima, hramovima, folklornim priredbama.
Kulminacija svega toga bila je, naravno, predstava Ramayane. No, nama nije bilo ni do
Wayanga, ni do Dalanga, ni do Gamelana.
Osjeali smo se kao da smo doli u Junu Afriku, upoznali domoroce i njihovu kulturu
te pali u ake Nizozemcima koji nam pokazuju kinematografe, diskoteke, opere, baletne kue

76

i ostalo. Objasnili smo to noni Linge, no nije nas mogla shvatiti.

Kako se usuujete usporeivati predstavu Wayang sa kino predstavom. Wayang je
igra sjena, umjetnost stara stoljeima. Na orkestar Gamelan ima povijest duu od svih
evropskih orkestara. Nai Dalangi, glumci i lutkari, vrhunski su umjetnici govorila je ta
inteligentna djevojka. Kako nas moete usporeivati s junoafrikim bijelcima? Pa mi
smo ovdje ve vie od tisuu godina! Naa kultura je tisugodinja kultura. Pogledajte sve
ove hramove, arhitekturu!
Htjeli smo vidjeti biste li reagirali drugaije kada bi se stvari postavile iz drugog
ugla.
Pa ta zafrkavao ju je Bebek. Nizozemci su u Junoj Africi ve 400 godina, a
vi ovdje tisuu. to ima veze, nekoliko stotina godina vie ili manje. Osim toga i
kinematografija ima tradiciju, stogodinju, a Wayang tisugodinju, sve to je novo, tek
pridolo. Mi smo ovdje doli traiti staru kulturu, kulturu staru 10 000 ili 100 000 godina.
ovjek postoji u sadanjem obliku vie od 100 000 godina, a Rigveda je stara tek 4500
godina. Traimo kulturu prije islama i prije Ramayane, kulturu koja ne postoji vie u Evropi.
S njezinom inteligenicijom nije joj bilo nita jasno. Kada smo objasnili da nas zanima
kultura Dayaka i ostalih uroenika, ona je konano shvatila i ostala zapanjena:
To su divljaci! Kakve oni veze imaju s kulturom ili Indonezijom? Tu na Javi ih
gotovo i nema. Istina, na Borneu ih ima u prilino velikom broju. U Irijan tek ulazimo, dajte
nam ljudi vremena, sredit emo mi to.
Nismo joj zamjerili. Kako bismo i mogli. Arijci su napravili isto to s Dravi dima u
Indiji, Amerikanci s Indijancima u Americi, a i nai preci sa ve potpuno iezlim
prastanovnitvom Evrope.
Ali, noni Linge bila je ipak optimista.
Vie od 160 milijuna Indoneana, velika veina ivi jo uvijek na Javi. Java je velika
gotovo kao Jugoslavija, no Borneo je gigant u odnosu na malenu Javu. Tu su i golema Nova
Gvineja i 3000 otoka koje je civilizirani narod jezika Bahasa, izvorno indijske kulture s
utjecajem islama, doveo pod administrativnu upravu. No, s Borneom jo uvijek ide teko.
Iako zvanino pod indonezijskom administracijom, tek se minimalan broj Indoneana
odluio odseliti u zemlju prauma i divljeg ljudoderskog naroda Dayaka. Zapadni dio Nove
Gvineje tek je odnedavno dio Indonezije. Godine 1929. trebalo je pitati Papuance hoe li
postati dijelom Indonezije. U zemlji gdje ivi gotovo milijun Papuanaca i tek nekoliko tisua
Indoneana provedeni su slobodni izbori. Na principu samoodluivanja glasalo je 1025 ljudi.
Na osnovu toga Indonezija je pripojila tu zemlju nekoliko puta veu od Jugoslavije. Objasnili
su Ujedinjenim Nacijama da je tih 1025 glasaa mjerodavno, s obzirom da se do onih milijun
ne moe doi jer ive u dungli, jer su nerazumljivi, nepismeni, itd.
Utjena za domae stanovnitvo jest injenica da ih golema veina ne zna da je njihova
zemlja sada dio Indonezije.
Usprkos izjavi noni Linge da e oni ve srediti Borneo i Irijan, to sreivanje ne e ii
tako brzo, barem ne na Novoj Gvineji. Golema prostranstva oteavaju taj posao sreivanja.
Kakvo je stanje prakulture, prastanovnitvo barem u tom dijelu svijeta ima jo uvijek
relativno sigurno boravite. Je li prodor Ramayane i islamske istine nezaustavljiv, moe li
svijet dopustiti samo jednu istinu?
Sve to nisu bila pitanja za raspravu s noni Linge, a i malo koji student evropskog
univerziteta time sebi razbija glavu.
No eto, mene tada nije zanimala nova Ramayana, ve Ramayana stara nekoliko
desetaka tisua godina. Zanima me vjena Ramayana! Ako je Ramayana istina, onda se i
Ramayana shvaa tek kroz sve one civilizacije koje je Rama u svom pobjedonosnom maru
kroz svijet podredio sebi. Kako bi se shvatila ta pripovijest, trebalo je pronai te ljude, uti i
njihovu verziju.

77

RAMAYANA STARA I NOVA

No prije nego to smo otplovili za Borneo krenuli smo u klub daikih studenata. Prije
nego to krenemo u dunglu ususret ljudima s kojima emo teko komunicirati, eljeli smo
uti i njihovu verziju prie.
Starim utim taksijem krenuli smo do sive zgrade u ulici Jalan Tharmin, popeli se na
drugi kat i zakucali na vrata. Slijedile su mnoge ljubaznosti. Da, bili su eljni razgovarati, ali,
to se tie vodia za Borneo, odbili su nas na najljepi mogui nain.
Jo u Londonu Sam nam je dao tu adresu, priao nam o Tjuiju, kandidatu za doktora
etnologije prastarih kultura, koji se iz daikog sela probio do sveuilita Princeton u New
Jerseyu. esto je suraivao sa Samom.
Tjui je jedan od starih dopisnika tzv. underground magazina Roots (Korijeni),
nazvanog po istoimenoj TV seriji. Naravno, u klubu su imali sve relevantne primjerke toga
magazina. Iako su odbili da nam poslue kao vodii, eljeli su nam prirediti veeru. Dok smo
sjedjeli ekajui veeru, ponudili su nas da se zabavimo starim kopijama Rootsa. Jedan od
Tjuijevih lanaka nam je privukao panju. Tekst je bio slijedei:
italac Kurana i italac Biblije neminovno shvaa da je to ista knjiga. Jedan Bog
stvoritelj, podjela neba i zemlje, posmrtni i ovosvjetski ivot. Vremenske i prostorne podjele
identine. Sedmodnevni tjedan, odmor sedmi dan, 40 dana posta prije Uskrsa ili Ramadana.
Strogo reguliran seksualni ivot, itd. ak su i imena ista: Otac AbrahamIbrahim, najvei
svetac Isus Isa.
Posjetilac bilo kojeg dijela Azije ini uvijek istu pogreku. On pretpostavlja da upoznaje
razliite kulture, razliite svjetove opisujui i doivljavajui ono to vidi. Posjetiocu se islam
razlikuje od kranstva, hinduizam od budizma, itd. S drugog aspekta sve je to ista kultura,
ista vibracija. Gledano iz izvjesnog ugla, razlike izmeu kranstva i islama mogu se smatrati
minimalnim. Njegova majka sveta Marija, otac JosipYusuf, sa zanemarivom razlikom da
Marija nije bezgreno zaela i da Isus nije sin Boji, ve najvei svetac Boji. Sve je to
semantika. to znai bezgreno? to znai sin? Istina je da je islam ratovao s kranstvom, no
ratovali su i protestanti s katolicima. Religije Dalekog Istoka, budizam, taoizam, intoizam,
podvrste su hinduzima, a nastale su u Indiji, odnosno u Nepalu. Iako to nije odmah oigledno,
semitsko kranstvo, islam i arijske religije budizam, hinduizam ustvari su dio semitsko
arijske vibracije. Bez obzira na kolske interpretacije polukolovanih eksperata, i hinduizam i
budizam, kranstvo i islam, i sve to iz njih proizlazi su, u biti, jedna posebna jednobona
religija, nastala negdje oko 3500 godina prije Krista, vjerojatno preko Zaratustre, Rigvede
ili slinih spisa. Uvijek se susreemo s tjednom od sedam dana, sa svetom (pisanom)
knjigom, itd.
Religije svetih knjiga, religije pisanih zakona, odnosno knjige Ramayane ili
judejskoislamske tradicije svode se na isto. Biblija i Kuran opisuju borbu boga pisanog
zakona protiv idola, odnosno protiv religije nepisanih zakona. A kakva je to religija, koji
svjetonazor? Hinduizam odnosno Rig-veda, odakle potjeu?
Na prvi pogled indonezijska, tajlandska, burmanska i nepalska kultura razlikuju se od
indijske, no sve je to privid. Ista arhitektura, isti festivali, ak i ista imena. Rama se zove
Rama i u Indoneziji i u Nepalu i Indiji Sita je Sita, Garuda je Garuda.
Ramayana je potpuno ovladala tim cijelim podrujem. Godinama posvemanja Indija,

78

cijela Jugoistona Azija i tisue otoka danima neprekidno gledaju jednu te istu
predstavu. Ta se predstava u Indoneziji izvodi s lutkama Wayang Kulit, drugdje se izvodi
maskiranim glumcima Wayang Wong. U Indiji se plee, u Burmi plee i glumi, cijelo to
podruje gleda i ui dok ne naui napamet sve likove, sve finese te kozmike drame. O
emu se radi? Radi se o borbi nove, bijele rase,i stare, crne rase. Ta se borba oituje
simbolom raspada izmeu Rame i Site, idealnog mukoenskog para. Sita odlazi od
bijelog Rame crnom avolu Ravani. Rama i Sita su razdvojeni i u zemlji vlada tuga. Cijeli
ep je prikaz Raminog nastojanja da od crne strane svijeta nanovo izbori Situ. Kad mu to
uspijeva, nastaje Ram Sita Ra to jest mir na zemlji. Mir izmeu mukarca i ene,
mukog i enskog principa. Da uspije, meutim, Rama se mora pomiriti sa crnim svijetom,
to jest s Dravidima, prastanovnicima zemlje. Tek uz njihovu pomo on svladava crnu
stranu svoje osobnosti, Site i cijelog kraljevstva.
Arijci su prastanovnike Dravide drali majmunima, no Rama koristi upravo te
majmune, Hanumane, kako bi oslobodio Situ jer je Arijcima oslobaanje ene, koja je sa
crnim avolom, posao ispod asti. Upravo zato Rama sklapa savez sa prezrenim
polusvijetom.
Crni svijet prastanovnitva nije imao jednog boga, nije imao sedmodnevni tjedan.
Crni svijet prastanovnitva nije imao ni pisani zakon. Cmi svijet nije imao ni snane vojske
ni organizacije, a ipak je upropastio sjajno kraljevstvo Ayodhe i Rami oteo Situ. Ako je
istina to hindusi govore, onda se Ramayana nije dogodila u vremenu, ona se stalno
ponavlja. Crni princ Ravana uvijek i nanovo otima Situ i odvodi je u svijet podzemlja. I
jedini nain da se mir vrati u Ayodhu jest da gornji svijet uspostavi ravnoteu sa crnim
svijetom idola, totema, magije i kulta.
Nova rasa ljudi, Kinezi, Indijci, Evropljani, afriki crnci i svi ostali gotovo da su
zatrli staru rasu. U Evropi je prarase nestalo, u Junoj Americi ima je jo malo, u Indiji jo
manje. No tu, na otocima Indonezije i Melanezije jo uvijek ivi prarasa u svijetu totema i
magije. Iako skriveni ispod pokrivaa ekspanzivne nove ute rase, njihova vibracija jo
uvijek postoji. Nova rasa, zavravao je Tjui svoj lanak, ne bi smjela dopustiti da
potpuno istrijebi staru rasu. Ako doe do toga, vraevi e se vratiti u drugom obliku vratit
e se kao tetni kukci i bakterije koje e unitavati polja nove rase. Njihova unitena energija
obnovit e se u negativnom obliku u vidu novih bakterija i virusa koji e napadati nervne
sisteme ljudi nove rase, vratit e se u obliku raka i leukemije, u obliku crnih misli koje e
ulaziti u mozgove nove rase razarajui sve njezine institucije, norme i kriterije. Zato loe ini
nova rasa to je tako pobjednika i to vidi napredak u potpunom istrebljenju svega ivog to
joj smeta. Nova rasa bi poubijala i sve morske pse, i sve komarce, i sve krokodile, i sve zmije,
i sve ljude stare rase. Stara rasa oboava i tuje upravo sve ono to stara rasa smatra
neprijateljem, a to su zmija, smrt, no, krokodil, sve ono to nova rasa smatra ogavnim i
tetnim, sve ega se boji.

79

BORNEO

Zelenkasto siva voda rijeke Marte Pure, teka i gusta kao ulje, lijeno se otvarala,
nevoljko proputajui Kon Rickyju prolaz prema malenom istoimenom gradiu u junom
dijelu Bornea. Tri dana nakon rasprave sa nona Lingom sjedjeli smo na ogradi pramca
oslukujui zvukove dungle. Prolo je ve nekoliko sati otkad smo napustili ocean, uplovili
u muljevito ue i polako uronili u dunglu. S lijeve i desne strane poput zelenog zida gusto
raslinje. Mangrovi, sago, palme, fikusi, kauukovo drvo i bezbroj lijana, grane eritrine
nadvijale su se nad rijekom kao prijetee ruke zaaranih vjetica. Stotine majmuna skakalo je
s grane na granu pratei na put, pozivajui svoje prijatelje i tu i tamo inei geste kao da
e nas obasuti kamenjem ili kokosovim orasima.
Rijeka je bila virovita, nepredvidiva, as plitka as duboka, mjestimice crvenkasta, uta,
pa opet zelena.
Sa cigaretom u zubima Bob je nervozno upravljao brodom plaei se oseke, ne znajui
kada nastupa. Plovili smo bez jedra, a tup zvuk Gullova brodskog motora kao da je budio
cijelu dunglu. Iako je bilo jo rano poslijepodne, rijeka je bila obavijena sivom maglom koja
je bola oi kao da je dim. U zraku je visio gust teak miris pljesnivosti, a nebo se jedva
naziralo od dimne magle. Zvukovi dungle postajali su sve intenzivniji: abe su trubile
snagom vodenog konja, zrikavci i kretave papige, kao da se tisue stanovnika dungle
pobunilo protiv naeg dolaska. Umjesto razdraganih delfina, runa ljuskasta tijela lijenih
krokodila koji su dizali glavu gledajui nas glupim podmuklim oima, da bi onda pljusnuli
repom kao u protestu i zaplovili prema obali i majmunima koji su histerino bjeali u kronje
drvea. S nadolazeim sumrakom poelo je tuno javljanje nevidljivih bubnjeva iz nevidljivih
sela. Uli smo u kanal i onda opet u rijeku. Manevrirati je postalo sve tee. Upalili smo
brodski reflektor i osvjetljavali put u tami polako napredujui uzvodno. Magla je postajala
sve guom, disanje gotovo nemogue. Iznenada je krvavi bljesak najavio da plovimo prema
poaru. Mrak se polako pretvarao u dan, no rijeka je bila ve iroka i vatra nije dosizala do
vode.
Bobudar rekao je Bob objanjavajui da je to uroeniko ime za gotovo
neprestane umske poare na Borneu, to nastaju ve stoljeima sami od sebe, koje nitko ne
gasi makar i gutaju tisue hektara skupocjene ume, ubijajui tisue ivotinja. Na golemom
Borneu sve to ne znai nita jer uma opet raste i divlja se koti, sve je to dio ciklusa. Bilo je
neto velianstveno u toj plovidbi. Tamna rijeka i ti ogromni plameni jezici koji su se
uzdizali do sto metara prema nebu pleui u obliku tisua podzemnih zmajeva gutaa
vatre, to riu u tajanstvenoj dungli. Zivotinjsko glasanje je prestalo. uo se samo zvuk
motora i tu i tamo itanje vatre dok se munjevito prelijevala niz vrhove kronji, da bi
odjednom buknula u eksploziju pretvarajui no u dan. Baeni visoko u zrak, zapaljeni
drveni komadii polako su padali u vodu, gorjeli su kao bljeskovi u vatrometu. Prizor je
nalikovao smaku svijeta, no nismo se bojali ak je i Bob bio osupnut i hladnokrvno je
kormilario pazei da se ne priblii dijelovima dungle gdje je hrlila vatra.
I onda opet tama i sojenice postavljene na stupovima iznad vode, i, konano, Marta
Pura. Spustili smo sidro, privezali brod, ugasili reflektor. Nasta debeli mrak. S obale Barita
gledam Martu Puru; najvei grad Bornea djeluje poput nekog naputenog rudarskog grada u
Arizoni ili Texasu. Dugi niz utih niskih kueraka, hrpe iskopane zemlje, stare dizalice i

80

skladita, gdjegdje moderne, no zaputene zgrade u praznim pranjavim ulicama. Nad

gradom visio je ljubiasto crvenkasti oblik praine i vodene pare; kao nekim omotaom
obgrlio je zgrade i ulice uspavljujui ljude i besposlene pse i make, to su se lijeno vukli u
luci. Bebek i ja sjedjeli smo na terasi luke krme, jedini radni gosti ovog jo uvijek
uspravnog grada. Pili smo opojnu indonezijsku kavu i gledali kroz prozor kako sneni luki
radnici istovaruju dip na obalu. Onako pranjav i blatnjav i sa skinutim krovom izgledao je
poput spljotene kutije od cigareta, a ne kao vozilo koje e nam sluiti kao putujua kua,
koje e nas prebaciti preko pola Azije prevrui ispod svojih kotaa tisue i tisue
kilometara. U tu smo krmu otili kako bismo se rijeili Boba i Rickya, i mukotrpnih
slubenih formalnosti oko istovara.
Nakon otprilike sat vremena luka je ivnula. Poela je buka dizalica i strojeva kripa
kolica koja razvoze teret. Gomila radnika odjevenih u prljavobijele alvare razmilila se na sve
strane. Naposljetku se pojavio slubenik u utoj uniformi i najavio da e inspektor za istovar
doi tek poslijepodne, s time to e formalnosti oko istovara trajati nekoliko sati. Prepustili
smo Bobu da se bake oko svega toga i odluili krenuti u grad.
Tik po izlasku iz rijekom rashlaene luke zapljusnuo nas je val topline. Pred izlazom iz
luke skupilo se nekih desetak motoriziranih rika, takozvanih helikaka. Odabrali smo
najareniju i krenuli pranjavom ulicom u grad. Snena umala atmosfera u luci naglo je
nestajala kako smo se pribliavali sreditu. Bilo je ve oko osam sati, trgovine su se otvarale,
a skupine ljudi ve su sjedjele po ajinicama ispijajui zeleni kalimatski aj. Voza je bio
izriito raspoloen naim pristankom na cijenu vonje od 100 rupija i uzbueno je lupetao
malo indonezijskim, malo engleskim, a kadto nekim drugim jezikom, moda nizozemskim,
ili rumunjskim. Kad smo stigli u sredite grada, ulice su ve bile pune ljudi. Stotine malih
ivahnih Indoneana odjevenih u raznim bojama jurilo je goredolje ulicama na biciklima,
mijeajui se i topei u gomili automobila i pjeaka koji su posvuda prelazili ulice, bez reda i
logike. Zvonjava motornih i nemotornih rika, tricikla, bekaka i automobila sve to uz
graktanje preplaenih gusaka i kokoi, to su se razlijetale paninije od ustrih pjeaka.
Bilo je teko vjerovati da tu ivi nekoliko stotina tisua ljudi. Dijelovi grada djeluju
poput nekakvog gradia iz amerikog ,,westerna i ne nedostaju mu ni konji ni
Meksikanci. Jo da je ubaciti nekog erifa u eiru, ovjek bi vjerovao da je negdje u Arizoni
u doba zlatne groznice. Drugi dijelovi potpuno su modemi. Jedino su zvukovi i mirisi davali
do znanja da je to ipak jedan potpuno drugi svijet. Uza sve poznate zvuke smijeh se mijeao s
bijesnim povicima i djejim plaem, dok se zrakom razlijegao opojan miris umskog poara
zainjen mirisima mirodija. Posvuda otvorene kuhinje, peenjarnice, kiosci, kao da svi neto
kuhaju ili jedu na cesti.
Zaustavili smo se pred, kako je to smatrao na voza Patan, najboljim Rumah
Makanom, restaurantom u Marti Puri. Restaurant se zvao ,,Suzy i nalazio se na velikoj
betonskoj terasi pod sjenovitim kronjama. U sreditu terase tri kineska kuhara uurbano su
radila na rotilju koji je ve bio u punom pogonu. Sa zvunika okaenog o drvo dopirala je
sladunjavo ljubavna popularna indonezijska muzika, a unaokolo se posvuda irio miris
gulaija i sataya.
Gladni, naruili smo pun tanjur ribica ikana sa rotilja. Bio je to dobar izbor, ribe su
bile svjee, izvrsno zainjene i peene, kruh je bio prhak kao da su ga pravili Talijani. Bilo je
vrijeme uine. Restaurant su punile lijepe mlade Indoneanke i ustri zapadno odjeveni
momci u tamnim hlaama i bijelim kouljama.
Nakon obilnog objeda i nekoliko krigli piva odluili smo raspitati se u gradu o
mogunostima prijevoza za Bangkok ili Burmu. Nije nam se urilo s Bornea, no zakljuili
smo da bi bilo teta kvariti na boravak brigama o tome hoemo li nai prijevoz do Tajlanda i
kako emo nastaviti put do Nepala i Tibeta. Brodske agencije nalazile su se u Djakarti i u
Pontianku, no najvea tvrtka, Pelni, imala je predstavnitvo u ulici JalanHasim. Primila

81

nas je mlada ljepotica s veoma senzualnim glasom. Objasnila nam je da Pelni a niti bilo
koja druga tvrtka ne organizira prijevoz s Bornea za Bangkog i Rangoon.
alim, gospodine, ali morat ete ii preko Jave.
Dok smo razoarani poli, djevojka je usput dobacila.
Postoji grki brod to prevozi eljeznu rudu s Bornea na Bangkok. No teko da ete
kod njih uspjeti. Ne primaju putnike, a jo manje putnike s automobilom, znate kakvi su ti
Grci!? Mi iz pristojnih kompanija ne moemo nita s njima.
Kako je spomenula Grke, obojica smo znali da nee biti potekoa.
Grci?! Stari - rekoh Bebeku, - to je tvoja specijalnost.
Samo sat poslije Bebek je ve naao i broj kompanije u Djakarti i telefonski broj hotela
u Pontianku u kojem je odsjeo kapetan grkog broda.
Dok sam ispijao treu kriglu pive u predvorju hotela Kakimantan, Bebek se uvelike
razvezao na grkom.
Ti kani bre Yorgos pu isis, pote pame mazi, ma gdje si mi, bre, Yorgos, kako si, kada
kreemo? - govorio je u slualicu dajui mi znak daje sve pod kontrolom. Uz posljednji
,,efharisto spustio je slualicu, izaao i rekao: est tjedana na Borneu i onda Elenom
kreemo za Bangkok.
Skinuvi to s vrata, odluili smo pogledati to se zbiva u luci.
Kada smo se pojavili, lendrover se ve nalazio na keju. Onako prljav i vlaan izgledao
je kao krepana ivotinja. No nakon to smo ga puni sat polijevali mrkom, neki debeli
uzrujani kineski mehaniar popravio je mainu tako da je opet zabrujala kao da smo se
upravo vratili sa servisa.
Utovarili smo stvari i krenuli prema postaji ekspedicije, u Martu Puru.

82

BAZA XXX

Baza ekspedicije XXX nalazila se nekih dvadesetak kilometara jugoistono od Marte

Pure. Bila je najvea od tri postaje smjetene na tri razliite lokacije. Postaja u zapadnom
Irijanu provodila je analizu etnografske prirode, odnosno kulture. Prouavala je obiaje i
svjetonazore prastarih kultura Indonezije i Melanezije. Postaja u Marti Puri bila je
orijentirana na ispitivanje ljekovite flore i faune, i to one to je povezana s tradicijom
narodnih ljekova primitivnih kultura. Najmanja postaja na Solomonskim otocima ispitivala je
podmorsku floru i faunu. Sve tri postaje radile su povezano koordinirajui svoj rad (bile su
neformalno povezane i s drugim organizacijama, ekspedicijama i znanstvenicima, to su se
bavili tim sadrajima). Iako najavljen radijom i oekivan, na je dolazak izazvao prilino
veliko veselje. Osim instrumenata, nosili smo i neke privatne stvari, knjige, pakete, poklone
prijatelja iz Evrope i sve ono to je bilo skupo slati avionom.
Primio nas je dr Wendt mladi visoki nasmijani Nizozemac. Onako mladolik, mrav i
plave kose, s naoalama u metalnim okvirima i dugom kosom, izgledao je vie kao nekakav
hipi student nego voa ekspedicije. Veoma brzo nas je uvjerio u svoju sposobnost i, hvala
bogu, imao je autoritet da neukrotivog Boba svede u okvire koji su gotovo bili prihvatljivi.
Zaudo, tu su bile i dvije Novozelananke, dvije studentice s kekama, odjevene u kratko
odrezanim trapericama. Uz dva engleska biologa i jednog Grka, iju funkciju nismo mogli
shvatiti, svi su drugi lanovi bili Amerikanci, svi mladi ljudi. Najstariji lanovi su bili Bob i
Charly.
Doli smo u subotu, a subota je postaji predstavljala sveani dan. Kako bi nekako
razbili monotoniju ivota u dungli, zaveli su obiaj da se svi mukarci subotom obavezno
briju te da se i mukarci i djevojke najsveanije odjenu za zajedniku veeru u blagovaonici,
za stolom sa istim stolnjakom, svijeama itd. Iako nam je to djelovalo smijeno, dr Wendt
nas je uvjeravao da je to od velike psiholoke pomoi. Da bi stvar dobila na uvjerljivosti, ak
su iz biveg nizozemskog naputenog hotela u Marti Puri nabavili ratimani pianino na
kojemu je svirala jedna od djevojaka.
Avionom su s Jave jednom tjedno dobavljali evropsko vino. Ta im je subota
predstavljala jedinu vezu sa civilizacijom. Meni tako neto nikada nije bilo potrebno, no ja
sam uglavnom sam djelovao, putovao, mijenjao lokaciju, a to je bio sluaj i s Bebekom.
- Meutim objanjavao je dr Wendt, skupina ljudi zatvorena u jednom
ogranienom prostoru razvija snano neprijateljstvo. Ove sveanosti to onemoguuju.
Doivljaj je uistinu bio neuobiajen. Dok se golemi uti mjesec dizao iz movarnih
voda, iz blagovaonice se irio klavirski zvuk Straussovog Plavog Dunava. Prilike s
kravatama o vratu tapkale su po travi pazei da ne stanu na zmiju. Tek nekoliko metara dalje
na rubu dungle skupljali su se zaueni majmuni, ak su i papige manje krijetale iz
potovanja prema glazbi.
Svjetlost svijea prosipala se po stolu dok su djevojke skupljale tanjure. Veera je bila
zavrena. lanovi ekspedicije avrljali su uz cigarete. Sjedei nasuprot, bradom naslonjenom
o dlan lijeve ruke, dr Wendt me podozrivo promatrao. Kroz otvorene prozore strujao je topli
tropski zrak i donosio zvukove zrikavaca i po koji krik papige. U toku cijele veeri osjeao
sam da dr Wendt eka priliku za razgovor.
- Dakle, zanima vas ceremonija dr Wendt je odmah preao na stvar dok se nagnuo

83

prema meni povlaei stolicu blie stolu. Ne znam koliko ste upueni u rad nae
ekspedicije, ali rad koji vas zanima nije naa specijalnost.
Nekoliko trenutaka sam utio razmiljajui ta mu je Sam sve mogao rei. Dok sam se
zamiljeno zagledao kroz prozor kuice u ogromni uti mjesec, bojao sam se da bi dr Wendt
u sluaju neslaganja s naim ciljevima mogao predosjetiti nae namjere. Dr Wendt je rukom
otjerao velikog nonog leptira i kao da pogaa moje misli nastavio je verbalizirati moje
sumnje:
- Ne znam koliko bi vlada bila voljna da vam pomogne u radu ako bi se saznalo da
elite prisustvovati ceremoniji silaenja u podzemlje. Ako sam Sama pravilno shvatio, vi ne
elite samo prisustvovati toj ceremoniji nego ak i silaziti.
Oslukivao sam mu ton da osjetim ima li u njegovu glasu sprdnje, koliko bi mu ovjek
mogao vjerovati. Odluio sam prebaciti loptu na njegovu stranu.
- A vi, doktore Wendt, to vi mislite, bi li bilo korisno silaziti u podzemlje ili
sudjelovati u jednoj takvoj ceremoniji.
Opet je poeo uvijati:
- Naravno, ako bi se sve odvijalo pod znanstvenom kontrolom i pod opaskom
indonezijske vlade, uz prisutnost lijenika itd.
Ulio sam jo jednu au vina, zautio, ustao, priao prozoru gledajui u tropsku no, ne
znajui kako dalje.
Situaciju je spasio Bebek. Prebacivi temu na francuska vina, sireve i vanost
dionizijskog elementa u grou, teatru, operi i biologiji, dirnuo je dra Wendta u najdrau
temu. Otprilike dva sata kasnije i nakon 4 boce crnog francuskog vina, dr Wendt se konano
otvorio.
Shvatili smo njegove strahove i razgovor se tek tada zadjenuo. Dr Wendt se u biti vie
od mene zanimao upravo za teme o alternativnim svjetovima, za ceremonije ulaska u te
svjetove, itd. Istovremeno, dozvole za znanstveni rad toliko su se teko dobivale od vlade da
bi bilo kakva pogreka u vezi meetarenja s vraevima i uroenicima dovela u pitanje cijelu
ekspediciju.
-Samo jedan krivi korak s nae strane i dozvola za rad nam se oduzima, gubimo sve
ponavljao je dr Wendt.
Taj silan strah prisutan je u svim takvim velikim ekspedicijama, pogotovo onima koje
su vezane uz projekte raznih dravnih vlasti. Sve to nije bilo nerazumljivo dru Wendtu.
Velika ekspedicija rekoh mu, zahtijeva velik novac, podrku vlade i
univerziteta, a to znai i kontrolu. Kao to ste rekli, jedna negativna rije od nekog profesora
na nekom fakultetu ili od nekog ovdanjeg policajca i sve propada. Ali upravo to
objanjavao sam je moja prednost. Ja mogu ii gdje god hou. Nikome nisam odgovoran i
poto me nitko ne financira, nikome ne polaem raune. Ako mi takve ekspedicije kao to je
vaa ne pomognu, onda sam bespomoan. Ja ne mogu bez vas, ali ni vi ne moete bez mene.
Dirnuo sam ga u Ahilovu petu. Iako s dugom kosom, iako nalik hipijima, ipak je on bio
dvostruki doktor nauka, izvanredni lan akademije. Usprkos svima svojim alternativnim
terorijama, itekako se bojao za svoj privilegirani status i katedru koju je oekivao na
univerzitetu u Haagu. Ujedno je bio ovjek od integriteta i znanosti, a shvaao me je vrlo
dobro. Kao svaki ovjek establishementa, pa bio lanom i alternativnog, bio je rastrgan
izmeu dviju snaga, izmeu smisla i ideje, izmeu establishementa i njegova kriterija
napredovanja, izmeu odnosa i vlastite karijere. Tu bitku imao sam prilike svakodnevno
gledati u Bebeku. U ovom sluaju elja za unutranjim potenjem nadvladala je kod dra
Wendta strah za karijeru.
Otprilike desetak minuta borio se sam sa sobom i utio. Naposljetku, donio je odluku.
U redu rekao je. Omoguit u vam da prisustvujete toj ceremoniji. No najprije
me paljivo posluajte i odluite sami to hoete.

84

Privukao je stolicu i objasnio nam stvar.

Postoje dva tipa ceremonije sputanja u podzemlje poeo je svoje izlaganje, a mi
smo zautjeli. Oba tipa zahtijevaju prvenstveno meditativan simbolian doivljaj. Ipak, u
prvom tipu silazak je doslovan, odnosno, onaj koji sudjeluje doslovce se sputa u podzemni
krater ugasloga vulkana stotinama metara pod zemljom. Taj fiziki spust koji traje nekoliko
dana djeluje na mozak na taj nain to izaziva unutranji doivljaj. Ako elite doivjeti tu
vrstu ceremonije, omoguit u vam ovdje, na Borneu. Ta ceremonija odvija se jednom
godinje, u devetom mjesecu, u noi punoga mjeseca. Slina ceremonija odvijala se u staroj
Grkoj na isti datum. Razlog je slijedei: savren spoj sunca i mjeseca odvija se u noi punog
mjeseca, u branom mjesecu. Januar se u Grkoj zvao Gamelion gamos znai brak, kao
u rijei bigamija dvobrak.
U januaru sunce oplouje mjesec. Devet mjeseci kasnije dolazi do poroda. Orfej se u
tom kozmikom septembru sputa u podzemlje da povrati Euridiku. Te iste datume potuju
Egipani, kao i ljudi kamenog doba na Borneu.
Iako po novom kalendaru sada nije deveti mjesec, za ove ljude vae drugaija pravila.
Istodobno, istog dana u ovom mjesecu u Melaneziji, na Solomonskim otocima odvija se
ceremonija sputanja u podzemlje pomou zmije. Ovdje spust nije fiziki izveden. Ulogu
fizikog stimulanta preuzimaju opojne trave. Iako se tu radi o dva puta, jedan fiziki,
materijalni spust u vulkan, i drugi pomou pojedinih trava, dakle, simulirani spust, oba su,
ustvari, ista, kao to rekoh, u konanom smislu oba su meditativna. Naravno, ne moete biti
istovremeno istog dana i noi i na Solomonskim otocima i na Borneu.
Ceremonija poinje za 6 dana. Kao i svakog mjeseca, od kompanije Merpati
iznajmljujemo avion za let do Nove Gvineje i Solomonskih otoka, i natrag. Koncem mjeseca
avion se vraa na Borneo. Ako se odluite za ceremoniju na Solomonskim otocima, krenut
ete s Bobom i drugima za etiri dana. Dip i sve stvari koje vam ne trebaju ostavit ete kod
mene. Drim da e vam biti dovoljno tri tjedna na Solomonskim otocima. Morat e biti
dovoljno jer vas ne moemo ekati. Nakon tri tjedna vratit ete se natrag. Tada vam preostaje
nekoliko dana da rezgledate Borneo, utovarite dip na brod i nastavite za Bangkok. Ako se
opet odluite za Borneo, ja u osobno voditi ekspediciju u unutranjost kratera ugaslog
vulkana. Ekspedicija e trajati dva tjedna, preostalo vrijeme do polaska broda za Bangkok
moete provesti ovdje u bazi pomaui nam srediti rezultate. Meni je savreno svejedno koji
ete put odabrati. Ja u vam omoguiti i jedan i drugi.
Bebek i ja smo se pogledali. Nama je ve drugo sve bilo jasno. Bebek e ii takozvanim
materijalnim, vanjskim putem na Borneu, vratit e se u bazu i sortirati podatke dok se ja ne
vratim s unutranjeg puta na Solomonskim otocima. Kada se za tri tjedna opet sastanemo
ovdje u bazi ekspedicije, vjerojatno emo raspolagati novim podacima potrebnim za nastavak
nae ekspedicije. Obojica smo znali da su te podjele na vanjsko i unutranje, objektivno i
subjektivno, materijalno i idealno samo privid. Kako je rekao Lao Tse, mnogi putovi vode do
Taoa, no Tao je jedan. Rije Tao, kako su je objasnili Martin Heidegger i drugi mislioci,
znai put.
Kad je dr Wendt zavrio izlaganje, drugi gosti na banketu ve su se davno pokupili. Nas
trojica sjedjeli smo u tiini. Bebek je otpuhivao dimove, Wendtu smo ve objasnili da se
razilazimo, da Bebek ostaje na Borneu, a ja idem na Solomonske otoke. Dr Wendt je
savreno shvaao. Ipak bilo nam je teko, elio sam proi i Bebekov i moj put, elio sam biti
istovremeno i na Borneu i na Solomonskim otocima. elio sam sve putove no i Bebek i ja
znali smo da svatko ima svoj put. Kadto su putovi zajedniki, a kadto se razilaze.

85

BRAK, SVADBA I DRUGO

Slijedeih nekoliko dana proveli smo u bazi. Bili su to manje vie monotoni dani
provedeni u duhu priprema. No sve u svemu, trebalo je ekati. Dani su sporo prolazili. Ne
znajui kako ubiti vrijeme, prihvatili smo poziv kuhara ekspedicije Dantija da prisustvujemo
svadbi njegova neaka. Dantijeva obitelj bila je jedna od rijetkih indonezijskih porodica koje
nisu prihvatile islam. Porijeklom su bili s Balija i zadrali su hinduistiku vjeru. Selo je bilo
udaljeno vie od 100 kilometara. Nismo alili vremena i benzina. Poznavajui hinduse, znali
smo da e biti gostoljubivi i ugodni. Krenuli smo prije izlaska sunca kako bismo u selo stigli
na vrijeme. Dok smo se vozili, Danti nam je objasnio da se njegov neak Dilip eni s
Vidjajom, kerkom njegovog prijatelja Audena i ene mu Lakni.
U toku vonje Danti bi nas esto molio da stanemo kako bi ubrao neki posebno lijep
cvijet koji bi ugledao uz cestu. Tek negdje oko osam sati stigli smo u selo. Svatovi su ve
napustili kue. Uputili smo se ka hramu gdje se obavljalo vjenanje. Izili smo iz dipa i
umijeali se meu gomilu. Promatrao sam svaki detalj.
Oko hrama skupila se ve cijela gomila ljudi, koja je zraila nekim, gotovo elektrinim
nabojem uzbuenja. Dilipova pojava na konju izazvala je val nove napetosti, druge
frekvencije. Dok se mladoenja na bijelom konju polako probijao kroz gomilu, analizirao
sam mu lice. Fiksiran u sedlu, ukoena izraza, s desnom rukom na srcu, a lijevom poloenom
na grivi konja to su ga lagano vodili barjaktar i vika. Oigledno je postojala razlika izmeu
njega i onih oko njega.
Svi su u gomili dijelili jedno zajedniko raspoloenje, bili su istovremeno dio izvjesnih
emocija koje su se mijenjale kao melodije pjevaa. Mladoenja se usmjerio na neke druge
ritmove, kao da je bio u nekom transu, udaljen i nedodirljiv.
To nije bio Dilip, sin Aoka, koji je jo do nedavno ganjao otoanke i lovio ribe.
ovjek na konju predstavljao je apstraktnog mukarca koji participira u misteriji braka.
Bezlini, apstraktni mladoenja, odjeven u bijelu odoru, opivenu srebrnim trakama.
Ceremonija, odijelo, pokreti, sve je bilo usmjereno ka depersonalizaciji i indentifikaciji s
pojmom mladoenje u apstraktnom smislu, premda njegovi pokreti nisu bili nerzvozni i
konfuzni, ispunjeni strahom i neizvjesnou. ovjek na konju kretao se sigurno poput
mjeseara koji bez straha zatvorenih oiju prelazi preko bezdana, voen nekim unutarnjim
balansom i mehanizmom, te slijepom, nesvjesnom, neodreenom vjerom da e sve biti onako
kako valja.
Za razliku od mladoenjine ukoene ozbiljnosti i staklenih oiju, gomila oko njega
kupala se u valovima oduevljenja i emocija. Povorku su predvodili vikai, braa i muka
rodbina mladenaca. Oni su gotovo ludovali od sree. Skaui, viui, koturajui se po zemlji,
maui rukama, uarenih oiju, takoer su sudjelovali u transu. No, njihov trans bio je
potpuno suprotan Dilipovom. Njegov je bio duevan. Njegove oi kao da su gledale prema
unutra. Bilo je jasno da svi ti ljudi participiraju u misteriji, u ritualu dovoljno snanom da ih
izbaci iz svagdanje koloteine. Razgovarati s nekim o neemu svjetovnom, postaviti
najobinije pitanje bilo je besmisleno. Bebek i ja bili smo jedine osobe u toj skupini, koje
su ostale dio normalnoga svijeta, gdje su dva plus dva etiri i zemlja okrugla.
Svi ostali bili su u svijetu u kojemu je cijeli kozmos jedan organizam, u kojemu su ljudi
potpuno vezani uz plimu i oseku, uz Mjesec i Sunce, u kojemu zvijezde diu i ive. To

86

vjenanje bilo je prirodni fenomen iste vrste kao jesen i zima, dan i no. Niti je Dilip birao
Vidjaju, niti je neka odluka, misao, dvoumica ili obeanje ulazilo u taj ritual. Taj dogaaj bio
je prirodni fenomen izvan Dilipove moi, izvan misli, sve se dogoalo kao to dan slijedi no.
Ni Dilip ni Vidjaja kao neke osobnosti s vlastitim mislima i odlukama nisu bili prisutni. Sada
su se stapale obitelji, apstraktne sile, mjeseina s osekom, apstraktna mukost sa enstvenosti,
yin i yang, dharma i karma.
Iako nitko od prisutnih nije bio u stanju normalno razgovarati, niti odgovarati na pitanja
kako se zovu ili koliko je sati, ipak su svi bili potpuno sposobni da izvravaju ritualne
zadatke. Iako u transu, odlikovali su se ekonomijom pokreta, efikasnim gestama. Dolazile su i
odlazile vaze s cvijeem, palile se vatre. Sve je teklo bez napora, kao da se dogaa samo od
sebe. U cijeloj toj ceremoniji osjealo se nepotovanje neije odreene volje. Nita se nije
zbivalo jer je to netko htio, nego zato jer je to uvijek bilo tako, kao da se samo od sebe
odvijalo, kao u snu. Uvijek isto. U situacijama kao to su enidba, roenje, smrt, ljubav
izmeu mukarca i ene, pubertetsko primanje mukaraca u pleme, ceremonija davanja prvog
grudnjaka djevojci. Osjetio sam koliko je tim ljudima ivot jo uvijek misterija i ritual.
Posebice sam to primijetio meu Indijcima, aki kolovanima. Roenje, primanje prvog
posla, ljubav, ak i seks s prostitutkom je ozbiljna, ako ne i sveta stvar. Ljudsko tijelo je,
takoer, gledano kao poklon prirode ili boga, neto to se ne moe oskvrnuti bez opasnih
posljedica. Bilo je oigledno da Dilip, koji je jo prije nekoliko dana bio bear, nee biti sutra
isti Dilip. On je biti Vidjajin suprug, glava domainstva.
Bilo je jasno da nema vraanja i predomiljanja. Njegov pakt s Vidjajom bio je pakt sa
suncem i zvijezdama. Pogodba u kojoj sudjeluje kao i u samom sebi.
esto bih u takvim trenucima osjetio grinju savjesti. Kako smo mogli mi, cijela moja
generacija, napraviti sport i rekreaciju iz odnosa sa enama, ponaati se kao da su ene
predmet razonode?
Iako sam osjeao da se ne mogu identificirati s prisutnima, bio sam zahvalan to sam
osjetio iskonsku dubinu toga ina i vie nisam bio u stanju praviti farsu iz te misterije. Lako
je razoriti mitove, razotkriti misterij kao ispraznu prevaru, no da li se ovjek time stvarno
oplemenjuje, oovjeuje, oslobaa? U Zapadnoj Evropi ve su unitili sve misterije, nita vie
nije sveto, jedino jo seks i smrt ostaju zadnje misterije. No zapadni Evropljanin boji se
misterije, boji se bilo ega to se ne moe svesti u formule, to se ne moe unititi i ismijati.
Od straha od zadnje misterije, od enskog tijela, pravi farsu. No jesu li Slavenu potrebne
zapadne neuroze i strahovi, jesmo li mi toliko preplaeni od velike seksualne misterije da
emo od nje praviti lakrdiju?
Nisam mogao ne misliti na Jugoslaviju dok sam promatrao taj istoni ritual.
Iz misli me prenuo opi pokret gomile. Otvorila su se vrata hrama iz kojeg je prokuljao
dim opojnih trava.
Polunoen masom, naao sam se u hramu. U sreditu hrama sjedjela je osamljena
mlada, pogleda uperenog u rasplamsalu svetu vatru koja je gorjela s njene desne strane.
Toliko sam toga jutra uo o njenoj ljupkosti da sam se radoznalo poeo probijati kroz
gomilu prema vatri. Pokuavao sam joj ugledati lice, no to je bilo prilino teko. Igrala je
koketnu igru dok je svojim velikim svilenim velom na momente pokrivala i otkrivala lice,
upuujui oaravajue poglede, no ne prema bilo kome, ve prema vatri.
Malo kasnije Dilip je bez rijei sjeo s druge strane gorueg plamena.
Sjedjeli su tako odvojeni vatrom. U sredini, odmah iza vatre sjedio je do pojasa goli
monah, voditelj ceremonije. Obrijane glave u naranastoj togi, prekrienih nogu, debeli,
gotovo smijeni monah, tulio je neke pjesme koje su zvuale poput cianja mladog, veselog
psia. Bilo je neto simpatino u tom velikom, nezgrapnom ovjeku i njegovu djetinjem
veselju. Progurao sam se jo blie, sve do kruga rezerviranog za obitelj. Odatle sam jasno
vidio mladu. Uistinu je bila lijepa. No da i nije, sveanost samog obreda odraavala se na

87

njenom licu i inila ga lijepim. Svaka djevojka bi u takvoj situaciji bila lijepa. Cijeli ugoaj
zvukova i mirisa bio je tako erotiziran i insceniran da se erotika energija kristalizirala u
naboju enstvenosti kojom je mlada zraila. Koncentrirana enstvenost zraila je iz kontura
njezina tijela, grudi i blagih pokreta rukom. Nosila je tradicionalni enidbeni kostim, dugi
crveni, zlatom protkani al koji je bio ovijen oko tijela da ga istovremeno sakrije i otkrije.
Nain na koji je sjedila, nogu decentno povijenih u stranu, o pod oslonjena lijevom rukom,
potencirao je elegantnu liniju boka. Njen tijesno priljubljen al ocrtavao je erotinu konturu
enskog tijela u istim linijama. Ukraene porodinim nakitom, zlatnim dinduvama,
narukvicama od slonovae, bila je okiena kao boino drvce, s puno zanosa i mate, to ne
moe biti ni smijeno ni neukusno. Oi joj bjehu sputene, uperene u vatru. Ni ona ni
mladoenja nisu se ni pogledali. Spajali su se u stopljenom plamenu vatre, ne skidajui
pogleda. Kadto bi se mlada nasmijeila, rukom pomjerila pramen svilene kose, no ni taj
smjeak nije bio namijenjen Dilipi ni nama, ve tom vjeitom plamenu.
Pokuao sam osjetiti duh u kojem se odravala ta veza. Pathos iza simbolizma.
Nedvojbeno, radilo se o istodobnoj odvojenosti i zajednici. Budui brani par nije se drao za
ruke, niti se poljubio, ili na bilo koji nain dao do znanja da partneri uope meusobno
postoje kao osobe. Stapali su se u svetoj vatri koju su toga jutra zapalili njihovi roditelji i
nitko im nije postavljao nikakva pitanja, nitko nije traio obeanja o vjernosti ili bilo emu.
Obeanje ili razgovor nisu imali nikakva smisla sve je bilo jasno.
Sjedili su u tiini, smireni i odvojeni. Iako su vatru zapalili roditelji, nitko osim monaha
nije zalazio u cvijeem zagraen krug oko vatre. Na taj se nain uspostavljala sveta spona.
Ona u njegovoj tiini, on u njezinoj. Prema filozofiji advaita, u ijem se duhu odravala ta
ceremonija, ne postoje bogovi izvan ljudi. Mu i ena vezani su svetom vatrom, i u toj svetoj
vatri sastaju se u branom krevetu.
Veza se odrava bez rijei, iskljuivo djelima, odnosno izvravanjem dunosti. Ne
moe se ni govoriti o ljubavi u zapadnom, na primjer, holivudskom smislu. Oni su vezani
dunou prema bogu. Poto nema boga izvan ovjeka, ena trai boga u muu, a mu u eni.
Briga oko djece, spolni ivot, sve to postaje svetim ritualom spajanja s vatrom i svekolikim
kozmosom.
Dok su me zaokupljale te misli, preda mnom su se izmjenjivale slike. Dizao se monah,
hodao oko vatre, bacao miomirisne trave u plamen, djeca su vriskala, dijelili se kolaii. No
ja sam tada ve zajedno s gomilom ve i sam bio u nekom drugom svijetu. Sve te slike ispred
mene bile su samo katalist.
Nita se nije odvijalo u srcu te mlade ene to se ne bi moglo odvijati u srcu nae
Slavonke ili Zagrepanke. Nita nije na licu Vidjaje ega nema na licu Jasne, ili Vesne. Kada
bi im ovjek mogao skinuti tanku naslagu zapadnoevropske blaziranosti i dati im snagu. Biti
ono to jesu.
Dan sam zavrio pitajui se da li je stvarno trebalo doi u Aziju kako bih doivio
misteriju sjedinjenja dvoje ljudi. Iskonski On i Ona, doivljeni snanim instinktom
zajednitva. Neto to se ne moe oskvrnuti bez kobnih posljedica.

88

KVADRIRANJE KRUGA

89

SOLOMONSKI OTOCI

Otprilike dvjesto metara od zgrade policije smjestio se stari srebrni Douglas DC 3

kojim sam upravo doletjeo u grad. Osim dvojice indonezijskih trgovaca krokodilskom
koom, od putnika prisutni su bili malajski kuhar ekspedicije i nesretni Bob kojeg nikako
da se rijeim. Umjesto da zamoli lanove ekspedicije da mi pomognu, Bob se drao kao da
nemaveze sa mnom i sve sam sebojao da mi ne spusti kakvu patku u smislu nekakve
politike insinuacije. Dr Wendt me upozorio na problem s vizom, no budui da se avion
vraao za dva tjedna, pretpostavljao sam da me ionako nee moi vratiti osim, naravno,
nakon dva tjedna, kada sam i planirao povratak.
Sve se odvijalo po planu osim to mi nije palo na pamet da bi me mogli pritvoriti.
Odluio sam da se to nikako ne dogodi. Ne bi bilo u redu da Bebek obavi svoj dio posla, a ja
da se vratim praznih ruku. U biti to nije bilo vano, neuspjeh pravilno shvaen isti je kao i
uspjeh, kao to je govorio jedan veliki kemiar: negativan rezultat u nauci takoer je rezultat.
Vano je samo pravilno voditi eksperiment. Tko zna, moda Bebek nita ne obavi? No nije
bilo vano. Ipak, odluio sam poduzeti sve da me ne zatvore i ne sprijee.
Dobro je to smo se Bebek i ja odvojili to nam prua priliku da razradimo svoje
misli; bilo bi alosno kada bismo se slagali u svim zakljucima! Naposljetku, istina uvijek
ima dvije strane.
Iz ute zgrade pojavio se policajac oigledno namijenjen meni.
Vizu imati? bilo je prvo pitanje.
Nemati moj prvi odgovor.

90

E,

onda ii brodom na Borneo natrag bio je slijedei odgovor.

Metar i ezdeset visoki solomonski uroenik, ef policijske postaje malog aerodroma na
indonezijskom otoku nervozno je prelistavao moj paso.
Ali, vi ne shvaate govorio sam. Ja sam upravo doletjeo s Bornea. Ja ne mogu
natrag na Borneo a da ovdje ne obavim neodgodiv posao. Apsolutno neodgodiv!
Zagledao sam se u tog ovjeuljka tresui glavom kao da sam htio da mu neizbjenost
moje misije totalno utone u glavu.
Dakle, vi odbiti vratiti se na Borneo nastavio je na iskvarenom engleskom
ovjeuljak lukavih oiju i spljotena nosa, popravljajui svoju impresivnu kapu.
Odbijam rekoh hrabro gledajui ga u oi.
Maleni se moda na trenutak zbunio, bacio pogled oko sebe na skupinu istokrvnih
uroenika koji su promatrali kako njegov autoritet izaziva neki neobrijani gorostas u
zguvanoj majici i trapericama. Maleni se ukoio, povratio autoritet i progovorio:
E pa dobro, kad je tako, onda u zatvor!
Bacih pogled oko sebe da se uvjerim jesam li stvarno na Solomonskim otocima, a ne
negdje u Junoj Africi, i razvezoh spiku.
Trei svijet, nesvrstanost, gledajte, gledajte govorio sam uzbueno listajui paso.
Evo indonezijska viza, evo, malezijska, evo, indijska, ja prijatelj vae zemlje, ja svjetski
putnik. Istraiva nepoznatih predjela. Kako sam spomenuo istraivaa nepoznatih predjela
malenom je samo zaigrala usnica. Osjetio sam da im je pun kofer istraivaa i interesantnih
tipova. Njima je bilo do bogatih turista i muterija s devizama za jedini novoizgraeni hotel
to ve godinama zjapi prazan. Shvativi pogreku, naglo sam promijenio pristup;
- Ja, bogati turist iz Jugoslavije. Ja populariziram ljepote vae zemlje u svijetu.
Spika o Jugoslaviji i nesvrstanosti bila je totalno promaena. Ovi su, izgleda, uli samo
za Ameriku i Australiju.
No bilo kako bilo, moja suvisla ili nesuvisla izlaganja barem su ih donekle
zainteresirala.
- Gdje to Jugoslavija? pitao je sada ve neto blae usamljeni predstavnik apstraktne
vlasti. to sada? Samo da me ne spoji s Rusijom.
Dodue ovaj me nije podsjeao na tipinog rusomrsca, a ideje o sovjetskom
socijalistikom internacionalizmu barem za sada nisu pretpostavljale problem na ovom otoku,
no nikad se ne zna. Ne znajui koju taktiku primijeniti, odluih se initi ludim. Apsurdna
situacija zahtijeva apsurdne reakcije.
- Ja bogati turista nastavih ja najbogatiji ovjek u Jugoslaviji. Jugoslavija
zemlja preko mora, Jugoslavija najljepa zemlja na svijetu.
Po njegovim reakcijama osjetih da sam odabrao pravi put.
-Tik dug bug ug mau ili tako neto.
Maleni je lupetao uroenicima i poslije nekoliko minuta dokoturljali su suncobran,
donijeli stol i dva stolca. Maleni je pokazao da sjednem. Izvadio je cigaretu i naredio istovar
mojih stvari. Uroenici su se razletjeli oko aviona. Zavalio sam se u stolac, zapalio cigaretu i
ekao dok se sunce uspinjalo sve vie sad ve gotovo do toke tik iznad glave. Sunce je
ve stajalo direktno nad suncobranom kada je kripa zaralih kolica na guranje najavila
dolazak mojih stvari.
Ugasio sam treu cigaretu, digao se i pripremio za verbalni okraj s vlastima.
Dva uroenika odjevena u gaice i majice istovarivala su stvari na vrui asfalt piste
Sentani. Bila su to dva prilino otrcana no vrsta omanja kofera i golema konata okrugla
vrea koju mi je iz svinjske koe skrojila majka. Pipkajui nogom najotrcaniji kofer, maleni
se ponaao kao indijski policajac vie klase koji je zbog dunosti prisiljen pregledavati
prljave zaveljaje bengalskih izbjeglica.
-Otvori rekao mi je osorno, udarajui cipelom o kofer.

91

Ah, k vragu, samo mi je jo to trebalo, mislio sam dok sam petljao po otvarau pravei
se da mi je blokirana brava. Nervoznim pokretom maleni me odgurnu, pritisne dvije kope i
naglo digne poklopac. Pod otrim tropskim suncem zablistale su vree Paillard, bljetea
Bolex elektronik kamera, sloeni splet zupanika ruske zenitovke, stativi, role filma i drugo.
Uroenik se zapiljio, gleda u udo.
-to to?
Situacija je sve apsurdnija, odlazim u krajnost i nastavljam s ve zapoetirp tosom.
-Ja, bogati turista nosim sa sobom vlastito kino.
Nije vano da li mi vjeruje, no im apsurdnije, tim bolje.
Policajac vadi biljenicu i zapisuje. Pred drugim koferom situacija se ponavlja. Stisak u
kope, nagli trzaj i na svjetlo dana ispada magnetofon, mikrofoni, kablovi, drai i drugo.
-A to je ovo? propituje policajac.
Objanjavam mu da sam uo da u krateru Svetog brda svakog petka odravaju rock
koncert. Ovo u koferu je moja privatna radio stanica koju namjeravam tamo instalirati.
Putujui svijetom svakog petka elim ukljuiti radio i sluati originalni solomonski rock.
Vrhunac, naravno, nastaje pred impresivnom konom torbom. Kao da se boji paklenog stroja
ili moda u dijelove rastavljenog helikoptera. Policajac nareuje uroenicima da istresu
sadraj na gumenu plou carinskih kolica. Iz vree ispadaju izlizane traperice, zguvane
majice, i poluraspadnute tenisice. Policajac prilazi tenisicima, gurka ih tapom, neto mrmlja,
zatim uz blagi trzaj usne poravnava kapu, gleda, kima glavom.
- Kako jedan takav bogata kao ti s privatnim kinom i privatnom radio stanicom da
nema bolju odjeu?
Dok se uputam u objanjavanja o mom imageu i antikomformizmu, policajac mi ve
udara ig u paso. to li je to, pitam se oekujui najgore nalog za protjerivanje?
Bez komentara policajac naredi neto na gula gula jeziku.
Uroenici trpaju stvari natrag u kofere i tovare sve skupa u policijsku toyotu. Desetak
minuta kasnije vozimo se jedinom cestom do tridesetak kilometara udaljene stanice.
Pripovijedam o Jugoslaviji, o najljepoj zemlji na svijetu, o divnim ljudima. Obeavam
policajcu dobrodolicu, mislei, samo da me ne strpaju u zatvor. Nije me strah zatvora, ali tu
imam samo dva tjedna. Toyota prai cestom. Jedino vozilo na drumu. Bob i kuhar odavno su
ve otili malim kombijem i meni ne preostaje nita drugo nego da se uivim u okolinu. U
daljini visoka, dunglom pokrivena brda. Nad glavom uarena kugla i miris dungle u
nozdrvama.
Nakon dvadeset minuta vonje ulazimo u grad. Bijele ugodne kolonijalne kuice i
velika zelena kua i nad njom natpis Polisbarak. No divno, pomislih, eto mi hotela.
Policajac uroenik izlazi govorei:
-Ti ovdje ekati u auto.
Prolazi jo desetak minuta, vruina postaje neizdriva. Sam sam u kolima. A da
kidnem, pomislim, no kamo? Bacam nostalgian pogled prema moru i tamo kao da mi se
podruguju olupine amerikih potopljenih brodova iz drugog svjetskog rata. Lijevo od mene
dungla i visoka brda. Prolazi jo deset minuta i policajac se pojavljuje s hrpom papira.
Prilazi automobilu i dok ga nepovjerljivo gledam, uruuje mi papir za papirom.
- Ovo biti dozvola za ulazak u podruje kamenog doba, ovo dozvola za ulazak u
podruje vraeva krokodila, ovo preporuka za vodia, ovo dozvola za snimanje, ovo dozvola
za iznoenje snimljenog materijala i na koncu ovo paso i viza.
Gledam ga u udu.
- Ti biti mnogo duhovit ovjek. Ti biti zemlja Tito, ja znati za Tito. Tito mnogo duhovit
ovjek. Mi mnogo duhovit ovjek.
Odveze me do hotela, narui specijalnu sobu i specijalnu cijenu od dva dolara. Oprostio
se, uao u auto i nestao u oblaku praine.

92

BIJEG U DUNGLU

Boini aj bio je nizak cm domorodac, odjeven u bijelu majicu s reklamom za

automobile datsun i kratke hlaice iz kojih su strale tanke noge. Tipian uroeniki nos. Kao
u mnogih uroenika osnovno to mu je davalo ljudski izgled bile su bistre, inteligentne, ive
oi. Govorio je izlomljenim engleskim pravei najudnije konstrukcije. Nekoliko mjeseci
vodikog rada za lanove Wendtove ekspedicije na Solomonskim otocima obogatilo je
njegov rijenik, no konstrukcije reenica bazirale su se jo uvijek na uroenikoj logici.
Prolo je dva sata otkako smo se Boini aj i ja, oboruani maetima i pitoljem na
harpun s kamerama uputili u unutranjost. Nakon napornog prolaza kroz dunglu stigli smo u
selo Topi. Tu smo namjeravali nabaviti kanu i ljude za pohod u unutranjost otoka. Kanuom
je trebalo stii do sela Boinog aja i otuda nastaviti pjeice ka Ljudoderskom selu u kojem
se odravala ceremonija sputanja u podzemni svijet krokodila. Po dolasku u Topi smjestili
smo se u drvenu sojenicu. S obzirom da se radilo o selu kako ga je aj nazvao prema
bijelcima neprijateljski raspoloenog vraa, moje pojavljivanje drao je nepotrebnim, ak i
tetnim, ostavivi me tog jutra samog u sojenici. Otiao je traiti kanu i veslae i nije se
pojavljivao ve nekoliko sati. Nesiguran u njegovu lojalnost, postajao sam sve nervozniji. Tu
i tamo iza stabala oko sojenica izvirivala bi glava skrivenih uroenika sumnjivo pogledajui u
pravcu prebivalita. Valjalo je izbiti crne misli iz glave. Izvadio sam tekst Wendtovog opisa
mita o uroenikoj ceremoniji silaenja u podzemlje.
Balik tar, itao sam, jest domorodaka ceremonija silaenja u podzemlje. Prema
legendi, Bul i Buli, mukarac i ena ivjeli su sretno u zemlji mnogih plodova. Bili su jedno
sa svim ivotinjama i pticama, govorili sve ivotinjske jezike i po volji postajali bilo kojom
ivotinjom. Za preobrazbu u ivotinju uzimali su posebne plodove razliitih biljaka koje
danas nazivamo halucinogenima. Sve ivotinje ivjele su na zemlji, u zraku i u vodi, a Bul i
Buli mogli su se pretvarati u bilo koju od tih ivotinja. Jedino su se piton Kuri, krokodil Boji
ili morski pas mogli spustiti duboko u vodu ili pod zemlju jer se tamo traila mudrost.
Piton je bio ljubomoran na Bula jer je elio Buli. Podario joj je tueno sjeme podzemne
biljke koje joj je omoguavalo transformaciju u zmiju. Buli je to uzela, otila pod zemlju i od
tada su u svai sve ivotinje i biljke, svi mukarci i ene. Svaki svakog jede, jer pojesti bilo
to znai postati to to si pojeo, uzeti mu duu.
Prije je svatko mogao biti sve a da drugog ne pojede. No sada, to pojede, to postaje i
najbolje je pojesti ovjeka!
Svake godine o festivalu krokodila vra uzima plod posebne biljke, pretvara se u
krokodila i odlazi u onaj drugi svijet, u mjesto gdje podzemna neman koja je pojela Buli dri
njenu duu.
Vra pojede neman pod zemljom i vraa se s duom Buli u nadzemni svijet.
Stotine verzija te prie kola meu uroenicima Melanezije, Gvineje i u svim
predcivilizacijskim plemenima.
Kadto valja postati krokodilom i zaroniti u mulj rijeke, u selo smrti. Kadto treba
postati morskim psom i traiti zaarano tabu selo na dnu mora, no sve se to tek nazire u jo
uvijek nedovrenim znanstvenim istraivanjima vraeva i predmedicine.
Zavrio sam itati tekst i pojeo konzervu svinjetine. Boini aj se jo uvijek nije
pojavljivao, tamna sjenka straha uvlaila se u tijelo. Da nije, moda u dosluhu s uroenicima
u selu? Da ne ekaju no da me napadnu? Istina, aj je radio za ekspediciju, no ne bi mu
predstavljalo problem otii i nestati u dungli. Na otoku nitko nije vodio evidenciju o tome

93

tko gdje ivi.

Bilo je ve kasno poslijepodne kada se pojavio. Sumnjiavo sam ga gledao. Neko
vrijeme utei nervozno se vrpoljio i sjeo do mene.
-Master rekao je Master, zna, Boini aj ne vjerovati ovim ljudima, ja ne biti
siguran za Mastera.
to sad, pomislih, ni ja ne biti siguran za Boini aj. Nekom ivotinjskom intuicijom
maleni ovjek osjetio je moje misli i nekoliko suza navrlo mu je u oi.
-Ti moj one talk poeo me uvjeravati, ovo biti moja zemlja. Boini aj mora
uvati svoga one talka, inae moji preci biti ljuti na aja. Ja ne eljeti ivjeti ako se Masteru
neto desiti.
Dirnulo me njegovo prijateljstvo. Osjetio sam da je iskren i postidih se. Zagledao sam
se u malog crnca. Roen u svijetu tako razliitom od moga u svijetu dungle, krokodila,
plemenskih ratova, a on stoji uz stranca, vezan osjeajem prijateljstva. Ispalo je da se lokalni
vra ljuti zbog naeg dolaska, bojao se da smo doli ruiti selo. Prijetio je da e nas dati
otrovati.
Ljude veslae nije dao. Tek jedva jedvice Boini je nabavio amac, potkupivi
poglavicu sjekirom i ogrlicom od koljaka. Vra je negodovao i hukao u selu trebalo je
odmah krenuti.
Jesam li naoruan, upitao me aj. Pokazao sam mu samostrel. Pokupili smo opremu,
izili iz kue i krenuh prema kanuu zavezanu uz desetak metara daleku obalu kanala. Uokolo
kanua uala je skupina mlaih uroenika mrtei se i gunajui. Progurali smo se izmeu
njih, utovarili stvari spremajui se za pokret.
Kanu, nekih 40 centimetara irok i dugaak oko 4 metra, lagan kao pluto, bio je izrazito
nestabilan. Kakvu takvu stabilnost postizalo se pomou plovka sa strane, no trebalo je biti
majstor da se upravlja njima.
- Sinovi nekrtenih majki govorio je aj, oni praviti alu od nas, oni misliti da ja
ne znati upravljati kanuom, i dati mi ne dobro veslo. Ja njima pokazati, ja znati!
Dok smo utovarivali robu i opremu, djeca i gomila uroenika prilazila su sve blie, sve
jae su se cerekali, banane koje bi doletjele u naem pravcu signalizirale su opasnost.
Brzim pokretima snano smo zaveslali. Shvativi da smo ipak sposobni rukovati
kanuom, rulja na obali se razbjesnila. Trei obalom mladii su vikali i bacali kamenje. Vra
se razmahao debelom batinom kao da plee; uzevi mae te, nekoliko uroenika uskoilo je u
kanue i krenulo za nama. aj i ja veslali smo iz sve snage, riskirajui prevrtanje. Jedan od
amaca s progoniteljima naglo se pribliavao.
- Veslaj, veslaj! vikao sam Boinom i vrsto prihvatio veslo. U trenu je uroeniki
kanu bio na dohvatu. Okrenuo sam se i snanim udarcem bacio jednog uroenika u vodu.
Njegov pad poremetio im je ravnoteu i kanu se prevrnuo. Boini je vikao da imamo pitolj i
da emo pucati dok sam ja mahao pitoljem. Nastala je zbrka. Sada, prije nego se saberu,
trebalo je kidnuti. Zaveslali smo otro u pravcu jednog od kanala kojih je bilo toliko da me
ispunio strah od labirinta.
Boini me uvjeravao da zna put. Dvadesetak minuta kasnije primijetili smo da nas
kanui iz sela jo uvijek slijede, primiui se sve blie. Poklici veslaa i udarci vesla iza nas
postajali su glasniji. Znoj je curio sa ajevog lica, nisam se vie usudio gledati natrag, samo
naprijed, bre jo bre!
Odjednom, kao gromom oinut, aj se skamenio i prestao veslati. Bez njegovih vjetih
zahvata amac je naglo gubio na brzini.
- Veslaj, veslaj! vikao sam zamahujui sve snanije. No aj je sjedio ukoen i
gledao u kronje. amac je plovio sve sporije. Oekivao sam graju i viku veslaa koji su se
trebali pojaviti. Jo uvijek se nisam usudio pogledati natrag panino veslajui naprijed.
Odjednom postah svjestan da se povici vie ne uju. Nad vodom se nadvila tiina. aj je jo

94

uvijek buljio u kronje i mrmljao Baja Tabu, Baja Tabu, i onda na engelskom, zabranjeno
krokodilsko groblje predaka.
Okrenuh se, daleko iza nas domorodaki amci plutali su u mjestu dok su uroenici
bezglasno, ali ljutito mahali i gestikulirali.
-Natrag Master, natrag mrmljao je aj, ovo biti mjesto svetih duhova.
Nisam se obazirao na aja koji je nepomino sjedio, ve snano zaveslah naprijed.
Otprilike pola sata poslije, kada smo bili posve sigurni da smo izgubili progonitelje,
prestao sam veslati. Pogledah uokolo plutajueg amca.
Iako je bilo jo rano, oko nas se nadvio mrak, stvoren od gustih nadvitih kronji.
Nalazili smo se u nedoglednoj movari. Posvuda isprepletene dlakave lijane, stabla i raslinje
to izranjaju iz vode. Ogoljela debla uzdizala su se visoko da bi se nekih pet est metara iznad
vode raskono razgranala.
aj je dolazio k sebi.
-Kako zabranjeno mjesto, kakvi duhovi? Pa ti si krten govorio sam.
Trebalo mu je petnaestak minuta da se smiri dok se sjetio da je krten i postao suvisao.
Lagano je zaveslao traei crno debelo drvo nalik na eritrinu. Proli smo pored nekoliko
takvih stabala dok nismo ugledali jedno, oznaeno maginim simbolima. aj je pokazao
prema kronji gdje se nalazilo nekoliko poloenih ljudskih kostura svi bez glave!
Zaplovili smo dalje. aj se borio protiv straha traei snagu da pobijedi neto u sebi.
-Ja ree i ja kao mladi ii vriti Baja obred.
Ugledali smo jo nekoliko crnih stabala okienih kosturima bez glave. U cijelom
predjelu vladala je tiina. Kao da su ga izbjegavale i ptice i ivotinje.
aj je zapodjenuo pripovijest o svojim psihikim problemima iz djetinjstva, no ja sam
ga prekinuo, trebalo je nai put.
-Zna li gdje ti je selo? - upitao sam ga.
Sabrao se i pokazao u pravcu sjeverozapada. Zaveslali smo i krenuli. Nekih pola sata
kasnije dungla je opet oivjela, tiinu su prekidali usklici papagaja, kakadui i zaueni
majmuni poeli su nas pratiti. Nije bilo potrebno rei da smo izili s groblja.
Boini aj esto se podizao rukama iz amca, okretao se, njuio, ispitivao lukove
drvea. Poela me hvatiti sumnja zna li on stvarno gdje smo i kuda idemo? Sa svim tim
rukavcima, virovima, strujama i stablima koje je trebalo izbjei, stalno smo mijenjah pravac.
Na vrhu vesla hvatalo se blato. Nisam ni osjeao da veslom zahvaam dno. Oko nas sve
gue isprepleteno korijenje. Tamnosivi mangrovi zabijeni u vodi pod najudnijim uvjetima.
Posvuda trule i osjeaj raspadanja u zraku. Sve tee smo napredovali. Uz kanu pojavila su se
velika lea krokodila duine 4 metra. Izvadio sam samostrel no aj me opomenuo.
-Ne pucati, to dobri krokodil, sveti krokodil.
Nadam se da i krokodil zna da je dobar i svet. Sputao se sumrak.
-Koliko emo putovati do tvog sela? - upitao sam.
Nije znao tono, no drao je, moda dva dana, moda manje, ovo je bio krai put.
Sputala se no. Nakon to smo jedan sat traili prenoite, ukazao se otoi udaljen nekih 40
metara.
-Ovdje spavati rekao je aj.

95

KROKODILSKI SPROVOD

Sjajno perje zlatnog papagaja zasjalo bi na tren hvatajui posljednje zrake zalazeeg
sunca koje bi se tu i tamo probilo kroz mangrove kronje. Njenim pokretima kljuna papagaj
je gurao mladunad u gnijezdu. Bilo je vrijeme spavanja.
Nekoliko metara dalje, u sreditu kronje susjednoga stabla aj je dovravao pripremu
naih leajeva. Duge bambusove trske nanizao je veui ih lijanama u tri vrste hasure koje je
privrstio o grane. Valjalo je jo nasjei iroko lie sago palmi i napraviti krov koji e nas
zatititi od izmetina kakadua i prenoite je bilo gotovo.
Stajao sam pod velikim stablom bezuspjeno pokuavajui otvoriti konzervu svinjetine,
dok je aj skupljao obilne kokose i banane. Zvuci su polako zamirali. Kad je nestalo i
zadnjeg traka sunca, uti mjesec izdigao se nad dunglom pozivajui nas na poinak. Popeli
smo se na drvo, no nije nam se spavalo. Napetosti dana titrale su u tijelu dok smo isprueni
leali na bambusovim hasurama.
Izvukoh malu bocu whiskyja i dadoh je aju. S pola boce alkohola u elucu aj se
konano opustio i zapoeo pripovijest o svome ocu i krokodilskom groblju. Bilo je to u
njegovom rodnom selu, u selu Wai, u koje smo ili. esnaestogodinjem aju umro je otac od
trovanja pokvarenom ribom. Za pogreb trebalo je ekati no punog mjeseca. aja su jo kao
dijete odveli misionari i odgojili u gradu tako da se odvikao od seoskog naina ivota. Kad
mu je umro otac, bio je u posjeti rodnoj kui. Obitelj je od njega, kao najstarijega sina,
oekivala da pokopa oca. Sedam dana morao je ekati no punog mjeseca uz mrtvo
raspadajue tijelo kako bi predao oevu duu krokodilu to vodi due u podzemni svijet. Put
do pogrebne movare bio je dug i valjalo je ii sam u noi punoga mjeseca. aj je bio vjet u
upravljanju kanuom, no kada je poao te noi, ispunila ga je strava. Put nou velik je izazov i
za najveega znalca kanua. Veoma lako moe se udariti pod krivim uglom u neko potonulo
deblo, izvrnuti amac i pasti u ivo blato. Jo je lake bilo zaletjeti se u nevidljivu granu ili
zaplesti se u korove i zapetljan ekati plimu koja bi ili oslobaala ili prevrtala kanu
ostavljajui putnika krokodilima. aj se borio s milju da jednostavno odsijee glavu, baci
tijelo u vodu, provede negdje no i vrati se s oevom glavom govorei da je izvrio dunost.
No bojao se. Znao je da e vra znati da lae, jer vra je uvijek sve znao, a bojao se i za oevu
duu. Cijelu no veslao je do pogrebnog mjesta. Naposljetku je pronaao oznaeno drvo.
Penjanje uz truplo vlanog skliskog drveta predstavljalo je izazov i po danu, no valjalo je to
obaviti nou, s leom na leima.
Grebui noktima i krvarei mukotrpno se penjao, da bi na koncu sav izgreban dosegao
kronju i poloio tijelo u granje. Tek tada slijedio je najtei dio posla. Svitalo je i trebalo je
sjedjeti uz le te bambusovim tapom tjerati ptice grabljivice od raspadajueg tijela, jer duu
ne smije pojesti ono to leti, ona je morala nai svoj put dolje, pomou krokodila. Ptice su
salijetale i napadale i njega i le. Da ubrza pogrebni proces, aj je morao udarati po
raspadajuem tijelu tapom kako bi se meso bre odvajalo od kostiju. Ve naviknuti krokodili
skupljali su se ispod drveta otvarajui eljusti, grabei padajue komade mesa.
Pogreb je trajao tri dana. aj je tukao tapom i pjevuio pjesme i upute koje su
usmjeravale duu u toku tog trodnevnog prolaza u podzemlje.
Naposljetku, trebalo je maetom odsjei glavu, oistiti je od mesa i isprati. Tek tada
mogao se s lubanjom vratiti u selo gdje ju je premazao bojama i poloio u kuu, uz ostale

96

pretke - da bi ga titili duhovi.

Lubanje ubijenih neprijatelja drale su se izvan kue.
Te noi aj mi je to mirno pripovijedao. Vie se nije bojao, pripovijedao je s ponosom
u glasu jer je dokazao majci i ostalima da je mukarac, da je zreo, da je izvrio svoju sinovsku
dunost.

97

U SELU BOINOGA AJA

Drugo jutro probudilo me udaranje maete, protegnuo sam se u leaju, dobacio nekom
tupoglavom papagaju, bok stari, i siao dolje. Bilo je svjee i manje vlano nego juer. aj je
nasjekao nekoliko listova palme sago. Zatim je maetom oslobaao njihove stabljike pravei
strelice. Od neke tamnozelene grane napravio je luk. Odbacivi lie, mojim je upaljaem
palio vrhove tih strelica. Strelice su bile tako lagane da sam bio uvjeren kako su bez ikakvog
efekta. Tek u ali uzeo sam luk, nanianio u drvo i opalio. Malena, kao pero lagana strelica
umjesto da mirno zaplovi zrakom fijuknula je kao metak. Dugi elastini rep zavrtio se dajui
joj stabilnost. Zabila se duboko u drvo. Oboruani novim ubitanim orujem ukrcali smo se u
kanu i nastavili put.
Oko podne treeg dana pet crveno obojenih tapova koji su strili iz vode najavljivali su
cilj. Na ajevu licu razlio se osmijeh.
-Ovo biti oznaka moga sela.
Doekao nas je bijelim crtama iaran sijedi starac nudei nam ovee uto jaje u ljuski.
-Ne jesti, Master, gaziti objasnio je aj. Bio je to znak dobrodolice.
Predao sam starcu darove, sjekiru, ibice i otar elini no. Predstavljen kao doktor,
krenuh u selo dijelei tablete protiv malarije koje smo za tu priliku ponijeli sa sobom. Poslije
nekih pola sata zaula se tutnjava nevidljivih bubnjeva. Iz zelenila izronilo je est kanua
dolazei nam ususret. Stigli smo!
Selo se sastojalo od nekakvih pedesetak koliba od bambusa i palminog lia, s jednom
velikom dugakom kolibom, kuom za neoenjene samce. Oni su ivjeli odvojeno.
Oko nas gomila ena i djece, pipali su moju odjeu, smijali se, graktali dok su njihovi
roditelji nudili neke kolae od sada. Bili su nejestivi, no s mukom pregrizao sam komadi.
Nakon vizite sela valjalo se pozdraviti sa efom kue, mladoenjom, bearom broj 1 u selu. I
njemu smo dali noie za brijanje. Ne znamo zato, ali svi su htjeli ilete. Izgledalo je da se
ne briju, no, eto, kad ljudi vole, poklanjao sam im ilete.
Zavrivi sa tim uvodnim ljubeznostima, obrali smo se u starevoj kui. Dok smo uali
na podu vaui betel i pljujui na pod, upuivao sam starcu komplimente za ljepotu sela,
zdravlje mladia, bogatom urodu banana, i tako dalje.
Neto kasnije, ministar unutranjih poslova, kako sam nazvao niskog elavog debeljka
koji je najvie zapitkivao kuda idemo i to hoemo, najavio je ruak. Donijele su ga ene
malih iljastih ili potpuno viseih grudi. Rijena riba, kuhana, nije bila ukusna, jedva
probavljiva.
Da mi ukau poast, te me je noi vra pozvao na tradicionalno vakanje opojnih
oraia i betle. Znao sam to to znai i zamolih da se povuem i pripremim za seansu.
Sputala se veer.
Potjerao sam radoznale klince od kolibe i zapoeo indijsku vjebu disanja prana
yamu. Da to vie aktiviram rad srca i mozga, popio sam dvije litre mlijeka. Osjetio sam se
spremnim. Vani se ve uzdigao mjesec kada sam sjedio s grupom od mukaraca u vraevoj
kolibi. U ognjitu plamtjela je vatra plaviastim dimom koji je grizao nosnice.
Ponudili su betel, tiho zapjevuili i opet je zapoelo pljuckanje u sredite kolibe. Mlada
ena u plamenoj haljini donijela je na palminu listu 6 zelenkastih oraia, umoila ih u
nekakvu gustu okoladu i sve to grijala na vatri dok se smjesa nije stvrdnula. Uljudno se

98

nasmijeila, predala oraie vrau i povukla se iz kolibe. Vra se nakaljao, promrljao

nekoliko rijei, noem odrezao komadi, stavio ga u zube, mljacnuo, odrezao jo jedan
komadi i ponudio meni. Okus je bio gorak, kao da se vae zelena kora nezrelog oraha.
Drugi starac dodao mi je par listova biljke mehalina, koje sam, takoer, stavio u usta
popravljajui donekle okus. Svi smo sjedili u tiini vaui. Poslije nekoliko minuta vra je
ponudio fino usitnjeni bijeli prah iz tuljca to je nosio o pasu. Ukus je bio slatkast. Shvatih da
se nita ne smije gutati. Smjesa u ustima dobivala je neki ujednaeni mentolni okus. vakali
smo prilino dugo vremena, bez efekta, no kad je bila ponuena druga koliina mehaline,
osjetio sam kako mi izbija znoj na elu. Naglo me poela hvatati vrtoglavica osjeajui da u
povratiti. Htio sam se dii, no Boini aj mi ree:
-Ne povraati, vakati, ne gutati!
Onda je poelo pljuvanje, nevjerojatno koliko smo svi skupa izluivali sline: mrlja od
pljuvake u sredini poda postajala je lokva. S tim silnim pljuvanjem nestalo je i munine,
osjetih da lebdim, odjednom me proao ugodan osjeaj, bilo mi je lijepo. Polako, polako
osjetih kako se diem. Tijelo mi se odvajalo od tijela. Pogledao sam ruke i vidio dvije ruke,
podigao sam jedno tijelo, a drugo je ostalo sjedjeti. Koji udnovat osjeaj, poeo sam se
igrati, as bih sjeo spajajui oba tijela, as bih lebdio ostavljajui drugo u nevolji. Zapoeo
sam razgovor s vraom na njegovu jeziku. Ilo mi je bez potekoa, razgovarali smo o mojim
problemima s kamionima u Zagrebu. Vra je bio pun razumijevanja i slagao se s mojim
gleditem. Tek toliko da bude zanimljivo, jedno tijelo sam ostavio da razgovara s vraem, a
drugim sam ga zaobiao gledajui ga s lea kako razgovara sa eljkom nasuprot.
Ugledah velikog crnog pauka kako se pribliava onom drugom eljku koji razgovara. I
pauk se hoe ukljuiti u razgovor i neto pripovijeda eljku. Vraam se u onog eljka na
podu da ujem to eli. Moli me da mu ne prekidam mreu. Pitam ga to e mi dati za uzvrat.
Pauk odgovara da e mi dati mo nad krokodilima. Ja elim zlato i dijamante, no pauk ne da.
Ljutim se, zato ne da, viem ali on ne, pa ne. Kidam mu mreu. to vie kidam, tim je
mree sve vie i obavija me kao meki crni plat. ujem apat:
-Ti si sada no.
irim se po itavoj dungli. No neto mi ipak govori:
-Ne ostaj ovdje, na tebe eka uma.
I onda, snaan bljesak i mir. Kada sam otvorio oi bio je dan. Leao sam sam u
vraevoj kolibi.
Pokuao sam se podii ali me sprijeio otar bol u nozi. Pogledao sam u noge i uhvatio
me strah. Zglob lijeve noge napukao je i otekao kao da imam slonovsku bolest. Jauknuh od
boli. Na ulaznim vratima pojavile su se ajeva i vraeva prilika. Ugledavi me u tom stanju,
vra je mirno priao i opipavi nogu izabrao pregrt trava iz vree o pasu. Sjeo je do mene,
vakao travu i mrmljao stavljajui mi savakanu travu na otekli dio noge. Potpuno svjestan,
okrenuh se aju da mi objasni to se desilo.
Trebalo mu je nekoliko minuta dok se sabrao koliko je bio uzbuen i veseo.
-Moje selo sada veliki prijatelj Mastera.
Ispalo je da sam spasio vraev ivot. Prole noi odrao sam govor o duhovima
plamena i pleui pozivao ih na borbu. Moje plesanje privuklo je panju velikog otrovnog
pauka koji ve nekoliko mjeseci ivi u vraevoj kui. S obzirom na injenicu da je pauk
doao iz kue njihova sela, lokalni vra nije ga smio ubiti. Samo vra drugoga sela imao je
pravo ubiti tog seoskog pauka. Sela su bila posvaana i vra je ve mjesecima ivio u strahu
od tog pauka.
Pauka se nije moglo ubiti tek tako, postojala je opasnost da zao duh iz pauka ue u
vraa koji bi tada sebi trovao ivot. Pauka se mora zgaziti bosom nogom i to u plesu. Upravo
sam ja preuzeo tu ulogu. Taj posao, objasnio je aj, nije lagan jer je taj pauk brz i okretan.
Nekoliko puta sam promaio, i on me ugrizao. Da nisam plesao i bio pod zatitom duha

99

krokodila, sigurno bih umro od ugriza, no ja sam zgazio pauka, pobijedio ga i, eto, ostao iv.
Pria mi je bila gotovo nevjerojatna. Gledao sam aja kako mi s ponosom pokazuje
ostatke ogromnog zgaenog pauka. ak sam osjetio neki ponos.
Vraeve trave djelovale su bolje od najbolje medicine. Jo istog dana noga mi je
splasnula, drugoga dana ve sam mogao hodati, i nakon tri dana, kada je dolo vrijeme
polasku u selo ljudodera, osjeao sam se zdravim i ilim.

100

MEU LJUDODERIMA

Nekoliko praznih kanua na obali rijeke Sapki upuivalo je da tu ive ljudi. No ve

nakon punog sata hoda kroz dunglu nismo sreli ive due.
to misli, moda se skrivaju? upitao sam Boinog aja.
Naravno, Master, odgovorio je on. Ti nositi puku. Ti biti policija.
Pa ovo nije puka rekoh ovo je stativ za kameru.
To znati ja odgovorio je Boini aj, no Dubu momci to ne znati. Ti puka, ti
policija.
Zastadoh na tren. to initi? Prolo je ve est sati otkad smo brzim koracima napustili
ajevo selo i uputili se preko niske planine u zemlju Kanibala. Preavi planinu, spustili smo
se u njihov predio i eto nas sada ovdje, u dolini Tobi, bogu za leima. Sjedimo, ekamo, a oni
se skrivaju. Bilo je upravo prolo dva sata. To je onaj trenutak u dungli kada se ivot, koji je
privremeno zamro u podne, nanovo tada spremajui se za predveernji intenzitet. U zraku
mnotovo arolikih leptira oblijee raznobojno cvijee. Dungla je odavala miris poput
cvjearnice u maju. Zastali smo u podnoju blagog brdaca. Ispred nas je vodila staza to je
nestajala u visokoj travi eulalia. Nebo bez oblaka, a zrak bez nizinskih para. Dok sam sjedio
u nedoumici, proeo me osjeaj da nas netko promatra. Nisam znao je li dobro to nosimo
oruje. Zataknut za paom nazirao se moj samostrel, no Boini aj je objasnio Dubu
momcima da pitolj ne znai nita.
Istovremeno nisam znao kolika je objektivna opasnost od ljudodera. Na Solomonskim
otocima postoji jo nekoliko plemena koja se povremeno bave lovom na glave. Velika veina
zna za zakon bijelog ovjeka i, koliko to moe, skriva svoje ratove i ubojstva. No zabrana
lova na glave, uvjeravao me je Wendt jo na Borneu, odnosi daleko vie glava nego to ih
spaava. Lov na glave ima ritualno znaenje i bez toga propada velik dio obreda tih ljudi.
Ukoliko im se uskrate rituali i obiaji, uroenici ili odlaze u gradove saivljujui se s
kulturom i zakonima bijelog ovjeka, ili padaju u apatiju drogirajui se i opijajui do smrti.
Vlasti nisu toliko netolerantne prema lovu na glave koliko se to dri izvan zemlje. Kazna za
lov nije uvijek otra i esto se svodi na batine i nekoliko mjeseci zatvora. Naravno, kazna za
ubijanje bijelaca ili civiliziranih uroenika daleko je stroa. Bijelce se rijetko napada, no taj
obiaj ni u kojem sluaju nije iskorijenjen. Posljednji sluaj kanibalstva nad bijelcima
dogodio se nekih devet mjeseci prije mog dolaska, u vrijeme kada su ovu dolinu posjetili neki
australijski i ameriki misionari. O tome, koliko se uroenici meusobno stvarno jedu, nema
ozbiljnih podataka, no Wendt me je uvjerio kako se neki i dalje ubijaju.
To to se ubija tako malo bijelaca ne znai nita, objasnio mi je Wendt. Ni jedan bijelac
ne ide niti smije ii u te predjele osim, naravno, u velikim grupama i uz oruanu pratnju.
Jedini koji tumaraju po dungli su misionari, a njih se, naravno, i ubija. Usprkos Wendtovoj
informiranosti, znao sam da nije tako. Osim civiliziranog ovjeka gotovo nitko na svijetu ne
ubija bez razloga. Ne ubijaju ni lav, ni tigar, ni kobra, ni morski pas, samo tako. Sve ivotinje
uglavnom imaju razloga zato ubijaju. Izuzetaka, dakako, uvijek ima. Ako se ne boji, vuk zna
ubiti bez razloga. Isto tako, crna mamba i krait, no hou li ba ja naletjeti na vuka ili kraita?
Tko zna?
Prilino dugo smo ekali, vlaga od trave na kojoj sam sjedio ve mi je probila kroz
hlae. Naredio sam Boinom aju da zamota stativ u atorsko krilo i vadei maetu iz

101

futrole krenuli smo stazom to je vodila u dunglu. iroke kronje mangrova zastrle su sunce
dok smo utonuli u zeleni gusti. Tu i tamo nogama bi zapinjali o korijenje. Staza je
podsjeala na tunel to vodi kroz zelenu stijenu. Bila je oigledno namijenjena ljudima niim
od mene, a to je zahtijevalo neprekidno sagibanje kako bih izbjegao granje i lijane. Iao sam
prvi sjekui maetom zapreke oko glave. No zapreke oko nogu oteavale su put. Bile su to
nekih trideset centimetara visoke prepone, oigledno napravljene ovjekovom rukom od
isjeenih grana. Nekih 50 metara dalje staza je vijugala prema sjeveru gdje su mangrovi
ustupali mjesto stablima kokosovih oraha. Mora da je selo negdje u blizini, zakljuio je
Boini aj s obzirom na te prepone koje su sluile kako neprijatelj ne bi trkom uletio u selo.
Meka staza prekrita travom postajala je sve tvrom, no tu i tamo' noga bi upadala u
ljepljiv glib. S lijeve strane drvee je postajalo rijee. U daljini se naziralo neko jezero. Opet
prokleta voda i movara. Dok sam sjekao lijanu,uinilo mi se da sam s lijeve strane ugledao
neko gibanje u travi. Zastao sam gledajui u travu; stavih maetu u korice viui sambio koi
sambio, to znai: dolazim u miru. Vjetar je prostrujao travom navodei me na pomisao da
mi se samo uinilo kako se neto kree. No tek da provjerim, izvadih iz depa komad kolaa
sago i bacih ga u pravcu gdje sam primijetio kretanje. Prolo je nekoliko trenutaka
neizvjesnosti i onda iz trave je kao vatrom opeena iskoila gola, bijelim bojama namazana
crna prilika, izjurila je na stazu, zatrala se prema nama i naglo stala isputajui snane
guturalne zvukove i maui kamenom sjekirom. ovjek pred nama bio je potpuno gol, osim
to je nosio neku koljku koja mu je sluila kao nosa njegovog reproduktivnog organa. Bio
je oigledno uzbuen i moji napori da ga smirim bacajui mu komade kolaa nisu urodili
plodom. Njegovo vikanje privuklo je jo estoricu jednako odjevenih prijatelja.
Sambio, kari tua, sambio! vikao je Boini aj pokuavajui smiriti svu estoricu
koji su, oigledno, bili ivano napeti.
Tko zna kako e reagirati, pomislih. Stupanj njihova razumijevanja jezika moga vodia
takoer je bio nejasan. No zato su toliko priali i vikali isputajui duge prodorne zviduke?
Ali, aj ih je razumio!
Bojali su se da nismo sami i da smo doli sjei glave. to sada? Boini aj savjetovao
me kako je najbolje ekati. Svakih desetak minuta pokuao bih im prii, no nisu doputali.
Uplaeni, ustuknuli bi podiui jo veu galamu. Nakon nekih dvadeset minuta pojavio se
ostarjeli ovjek s perjem u kosi i bradom ispletenom u pletenice. Njegova pojava unijela je
neto mira u uzbuenu skupinu. Dao mi je priliku da izvadim komad crvene tkanine i maui
njome prioh mu. Tutnuh mu tkaninu i obrlih ga, lagano ga tapkajui po leima. Dok sam ga
tako privio, osjeao sam kako mu srce lupa od straha i tek nakon dueg perioda obostranog
tapkanja i pipanja stari se smirio a s njim i ostali.
Polako, kao da sam dijete koje ne zna hodati, drei me" za ruku starac me doveo na
istinu na kojoj se nalazilo selo s bambusovim kolibama. Ispred sela se ve skupila velika
skupina mukaraca, ali bez ena. To je bio lo znak jer pred rat i nasilje uroenici uklanjaju
ene.
Traei naina da ih smirim, otrgnuo sam list niske palme pravei pokrete kao da
jedem. Dubu momci, kako ih je zvao Boini aj, shvatili su to kao znak da elim jesti.
Sretni to smo uspostavili bilo kakvu komunikaciju, uroenici su vritei pojurili u kolibe
iznosei svakakvu hranu. Nije valjalo samo uzeti. Dubu momci eljeli su trgovati. Uskoro se
razvila trgovina. Rezao sam komadie tkanine, dijelio ibice, rupie i sline stvarice za
hrpu hrane koju u, naravno, morati baciti. Ta je aktivnost umirila selo i, naposljetku, obratili
su panju na Boinog aja shvativi da govori njihovim jezikom.
Neto kasnije pojavio se i poglavica krupno graen ovjek s kosti provuenom kroz
nosnice i rudlavom kosom uvijenom u tanke pletenice. Doveo nas je pred svoju kolibu da se
upoznamo. Rekao sam da sam iz zemlje preko mora pitajui za festival krokodila. Uvjerio
sam se da se doista odrava prekosutra. Zatim smo poeli trgovati. Wendt me ve prije uputio

102

da ne nosim nita osim jedne vree i nakon to sve rasprodam, moram ih uvjeriti da je prazna.
Time u se osloboditi gnjavae oko zamjene, rekao je, a nakon toga moi u mirno spavati
poto nee biti razloga da se ubije ovjeka koji vie nita nema, osim, naravno, u ritualne
svrhe.
Sezona lova na glave, meutim, zahtijevala je posveivanje ritualnih priprema, a ja sam
riskirao da tako neto nee biti u sezoni. Naravno, stvari koje su nudili bile su bezvrijedne,
osim nekoliko lula i kipia koje u kasnije donijeti u Jugoslaviju.
Nije potrajalo dugo a oni su razgrnuli atorsko krilo i otkrili moj stativ puku. To
otkrie izazvalo je novi val uzbuenja. Poglavica je prvi dao znak da tek sada poinje
ozbiljna trgovina. Odjurio je u kolibu i vratio se sa tri preparirane ljudske glave nudei ih za
puku. Kupovina ljudskih glava zabranjena je turistima. Upravo su Japanci svojim
kupovinama glava izazvali novi val ubojstava motiviranih isto komercijalnim razlozima. S
tom trgovinom nisam imao potekoa. Ubrzo je aj uvjerio drutvo da je stativ stvarno stativ,
a ne puka. Ostavljen samo sa atorskim krilom, odjeom na sebi, kamerom i stativom
prestao sam biti toliko zanimljiv!
Poglavica je tapom razjurio nekoliko preostalih znatieljnika i zakljuio trgovinu. Na
je posjet time bio zavren. Ponudio nam je da nas sam isprati do rijeke.
Kada mu je aj objasnio da sam doao prisustvovati ceremoniji krokodila, starac je
postao sumnjiav. Nije mu bilo jasno zato bi me to zanimalo. Lukavo je pokazivao svoje
negodovanje. No Boini aj je shvatio da je stvar u vrau a ne u poglavici. Stari problem
odnosa crkve i drave, pomislio sam. Vra koji se u toku cijele transakcije nije ni jednom
pojavio, zabranio je poglavici primati strance. Jedino su mu stranci bili opasni. Misionari su
bili njegovi najvei konkurenti. Uzalud je Boini aj objanjavao kako nismo misionari.
Poglavica se bojao vraa i tek nakon dueg nagovaranja pristao je upitati ga, moemo li ostati
u selu.

103

PRIJATELJSKO UVJERAVANJE

Za razliku od vraa iz ajevog sela koji ni islam, ni kranstvo, ni ateizam nije

doivljavao kao neto suprotno njegovu zanatu, prisutni vra bio je, reeno naim argonom,
do zla boga ispolitiziran. Od naeg dolaska on je hukao svoje politike komesare
uvjeravajui ih u nau moralno politiku nepodobnost. Primijetio je da nisam jeo hranu.
Nije mu se svidjelo to bez straha prolazim pokraj kue duhova, i injenica da sam pio
kokosovo mlijeko a da nekoliko kapljica nisam posvetio avolima, uvjerila ga je da moja
energija unosi uznemirujuu vibraciju u njegovo selo. Nije bio neinteligentan, znao se
izraavati i gotovo sam se uplaio da ne zavede Boinog aja i okrene ga protiv mene.
Naivan i dobronamjeran, Boini aj mi je ispriao tok njihova razgovora dok sam ekao na
audijenciju.
Kujo Patva ili Faatabu, tako se zvao vra, uvjeravao je Boinog aja kako ne
potujem njihove domove, kako ne priznajem njihovu vlast, te da sam bezobrazan,
svojevoljan i umiljen. Sve mi je to prenio Boini aj svojim pitoresknim jezikom.
Vra kae, ti previe ljubiti tvog demona, ti biti slijep za prave demone.
Uzalud sam slao Boinog aja da objasni vrau kako vjerujem u sve demone ili, ako
hoe, da ne vjerujem u nijednoga. Vra je govorio da je moj demon zao, a njegov jak. Nakon
pola sata izmjenjivanja poruka shvatih da ovo vie nije antropolgija ve politika. Prisilio sam
se da ne potcjenjujem sveti vraev nazor i odluio da mu najiskrenije i na njemu shvatljiv
nain objasnim kakav je moj demon.
Po porukama koje sam mu slao, kao da je osjetio da ga donekle shvaam. Odobrio je
audienciju i pozvao me u kolibu na seansu.
Padala je ve no. kada sam se u pratnji poglavice i petorice ratnika uputio u usamljenu
kolibu na kraju sela. Koliba nalik onima iz filmova o Tarzanu. Pred kolibom hrpa drvenih
totema dva metra visokih plosnatih lica s nekolio pari oiju. Meu njima simboli koji mi
nisu bili nepoznati. Uokolo kolibe niz kolaca s ogoljelim ljudskim lubanjama u boji. Pognuvi
se, uoh kroz niski ulaz. U tamnoj, vatrom osvijetljenoj kolibi na krznenom sjeditu sjedio je
Faatabu, veliki vra, u radnoj odjei. Umjesto eira nosio je prepariranu krokodilsku glavu s
razvaljenim eljustima. Kroz svoje nosnice probio je vei komad koljke, a golo tijelo bilo je
istetovirano maginim simbolima. Puio je veliku lulu nalik klarinetu i nije me ponudio.
Zauzeli smo mjesta. Faatabu me prodorno pogledao i ne skidajui pogleda poeo govoriti
Boinom aju koji je preuzeo ulogu simultanog prevodioca.
Ja, Faatabu zapoeo je vra, ja priati o vremenu prije bijeli ovjek isti ovjek,
sada zaboravljen, svi bijeli ovjek sada zaboravljen.
Nije mi bilo jasno govori li vra upravo onako kako Boini aj prevodi budui da su
sve reenice bile nejasne. Ipak, upravio sam pogled u vraa kao da sam sve razumio.
Ja znam tko je moj avo a bijeli ovjek ne zna tko njegov avo. Moj avo - govorio
je Faatabu, moj avo Saali koji je dao zemlju selu Aoto gdje mi ivio, sada bio dobar duh.
Rekao je da sva zemlja od rijeke Are Are do kamena Falusababobua te od drveta
zvanog Tasib do mjesta na obali rijeke Aludafa pripada porodici Fa atabu.
Boini aj je sve bolje prevodio i oito zadovoljan poetkom razgovora vra je
podrignuo, povukao jo jaim dim, puhnuo ga meni u lice i nastavio.
Moj avo Saali tada umro i pokopan je kod mjesta Aresre. Ja sada elim govoriti o

104

tome kako sam ja postao od avola Saali. Ja imam tabu mjesto za prinoenje rtve mojim
avolima i ono se zove Laitak i Ardi i Laitan i Setanga. To znai, Laitak za praumske ljude i
Laitan za ljude koji ive pokraj slane vode.
Napeta lica slualaca dala su mi do znanja da se sve ovo ozbiljno shvaa i da ishod ne
mora biti bezazlen. Vra je osjetio da pobuuje panju svih prisutnih i nastavio visokim
piskutavim glasom.
Dok je Saali ivio, dao je ivot sinu kojega je nazvao Sadaka. Sadaka je dao ivot
sinu Navane. Navane je bio poglavica osam porodica koje su ivjele na zemlji Are Are. Tko
god im se pribliio, bio bi ubijen, ispeen i pojeden. Ljudi bijeli ne znati ubijati kako
zapovijeda avo. Bijeli ovjek bacati kamen iz bambusa koji puca kroz tijelo. avo Saali ne
voli to. avo Saali nauio Navane kako ubijati neprijatelja.
Osjetio sam da je vrijeme da neto kaem, okrenuh se Boinom aju, digoh ruku i
rekoh:
Mi znati ubijati neprijatelja, nas uiti na avo.
aj je prevodio, no vra se nije vie dao prekidati.
Ja rei kako ubijati neprijatelja. avo uio Lamija kako prvo razbiti glavu i okrenuti
tijelo na lea. Onda avo uiti kako odrezati ruke. Tijelo zarezati oko trbuha i onda kao koru
od banane prevui kou preko glave. Tada drvenim ekiem slomiti kost u vratu i glavi, i
kou odgurnuti jednim potezom. Mozak izvaditi kroz upljine u glavi i zamotati glavu u kou
od tijela i staviti suiti. Tijelo rasjei u osam komada, staviti na vrue kamenje, ispei i jesti.
Veoma zadovoljan tim oito superiornim nainom likvidiranja neprijateljeva tijela, vra
odloi lulu, povue gutljaj neke tekuine i nastavi izlaganje.
Na ovaj nain naa obitelj Navane jela sve strance. Obitelji Navane ivjeli u osam
kua. Mjesto gdje su jeli ljude zvalo se Anomi. Kada bi pojeli, bacali bi kosti u jamu zvanu
Oabu. Onda se jedna od sestara Saali udala za ovjeka zvanog Baami. Jednog dana Takun
pojede sina svoje sestre. Zbog toga Nuge ga kazni da plati pet svinja. Takun dade pet svinja
ali potom pojede i drugog sina svoje sestre.
Vra zastade, radi veeg uinka zaokrui pogledom po prisutnima koji su ga nijemo
sluali, i nastavi:
Nakon to je Takun pojeo drugog sina, Navane se razljuti i objavi rat ljudima iz
porodice Takuna. Sve ih pobije, a mrtva tijela oguli, ispee i pojede.
Te zadnje rijei popratio je uzdah svih prisutnih dok sam ja drao otar bezizraajan
pogled.
Tada se druga rodbina koja nije bila poklana pobuni i pojede sve iz porodice Navane.
Ostao je samo jedan kojem nitko nita ne moe i taj se zove Tafan koji je sada moj avo.
Sada ja kaem da zbog svega toga moj avo jai od tvoga avola i moj avo e ubiti tvoga
avola.
Zavrivi priu, vra se jo intenzivnije zabuljio u mene kao da mi pogledom eli sruiti
autoritet. Znao sam to to znai. Na svojim putovanjima nauio sam da u zemljama bez
policije ovjekov ivot titi samo neki unutranji autoritet. Izgubiti taj autoritet znailo je
postati nita bie to ga svatko moe ubiti. Po pogledu Boinog aja uvidjeh da je
situacija ozbiljna. Trebalo je hitno nai adekvatan odgovor.
Nisam smio lupetati to god, a opet nisam mogao biti prepametan. Ti ljudi imali su
neki ivotinjski osjeaj za la. Trebalo je uspostaviti snagu identiteta kako bi se osjetilo da
iza moje prie stoji konkretna snaga, a ujedno je valjalo govoriti, jezikom koji razumiju.
Zbog prevelike koliine vlanih nagomilanih drva, vatra je polako jenjavala, to je
pogodovalo vrau pa je i to ukazivalo da me moj avo naputa i da gubi identitet.
Uvidjevi to, Boini aj mi je dobacio:
-Vatra, Master, vatra!
Ogledah se oko sebe, iz torbe izvadih nekih 50 dolara vrijednu rolu filma i gurnuh je

105

pod hrpu vlanog granja. Vatra je opet zaplamsala i sve su se oi uprle u mene. Nakaljao
sam se, zaokruio otro pogledom i zapoeh svoju pripovijest.
- Ja priati o vremenu prije bijelog i crnog ovjeka kada je postojao samo ovjek. Ja
dolaziti iz zemlje est porodica koje su ivjele svaka sa svojim avolom u odvojenim
zemljama. Tada je iz zemlje i neukusnog voa i velikih eljeznih bambusovih cijevi koje
bacaju vatru doao straan avo koji se zvao Hitler i nije volio ni svinjetinu, ni ene, ni
opojno pie ve samo vatru i grom. Taj avo odredio je da sve zemlje budu njegove od
otoka na kojem raste trava i koji se zove Engleska pa do drveta na Crvenom trgu preko est
zemalja moje brae i preko zemalja zainjenog mesa koje se zove kebab i gula te sve do
zemlje gdje ljudi jau na slonovima.
Bacio sam pogled da vidim sumnja li itko u priu. Svi su zainteresirano piljili u
Boinog aja koji se zadubio u objanjavanje pojma slon rukama pokazujui surlu. Vatra
je ve veselo pucketala. aj je zavrio prevoditi i sve su se oi opet okrenule prema meni.
- U vrijeme prije avola Hitlera, moj avo nije bio jak i nije mogao nita avolu
Hitleru. Tada se naoe sva moja braa u kolibi na rijeci, popuie lulu prijateljstva i
spojie svih est avola u jednog avola. Sada je avo mojih predaka bio toliko jak da je
pojeo avola vatrenih kugla. Poslije toga, doli su i drugi avoli da se udrue s naim
avolom i da budu prijatelji. No onda je bilo previe avola. Doao je avo ovjeka s
brkovima kao mor, koji se zvao Staljin, no taj avo nije bio pravi prijatelj. Tako smo i tog
avola potjerali natrag u njegovu zemlju. I zato ja kaem, svatko svoga avola nosi, i
kaem jo i ovo, moj avo je est avola i zato moe pojesti avola Tafana. Ali moj avo
ne eli biti ni jai ni slabiji od bilo kojeg avola i dolazi Tafanovom avolu kao prijatelj.
Dok sam to izgovorio zagledao sam se duboko u Faatabua, ustao i poeo mu
prilaziti. Bilo je to rizino, nisam znao kako e reagirati; doao sam do njega, stavio mu
ruku na rame i pokretom zatraio lulu koja kao i u amerikih Indijanaca znai mir.
Faatabu je na tren oklijevao, no onda mi je pruio lulu. Kako ju je pruio, lupanje nogama
o pod oznailo je ope zadovoljstvo svih prisutnih. Vra je dao pristanak za moj boravak u
selu i po prvi puta od kada sam doao u selo pojavile su se ene nosei hranu i aromatina
pia. Odmahnuo sam s olakanjem i uz snaan napor volje poeo jesti polusirovu
svinjetinu.
Napolju bubnjevi najavie poetak priprema za ceremoniju to je trebala poeti kroz
dva dana.

106

KRUGOVI

Prvi jutarnji krikovi papagaja prolomili su se nad dunglom. Iz sna me trgnuo dodir
Boinoga aja.
Polazak Master, polazak, Dubu momci spremni.
Okupljena oko vraeve kue, ovea skupina mukaraca nestrpljivo je avrljala.
Prodoran pisak iz poglaviine kon koljke najavio je vraev izlazak. Do zemlje zaogrnut
odorom od kokosova lia, Faatabu je izaao pred kolibu nosei u ruci tri metra dugaak
tap. Glavom ukraenom golemom perjanicom od zlatnocrvenog perja rajske ptice kruio je
lijevo i desno.
Prvi zraci sunca probijali su se kroz palme blago uzljuljane pod naletima povjetarca iz
Humboldtovog zaljeva. ar leptiri, kako ih je zvao aj, ve su se uzdizali iz vlati eualije
hvatajui arenim krilima prve zrake sunca. Vjetri je donio val mirisa kane i orhideja dok su
kakadui najavljivali novi dan. Kao i uvijek u trenucima raanja i umiranja tropskog dana,
proela me neka nostalgija za nekim vremenom iste ljepote, ili izgubljenim arobnim vrtom.
Ponovnim trubljenjem u kon koljku poglavica je dao znak da se iz vraeve kue izvede
razliitim simbolima iarana debela svinja. Zatim je poglavica zatrubio po trei put i cijela
povorka se uputila ka jezeru. Svi smo se ukrcali u nekih etrdesetak kanua, otisnuli i krenuli.
Na elu konvoja kanu sa vraom, zatim kanu sa svinjom, pa svi ostali. Po dolasku na
rtveni otok nastala je strka; valjalo je izvaditi kanue iz vode kako ne bi djelovali na
krokodile.
Otoi je bio ispunjen kanuima i ljudima. Svetkovala su jo tri sela, svako sa svojom
obrednom svinjom i, naravno, svojim vraom. Obredno mjesto nekih trideset metara
dugaka muljevita blatnjava obala. Puilo se od isparivanja lokvica vode. Na obali, desetak
metara od ruba vode vraevi pomonici. Nakon to su u tlo zabili bambusove tapove,
vraevi pomonici privezali su etiri rtvene svinje i razvezali im gubice. Osloboene
konopaca oko ustiju i nogu, svinje su se zadovoljno koprcale u blatu. Priao sam aju da mi
objasni smisao.
Vra sada zvati krokodila - rekao je Boini aj pokazujui rukom prema vodi.
Svi krokodili ne biti isti avo. Vra treba dozvati svoga avla. Ako je vra slab, onda
krokodil ne doi, ako je vra glup on dozvati krivog krokodila ili dva krokodila ili vie. Onda
krokodil jesti vraa, a ne svinju; ako je vra jak i mudar, on dozvati ba svoga avla, hraniti
ga, priati i sa njime ii, sa njim u svijet ispod voda.. Onda krokodil apnuti vrau da li vra
moi ii ispod zemlje ili ne.
Sunce je ve bilo visoko. Domoroci su posjedali po travi. Preputeni sami sebi,
dosaivali su se. Poglavice su vijeali, a etiri vraa nestali su u grmlju jo prije nekih sat
vremena.
Sjeo sam na travu, pripremio stativ, montirao kameru razmiljajui o tome kako e se
ovo svidjeti onima u Zagrebu. to e tek govoriti Branko u Zagrebu, da sam sve ovo
montirao na Savi, da ovo nije Tapi, da su svinje posuene iz PIK Vrbovca zato jer e
mikroskopom ugledati sat na ruci Boinog aja. Boini aj nije imao sat iako nije bilo
razloga zato ga ne bi imao. Da bi stvari bile to apsurdnije, skinuo sam svoj runi sat i
prikaio ga Boinom aju oko nonog lanka. Za nekoliko godina Faatabu e moda imati
televizor, no to ne znai da i dalje nee silaziti na dno movare s krokodilom i u podzemlje.

107

Svijet postaje sve manji. Tko zna, moda e budunost jugoslavenskog izvoza RIZ-ovih
televizora ovisiti o Faatabuovim odnosima s krokodilom. Morat emo nauiti ivjeti jedan s
drugim Faatabu sa Socijalistikom internacionalom, Marxom i Meunarodnim
monetarnim fondom, a Branko i Pero s krokodilima, ili e moda braa Amerikanci i Rusi
poslati letee tvrave koje siju smrt i uvjeriti Faatabua da je jedina istina ona koju
propagira pet ljudi u Kremlju ili tisuu i pet u Pentagonu ili na Wall Streetu.
Aiuu, uzvik zauene gorile trgnuo me iz razmiljanja. Iz ikare izioe na istinu
vraevi kao od majke goli. Sva etvorica namazana krvavom smjesom nosila su dugake
uplje bambusove motke, lamatali njima po zraku, teturali i padali, oigledno ve debelo pod
utjecajem droge. Oko pasa visjelo im je privezano kamenje i uplje tikvice. Kada su doli do
svinja, izbila je svaa. Kako mi je objasnio Boini aj, Faatabu je tvrdio da je njegova
svinja na krivom mjestu bila je trea s lijeva gledano s obale. Faatabu je traio da bude
druga. Trebalo je potivati protokol. Nakon velikog komeanja dvije svinje su odvezane i
privrene na nova mjesta.
Vraevi su prili svinjama i zauzeli poloaj kleei jednom nogom lijevo od svoje
svinje. Nastao je tajac. Osjetio sam elektrini naboj straha kako se nadvija nad gomilom.
Sunce u zenitu, ptice su prestale pjevati, posvuda tiina.
Odjednom stravini urlik vraa sledio mi je krv. Bilo je neega groznog, neega
neljudsko stranog u tom urliku. To nisu bili zvuci i energija zemlje kao iz stranog
podzemnog svijeta. Vraev urlik parao je dan, lebdei preko vode. Oi lea lea! U nekoj drugoj
situaciji to grgljanje zvukova u grlu podsjetilo bi na jodlanje i moda djelovalo komino, no
ovdje taj ,,Oi lea lea zaustavljao je ak i pticama dah.
Pri treem kriku, u punini snage vra je naglo zamuknuo kao da je snanim pokretom
povukao zavjesu tiine. Zvukovi su potpuno nestali. Razrogaene oi uroenika bile su
uperene u jezersku vodu.
Prolo je nekih pola minute, odjednom, stotinjak metara od obale, glatka povrina
jezera ustalasala se i sivo zelena lea krokodila dugakog etiri metra probila su vodu. Gomili
na obali oteo se glasan zajedniki uzdah aaa - prohujalo je obalom.
Zvijer je napravila lijeni krug i zaplivala prema obali. Slijedio je krik drugog vraa, pa
treeg, etvrtog rad srca se ubrzao od strave i straha tih krikova. Dvije grdosije doplivale
su do obale, par trenutaka oklijevale i onda se nespretno izvukle iz vode i blesavim
pogledima buljile u vraeve. Polako, kao da im se ne da, klatarajui glavom, grdosije su se
uputile prema vraevima. Domoroci nisu putali ni glasa. etverometarska grdosija dovukla
se na udaljenost od pola metara od Faatabua i njegove svinje. Faatabu je kleknuo, poeo
mrmljati gledajui grdosiji u oi. Krokodil je prilazio jo blie postavivi se izmeu
Faatabua i svinje. Kao magarac izmeu dva plasta sijena, odvratni gmaz okretao bi se as
prema Faatabuu as prema svinji koja je bila ili drogirana ili glupa jer je tupoglavo buljila u
krokodila kao da je se sve to nita ne tie. I onda nagli trzaj glave i krokodil je zabio otre
eljusti u trup svinje.
Tiinu je prekinulo uasno skianje svinje. Krokodil je trgao komade dok je svinjska
krv iknula po vrau i krokodilu. Ostale svinje kao da su poludjele, trgale su se, skiale, vrtile
oko konopca. Naposljetku, krokodil je trzajem glave otkinuo svinju od konopca. Zatresao je
glavom, okrenuo se i poeo je vui u vodu. I dalje mrmljajui, Faatabu se digao i krenuo za
krokodilom.
To isto zbivalo se i kod drugog vraa. Tek druga dvojica stajala su osamljena, isputali
su krikove dozivajui krokodile koji nisu dolazili.
Faatabu i njegov kompanjon lagano su ulazili u vodu slijedei krokodile koji su vukli
svinje u jezero. Onaj vei, Faatabuov, zaplivao je nekih dvjesto metara u lijevo. Faatabu
gaje slijedio u stopu nosei teko kamenje i odravajui se na povrini pomou tikvica. Drugi
krokodil zaplivao je u desno a iza njega vra plivajui i nosei u ruci bambusov tap.

108

Krokodili su stali gotovo simultano i tada je poela krvava gozba. Voda se pjenila od
komeanja krokodila i dvije masne krvave mrlje oznaavale su mjesto gozbe. Vraevi su
ispustili tikvice i povueni kamenjem potonuli u vodu. Dva uplja bambusova tapa virila su
iz vode. Omoguavali su vraevima disati dok su tamo negdje u mulju padali u trans
uivljavajui se u realnost podvodnih gmazova.
Preostala dva vraa bespomono su urlali i jaukali bodreni tunim kliktanjem lanova
njihovih sela. Njihovi krokodili nisu dolazili.
Usprkos snanom suncu, nisam osjeao vruinu. Zapanjen gledao sam u krvavu mrlju u
vodi nad Faatabuom i postajao sve svjesniji kretanja njegova bambusovog tapa. tap je
pravio krunu putanju, no nikada ne zadirui u sredinju toku guste krvi. Nisam mogao
vidjeti shemu koju su iscrtavali, no kada sam zatvorio oi, pojavljivala bi mi se slika krvavog
koncentrinog oblaka u Kapadokiji.
Prolo je nekih dvadesetak minuta kada su vraevi izronili i zaplivali prema obali.
Bubnjevi stanovnika dvaju sela najavili su vesele vijesti da je prvi dio ceremonije uspio. Bio
je to znak enama u selu koje su nestrpljivo ekale. Dok su pripadnici uspjenih vraeva
radosno ruili drvee pripremajui veliku vatru, ostali su se tuni i postieni povlaili.
Njihovi avoli odbili su rtvu. Na platou u sreditu otoia rasla je hrpa posjeenog drvea.
Ponosan poput pauna Faatabu se izvukao iz vode. Mahnuo je pomonicima da mu donesu
kokosovu odoru, na glavu je stavio perjanicu i uputio se prema sreditu otoia. Stigavi do
platoa poeo je isputati pobjedonosne krikove. Bila je to njegova velika pobjeda. avoli su
zadovoljni, godina e biti plodna, nitko nee umrijeti u slijedea tri mjeseca, a i cijele godine
bit e tara i riba, kotit e se svinje, a zli duhovi napadat e druge. Osim toga, krokodil je
dopustio vrau silazak pod zemlju.
U sreditu, otoia golema vatra ve je plamtjela. Mlai mukarci skupljali su kamenje
na obali, tovarili ga u kanue i kanalom dovozili do vatre. Boini aj se djetinjasto veselio,
poskakivao je na jednoj nozi udarajui se u trbuh i govorio:
Master, Master, sada velika gozba, sada puno, puno svinja, puno tara i yamova soka
od saga, puno ajavaska i opojnih oraha, sada veliko veselje. I onda silazak pod zemlju.
U selu ene i starci ve su tovarili svinje, sagov kruh i taro u kanue, a vraevi
pomonici mjesili su drvenim valjcima smjesu opojnog ajavaska. Odluio sam proetati
svetim otoiem. I ja sam bio zadovoljan. Ako nita nisam shvatio, barem sam neto snimio.
Otoi je bio u promjeru nekoliko stotina metara okrugao s blagim uzvienjem, a na vrhu je
bilo odrezano stvarajui plato.
Od obale pa do sredita otoia bio je usjeen kanal kojim su plovili domoroci
prebacujui stvari potrebne za gozbu.
Do sredita otoia nije se moglo a da se ne smoe noge. Otoi je bio presjeen
krunim kanalima kao u Veneciji. Tu shemu krunih kanala primijetio sam na mnogim
mjestima u svijetu. No nisam tome obraao panju. Ipak, kopkalo me, emu to? Kanali su
oigledno bili mjestimice prirodni, a mjestimice dograeni ljudskom rukom. U Veneciji, kao i
u selima u dungli sluili su praktinoj svrsi: njima su se prebacivale stvari koje bi bilo teko
nositi. No zato ovdje? Jedini logini kanal bio je onaj koji se radijalno protezao od obale
do sredita. Tim kanalom mogle su se prebacivati svinje, kamenje i sve ono to je sluilo za
gozbu. No emu ovi kruni kanali? Zvuk koljke kono najavio je dolazak ena i staraca.
Bacio sam pogled na uzbuenu gomilu od nekih stotinjak ljudi koja je jurila prema obali
ususret enama i svinjama. Da mi ne bi neto izmaklo, krenuh i ja. Kada sam stigao na obalu,
nisam mogao vjerovati ene su donijele nekih dvadeset svinja. Nisam shvaao, pa nee
valjda ovih sto ljudi pojesti vie od dvadeset svinja? Zauen, pozvah Boinog aja.
Tko jesti ove svinje? upitao sam ga.
Mi jesti, Boini jesti, Master jesti, vra i ostali jesti.
Svih dvadeset? - upitah ne vjerujui.

109

Veliko slavlje, veliko slavlje uzbueno je kliktao Boini dok se ukrcavao u kanu.
Cijela povrka kanua uputila se glavnim kanalom prema sreditu otoka.
Bio je ve sumrak kada je vra naredio da se ubiju prve svinje.
Zavezali su im njuke konopcem, zatim u njih stavili kratak drveni tapi trzaj
konopcem, udarac u tapi i svinje se bezglasno rue mrtve.
Vatra je ve jenjavala, a na golemu hrpu eravice baeno je krupno kamenje to je
pucketalo od topline. Kada je i zadnja svinja pala, poglavica je dozvao petoricu domorodaca
poznatih po kuharskoj vjetini. Na dat znak za poetak, oni su se noevima i sjekirama
okomili na mrtve svinje, reui ih u komade bez ikakvog reda i bacajui ih neoguljene na
vrelo kamnje. Kako bi se tek ponaali oni nestrunjaci u umjetnosti kuhanja, pomislio sam
dok su kuhari izvodili svoje ludorije. Smjesa ajavaska ve je bila pripremljena, oraii su
kruili meu gomilom dok je zrak ispunjavao miris sprenoga mesa. Nije prolo ni desetak
minuta kada je poglavica dao znak za poetak gozbe. Pred oima mi se odigrala groteskna
scena. Deseci ruku sjatilo se oko polusirovih svinja, lomei kosti, trgajui komade, derui
jo krvavo meso kao opor izgladnjelih vukova.
Ajavsko je ve djelovao i grupa zaduena za raspoloenje poela je pjesmu uz
bubnjeve. Kako bi se koji domorodac naderao tako bi oslobodio od dunosti nekog od
bubnjara koji bi se, pak, opijeno zaletio ka hrpi vrueg kamenja i polupeenih svinja. ene su
cijukale, starci glasno podrigivali i putali vjetrove, djeca trkarala uokolo tukui se oko
crijeva. Domoroci su bili u sedmom nebu od veselja.
Kada se uzdignuo mjesec, ve su toliko bili drogirani da su s mesom jeli i komadie
drva ili kamenie priljubljene uz svinjenitu. Sve glasniji bubnjari dali su povoda za ples.
Boini aj se toliko uivio da je plesao as na jednoj as na drugoj nozi. U grupicama
domoroci su izvodili svoj ples. Neki su plesali pojedinano, a drugi opet u veim grupicama
cirkulirajui bez ikakva poretka kao gosti na coctail partyju.
Ogladnio, izvukoh maetu. Odsjekao sam komad svinjetine, oistio ga, nabio na kolac i
polako vrtio nad eravicom, odbijajui sirove komade koje mi je svaki as netko gurao pod
nos.
Mladi mjesec plovio je nad kronjama. Iz dungle, preko puta otoka na obali, ulo se
ablje kreketanje. Mukarci i ene oko mene utonuli u erotsku plesnu predigru. Iznenada,
nestao je osjeaj gaenja koji me muio tokom veeri. Strgnuo sam komad jo uvijek
polusirova mesa, zagrizao i prihvatio kokosov orah napunjen alkoholiziranim merakom.
Povukoh gutljaj no punog mjeseca. Vra koji je jo uvijek vladao sobom podigne gomilu
na noge udarajui tapom one zaspale i mamurne. Vodi ih do sredinje toke otoka i iscrtava
spiralu nalik na onu koju je crtao vra na Borneu. Domoroci posjedae u koncentrine
krugove, redom muki, enski, muki i tako est krugova. A sedmi krug pomislih
sedmi izgleda da je magina kruna toka pepela i krvave smjese u koju sjeda vra. Pale se
baklje. Razulareno bubnjanje prerasta u disciplinirane otkucaje srca. Krug mukaraca glasno
uzdie da bi enski krug snano izdahnuo. Osjeam da su svi prisutni postali jedan organizam
koji die istim ritmom uz iste otkucaje srca.
Jiihhh uzdiu muki, haaa izdiu ene. Kao da svi prisutni ulaze u neki simulirani
zajedniki snoaj.
Sjedam izmeu prvog i drugog kruga, odnosno izmeu vraa i kruga ena. Bubnjevi
postaju sve tii. Glas koljke konano para nonu tamu i pomonici vraa prinose ljuske
kokosovih oraha napunjene gustom kremastom tekuinom. Vra uzima prvi gutljaj, prua mi
ljusku, uzimam, okus je sladak poput indijskog banga. Predajem ljusku krugu ena i
prihvaam prvi orai. Podiem pogled jedan krvav kruni oblak zakrivljuje mjesec. U
glavi mi se vrti shema otoka s tri zemljana kruga i dva vodena, i onda ona dva kamena zida.
Vra se die i poput sufistikih dervia vrti se u krug i sjeda.
Oi lea lea lea izvikivao je vra dok je kruila kokosova zdjelica s napitkom. Povukao

110

sam jo jedan gutljaj. Vra me je dalje nutkao, jedan, pa jo jedan. Oj lea lea leazvonilo mi
je u uima. Odjednom osjetih strahovit pritisak. Hvatao me strah, kao da u biti zgnjeen o
zemlju. Ili e se otvoriti zemlja i primiti me ili e me zdrobiti nebo. Pritisak je postajao sve
jai, plua su mi bila toliko stegnuta da nisam mogao disati. Pred oima mi se poelo mraiti.
I onda onaj zvuk - zvuk komaraca iz Kapadokije. Opet vruina koja struji uz kimu.
Bljeskovi pred oima. Dug vertikalni tunel u Kapadokiji dok tonem u zemlju. Pod prstima
osjetim ue koje oznaava da sam ve na pedeset metara. Hvata me strah, ue puca, padam u
krug, pred oima mi se vrti spirala, u sreditu spirale jedna toka, vidim je sve jasnije i
jasnije, upirem se da je raspoznam. Uasan mete kojega ne mogu srediti, kroz glavu mi lete
slike krokodila koji guta ovjeka, ovjeka koji guta krokodila, ovjeka koji se pretvara u
krokodila. Onda nekih sedam koncentrinih krugova. Zatim cijeli niz geometrijskih oblika,
zeja apa, da, zeja apa, i estokraka zvijezda Kapadokija. Da, bio sam u Kapadokiji, drugi
kat, dugi tunel, spust, jo dublje, mnogo dublje i onda svi oni simboli alfa alfa i
zvukovi, da, zvukovi su bili najvaniji ili brojevi, udni brojevi, ne arapski brojevi, ne rimski.
Upirem se raspoznati to je to, nadohvat mi je ruke, pred oima voda. U vodi se odraava
oblak, poznati oblak. Tu odmah negdje ispod te vode lei neto. Osjeam koliko sam blizu,
rukom razgrem vodu no time diem mulj i voda umjesto da postaje providnom postaje sve
guom. Slika se gubi, osjeam da ne postiem nita. Slika mi bjei, sve sam slabiji, a ipak
neto se vidi.
Ne razabirem vie nita i tonem u mrak.

111

ARISTONA SIN

Dva dana poslije, dok sam kroz prozor dvomotorca DC 3 ugledao crvenkaste otoie
koji su oznaavali prilaz Borneu, u mislima mi se jo uvijek vrtila shema rtvenog otoia.
Tri vodena kanala, dva kruga zemlje i ona dva od kamenog zida.
Promjena zvuka turbo motora oznaila je promjenu gustoe zraka i avion se poeo
uzdizati u potrazi povoljnije zrane struje.
Ustao sam sa sjedita i uputio ka stranjem dijelu letjelice gdje se nalazila prtljaga
nekolicine putnika. Kopkao sam po svojoj konatoj torbi traei tekst to ga je prije nekih
2400 godina pisao neuspjeli grki pjesnik koji je zapalio sve svoje pjesme, odbio titulu
prvaka Atene u boksu i rvanju i otiao na istok u potrazi za izgubljenom, istinom. Ruka mi je
napipala debelu staru knjigu. Vratih se na mjesto i potraih mjesto opisa grada to je muio
tog pleatog rvaa kojega su zbog snane fizike grae zvali irokim a ije pravo ime
Aristokle znaju samo neki povjesniari i entuzijasti. Poeo sam se prisjeati glavne ideje.
Prva spoznaja o svijetu stjee se nakon spusta u Eleuzinsku spilju i inicijacije u orfike
misterije koje su uvali podzemni bogovi. Zemlja, drao je, ivi je organizam u kojem ne
postoji podjela izmeu materije i ideje, kao to ne postoji podjela izmeu organske i
anorganske materije.
Planet Zemlja je bie koje poput svakog organizma ima svoja usta, eludac, ispusne
otvore, svoju jetru i srce. Fiziko srce zemlje nalazi se negdje ispod gradaotoka a povezani
su podzemnim tunelom ugaenih vulkana.
Zapalio sam cigaretu i zamislio se. Bila je to stara pria, za nas zapadnjake pa i nove
istonjake. To je bila alegorija drugaije je ne moemo prihvatiti i vjerojatno je to i
pravilno. No tu dolje po otoiima koje sam prelijetao, tu su ivjeli divljaci i ljudoderi koji
su moda jo jedini i posljednji stvarno vjerovali u takve prie.
Avion je uletio u zrani vrtlog i aluminijska krila poela su se tresti kao da e otpasti.
Uletjeli smo u zranu rupu. Avion je propao dvadesetak metara, zatim se naglo umirio i
nastavio ravnomjernim letom.
Otvorio sam knjigu na stranici 546 i poeo itati pojedine potcrtane reenice,
preskaui tekst koji ih je razdvajao.
I zato izabra bog voda ba taj otok i ispresijeca ga kanalima upravo po planu
zacrtanom na vrhu najvie planine na svijetu gdje su ivjeli Titani. Otok bijae kopija sheme
puta kojim su se bogovi sputali u misterije podzemlja kako i nas Grke poduavaju u
Eleuzinskoj spilji.
ivjeli su tamo kralj i kraljica u savrenoj slozi i rodi im se ker Klito. Kada je Klito
sazrela za ljubav, poelje je Posijdon i ogradi je od svijeta tako da bi samo on, bog, mogao
dolaziti k njoj. Ispresijeca otok sa tri vodena kanala i dva obrua od zemlje a u sreditu pred
rupom u podzemlju ivjela je Klito okruena dvama zidovima.
Sedam krugava, svaki za jedan planet, titili su Klito i ulaz u podzemlje te
onemoguavali pristup, vodom ili kopnom. Ali izgradi Posijdon kanal koji je vodio u sredite.
I kanal je djelomice vodio pod zemlju, djelomice je bio otvoren, a u sreditu nalazilo se
rjeenje enidbenog broja poznavanje kojega omoguuje potpuno spajanje mukarca i
ene. Oni ljudi koji bi se spojili sa enom postajali su toliko moni da su ih bogovi rascijepili
u muku i ensku polovicu i sada ratrkani po svijetu, kao to Spartanci raselie Arkadijce,

112

trae svoju drugu polovicu, trae, ali ne nalaze, jer ne znaju broja!
itao sam nasumce, preskaui reenice, elei dohvatiti to je to muilo Aristokla,
sina Aristona i Periktione, zvanog Platon, propalog pjesnika, a po Einsteinu, Heisenbergu i
Bohru najveeg mislioca svih vremena.
Atlantida? Je li je izmislio Platon kako bi svoju filozofiju uinio shvatljivom, kako
to smatra suvremena filozofija, ili je taj grad bio stvarno mjesto gdje je ivjela Klito, prelijepa
ena, nadraivi klitoris pred ulazom u podzemlje, okruenog kanalima i zidovima?
Na obzoru ve su se oitavali prvi obrisi Bornea, zaklopio sam knjigu i zapalio cigaretu.
Prema Platonu, iako potonula, Atlantida jo uvijek ivi, ivi u podzemlju i od najboljeg grada
postala je najgorim, i bitka ovjeanstva je bitka one prave Atlantide na povrini, to ivi u
srcima svih Grka, i one mrane koja se zavukla u morske dubine. A brojevi govore o formuli
svetog braka, savrenog spoja mukarca i ene. Isaac Newton ga je ozbiljno shvatio, ak je
napisao doktorsku dizertaciju na tu temu. Newton nije uspio izraunati taj broj, no u potrazi
za njim niknula je ideja koja je omoguila industrijsku revoluciju i viu matematiku, ideja
infinitezimalnog broja. No Newton nije bio posljednji koji je traio taj broj. U silnoj elji da
spozna neto o tome, rjeavajui tu jednadbu lord Napier je nainio logaritamske tablice,
posveujui svoju inspiraciju drevnom pjesniku, ovjeku koji je pisao da samo budale ele
ivot dok ovjek od spoznaje cio ivot trai samo smrt. Kakvu smrt je imao u vidu? U
Zakonima on izriito zabranjuje samoubojstvo, a opet u Fedonu Sokrat opisuje sedam
rijeka od kojih je najmonija i najstranija crna rijeka smrti Stiks kojom plove ljudi od znanja.
Ili je moda sve bilo la jer Platon nikada nije priznao autorstvo tih djela. Jedini rukopis koji
je potpisao bila su njegova pisma u kojima pie da samo neozbiljni ljudi piu ono to misle, a
on, Platon, nikada nije napisao ni jednu reenicu u koju je stvarno vjerovao. Istina, pitao je
Poncije Pilat Isusa, to je istina? A Isus je utio. Neki kau da znaju to je istina. No Sokrat je
znao samo da ne zna da nita ne zna. Je li sve besmisleno, je li cio ivot Sizifovo muenje
s kamenom. Ne, nisam mogao prihvatiti to objanjenje smisla. Brekui zvuk aviona koji se
borio sa silom teom kao da je odgovarao na moja pitanja. Putovanje se nastavlja.
Nekoliko tisua metara ispod mene mutna, zeleno smea ahovska ploa Bornea
postajala je sve otrijom dok se avion poeo sputati. Uska vijugava traka rijeke Barito
oznaavala je put prema Marti Puri, nekih sto kilometara dalje na zapadu. Da, trebalo je dalje.
U telegramu koji me juer doekao, Bebek je poruio da Elena za dva dana kree za
Bangkok i da nas ve danas oekuju kako bismo ukrcali lendrover, obavili carinske
formalnosti oko izlaska iz Indonezije i rijeili potekoe oko iznoenja drevnih idola
prepariranih ljudskih glava iji se izvoz doputao samo uz specijalnu dozvolu ministarstva
kulture.
umovita masa pred dolinom Barita mjenjala je boju iz zelene u tamnosivu. Na Baritu
ve su se nazirale sojenice i vei plovei kanui. Metalna ptica je zagnjurila svoj kukasti nos u
iroko sputajuem polukrugu nad poljima rie. Na tren kroz prozor se nazrijela srebrna traka
ceste za Bangljar Masin, zatim telegrafski stupovi i ice. Dok se avion naginjao u stranu,
bljesak sunca ispunio je kabinu ispunjavajui cijelu unutranjost crvenkasto utom bojom.
Krug nad pistom, na rubu se ve jasno nazirala malena uta zgrada martapurskog aerodroma i
oko nje nekoliko siunih parkiranih automobila. I onda na lijevoj strani zgrade uz ulaz, bijeli
kvadrati koji. mi je privukao panju. Jo jedan krug i taj bijeli kvadrati koji se odvaja od
ute zgrade i juri u pravcu piste.
U srcu osjetih neku toplinu gledajui na bijeli lendrover kako promie ispod aviona.
Znao sam da je za volanom Bebek, jer tko drugi bi vozio ba ispred samog aviona i tko
drugi bi uspio nagovoriti slubenike da mu to dopuste. Ve sam ga vidio kako
najozbiljnijim izrazom lica objanjava uvaru na ulazu u ograenu pistu da je potrebno ba
tako. Prolazi bez pitanja dok uvar rezignirano odmahuje rukom, a to e mu kad ba tako
hoe.

113

Zujanje hidraulika oznailo je da pilot sputa kotae za slijetanje. Pista je sve ira i
blia, i onda blagi dodir sa zemljom i zvidanje u suprotnom pravcu vrteih propelera dok
se avion polako zaustavljao praen u stopu naim bijelim lendroverom.
Pa gdje si ve toliko, trebali ste stii prije tri sata govorio je Bebek dok smo
otvorenim lendroverom tutnjali prema bazi ekspedicije.
Zurilo nam se, urilo nam se obojici. Zov azijskog kopna postajao je sve jai, trebalo
se vratiti majci, tom starom kontinentu od kojega smo se privremeno otrgnuli one veeri u
Perzijskom zaljevu kada su svjetla Abadana utonula u ocean. Bilo je neega nerealnog u
atmosferi tih otoka osjeaj neke stalne privremenosti. Dok smo jurili pranjavom
cestom, razmiljao sam kako ti ljudi koji cijeli ivot provedu na tako odsjeenom otoku
doivljavaju vrijeme. Da, tu negdje je i bio odgovor, razlika u osjeaju vremena. est
tjedana po tim otocima kao est dana, ne, jo krae, est sekundi, kao skok u zrak koji je
privremeno zastao, da bi ovjek nanovo pao na vrsto tlo. Valjalo je krenuti to prije,
ukrcati lendrover i zagrabiti opet u vrsto tlo majke Azije.
Kroz zelena riina polja ve se razabirala postaja ekspedicije.
Hoemo li prihvatiti Wendtov poziv na oprotajnu veeru? upitao je Bebek
silazei sa ceste na drum koji je vodio do baze. - Zna, oni oekuju da im ispria kako je
bilo na Solomonskim otocima, a na grki brod ukrcat emo se sutra.
Nisam imao snage, nisam imao vie snage ni za Borneo, ni za prie o vraevima i
krokodilima, ni za Wendta, ni za cijelu oprotajnu veer. Zagledao sam se u daljinu prema
nevidljivoj Aziji, osjetio njene izpruene ruke.
Ne mogu vie - rekao sam dok smo ulazili u bazu. Ako je mogue, javi
kapetanu Elene da emo se ukrcati jo veeras.
Mislio sam da e Bebeku biti ao, da je elio provesti jo jednu no tu duboko, na
Borneu, no imao sam krivo. Obojica kao da smo istodobno osjetili neki umor, kao neke
prste koji nam se steu oko vrata. Odluili smo napustiti bazu jo istog dana.
X X X

Bila je no kad smo stigli na kej pontiankke luke i nali zeleno bijeli teretni brod na
ijem pramcu je crnim slovima pisalo Elena. Luki radnici su ve otili, no nije bilo
potekoa s utovarom lendrovera. Prvi oficir Vasili poslao je crnca provjeriti da uvar
luke sluajno nije na svome mjestu i kada se ustanovilo da ga tamo nema, Vasili je
Eleninom dizalicom digao dip i za manje od pet minuta spustio ga u potpalublje.
- Tako se barem neete muiti s formalnostima oko izvoza automobila i drugih stvari
objasnio je.
Mi smo, dodue, imali potrebne papire, no ne i potrebnu snagu za nekoliko sati
carinskih navlaenja.
Kapetana Yorgosa nije bilo. Izaao je lumpati, no Vasili nas je uvjerio kako nema
nikakvih problema pokazujui nam brod. Bio je to dvatesetak godina stari taiwanski brod to
su ga Grci jeftino kupili i rentirali, iznajmljujui ga razliitim kompanijama u jugoistonoj
Aziji. Posljednjih nekoliko mjeseci redovito su saobraali izmeu Piontianka i Bangkoka
prebacujui eljeznu rudu iz rudnika u Bandjamarsinu. Vasili nas je smjestio u kabinu dvojice
odsutnih malajskih mornara koji su bili ostali u Bangkoku i prepustio nas samima sebi.
Bebek se pokupio u blagavaonicu i pridruio se preostaloj dvojici grkih oficira koji su
namjeravali provesti posljednju no na otoku lumpajui u jedinom nonom lokalu Pantianka,
Slowu Boatu, a ja sam odluio ostati sam. Izvalio sam se na uski mornarski leaj na kat,
utrnuo svjetlo i otpuhivao dimove. I druga etapa puta dola je kraju, mislio sam dok je kroz
otvoreno brodsko okno vjetar donosio zvukove s obale. Kroz nekoliko dana Bangkok i ona

114

dugaka uska cesta preko Burme u Ason. Hoe li nam dozvoliti prijelaz kroz sve te krajeve,
hoe li dip izdrati? Podigoh se i krenuh na palubu! Nakon nekog vremena polako sam siao
na kopno. Do kasno u no etao sam praznim kejom oslukujui posljednji put zvukove i
mirise tog golemog otoka.

115

BANGKOK INTERMEZZO

- Naravno, iz Burme ui u Tibet preko Asama ili Butana, nemogue je izjavio je Jeff
Stivens hladnim glasom. Osim toga, nee vas ni pustiti iz Tajlanda u Burmu.
Nagnuo sam se prema Jeffu, potapao ga po ramenu i jo ravnodunijim glasom rekao:
- Hvala na inforamciji, Jeffe. A sada mi reci kako vi stalno idete za Burmu? A zatim
nam lijepo objasni kako emo ui u Tibet.
Zavaljen u bijelu metalnu stolicu na terasi luksuznog bangkokkog hotela Hayatt, Jeff
Stivens je ispijao svoj prvi coctail i zagrijavao se za najdrau mu temu - kako izvesti neto to
se ne radi, neto to nije uobiajeno. Znao sam da je upuen u te stvari. Sa Jefftom me
upoznao prije nekoliko godina Bebek, bilo je to 1977. godine. Prodao je Bebekovom
prijatelju jednu jahtu kojom e Bebek oploviti pola svijeta. Jeffova specijalnost bila je
prodaja jahti koje tonu, kua koje ne postoje i graevinskih parcela na movarama Floride?!
Posao je cvjetao za vrijeme vijetnamskog rata kada je Bangkok bio prepun naivnih
Amerikanaca, no zadnjih godina stvari su krenule nizbrdo. Ne za Jeffa, naravno, samo za
preostale Amerikance u Taylandu. Jeff se bavio prijevozom ljudi i robe. Ustvari, Borna i ja
bili smo dosta dobri sa Jeffom i kada bi ga direktno pitali, moda bi nam i rekao ime se bavi.
No za takva pitanja nikada nije bilo povoda. Znali smo da robu prevozi uglavnom na
podruju tzv. zlatnog trokuta, a ljude na podruju Vijetnama i drugih dijelova svijeta.
Jeff je, inae, sebe smatrao filozofom i upravo se na toj osnovi druio s nama. ivotno
djelo mu je Theoretical and Practical aspects of Jeff Stivens lifes Philosophy. Knjiga jo
nije tiskana jer Jeff jo uvijek radi na nekim temama. Ovaj put Jeff je bio pun love, stalno je
zvao i astio.
- U Tibet biste vi, dakle? upitao je hladno poput doktora. Legalno ili ilegalno?
Nisam mu odgovorio. Gledao sam ga netremice u oi i ponovio:
-U Tibet!
- O. K. preao je preko svog pitanja odmahujui glavom, dakle, u svakom sluaju
avion je iskljuen.
Kimnuo sam glavom.
-Pretpostavljam da e vas netko doekati u Tibetu, da ete imati vodie?
-No dakle, ne davi Jeff. to ispipava? pourivao sam ga.
-Prospi ve jednom. U Tibet dipom. Kako drugaije?
Jeff je podigao glavu kao da me odmjerava pogledom:
- Pazi ti njega, sada jo i dipom, da ne bi, moda, jo i autobusom ili, jo bolje,
vlakom, spavaim kolima? Himalaya express.
Jeff je uivao u toj igri gradei nemogue situacije da bi onda odjednom ponudio
genijalno rjeenje koje, naravno, samo on moe smisliti!
Da sam sto posto znao da rjeenje postoji, igrao bih tu igru, no bio sam u neizvjesnosti i
nervozan.
-Sluaj, moe li ili ne moe? rekao sam.
- Polako, polako Jeff se smjekao pripremajui svoj ulaz. Zna za onu uvodnu
reenicu iz Jeffove ivotne filozofije. U treoj stavki, prvi paragraf pie: sve se uvijek moe.
Pogleda nas i nastavi. Ali nekada su stvari jako teke nainivi malu stanku nastavi,
uzmimo va primjer. Imate dvije mogunosti ulaska u Tibet. Obje zahtijevaju nekoliko sati

116

vonje kroz dvije prijateljske zemlje.

Ono prijateljske izrekao je s izrazitim cinizmom i nastavio:
- Moete ui ili na istoku preko doline Brahmaputre u Kinu i onda iz Kine u Tibet, ili
zapadno, preko Afganistana u Sovjetski Savez i onda u Tibet Karakorumskim prijevojem.
Naravno, tu ne postoje tekoe s ulaskom i izlaskom poto nema ni vojske ni granice, niti bilo
ega slinoga graninom prelazu. Dakle, nije problem ni ui, ni izai, ni istonim, ni
zapadnim putem, ali je problem voziti se dipom po Kini. Uhapsit e vas u prvom selu.
Nisam reagirao. Mislio sam, uhapsili bi nas i u Sovjetskom Savezu. Jeff je oito imao
ve zavrenu konstrukciju i shvatio sam da namijeta stvar kako bismo ili u Tibet preko
Afganistana i Sovjetskog Saveza. To bi znailo da moramo prijei cijelu Indiju i dobar komad
Pakistana e da bismo doli do Afganistana. Umjesto da jednostavno nastavimo sjeverno do
Brahmaputre i onda nastavimo za Tibet.
- to sad ti o Sovjetskom Savezu prekinuo sam ga. Ve vidim da si odluio kako
je bolje da prijeemo itavu Indiju, kao svi idovi vjerojatno skriva neku baku u
Rusiji i sada te mui grinja savjesti pa joj po nama hoe poslati krokodilsku torbu.
Pusti ti baku, stari, i Rusiju, proitaj ti nama o Brahmaputri, to nas zanima!
- uj mali Stivens se uspravio u stolici, dajui znaaj svojoj pojavi visine metar
ezdesetosam centimetara. Prije svega, Sovjetski Savez ne granii s Tibetom. U oba sluaja
prisiljeni ste ii kroz Kinu. No jedna stvar je ii kroz Kinu dolinom Brahmaputre, odnosno
Cangpoa, a druga stvar je voziti moda samo nekoliko sati kroz Sovjetski Savez i onda prei
na naputeni karavanski put koji vodi kroz pusto Karakoruma.
Nisam reagirao na ono da ja ne znam da Sovjetski Savez ne granii s Tibetom to je
bio kontratos za baku u Rusiji, no nisam shvatio na to cilja.
Nisam mogao vjerovati da bi se bez dozvole moglo putovati po Kini. No pretpostavljao
sam da bi se dozvola za ulazak u Kinu mogla dobiti preko Crvenog kria (kasnije se
ispostavilo da je to nemogue). No ni tada me ta verzija nije previe oduevljavala. Sve mi je
to bilo suvie zamreno. Zato ne jednostavno voziti Burmom i Asamom do Himalaya, pa
onda, ako treba, i ostaviti dip.
- Sluaj rekoh mu, postaje komplicirano, a to ako bismo vozili do Tibeta i
nastavili konjima.
Jeffu se nikako nije svidjela ta mogunost. Stalno nas je navodio na prednosti ulaska u
Tibet preko Afganistana i Karakoruma. Nije mi bilo jasno zato sugerira tako teku rutu, je li
imao neke skrivene namjere i to se njega tie idemo li preko Burme ili preko Afganistana?
Gledao sam ga podozrivo da uhvatim neki znak ili gestu koja bi mu odala neku skrivenu
misao.
- Sluaj, stari prekinuo sam trenutni muk, ne da nam se prelaziti Indiju i ui u
Tibet sa zapadne strane kada smo ve tu, na istonoj strani? elimo ui s istone strane.
Jeff je opet uhvatio svoju arogantnu pozu.
- A kako se misli vratiti u Jugoslaviju? Preko Kine u Sovjetski Savez pa onda u Iran,
misli li da e ti to Rusi dopustiti? Ili misli voziti nekoliko tisua kilometara izmeu istonog
Tibeta i Afganistana, preko vrhova Himalaye. Tu bi ti dobro dola tvoja svilena cesta o kojoj
toliko mata, mislim na onu kozmiku cestu. Moda se sprijatelji s Lobsang Rampom u
Tibetu pa da putujete astralnom cestom.
Imao je pravo. Stvarno je put preko Indije bio neizbjean. Tono. I da uemo u Tibet iz
Asama, opet bismo se morali vratiti natrag u Asam i pri povratku prei Indiju za Afganistan.
Osjetio sam da je Jeff iskren i da ima pravo. Pokuao sam mu objasniti.
- Moda ima pravo, no Bebek i ja toliko snano osjeamo Indiju da jednostavno
nemamo sada snage za takvu vonju, poremetila bi nam doivljaj Tibeta. Indija je stvar za
sebe. Cilj naeg putovanja ovog puta su Himalaya i Tibet, shvaa li to?
No Jeffova logika bila je prilino jaka.

117

-Ma

to komplicira govorio je, ako vam se ne da voziti preko Indije rijei to s

Ravijem. Ravi ti je ve godinu dana direktor Union Transporta. Neka uredi da vam utovare
kola na vlak i prebace vas preko Indije u Afganistan. Uzme cijeli salon u spavaim kolima.
Ravi e ti to sve srediti besplatno. Fino spava dva dana. Tuira se, odmori od puta, i nakon
tri dana si u Peevaru, 50 kilometara od Afganistana, i onda idete preko Karakoruma za Tibet.
Iako moda u pravu, Jeff nije poznavao ni moju ni Bebekovu psihologiju, bilo kakvo
skretanje od cilja ili vraanje teko nam je padalo. Objanjavanje nije bilo dovoljno Jeffu.
Ljudi su skloni shvaati druge kroz prizmu svoje logike i ignorirati tuu. Osim toga, mi smo
trebali Jeffa, a ne on nas. Bilo je oigledno da ga iz nekog razloga pomaganje Bebeku i meni
oko ulaska u Tibet nije oduevljavalo, barem ne u varijanti preko Burme i Asama. No Jeff,
udak i emotivac, nije bio tvrdoglav. Trebalo je nai naina da se on u to sam uvjeri. Upravo
naim planom navesti ga da on, koji ,,sve najbolje zna, sam forsira put preko Burme, a ne
preko Afganistana. Znao sam da se Jeff osim filozofijom bavio i astrologijom, i s obzirom na
njegovu Azijku, da je emotivno, u subjektivnom smislu, zainteresiran za odnose Istoka i
Zapada. Zdrav odnos Istok Zapad za njega je znaio zdrav odnos sa samim sobom.
Trebalo je pokuati igrati i na tu kartu. Jo jedna runda. Obuen u svijetloljubiastu uniformu
izvezenu zlatom, hotelski konobar pojavio se na znak rukom. Kimnuo je i nestao u hotelu. Iz
ugla vjetri je donio amor glasova i gromki smijeh skupine Njemica. Tri izrazito lijepe
poslovne djevojke dobacivale su nam poglede oekujui da ih pozovemo na pie, no valjalo
je najprije privoljeti Jeffa, izbiti mu njegov logian plan, i onda se zabavljati. Elegantnim
pokretom konobar nas je posluio s tri velike ae ispunjene sokom od mangoa, likerom i
votkom u kojima su plivale magnolije.
- uj stari upitah, nagnuvi se prema Jeffu, zna li tko je bio Aleksandar Veliki?
Nije odgovorio znajui da pripremam odgovor.
- Aleksandar je bio ovan predvodnik rekao sam, probija, probija Evrope u
Aziju i Azije u Evropu. Kozmiki zapadni penis koji je probio kozmiku istonu vaginu.
Jeff je kimao glavom. To je bio njegov nain razmiljanja.
- A zna li zato mu je uvijek sve uspijevalo? nastavljao sam zbog jaega uinka.
Ja u ti rei. Aleksandar je ovan, ovan. Uvijek ide naprijed, tu je njegova snaga. Rakovi i ribe
i ostale ivotinje idu natrag ili u stranu, ovaj ide uvijek naprijed. Je li ti jasno? znao sam
da e Jeffa zabaviti taj ispad. On je bio ovan i to ovan koji doslovce vjeruje u to. Oito
sam pogodio u metu. Jeff se topio od zadovoljstva.
- Da, da, zna, i ja sam ovan govorio mi je kao da to nisam znao i kao da sve to
nisam zato i rekao.
Osjeao sam da mi strategija uspijeva.
Jeff je odmahnuo rukom:
- Ma bez brige, deki, sve u vam ja srediti. Znate, ja sam pravi ovan, ba kao ti i
Bebek.
Uvjerili smo ga da je stvarno pravi ovan i onda je konano preao na stvar.
- Dakle rekao je ozbiljnim glasom naginjui se naprijed. Znam u emu je
problem. Valja vam omoguiti prolaz kroz Tajland i Burmu, zlatni trokut i dalje. To ste
htjeli? O. K. Evo plana.
Ogledao se uokolo kao to je to obino radio kad god bi govorio o bilo kakvim
planovima.
X X X

Prolo je ve pet dana otkako smo s palube Elene ugledali golemi Bangkok kako
izranja iz vode, poput lea neke izbrazdane pretpotopne ivotinje.

118

Putovanje na Eleni izbrisalo je teak okus movara, krokodila i vraeva. Bio je to

privremeni bijeg u nerealnu ploveu grku oazu. Umjesto mehaline i opojnih mirisa
halucinogenih biljaka, zlatnouto ukusno grko vino.
Umjesto polusirove svinjetine korijena taro i kruha sago jeli smo dolmade, kebabe,
preni krumpir i ostala jela koja su nam se inila veoma ukusnima.
Nismo imali snage uspostaviti odnose s malajskom posadom. Kao ameriki turisti
drali smo se svega poznatog i prionuli uz Grke u potrazi za komadiem neega to je bar
donekle podsjealo na dom i Jugoslaviju.
Prva etiri dana u Bangkoku jurili smo po ambasadama pokuavajui legalizirati na
put u Tibet vjerujui da emo uspjeti preko Crvenog kria. Uglavnom smo nailazili na
zatvorena vrata. Jeff je bio posljednja ansa; urovao je i s Burmancima, Tajlananima i
Vijetnamcima kao i s ljudima koji su vodili poslove u zlatnom trokutu. Bio je debelo upleten
u sve mogue poslove u tom dijelu svijeta, ak i u politiku. Iako nije imao veze sa
cestogradnjom, burmanska vlada ga je angairala u timu konzultanata za izgradnju cesta u
sjevernom dijelu zemlje. Radio je i za Amerikance u komisiji zaduenoj za provoenje
Interpolovog plana za unitavanje uzgoja droga u zlatnom trokutu. Istovremeno Jeff je vrlo
dobro poznavao ljude na drugoj strani.
- Drugoj strani ega? upitao sam Bebeka koji mi je davao informacije o Jeffovim
poslovima.
-Drugoj strani svega odgovorio je Bebek. Svaka stvar ima dvije strane.
Kad bi ga netko upitao za koga on, ustvari, radi, Jeff bi kao u ali odgovarao da radi za
sebe, uvijek samo za sebe. ena mu je Vijetnamka i to iz Vietkonga, to mu je u doba rata
omoguavalo svakojake kombinacije. Nakon rata njegovi odnosi sa Vijetnamom postali su jo
vri. Pretpostavljali smo da bi nas samo Jeff mogao formalno ubaciti u neku ekipu ili neku
organizaciju, to bi nam omoguilo da dobijemo dozvole za prelaz preko tih zemalja gdje je
prolaz strancima, u principu, zabranjen. Nije imao nikakvoga konkretnog razloga zato bi
nam pomogao. Jeff je bio specifian tip, prije svega ekscentrian, a osim toga podsvjesno je
ipak vjerovao u neku ideju veu od njegovih osobnih interesa. U biti elio je postati pisac,
studirao je filozofiju na Harwardu, no nije zavrio, rat ga je odvukao u Vijetnam, tamo se
oenio, i od tada ivi u Bangkoku. Bebeku je Jeff bio izrazito simpatian. No Bebek se
zamjerio njegovoj eni u vezi posla s nekakvom jahtom.
Posljednjih nekoliko godina vie je kontaktirao sa mnom. Ipak, u toku jutra led izmeu
njega i Bebeka se prilino otopio i postajalo je ugodno zajedno sjediti u sjeni arenih
suncobrana hotelske terase. Bio je deseti mjesec i vjetri s istoka nosio je svjeinu mora.
Naruio sam rundu kave i Jeff je poeo svoje izlaganje.
- to se tie dozvole za ulazak u Tibet, tu vam ne mogu nita pomoi rekao je
glasom koji nije dozvoljavao daljnji komentar. S Burmom i Tajlandom, meutim, moda bi
se dalo neto uiniti.
Zapalio je cigaretu i nastavio:
- Burmanci u principu ne doputaju ulazak ili izlazak iz zemlje osim avionom, i daju
vizu samo za sedam dana. No, dobro, dozvola nije glavni problem, imam dobre veze u
Rangoonu. Osim toga, vi ste Jugoslaveni, a to prilino mijenja situaciju u nau korist.
To je bilo upravo ono to sam elio uti. Druknuo sam Bebeka da ne pone opet
pokazivati kiselu facu i ozarena lica rekao:
- Jeff, ako nam omogui dozvole, bit, emo ti jako zahvalni. to se tie prolaza, ne
brini. Malo praume, loih cesta i prelaza preko rijeka. Bebek i ja proli smo i gore predjele.
Ne brini za nas, ne bojimo se mi dungle.
Jeff je odmahnuo glavom kao da priam gluposti i nasmijeio se:
- eriko Baba, nemoj biti neozbiljan, zna li kuda biste htjeli proi? Dobro nastavio
je, shvaam, nisi upuen, uo si za zlatni trokut, zna li to to znai?

119

to znai umijeao sam se nekoliko bandita koji nou beru mak i vercaju
opijum? to nas briga za njih i njih za nas?
Jeff je sada ve pomalo srdito mahao glavom. Rekao mi je:
- Kojeta, kae, nekoliko bandita. itavo tromee Burme, Tajlanda i Laosa je pod
kontrolom bandi. To nisu bande od desetak ili stotinjak ljudi, to su privatne vojske! Sigurno
ne zna u emu je stvar. Pa i kako bi znao kad se o tome i ne pie ili se pie samo pola istine.
Sunce se ve visoko uzdiglo nad gradom, postajalo je toplo. Terasa se praznila i
meunarodna skupina gostiju, uglavnom Amerikanaca i Nijemaca, povlaila se u hotel. Bilo
je vrijeme ruku. Dok smo se Jeffovim kolima vozili njegovoj kui u predgrau, objanjavao
nam je svoje vienje stvari u zlatnom trokutu. Dok je igru vodila mafija i korzikanska ekipa u
Marseilleu, pripovijedao je, stvari su bile relativno jednostavne. Radilo se o klasinom vercu
drogom i klasinom kriminalu. No sada, s vijetnamskim ratom i Homeinijevom revolucijom,
stvari su se bitno izmijenile. Droga je, ree taj samozvani filozof, droga je neto vie nego to
ljudi shvaaju. Jeff je aludirao na vijetnamski rat. Neke politike strukture shvatile su
multidimenzionalnost droge. Po Jeffovoj teoriji, Amerikanci su izgubili rat u Vijetnamu jer
im je vojska bila demoralizirana drogom.
- Znate li govorio je dok smo krivudali predgraem Bangkoka zato se Amerika
oslanja na atomsko oruje?
Ako smo i imali neko miljenje o tome, bilo je oigledno da Jeffu nije do dijaloga,
naao je publiku za stvari koje je nosio u sebi.
- Oslanjamo se na nuklearno oruje nastavio je, zato jer nam je cijela vojska u SR
Njemakoj svedena na gomilu narkomana, osim nekoliko generala i po kojega normalnog
momka iz Oregona, Utaha i slinih pasivnih krajeva. Naa vojska u SR Njemakoj sastoji se
od propalica i psihopata koji su nesposobni nai bilo kakvo zaposlenje i bilo kakav smisao u
ivotu.
SAD broje 220 milijuna stanovnika, dodajte jo nekih 300 milijuna stanovnika Zapadne
Evrope i Zapad broji nekih 500 milijuna ljudi. A mi svi skupa ne bismo mogli
konvencionalnim orujem zaustaviti 220 milijuna Rusa!
Cijeli smisao ivota naih vojnika u SR Njemakoj sveo se na pijanevanje, kurve i
drogiranje. Droga je unitila borbenu sposobnost cijele nae armije u Njemakoj. Moral nae
vojske je nikakav, u sluaju rata Rusi bi nas pregazili za nekoliko dana. A odakle dolazi ta
droga? Jasno, odavde, to jest iz zlatnog trokuta. To se zna, meutim, kako?
Jeff je oigledno imao namjeru sam odgovarati na svoja pitanja, a mi smo utjeli
zavaljeni u udobnim sjeditima klima ureajem rashlaenog Ponturka. Zapalio je cigaretu i
nastavio:
- Mislite, vjerojatno, da droga dolazi preko Irana u Grku, zatim kroz laboratorije na
Siciliji i u Marseilleu na trite. To je bilo nekad. Stvar je prevelika za mafiju. Gotovo sve to
raste ovdje ide preko Sovjetskog Saveza za Istoni Berlin. U Istonom Berlinu su laboratoriji,
tamo gdje su i potrebni. A to je s uzgojem, to je s bandama koje to kontroliraju u Burmi,
Tajlandu i Laosu? Nisu to vie bande! To su politiki pokreti! Prije svega to su negoa i
minsou. Negoa i minsou pokreti daju dekima drogu a oni njima oruje kojim se bore protiv
vlade.
Bilo nam je jasno na to cilja Jeff. Prema njemu, deki su bili odgovorni za zlatni trokut
jer su naoruavali pokrete otpora orujem kojim su kupovali drogu. Na taj su nain momci
trovali zapad, i to, naravno, svilenom cestom!
Dogodilo se ono ega sam se pribojavao.
- Jeffe poeo je Bebek. Po licu sam vidio da ne moe vie izdrati tu ameriku
propagandu. Druknuo sam ga nogom da prestane i rekao na naem, ma to te briga, nek pria,
glavno da nam omogui prolaz. Bebek se malo pribrao i smirio ali nije ga se dalo potpuno
uutkati.
-

120

uj, Jeffe nastavio je, sve je to moda tako kako ti kae, no tko je odgovoran
za postojanje svih tih pokreta otpora? Tko eli destabilizirati Indiju? Tko pravi zid protiv
socijalizma? Jeff, stari moj, hvali se da si filozof, budi malo dijalektian i tumai stvari
dijalektiki. Kae, deki. Koji deki? Oni deki, naravno! A vai deki? Nali ste se tu bogu
iza lea, vi deki i oni deki i sada muite cijeli ovaj narod. A kada se to okree protiv vas
onda viete: on je, on je.
Bili smo ve u blizini Jeffove kue. Prijateljsko lice bilo je u gru. Ode na prijevoz za
Tibet, pomislih. Jeffu oigledno nije bilo do dijalektike, njega je zanimala njegova vlastita
vizija istine.
No potcijenio sam ga. Zautio je, pregrizao je knedlu. Ipak, Jeff nije bio tko god.
Nekoliko minuta nije nita rekao a onda je kroz zube promrmljao:
- Dobro, nema veze; htio sam vas samo upozoriti tko e vam biti suputnici na putu, tek
toliko da ne kaete da vas nisam upozorio!
-

121

MEU MOMCIMA

Neto iza podne Jeff i ja uputili smo se uskom asfaltiranom cestom iz ianga Maija u
pravcu Maeinza. Bebek je ostao u gradu srediti papire za prelazak u Burmu, dok sam ja poao
ugovoriti s dekima da taj prelaz realiziramo.
Niski breuljci podsjeali su na zapadnu Bosnu, no intenzivna zelena boja dungle
govorila je da je Bosna tisue kilometara daleko. U razdaljinama od po petest kilometara
nizala su se mala sela, gusto zbijen splet drvenih kua koje kao da su lebdjele u zraku,
poredane u skupinama po desetak.
Niski, u crno odjeveni ljudi ignorirali su na prolaz kroz sela, iako je dip bio jedino
vozilo na cesti. Nakon sat vonje odvojili smo se od asfalta skrenuvi sjeverozapadno po
tamnoutoj cesti. Utabano blato udaralo je u kotae bacajui nas lijevodesno kao putnike
nekih klimavih zaprenih kola. Buka kotaa nadjaavala je Jeffov glas.
- uj eriko, jo uvijek ti govorim da je to ludost. Idite zapadnim putem. Evo, nabavio
sam brodsku kartu. Preksutra vam kree brod iz Rangoona za Calcuttu.T ri dana u vlaku kroz
Indiju i ve ste u Afganistanu. A onda ulazite u zapadni Tibet bez problema. Ma pusti ti
teoriju direktnog proboja - nastavljao je Jeff, to vam znae ta tri dana u vlaku. Ovdje ete
se probijati tjednima kroz dunglu. Idite kroz Indiju, preksutra kree brod, Bebek se ve
sloio.
Nisam ga uope sluao. Panju su mi potpuno zaokupila prekrasna zelena brda i miris
cvijea. Mislio sam na djetinjstvo, dok je Jeff kao vergl ponavljao:
-Idite preko Indije, Bebek se sloio, idite preko Indije!
Sumrak se hvatao za kronje granja kada smo se nali pred logorom takozvanih hill
people brana. Bila je to trajna baza formirana oko ve postojeeg sela. Okrugla ogradica
bambusovih koliba prekrivenih ceradama, oko pet est seoskih kua, drvenih jednokatnica
postavljenih na vrsta debla. Zaustavili smo se pred jedinom drvenom kuom koja nije bila na
stupovima.
Iz kue je izaao nizak Tajlananin u crnom kimonu. Prepoznao je Jeffa, nervozno se
nasmijeio dajui nam znak da ga slijedimo. Krivudajui uurbanim korakom izmeu
sklepanih koliba i atora stigli smo do impresivno izrezbarene katnice. Pred stubitem to je
vodilo k ulazu na prvi kat stajao je pukom naoruan straar. Davi straaru znak da nas
propusti, vodi nas je po kripavim drvenim stubama doveo do ulaza. Dva udarca akom o
vrata i ne ekajui odgovor uveo nas je u neku tamnu prostoriju. Za dugakim stolom sjedile
su dvije razliito odjevene skupine mukaraca. Brojnija skupina, odjevena u crne kimone
opasane zlatnim alovima, prepirala se s desetak tamnoputih ljudi odjevenih u bijele alove.
Po hasurama smjetenim uza zidove i po uglovima smjestile su se ene iste boje kao i
brojnija skupina, i jele zajedno s mnotvom djece. Za stolom mukaraca nije bilo hrane.
Cijelo aroliko drutvo diglo je oi gledajui upitno u naem pravcu. ak su i djeca
odloila bambusove tapie kojima su jela, utiala se i gledala. Na vrhu stola sjedio je visok,
snaan bijelac ispijena lica. Digao se sa stolca, rekao neto ostalima i priao Jeffu. uvi rije
ovjeka koji je oigledno bio voa, svi su opet prionuli jelu i piu kao da nas vie nije ni bilo.
Bijelac na kojemu se naziralo da je Amerikanac, razgovarao je s Jeffom vijetnamski, esto bi
pogledavao na nas, kadto klimajui glavom, kadto odmahujui. Bio je u dobi od 40 godina,
plavook, plave kose, s iskrom ludila u intenzivnim oima. Kao ostali nosio je crni kimono.

122

Okrenuo se nama, priao i stao preda mnom. Rendgenske oi paljivo su me odmjeravale.

Pokuavao sam proitati misli u pogledu. U oima nije bilo ni radoznalosti, ni odobravanja, ni
prezira samo izvjesna doza moda hinjene nezainteresiranosti i onaj crveni bljesak ludila.
Glas je bio autoritativan i melodiozan.
-Ja sam Farleey rekao je teksakim akcentom zavlaei ono leey.
Intervju je bio zavren. Nije ga zanimalo tko sam. Ne dajui mi priliku da bilo to
kaem ili da se predstavim, okrenuo se Jeffu i nastavio razgovor na vijetnamskom. Nitko u
prostoriji nije me pozvao sjesti. Stajao sam promatrajui ljude za stolom. Uzbueno su
razgovarali, glasovi su bili otri i bijesni, razabrao sam sve eu svau. Osjeajui da me
zanemaruju, uputio sam se bambusovom arpoiju u uglu sobe i sjeo sa Jeffom koji kao da je
tek tada shvatio da sam jo tu.
- You may wait in my office. Moete me priekati u mojoj kancelariji i pokazao
rukom prema vratima u zidu. Lijeno i polako dignuo sam se tek toliko da pokaem da nisam
tip kojemu se zapovijeda i pazei da ne pretjeram odgegao se prema drvenim vratima.
Uao sam u prostoriju povrine nekih etiri etvorna metra. Zidovi od drvenih balvana
bili su prekriveni hasurama. Na zidovima su visjele fotografije nekoliko mlaih voa u
zemljama treeg svijeta i slika Johna Lennona s aureolom sveca oko glave ispod koje je bio
ispisan tekst iz Lennonove pjesme The way things are going. They gonna crucify me.
Stvari se tako razvijaju da u biti razapet. Iznad te slike visjela je uokvirena Povelja
amerike medalje za hrabrost purple heart (purpurno srce). Najvea slika predstavljala je
vodenom bojom iscrtan makov cvijet. No panju mi je snano privukla vodenom bojom
oslikana slika maka na zidu. Bila je to divlja i primitivna slika koja je zraila nekom
udesnom snagom. Krune latice bile su oblikovane crvenim tijelima u klupko smotanih
zmija. Bilo je neto poznato u spletu zmijskih tijela. Splet me odjednom podsjetio na
spomenik Spinna u Istanbulu. Nakon pobjede nad Perzijancima voenim kaldejskim
mistiarima, Grci su rastopili oruje i titove potuenih protivnika i izlili taj splet zmijskih
tijela da bi ga posvetili pitijskoj proroici. Bizantinci su oteli taj spomenik, zatim su ga
preuzeli Turci, da bi naao svoje mjesto u Istanbulu. Bizarnu glavu otpilio je u noi, u 18.
stoljeu neki francuski mistik, atae u ambasadi i do danas ta glava nije pronaena. Crne
ispruene glave zmija na Farleeyevoj slici predstavljale su plodnice maka, oblikujui crni
tuak u sreditu krunice.
- Dakle, svia vam se moje djelo? prenuo me Farleeyev teksaki glas dok je s Jeffom
ulazio u sobu.
Podigoh pogled i suoih se s ludim Farleeyevim oima. Ugledao sam gotovo isti crveni
bljesak kao i na slici. Nisam odgovorio. Nekoliko trenutaka utnje. Farleey je priao stolici,
sjeo i mahnuo Jeffu i meni da sjednemo na arpoi nasuprot njemu.
- Svilena cesta nastavio je Farleey, Jeff kae da vas to zanima. Putovi kulture i
istine.
Opet nisam odgovorio. Farleey je nervozno bubnjao po stolu zirkajui uokolo. Prestane
bubnjati, podigne pesnicu i tresne o stol.
-Ovo je istina, jedina istina! urliknuo je pokazujui rukom prema slici maka.
Znao sam da si lud, pomislih dok je urlao.
- Smrt, otrov, la, iluzija! Sve je la, filozofija, revolucija, ideja. Ovo ovdje je
revolucija, konana la. Kako je ono rekao va guru: Religija je opijum za mase. Zato
otklon, zato religija, zato ideologija, zato ne isti opijum, ista la! Koka, peyotl, mak,
ajavasko, mescalito sokovi podzemlja. Svilena cesta, zlatni trokut, Juna Amerika,
Malezija to su vrela crne istine, energija koja e unititi svijet u koji vi vjerujete. Klin se
izbija klinom, la s lai, a ovo ovdje je najmonija la, la nad laima.
Digao se, priao prozoru i zagledao se van.
-Samo mu nemoj oponirati apnuo je Jeff, takav je ve tri godine.

123

to ape? viknuo je Farleey, okrenuvi se od prozora. Moj prijatelj Jeff

nastavio je Farleey, moj veliki prijatelj koji me ostavio samog u zatvoru Vie tkonga dok je
cijelo vrijeme bio u dosluhu sa dekima, dok je njegova ena pripremala teren.
- Moj prijatelj Jeff, filozof koji radi za sve i svakoga. Nemam ja prijatelja, ja imam
samo suborce! To su moji prijatelji! urlikao je Farleey pokazujui na slike na zidu. Jeff
je govno koje se pretvara da shvaa a vjeruje u ivot. U smrt treba vjerovati! Jedina istina je
la! Jeff filozof, Jeff koji je studirao na Harvardu, a ja nisam filozof? Farleey je opet
tresnuo po stolu. - to vi znate? to vi shvaate? Borili smo se, mi smo se borili, Jeff, Jones,
David, Peter, Jack, Capel i drugi. Svi mrtvi. Svi osim Jeffa i mene. Za to, za demokraciju, za
svijet slobodne trgovine. A Jeff, je li on vjerovao? Jesi li vjerovao Jeff? lude oi bljesnule
su u pravcu Stevensa. Govno si vjerovao. Nita ti nisi vjerovao, a ja sam vjerovao. A svi
oni mrtvi, vjeruju li oni? Ja tek sada vjerujem. Mak i koka to je naa atomska bomba.
Promijenit emo kulturu i svijet i istinu. Promijenit emo i muziku i umjetnost. Crna mona
energija koja se okree protiv onih koji je ne potuju. Zastao je i okrenuo se meni:
Mislite li da ja nisam filozof? Sve ja znam. Kako je ono govorio va guru? Kapitalist e sam
sebi prodati ue kojim e biti objeen. E, pa ovo je ue! rekao je pokazujui opet sliku.
Ovo je ue i ja im ga prodajem. Sve mi je postalo jasno u zatvoru Farleey je i dalje priao,
nauili su me deki, odgojnom palicom, kako su je zvali njihovi sjeverni instruktori,
odgojnom palicom i elektrookovima! Uili su me istini sve dok nisam shvatio. A Jeff jo ne
shvaa!
- U Tibet biste vi okrenuo se opet prema meni, traite svilenu cestu. Orlova
tvrava, starac s brda. Mislite da ja ne znam? Sve ja znam! Priao mi je Jeff o vama i o vaem
prijatelju. Mislite li da Jeff shvaa, nita on ne shvaa! Ja shvaam! I taj va prijatelj, koga
zanimaju dugovanja treeg svijeta, dugovi zemalja u razvoju. Tko e platiti dug?
Farleey je ustao i priao jednoj slici, na zidu.
- Znate tko je ovo? Ovo je Lehder, prijatelj Johna Lennona, moj uenik, moj momak.
Lehder shvaa. Recite vaem prijatelju da su Lehder i momci ponudili kolumbijskoj vladi da
plate 15 milijardi dolara nacionalnog duga Kolumbije. A vi, Jugoslavija, koliki je va dug?
Deset milijardi dolara ili vie, ne znam, deset milijardi dolara tona heroina, a to je tona, to
je za nas i 100 i 200 tona ili tisuu, biljke rastu. Svjetski dug mi emo naplatiti! Da, koka i
mak to je atomska bomba Juga i rjeenja konflikta izmeu Sjevera i Juga. Smrt tee
svilenim cestama. Smrt je ludilo, a tako i treba. To je otrov kojim e Jug ubiti Sjever, da bi se
konano nali u toplom zagrljaju smrti. Tko nee ivot, hoe smrt, i mi je dajemo.
Farleey je opet sjeo i tresao se kao u bunilu. Zagledao sam se u tu olupinu od ovjeka.
Da, mislio sam, vjerojatno je i on nekad imao ideale. Farleey, heroj, nosilac ordena purpurnog
srca, sada razoaran, polulud ovjek, koji polako gubi orijentaciju. I cijelo to drutvo o
kojemu je nekada znao priati Jeff. Opijum, koka, Mehmedpaa u Turskoj i svi vukovi, pa
taj Joe Lehder, multimilijarder s nekoliko avionskih kompanija, koji takve ideje otvoreno
iznosi na panjolskoj televiziji. I John Lennon koji govori da je vaniji od Isusa Krista. John
Lennon koji eta New Yorkom s krvavim enskim ulokom na glavi umjesto eira. I ti
punktovi, odakle dolazi sve to. Turska sredite velike enske boice podzemnih gradova.
Podruje Inka i Azteka sa piramidama za koje se dri da su elektromagnetska sredita,
energije sunca i mjeseca. A Atlantida. kako je ono pisao Pierson u komentarima Platona, nije
bilo dovoljno to je taj otok davao najbolje jestive plodove i najplemenitiju lozu. Ne,
Atlantiani su otkrili da ta zemlja raa i opojne biljke udnih okusa i mirisa, biljke ije je
korijenje sazrelo zahvaljujui vodama rijeke Stiks. Atlantida je izvozila mirodije i opojne
plodove, gomilajui blago, izazivajui snage koje e je unititi.
Farleey se ve smirio. Zagledao se kroz prozor, nekoliko minuta utio i onda se okrenuo
prema meni i rekao mirnim glasom.
- Imamo tu neke probleme koje valja srediti. Iziite i priekajte kod Zinga, tamo ima
-

124

jela i pia, ima i djevojaka, zabavite se. U redu je, prebacit emo vas! Jeffe, tebe jo trebam
nekoliko minuta.
Digoh se, prooh kroz prostoriju u kojoj je svaa postajala sve intenzivnijom i
nezapaen od sudionika izaoh van.
Ring nije zaokupio moju panju; bio je to etvorokutni komad zemljita, neto vei od
boksakog etverokuta, ograen s nekoliko vodoravno postavljenih bambusovih tapova.
Panju mi je privukao miris hrane. Bio sam gladan. Nedaleko ringa nekoliko kuhara uurbano
je radilo oko blatnjavih ognjita. Veliki crni lonci isputali su mirise name - brdske juhe sa
jareim mesom i lukom. Bila je tu i u zemlju ukopana pe u kojoj se pripremala kozletina u
umaku od kikirikija i soje. Tri malena spretna kuhara pekli su ribu i rakove na usijanoj
eljeznoj ploi. Debeli i za Kineza neuobiajeno visok kuhar spremao je poslasticu veeri.
Bile su to dvije, jo sirove svinjske polovice marinirane u sezamovom ulju i enjaku.
Nasaene na raanj iznad usijanog drvenog ugljena, presijavale su se u svjetlosti vatre i
mjeseca. Kinez je neprestano skakutao pripremajui specijalitet. Za razliku od naih kuhara,
taj nije imao vremena ni za cigaretu ni za vino. Ni trena nije skretao pogleda sa svinje ili
vatre. Ruke su letjele gore dolje, lijevo desno kao kod signaliste zastavama na brodu.
as bi mazalicom podmazivao stranju stranu desne polovice svinje, dok bi drugom rukom,
ilom probijao lijevu polovicu, procjenjujui stupanj i tempo kemijskog procesa tog
kulinarskog zahvata. Oko njega gomila zdjelica s razliitim umacima i mirodijama to je
svaki tren koristio. Istodobno nogama i rukama prevrtao je po eravici as smirujui jeziak
plamena as puhanjem pojaavajui ar. Dok sam gledao kineskog majstora na ovom
jednostavnom poslu, nisam mogao a da ga ne usporedim s naim kuharima. Neupuen u moje
misli, Kinez bi me tu i tamo pogledao, vjerojatno mislei u sebi pazi idiota to bulji, kao
da nikad nije vidio svinju na rotilju. Nakon nekoliko kratkih pogleda potpuno me zapostavio
i posvetio se opet samo prascu koji je poeo hvatati prvu boju. Iako se ovdje oigledno
spremala gozba, narod se jo nije skupljao oko kuhara i vatre, nego oko bambusovog ringa.
Pretpostavljajui da je do veere preostalo jo sat vremena, okrenuo sam se i zavukao meu
gomilu pred ringom. Sputala se no. Posljednji tragovi sutonskog rumenila nestali su iznad
kronji na zapadu i dungla oko logora utonula je u mrak. Tu i tamo probijalo je svjetlo
krvavog mjeseca zasjenjeno brzim ploveim monsunskim oblacima na putu za Indiju gdje e
istresti svoj bremeniti teret.
Moj dolazak je izazvao mnoge skrivene poglede i tihe komentare, no nitko se nije
usudio prii ili me neto pitati. Pogledom sam prelazio preko tih ljudi pomno ih analizirajui.
Evo, mislio sam, evo onih koji proizvode drogu to e bradati P. skriveki prodavati u
Kavkazu, to e M. i L. i I. ubrizgavati u vene u svojim sobama na Kneiji i Dubravi. Evo
proizvoaa droge oko koje e se ubijati gangsteri u New Yorku i Los Angelesu. Promet
drogom samo u pet kljunih drava SAD navodno iznosi nekih nekoliko stotina tisua dolara.
aka naizgled bijednih nomada frustrirala je milijardama teke pogone CIAe, Interpola i
gotovo svih zapadnih tajnih i javnih policija. Gledao sam te sitne ljude. Izgledali su kao
djeca. Velika veina mi je dosezala do prsa, a njihova glatka, golobrada lica sa sitnim
nosiima i sladunjavim izrazima davala su im izgled malih slatkih okoladnih figurica iz
novogodinjeg programa za djecu. A ipak, to su bili vjerojatno najokrutniji ljudi na svijetu. Iz
razmiljanja me prenuo Jeffov glas.
-uj eriko rekao je hvatajui me za podlakticu, jesi li popio neto?
Trebalo mi je pola minute dok sam se skoncentrirao i shvatio to me je pitao. Jo prije
nego to sam uspio bilo to rei, poveo me drei moju podlakticu do bave badija, opojnog
alkoholnog pia od kokosova oraha.
- Popij neto govorio mi je dok je licom do vrha nalijevao metalni vojniki loni
od nekih tri decilitra.
- Koji ti je to sada tos? udio sam se gledajui u tu punu au. Toi mi kao da

125

se radi o pivu a ne badiju. U emu je vic? Sad se trebam opiti da pokaem dobru volju ili to?
Jeff nije odgovorio, pogledom je zaokruio po gomili, bacio oko na sat, nervozno
izvadio cigaretu i poeo petljati sa ibicama.
- eriko, bojim se da nas ne kompromitira, bojim se da ne uini neku ludoriju. Lijepo
sam ti rekao da se ne smije osvrtati na bilo to ovdje i ti si obeao da nee. Vidi, danas smo
doli u nezgodno vrijeme. Grupa Minsou posvadila se sa lanovima grupe Negoa oko prava
na voenje ena na put prema Asamu. U principu ene se ne vode, no zbog nedostatka ljudi
prilikom zadnje ekspedicije Minsou ih je vodila. Sada Negoa inzistira na istom pravu. Minsou
to ne dozvoljava poto smatra prisustvo ena nepotrebnim. Negoa se u biti slae, no inzistira
da se takvo pravilo moe uvesti tek nakon to je svaka grupa po jednom vodila ene. Drugim
rijeima, u pitanju voenja ena ele rezultat 1:1. Dalje je stvar dogovora. No Negoa ne
doputa. Situacija je nerjeiva argumentima i rijeit e se jedinim moguim tradicionalnim
nainom.
Dok je Jeff jo govorio, ve sam pogodio na to cilja.
- No dobro, Jeff. Ne misli valjda da me treba opiti da bi mi rekao kako e ona dva tipa
rjeavati nesporazum tunjavom, i to tunjavom u onom ringu. Dapae, veselim se vidjeti i
to.
- eriko, eriko prekinuo me Jeff, opet ti svoje. Ne zna jo kako se ovdje tuku.
U prvom redu tuku se na ivot i smrt, no nije ni to strano za nas, ali ovdje se tuku na ivot i
smrt golim rukama, odnosno nogama i zubima. Nemoj mi sada glumatati frajera kako bismo
poslije imali problema s tobom. Preporuam ti pola litre badija. Poslije toga e ti sve biti
svejedno, i nee morati runo sanjati kada se vrati u Jugoslaviju.
Nisam se elio vie prepirati, popio sam tri deci badija na iskap, pruio mu limeni
loni da mi ulije jo tri deci i krenusmo natrag prema ringu. Nisam jo ni sjeo kad me poeo
hvatati badi.
- Jeffe, moda ti je doza prejaka, vjerujem da sam ve sada sve zaboravio, a nismo ni
poeli.
-alu na stranu odgovori Jeff.
Onog trena kada su borce uveli u ring, osjetio sam da e Negoa pobijediti. Napet kao
igra u crnom kimonu kretao se po ringu kao panter motrei ispod oka, odmjeravajui
udaljenost i analizirajui protivnika odjevenog u alvar. Minsou je bio visok, visine moda
nekih metar i sedamdeset i pet, to ga je inilo gotovo pola glave viim od svoga protivnika.
Imao je i teinu, no u njegovim salastim oima ve su se vidjeli znaci umora ili
raskalaenosti, gotovo je izgledalo da je upravo on inzistirao na prisustvu ena. Djelovao je
vie na sladostrasnika nego na borca. Bijah uvjeren da nee izdrati dulje od pet minuta prije
nego ga Negoa srui na zemlju, i onda par snanih udaraca nogom u sljepoonicu, zatim mrak
i kraj za Minsoua, novi ef i ekspedicija bez ena. Badi me ve dobrano obuzeo i gotovo da
sam se poeo opredjeljivati protiv Negoa jer su ene za razliku od mukaraca stvarno bile
privlane i, kako sam ve uspio primijetiti, veoma slobodnog ponaanja. Jedva sam mogao
registrirati njihove kretnje spojene u udarce. Negoa je potvrdio moju naslutu da e udariti
prvi. Jo u hodu neprimjetno je premjestio teinu na lijevu nogu, zakrenuo se bono, naglo
dignuo koljeno u zrak i stotinku sekunde kasnije poput hidraulinog ekia opalio iz koljena
iskrenutim stopalom u pravcu Minsouovog pleksusa. Sve se dogodilo u trenu tako da je velik
dio gledalaca jedva shvatio da je borba ve poela. Negoova brzina bila je tolika da je
izgledalo nemogue da e Minsou izbjei udarac u pleksus, udarac koji e svakoga stropotati
na zemlju. No izbjegao ga je. ovjek je bio kao od gume. Koliko god je Negoa brzo udario,
toliko, i jo bre Minsou je uvukao trbuh i cijeli srednji dio tijela, doputajui Negoovoj nozi
da zazvidi kojih pola centimetra ispred njegova stomaka.
Oekivao sam protuudarac, no nije ga bilo. Odluio je ne udarati, dati Negou priliku da
stane na obje noge. Sada je bilo oigledno da je Minsou pobjednik. Bre i preciznije udarati

126

od Negoa nije bilo mogue, a Minsou je uspjeno eskivirao. Jeff se nagnuo i rekao:
- Ve je sve jasno. Ovo sada zove se kami, to jest poniavanje protivnika. To moe
trajati sat vremena, a tek onda dolazi kraj.
Period poniavanja trajao je nekih petnaestak minuta. Negoa je pokuao udariti
nekoliko stotina puta nogom ili rukom, bez ijednog kontakta, bez ikakvog uspjeha, svaki put
dajui sve od sebe i svaki put postajui sve slabiji. Kada je Minsou konano odluio sruiti
Negoa, dostatan mu je bio jedan jedini udarac. Klasinim bokserskim direktom opalio ga je u
pleksus. Negoa se prelomio poput lutke, par minuta teturao grabei razjapljenim ustima zrak i
onda se sruio na pod.
Minsou ga pogleda, uzmaknu par koraka kao nogometa kada uzme zalet da izvede
slobodan udarac i jurnu naprijed da raspali nogom klonulu glavu na zemlji. Pucanj koji je
slijedio doao je kao udar groma. Jo uvijek u zaletu, metkom prostrijeljen Minsou maui
rukama kao da eli poletjeti, sruio se preko ograde ringa. Iznenada, rafal strojnice. Zauo se
glas Negoa koji je preuzeo komandu. Meu publikom oko ringa nasta strka. Trali su uokolo
izbezumljeni. Prestraena djeca, ene koje urliu.Grupa ena mahnito se zaletjela prema vatri,
prevrui zdjele, ruei peene polovice na ranju, gazile su i preko svinja i preko eravice
jurei u kolibe. Bilo je pogreno uspraviti se, no ipak, malo ljudi je polijegalo na zemlju,
moda nitko osim mrtvih i Jeffa koji je reagirao isti as. Kako je odjeknuo pucanj tako mi je
viknuo lezi i ja sam to uinio. Domaini u crnim kimonima bili su potpuno iznenaeni i
usplahireni. Ljudi u alvarima oito unaprijed pripremljeni i naoruani za ovu priliku brzo su
se grupirali u krug oko ringa titei svoga vou i pucajui nasumce u gomilu. Jeff i ja
uurbano smo puzali prema brvnarama. U poetku malobrojni, ljudi u alvarima postajali su
sve brojnijima. Sa svih strana dolazila su pojaanja, lanovi plemena koji su vjerojatno
kriomice stizali iz udaljenih sela. U meteu uo sam glas Farleeya koji je bio na strani
poraenih, na strani crnih kimona. Otrim povicima pokuao je organizirati nekakvu obranu.
Jeff i ja imali smo samo jednu misao, da, to prije van iz ovog runog sna, iz ove none more.
Puzali smo izmeu i ispod koliba na stupovima i nazirali noge ljudi koji su trali. Posvuda
povici i snaan Farleeyev glas. Pod rukom sam osjeao izmet i otro kamenje dok sam se
provlaio procjepom izmeu koliba, to je vodio do dipa. Nekih trideset metara istine. to
sad? Puzati dalje, dignuti se i pretrati? Kao da je osjetio moje misli, Jeff mi je rekao:
- Tri ti prvi, ja u odmah za tobom. Izvukao sam se ispod kolibe, uspravio i zaletio
svom snagom. Prvog od dvojice Minsouvih ljudi koji su iznenada izletjeli iza ugla brvnare
sruio sam jednim udarcem ake, no drugi je ve dizao maetu. Nisam ga vie mogao
zaustaviti. Prasak Jeff ovog revolvera razmrskao mu je lice. Nisam ni ekao da padne, jurnuo
sam dalje naprijed razabirui glasove gomile koja mi je nadolazila ususret. Natrag, brzo
natrag. Okrenuo sam se u mjestu i jurnuo prema kui ispod koje je jo uvijek uao Jeff.
Kuda sada? Razmatrali smo situaciju. Ovdje smo bili odsjeeni, a jedini preostali put prema
dipu vodio je mimo Farleeyeve kue. Nismo imali izbora. Pucnjevi i graja selila se prema
sreditu sela, a iz pravca Farleeyeve kue dopirao je plamen.
Probili smo se do gorue kue. U crnom kimonu tijelo velikog Amerikanca lealo je
obezglavljeno u jarku ispred kue. Pogledao sam Jeffa. Suza u oima. Kuda e, viknuo sam
dok se ovaj neobazrivo zaletio preko prolaza izmeu kua do Farleeyevog djela. Par sekundi
kopkao mu je oko okovratnika da bi onda snanim trzajem istrgnuo vojniku ploicu koju je
Farleey nosio makar je rat u Vijetnamu bio ve odavno izgubljen. Svaki as sam oekivao
pucanj ili rafal koji e pokositi Jeffa. On je rezignirano stajao kraj Farleeyevog tijela. No
postalo je oigledno da se borba vodila u sreditu sela gdje su Farleeyevi momci jo uvijek
pruali otpor. Rat se nastavlja, pomislih, no bez mene.
Bjeimo, isto je povikao sam Jeffu koji se sabrao i pojurio za mnom. Prolo je
par gotovo neizdrivih minuta dok smo histerino jurili mranom stranom sela, oekujui
svaki as metak. Jo uvijek parkiran pred prizemnom kuom, dip se nazirao na rubu sela u

127

mjeseini. Jo samo nekoliko metara. Bilo je nevjerojatno da dip jo uvijek postoji, da je jo

tu kao da se nita nije dogodilo. Skoili smo na sjedita, provjerio sam ulje, benzin, vodu, sve
tima, sve je O. K. Kako je to mogue da nije miniran? Okrenuo sam klju oekujui
eksploziju no umjesto eksplozije uo sam onaj dobri, umirujui, poznati zvuk anlasera koji
vrti, blagi prasak cilindara koji hvataju iskru, guraju klipove i ravnomjeran zvuk upaljenog
motora. U prvu i gas, tjeraj prema jugu. Srca su lupala od straha. Nekoliko puta umalo da se
nismo prevrnuli. Nekih petnaestak kilometara vozio sam bez svjetla, povremeno oslukujui i
gledajui natrag da li nas tko progoni. etrdeset minuta nakon bijega iz sela izbili smo na
asfaltnu cestu za iang Mei i nastavili voziti punim gasom na jug.
Kada su prvi zraci sunca najavili zoru ugledali smo obrise ianga Meija i civilizacije.
Dakle, idete li jo uvijek za Tibet? - sarkastino je upitao Jeff dok je dip tutnjao
praznim ulicama predgraa. Usporio sam vonju, drhtavom rukom izvadio sam cigaretu,
zapalio i otpuhnuo prvi dim i promrmljao:
Naravno, idemo, no izgleda ovaj put ipak prvo preko Indije i Afganistana. Kada
imamo trajekt za Indiju, prekosutra?
Rekao sam ti juer, ako se sjea govorio je Jeff, no ako vam se vozi jo danas
do Rangoona, stii emo.
I stigli smo, sat prije nego to se trajekt otisnuo za Calcuttu. Na suprotnu stranu
Benglaskog zaljeva poslali smo Jeffu trijumfalni telegram: Najkraa linija izmeu dviju
toaka nije prava linija. Einstein. Pozdrav. Jahai krivudavih staza.

128

TUNEL KROZ INDIJU

Ulaz u Tibet bio je vezan za Jeffove veze u Afganistanu. Tamo su nas trebali doekati
vodii i tamo su nam Rusi trebali izdati dozvolu za ulaz u Larakorum. No izmeu nas i
Afganistana stajala je luda Indija, Indija u kojoj dva i dva nisu etiri i u kojoj posljedice ne
slijede uzroke, zemlja u kojoj najkraa udaljenost izmeu dviju toaka nije prava linija.
Trebalo se oduprijeti Indiji i pretvarati da su dva i dva jo uvijek etiri. U tom bi nas sluaju
Indija na onaj njen najenstveniji i najokrutniji nain nauila redu. Li se trebalo prepustiti, toj
enskoj indijskoj antilogici i dovesti se u ekstremno stanje koje bi na ulazak u Himalaye
uinilo besmislenim.
Plovidba iz Rangoona do Calcutte prola je bez velikih dogaaja. Konforan indijski
trgovaki brod s izvrsnom kuhinjom, ak i bibliotekom. Bili smo jedini evropski putnici poto
Burmanci u principu ele turiste koji se slue avionima. No Jeff nas je upisao kao dio svog
tima za izgradnju ceste u Kampuiji. Najveim dijelom puta sjedili smo na palubi itajui
knjige o Afganistanu i Tibetu.
Putovanje vlakom kroz Indiju Bebek je usporedio s iskustvima Alise u zemlji udesa.
U Evropi vlakovi voze po tranicama, autobusi po cestama, avioni lete, dva i dva su
etiri, posljedice slijede uzroke. U Evropi, u principu vea udaljenost znai duu vonju
vlakom - skuplju kartu. U Evropi, ako ispusti bocu iz jureeg vlaka, ta e barem prividno
padati, padati suprotno od smjera kretanja vlaka prema dolje. U indijskim vlakovima stvari su
drugaije. Nakon nekoliko sati vonje, putnik koji ne eli slom ivaca pomirit e se i s
mogunosti da vlak poleti u nebo i da isputena boca odleti u zrak ili da se vlak uope ne
makne s mjesta, ali da ipak stigne tamo gdje treba stii i to fenomenalnom brzinom. Takav
stav apsolutno je potreban da bi putovanje vlakom s jednog kraja Indije na drugi postalo
jedno od najudesnijih iskustava u ivotu.
Indija to je grad ena. Evropa ili Amerika su grad mukaraca. Platon naziva ta dva
grada gradom mukaraca i gradom ena, prvim i drugim gradom. Prema Platonu, u
svakom gradu prvi i drugi grad su u ratu, no istinski grad Stakleni grad nije ni muki ni
enski, ni prvi ni drugi, ve trei grad. Opustiti se u Indiji, prihvatiti njenu logiku, znailo bi
poraz. Mukarac ne moe ravnoduno proi pokraj predivne obnaene ene osim ako se ne
postavlja kao doktor ili ginekolog. Mukarac ne moe indiferentno proi kroz Indiju ili Grku
jer su obje personifikacije prekrasne gole ene zrele za ljubav. Cijela renesansna umjetnost i
nauka crpila je energiju iz Grke, a i u modernom dobu gotovo da nema naunika ili pjesnika
koji nije ivio, govorio ili na neki nain plodio sebe preko Indije ili Grke. To su bili i
Beatlesi i hippiji i Bohr i Heisenberg, i gotovo svatko tko je neto kreativno napravio u ovom
stoljeu. No Indija zavodi, Indija zna lagati, Indija se ne moe voljeti, no onaj tko joj
bezrezervno vjeruje zavrava razbit o stijene. Indija trai otpor, trai dijalektiku. Ni Bebeku
ni meni nije u ovom trenutku bilo do natezanja. Ipak, kako je i Odisej morao proi pokraj
sirena, tako smo i mi morali proi kroz Indiju da bismo uli u Afganistan. Nismo eljeli tu
rutu. Mi nismo traili ni muku, evropsku, ni indijsku, ensku istinu traili smo onu jedinu
pravu istinu Stakleni grad. I to sad? Kao Odisejevi ljudi zaepiti ui voskom da ne
ujemo pjesmu sirena koje nas eznutljivo zovu dok prolazimo njihovim vodama, doi,
najmiliji, volim te, pusti da te miluju moje ruke, opusti se da bi te razbile o stijene i duu ti
poslale u bezline dvorove Afganistana. Kao Odisej, odluili smo proi kroz to opojno more,

129

ne zaepiti ui ve kao i on vezati se za jarbol i obeati jedan drugome da neemo odvezati te

vorove, pa makar molili ili uvjeravali jedan drugoga da emo sii samo za trenutak.
Odisejev jarbol bio je vlak i odluka je bila ne silaziti s vlaka ni pod koju cijenu. Kolike
je razbila ta Indija. Od Schopenhauera i Hermana Hessea napravila je letargine, depresivne
melankolike. Najsnanije i najkreativnije mukarce pretvarala bi u narkomane, mistike i
luake. Nije da se nismo mogli nositi s Indijom. Nosili smo se jedan i drugi i jo emo se
nositi. Kao to je prije nekoliko stotina godina primijetio lukavi dubrovaki pjesnik Marin
Dri Svi mi imamo svoju Indiju i svi se moramo s njome nositi.
Tri dana indijske ludorije u zatvorenom prostoru indijskog vlaka, u svijetu apsurda,
predstavljala su moda upravo onaj prolaz kroz tunel ludosti kroz koji je Alisa padala u svijet
udesa. Radiv se pobrinuo za sve detalje. Jedna treina luksuznog vagona bila je naa. Od
Calcutte preko Gaye, Benaresa i Agne i Delhija za Punjab, presijedanje u Amritsaru za Lahor
u Pakistanu i onda preko Bahawalpura i Sukura do Quette i afganistanske granice, vie od
dvije hiljade kilometara vonje koja e nas prebaciti iz vibracije i logike dungle u ovu drugu
realnost. Visoravni, stijene, vrleti i na koncu snijeg i led. Tri elementa istine: ravnica, more i
planine. Proli smo ravnice i pustinje, dungle i oceane. Ostale su planine.
Kada je brod pristao na Dalansi doku u Calcutti jedva smo smogli snage dovui se do
modernog lukog tranzitnog centra. Nismo eljeli kontakt s Indijom no trebalo je ipak
dogovoriti se oko nekih stvari s prijateljem.
Ne bi uope izlazili iz luke da nismo imali sastanak sa tim starim prijateljem koji je
avionom isti dan sa enom doletio iz Delhija. Na privatnom ruku u super modernom hotelu
Oberoiosjeali smo se kao da smo bilo gdje u svijetu. Tamo vani, tamo dolje ispod
nebodera bila je Indija.
Zvao nas je u Delhi no objasnili smo mu da ne elimo jo ulaziti u Indiju u stvarnom
smislu.Ruak u Oberoijudjelovao je na nas potpuno neutralno. Moj prijatelj je to potpuno
shvatio. Dogovorili smo se da pri povratku budemo gosti u kui njegove majke iji ivot tada
jo nisu prekinuli meci dvojice fanatinih terorista. Razgovarali smo o privatnim stvarima i
naim idejama, a Bebek se dogovarao o tekstu knjige o Indiji koju bi oni izdali. Tada jo
nismo znali kako e se stvari dalje razvijati. Tako smo organizirali stvari da nogom i ne
stanemo na tlo Indije.
Od luke do hotela i natrag bili smo prebaeni velikim kolima s tamnim prozorima.
Kada smo se vratili u luku imali smo dojam kao da smo cijelo poslije podne proveli u
tranzitnom salonu nekog modernog aerodroma. Nismo ak ni eljeli uzimati taksi od luke do
stanice. Vagon u koji su se utovarivali automobili i roba dolazio je u luku. Odluili smo se
tim istim teretnim vagonom prebaciti na eljezniku stanicu gdje je ekala kompozicija
cijelog vlaka i, naravno, na luksuzni vagon, naa kua na kotaima.
Dok smo gledali kako se utovaruje dip, u uima su mi zvonile rijei lijepe Sonje koja
mi je tog poslijepodneva apnula u restaurantu:
Ako nam napravite neki skandal, ja u te ubiti.
Odluio sam da ovaj puta ne smije biti skandala i krenuo prema ulazu u teretni vagon.

130

AFGANISTAN EXPRESS

Romantika putovanja vlakom umire na sjeveru da bi na jugu ivjela jo intenzivnije,

mjeavina novog i starog, istoka i zapada, sjevera i juga. Stajali smo u teretnom vagonu
ispred otvorenih vrata prednjeg ulaza. Pred nama prostirala se golema, elinom
konstrukcijom nadsvoena hala stanice u Calcutti. Ulazili smo u poludjelu konicu zvukova,
mirisa i boja zavitlanih u komar zvan Howrah, u najveu eljezniku stanicu na svijetu.
Prizor kao u slikama masovnih nadrealistikih scena kod naivaca stotine nepovezanih
stvari koje se istodobno odvijaju. Kokoi koje jure bez glave, peene ptice koje padaju s neba,
ovjek sa sjekirom u glavi koji pui lulu. Opi dojam bio je kao da je prije par sekundi
eksplodirala bomba ili kao da je neki div udario nogom u mravinjak. Detalji ak i za nae
uvjebane oi bili su jo uvijek apstraktni, oko je hvatalo tek ope dojmove, uho nije
razlikovalo zvukove, samo jedan snaan, zvuni rarararara. Tek kada je vagon udario u
kompoziciju i kada su crni kuliji prikopali spojnice, poeli smo razaznavati detalje. Metalni
djevojaki glas na bengalskom jeziku najavljivao je preko razglasa skori dolazak lokomotive
koja e nas kroz pola sata povui nekoliko tisua kilometara na zapad prema planinama
Hindukua. Oko luksuznih plavih vagona sjatila se gomila kolica, uniformiranih portira,
kulija i sveano uniformiranih konduktera koji su djelovali poput pukovnika na paradi.
Kratkim, mekim koracima u zlatom protkanim bogatim sarijima ene su se uspinjale
specijalno montiranim stepenicama u luksuznu utrobu vlaka. Sluge su kroz posebni ulaz
unosile skupu konatu prtljagu. Udaljeni od tog ekskluzivnog perona leali su ostali vlakovi
oko kojih se odvijalo neto nalik na osvajanje zimskog dvorca u oktobarskoj revoluciji.
Neupueni bi oekivao mnotvo mrtvih no sve je to bilo potpuno normalno, svakodnevna
atmosfera u toj golemoj stanici. Jo uvijek smo bili u teretnom vagonu i gledali veliku parnu
lokomotivu kako nam prilazi puei poput zahuktalog buldoga. I opet udarac i strka kulija
koji prikopavaju stroj. Iz gomile rika na stanici izdvojila se neka bijela trokolica
kamionet. Maleni kuli vozio je dva ponosna, u crveno odjevena Sikha, strojovoe. Ukoili su
se na sjedalima kao paunovi s turbanima i lepezastom perjanicom generali koji e upravo
povesti elinu vojsku u boj. Oblaii iz lokomotive ritmiki su probijali kroz ventile i brzo
se rasplinjali u toplom zraku. Stroj je isputao povremene duboke uzdahe, ha ha, kao
bolesnik astmatiar pri zadnjim snagama. Jedan se Sikha vjeto vinuo u kabinu, povukao par
poluga i maina je ubrzala svoje uzdisaje odajui povjerenje da je jo uvijek snana i
sposobna za daleki put.
Ten minutes to departure of Radjani najavio je na engleskom glas bengalske
djevojke preko razglasa, i nastavio: Radjani express kree kroz deset minuta, molimo
putnike da uu u vlak.
Grupa na peronu postajala je sve rjeom, tek tu i tamo pojavio bi se po koji zakanjeli
brani par, uurbano traei vagon oznaen njihovim imenom. Bilo je specifino to putovanje
u dvoje. Kao to se bogovi prikazuju sa svojim enama, tako i putnici rijetko putuju sami
osim ako nisu u braku. Jo pet minuta do polaska. Negdje iz pravca posljednjeg vagona debeli
ivahni bengalski kondukter u ljubiastoj uniformi trao je uzdu perona nervozno
uzvikujui:
Mister Malovar, Mister Bebek.
Znali smo to hoe. Odavde do granice mi smo bili njegovi sahibi. Ako bismo

131

zakasnili, to bi znailo ne samo gubitak napojnice, ve i gubitak ponosa i profesionalnog

digniteta. Njegovi putnici nisu doli!? Njegovi putnici su zakasnili!? Svugdje u svijetu to
ne bi bila njegova krivica, posvuda,ali ne u Indiji! U ovoj zemlji za sve negativno to ti se
dogodi, uvijek si kriv sam. Cigla ne pada na glavu bez razloga, sve zlo uvijek je kazna za
grijeh ili iz mladosti ili iz prologa ivota. No ovaj izglaan i utirkan simpatian papagaj s
obaveznim cvijetom u zapeku nije jo nita skrivio, barem to se nas tie. Mahnuli smo
mu rukom da je sve O.K. Intuicijom tipinom za Indijce, shvatio je da ne elimo stupiti na
tlo Indije, na peron, i umiren naim prisustvom uputio se prema zadnjem vagonu.
Nismo se htjeli probijati kroz guvu u vlaku prije polaska vlaka. Odluili smo
doekati polazak uz na lendrover, tu, u teretnom vagonu.
Tiho uzdisanje maine je prestalo, naglo je iknuo mlaz pare uz otar zvuk poput
udarca biem.
Kuliji su poeli dizati stepenice jo uvijek ostavljajui vrata otvorenim. U Indiji
svatko ima svoj posao. Otvaranje i zatvaranje vrata luksuznog expressa nije za kulije. Jo
jedan zvuk pare, ef stanice dignuo je ruku i drao je u zraku ekajui asistenta koji je
krenuo uzdu vlaka zatvarajui vrata.
Putnici su se nagurali na prozore uzbueno dovikujui posljednje pozdrave rodbini i
otra uputstva slugama koje su ostavljali u gradu crne boice Kali.

132

ZOVOVI U NOI

Tihi zvuk klima ureaja kao da je ublaavao klopotanje kotaa dok je ekspress jurio
kroz no ta ta tam, ta ta tam, ta ta tam. Bilo je prehladno u salonu, digao sam se i otvorio
prozor. Kao udarac vreom pogodio me je neopisiv miris biharske noi. Opor miris
ispucale zemlje, ustajale vode, rascvjetanih polja, otre kravlje balege i onda onaj neopisivi
indijski miris jorgovana. Tu su mirisi jeftinih cigareta i mirodija to se zavlae u svaki
kutak od Himalaye do Ramevarama. Vani, tamo kroz prozor,tamo je bila ona, Indija,tamo
su me zvale ruke snene indijske ljepotice, ali ne ovog puta, ne! Zarobljen u jureem vlaku
odluio sam sluati njenu pjesmu, osjetiti njen vreli dah, na obrazu milovanje njene crne
kose. Priao sam malenom, smeim drvetom optoenom hladnjaku, izvadio bocu Johnyja
Walkera i nalio u kristalnu au ubacujui par krupnih kocki leda. Cing cing cing
zazvonilo je prihvatno telegrafsko zvono i onda klak mainerije koja je s jureeg vlaka
izbacila vreu s potom i telegramima.
Uvalio sam se u zlatno tapeciranu fotelju, privukao nizak stiliziran stolir podigao
noge i povukao prvi gutljaj. Nisam htio biti sam. Digao sam se i pokucao na vrata
Bebekovog kupea da provjerim, spava li. Nije spavao. Sjedio je na krevetu zamiljeno
gledajui u prozor.
Ne mogu spavati rekao sam, a ti?
Pogledao me kao da ga pitam neto apsurdno. Tko bi i mogao spavati u toj noi. Tiho,
bez komentara digao se, uao u salon, natoio dupli whiskey i zavalio se u fotelji nasuprot.
Dugo je piljio u au i onda verbalizirao moje misli.
ena rekao je tiho, osjea li je?
Shvatio sam da eli govoriti, otvoriti se, osjeao sam teinu osjeaja koji su guili i
mene i njega i njegovu nemo da govori o neemu o emu se vjerojatno i ne moe govoriti
osim alegorino, o neemu to titi svakog mukarca. Ostajao je u zraku sav taj neizreeni
bol, ta elja da se izree neto to vjerojatno moe shvatiti samo Indija ili samo neka ena.
Teku tiinu prekinulo je tiho kuckanje po vratima.
Come in rekao je Bebek, sretan da moe izrei bilo to. Plaljivo, kao mii,
debeljukasti ljubiasto uniformirani kondukter pomolio je elavu glavu.
Izvolite, sahibi, da li bi vas smetalo moje postavljanje nekoliko pitanja zapoeo je
Bengalac toboe srameljivo na onom nemoguem viktorijanskom engleskom koji je
postojao jo samo na Indijskoj eljeznici.
Ve sam znao otprilike to slijedi i bespomono sam mahnuo rukom. Digoh se naliti jo
jednu au. Nisam stigao, debeljukasti je ve bio kod hladnjaka, ve je izvadio bocu i
nalijevao je meni i, naravno, sebi dok je izgovarao ve petu reenicu.
Izvinite, nismo vas razumjeli rekao je Bebek uvaljujui nas u situaciju za koju
smo obojica znali da slijedi.
Proitao sam na putnoj listi da pravite filmove. S time u mislima upitao bih vas
ljubopitljivo u vezi moje uloge u vaem filmu. Smatram da bi moje sposobnosti najbolje
pogodovale jednoj kominoj karakternoj ulozi, ali ako ba mora, pomirit u se i s ulogom
negativca, naravno, negativca u igrati samo ako vi na tome inzistirate. Da li inzistirate na
tome?
Bebek koji je bio odgovoran za sve ovo kada je onako olako izletio s onim come in

133

 okrenuo se ustranu i udubio u neki asopis.

Stari, moja specijalnost su carine i granini prelazi. Ti rjeavaj ovo rekao mi je na
hrvatskom i poeo listati stranice.
Debeli se nije zbunio, okrenuo se meni i ponovio.
Ne, ja uopene inzistiram na niemu - rekao sam umornim glasom.
Sahib debeli je ve poeo s kompromisima - ne mora biti na filmu. - Ali,
omoguit ete mi posao u Evropi. Ja sam izvrstan kondukter prve klase, drugi platni razred.
Znate, iz prve klase ne mogu, ali mogao bih u trei platni razred, a iz koje ste vi zemlje?
Iz Jugoslavije odgovorio sam.
Iz Dugoslovakije uskliknuo je debeli kao da mu je majka cijelo djetinstvo priala
samo o toj zemlji. To je predivna zemlja. Dat ete mi posao na eljeznici, ne?
Ali ja ne dajem posao na eljeznici, ja snimam filmove.
Jo bolje rekao je debeli, onda na filmu.
Ne dajem posao rekoh.
Znai odbijate me nastavio je debeli, ne elite mi dati posao. U emu je
problem? U Dugoslovakiji postoje vlakovi? Ne? Da, postoje vlakovi! No onda, recite mi,
koliko bih zaraivao na eljeznici u Dugoslovakiji?
Moda tri hiljade rupija rekoh da neto kaem.
Sahib, mogu li vas zapitati kakve filmove vi izvoljevate snimati? Ljubavne?
Ne odgovorio sam, dokumentarne.
A ljubavne onda.
Ne ljubavne, nego dokumentarne.
A onda ne ljubavne nego dogumene.
Ne dogumene, ve dokumentarne.
Aaa, dogumene.
Da dogumene odgovorio sam.
Onda niste pravi reiser. Ja sam izvoljevao stvoriti dojam da ste pravi reiser. Moda
je va prijatelj reiser. Moda on treba kondukternu ulogu, ja sam duhovit, ne?
Da, on je reiser ljubavnih filmova, on vam moe dati ulogu rekao sam, digao se i
uputio u kupe za spavanje ostavljajui Bebeka da se vadi kako zna.
Drugo jutro probudio me je debeli.
Sahib Delko, sahib Delko govorio je dok je rastvarao zastore na prozoru putajui
snaan snop svjetlosti u crveni kupe. Va prijatelj mi je blagonaklono izvolio obeati
glavnu ulogu plivaa u revijskom filmu na sjevernom polu ako mogu samo dobiti vae
pismeno odobrenje.
Prokleti Borna, mislio sam, opet si se izvadio na mene. to sve ne bi izmislio da ga
Debeli pusti spavati. Na tren sam razmiljao da li da stvarno neto potpiem, no onda sam
odluio zavriti komediju.
Ne, mi nismo reiseri rekao sam mi vercamo oruje za Pakistan i trebamo
upravo tebe da nam pomogne.
Znao sam da e u roku od pola sata izvjetaj o ovoj izjavi leati pred direktorom vlaka
u kontrolnom vagonu, kao to sam znao da e taj odmah shvatiti na problem, baciti izvjetaj
u ko i zapovijediti Debelom da nas pusti na miru. Sve to bilo je malo okrutno prema
Debelom, no nije mi se vie dalo natezati.
Kao udaren munjom, Debeli je zbrisao i ostavio me na miru. Bacio sam pogled na
prozor. Vlak je tutnjao zelenom dolinom Gangesa, blatnjave kuice i volovske sprege, mali
crni seljaci uz prugu u ueem poloaju praznili su svoja crijeva, kao to je to red uz prugu,
pokazujui bogatim putnicima svoje mrave stranjice.
Ogrnuo sam se runikom i poao u kupaonicu naeg apartmana. Pozlaene velike
slavine, tu, kada i mlazovi vrue i hladne vode, boce s mirisima, puderi, ogledala. Da, u

134

Indiji se isplati biti bogat.

Nekih sat kasnije sjedio sam s Bebekom u sali za doruak. Osim naeg, u vagonu su
bila jo tri apartmana. Uz posebne spavae sobe, salon i kupaonicu, vagon smo dijelili s jo
dvije indijske porodice. Indijci ustaju kasno i bili smo prvi gosti u blagovaonici. Doruak je
bio engleski. Dimljena riba, naglo peeni bubrezi i debeli komadi slanine.
Ma odakle vam to zaudio se Bebek.
Komplimenti direktora vlaka odgovorio je bijelo utirkani tamilski konobar.
Nismo htjeli povrijediti vegeterijanske osjeaje indijskih porodica iji su se glasovi ve uli u
hodniku.
Nosite ovo i dajte nam isto to i njima rekao sam dok je konobar bez rijei
raspremao stol.
Oekivali smo da emo dobiti tipino indijski doruak. Dal kuhani graak, samo sa
gnjeenim krumpirom, jogurt i gi gusti indijski maslac i aj.
Dobili smo govedski unku s jajima, toast, maslac, em i crnu kavu, isto kao i ostali.
Ostali su bili muslimani, dva biznismena iz Delhija sa njihovim tupavim enama, sinovima i
kerkama koje su sakrili u apartmane. Nita, dakle, od romantinog doruka s divnim
Indijkama emu smo se obojica radovali.
No doruak je stvarno bio dobar. Vlak je tutnjao preko eljeznog mosta Alahabada.
Razrezao sam komad govedske unke i ustanovio da je izvanredna. S uitkom smo jeli i u
tiini gledali kroz prozor u zelena riina polja.
Uivaj stari, uivaj - govorio je Bebek punim ustima, jo dva dana i onda
Afganistan, polusirova ovetina, suhi nan, tu i tamo alica aja i voda od koje se dobivaju
utica, amebe, klice i bakterije. Zamislio sam se. Bebek je takoer zautio. U tiini je pojeo
komad toasta s maslacem.
Mui me Jeff rekao je, koliko je sigurna ta njegova veza s Rusima. U
Bangkoku Rusi nisu htjeli ni uti o dozvoli za Karakorum, a tek Kinezi!? Kako emo to
izvesti? Misli da e u Afganistanu biti lake. Pa zemlja je u ratu. Osim toga, koliko se Jeffu
moe vjerovati? Ne bih volio ii bez dozvole, ne zbog straha, nego da se ne kompromitiramo
kod Rusa ili Kineza.
Nisu to bile nove misli. U svim tim putovanjima ovjek nikada ne zna to e biti, no
eto, valjalo je pokuati.
Ne znam rekao sam pokuat emo. Ako ne ide preko Afganistana, ii emo
preko Kafiristana. Neto emo izmisliti. Glavno da se ide, da se ne staje. Uspjet emo! Uvijek
smo uspjeli, i ti i ja, zato bi sada bilo drugaije. Na koncu, i s Rusima se da. Mi smo
Jugovii, nas svi vole, mi smo sa svima dobri, neto emo ve izmisliti.
Ostavio sam Bebeka s muslimanskim trgovcima razgovarati o deviznom kursu rupije te
krenuo niz hodnik. Otiao sam do kraja hodnika i pokuao otvoriti vrata posljednjeg vagona,
vrata koja su zjapila u smjeru nestajuih tranica. Bila su zatvorena. 50 rupija napojnice i
Debeli ih je otvorio. Zapljusnuo me topao udar zraka. Gotovo kao da sam u poljima. Otpustio
sam Debeloga, izuo cipele, i sjeo na rub pustivi noge da mi vise izmeu branika. Sunce je
ve bilo visoko i udaralo je u tranice i crvenu raspucanu zemlju. Koliko ljepote u tim dvjema
beskonanim tranicama to zrae pokretljivosti i slobodom. Telegrafske ice uz prugu bile
su naikane crnim dugorepim pticama, kao muzike note na linijama u kajdanci. Na
Gangesu, koji se prelijevao zlatnim bojama, plovile su natovarene trgovake barke. Zelena
itna polja i redovi eerne trske ustupale su tu i tamo mjesto barama iju su povrinu
probijale glave vodenih konja.
Protutnjali smo kroz Mahanu i Jhanu, zatim pokraj niskog brda na ijem vrhu se
nazirala razruena mogulska tvrava. Topli zrak dizao se s tla i rumenilo zemlje izmeu
tranica podsjealo je na dugaak isplaeni jezik.
Nekih desetak minuta kroz umoviti predjel Hare, malo hlada, i onda opet zelena i uta

135

polja. U daljini se nazirao pastir koji je tjerao stoku na bunar. Tri mrave bijele krave na
crvenoj povrini. Praina se dizala izmeu njegovih nogu nestajui u zraku poput rasplinute
magle. Skupina tamnopute djeice praakala se u bari s konjima. Sve je bilo tako mimo, tako
tiho. Osjeao sam ivot u njegovu intenzitetu, krv u venama i lupajue srce. Da, jo ivim, jo
sam snaan, jo sam mlad, jo tako jako mlad, i svijet je bio mlad, i pun ivota, a sve to
obavijeno nekim oblakom spokojstva, odsustvom vremena. Polja su se redala, sunce je klizilo
nebom. Vlak je tutnjao i klopotao, a ja sam bio spokojan. Ruak, pa Kanpur, prekrasan
sumrak, zatim Agra i promjena lokomotive u Delhiju.

136

RAZMILJANJA PRED AFGANISTANOM

Za nemirne noi ispio sam bocu whiskeya i onda trenjenje. Zrak je postajao hladnijim.
Vlak se uspinjao prema Punjabu. Ta ta tam, ta ta tam. Sela, gradii, polja i taj vjeiti
neprekidni zvuk. Jo jedna boca whiskeyja. Promjena vlaka u Amritsaru, pakistanska granica,
pretovar lendrovera, Lahor, opet novi vlak, opet prvi razred i spavaa kola, no bez salona.
Miris u zraku poeo je gubiti na snazi. Polja su postajala sve neplodnijima. Klopoui
zvuk vlaka oznaavao je prijelaze iznad cijelog spleta rijeka Istonoga Pakistana Harapa,
Multan, Bahawalpur, Sukur, Nasirabad.
Ruali smo u vagonrestaurantu. Pristojni pakistanski konobari i odlian ovji kari, no
vina nije bilo. Posljednja veera u vlaku protekla je u tiini. Obojica smo bili uzbueni. Pojeli
smo neto kebaba i rie i vratili se u kupe da u miru popijemo kavu. Nova promjena
lokomotive i brekui zvuk vlaka koji kree prema brdima. Bebek se povukao spavati, a ja
sam izvukao posljednju bocu whiskeyja. Kroz otvoreni prozor ve se osjeala svjeina
afganistanskog platoa. Dugo u no pio sam puei cigaretu za cigaretom.
Nizina, pa more, pa dungla, i sada posljednja, trea etapa putovanja: uspon na visoki
plato i gore, jo vie, u Himalaye. I to smo sve otkrili? Jesmo li spoznali koji je pravi put? Iz
torbe sam izvadio sad ve razvijene fotografije simbola, crtee i mape. Poslagao sam redom
simbole iz Kapadokije, sheme s Bornea, sa Solomonskih otoka, vukao sam crte, mjerio
uglove.
Pokuavao sam se dosjetiti kljunih dogaaja, traiti zajedniki faktor, morao je
postojati! Svilena cesta, Melanezija, seoba naroda s istoka na zapad i onda, iz June Amerike
morem sa zapada na istok. A sutra Afganistan divlje, opasno, okrutno kameno stubite
pred Himalayom. Ispio sam zadnje ostatke whiskeyja i usnio.
Sanjao sam onaj isti san koji me mori ve godinama: nedostina planina iji se vrhovi
gube u oblacima, i moj uspon koji je sve tei. Sanjao sam da sam optereen tekim
planinskim cipelama, krampovima, hvatalicama, konopcima, klinovima. Oko vrata visjele su
mi kamere i fotoaparati, na leima prtljaga sa atorom i filmovima. Iako sam snano
napredovao, vrh se udaljavao. Oblio me znoj. Najprije odbacih prtljagu sa atorom, zatim
planinarske konopce. Uspinjao sam se dalje, bacio sam i kamere i magnetofon, poeo sam
skidati i odjeu. Preostale su samo planinarske cipele koje sam ubrzo skinuo. Sklizao sam se i
opet penjao, zabijao nokte u zemlju i stijene a planina me odbacivala, nije me htjela! Ja
sam klizio u hladno planinsko jezero.
Obuzeo me neki mir, uo sam glas koji je aptao, ostani ovdje, ovdje je smirenje, uo
sam i drugi glas koji je bodrio naprijed, naprijed, uz nedostinu planinu. Jezerska voda
postajala je sve hladnijom i tamnijom i glasovi su zamirali s nestajuim svijetom.
Bilo je 4 sata ujutro kada se kratka kompozicija vlaka zaustavila na posljednjoj stanici u
Chamanu, na samoj afganistanskoj granici. Bio je to kraj i Pakistana i pruge. Tamo, u
Afganistanu, i u jo daljem Tibetu nije bilo ni pruge ni vlaka. Nisam se probudio kada je vlak
stao. Tek postupno postajao sam svjestan neke promjene. Leao sam zgren i ukoen od zime
pokuavajui shvatiti zato vie ne klopou kotai. Trebalo mi je vremena da osjetim zrak
visoravni i shvatim da smo stigli do Afganistana.
Prvo rumenilo sunca se upravo poelo nazirati nad planinama, blagi nagovjetaj svjetla
ispunio je kupe. Digoh se do oroenog prozora. Nervoznim pokretima brisao sam staklo. Vani

137

se jo uvijek vukla hladna jutarnja magla. U daljini nazirale su se afganistanske planine.

Poinje posljednji uspon, rekoh sam sebi drhtei od hladnoe.

138

TREA KNJIGA

ZRAK

139

RAID

Bio je zgodan, visok i mlad.

Dakle rekao je ispruivi noge na stol. Izvadio je krupan crni tokarev revolver iz
korica za pasom i stavljajui ga pokraj nogu povukao jo jedan dim cigarete.
Ne, ne pristajemo rekao je Bebek, ne dolazi u obzir.
Zato ne.
Ne moemo to riskirati. Cijeli projekt nam ovisi o dipu a mogli bi nam konfiscirati i
kamere.
Nee biti nikakve konfiskacije, ja vam to jamim. Ako i doe do konfiskacije, dat
emo vam novi dip.
Ali mi ba volimo ovaj odgovorio je Bebek, dobro nam slui. Osim toga,
uvijek putujemo sami.
Bilo je jo uvijek rano jutro. Sjedjeli smo u prizemnoj sobi policijske zgrade na
afganistanskoj strani granice. Soba je jo uvijek bila tamna i fotografije voa komunistike
internacionale hvatale su prve suneve zrake. Kroz prozor nazirala su se do pasa gola tijela
vojnika pri jutarnjoj gimnastici.
Sjeao sam se mojih prethodnih ulazaka u Afganistan. Vojnici u iskrpljenim
uniformama naoruani do zuba, ali bez cipela. Za cigaretu mogli ste izbjei sve formalnosti.
Carina je bila smijurija. Carinik je bio djeak od 12 godina koji je, vjerojatno, slagao oficire
da zna itati i pisati, pa je dobio posao.
Ovaj puta iznenaenje je bilo potpuno. Vojnici ne samo da su imali besprijekorne
uniforme nego i cipele. Automat kalanjikov, besprijekorno ist, visio je o ramenu svakoga.
Soba u kojoj smo sjedjeli bila je vea od podstanarske. U prvi mah mi se uinila kao
fotografska radnja: 18 portreta predsjednika drave u boji i crnobijeloj tehnici visjele su
uokolo. Besprijekorno obueni policijski inspektor je zautio. ekamo. Na istoku se ne
govori ako nisi oslovljen. Pristiu etiri Francuza, jedan Nijemac, sve profesionalni novinari
prerueni u hipije i turiste. Policajac je ustao, pokupio pasoe i opet sjeo. I dalje tiina dok
lista pasoe. Neto kasnije pritisne zvonce na stolu. Stiu aj i slatkii, a mi ugodno
iznenaeni. Relaksirani Francuzi postavljaju glupo pitanje, neto kao da su uli da je
Afganistan prilino nesiguran za putovanje zbog uestalih borbi. Umjesto odgovora,
inspektor nas pita za zanimanja. Francuzi se odlue za nevjerojatnu teoriju. Iz ista mira
odgovore da su konobari nezadovoljni kapitalistikim sistemom i izrabljivanjem, da su radili
u istom restaurantu u Lilleu za trulog kapitalistu, da im je svega dosta te da su odluili krenuti
za istinom na istok. Na pitanje zato imaju toliko fotoaparata, odgovorili su prilino
neuvjerljivo, da su amateri fotografi. Nijemac je izjavio da je pobjegao od njemake
tehnologije i smisla za preciznost, a da je po zanimanju urar. Cilj: meditirati na Himalayi!?
Dolazi red na nas. Dvije filmske kamere u automobilu i 200 rola filma, filteri, objektivi
i baterije. Nismo mogli biti studenti.
Dok smo jo ranije razgovarali, odluili smo predstavljati se lanovima jugoslavenske
ekspedicije na Himalayi.
Koji dio Himalaye upita nas Raid dok smo pokuavali tu igru.
Mount Everest tresnuo je Bebek, kako bi ostavio snaan dojam.
Raid je ljubazno primijetio da je jugoslavenska ekspedicija uspjeno osvojila Mount

140

Everest prije nekoliko mjeseci. ovjek nije bio naivan i naposljetku smo mu rekli istinu.
Snimamo filmove o Aziji. Raida to nije smetalo, dapae, izrazio je elju da nam pomogne.
Snaan, visok, inteligentnih crta, djelovao je kao ovjek koji zna to hoe. U bilo kojoj
drugoj situaciji vjerojatno bi izmeu nas niklo prijateljstvo jer je iz njega zraila neka
pozitivna energija i simpatija koju je potiskivao.
U ovoj situaciji interesi nam se nisu podudarali. Traio je previe. Spremali smo se za
Bamijan gdje smo eljeli snimiti naputeni budistikogrki kameni grad.
Podruje oko Bamijana prije nekoliko tjedana bilo je u rukama pobunjenika da bi sada
opet potpalo pod kontrolu frakcije komunistike partije Khalk. Slubeni Afganistan nije
priznavao ratno stanje tako da formalne zabrane za posjetioce iz Jugoslavije nije bilo. No
Raid je elio da nam ,,pomogne, s time da nam uvali dva eha kao tonske snimatelje.
Tek privremeno govorio je, samo do Bamijana.
Sluajte rekao je Bebek mi ne vozimo nikoga, mi radimo sami.
Major se nagnuo naprijed:
Ne odgovara vam drutvo naih prijatelja? Tko ne voli nae prijatelje, ne voli
Afganistan, tko mrzi Afganistan, neprijatelj je. Tko je neprijatelj, ide u zatvor.
Sluaj, Raide Bebek je naglo promijenio slubeni ton oslovivi ga imenom.
Sluaj, rano je, tek smo doli u tvoju zemlju. Ne znamo jo nita o revoluciji, nismo
popili ni kavu a ti ve pria o zatvoru.
Raid nije odgovorio, dignuo je nae propusnice to su leale na stolu i poeo listati:
Turska, Iran, Indonezija, Tajland, Indija.
Pazi, pazi, Amerika, Kanada, Engleska. Vi neto mnogo putujete. Gledaj, molim te,
opet Amerika, i opet Engleska. Izgleda, neto vam se mnogo sviaju te zemlje. Sigurno tamo
imate mnogo prijatelja kada ih tako esto posjeujete.
Bebek se nasmijeio: Listaj, Raide, listaj dalje, a to je s Bugarskom,
ehoslovakom, Poljskom? to misli da tamo nemamo prijatelja? Zagledaj jo bolje pa e
vidjeti da za razliku od tvojih prijatelja eha i, kako ti kae, naih prijatelja Engleza,
Francuza i Amerikanaca mi gotovo nigdje, osim kod Sovjeta i Amerikanaca, ne trebamo vizu.
Je li to tvoje struno oko primijetilo? Eto, tako ti je to. Naa vlada dozvoljava nam da idemo
bilo gdje. U nas nema opaske u propusnici da je dokument samo za prijateljske socijalistike
zemlje ili za zemlje svijeta slobodne trgovine. Naa vlada drugaije doivljava svijet i, kao
to vidi, svijet drugaije doivljava nas. Osim, naravno, Amerike i Sovjetskog Saveza koji
trae vize. Evo, jutro je, a ti nas nisi ponudio kavom. Ne samo to nastavio je Bebek, jo
izlijee s insinuacijama umjesto da nam neto kae o sebi i novostima u svojoj zemlji.
Raid se zbunio, shvatio je da s nama ne pale metode s kojima je doekivao posjetioce
iz bratskih socijalistikih zemalja, a jo manje tosovi rezervirani za rijetke zapadne
posjetioce koji bi jo tu i tamo navratili u ovu revolucijom rastrganu zemlju. Uzeo je revolver
sa stola i zadjenuo ga natrag za pas. Trenutak zbunjene utnje, onda je dignuo ruke blago ih
rairivi kao da govori, to ja tu mogu. Sabrao se, nasmijeio toplo i potpuno drugom bojom
glasa rekao:
Momci, dobro doli! No, to ete? Kave nema, moe aj?
aj smo popili u vojnikoj kantini preko puta policijske stanice. Raid se opustio.
Miris zelenoga aja. Konobar sa utim golemim turbanom dao nam je prvi nagovjetaj da
smo stvarno uli u Afganistan. Oputeno Raidovo lice uvjerilo nas je da ne sjedimo s nekim
histerinim Dantonom, ve s normalnim mladim ovjekom s idealima i nadama, patriotom
koji eli mnogo i koji je i sam u vrtlogu dogaaja nad kojima nema kontrolu.
Teko je govorio je Raid, i mi bismo eljeli biti nesvrstani, i mi bismo voljeli
sami rjeavati nae probleme, i mi bismo voljeli propusnice bez viza i zemlju u kojoj svatko
moe slobodno putovati. Dopustit u vam ulaz, na koncu, na to imate i pravo. No ne znam
kako ete nam prikazati zemlju. Lako je kritizirati i biti pametan sa strane. No ljudi ne

141

shvaaju to se ovdje zbiva. Kaete, vi biste u Bamijan? Nee biti lako. Ne elim vam lagati.
Sad je situacija trenutno mirna, vjerojatno e proi bez problema. No potrebno vam je stati u
Kabulu i izvaditi odobrenje. Zvuat e sumnjivo, zato ba u Bamijan?
Bebek je razvezao o svilenoj cesti, o spoju Istoka i Zapada, o susretu grke kulture s
budizmom, o odnosima Sjevera i Juga. Sve to nije bilo nepoznato Raidu. No ipak, alosno je
kimao glavom.
Da, da, Afganistan, nekad slavan i moan, koljevka arijske civilizacije, spoj Rusije,
Kine i Indije. Kroz povijest poigravaju se te sile s nama i uvijek smo preivjeli, uvijek smo
ostali ono to jesmo. No danas, danas vie ni sami ne znamo to smo. Brat mi je u frakciji
Khalk, ja u Parchamu, obojica smo studirali u Moskvi, obojica volimo ovu zemlju. On ima
jednu viziju, na otac opet treu. Eto mi smo sada tu, situacija je takva, ovjek radi onako
kako moe.
Kantina se ve ispraznila. Konobar je odnosio tanjure i alice i povremeno bacao
poglede na nas. Raidu se oigledno prialo, no lecnuo se, predugo je ve govorio sa
strancima. Moglo bi ostati zabiljeeno. Opet je naglo promijenio ton.
U redu rekao je hladno pokuat u telefonom dobiti dozvolu za va ulazak u
Bamijan tako da ne morate gubiti vrijeme u Kabulu. Navratite u moj ured poslije ruka.
Naglo se digao i ostavio nas same. Izili smo iz kantine i stupili na trg. Naglo, poput
sputanja neke zavjese, intenzivni osjeaj Afganistana prodro nam je u tijelo. To neko udno
usporavanje vremena. Afganistan koji kao da spava, zvukovi koji dopiru kao iz sna. Zvukovi
koji se vizualno doivljavaju. Da, to je jo uvijek bio Afganistan. Pred nama biblijske scene,
ene na magariima, ovce, pastiri i neki tihi napeti mir.
Krenuli smo jo isto poslijepodne. Radio Kabul najavio je da su ceste slobodne i ne
provjeravajui je li tako, jurili smo prema sjeveru i planinama.
No nas je zatekla nedaleko od Kabula. Osamljeni kraj ceste, legli smo u dipu i gledali
u svijetlo nebo. Nismo eljeli stati u Kabulu, bojali smo se napete situacije, politike i rata.
Trebalo je doivjeti ono to smo traili prije nego to nas sve to zahvati. No je bila
prohladna, puna zvijezda, a oko nas osjeali smo samo mir. Popuio sam zadnju cigaretu,
ogrnuo se dekom i usnuo miran san.

142

BUDDHA U GRKOJ TOGI

Sunce je isparavalo malobrojne lokve isuene rijeke po ijem smo koritu vozili prema
Bamijanu, sreditu grkobudizma i hermetikih filozofija Kaldejca, iji su se sljedbenici
tajno uvlaili u dvorove kalifa i preko panjolske uvlaili u Evropu izazivajui bijes katolike
inkvizicije. Kamenje je prtalo pod kotaima, a dip je brekui grabio ka sjeveru. Tu i tamo
zapali bi u poveu lokvu i kotai bi se zavrtjeli u prazno. Valjalo je izlaziti, podmetati
ljunak, ubacivati u najjau brzinu. Korito rijeke pravilo je irok polukrug oko malenog brda.
Odluili smo skratiti put i presjei preko brda. Bila je tu i uska kozja staza. Polako smo se
uspinjali. Sunce je tuklo u tjeme. Bebek je vozio. Uz mene na sjedalu nalazio se tekst koji
smo sastavili za televiziju. Trebalo nam je barem jo sat vremena do najblieg sela i odmora.
Bebek je utio, bilo mu je jo uvijek slabo od vode koju je juer pio iz rijeke.
Uzeo sam tekst i itao polako ispravljajui duge reenice, podvlaei one najvanije
kako bih naao onu sr koja se mogla doarati rijeima i slikom.
Kolikogod Afganistan bio stran, pisalo je, putnik jednostavno osjea kao da je ve
bio tu, kao da je sve to ve vidio i doivio. Jer Afganistan je istok, taj daleki istok koji nam je
toliko blizak.
Prebacio sam se iz sjedita u stranji, otvoreni dio dipa, legao na madrac i potpuno se
uivio u tekst.
Neko je Afganistan bio sredite arijskog svijeta, Ariana, zemlja Arijaca. Ovdje su po
prvi put arijska plemena osnovala dravu i proglasila zakone, drutvene modele, familijarne
odnose, demokraciju, aristokraciju, izbore i gradsku upravu, to e se poput neke nevidljive
sheme rasprostraniti Evropom, Rusijom i Amerikom. Tu se pisala indijska filozofija i sveti
spisi Rigveda. Odavde krenue ratnici kolonizirati Indiju.
Prema mitu iz Rigvede, kako neki tumae, plavokosi bradati arijski bog rata Indra
bori se protiv demona Vrtre koji je zarobio rijeke i donio suu. Indra srui planine i oslobodi
rijeke. Zemlju ponovo obasja sunce i poteku rijeke iz pet korita, a u njihove plodne doline
bog Indra dovede pleme Arijaca koji pokorie i podinie tamonje stanovnitvo. Vremenski
podaci o tom prodoru nisu pronaeni ni u Indiji ni u Iranu, ve u turskoj Anatoliji, u mjestu
Boghaskoyu.
Strabon govori o zemlji istono od Inda gdje se konano zaustavie nemirna plemena
Arisni, osnovae dravu i nazvae je Arianom. Nekoliko stoljea poslije Darije Prvi nareuje
da mu se na nadgrobnom spomeniku ispie izmeu ostaloga: Darije Arija Arija itra
Arijac potomak sin Arijaca.
Nakon to su osnovali dravu i sredili odnose, izgradie nove gradove, prihvatie novu
religiju, Zaratustrinu, i ivjee sve do 330. godine prije nae ere kada im se vratie njihovi
zapadni roaci, ovaj put pod vodstvom crvenokosog Makedonca sa zelenim i plavim okom.
Aleksandar Makedonski i Afganistan su do dan danas neraskidivo povezani. Nema toga
Afganca, od mudrog muftije do istaa cipela, koji s ponosom ne bi govorio o Iskanderu
Velikom, kao da je on njegov kralj i dio njegove batine.
Aleksandar je u Afganistanu ostao gotovo pune tri godine. Zato tu? Da nije i on, kao
indijski kralj Aoka, svjesno ili nesvjesno traio povratak u mitsku pradomovinu Arijaca
Ervane. Je li je Aleksandar ikad naao? Ako ve ne Ervane, tu u Afganistanu je naao enu,
afgansku princezu Roksanu, enu lijepa pogleda i dugih zlatnih pletenica. Tu je odluio

143

izgraditi dvije nove Aleksandrije, poenio nekoliko tisua svojih vojnika s istonim enama
da bi izvrio spoj Istoka i Zapada o kojem je toliko snivao. Osnovao je tako novo carstvo i
mnoge dananje afganistanske gradove.
Umre Aleksandar i raspade se Imperij, ali sjeme posijano u Afganistanu osta zauvijek.
Tisue Grka ostalo je u Afganistanu i osnovalo u savezu s baktrijskom dinastijom novu
grkobaktrijsku dravu u duhu helenizma. U tom periodu otvoren je trgovaki put Kina
Rim preko Irana. Nakon 500 godina, u drugom stoljeu nae ere, dolaze nova arijska plemena
Yuei i oivljavaju grkobaktrijsku kulturu, daju joj novu snagu i mo stvarajui pod
Kanikim Velikim snanu dravu dinastije Kuan. Tu, u Afganistanu, grki idealizam susree
se s budistikim spiritualizmom i raa se jedan zanimljiv hibrid grkobudizam. teta je
da se zbog kasnije Dingiskanovog unitavanja dokumenata i spomenika tako malo zna o
tome razdoblju.
Vjerojatno su se tu odvijale velianstvene stvari dok su premudri grki filozofi
razgovarali s dubokim indijskim misticima. Jedino to je ostalo od tog perioda su spomenici
grkobudistike umjetnike kole Gandhara.
Najjai procvat biljei kola u prvom stoljeu nae ere u doba indogrke vladavine.
Tu je bilo sredite skulpture, arhitekture, mijeanja grkih i indijskih elemenata. Radilo se u
kamenu i ukraavalo tukaturom.
Gandhara pokrajinu s glavnim gradom Taksilom zauzeo je Aleksandar Veliki 327.
godine pr. n.e. S grkom vlasti ulaze i elementi kulture i tada se raa grkobudizam i kola
Gandhara. Djelovala je osam stoljea, sve do prodora muslimana u Indiju.
Afganistan postaje svjetskim sreditem budizma, gradi kolosalne grkobudistike
spomenike, najvee na svijetu. Tu, gdje Budha nosi grku togu, spojio se Istok sa Zapadom.
Bilo je to relativno mirno doba. Afganistan je bio zemlja raskrsnica. Tuda su svi prolazili,
odlazili i dolazili. Tu su se ravali i sastajali veliki karavanski putevi i poznata svilena cesta.
Na istok se prenosilo zlato, srebro, vuna i tekstil, topaz, tamjan, staklo i vino, a iz Kine u
Evropu rubini, krzna, lijekovi i, iznad svega, svila.
Vrata helenskom dobu na Istoku otvorio je Aleksandar, a zatvorili ih Rimljani i time
onemoguili plodonosnu i kulturnu suradnju meu narodima. Ratovi Rimljana i Perzijanaca
trajali su nekoliko stoljea.
Godine 700. u Afganistan prodire islamski ma. No, nezaustavljiva otrica ovdje se
teko probija u visoki sjeverozapad. U zabaenim dolinama i visoravnima odravao se stari
nain ivota sve do 1220. godine, do provale Dingiskana koji sve pali, rui i ubija. Ali ne
ba sve, jer u skrivenim depiima ostade narod, sela i obiaji
Zvuk motora naeg dipa naglo se smirio bili smo na vrhu. Digoh pogled s teksta i
pogledah u dolinu. Tamo dolje, nazirala se cesta, a u daljini jo uvijek nevidljiv Bamijan,
gradmanastir uklesan u stijenu s ogromnim kipom Budhe, visokim nekih 60 metara.
Orfika tradicija drala je da taj kip oznauje jedan od elektromagnetskih sredita svijeta.
Oko te statue sastajali su se i ivjeli mudraci svih vjera i nazora.
U knjizi Susreti s izuzetnim ljudima Gurdijajef je pisao da se tu negdje nalazi
tajanstveni, skriveni samostan u koji ga je odveo grkotalijanski monah Giovani. Posjetili
su tristogodinjega mudraca Ahla koji jo uvijek ivi.
Prema Gurdijajefu tu se nalazi jedan od centara drutava svjetskog bratstva u kojem
zajedno rade muslimani, ateisti i budisti. Drugi tajni samostan nalazi se negdje u Tibetu.
Koliko ozbiljno shvatiti Gurdijajefa. Petar Brook ga je ozbiljno shvatio kada je s Terenceom
Stampom i naim Draganom Maksimoviem i Fabijanom ovagoviem doao ovdje snimati
film o tom centru. to su snimili? to su vidjeli?
Opijum i hai, svila i kultura svijet i kontrasvijet. I stari Grk u Kapadokiji s
njegovim teorijama i priama o starcu s brda koji je u Evropu donio sladunjav okus razvrata i
smrti, droge i tantrikih vjetina. Starac koji se skrivao u gradovima Kapadokije i meditirao u

144

spiljama Bamijana skrivajui svoje tajne. Zvao se Hasan Ibn Sabah. U njegovu smo razruenu
dvorcutvravi proveli tri dana. Neupueni, analizirali smo uglove i sheme tog zdanja
traei smjernice koje bi ukazale na organizacijski princip njegove gradnje.
Prema Michelovoj teoriji, shema tog dvorca preuzeta je iz budistikih spisa, a tu negdje,
u Afganistanu trebao se nalaziti i energetski centar iz kojega je taj starac, po njegovu
vlastitom uvjerenju, dobivao energiju.
Zatvorio sam oi ne bih li se prisjetio tvrave na rubu pustinje DatiKavir. to ga
je natjeralo da na vrhu Elburskih stijena sagradi taj dvorac? Prisjeao sam se slike, zamiljao
kako bi to izgledalo iz zraka. Da, vrtovi su bili pod uglom od nekih 30 stupnjeva, ispod
dvorca, natkriveni stijenom. Dip je zagrabio vrstom cestom, drmanje je prestalo, a ja sam
posegnuo za tekstom o starcu s planine.
Skupio je najbolje vrtlare kako bi meu stijenama sazidao rajske vrtove, naselio ih
paunovima i divnim djevojkama. Ni danas povjesniari jo ne znaju odakle je doao i tko mu
je dao novac da zapone taj posao. Pojavljivao se na najekskluzivnijim sajmovima robija u
Bagdadu, u Turskoj, u Buhari, i kupovao najljepe djevice, Slavenke, Grkinje, Iranke, i
odvodio ih u taj rajski vrt. Izvanrednim darom govora i osobnom snagom pozivao je hrabre i
estoke mladie iz tog dijela svijeta na gozbe koje je prireivao u svom dvorcu. Ibn nije radio
sam, suraivao je s poznatim kemiarom i travarom Haom. Haa i Ibna drali su prorocima
energije mranih sila, majstorima ovladavanja snagom gmazova, opijumom, haiom i
napicima. Bili su predstavnici kulta crnih dervia koji jo uvijek postoje i djeluju u Iranu,
Libanonu, Egiptu, Etiopiji i drugdje. Sam Ha nabavljao je sastojke za svoje napitke iz svih
dijelova Azije, a Ibn Hasan je namjeravao zavladati svijetom trajnim hermetikim
organizacijama i bratovtinama. U toku gozbi i terevenki Ha je dao umjerene koliine droge
tim mladiima. Toliko je poznavao uinke razliitih droga da je kod ljudi postizao ono to je
elio. Upotrebljavali su se taryak i opijum i puio hai. Opijene mladie nosio bi Ibn Hasan
tajnim hodnikom u rajski perivoj, gdje bi im lijepe hurije aputale svete rijei. Kad bi haiki
polusan prestao, gortaki mladii su se budili na istom mjestu gdje bi i zaspali. U cijelom
Elburu proirila se pripovijest o gospodaru Orlovske tvrave, Hasanu Ibnu, zvanom eiku al
Djebelu, ovjeku ijom se milou dolazi u raj ako se pogine u slubi Alaha.
Tako se razvila sekta haiana, ili asasina, te otuda i rije fedajin, ovjek koji ubija za
gospodara rtvujui svoj ivot. Fedajin je bio spreman, preodjeven kao trgovac, prosjak ili
dervi, prevaliti stotine i tisue kilometara s ciljem da ubije ovjeka kojega mu je naznaio
gospodar, a potom sebe. Jedino oruje dostojno fedajina bio je bode. Fedajin je traio raj i
smrt. Mo Ibn Hasana proirila se po Aziji kao vatra. Na vrhuncu slave, nekih 55 godina
nakon utemeljenja Orlovskog gnijezda, Ibn Hasan je ve uao u povijest. Ubijao je u Iranu,
Siriji, Egiptu, pa ak i u Evropi.
Padali su sultani, vojskovoe, silnici. Nitko nije bio siguran. Suludi fedajini bacali su se
na svoje rtve uz bojni pokli: Mi smo rtvene ivotinje svoga gospodara!
Strah od asasina proirio se Evropom, a rije asasin u evropskim jezicima oznaava
ubojicu.
Godine 1123. ubili su i Ljudevita Prvoga Bavarskog jer nije htio platiti Ibn Hasanu
izvjesnu svotu novca. Elburska se tvrava ispunila blagom od ucjena. Vjerovalo se da Ibn
Hasan posjeduje hermetike spise iz aleksandrijske biblioteke. Iako neizmjerno bogat i
vlasnik mnogih ljepotica, Hasan je ivio skromno, okruen starim pergamenima. Prestao je
izlaziti i poeo vjerovati u svoju boansku mo. Kako je ostario, izlazio je sve manje i
posvetio se pisanju astrolokih rasprava o odnosima mrtve i ive materije, te stvaranju ivota
iz mrtve materije. Prouavao je i biologiju i vjerovao u arobnu mo opijuma i halucinogenih
gljiva za koje je drao da su boanski plodovi pomou kojih e zavladati svijetom. Prije smrti
naao je nasljednika, Firdeja Haka, uveo ga u tajne svoje nauke i osnovao nasljednu sektu.
Sekta imaelci iji poglavar dobiva titulu Agha Khana postoji i danas i jo uvijek je

145

utjecajna. Mo prvobitnih asasina imaelaca bila je slomljena silovitim udarom Timura

Langa, odnosno Timura epavoga. Savjetovan od strane kranskih poslanika i kineskih
astrologa, Timur je zapalio spise i unitio asasinsku dokumentaciju. Timur je i razbio kanale
droge kojim su asasini povezivali Evropu i Kinu. Ipak, Orlovsko gnijezdo nije osvojio.
Nasljedni voa asasina pobjegao je u pravcu Indije, a sekta se i dalje pomno odrava.
Teko je ocijeniti koliko je dananji Agha Khan upuen u misterije prvobitnih voa
sekte. Kao i prije, jo i danas sljedbenici Aghe Khana duni su mu isplaivati u zlatu - ni
danas se ne zna zato ti ljudi to jo uvijek ine.
Krvavonaranasta suneva lopta tonula je iza bijelih vrhova Kohi Babe osvjetljujui
visoravan purpurnim bojama sumraka. Ljubiasta sjenka klizila nam je iza lea obavijajui
arobnim svjetlom dolinu Bamijana. Bio je to trenutak usporavanja ivota prirode kad usne
dana dotaknu usne noi, kratki tren savrenog spoja prije nego no polako pone gutati dan.
Stajali smo sami u tiini oarani prizorom. Gotovo sto metara visoka i nekih dvadeset metara
iroka rukom isklesana pukotina bila je obasjana zadnjim zracima sunca. Ogromni kameni
Buddha, pritajen kao vojnik u straarskoj kuici, irio je dolinom svoj mir. U takvim
trenucima ovjeka hvata strahopotovanje prema kreatoru ovog monumentalnog kipa.
Nekih 180 metara vie, u okomitoj stijeni iznad glave Buddhinog kipa nazirala se 15
metara iroka i dva metra visoka uska pukotina. Ljubiasta sjena polako se uspinjala
Buddhinim nogama. Preostalo je tek nekih desetak minuta prije nego to e dosegnuti gornji
brid procijepa u kojem je uvao strau ovaj ukoeni uvar. Valjalo je iznai sredinje
mjesto. Prema Billovim proraunima, trebalo je stajati pod kutom od 30 stupnjeva ulijevo od
procijepa, nekih 40 metara ili dvije treine visine Buddhe, udaljen od podnoja pod kutom od
35 stupnjeva nasuprot 180 metara visoke pukotine koja je podsjeala na aplju u letu. Nije
bilo teko iznai tu poziciju. Veliki izglaan kamen sa simbolom potkove potvrdio je da smo
na pravilnom mjestu.
Prorauni ipak nisu odgovarali predvianju zalazak sunca i trenutak kada je sjena
udarala u vrh nisu se podudarali. Sam prolaz sjene bio je toliko blag da ga se moglo drati
neznatnim. No ipak, gledana iz tog kuta, aplja u letu ukazivala je veliku usjeenu peinu
nekih 120 metara lijevo od Buddhina kipa u visini njegove glave. Da, to je bio ulaz, isti kao i
izlaz iz Orlove tvrave na rubu pustinje Dati Kavir. Petnaestak metara visoka usjeklina
poput ogromnog ovjeka odjevena u haljinu, koji je rairio ruke kao da eli obgrliti svijet.
Valjalo je samo jo odrediti peinu koja je oznaavala ulaz. Oko je trailo onaj eliptian krug
razrezan okomitom linijom. Nije se nalazio gdje smo to oekivali. No 300 metara desno od
glave Buddhina kipa iznenada sam ugledao veliki crni mraan trokut poput onoga u
sreditu oblaka u Kapadokiji.
Sunce je ve utonulo za brdima i valjalo je doekati zoru da bismo nastavili s radom.
Golema, kao rukom odrezana litica pulsirala je nekom udesnom snagom. Tu se, navodno,
molio bogovima Aleksandar Veliki. Tu je kralj Aoka odredio svoje svetite, tu je prolazio
svileni put! Tu se grka kultura cjelivala s Istokom! Ispred nas, u okomitoj stijeni zjapili su
ulazi u stotine uklesanih prostorija, kua i spilja.
U tom uklesanom gradu nekada je ivjelo tisuama monaha i filozofa. Bilo je gotovo
nevjerojatno da je sve to nestalo, a njihova ivotna energija vie ne postoji.
No nisu svi stanovnici toga kamenog grada bili monasi i filozofi. U jednoj od spilja
crpio je svoju energiju starac s brda, gospodar puteva smrti, kralj asasina. Tu negdje, naao je
sheme i planove vibracije koje su mu davale mo da plijeni srca najplemenitijih mladia, da
odvodi najestitije djevojke u prostituciju koristei ih kao izvor naslade za svoju vojsku
ubojica. Ako je Hasan Ibn Sabah mrtav, njegov nauk nije mrtav. Jo uvijek krui Evropom,
Amerikom i Azijom.
Mjesec se uzdizao nad Bamijanom prosipajui svoje svjetlo po kamenom gradu. Na
nebu tisue zvijezda bljetalo je u sjajnoj afganistanskoj noi. Vladala je potpuna tiina.

146

Sigurnim, ali paljivim koracima prelazili smo s kamena na kamen. Jakim lampama
osvjetljavali smo ulaze u manastire i spilje. Mjeseevo svjetlo davalo je stijenama mlijenu
boju. Gotovo svaki ulaz imao je specifian oblik polukrugova, etvorokuta, trokuta,
ipsilona. Nadvladavali su krugovi i polukrugovi. Kamena masa stijene kao da je disala,
djelovala je kao ivi organizam, s oima, ustima, svim svojim ulaznim i izlaznim otvorima.
Vrlo brzo smo uoili da veina ulaza u spilje ima i izlaze posebnih oblika. Polukrug se
pretvarao u trokut, kvadrat u trokut, i tako dalje. Tek tu i tamo ulaz i izlaz imali su oblik
polukruga, uglavnom izvrnuta, s osnovicom, odnosno ravnim dijelom poput svoda, i obrnuto.
Veina prostorija bila je tek nekoliko metara duboka, no nailazili bismo i na prostorije koje su
hodnikom bile povezane s drugim prostorijama. Hodnici uglavnom nisu bili dugaki. Tek tu i
tamo zadirali su do dvadesetak metara u planinu.
Ispitivali smo eliju za elijom. Slijedei neku unutarnju logiku osjeali smo da emo
prije ili kasnije pronai prolaz koji vodi u planinu, ka sredinjoj prostoriji koja je ujedno klju
svake piramide i slinih zdanja. Nekih pedesetak metara ispod spilje, u obliku ovjeka
rairenih ruku pronali smo ulaz isjeen u obliku savrenog kruga. Metar i po u promjeru
cilindrini hodnik vodio je u veliku okruglu prostoriju. Bila je isklesana u obliku gotovo
savrene kugle, kao to smo i oekivali. Lijevom polovicom uspinjale su se grubo isklesane
stepenice; nekih tri metra prema gore nazirao se pola metra irok cilindrini hodnik. Vukli
smo se nekih desetak metara. Jo jedna prostorija i onda kraj. Osvijetlili smo zidove.
Nikakvih slika, nikakvih znakova, apsolutno nita! Ali ipak, traak svjetlosti! Kroz tanki
procijep probijao je snop mjeseine. Procijep je bio tek metar iznad glave. Bebek mi se popeo
na ramena. Trebalo je odbiti kamenje. Nije bilo teko, nekoliko udaraca rukom u nanos
pijeska i blata i nainili smo rupu. Namjeravao se provui kada je shvatio da je na litici
stijene. Nekih sto metara ispod nalazile su se noge golema Buddhinog kipa.
Vratili smo se natrag u sredinju okruglu prostoriju. Kroz procijep u stijeni strujao je
svjei zrak. Zakljuili smo da nije potrebno dalje lutati. Voen intuicijom, kao da sam znao
da smo se nali upravo tamo gdje smo to eljeli. Izvadili smo deke, prostrli ih na suhom podu
i zapalili svijeu.
Ovako je i bolje rekao sam dok sam se udobno namijetao.
Kako misli bolje? upitao je Bebek.
Bolje da nismo nou nali prolaz u sredite. Moglo bi loe djelovati.
No nismo mogli spavati. Bebek je izvukao tekst Evansa Wentza, poznatog indologa i
prevodioca Tibetanske knjige mrtvih, i poeo itati naglas:
Postoje neka specijalna mjesta na zemlji gdje elektromagnetske snage nalaze najjai
izraz i koje prastare kulture biraju za gradnju specijalnih hramova specifine arhitekture.
Sama arhitektura tih graevina djeluje na taj nain to prenosi spoznaju na ovjeka koji je
sposoban osjetiti te energije.
Dok je to itao, zagledao sam se u svijeu koja kao da je sjajnije zasjala. O Bamijanu se
tako malo pisalo. Francuski etnolog Michel drao je da je tu spoznao istinu o Istoku, no nije
opisivao prirodu svoga iskustva.
Izvadio sam njegovu knjigu Pogled na Atlantidu i poeo itati na 169. stranici,
nasumce preskaui redove:
,,U dvadesetim godinama ovoga stoljea istraiva Branton uspio je dobiti dozvolu da
sam provede no u velikoj piramidi u Egiptu. Na osnovi svojih nonih iskustava uspio je
locirati jo neistraene prolaze u piramidi koji su konano doveli do otkria njezinih tajnih
prostorija. Schliemman je koristio sline metode pri odreivanju Troje. Provodio je noi na
lokacijama vezanim uz trojansku bitku da bi elektromagnetskim valovima odredio smjernice
koje su ga, naposljetku, dovele do tonog mjesta na kojem se nalazila Troja.
Istom tehnikom, naravno, uz pomo literature i geometrijske znanosti, brojanim
sistemom slova pokuao je pronai Atlantidu.

147

Doao sam do zakljuka da Atlantida ne samo da je bila velik teritorij izmeu Amerike
i zapadne obale Afrike ve i kolijevka nae cjelokupne civilizacije.
Zaklopio sam knjigu, Bebek je ve spavao. Iskrao sam se do ulaza u elije i zagledao u
no. Blijeda mjeseeva polulopta osvjetljavala je mrtvu dolinu. Zamislio sam se nad svim tim
ljudima koji su tu radili i stvarali. Koliko je tek ovdje napisano knjiga? Kolike misli su upili
ovi zidovi?
Hvatao me umor. Vratio sam se u prostoriju i utrnuo svijeu. Nisam jo ni legao kad
osjetih snano prisustvo neke sile. Nisam bio sam. U panici posegoh za ibicama elei
zapaliti svijeu. Ostao sam prikovan kao da su me drale neke nevidljive ruke. Htio sam
pozvati Bebeka, no glas mi je zamirao u grlu. Osjetio sam snano prisustvo nekog zla. Pred
oima su mi zaigrali simboli smrti bodei, zmije, lubanje i mnotvo udnovatih brojeva.
Otvorio sam oi kako bih se oslobodio svih tih vizija. Otvorivi oi u uima mi nahrupi
mnotvo umova i zvukova koji su parali bubnjie. Zahvaen tim meteom opustio sam se.
Obuzela me vrtoglavica i osjeaj da me netko upa iz tijela, die u zrak i nosi vrtoglavom
brzinom kroz hodnike. Da, tu je bio onaj uzak cilindrian prolaz i onda visoka prostorija.
No sada sam jasno vidio vrata u kutu. Trebalo je samo gurnuti rubni kamen i preda mnom se
otvorio prolaz u unutranjost. Bio je to dugi niz stepenica. Noge su mi automatski koraale,
666 stepenica i onda arko osvijetljen etvorouglasti hodnik koji je vodio u sredite. Sada
sam ve trao stotinu, dvjesto, tristo metara i onda okrugla dvorana. Sedam kamenih
kipova, sedam kipova Buddha u grkim togama sjedjelo je oko malene fontane.
Bojao sam se te fontane, no neka me snaga vukla upravo k njoj. To nije bila fontana,
bio je to bunar u bezdan. Ve sam bio na rubu. Snane ruke gurnule su me prema dolje, dolje
u mrak. Padao sam cijelu vjenost, oko mene potpuni mrak i fijukanje zraka oko tijela koje
pada. Dublje, dublje i onda, dok sam jo padao, osjetih neku mirnou, neki osjeaj sigurnosti.
Da, pad nije lo, sve e biti dobro. to sam bre padao, utoliko sam bio sigurniji. Fijukanje
zraka pretvorilo se u milovanje. Mrak je bio najmeki ogrta. Vrijeme se usporilo, i dolje
duboko poeo sam nazirati neko svjetlo: Tunel se bliio kraju. Jo nekoliko metara, a zatim
mekan pad u rascvjetaju kronju japanske trenje, polako, kroz granje i na zelenu travu. Da,
ovo su bili rajski vrtovi. ubor vodoskoka, cvjetovi fantastinih boja, paunovi koji se lagano
kreu. Predivna muzika i tri iranske djevojke u svilenoj odjei jedna je u rukama drala
citru i svirala, druga vr vina koji mi je nalijevala, a trea me nudila groem i slasticama. U
cvjetnom grmu opazih crnu zmiju, jednu, drugu, pa treu, gomilu zmija koje su oblikovale
sheme i brojeve, slova i simbole. Nije me bilo strah. Negdje kroz maglu zauh Bebekov glas:
eljko, eljko! Probudi se!
Naglo sam postao svjestan. Jo uvijek smo bili u mraku. Bebek je kresnuo ibicom i
upalio svijeu.
Oprosti to te budim rekao je, ali imao sam teak san.
Pitao sam ga to je sanjao, no nije se sjeao. Ali ja, ja nisam bio siguran jesam li uope
sanjao. Moe li se zaspati onog trena kad ovjek utrne svijeu? Nisam znao. No te noi nisam
vie trnuo svijeu.
Drugo jutro uspeli smo se do spilje s ulazom nalik na vrhom izokrenuti trokut isti
ulaz kao i u Orlovskom gnijezdu. Paljivo smo pretraili zidove no nismo naili ni na kakve
simbole. Tek pri izlazu otkrili smo uklesanu shemu grkog meandra. To samo po sebi nije
nita znailo. Nezadovoljni rezultatom, uputili smo se spilji s ulazom nalik na ovjeka koji
eli obgrliti svijet. Tu su rezultati bili ve bolji. U jednoj od prostorija nali smo grnariju s
razliitim motivima. To nas je prilino uzbudilo. Nakupili smo mnotvo grnarije i ukrcali je
u dip. Sunce je zalazilo i svjetlost je bila idealna za snimanje. Napunio sam kameru, i
ispucao dvije role pokuavajui da filmom barem donekle prenesem svu tu aroliju koju je u
sebi nosio ovaj bizaran grad. Kad je pala no, posao je bio dovren.
Sjeli smo u dip, bacili posljednji pogled na Bamijan i krenuli za Kabul. No nije ilo.

148

Bebek je prvi progovorio:

Bojim se, bojim se neega, vjerojatno one grnarije.
Da, to je bilo to. Trebalo nam je vie od pola sata da se opet uspnemo do ovjekolikog
ulaza i vratimo grnariju na njeno mjesto. Jo nekih dvadeset minuta natrag, i onda, konano,
onaj krasan osjeaj olakanja.
Izvukli smo pivo iz madraca koji je sluio umjesto hladnjaka, ubacili u kasetofon Dire
Straits i raspalili prema Kabulu, kao da nas goni regimenta Kurda.

149

KABUL

Glavni grad Afganistana, promatran iz daljine, djeluje kao neki srednjovjekovni grad.
Nema mnogo orijentalnog. Jedva da se osjea Azija.
Kabul, pokrajina Afganistana, ukljuuje ravnicu Koh Daman i Bogram do Hindu Kue
u pravcu sjevera. Prema sjeverozapadu obuhvaa dolinu gornje rijeke Kabula. Cijeli je
teritorij gorovit. Planine doseu visinu od 7000 metara.
Klima je dobra i osvjeavajua, dok su oluje s grmljavinama, sjevernjakom i obilnim
kiama uestale u proljee.
Ova dolina igrala je vanu ulogu u povijesti zemlje. Tu se nalazilo kulturno sredite u
predislamskoj eri, s nekoliko cvjetajuih gradova kao to su bili Caucasum. Cartana i drugi.
Kabul, glavni i najvei grad Afganistana, na oko dvije tisue metara nadmorske visine,
s oko 300.000 stanovnika lei unutar i izvan trokutastog klanca izmeu dva visoka i strma
planinska vijenca, koja presijeca rijeka Kabul.
Na brdima se jo uvijek vide ostaci dugog zida od kamena i stvrdnutog blata s okruglim
kulama na kratkim odstojanjima, sagraenim u doba ranog muslimanskog prodora.
Kabul je uvijek bilo vano prometno sredite. Tisuljetnu superiornost duguje svojoj
stratekoj poziciji gospodarei svim prilazima na sjeveru preko Hindu Kua kao i na jugu
prema Pakistanu i Indiji.
Kabul, neko uanani grad, sada je kontrast malih i irokih ulica, gusto i masovno
zbitih kua s ravnim krovovima, ispresijecan bazarima i modernim zgradama. Grad se dijeli u
etiri dijela: stari orijentalni grad, novi grad, Novi Kabul i istoni dio. Uli smo u kasno
poslijepodne i potraili prenoite.
Hotel na kraju Chickenstreeta (Ulica pilia) buan, jeftin pravi raj za umorna
putnika. Mercedes. Tko da mu odoli! Vlasnik, Taik sa zebnjom oekuje na odgovor: da
ili ne. Potvrdno klimnem glavom i dajem 20 afgana. Neto kao olakanje preletjelo mu je
licem, dograbio je batinu i poeo udarati magarce, ovce, prodavae kotica, koze i nekoliko
drogiranih hipija. istio je prostor za automobil.
Trgnut protestima, zvidanjem i ne ba prijateljskim pogledima, primijetio sam da
prednjim krajem vozila guram krevet zajedno s usnulim konobarom. Poao sam unazad uz
glasne proteste onih koji su ve posjedali na svoja stara mjesta. Malo naprijed, pa ulijevo,
pravo u lonce estorice Pakistanaca koji su ba tu kuhali!? Samo malo natrag, mislio sam, i
udario u neto poput straarske kuice na kojoj je pisalo Office manager. Tada ugledah
menadera. Dri tranzistor i urla! Zovem vlasnika. Postavljam ultimatum. Ako Pakistanci ne
presele kuhinju, ako netko ne odvue konobara, zajedno s krevetom i ako se office zajedno
s menaderom ne odgura dva metra unazad, traim novac natrag.
Sorry sir, ako ostajete samo jednu no to je nemogue. Izvadio sam jo 40 afgana.
Ostajemo dvije noi mrzovoljno sam dobacio vlasniku. Konobar se probudio.
Pakistanci su se preselili. Jedino je office ostao na istom mjestu. Utjerao sam automobil u
dvorite restauranta. Smjestili smo se u sobu. Neto kasnije izali smo na ulicu. Bjeloputi,
loe odjeveni putnici u volgama trube magarcima natovarenim voem, povrem i ljudima.
Korpulentne strankinje slavenskih crta lica, u haljinama na cvjetie, kupuju afganistanska
krzna, izme, poludragi lapis lazulij, kamen lijep i plav. poput Jadranskog mora. Atmosfera s
Ponte Rossa, ali na poseban nain.

150

Sjedjeli smo na ploniku Chickenstreeta koji pamti i bolje dane. Gledamo. Na raskru
kojim nitko ne prolazi saobraajac s pitoljem i u novoj uniformi. Kad naie automobil,
obuzme ga panika. Prvo zaustavi saobraaj kojeg nema, dere se na pjeake koji ionako ne
misle prijei ulicu i zvidi na sve etiri strane. U meuvremenu automobil proe, a on se
razbjesni kad otkrije da ga vie nema te se okomi na gomilu koja u udu sve to mirno
promatra. Sjedimo i sluamo negodovanje prodavaa tepiha koji se ljute na ove strance to
ne znaju hodati. U Kabulu je lako otkriti novajliju. Afganistan je zemlja tepiha. Tepisi
balui i mauri su poznati u svijetu. Svaki ih trgovac u Kabulu prostre ispred svoga
duana na plonik a esto i na cestu. Prolaznici i automobili prelaze preko njih ime bre
stare i dobivaju na ljepoti. Novajlija to ne zna. Kad vidi tepih na ploniku, on ga zaobie na
opu alost vlasnika. Iznenaeni smo koliko ljudi ne prelazi preko tepiha.
Neto se promijenilo u Afganistanu!
Odluili smo svratiti na aj u Istanbulkafe. To je neslubena mjenjanica i zborno
mjesto putnika, avanturista i prodavaa svega i svaega.
Pitamo za kurseve valuta. Ibrahim nam savjetuje da za dolare kupimo iranske reale.
Kae da se u Kabulu za jedan dolar dobija 170 reala. Slubeni kurs je 68 reala. Predlae
siguran biznis.
Kupi reale ovdje. Prebaci se u Iran. Kupi tepihe koji te zbog povoljnog kursa
kotaju treinu cijene. Vrati se natrag s perzijskim tepisima. Ja ih prodam istonim turistima.
Dobijenu zaradu dijelimo fiftififti, ili je uloi u hai kojeg u pola cijene kupi na
Khyberpasu. Pree u Indiju i u bivoj portugalskoj koloniji Goi, hipijevskom raju,
postane milijuner.
Pitamo za afgane.
S afganima business no good. Slubeni kurs dolara je 40 afgana, na crno 38 afgana.
To je zato jer nema turista a za Afganistanca je sada preskupo da nabavlja paso. Nitko ne
putuje jer samo paso stoji 10 000 afgana. Tu nije ukljueno podmiivanje policije i vladinog
slubenika koji obino uzmu jo daljnjih nekoliko tisua afgana. Sve je poskupjelo, a posla
nema. Pogledaj Chickenstreet. Potpuno je propao kao mjesto businessa. Vlasnici duana
ivjeli su iskljuivo od turista. Sada piju aj i zijevaju u nebo. Mnogi su bankrotirali jer
moraju plaati porez kao i prije, a dohotka nema. Afganistanci ne kupuju u Chickenstreetu.
Oprostio sam se od Ibrahima ali ne prije nego to sam obeao da u ozbiljno razmisliti
o poslu s perzijskim tepisima. Izgovaramo se da je pitanje transporta prilian problem o kome
valja razmisliti. Vrijeme je za veeru. Valja se vratiti u Mercedes prije 22 sata, prije
policijskog sata. Ovdanji vojnici ne znaju za alu. Nou Kabul odzvanja pucnjavom. Imamo
jo sat i pol vremena. Na omiljeni restaurant Steck haus vie ne postoji. Sjedamo u prvu
prvarnicu na cesti. Rotilj vani, a jede se unutra. Petnaest afgana. est dinara, za deset
gvozdenih tapia sa po tri komada mesa na svakome. Istina, srednji komad je uvijek
komadi loja. Kebab a la Afganistan. Ukusan i dobar ako se zanemari gomila muha, otpaci
po stolu i pod stolom, polumrtve ugave make koje vrebaju na meso. Uz veeru razgovarate
o kvaliteti opijuma, kakva je bila berba groa, koliko sada stoji ena, o urodu haia u
stepama Mazarierfa i ima li bijelih atora (bordela) u blizini grada.
Opipavate ruke koje vam nudi svaki iole iskusan prodava droge da biste se uvjerili u
njegovu vjetinu i mogunost gnjeenja haia ili opijuma. Raspravljate o boji koja ove
godine nije ba tako crvena, karakteristina za dobar opijum, Miriete ga i sluate razloge
zato je ove godine 1200 afgana za 100 grama. Sloite se na kraju da su teka vremena i da su
jo do juer postojali potenje, prijateljstvo i vjernost. Naposljetku stavite ruku na srce u znak
pozdrava i zahvalnosti i rastanete se od prijatelja ukljuujui klinca koji raspiruje arkol. Za
one koji to ne znaju bolje je ne ulaziti u restaurant la afgani. Na koncu, postoji hotel
Interkontinental, klub Ujedinjenih naroda i nekoliko elitnih njemakih i kineskih restauranta.
esto se pitamo, kako li se osjeaju turisti, politiari ili bogati biznismeni kad izau iz

151

Interkontinental na ulice Kabula. Mogu li razumjeti Afganistan i njegov narod?

U hotel smo se vratili na vrijeme. Te noi za veerom se pojavio or Bugar, Georgij.
Preruen u Francuza nudio nam je travu i prijateljstvo. Pretvarali smo se da ne raspoznajemo
njegov lo francuski i da ne sumnjamo da je tek prije dva tjedna stigao iz Marseillea.
or je bio policajac za hipije i goste u ,,Mercedesu. No mi smo bili i televizija i strani
novinari i povremeni gosti Interkontinental. Tamo je policajac Georgij bio predstavnik
minhenske firme za uvoz koe.
U toku naeg boravka u Kabulu sreli smo nekoliko Georgija, od hipija do arheologa.
Svi ti Georgiji i orevi nudili su pomo, a mi smo je prihvaali, ispucavajui prazne kamere
i govorei o nepostojeim planovima.
U Kabulu prvi puta obojica doivljavamo rat. Jest da sam bio u Indiji u doba indijsko
pakistanskog rata, gdje sam doivio bombardiranja, zamraene prozore i bjeanje u
protuavionska sklonita. Jest da je Bebek landrao jugoistonom Azijom dok su se tamo vodile
borbe, no sve to nije bilo to.
Rat uzima razliite oblike. Onaj klasian mi protiv njih je neto drugo, ljude
hvata ak i neki elan, neka nada, neko stremljenje. No u Afganistanu nije se znalo tko su mi a
tko oni. Nije se radilo o ratu zelene i crvene zastave, kako se to prikazuje u zapadnoj tampi.
Na koncu, i Amin i Taraki i drugi ve mrtvi predsjednici bili su drugovi kolovani na istim
idejama.
Ulaziti u detaljne analize nije preporuljivo ne samo zbog nekih obaveza prema ljudima
koji su nam pomogli, ukazali prijateljstvo i dobre namjere. Ulaziti u neke objektivne analize
je jednostavno prekomplicirano. Opisati se moe jedino atmosfera. Ni Bebek ni ja nismo neki
naroiti pacifisti. Lozinka nam je bila cijelo vrijeme: ako se ve mora ginuti, pa nek se gine.
No atmosfera u Kabulu bila je neto drugo. Ne daj nam Zeuse takvoga rata u
Jugoslaviji, govorili smo dok smo etali praznim ulicama i jurili kui u hotel da nas ne
zahvati policijski sat.
Ta teka atmosfera toliko je promijenila tu zemlju da je gotovo nismo ni poznavali.
Nitko nita ne govori, svatko se svakoga boji, nitko nita ne zna.
Nou nad Kabulom araju reflektori, kadto se uju mitraljeski rafali. Neki avioni
uzlijeu, neki slijeu. U daljini eksplozije. Sve je to tako, i mnogo gore u Bejrutu, no ni tamo
nema te teine. Kada se tamo oiste ulice, ivot se nastavlja. U Kabulu, meutim, teina i
napetost ne poputaju ni za trenutak.
Smjestili smo se u tronom jeftinom hotelu i zapoeli dugi period ekanja. Osim
snimanja u okolici Kabula, uglavnom smo nastojali nai neki nain da uemo u Tibet.
Nismo uspjeli dobiti dozvolu za ulazak u Tibet preko Karakoruma. No nismo
odustajali. Konano, nai su pokuaji ipak urodili plodom. Poljska alpinistika ekspedicija
spremala se na Himalaye. U Kafiristan, objasnili su nam, moglo se ui i preko dravice
itrala, koja je sada pod kontrolom Pakistana. Istovremeno, iz Kafiristana mogli smo preko
Kamira ui u Tibet. Sve te dozvole i papire koji su nas kreditirali kao alpinistiku
ekspediciju osigurali su nam Poljaci. Na posao u Afganistanu bio je zavren. Kafiristan nije
imao previe veze s Bebekovim radom, no za mene je Karifistan zemlja kalaa, koju
hermetika tradicija dri potomcima rase s Atlantide. To je bila kljuna postaja za prelaz u
Stakleni grad. Kafiristan, sredite Kafira nevjernika, zemlja o kojoj je priao pijani Tarik,
zadnja i moda jedina postaja bijelih ljudi nove rase koja je jo uvijek potovala sile i
realnost staroga svijeta, svijeta koji osim u Kafiristanu ivi samo jo meu domorocima!
Trebalo je izii iz Afganistana preko poluslobodne teritorije, djelomice pod kontrolom
Afganistana, djelomice Pakistana. Trebalo je proi kroz Khyberski prolaz. No kako? Iz
Kabula se nije izlazilo tek tako.

152

KONVOJ

Kabul je ve danima blokiran a nama je svega dosta, elimo otii, otii iz te

shizofrenine atmosfere, iz te deprimirane zemlje koju vie ne prepoznajemo, rijeiti se
stalne, nevidljive psiholoke presije grada pijuna, potkazivaa, grada u kojem nitko nikom
ne vjeruje. Pripovijedalo se da su ceste opet pod kontrolom vlade, no ekao se konvoj. Ve
mjesec dana putuje se samo u zatienim konvojima i to u odreene dane.
Garnizonu u alalabadu trebalo je isporuiti ito i gorivo, i polazak konvoja u pravcu
Pakistana postao je neodgodiv. Konano, jednoga jutra doao je po nas dip vojne milicije da
nas sprovede u konvoj!
Dodijelili su nam dva vojnika u plavim uniformama koji su u otvorenom stranjem
dijelu naeg vozila montirali pukomitraljez. Pretpostavljali smo da su vojnici u naem
lendroveru radi nekog naeg tajnog dogovora s pobunjenicima, to jest danas sprijee kako ne
bismo iznenada kidnuli u nekom zavoju. Konvoj se sastojao od dvadesetak sivih sovjetskih
transportnih kamiona. Tu su se nalazila i dva areno obojena autobusa krcata civilima od
kojih su neki ve tjednima ekali da posjete obitelji i da se vrate u rodni grad.
Konvoj su predvodila bojna kola eke proizvodnje, zatim kamion vojnika i na zaelju
dva terenska vozila bugarske proizvodnje. Sve to stvaralo je sliku sivila i rata s gotovo
tragikominim detaljem u obliku crvenog kombija s preplaenim ehoslovakim inenjerima
i njihovim debelim enama. S njihovim zaveljajima i silnim putnim torbama imale su neto
zajedniko sa afganistanskim civilima. No izmeu te tri grupe civila, vojnika i ehoslovaka
nije bilo dodira.
Vojnici, iako formalno u savezu, gledali su na ehoslovake gotovo s jednakom
mrnjom i prezirom kao i civili, dok su oni svojim nervoznim usklicima i namjetenim
osmjesima pokuavali biti simpatini.
Odbili smo bilo kakav dodir s njima. Oni su od nas Jugoslavena traili ohrabrenje i
blagonaklonost i zavidjeli nam na leernom odnosu prema vojnicima u naim kolima. ao
nam je bilo tako se odnositi prema susjedima, no bilo kakav osmjeh ili komunikacija mogao
bi poslije dovesti do veeg zbliavanja. A tu su se nalazili i vojnici meu kojima je barem
treina u srcu bila na strani gerile. Od poetka i u svakom trenutku i posvuda u Afganistanu
valjalo je naglaavati da smo mi Jugoslaveni jedno, a Rusi, esi, Nijemci drugo. Tako su
se ponaali svi nai u Afganistanu, a osobito u ovakvoj situaciji. Nikada se ne zna koji e
konvoj biti zaustavljen. Kad bi dolo do toga, dio vojske naklonjene pobunjenicima otvorio bi
vatru po svojim sjevernim saveznicima. Iako smo moda fizionomijama bili nalik naim
susjedima, ipak u Kabulu nikad se nismo pomijeali s njima.
Nedugo nakon to smo krenuli, osjetili smo da emo biti napadnuti. Kako smo putovali,
ti bljeskovi slutnje postajali su izvjesni. Moda su to znali i vojnici. Moda i ona dvojica u
naem lendroveru. Uska asfaltirana cesta probijala se kroz namrgoene strme klisure to su
zaklanjala sunce i svjetlo. Svaki zavoj pojaavao je napetost. Svaka klisura najavljivala je
borbu i smrt. Napali su nas trideset kilometara pred alalabadom, na samom izlasku iz klanca
u plodnu dolinu. Strah koji je dostigao vrhunac pri izlasku iz klanca naglo je popustio. Ve
smo vidjeli procijep u klisuri, a u daljini se nazirala dolina i utvrena toka pet betonskih
bunkera s garnizonom vojnika koji su uvali ulaz u klanac. Ve smo vidjeli bunkere i dim
logorske vatre dok je kolona uurbano hrlila prema dolini, u sigurno podruje zatieno

153

avijacijom i utvrenim postajama.

Tek s blagim zakanjenjem primijetili smo kako kolona usporava i kad smo stali, naglo
je narasla sumnja. Uokolo nas izgorena vozila, vatra, zgarita, tiina iz koje smo oekivali
jauke ranjenika.
Pogledom smo traili mrtve. Svatko je znao da slijedi napad samo koliko dugo? Kao
takor zaleen strahom pred makom tako nepomino stajala je i naa kolona. Kada je
prva raketa zemljazemlja zasiktala zrakom, osjetili smo gotovo olakanje.
X X X

Afganistansku granicu preli smo sa zalaskom sunca. Iza nas spustila se teka,
bodljikavom icom svezana brklja.
Razglas od 250 wati tretao je prema brdima poruke o socijalistikom
internacionalizmu i doktrinama ogranienoga suvereniteta. Sve smo to eljeli brzo zaboraviti.
Pakistan, prva i do Peevara posljednja vojna i policijska stanica. Odmah iza granice
velik cementni poligon otok Pakistana i vlasti u toj plemenskoj zemlji. Cesta je samo po
danu pod zatitom drave, takav je dogovor ve od pamtivijeka. Jedino taj otok pod stalnom
vojnom kontrolom nudi sigurno prenoite putnicima.
Pozdravili smo straara, parkirali dip, odjenuli kapute i krenuli prema selu izvan
otoka.
Kamo, gospodine? vikao je uzbueni pakistanski vojnik i pokazivao na plou.
Here is the end of protected teritory, keep out, tribal area (Ovdje je kraj zatiene
teritorije iza ovoga znaka plemenska teritorija, zakoni vlade nevaei!)
Smijem se i odmahujem rukom.
Karasta? pitam.
Kha Asis hahli? Kamo?
Brai Asis.
Smije se. Do toga trenutak nisam znao da ih Bebek poznaje. Smiju se i Bebek i
Pakistnac. Na urdu jeziku govori:
E, ako ste prijatelji Asisa, oni su vam vee jamstvo nego cijela naa postaja.
Nastavljamo pjeice po praznoj cesti prema svjetlima u selu.
Nosi li im to? pita me Bebek.
Cugu kaem.
Ah, taj ima vie cuge nego to smo ti i ja ikad vidjeli.
Ali ne ovakve odgovaram i pokazujem bocu Badelovog krukovca, koju sam
dobio u naoj ambasadi u Kabulu.
im uosmo u selo, oko nas se okupila radoznala gomila. Samo hladno i hrabro,
govorimo jedan drugome i dijelimo vrge bezobraznim klincima odgurujui ih od sebe. Nae
samopouzdanje zbunjuje i bez potekoa stiemo do Asisa. Doekuje nas brat lojalist
rairenih ruku.
Gdje je debeli? pitamo.
Na frontu, odgovara Asis udei se. Asis mari samo za posao. Objanjavam mu da
e ovoga puta stvarno neto biti.
Potrebna su 5 kalanikova i po dva Smitha i Westona objanjavam mu na urdu
jeziku.
A to je s tenkovima? pita Asis. Tenkovi e trebati pri povratku.
Bebek me moli da ne pretjerujem. Dobacujem mu da je sve pod kontrolom i da se nita
ne brinem.
Deset minuta kasnije pojavljuje se neki klinac nosei kalanikove. Otvaramo i vadimo

154

ventile pokazujui da su svi neuporabljivi made in Khyber Pass. Inzistirao sam na

originalima znajui da su svi na fronti.
Strojnice vraamo, kupujemo dva Westona. I ti su lokalne imitacije, sve je u najboljem
redu, svi smo frendovi, nema problema.
No pada na Khyber Pass, sjedimo vani uz cestu na arpoima, niskim orijentalnim
krevetiima. Posvuda oko nas gortaci, vatre plamsaju, mirie kebab. Divlja zemlja. Dimovi
nargile pojaavaju doivljaj te ive egzotike.
Iznad prostrane Kine, goleme Indije i nepreglednih prostranstava Sovjetskog Saveza,
iznad arapskoturskih ravnica i visoja smjestilo se malo podruje koje ne doputa kolosima
da se dodiruju. Khyber zemlja visokih indoevropskih gortaka Zerija, s gradovima, selima
i sajmovima, zemlja bez zakona, bez vojske i bez policije.
udnovate su povijesne okolnosti koje su nagnale Patane da se smjeste upravo na toj
stratekoj poziciji. Tko hoe cestom, mora platiti. Tako je oduvijek bilo. Nitko nikada nije
pokorio Patane. Tko je htio prijei, tko je elio u Kinu ili iz Indije u Evropu ili Rusiju, opet je
morao platiti. Himalaya je smjetena tako da do nje postoji nekoliko prolaza, a oni su
vjekovima u rukama Patana. Svi su ih pokuavali pokoriti, i Mongoli, i Grci, i Perzijanci, i
Englezi. U Khyberu su Englezi prvi puta doivjeli potpuni poraz i izgubili sve.
Konvencionalnih je spomenika u Khyberu malo, ali sam taj prolaz zaseban je
spomenik. Na svakom koraku vide se ostaci ratova i borbi. Uske staze prekrite
protutenkovskim stubovima. Tihi naputeni bunkeri. Tvrave i tvravice graene u raznim
periodima i razliitim stilovima, a gradili su ih mnogi narodi koji su drali taj klanac.
Prevrnuti tenkovi, zarali kamioni u uskoj rijeci podsjeaju putnika da se put povijesti
nastavlja.
Poetski gledano, khyberska regija je jedno od posljednjih mjesta ovjekove slobode.
Grubo materijalistiki gledano, ovo je zemlja hajduka. Kritiari e kazati da Patani
(historijski) ive od ratova, pljake, ucjena i kidnapiranja. Drugi e pokazati na kukuruzna
polja, na stada ovaca i plodne doline. No svi e se suglasiti da u khyberskoj regiji nema
pisanih zakona. Tu svatko sam sebi kroji zakon pukom i pitoljem.
Uobiajeno je da mukarac javno nosi oruje. Doe li do bilo kakvog spora, on je sam
svoj advokat i policajac. Ni divljaci nemaju pisane zakone, ali oni ive po dunglama. Patani
ive u gradiima, dre prodavaonice, trguju, voze automobile, ive ivotom koji je sliniji
naem od veine drugih zemalja treega svijeta. Kako taj, manjevie neuobiajen nain
ivota funkcionira bez zakona i policije? Vrlo jednostavno. Zna se da svaka prevara na vagi
moe zavriti prosviranom lubanjom. Zna se, takoer, da svako vrijeanje neije osobe,
djeteta ili ene moe zavriti s noem u trbuhu. Zbog toga se pazi da se ne vara, ne vrijea i
ne krade.
Drugi dan nastavljamo na Landi Kotal. Na svakom kilometru znakovi upozoravaju
zakoni drave Pakistan vrijede tek do dvadeset metara lijevo i desno od ceste. Silazimo sa
ceste i vozimo u grad. Ulazimo u prodavaonicu i traimo vodia da snimamo sela. Opet nam
nude oruje amerike koltove, olovke i tapove koji izbacuju metke, noeve, bodee i
slino.
Tu je i centar droge. Nude nam blokove opijuma haia. Specijalna cijena samo za
nas. Kupujemo municiju i neoprezno pokazujemo novac.
Duan pun ljudi. Postaje opasno. Plaamo za municiju. Izlazimo van. Pred dipom stoji
neki Patanac. Zbunio se. Gurnuh ga u stranu i uskoih u dip. Bebek je ve sjedio do mene.
Gas i tjeraj kroz gomilu koja se naglo rasprava. Skupina iz duana juri ka rashabanoj toyoti i
juri za nama. No ne ide im. Cesta je prekrivena kamenjem, idealno za dip. Jurimo
ostavljajui ih u oblaku praine. Ne osvremo se na sela. Nigdje ne stajemo. Dosta nam je
pucnjave i rata i hajduka. elimo mir. U brdima smo ve spokojni.
Po prvi puta osjeamo u zraku najavu kie. Tu i tamo bljesne po koja munja. U daljini

155

se naziru obrisi Peevara. Tutnjimo kroz grad jo nekih desetak kilometara do Karavan
Seraja na podnoju golemih planina. Iscrpljeni, zaustavljamo dip pred Serajom.
Soba s verandom i pogledom na planine. Naruujemo veliku veeru. Dok sunce tone za
brda, konano se smirujemo.

156

21. STOLJEE

turo svjetlo olujnog sivog jutra polako se uvlailo kroz poluzatvorene drvene aluzine
nae sobe na prvom katu Karavan Seraja. Leao sam u krevetu uivajui u hladnoi i sivilu.
Osim par kratkih naleta vrue indonezijske kie i oluje na moru, ve mjesecima glave nam se
kuhaju u stalnoj vruini. A sada ta ugodna hladnoa i meko sivo svjetlo kao melem za
suncem ispeenu duu i tijelo. I ta tiina. Moda prvi puta od poetka puta osjeao sam se
spokojnim.
Polako, kao u polusnu, uivajui u svakoj kretnji, odjenuli smo se, pojeli lagan doruak
i izali u elinosivo jutro.
U daljini, prema kineskoj granici, odjekivala je grmljavina. Kia nikako da padne.
Sivilo dana i planina nije nas oneraspoloilo. Vozili smo. Tu negdje, u podnoju Himalaye,
iznenada nas je obuzeo osjeaj neogranienosti. Doao je s kiom. Bujao je i rastao u nama
ve etiri dana a nikako da probije. Kap po kap, kao kia koja je gasila nae rane, ulazila je u
nas. Nismo dizali krov. Sve vie obuzimala nas je neka neobuzdana spoznaja slobode i
neovisnosti kao da je sve dozvoljeno. Pa ipak, posvuda samo red i zakon prirode, jai i vei
od svega umjetnog, kao oblaci i gromovi s kineske granice koji nadjaavaju i afganistanske
zvunike i pucnjavu razdraganog Bebeka koji je od neshvatljive sree ispaljivao arer za
arerom.
Vie od etiri mjeseca putujemo, krajolici se gube, tonem u misli. Pribliava se kraj
stoljea. Jo dva desetljea i eto nas u dvadeset i prvom.
Dvadeset i prvo stoljee neko mi se to inilo tako daleko, no evo ga, jo za malo i
ono e biti realnost te nae poslijeratne generacije, a trebat e jo ivjeti nekih dvadeset ili
trideset godina u 21. stoljeu, tako mi se to ini, tu na ograncima Himalaye, unaokolo lutati u
potrazi za prastarim kulturama.
ovjeanstvo cijeni uspjeh, vidljiv, konkretan uspjeh. Divimo se piramidama, divimo
se Amerikancima koji lete na Mjesec. Fascinirani smo Rimskim Carstvom, Hegelovim
sistemom.
Koliko se ovjek, narod ili civilizacija uspiju disciplinirati, ukrotiti, podrediti nekom
zajednikom zakonu, zajednikim stremljenjima ili aktivnostima, toliko je nacija uspjenija.
Indijac se okree sebi stvara duboku filozofiju, kontrolu nad tijelom itd. Amerikanac kroti
atom. Svi neto postiemo, rtvujemo se, patimo, radimo u elji da neto stvorimo, kreiramo.
Svijet danas, krajem dvadesetog stoljea, dijelimo na Zapad Istok, zemlje u razvoju
industrijske zemlje, kapitalistike socijalistike, i tako dalje, i sve te podjele imaju ili
nemaju neku logiku. No naziru se i druge podjele, one ritmike, vibracijske, neformalne.
Putujemo svijetom goredolje. Amerika, Francuska, Zimbabwe, Singapoore i posvuda jedan
isti dominirajui ritam, glasniji od filozofije i ideologije drutvo vibrira u ritmu stroja.
Industrijski ritam dvadesetog stoljea ispod njega skrivene pretpostavke da bolji ivot
ovisi o dovoljnom broju strojeva, dovoljno visokoj produktivnosti, dovoljno visokoj stopi
potronje. Tu gotovo da se svi slau. Razlike se pojavljuju tek u raspravama, kako najbre,
najdjelotvornije podii produktivnost, izgraditi dovoljno tvornica, nabaviti nafte, struje.
Moda tako mora biti.
Ali eto, ipak tu i tamo prie bijeli slon, preleti bijela vrana. Tu i tamo u nekim zabitim
rupama nalijeemo na kulture, na narode radikalno drugaije. Drutva koja se ne ure,

157

drutva koja se ne rtvuju, koja ne brinu mnogo o boljoj budunosti i nisu optereena
stjecanjem, ve ive kako im sudbina dodijeli.
Negdje u Himalayima jo uvijek ive potomci odbjegle grke vojske Aleksandra
Velikog, pisao je Eric Newby u svome poznatom putopisu.
Sjeverozapadno od Chitrala nalazi se Kafiristan, planinama odvojeno podruje plodnih
dolina, podijeljeno izmeu Afganistana i Pakistana. Tu, skriven iza golemih planina i dolina
ivi, kako nam rekoe, narod zvan Kailai.
Po predaji, tu, u Kafaristanu ivi izgubljen narod. Bijeli stasiti ljudi pomijeani s
lokalnim stanovnitvom, otcijepljeni od svijeta ive tu ve stoljeima, slavei grke bogove,
danas prerasle u idole pomijeane sa amanskim simbolima i demonopoklonstvom.
tota smo uli o narodu Kailaa. Da su im ene potpuno slobodne, da su kradljivci, da
su prljavi, da su nasilni, ovakvi i onakvi. Priali su to lokalni muslimani ljudi koje od
Kailaa dijeli samo nekoliko planina, no visokih tek nekoliko tisua metara.
Zasieni od misionara, znatieljnika i napadaa, odsjeeni od Patanaca i Kineza i
cijelog svijeta, ive u visokim Himalayima sami i netaknuti. Pria se da u Karifistanu ive
potomci dijela Aleksandrove vojske koji su dezertirali nakon pokuaja pobune i odbijanja da
pou u vojnu na Indiju. Aleksandar je 327. godine pr.n.e. proveo zimu u osvajanjima plemena
oko Hindukua. Negdje silom, negdje milom.
Je li ovdje traio mitski Ervane, pradomovinu Grka, Slavena, Iranaca, sjevernih
Indijaca i Germana? Simbol Ervanea bila je vinova loza od koje se dobiva nektar kojim su
se ljudi preko Dionizija spajali s bbgovima.
Na svoje veliko iznenaenje, u oblinjim planinama Aleksandrova vojska naila je na
brljan i vinovu lozu. Ovjenani lovorovim vijencima, pijui vino, Aleksandar i vojska
upriliili su Dionizijeve sveanosti i vjerojatno je to bio velianstven prizor.
Kafaristan je u ono doba obuhvaao vee podruje.
Jo od onih dana pun je brljana i vinove loze. Kafiri nazivaju svoju zemlju zemljom
vina.
Malo se zna o prolosti Kafiristana. Spominju se kineski budisti. Oni su prelazili Pamir
u 6. stoljeu n.e. i preko Kafiristana hodoastili indijska svetita. Bio je to opasan prijelaz, ali
ipak prihvatljiviji od prijelaza preko rijeke Ind, povlaei se lancem razapetim do druge
obale.
Dingiskan spominje te plodne doline u svojim pohodima u 13. stoljeu. Timurlangu
ili Timuru epavom u etrnaestom stoljeu Kafir poklanja enu, ali ne i Kafiristan. Kau i
veliki Mogul Bakur napio se njihova nektara i njime osnaen zavladao carstvom.
Evropljani su u Kafiristan dolazili samo pojedinano. Hrabri posjetilac novog doba,
kotlananin, pukovnik Gardner, plaeni vojnik, lovac na bogatstvo, 1826. godine spaava
svoj ivot bjeei preko Kafiristana nakon to su mu Afgani poklali vojsku, enu i sina.
Narod Kailaa prua mu gostoprimstvo i od njega potjeu prvi podaci o tom narodu i kraju.
Postoji njegova fotografija kad mu je bilo sedamdeset godina. Od glave do pete odjeven u
kotsko odijelo, ak mu je i turban bio od tartana kockaste kotske tkanine. Bio je, vjerojatno,
najslikovitiji i najupeatljiviji posjetilac Kafiristana.
Vrlo ih je malo znalo za te nepristupane doline, a jo ih je manje dopiralo do njih.
Postojala su upozorenja kako je to veoma opasno. Postoji opis misionara Huga iz 1864.
godine. Zabiljeke su bile nevidljive, pisane limunovim sokom. Iako su pogani, pisao je,
mrtve pokapaju bez suza, kue su im lijepe, a ima i viekatnica.
Unato vrstoj zabrani ulaska u Kafiristan, Rusi i Englezi su neprestano neto
pokuavali. Tako je Englez Macnair, 1883. godine, maskiran u muhamedskog hakima,
mukotrpno obojivi lice nekom kiselinom i orahom, u pratnji dvojice Patanaca dopro do
Kafiristana. Rekao je da su to ljudi evropskog izgleda, vrlo lijepi, od potpuno ruiaste do
bronane puti, ljudi plavih oiju, ive civilizirano, jedu za stolom i piju izvrsno vino iz

158

srebrnih vreva.
I neki je Nijemac bio tamo. On je, pak, drao da ti pogani nisu indoarijci, ve evro
arijci zbog svoje plave kose. Vjerojatno je naletio na neko plavokoso pleme. No ipak su
Kailai preteno tamnoputi. Dri se da jo ima dijelova koje Evropljani nisu vidjeli.
Oporijeklu Kailaa postoji nekoliko tumaenja.
Neki dre da su Kailai potomci indoevropskih plemena iz istonog Afganistana, koji
su pobjegli pred navalom Dingiskana. Drugi dre da su potomci starih Skita koji su doli
do ovih dolina traei novi put za Kinu.
to se tie samih Kailaa, oni, kao i njihove plemenske starjeine, tvrde da su potomci
Aleksandra Velikog. Tu verziju spominje Newby i ta je, uglavnom, najrasprostranjenija.
Meutim, ni jedna verzija ne objanjava kako su Kailai uspjeli stvoriti tako specifinu
kulturu, dravnu strukturu, mitologiju, kuhinju, folklor, nonju i religiju. Njihova kultura
nema izravne veze s bilo kojom od starih ili novih kultura.
Po predaji Kailaa, njihovi zakoni dolaze iz grada mnogih voda upravo su zato
kafiristanska sela okruena koncentrinim krugovima vode, zemlje, kamenja, potoia kanala
a svi vode u sve kutke njihovog sela. Preplitki za bilo kakvo crpilite, gdjekad su ti kanali
tek desetak centimetara iroki i duboki, a razgranati su poput ovjekovih plua ili nervnog
sistema. Kailai dre da je vodu, zemlju, odnosno kamen, zrak i vatru potrebno rasporeivati
u specijalnim odnosima. Odreeni broj kua zahtijeva primjeren broj vodenih kanala koji
opet zahtijevaju primjeren broj kamenih zidova. Da bi te elemente drali u ravnotei, pale
ritualne vatre koje odravaju na posebnim mjestima. Vodeni kanali, kako kau, donose im
ivotnu energiju i bez te pravilno rasporeene energije, Kaila ne moe ostati Kafir.
Slinosti sa starogrkom kulturom i mitologijom su nedvojbene i nitko ne osporava
izvjestan grki utjecaj. Jedino se moe osporiti stupanj grke infiltracije.
Tu su i dvanaest bogova: vrhunski Imra koji bi odgovarao Zeusu, zatim Moni, Gi,
Bagist, Arom, Sanru, Sataram i drugi. Tu je i boica Dizona, zatim Demoni, poglavar kojih je
Yu. Imra odudara od Zeusa jer je on bog stvoritelj i neba i zemlje, bog koji je svojim dahom
udahnuo ivot manjim bogovima i ljudima. Ovdje bi se mogla povui usporedba sa
Zaratustrom. Ne postoji znanost o Kailaima, nema autoriteta. Koliko je poznato, jo nitko
nije napisao nikakvu naunu raspravu o njima, i jedini pouzdan izvor informacija jest knjiga
Scotta Robertsona, britanskog agenta koji je proveo nekih godinu dana s Kailaima i o tome
napisao izvjetaj. Posjetilac Kailaa za samo nekoliko dana otkriva netonost Robertsonovih
opservacija. Bilo bi vrlo uputno i svrsishodno kad bi se neki etnolog odluio prouiti ivot
toga naroda, provesti koju godinu ondje i konano otkriti svijetu kakav je taj narod to e
ubrzo, moda, nestati.

159

NAROD KAILAA

Pet dana je prolo otkako smo ostavili Dir, glavni grad Chitrala. Rekli su nam da
iznajmimo konje, no ve smo srasli sa dipom vjerujui u njegovu svemo. Za posljednjih 50
kilometara bila su nam potrebna dva dana. Bujice odnose zemlju s planina. Kadto je valjalo
po nekoliko sati ukopavati cestu u planinu, podmetati kamenje, popravljati mostove, preko
pliaka da bi se prevalilo 10 metara odvaljene ceste. Pred sam ulazak u dolinu Kaila put kao
da se proirio i vozei obalom tamnosmee rijeke posljednjih petnaestak kilometara prevalili
smo bez potekoa. Kilometardva prije ulaza u dolinu podruje je naglo zazelenilo. Mutna
prljava rijeka postajala je sve iom, a zrak je ispunio miris cvijea. Krajolik se strelovito
mijenjao, pojavljivali su nam se nepoznati mirisi i boje. Svakih sto metara donosilo je novo
iznenaenje. U poetku nam nije bilo jasno to se dogaa i odakle taj udan osjeaj
nestvarnosti.
Nakon pustinja, klisura, udnih boja i mjeseevih krajolika, sve nam je odjednom
postajalo tako poznato. Pa mi kao da smo ulazili u Hrvatsko zagorje.
Po brdima rodni vinogradi, drvene klijeti. Groe, tu na Himalayima! Hektari i hektari
vinograda. Nad nama se nadvile sone ljive.
Odnekud dopiru zvuci frule i glasovi pastira. Ispred dipa istravaju hitre kokoi.
Ulazimo u zavoj, polako izlazimo a pred nama, uz cestu sjedi skupina djevojaka. Njih etiri,
sjede tako prirodno i slobodno, eljajui crne kose, pjevue i gledaju. Stajemo. Gledaju one
nas, gledamo mi njih. Mi zaueni, zbunjeni, a one potpuno sabrane i mirne kao da smo
najnormalnije pojave.
Da nije ovo neki trik, pomislih, ovo mora da je neki tos, za turiste, toga vie nema!
etiri djevojke u dugim elegantnim crnim togama, s predivnim crvenim eirima
optoenim koraljnim nizovima, duge raspletene kose, vade cvjetove iz kosa, dobacuju nam,
smijee se. U tren oka shvaam da to ne moe biti tos, da to nisu Havaji gdje debelim
turistima'Hula djevojke dobacuju cvijee. Tu nema turista!
Pa to, najnormalnija stvar, djevojke eljaju kosu!? Ali to su Himalaye, a ta lica to su
evropska bijela lica?! A te nonje, a taj nakit, odakle sve to? Najmanja djevojka, graciozna
kao lutka, vadi iz kose koraljnu kopu i prua mi je.
X X X

Ve sedam dana gosti smo Fedrasa, kralja Kailaa. Titulu kralja dali smo mu mi, no
da je on tu neki poglavar, tu nema sumnje. Rezidencija mu ba i nije monumentalna, ali ipak
je to lijepa drvena i prekrasno izrezbarena kua u figurama i simbolima krunice,
etvorokuti, trokuti, krievi.
Dvadeseto stoljee, ili ono Aleksandrovo, tree, etvrto prije nae ere, ili moda
dvadesetprvo. Na jednostavnije i veselije ljude jo u ivotu nismo naili. Kako ih opisati da
ne zvui patetino.
Drutvo vesele razigrane djece. Infantilno drutvo, kretenoidno, napredno, zakrljalo?
Po kojem kriteriju suditi narod koji nema veze s naim mjerilima vrijednosti.
Drutvo koje nita grandiozno nije stvorilo, sve im je maleno, sitno, jednostavno. Niti

160

su razvili neke sloene muzike instrumente niti neku grandioznu arhitekturu, niti su neki
veliki lovci, niti tragai. A opet, sve imaju i divljai i mlijeka i kokoi i vina. Kuhinja im
nije osobito razvijena, nema spektakularnih plesova. Ali nema ni depresije. Samoubojstvo je
nepoznato. Rat je apstrakcija. Psiholoke neuroze i poremeaji osim biolokih, nepoznate su,
tako su nam kasnije govorili strunjaci. Nema bogataa. Nismo znali jezik i moda smo
zahvaljujui prevodiocu neke stvari pogreno shvatili, no openiti dojam bio je drutvo
koje ne eli nita veliko.
Ranije, dok smo ispitivali na univerzitetima, njukali po muzejima, razgovarali s
profesorima, mislili smo da znamo dosta o Kailaima. Osim poznatih teorija bile su tu i
ortodoksne teorije. Prema Stanleyju oni su trinaesto izgubljeno pleme Izraela, prema
Farquahru, oni su posljednji ostaci naroda Atlantide. Prema Eriksonu, oni su posljednji
nadzorni ostaci naroda koji ivi pod zemljom u Tibetu. Kasnije smo razgovarali s mnogim
etnolozima, no etnologija ne voli Kafiristan, ne postoji ni jedna znanstvena dizertacija. Sean
Connery, bivi James Bond, snimio je fantastian film o Kafiristanu, film u kojem on postaje
bog u toj zemlji.
No, film je snimljen u Holiwoodu, a Sean Connery, kao ni bilo tko iz te ekipe nikada
nije doao u Kafiristan. Tu se ne moe doi avionom.
Rekli su nam da ni Sean Connery ni reiser toga filma nisu znali da Kafiristan uope
postoji. ak i Eric Newby, koji je 1957. krenuo u Kafiristan, u svjetski poznatoj knjizi o
svojoj ekspediciji pie da Kafiri vie ne postoje poto su svi postali muslimani. Ta tvrdnja, mi
smo se uvjerili, apsolutno je netona. Zato o Kafiristanu ne postoje ozbiljni znanstveni
podaci?
Uglavnom, sve to se zna dolazi iz potpuno neprovjerenih izvora. Rus M. A. Terentief u
knjizi Rusia and England in Asia preveo je Oe na na jezik Kafira.
Babu Vetu osezulvini, malipatve egobunkvele, itd. Taj prijevod doao je do profesora
Khuna s Mnchenskog univerziteta koji je otkrio prijevaru, odnosno da se radi o jeziku
Amazulla, plemena u Junoj Africi.
Zato etnolozi izbjegavaju Kafiristan? Zato se sve to se zna svodi na izvore poput
Newbyja koji je dobar pisac i zanimljiv ovjek, oenjen naom Slovenkom, no o Kafiristanu
pie neozbiljno i netono?
U Kafiristan se teko dolazi, ali ne opet tako teko! Zato se etnolozi libe Kafiristana?
Zbog tekoa dolaska? Zato im nije teko ii na Samou i u Amazonu? Jedini zakljuak:
znanost se boji Kafiristana. Lake je unititi sve te ljude, njihovu kulturu, kako ne bi ostalo
tragova.
to smo mi vidjeli? Vidjeli smo da su idolopoklonici, da ivotinje rtvuju duhovima,
vilama i bogovima. Vjeruju u stabla, razgovaraju s drveem kao ljudima. Klanjaju se suncu i
mjesecu. Imaju udne obiaje, obiaje koji nama nisu bili toliko nepoznati, jer smo ih vidjeli
meu divljacima kamenog doba. Ali, ti ljudi nisu bili divljaci! Priali su o podzemnom
svijetu u koji ulaze Kafiri da bi opet vidjeli zemlju iz koje su doli. Priali su o ceremoniji
odlaska u spilje no nisu nas zvali.
Jedne noi Bebek se potpuno bezrazlono probudio u dva sata. Spavali smo sami u
lijepoj brvnari koju nam je dao Fedras. U zraku smo osjeali neku napetost. Ispunio nas je
obojicu neobjanjiv strah. Strah koji me obuzeo u Bamijanu. Trebalo nam je desetak minuta
da smognemo snage i pogledamo kroz vrata. Stotine i stotine Kafira sputalo se u potpunoj
tiini u dolinu, svaki nosei po svijeu. Odakle su doli? To nisu bili samo stanovnici naega
sela. Vjerojatno susjedni muslimani koji se samo dre muslimanima, jer su jo uvijek odani
idolopoklonstvu. Nismo imali snage prikljuiti se, neki neopisiv strah nas je paralizirao.
Poslije, uz veliko veselje prisustvovali smo festivalu koji je bio veoma nalik festivalu van
no ali u biti, potpuno razliit. U tom vinskom festivalu vladali su radost i veselje, tako da smo
i mi veselo i bez bojazni sudjelovali.

161

Bio je to festival Budolaka. Tono u pono veselo pjevajui sa svih okolnih planina
spustili su se Kailai, svaki nosei po svijeu, da bi se sabrali pred kraljevom kuom. Pjevali
su i pili rujno vino ekajui Budolaka. Doao je i Budolak, stasit momak koji je prethodnu
godinu dana proveo sam u planini ivei s vilama i vilenjacima. Te noi sve su djevojke i
ene njegove, a zatrudnjeti s Budolakom znai postati majkom budueg Budolaka, to je
najvea poast. Brakovi i razvodi, roenja i pogrebi ne moe se ocijeniti to je veselije.
Smrt i roenje popraeni su jednakom radou jer ivot je lijep i lijepo je ui u neto lijepo,
kau. I zagrobni ivot, priaju, jo je ljepi i jo vea srea za onoga tko tamo odlazi. Kod
Kailaa vlada velika demokracija, svi idu u nebo. Pakao kao pojam ne postoji i zato se
pogrebi slave uz pjesmu, ciku i veselje. Brakolomstvo je povod za viceve i smijeh. eni
grijenici nita, ali preljubnik mora platiti. Ako ne plati, odgovoran je hraniti ljubavnicu sve
dok ne zaradi jarca. Sve im je to smijeno i zabavno.
Kamera zuji, magnetofon se vrti. Ubrzo su shvatili emu magnetofon slui. Svi se
guraju kako bi ih snimio, kako bi pjevali. Zato im je toliko stalo? Zato jer Kailai umiru,
priaju, znaju da odumiru, sve im je jasno. Jo prije 10 godina postojalo je 40 sela. One s
afganistanske strane ve su sredili, ovima s pakistanske plaaju Pakistanci velike svote
novca da prijeu na islam. Jo se samo ta tri sela dre. Kako kasnije ree Richards, jo svega
nekoliko godina smetaju muslimanima. Dvije tisue godina titile su ih te planine, ivjeli su
odsjeeni od svijeta, zatieni snjenim prijevojima od neprijatelja, fantastinom klimom i
nadmorskom visinom, plodnom dolinom, zatieni od gladi i neimatine. Ali, eto, sada su dio
Pakistana i Afganistana i smetaju! Pa oni su idolopoklonici! Kome su oni potrebni? Mi
ivimo u dvadesetom stoljeu. Tako je govorio Richards s gorinom u glasu. I eto, zato
snimamo, snimamo ih dok jo moemo.
Nekoliko dana kasnije u selu je upriliena proslava u ast boga vina. Svi se odjenuli u
arene nonje, udara veliki bubanj tam, tam..... tam, tam..... tam, tam, pite frule a razigrane
djevojke pjevaju eeeej, ooooj, dok mukarci izgovaraju tekst. Snimao sam kao lud i svaao se
s Bebekom.
- Snimaj Areni vikao je i pokazivao na visoku vitku djevojku, oblih grudi s
pletenicama modrocrne kose.
Nisam htio nju, nego ba Avruli, debelu i pogrbljenu, no s najzanimljivijim licem.
-Snimaj Areni urlao je Bebek i lupao po kolima.
- uti, snimam istinu! vikao sam. Ovaj narod umire, a valja uhvatiti njihov bol,
taj smrtni gr.
-Snimaj Areni siktao je, plakat emo poslije u tekstu!
Naravno, snimili smo jednu i drugu. Bebek se sprijateljio s Areni, a ja s Asnom. Asni je
bila mala, siuna, no slatka pogleda i daleko najbolja plesaica u selu.
Te noi Asni i Areni odvele su nas na veeru kod ujka Fedrasa. Janjetina na aru, luk.
Fedras nas poziva da ostanemo. Kae, zemlje ima, potrebni smo mu. Gotovo da smo ga
ozbiljno shvatili, moda bi u nekoj drugoj ivotnoj situaciji i ostao, zato ne?
Tko zna, moda je trebalo ostati. Moda se i vratim jednoga dana. Hrane ima, vino je
izvrsno. Djevojke stasite, visoke, vitke, radine, vesele. Zato se uope vraati. Fedras kao da
osjea moju nedoumicu. Ah taj prokleti osjeaj neke misije. Nutka nas. Neu lagati. Fedrasu
objanjavam da moramo otii, lice mu obli tuan izraz, ali, moda se vratimo, kaem.
Kad se ulo da odlazimo, Areni i Asni su nam poklonile izrezbarene ploice s nekim
simbolima. Fedras je donio dvije stolice. Isti as sam prepoznao sheme izrezbarene na
stolicama. To su stolice na kojima ve generacijama sjede uteji mjesni vidioci.
Zahtijeva da mu obeam da u sjedjeti na tim stolicama. Sheme i simboli na stolicama,
kae, dobro djeluju na ovjeka. Bebeku daje vrata vrata s ulaza u kuu mudrih, stara
nekoliko stotina godina. Na vratima magini simboli: krunice, zmijske glave, krievi i
ljudske glave. Nemogue je odrediti koja je strana gornja, a koja donja, jer su strelice i glave

162

okrenute u suprotnim pravcima.

-to je dolje, a to gore? pitao je Bebek.
-To valja znati odgovorio je Fedras.
Ve je kasno u noi, eljeli bismo proetati. Uzimamo pehar vina i izlazimo iz kue u
no. Djevojke se bez rijei diu i bez rijei slijede nas u stopu.
Ugodna, bljetavo kristalna no odasvuda klokotanje silnih potoia koji se slijevaju
sa svih strana. Odlazimo prema proplanku ispod slapa to se blista na mjeseini. Preskaemo
silne kanalie i mostie.
S proplanka nestaje nekoliko srna. Nosimo gusto vino i lijevamo u metalne ae.
Sjedamo u travu. Asni vadi frulu i uz ubor vodopada svira lijepe mirne melodije. Areni neko
vrijeme sjedi i pjeva, onda se die i lagano plee podiui prstima togu poput panjolskih
plesaica.
Srne se oslobaaju straha i vraaju izvoru. Asni, koja mi je pri dolasku poklonila kopu,
hvata me za ruku to hoe? Vodi me prema vrhu brda. Bacam pogled na dolinu.
Odjednom poinjem shvaati, kao u magli nazirem to hoe Fedras. Shvaam zato mi je dao
one stolce, shvaam zato je Bebeku dao ona vrata sa simbolima zmijskih glava, krunicama,
krievima i naopako iskrenutim ljudskim glavama. Nasluujem znaenje kanala u
konstrukciji sela krunice i kvadrati, spirale i zmijske glave.
-Hvala ti, Asni. Ne mogu jo sve shvatiti, no svejedno, hvala ti.
Sputamo se natrag do proplanka. Asni osjea da sam neto shvatio, sretna je, oputa se
i opet se ponaa kao ena. Areni jo uvijek pjeva i obje su sretne poput srna na izvoru. U tom
zvuku ubora vode prepoznajem neki zvuk. uje se glas sove. Kraj dvadesetog stoljea.
elim ga doekati ovdje. Zato natrag, zato naprijed? Mjesec klizi po nebu dok se
svijest raspada u toj prekrasnoj noi.

163

SMRT NEVJERNICIMA

U toku cijelog putovanja hotimice se nismo bavili etnologijom. Jedan drugome smo
govorili da nas to ne zanima, no to nije bila istina. U Kafiristanu osjetili smo da smo duni
baviti se etnologijom. Prevodioca upoljavamo cijeli dan. Razgovaramo sa starcima i
mladiima, analiziramo strukturu drutva i njihove obiaje.
Drutvo Kailaa je demokratsko. Svake godine biraju est administratora tzv. urita
od kojih je arurir poglavar. Taj je istovremeno kolovoa u plesu i lokalnim zabavama, on
je zaduen da najglasnije pjeva i nuka sve one koji nisu raspoloeni.
Veliku poast dobiva dat. Da se postane datom, valja dobiti privolu svih lanova sela.
Privolu je lako dobiti, ali poslije privole valja prirediti dvanaest gozbi. Jednu za svakoga
boga. Te gozbe financijski unitavaju data i malo tko izdri svih dvanaest. Veina datova
potpuno su financijski uniteni ve u toku inicijacije, ali im to ne smeta. ive sretno u slavi i
siromatvu poto e data svatko uvijek pogostiti i udovoljiti mu.
Antinatjecateljsko drutvo Kailaa penaliziraju svakoga tko sef naglaeno istie. Nije
da se Kailai ne vole isticati. Da bi najdalje bacili kuglu, da bi najbolje strelicom pogodili cilj,
mladii e vjebati cijelu godinu. No cijena pobjede oituje se u nekoliko jaraca i gozbi za
cijelo selo koju plaa pobjednik. Siromanom pobjedniku rado e pomoi ili posuditi novac
svaki lan sela.
U pogledu vanjske trgovine, uglavnom dobavljaju sol, metal i nakit, a u zamjenu daju
stoku, kou, maslac i drugo. Sami prave sve ostalo. Dre svu stoku, kao i kod nas, izuzev
svinja. Jedu sve itarice kao i mi ali, za razliku od cijele Azije, ne jedu riu. Ne uzgajaju
krumpir.
Osim urira koji su neka vrsta redara i kolovoa u stalnim proslavama, drutvo takoer
bira vare. Vari su javni demagozi, veoma buni i agresivni; u narodnom vijeu zastupaju
odreene stavove, kreiraju politiku. Funkcija suca urira odvojena je od govorniko
politike uloge vara. Ni vari ni uriri nemaju nikakve politike moi u vojnom ili policijskom
smislu poto te funkcije vri svaki lan.
Ubojstvo se kanjava progonom, ne postoje olakavajue okolnosti. Ubojstvo nesretnim
sluajem kanjava se progonom od 5 godina i vrlo velikom globom. Da ne bi dolo do takvih
situacija, svi Kailai odmah rastavljaju lanove koji se tuku, svaaju, i veliku poast dobiva
pomirilac zavaenih stranaka.
Prema djeci Kailai su gotovo smijeno dobroudni. im se dijete pojavi u drutvu
svaki ljutiti razgovor prestaje, lica se raznijee i ljudi se maze i igraju s djetetom bilo kojeg
lana drutva.
Djeca se igraju piljcima, pinceka i igre krpenom loptom. Ples je jedan od najvanijih
vidova ivota. Plee se uz svaku proslavu, uz roenje, smrt, uz svaku svetkovinu posveenu
bogovima. Postoji dvanaest svetkovina od kojih su najvaniji Gi i Dmenada. Nova godina
pada 16. sijenja.
Na alost, Kailai kao posebna etnika skupina polako odumiru. Kailai ili izumiru ili
se pretapaju u stanovnitvo islamske vjere. Fanatini muslimani danas im ne daju mira, a
sami Kailai dre ih primitivnima. Njima je sve jasno, a jasno im je i to mi radimo svi se
trude objasniti nam to vie o ivotu koji provode.
Tko pree na muslimansku vjeru, zajamena mu je velika svota novca te privilegije. No

164

ova posljednja tri sela tvrdokorno se dre i jo su uvijek dobro izolirana. Okolni muslimani
teko dolaze zbog planina i snijega. Posjeuju ih mladi pakistanski oficiri, dobro stojei i
lijepa izgleda, a dolaze ovdje iz dalekog Peevara u nadi da e tu oprobati svoj muki arm
kod lijepih i slobodnih djevojaka. Kailai djevojke rasplamsavaju matu mnogim
Pakistancima koji misle da e ovdje stvari ii lako.
Posjetiocu koji im se svia djevojka e esto pokloniti cvijet, a kadto i koralje to ih
nosi u kosi. No mnogi Pakistanci se razoaraju.
Imena djevojaka kao ni muzika, ini se, nemaju veze ni sa im na svijetu, kao to su
KoriTromgati, lijepa Hamili Areni, Avruli Mirkani. Tipina muka imena su ve poznatija,
Katamir, Utamir, Armalih, Mirjan, Samor i Aror.
U vrijeme svetkovina pripovijedaju se mitovi i legende meu kojima je veoma
popularna pria o trci izmeu Imre i Yushe vrhunskoga boga i avla.
Obojica jau vilovite gigantske konje jurei cijelom zemljom. Meutim, Imra stvori
ljude koji svojim radom kopaju rupe tako da avo stalno pomalo zaostaje dok mu se konj
spotie o te prepreke. Na kraju utrke Yushev konj e slomiti nogu.
esto se pripovijeda o pomrini kada e Imra ugasiti i sunce i mjesec. Dobrom ovjeku
Imra e dati komadi sunca u ruke da mu osvjetljava put i vodi ga ispravnom stazom. Dobroj
eni dat e komadi mjeseca kojim e hvatati odsjaj sunca, no samo ako se ne udalji
predaleko od mukarca koji nosi sunce. U tom e sluaju komadi sunca ispriti mukarca, a
ena e ostati u tami s mjesecom koji vie nee sjati. Kad stignu do gorskog prolaza Zidig,
Imra e se pobratimiti s ljudima.
Tu je i legenda o krugu i kvadratu. Kada bog sunca Aror eli legnuti sa Dizonom,
boginjom mjeseca, nastoji da je zaustavi jer mu ona stalno izmie. Kliui nebom u njenoj
putanji, Aror odlui zaustaviti je i to tako da oko nje izgradi okrugli zid od nagomilanog
kamenja. No Dizona se ne da zatvoriti u krug. Pretvara se u vodu i istjee kroz pukotine
izmeu kamenja. Da bi je zadrao, Aror izgradi i zid od vatre i zid od zraka i okrui je
vodenim kanalima. Istodobno Dizona gradi pravokutne zidove oko Arora. Dizona u formi
kvadrata pokuava zaustaviti kretanje sunca, zazidati ga u kockastom prostoru, a on nju eli
uhvatiti u krugu.
Osim Imre, jedino arobnjak Yu zna naina kako graditi krugove i kvadrate ime se
omoguuje prolaz i suncu i mjesecu, i to tako da oba putuju zajedno. Tajnu bi priapnuo
svom izabraniku Budolaku koji je provodio vrijeme u samoi, u kui vila i vilenjaka.
Tu je i legenda o konju s maem u glavi kada se nad zemljom nadvije vjeni mrak.
Hrabar ovjek e nai tog konja, izvui mu ma iz glave da bi povratio sunce, i njime ubiti
podzemnog demona.
Aror! Mislili smo na Apolona koji proganja svoju sestru Dafne da bi je uhvatio tek
nakon prolaza kroz podzemni tunel izmeu Atike i Krete, gdje ona prestaje biti boanskom
kerkom i postaje boginjom, a on prestaje biti ili izigravati boga. Stari svjetonazori,
kvadratura kruga, san srednjovjekovnih alkemiara. Odakle ta povezanost, zato uvijek ti
brojevi sedam, dvanaest, est? Zato sedam dana u tjednu, sedam duginih boja, sedam nota
u ljestvici zvukova, sedam planeta na nebu. Dvanaest mjeseci, dvanaest olimpijskih bogova,
dvanaest apostola? Poznati inenjer nautiar Berigman u svojoj knjizi o mjerama u
metereologiji, kao i pisac John Michel, dri da je industrijsko drutvo moralo unititi enske
prirodne mjere, stope, palce i milje, funte mjere koje milenijima koristi cijeli svijet, mjere
temeljene na broju dvanaest, na menstraulnom ciklusu i opsegu mjeseca.
Napoleon je shvaao znaaj tih mjera. Ognjem i maem nametnuo je metar i hektar i
kilogram, dekadski sustav sustav logike, trgovine muki sustav. Jo do prije nekoliko
godina Engleska je tvrdoglavo i nepokolebljivo zadravala prastari sistem Kaldejaca i
Babilonaca, a i starih Slavena.
Ali i s time je svreno. Jedino to jo uvijek voze lijevom, enskom stranom. Kailai,

165

naravno, mjere palcima i stopama, govore o sedam neba koja se okreu oko sjeverne
zvijezde. Prilino dobro poznaju astronomiju. Plejade nazivaju Laruk, a Velikog medvjeda
Prust.
Svjetonazor Kailaa je toliko kompleksan s obzirom na svjetonazor u Kanibala koji
svijet doivljavaju intuitivno, akonceptualno. Teko je vjerovati da Kailai nisu ostatak neke
nestale civilizacije ili kulture. Kao ovjeja ribica, ostatak neega iz davnine.
Danas je manje vie cijeli svijet zahvatio osnovni poriv industrijsko kapitalistikog
duha natjecanje. ivot postaje utrkom. Svi smo navodno jednaki, ali poslovi koje
obavljamo nejednako su vrednovani. Kailai rjeavaju taj problem veoma jednostavno. Svi su
jednaki pa se natjecati i nema smisla. Ne jednaki u kineskom smislu, u smislu Mao Ce Tunga
da su svi jednako odjeveni. Ne jednaki kao industrijski zapad u smislu da svi imaju jednake
anse natjecati se za nejednake ivotne privilegije. Ovdje su svi jednaki u smislu da je svaka
profesija jednako vana. Sveenik ne prezire lijenika, lijenik ne prezire kovaa, trgovac ne
prezire seljaka. Takva jednakost postojala je u prvobitnoj ljudskoj zajednici. Svi ti ljudi ne
ive u takvoj zajednici. Oni imaju lijepe kue, ukusna jela, fina vina, lijepe plesove, divne
nonje. Razradili su sistem navodnjavanja, izgradili mlinove, vodovode i dravnu strukturu,
imaju religiju, astronomiju, ak i neku vrstu filozofije.
Hoe li se spasiti ova tri posljednja sela od odumiranja? Kailai znaju da odumiru. Iako
ne znaju odakle uistinu vuku svoje porijeklo, u Evropejcu prepoznaju roaka i govore mu kao
da su Kailai, a na muslimane pokazuju kao da su stranci.
Pribliava se kraj dvadesetoga stoljea. Kako li e izgledati dvadeset i prvo? Hoemo li
ivjeti u svijetu potpuno automatiziranom ili emo moda neto nauiti i od ovih veselih
ljudi. U dvadesetprvom stoljeu dogodit e se mnogo toga, ali, izgleda, Kailai nee vie
postojati.

166

OSMIJEH BOGA IVE

I dalje, i vie, i jo vie stenje stari lendrover i uzdie dok mu motor klopoe borei
se za razrijeeni zrak. Vozimo u pravcu zapada esto pravei lukove u cikcak linijama,
vozei as sjeverno as juno, u potrazi za mostom ili plitkim prijelazom preko rijeke.
Indirektno slijedimo tok rijeke Ind napredujui polako prema Lehu. Tamnosmee
planine, brojni klanci i crnogorica. Tu i tamo nailazimo na sela, na drvene brvnare od
borovine s uskim prozorima krajolik to kadto podsjea na Sloveniju i Alpe, i samo na
trenutak osjeamo neku prisnost kao da smo se nekom arolijom vratili u Jugoslaviju.
Noga nesvjesno pritie gas oekujui da e iza zavoja izbiti panorama Kranja ili
Jesenica i onda udobni zimski hotel, centralno grijanje i kreveti s istom posteljinom. ovjek
umalo da osjeti miris kranjske kobasice i olimpija piva, onda ulazi u zavoj da bi ugledao
golemu prijeteu grdosiju mrke boje to se uzdie nebu pod oblake. Tada shvaa da su
kranjske kobasice i kreveti u nekom drugom svijetu. Prelazimo preko mnogih grubo
izgraenih drvenih mostova ne znajui mogu li uope podnijeti teinu automobila. esto
zaustavljamo dip pred mostom, ispitujemo balvane, procjenjujemo, i onda polako, paljivo
prelazimo na drugu stranu.
Putevi su uglavnom od utabane zemlje, dva do tri metra irine i pogodni za vonju od
15 do 20 kilometara na sat. Meutim, mnotvo je prepreka koje nam ponekad oduzimaju sate.
Uglavnom su to oteene ceste koje se odronjavaju prema koritima rijeka, ili odroni i nanosi s
planina.
Kadto nam je potrebno i nekoliko sati da prevalimo par metara, gdjekad se vraamo po
dvadeset i vie kilometara nazad traei neki drugi put.
Ljudi su tek neto tamnije puti od Kailaa i nalik su nama. Pretpostavljamo da su mnogi
od njih pomuslimanizirani Kailai. Neki gledaju lendrover sa zanimanjem, no primijetili smo
da nas ne dre strancima. Jest da vrlo loe govorim urdu jezik, no dre da smo iz nekoga kraja
Kamira gdje se govori neko drugo narjeje. Taj odnos stanovnika prema nama nalik je
onome u Kafiristanu. Ti gortaci ne samo da izgledaju kao Evropejci ve izriito podsjeaju
na ljude ba iz naih krajeva.
Kada zastanemo u selu, ponaamo se kao kod kue. Traimo hranu, postavljamo pitanja
kao da je jasno da e nam izii u susret, kao da na to imamo potpuno pravo, kao da nismo
stranci. Taj stav nismo mi nametnuli, ve nam je bio nametnut. Osjetili smo da nam se nitko
ne udi. Izgledom i odjeom nismo ih iznenadili. I oni nose hlae, neku vrstu koulja i
prsluka poput naih iz Zagorja. Razlika je u eiru. Oni nose vunenu kapu smotanu kao
arapu. ak smo se osjetili i blago povreenima jer ih je najvie zanimao na dip. Ta dionica
bila je ugodan odmor. Ve nam je dojadilo posvuda biti atrakcijom za djecu i pse. Tu nas
nitko nije ljivio osim ako bismo neto pitali. Bilo je i obilja divljai, no nismo lovili jer smo
hranu nabavljali bez potekoa. Bio je to bogat kraj ne raskono bogat, ali jeli smo dobro i
ljudi su bili zdravi i snani. Cijelo vrijeme postajali smo sve svjesniji Himalaya.
Ta golema planinska masa kao da nosi neku posebnu snagu u sebi. I Alpe su snane, i
Dinara, i svako gorje posjeduje neto snano, elementarno, to ovjek osjea i to formira
karakter ljudi koji dolaze ili ive u tom gorju. Svako gorje je posebno. No Himalaya je ipak
neto najposebnije.
Svi ve znamo da je Himalaya najvei i najvii planinski lanac. Taj 2000 kilometara

167

dugaak polukrug s visinama vrhova od po est, sedam ili osam kilometara i gotovo devet
kilometara visokim Mount Everestom. No takve informacije pripadaju statistici. Prema toj
logici vrhovi Himalaya su tri puta vii od vrhova Triglava, no u osjeajnom smislu ti vrhovi
su trideset puta vii! Oni su beskonano visoki! ovjek je zapanjen pred tom velebnou.
Teko je to opisati. Moda takove gigantske gromade sadre u sebi neke magnetske rude,
moda te visine stvaraju elektromagnetske vibracije. Neko znanstveno objanjenje mora
postojati. Uspinjati se Himalayom u dui osjeajnog ovjeka stvara neopisive osjeaje
nitavila, ushienja, sree, nadahnua, smisla i besmisla. Ipak najjai osjeaj bio je osjeaj
nekog obeanja, nekog sveopeg oekivanja. Kako smo se primicali vrhu tako je i rastao taj
osjeaj. Istodobno se s osjeajem uzbuenja i ushienja u nas uvlaila neka tuga i alost.
Obojica smo to osjetili i trebalo nam je vremena da shvatimo o emu se radi.
Skrivali smo taj osjeaj jedan od drugoga, pokuavali ga zatomiti, drati beznaajnim.
No nismo uspijevali.
Pribliavao se as rastanka s lendroverom. Iako samo hrpa metala, zupanika, cilindara,
osovina, ica i guma, osjeali smo da je i ta ljudska tvorevina preuzela dio naeg karaktera i
nae misije. Bilo je prosto nevjerojatno da se ta 30 godina stara mehanika tvorevina ni
jedamput nije razboljela. Nismo mogli sebi dopustiti kvarove. To nam se nije smjelo
dogoditi. Na neki nain kao da je dip to znao.
A sada je dolazio as rastanka. Gotovo smo se bojali putovati bez njegova umirujueg
brujanja. No istovremeno znali smo da mora biti tako i da emo uskoro morati nastaviti s
konjima.
Dvije strane planine, dvije vrste boja, dva svijeta. Brvnare, visoki bijeli ljudi, usponi,
crnogorica, zatim prvi nanosi snijega, i onda sve dublje naslage. Zrak se prorjeuje, tamni
oblaci nadvili su se nad prevojem ZoiLa. Ulazimo u gust oblak magle. Kamirski konji
umorno koraaju. Njima nije mjesto ni ovdje, na prijevoju ni na drugoj strani, jo uvijek
nevidljivoga Polu Tibeta Ladaka ili Zapadnog Tibeta, kako ga zovu Englezi. Vidljivost pada
na nekoliko metara. Silazimo s umornih konja. Nekoliko sati pjeaenja, jo jedan klanac i
nagli prodor u drugi svijet. Vjetar rastjeruje maglu i pred nama puca pogled na dolinu
Ladaka.
Rijeka Ind ljeska se u dolini obrubljena strmim stijenama i liticama, s naikanim
stotinama budistikih samostana.
Sputamo se i uskoro susreemo prve hodoasnike na putu za sveta mjesta. U poetku
su to tek skupine, da bi kasnije prerasle u gomile.
Sputajui se prema dolini gubimo se u rijeci hodoasnika koja kree ka mnogim
lamaserijama i samostanima u ast proslave boice podzemlja.

168

LAMA TSENG

Dan kasnije, Bebek i ja sjedjeli smo u kui Lame Tsenga ispod stare palae rade od
Ladaka, u Lehu, i razgovarali o naim planovima.
Nedaleko nas kraj ognjita u uglu kaluer u smeoj odori spremao je tradicionalnu
tibetsku tsampu. Valjalo je snimiti obrede koji nestaju a koji postoje jo jedino u Tibetu.
Ljudi koji vre te obrede eljeli su biti snimljeni prije nego to izumru. Trebalo je samo
rijeiti tehnike detalje. Tseng je preuzeo organizaciju vodia konja i opreme za prolaz iz
Ladaka preko prevoja Marsimilka i Kiama. S istom ekipom svladat emo i prijevoj Lanak La
i spustiti se do ulaza u pravi Tibet, zemlju koja je administrativno pod kontrolom Kine. U
Tibetu e nas ekati nova skupina vodia koja e nas preuzeti i voditi do dogovorenih mjesta.
Ekipa iz Ladaka vratit e se u Leh da bi se nakon mjesec dana vratila na Lanak gdje e se
nanovo sastati s ekipom iz Tibeta i organizirati ponovni prijelaz Himalaye, natrag u Ladak.
Bilo je ve deset sati kada smo konano zavrili dogovore o putu.
Kalueri su po trei put zapoeli pripremu tsampe koju smo Tsang, Bebek i ja dva puta
odbili poto je taj obrok trebao simbolizirati kraj uspjenog dogovora.
Bio sam ve gladan i tsampa je zamamno mirisala. Velika metalna zdjela na vatri bila je
puna usijanog pijeska. Vjetim pokretima maleni kaluer ubacivao je specijalno pripremljen
jeam i mirodije i prio kau u usijanom pijesku. Brzim pokretom cijela smjesa jema i
pijeska nala se u drvenoj cjediljki. Pijesak je iscurio ostavljajui istu tsampu iz koje su se
dizali oblaci pare. Bio je tu i kljuajui kotao aja sa razmrvljenim tibetskim kolaem,
maslacom od yaka, soli i sodom bikarbonom. Sve to zajedno s tsampom poslueno je u
bakrenim zdjelicama.
Ta hrana, koju emo tako esto jesti slijedeih dana, nije nas se specijalno dojmila.
Okus nije bio osobit, no kasnije, na snjenobijelim visinama otkrili smo snagu i mo te
jednostavne hrane. Vie iz pristojnosti nego elje pojeli smo to je bilo stavljeno pred nas i
napunili eluce ajem.
Tseng je otpustio kaluere. elio nas je upoznati s nekim starim tibetskim vjerovanjima
i detaljima plana o prijelazu u Tibet. Ve umoran, Bebek se oprostio i poao u nau eliju dok
sam ja ostao sa starim monahom. Vatra u ognjitu veselo je plamtjela bacajui odsjaj na
njegovo izborano lice dok je govorio o Tibetu.
Prema staroj tibetanskoj legendi, kada je tvorac svijeta zavrio kreaciju, kada je stvorio
narode i zemlje, odluio je odvojiti jednu zemlju i ostaviti je za sebe. Poznavajui ovjekovu
udljivu narav, tako podlonu utjecajima za bogat i lagodan ivot, drao je potrebnim odvojiti
svoju zemlju od svih normalnih tokova svijeta, kojega je osnovna elja bila to vea koliina
materijalnih dobara uz to manje rada. Napredak za cijeli svijet znailo je pronalaenje orua
koji e svijetu omoguiti poveanje blagostanja.
Meutim, za njegovu zemlju vaila su drugaija pravila. U snu prorok se javio
dvanaestorici osnivaa Tibeta i s njima sklopio savez kojim njihova zemlja nikada nee biti
napadnuta bolestima, osvajaima, da u zemlji nee biti gladi, bijede ni bolesti sve dok se
budu pridravali zakona i pravila zapisanih u srcima tih voa.
Vijeu mudraca bilo je zabranjeno da se Tibet bavi trgovinom s ostalim svijetom, da
Tibetanci putuju po svijetu kopnom, morem ili leteim zmajevima. Prije svega, zabranjena im
je bila upotreba izuma koji e promijeniti svijet kotaa. Vatra im je dana jer ona znai

169

ivot, dok toak znai vrijeme odnosno ubrzanje vremena.

Tibetanskim mudracima zabranjeno je ubrzanje vremena i skraivanje udaljenosti,
zabranjena su im kola koloturi, zupanici ili bilo kakav oblik kotaa osim jednoga.
Taj jedini kota bio je kota molitvenik kojega je svaki lama duan vrtjeti da bi shvatio
kruni tok ivota i smrti, i besmisao skraivanja ili ubrzanja vremena. Svijetom e vladati
kuga i poasti, ratovi i gladi, govorio je veliki prorok. Stvoritelj e slati poplave i unitavati
nepokorne no Tibet e ostati poteen.
Da bi stvoritelj odvojio tu zemlju od svih naroda, stvorit e neprohodni zid od kamena,
vatre i vode. Bit e to planine, rijeke i led, a podzemne vatrene rijeke titit e nevidljivi Tibet.
Onaj vidljivi Tibet smjestit e se iznad svih zemalja najblie nebu. Mudrost i znanje
naroda izlazit e iz dubine zemlje izlazit e na najvie vrhove planeta i sputati se s
bregova u doline i privlaiti ljude iz okoline.
Mudrost i znanje te zemlje titit e njene stanovnike sve dok se budu drali pravila.
Jedno od tih pravila odnosilo se na ve spomenutu upotrebu toka i toga pravila Tibet se
drao sve do prije nekoliko desetaka godina. Drugo pravilo bilo je ne dozvoliti
neprosvijeenom ovjeku uspeti se na najviu toku svijeta Mount Everest.
Vijee lama poslalo je upozorenje erpama u Nepalu zabranjujui Hillaryju uspon na
Everest. Veina erpa drala se toga pravila, no ne svi. Oba ta principa bila su prekrena
poslije drugog svjetskog rata.
Rezultat odstupanja od svih tih i ostalih pravila, smatrao je Tseng, doveo je do toga da
je Tibet ostao bez nasljednika. Za razliku od svih ostalih zemalja, Tibetom je tradicionalno
vladao Kralj Bog koji na svoju poziciju nije dolazio ni maem, odnosno silom oruja, niti
roenjem, kao nasljednik neke loze kao u feudalnom drutvu, niti izborima, kao u
demokratskom sistemu. Izbor Kralja Boga vrio je astrolog. Vijee mudraca odreivalo je na
osnovi kretanja zvijezda tono mjesto i vrijeme astrolokih predskazanja kada e se roditi
Dalai Lama.
Dijete koje bi se rodilo bilo bi oduzeto roditeljima i od malih nogu odgajano kao Kralj
Bog, nasljeivalo bi starog Dalai Lamu u pogodnom momentu. Dananji Dalai Lama objavio
je da, ukoliko se stvari u Tibetu ne promijene, novi Dalai Lama nee se vie roditi.
S obzirom na injenicu da s Dalai Lamom odumire i vanjski oblik tibetskog
budistikog ivota, sadanji Dalai Lama elio je da se na filmu zabiljee obredi koji e nestati
iz Tibeta, osim ako se ne rodi novi Dalai Lama.
Moja misija bila je snimiti te obrede. Vatra se ve ugasila kad je Tseng zavrio
izlaganje. Predao mi je svetu svilenu maramu poklon Dalai Lame i ostavio me samom
sebi i mojim mislima. Pitao sam se jo jednom, da li inim neto nepravilno? inim li zlo?
Digao sam se i smirene savjesti poao na spavanje.

170

EKSPEDICIJA

Osim avionom, put u Tibet mogu je jedino preko dungli i Kampuije, Asama i Kine
ili preko Karakorumskog prijelaza iz Sovjetskog Saveza i Kine. Svi ti ulazi vezani su uz
druge prolaze kroz pustinje ili dungle uz obavezno svladavanje visokih planina. Priroda kao
da je uinila sve da ogradi tu visoravan od znatieljnika ili bilo kakvih posjetilaca. Put koji
smo mi odabrali bio je u fizikom smislu jedan od najteih, no nismo ga mi odabrali, ve
nam je bio nametnut eliminacijom drugih mogunosti. Jest da se do Lhase, odnosno istonog
Tibeta moe prii iz Kine bez prijelaza strahovito visokih planina, iako i taj put zahvaa
velike napore i uspone. No ono to smo mi traili, nalazilo se, ipak, u nepristupanom
zapadnom dijelu Tibeta. Nismo htjeli ba najtei put, no okolnosti su nam ga nametnule. S
obzirom na tadanju geografskopolitiku situaciju, drugoga puta i nije bilo. Avioni koji
lete iz Pekinga ili ostalih dijelova Kine za Tibet nisu otvoreni ni znanstvenicima ni
radoznalim licima. Osim toga, ti avioni rijetko lete, a kad lete idu za Lhasu i manje vie
poznate predjele te planinske zemlje. U zapadnom Tibetu nema aerodroma, barem ne za
civile. Helikopteri ne lete preko Himalaya, vlakova nema, a prolazi automobilima su
nezamislivi. Izmeu nas i tibetske visoravni nalazilo se sto pedeset kilometara golemih
planina, dvadeset dana putovanja planinskim prijevojima koji se diu po est i sedam
kilometara u visinu. Tamo gore nije bilo ni sela ni stanovnika, ni hrane za ljude, ni trave za
konje. Sve je to valjalo nositi na jakovima ili brdskim himalajskim konjima.
Ekspedicija je bila svedena gotovo na minimum, no i taj minimum, da bi se prelo te
prijevoje, zahtijevao je etrdeset konja, dvadeset osam vodia i nekoliko pasa, tibetskih
mastifa. Krenuli smo u ranu zoru. Sunce se jo nije pojavilo iznad planina, a kopita konja
udarala su po kamenim, ljunkom prekritim ulicama Leha. Osjeaj napetosti i straha obavio je
cijeli karavan. Bez obzira na fizike opasnosti, za Tibetance prijelaz preko Himalaya od
svetog je znaenja. Hoe li bogovi planina biti skloni, hoe li snjene lavine progutati
karavan, da li e elektromagnetske oluje pobacati konje s hranom u kilometarski duboke
provalije? Gotovo ni jedan prijelaz nije bez posljedica. Razrijeen zrak, nagle promjene
temperature, tetne estice praine koje se zavlae na plua, sve to pogoduje raznim
bolestima. Organizam krajnje iscrpljen, slab i neotporan podlijee upali plua, trbunim i
dinim poremeajima, a bolnica i odmora, toplih kua i postelja nema, mogue je samo
naprijed. Evropejci koji su prije kineske aneksije Tibeta ulazili u Tibet, gotovo su redovito
imali problema s pobunama vodia, dezerterstvom i ostalim problemima te vrste. No mi smo
barem bili osigurani. Nai vodii bili su probrani, visoko motivirani i njihova odluna lica
nisu pokazivala nikakve nedoumice. Ali, strah je zahvatio nas! U tiini jahali smo meu sivim
stijenama ka jezeru Pangog. Put je krivudao meu stijenama na ijim su se rubovima, kao
neke aveti, koili prastari samostani. krto sunce pomolilo se meu oblacima bojei kraj
blijedim sivilom. Prema gore, sve vie, krivudala je cesta i onda opet spust, i opet gore.
Slijeva i zdesna sive kamene gromade s ogromnim uklesanim likovima Buddhe i simbolima
koje smo ve prepoznali. Uvijek ti isti pleteni meandri i spiralni simboli, u kolut smotane
kundalini zmije, simboli ivotne energije i labirinta nainjenog po modelu crijeva rtvenih
ivotinja. Tu i tamo pojavljivali bi se pet do est metara visoke kamene figure gotovo
potpuno nalik na ahovske figure, ponajvie figura lovca s kuglom na vrhu, a tu i tamo stup
nalik na figuru kralja. Sjetih se rijei Tsenga: ah je igra utemeljena na starim tibetanskim

171

pravilima i naa politika igra je aha. Dalai Lama ne smije u Tibet u zatvorenu mat poziciju.
U drugim zemljama i drugim igrama jednog kralja zamjenjuje drugi. U ahu je drugaije.
Svaka izgubljena figura moe biti vraena rtvom ukoliko pjeak stigne kralja protivnikove
ploe, svaka, ali ne kralj! Kralj u matu nije kralj, kralj u matu i partija je zavrena!
Uspinjemo se junom stranom gorja Ladak. Prvi prijelaz Chang La. Zrak se prorjeuje,
zvukovi nestaju, tiinu prekida samo teak hropot konja koji se bore za zrak. Kisika je sve
manje, dan je jo uvijek tmuran. U zraku neki udan osjeaj mira, ak se i psi smiruju, kao da
osjeaju atmosferu, koraaju ne isputajui nijedan lave. Poinje blagi spust i opet dolina,
raslinje i ivot.
Pred veer vjetar sa sjevera razagnao je oblake. Na trenutak snijeno bijela Himalaya
svijetlila je poput nekog arobnog kristalnog kolaa. Zrake su se prelamale na vrhovima
planine razbijajui se u spektar boja crvenu, naranastu, utu i zelenu.
U daljini razabiremo kue zaselka Tanktsea, posljednjeg mjesta, vjerovali smo, gdje
emo vidjeti tragove ljudskog ivota.
Slijedee jutro ispunilo je sunce, u zraku se osjeala vedrina kao obeanje da e sve biti
dobro. Ulazili smo u udesni kraj, podruje ni na nebu ni na zemlji. Kao u bajci, izronio je
drevni manastir. Teko je bilo vjerovati oima kada smo shvatili o emu se radi. Tu u
Tanktseu tragovi ranog izvornog kranstva?! Rezbarije u stijeni ukazivale su na prisustvo
nestorijanske sekte koja je prije tisuu i vie godina ovdje potraila utoite od nemirnog
svijeta. to su traili ti ljudi? Gdje su nestali?
Pada mirna no, i opet jutro, lagani usponi, pa sputanje, opet no i opet dan. Gubi se
osjeaj za vrijeme. Put se nastavlja. Iza nas ostaje usko i beskonano dugo jezero Pangog.
Uspinjemo se uskim puteljkom. Kamenii se odronjavaju. Iznad glava prelijeu divlje guske
i ptice nalik na galebove, koje se obruavaju dolje ka jezeru duboko plave boje, u potrazi za
ribom. Kreemo prema prolazu Marsimilk. Raslinje je sve rjee, no radoznale skupine divljih
magaraca to nas tupavo gledaju s rubova stijena podsjeaju nas da je ovo ipak jo uvijek
zemlja ivota, koliko god nam to izgledalo udesno. Nailazimo na pogodan proplanak. Ima i
panjaka za konje. Raspremamo stvari i pripremamo logor. Spavanje na tvrdom kamenu vie
nam ne predstavlja problem. Dvostruko atorsko krilo tek toliko da zaustavi vlagu i hladnou,
par deka i najudobniji krevet za umornog putnika koji nakon nekoliko dana postaje
ravnoduan.
Pribliavali smo se prolazu Marsimilk i valjalo je skupiti snage.

172

NA KROVU SVIJETA

Hladna sitna kiica pomijeana s ledom udarala je itajui u ator. Bebek je jo uvijek
spavao kad sam se probudio. Navukoh kone izme i kapu od jakove koe i izioh van.
Svjetlo se naziralo, no dan jo nije svanuo. Logor je spavao. Umorni konji izvaljeni
jedan do drugoga gurkali su se namjetajui se udobnije tu i tamo diui gusto obrasle glave,
dobacujui mi nezainteresirane poglede. Jedino potpuno budno stvorenje u logoru bio je pas
Lon, veliki tibetski mastif doekao me mahanjem repa kao starog prijatelja.
Himalaya zavijena u guste oblake nevidljivo je uzdisala zvukovima rijetkih naleta
vjetra. Pred nama vie od est tisua metara visok prijevoj Marsimilk, posljednji prije Lanaka
i ulaza u Tibet.
Lagano, poput dana koji se raa, logor se vraao u ivot. Molitva poglavara vodia
Tandre poput tunog pseeg zova, Bebekov glas noen vjetorm dok dobacuje uputstva
nosaima koji pospremaju opremu. Lave pasa, konji na nogama, sunce se raa i polazak.
Ovo je bio najopasniji prijelaz stae isprekidane estim odronima i stalna opasnost od
elektromagnetskih oluja i lavina.
Lagani udarac u gong i visoki Tandra u kouhu vodi kolonu. Pet sati penjanja. Noge i
lea nas bole kao da smo isprebijani. Plua su halapljivo gutala kisik, a uzdisaji konja, gotovo
pri lipsanju, obavijali su nas zvukom nalik na vodu koja grgue kroz poluzaepljen
umivaonik.
S desne strane planine u zrak se dizala para vruih podzemnih voda topei rupe u
zamrznutom snijegu. Bijeli gleeri kao ogromni, kilometrima dugaki jezici nalik na gromade
rastopljenog stakla, pruali su se na sve strane. Nebo bez oblaka, dok se sunce presijavalo u
ledu zaslijepljujui nas i ivotinje. Oko 11 sati osjeali smo da ne moemo dalje, gubili smo
volju i mi i vodii, i traili od Tandre da logorujemo. No o logorovanju jo nije bilo govora.
Dolo je vrijeme uzimanja himalajskih gljiva, kojima Tibetanci savlauju visoke uspone.
Kratak predah i Tandra je uz objanjenje podijelio sivo sitno grumenje pomijeano s jemom.
Gljive su sluile za svladavanje obeshrabrenja i to tako to su zadavale neizdrive boli u tijelu
u stanju mirovanja. Jedini izlaz bilo je stalno kretati se u pravcu odreene toke, toke
blagostanja. Bilo je potrebno u daljini odabrati toku i uvjeriti se da e se samo
pribliavanjem toj toki smanjiti bol. Bebek, postojan ili tvrdoglav, odbio je gljive. No meni
nije bilo do inata. Vjerovao sam da Tibetanci znaju to rade i zato to rade. Poput ostalih uzeo
sam gljive i vaui krenuo s kolonom. Osjeao sam prestanak bolova i neku euforiju koja
me obuzimala pri svakom primicanju toki blagostanja. Najtee je bilo pomicanje s toke
blagostanja. Svaki je put bilo potrebno odretiti novu toku i zapoinjati cijeli proces nanovo.
Nekoliko puta morali smo stati zbog Bebeka kojega je hvatala vrtoglavica i nesvjestica od
umora, no bodreni Tandrinim primjerom nastavljali smo put.
Nebo je naglo mijenjalo boje, razdoblja savrene kristalne istoe izmjenjivala bi se s
naletima oblaka, tue i snijega noenih otrim vjetrovima, da bi opet zasjalo sunce. U tim
trenucima goleme planine bljesnule bi poput flea fotografskog aparata. Munina je prestala i
uspon, iako sve strmiji, postajao mi je sve laganijim. U daljini ve se nazirao vrh prijevoja.
Bilo je oko dva poslije podne, jo nekih dva sata hoda dijelilo nas je od vrha i zakotline koja
je znaila mir, odmor, logorovanje i kraj najtee etape. Konji kao da su osjeali skori svretak
uspona, dobro su koraali ubrzavajui dahtanje. Zahvaeni poletom, nismo ni primijetili prvi

173

udar elektromagnetske oluje. Tek neko blago itanje na koje ni Tandra nije obratio panju.
No konji, oni su znali. Kao ukopani stali su u mjestu njitei kao da se nalaze pred plamenim
zidom. Na kristalno istom bijelom nebu nije bilo ni oblaka. Naglo, kao da se cijepa plahta,
nebo se raspuklo. Velike razlike u temperaturama nastalim u sjajnim, suncem obasjanim
gleerima i sjenom zakrivljenim dolinama stvaraju te strane himalajske oluje koje se javljaju
bez najave, kao udarci groma iz vedra neba. itajui zvuk, poput onoga pri stiskanju
golemog kovakog mjeha, ispunio je planinski prolaz. Plahte snijega gotovo u trenu zakrile
su nebo. Brzina vjetra naglo se poveavala. Konji su postajali histerini. Brzi kao strijele,
dvojica tibetskih vodia zabijali su klinove u zemlju vezujui uvjebane konje koji su
polijegali na zemlju.
- Tsen do Pai izvikivao je Tandra upustva.
Trebalo se odmah zakopati u snijeg. Bacili smo se na lopate kopajui rupe u snijegu,
razbijajui led. Vjetar je ve kotrljao gromade stijena i leda koje su tutnjale oko nas ruei se
u provaliju. Dugaki, uto plavi vatreni jezici parali su zrakom, elektromagnetske munje
osvjetljavale su sve tamniji klanac. Vjetar je upao stijene i komade leda bacajui ih
strahovitom brzinom. Urlik konja pogoenog santom leda u glavu na tren je nadglasao
itanje vjetra. Ugurali smo se u nae jame gledajui kako sante leda udaraju na sve strane.
Pogoen konj uspravio se na noge, istrgnuo konopac i bjesomuno jurnuo gore prema
prijevoju. Novi udarac sante smrskao mu je glavu, no nije stigao ni pasti na tlo. Snaan nalet
vjetra zahvatio mu je tijelo i bacio ga preko ruba klanca dolje, daleko u bezdanu provaliju.
Ostali konji uurili su se na zemlji, dok su psi polijegali oko nae rupe stvarajui ivi zid,
titei svoje gospodare. Snani praskovi i eksplozije kao paljba bojnog broda u pomorskoj
bici. Bljeskovi eksplozija, crni oblaci i plahte tutnjajueg snijega. Negdje u daljini ula se
tutnjava lavine. Prestraeni, ekali smo kada e se vrhovi iznad nas rastvoriti obasipajui nas
vjeitim snijegom i ledom.
Naglo, kao to je i doao, vjetar je iznenada prestao. Krpe snijega i leda iznad glava
nanovo su se rascijepile obasipajui nas snijenim iglicama. Nekih desetak minuta toga
pljuska i sunce je opet zasjalo, planina se smirila kao da se nita nije dogodilo.
- Bogovi planine primili su nau rtvu izjavio je Tandra, bili su blagonakloni,
uzeli su samo jednog konja. Od sada na dalje nee vie biti oluje.
Njegovo samopouzdanje bilo je toliko da se nismo usudili sumnjati u njegove rijei.
Tibetanci kao da su cijelo vrijeme ekali tu oluju, kao krmar s raunom na kraju
veere. Krmar je doao, proao, raun je bio prihvatljiv i plaen i njihovo samopouzdanje,
gotovo zadovoljstvo prelo je i na nas. Pogledali smo na sat. Pola tri. Tek punih trideset
minuta trajalo je to naplaivanje rauna!
Psi su veselo zalajali, a konji se dizali na noge. Jo dva sata do prijevoja, dva sata kojih
se vie ni Tibetanci ni psi nisu bojali. S tom olujom kao da je nestao teak osjeaj depresije
koji je pratio karavan jo od kada smo iza sebe ostavili kobaltnoplavo jezero Pangog. Oko
etiri sata poslije podne stigli smo do prijevoja. Zahvalni vodii kruili su oko kamenog
stupa, spomenika bogu vjetrova, izvravajui tradicionalni obred cirkumambulacije svetih
toaka na prijevojima. Zahvalio sam se i ja tradicionalnom mantrom Om iva iva Om.
Sunce je jo uvijek sjalo i nekih desetak metara uzdizao se vrh iznad Marsimilka. eljeli smo
baciti pogled na Himalaye zaklonjene deset metara visokom liticom. Ostavljajui vodie koji
su pripremali logor, uspinjali smo se tih zadnjih desetak metara do preko est kilometara
visokog vrha. Jo samo par metara do ruba. Nismo eljeli baciti pogled prema dolje.
Do samog vrha jo pet metara. I konano, noga je stala na cilj.
-Stari, na krovu smo svijeta vikao je uzbueno Bebek.
- ekaj, ekaj jo tren viknuo sam zatvori oi. Zatvorio sam oi i izgovorio
Om iva Ram.
Nekoliko sekundi stajali smo kao okamenjeni osjeajui tople zrake sunca. Molitva,

174

osmijeh ive, Om Om iva Ram. I onda polako, mirkajui, skinuh naoale i otvorih oi.
Prizor je bio neopisiv. Snaan val uzbuenja proao mi je tijelom. Kao bijelo, vjetrom
namrekano, uzgibalo kristalno more prostirao se golemi lanac Himalaya. Kristalno ist zrak
omoguavao je fantastinu vidljivost. Stotine otrih vrhova, blagih kupola i oblina prelijevalo
se u krasnom poslijepodnevnom suncu. U daljini, Tibetska visoravan kao ploa neke arobne
pulsirajue energije. Daleko iza nas, vrua, nevidljiva, tropska Indija i onda Ocean i daleko,
daleko jo dalje Zagreb, i Jugoslavija. Ispred nas arobni Tibet i nevidljiva Kina i dalje, jo
dalje Sjeverni pol i veliki krug oko svijeta i natrag ovdje u sredite svijeta, na krov nad
krovovima. Sunce je zalazilo u pravcu Sovjetskog Saveza, planine kao da su oivjele. Otri
stakleni vrhovi sjali su poput ume novogodinjih, raznobojnim aruljama okienih jelki.
Gleeri poput staklenih kristalnih kuglica, vlati magle vilina kosa. Kao djevica u bijeloj
odjei pred svadbenim oltarom koila se Himalaya dok ju je sunce obasipalo konfetima tisua
boja. Dan je umirao, a u meni rastao je osjeaj zbog kojega ivim.
Da, sve se to ipak isplati. Negdje, tu na Himalayi, negdje, tu u meni, kao i u dalekoj
Jugoslaviji gori neka vatra, vatra ivota koja se javlja u svakom ovjeku spremnom da je
trai. Meni na Himalayi, djevojci pred svadbenim oltarom, ratniku u juriu, pekaru u aru
krune pei.
Svi smo mi gosti na predivnom piru ivota.

175

ETVRTA KNJIGA

VATRA

176

OM MANE PADME OM

OOOOMMMMM MMMAANNNEE PADME AAUMMM, Mane padme Aum mane

padme om. Mane om. P HAAAA FUUUU.
itanje udisaja ogromnog organizma usporavalo je rad srca smirujui njegove otkucaje.
Kisik se uvlaio u plune arterije, ulazio u velike crpke koje su isisavale otrove i iskoriteni
zrak iz tijela da bi ga venama vraale natrag u pedeset metara iroka plua.
Trenutak tiine i onda tupi zvuk desetak doboa koji udaraju istovremeno, pulsirajue
srce to tjera krv i vitalne sokove, i onda dugi izdisaj.
Veliki manastir pretvarao se u jedinstveno, ivo, diue tijelo. Deseci monaha gubili su
svoj individualni identitet da bi se utopili u kolektivnom radu srca, da bi postali srce ije je
otkucaje simuliralo udaranje doboa, plijenei srca prisutnih da udara u istom ritmu. Drugi,
pak, monasi sjedei prekrtenih nogu na jastuiima, odjeveni u jarke crvene mantije,
poredani u nizovima, okrenuti leima jednom, a licem drugom redu, pjevali su svete pjesme
iji je zvuk simulirao rad plua. Svatko uza svoj instrument, pjevajui svoju notu, vrei
svoju dharmu, uklapajui se u kolektivni organizam, svi dijelovi istog tijela. Prestati biti
individuum, postati makar na tren ili u periodu trajanja obreda dio veega bia to je bila
svrha te veernje seanse. Tamne pastelne boje i gust zrak kao na slikama flamanskih
majstora. Oblaci tamjana i mirisnih trava i konstantno ponavljanje svete mantre OM
MANE PADME OM. Kao da im je oduzet mozak, nii redovi kaluera vrtili su zvune
molitvene tokove, dok su lame u zlatnoj odjei itale odlomke iz Kandjura, svete tibetanske
knjige:
Probudite se svi vi koji spavate, vi ljudi koji ne vidite da smo svi dijelovi jednog
jedinog tijela, jednoga jedinoga svijeta. Sluajte glas naih dua, vi ratnici i kraljevi, prosjaci
i trgovci, koji mislite da je va brat neto drugo nego vi, da je vaa pobjeda nad njima njegov
uspjeh. Osluni slijepi ovjee da tebe nema bez mene, da zlo koje nanosi meni, nanosi sebi
i djeci tvojoj i mojoj. Probudite se svi vi koji spavate i ne vidite jedinstvo svijeta. Zagledaj se
u neprijatelja, ratnice, zagledaj se u bijednika, silnice, prepoznaj u njemu sebe. Toak ivota
okree se i sve se vraa. Krv tee zemljom, a krikovi ranjenih i uzdisaji gladnih, tvoji su
krikovi. Probudi se ovjee i ne ivi za sebe jer nisi sam. Osluhni zvuk stvaranja, zvuk
vjeitoga OMA, uj dah kozmosa koji die i dii s njime. OM MANE OMMMM.
Otro cinkanje zvonia, resko itanje trepereih cimbala, dubok zvuk gonga za kojega
Tibetanci vjeruju da oslobaa zvukove podzemnoga zmaja, zmaja u srcu ovjeka koji trai taj
metal da bi se oglasio, ispod cijelog kaleidoskopa zvukova tupi PUM PUM golemoga
drvenog bubnja kao otkucaj nekog podzemnog srca.
Zrak je vibrirao u ritmu svih tih zvukova, odajui dojam kao da mijenja boje. Po
zidovima fantastine slikarije, tapiserije, kipovi izliveni od zlata. Monstruozne crne maske
najstranijih udovita. Kralj pakla sa utim bjeloonicama i crvenim bijesnim zjenicama,
razjapljenih usta iz kojih se naziru krvoloni zubi niz koje curi krv. Groteskni izrazi lica
ispunjenih stravom i uasom. avli to grizu ljudske udove, zmije i zmajevi, mrtvake
lubanje i raskomadana tjelesa. Izmeu svih tih slikarija strave i uasa, prekrasno izvezeno
cvijee, kobaltnim preljevima oslikani plaviasti oblaci, i unutar zlatnih krugova smireni topli

177

likovi Buddhe. Blage poluotvorene oi koje smireno i spokojno gledaju na sve te prizore
uasa kao da govore da je sve to la. Nema demona, nema pakla, osim u mati i iluziji. Pakao
je iluzija, i demoni. Samo je Buddha ja, svaki ovjek koji nalazi sebe, samo ja sam stvaran.
Uvrstite pogled, oslobodite se runog sna i demoni e izblijedjeti kao to blijede sve te slike
ispod mene. Ispod te goleme slike s cvijeem i oblacima okruenog Buddhe nalazi se velika
tapiserija koja ilustrira simbolinu povijest Tibeta. Dolje jo nie stotine svijenjaka
poredanih u spiralama koje su kruile cijelim hramom zatvarajui se u sreditu hrama gdje je
gorjela vatra. Vatra podzemnoga plina koji milenijima izlazi kroz pukotinu u zemlji, vatra
zapaljena tko zna prije koliko stoljea, vatra koja neprestano gori, vatra i svijetlost Tibeta.
Prola su ve tri tjedna otkad smo proli kroz prolaz u Tibet. Borna Bebek, pravno lice,
vratio se u Leh onako kako nalau propisi, a ja sam nastavio s anonimnom osobom, tonskim
snimateljem ususret novim vodiima koji su me ekali na drugoj strani Lanaka. Obavio sam
posao koji je zahtijevao Dalai Lama, snimao sam filmove i ostavio ih kod povjerljivih ljudi.
Ne znam kako smo naili ba na ovaj samostan. Ne znam kako smo ga nali skrivenog u
neprohodnoj kotlini. Sjedio sam uz Lamu Mingora na sveanom centralnom mjestu u
bespuu Tibeta. U toku cijele ceremonije osjeao sam ljubopitljivi pogled starog lame. Pri
kraju ceremonije nagnuo se i progovorio na gotovo savrenom engleskom.
-Dakle, moj prijatelju, vi biste u Stakleni grad?
Lama je koristio termin city.
- You d go to the Glass City umjesto izraza town ili Burg, koje su upotrijebili Jung i
Michel.
- Da odgovorio sam prihvaajui tu terminologiju traim Stakleni grad, naravno
ako takav postoji.
Preko Laminih usana preletio je blagi gr, kao neka sjena cininog neodobravanja, da
bi mu se lice opet opustilo i nasmijeilo.
- Postoji, taj grad svakako postoji rekao je. No, tamo doi, valja biti pozvan. Jeste
li pozvani? nagnuo se prema meni, dok mu je u oima lebdjelo pitanje.
- Ne znam odgovorio sam, nisam siguran to je to Stakleni grad. Ne znam je li to
ideja, alegorija, simbol, ne znam jesam li pozvan, ali ne znam gdje sam pozvan i kako.
Doavi ovdje imao sam osjeaj da u kod vas saznati vie o tom gradu. Vidite, va sam
samostan naao, zato ne bih naao i Stakleni grad?
Lama se opet blago smijeio.
- Ali to nije potpuno isto. Ni ovdje, ni u Stakleni grad ne dolaze nepozvani. Meutim,
ovdje ste bili pozvani.
Nisam shvatio to hoe rei.
- Kako mislite da sam bio pozvan? Nisam bio pozvan da doem ovdje rekao sam.
Niti znam kako se nekoga zove da doe ovdje, pa vi ne komunicirate ni sa kime.
Pozvani ste tako odgovorio je Lama, da doete. Eto, doli ste ovdje zato jer ste
pozvani, a pozvani ste zato jer ste doli. Isto tako je i sa Staklenim gradom. Svatko tko je
pozvan stigne tamo. Ne znam zato ba traite Stakleni grad u Tibetu, jer staklenih gradova
postoji petstotina i osamnaest milijardi. U jedan od tih gradova ste svakako pozvani, svatko je
pozvan, ali malo tko stigne tamo, jer oni koji ne stignu, nisu pozvani, a nepozvani ne mogu
nikako stii.
Do dugo u no priao sam sa starim lamom o ivotu, o lutanjima, o ljudskim
stremljenjima, strahovima i nadanjima. Priao sam mu i o Jungu i o Borgesu i o Platonu i o
svima koji su pisali o gradu na vrhu najvie planine, o gradu besmrtnika iza izvora svetog
Gangesa. Raspredao sam teorije ivih i mrtvih, pametnih i manje pametnih, onih na slobodi i
onih u zatvoru, teorije onih za koje se govori da su umno zdravi i onih poput Nietzschea,
Reicha, Zaharova, koje su zatvorili u bolnice. Polako, polako poeo sam vjerovati da shvaam
poruku koju mi je stari lama elio prenijeti.

178

Svatko ima svoj Stakleni grad, svaka osoba, svaka nacija, svaka ideologija, religija. Svi
stvaraju neku sliku savrenog ovjeka ili savrenog drutva, idealnog grada. Svrha ivota bila
je traiti taj Stakleni grad. Nije mi stari lama govorio tako neto. No, ja sam imao osjeaj da
on tako neto misli. Govorio sam uglavnom ja. Izraavao sam misli koje su polako sazrijevale
u meni tokom puta. Govorio sam sa sobom vjerujui da vodim dijalog, dok sam ustvari vodio
monolog. Mjesec je plovio nad snjenim vrhovima i zavirivao u prostoriju manastira
obasjavajui naa lica. Ovdje, toliko tisua kilometara od kue, navirivale su mi sve te misli.
Da, Stakleni grad bila je alegorija. Traiti Stakleni grad znailo je traiti svoj ideal, traiti
sebe. Da li je trebalo prijei sav taj put da bi se tako neto spoznalo? Vodio sam cijeli taj
monolog, sve mi se inilo tako logino, tako bistro, gotovo da sam bio prepametan. No ipak,
neto nije timalo. Neki cinizam, neka blaga podozrivost ili ironija na laminom licu obasjanog
mjeseinom i bljeskovima umirue vatre nije mi dalo mira.
No je ve bila na izmaku kada sam poeo shvaati. Dolo je to polako. Prvi traak
sumnje, pa neki nemir i onda sam shvatio. Ja laem, ja uope nisam razgovarao, ja sam cijelo
vrijeme uvjeravao samoga sebe! Nije se radilo o tome da lama nije vjerovao u moje
argumente. Teko je bilo rei u to je on vjerovao. Gotovo jedino to je rekao bilo je to, da
svatko nae upravo onaj Stakleni grad u koji je pozvan. Ne, to nije bio izraz njegove ironije.
Ja nisam vie vjerovao samome sebi. Sva ta racionalizacija, taj jeftini logiki filozofski izlaz,
jeftine istonjake fraze - odgovor je u ovjeku, sva istina je u tebi. Sve to prodavalo se na
Cvjetnom trgu u Zagrebu na novogodinjem sajmu, u jeftinim izdanjima istonjakih
mudrosti. Shvati sebe i shvatit e cijeli svijet, i hrpu slinih fraza koje mi je mogao izbljuvati
svaki student indologije poslije prvog semestra na fakultetu. Zar sam doao u Tibet samo zato
da sriem mudre parole o idejnim pojmovima iza kojih ne stoji nita konkretno. Ideja koja se
ne manifestira materijalno, ne vrijedi. To sam znao, idealizam, lai i pojmovi, nije mi trebao
ovaj ironini lama da mi to kae. Rekao mi je ono to mi je trebalo rei. Idi tamo gdje te
savjest vodi, i nai e! A mene savjest nije vodila u prazne fraze i ideje. Ne, savjest me
vodila van, u materijalni svijet, van, tamo u planine, u snijeg i led. Ideje iz filozofskih knjiga,
to je za druge. Tko mari za ideju koja ostaje samo ideja, govorili smo Bebek i ja. Briga nas je
bilo obojicu za filozofiju koja se temeljila samo na misli i pametnim raspravama. Pojmovi,
filozofski sistemi, apstraktni ideali, sve to ostavljam popovima, ideolozima, filozofima,
piscima, misticima i sanjarima. Sve ono to ne postoji u konkretnom smislu, toga nema. Nije
me zanimala ni dua bez tijela, ni grad sazdan od ideja.

179

PRILAZ STAKLENOM GRADU - PRILAZ ENI

Otili smo jo iste noi, ja i anonimni tonski snimatelj. Blijedi mjesec bljeskao je po
gleerima bacajui duge sjenke po dolini. Zaviti u debele tibetanske kouhe i vunene ogrtae
u izmama od jakovine, pjeaili smo itavu no. Pred zoru naili smo na petest kamenih
kuica iz kojih se vio dim. Primili su nas bez rijei, bez komentara. Izraz lica bio im je
shvatljiv, znali su to se trai. Kada smo nakon dvatri sata spavanja krenuli, stari Tibetanac
bez rijei pokazao nam je u pravcu zapada. Toga dana tri puta smo se zakopavali u snijeg
izbjegavajui sante leda, no nismo posustali. Tvrde jakove izme stvarale su uljeve koji su
pekli poput uarenih vrhova cigareta. Led i snijeg udarao je o ubaru i cijedio se niz zgrena
lica.Neko vrijeme slijedili smo korito smrznute rijeke. Proli smo kroz selo ljudi odjevenih u
smee ogrtae i kroz selo ljudi odjevenih u ute ogrtae. No smo proveli u selu ljudi crnih
ogrtaa. Cijelu no nisam oka stisnuo, u meni se neto lomilo, neki glas govorio da je dosta,
da se treba vratiti u Ruddok i natrag u Leh, no drugi glas govorio je, dalje, jo dalje.
Slijedeih nekoliko dana vrtjeli smo se u krugu nesposobni da odredimo bilo kakav
pravac, sve ee smo se razilazili u miljenjima. Po nekoliko puta prolazili smo kroz ista
sela, ljudi su nas radoznalo gledali, bez rijei dodavali su nam metalne alice toplog jakovog
mlijeka i posluivali nas tsampom, maslacem i ajem. Nisu nam mogli drugaije pomoi.
estoga dana odluili smo poi u razliitim pravcima. Tako je bilo najbolje jer sve manje smo
se slagali oko smjera i cilja.
On je krenuo prema rijeci Indu, a ja prema Sutleyju. Osjeali smo da je sve pravilno.
Sada je sve bilo istina. Osjeaj dana i noi, spavanje i buenje, sve mi se poremetilo. Spavao
sam kao pas, ne u komadu ve kako bih uhvatio, po koji sat ili dva, bez obzira na dan ili no.
Kretao sam se danju slijedei sjenke sunca, a nou slijedei logiku mjeseca.
Desetog dana naioh na sredinju toku izvora mitolokih rijeka, visok kameni stup
poput lovca u ahu sa sedam smotanih kamenih zmija, gotovo potpuno nalik Spini u sreditu
Konstantinopolisa. Eufrat, Nil, Amazona, Yangtze, Brahmaputra, Ind i Ganges. etiri od tih
sedam rijeka izvirale su ovdje oko Tibetanskog platoa. Izvori Gangesa, Inda, Sutleya i
Tomoka kasnije Brahmaputre samo to se nisu dodirivali stvarajui etverokut oslikan u
Bamijanu i Kapadokiji. Ovaj stup pokazivao je pravac. Sjene u podne pruile se kao ruka
koja posee u pravcu istoka, tamo prema izvoru Yangtzea, na drugom kraju Tibeta. Polumjer
kruga u etverokutu prema grkobudistikoj predaji Gandhare, izvor Nila i druge, tada
nepoznate rijeke Amazone, nalazili su se pod kutovima od 30 stupnjeva, na linijama
povuenim s ovoga mjesta.
Preao sam Sutley i Ind koji je zaustavio Aleksandra Velikog, rijeku koju su Grci
indentificirali kao Platonov Kokiton, rijeku koja omeuje svjetove. Kretao sam se u pravoj
liniji u pravcu dalekog Yangtzea.
Proao sam pored planine demona, koja, prema tibetanskoj predaji raa sve zle duhove
ovoga svijeta, planine koja je rodila i zloglasnog Humbabu kojega su svladali Gilgame i
Enkid. Nakon prijelaza Taigana ugledah opet isti kameni stup, sedam smotanih zmija s
kuglom na vrhu. Ovaj put sjena je upuivala na sjeverozapad prema dalekom izvoru Amu
Darije. Tri dana kasnije naioh na jo dva takva stupa, pa onda na jo tri. Smjernice su
izgubile logiku. Sjene i pravci nita nisu pokazivali. Teorija o rijekama propala je u vodu ili
je nisam shvatio. Hvatao me oaj. Sve je to poput kvadrature kruga, nelogino i nemogue.

180

No sam proveo s monahom pustinjakom, ako se tako moe nazvati ovjeka koji osamljen
ivi u kamenoj kolibi na 4000 metara visine. Moj paso bila je bijela marama Dalai Lame sa
crvenom svilenom niti zavezanom u tri vora. Tu i tamo nailazio sam na tragove mog
suputnika.
Daljnji dogaaji gotovo su mi smutili mo rasuivanja. Nakon dvanaest dana nisam
vie slijedio nikakovu logiku. U oveem selu ljudi odjevenih u kou zamijenio sam revolver
za konja. Slijedeih tri dana konj je birao put. Hvatao me umor. Bojao sam se da ne zaspem i
padnem s konja. Prvi put nakon to sam krenuo iz samostana odluio sam upotrijebiti
himalajske gljive. Uzimati tu gljivu bez vodstva i nadzora bilo je krajnje opasno; postojala je
opasnost da ovjek pobjegne duhom u najsretnije razdoblje ivota. Odrasli ljudi znali su se
pretvoriti u mutavu dojenad i ostati na tom stupnju sve do smrti. No, nije se moglo
drugaije. Opori okus gljive u ustima i volja se vratila, dok se osjeaj vremena potpuno
poremetio. Nisam se vie sjeao jesam li jahao satima, danima ili tjednima. Kao sjene,
glavom su prolazili krajolici, doline, planine, prijevoji, vrhovi, samostani. inilo mi se da
sam proao cijeli Tibet. No, osim jedne jedine noi, ne sjeam se da sam bilo kad spavao.
Bila je no prije posljednjega dana moga lutanja. Usnuo sam teak san proboja kroz
labirint. Kada sam se konano probudio, shvatio sam da sam na visokom platou. Nedaleko
mene uborila je bistra plitka rijeka u kojoj su se praakale ribe. Rukom uhvatih nekoliko
pastrva koje sam onako gladan pojeo sirove. Osjetio sam snanu e. Nagnuo sam se piti,
kada u vodi uhvatih odbljesak neega veoma poznatoga. Digao sam glavu k nebu i ugledao u
daljini poznati oblak. Bio je to oblak Paola Uccella koji je slikao Svetog Juraja kako ubija
zmaja to stoji izmeu njega, viteza, ratnika, sveca i mukarca, i djevice, svetice i ene, koju
zmaj otima i odvodi u podzemni svijet spilja i pukotina, podzemnu dimenziju svetoga grada.
Bio je to oblak oslikan na freski u centralnoj prostoriji Kapadokije.
Sedam koncentrinih krugova zmije na Solomonskim otocima, spirala oko Atlantide
koja skriva Klito pred ulazom u Tartar, izvor sedam rijeka. Crvena, naranasto uta,
indigoplava i ljubiasta boja sedam rijeka: Aeron, Stiks, Piriflegetont, Tetis, Ocean, Kokiton
i sedmi Tartar, ulaz u zemlju, grad gradova. Zaplakao sam od sree. Konj je uzbueno
njitao. Vinuo sam se u sedlo i konj je poletio. Pred nama smrznuta zemlja, visoravni. Konj je
osjeao moje uzbuenje. Oblak je tako blizu, tako nisko, gotovo na dohvat ruke. Konj je jurio
kao mahnit, kopita su udarala o tvrdo tlo, pjena mu je navirala na usta. Zrak je itao kroz
nozdrve konja a vjetar me tukao u lice. Bre, bre u smjeru oblaka koji vodi do grada.
Osjeao sam blizinu trgova, kupola, ulica i kapija jo uvijek nevidljivoga grada. Blagi uspon
preko niskog prijevoja i konj koji sve tee die. Osjeao sam mu srce kako lupa u prsima, kao
da e se raspuknuti. Dalje, bre, bre. Savreno oblikovan oblik sa slikarija Williama Blakea
prizivao je eznutljivim glasom. Topot konja najavio je njegov skoranji pad. Tukao sam
bjesomuno nogama, udarao ga po slabinama, ibao bijesno dugim uzdama. Kada se
stropotao pod mojim nogama, shvatih da oblak miruje. Bio sam ve posve blizu. Spiralna
konstrukcija oblaka s praznim prostorima. Izmeu koncentrinih krugova dozvoljavala je
zrakama sunca da probiju kroz konstrukciju oblaka. Ve sam nazirao i sjenu koju je oblak
bacao na zemlju. Ista ta spirala u krug zavrnutih sunevih zraka. Ne marei za konja, digoh se
i krenuh u pravcu sjene. vakao sam gljive i trao preko kamenita tla.
Lake, lake govorio je oblak. Ne boj se, neu ti pobjei! elei me uvjeriti u
dobronamjernost svoga ponaanja, oblak bi pojaavao svoje boje u trenucima kada sam
osjeao da u pasti od umora. No, nisam pao. Uhvatio sam konstantan tempo, smirio se,
prestao trati i snanim koracima napredovao u pravcu oblakove sjenke. Tek tu i tamo zastao
bih da uhvatim dah, povuem gutljaj aja s jakovim maslacem. Znao sam da e sve biti u
redu, da se oblak nee rasplinuti, da se nisam trudio uzalud i da nema prevare. Satima sam
tako napredovao. Sunce je prelo zenit, a ja se nisam osjeao umornim.
Negdje u kasno poslijepodne poele su me hvatati sumnje. Ne znam to je to bilo, ega

181

sam se uplaio. Moda dolaska noi. to ako ne dostignem oblak prije nego zae sunce?
Tokom cijeloga dana takva me pitanja nisu zanimala. Moda sam podsvjesno vjerovao u
apsurd, da e oblak biti na istom mjestu i sutra i prekosutra i koliko god treba, u sutini,
uope nisam razmiljao, samo sam znao da e sve biti u redu.
No, s prvim znacima zalazeeg sunca moje povjerenje kao da je iezlo. Oblak, krug,
no bez pravokutnika, nedostajao je pravokutnik! Gdje je? Pod oblakom? Preostalo mi je tek
jo nekoliko sati do zalaska sunca. Uhvatilo me neko neobuzdano nestrpljenje, valjalo je stii
do mjesta iznad kojeg se nalazio oblak, sada, jo isti dan, odmah. Ubrzavao sam korak
nadilazei svoje mogunosti. Umor u nogama se pojaavao i kroz cijelo tijelo ibale su munje
bola. Osjeao sam da ne mogu bre, ni dalje, a nisam imao hrabrosti usporiti napredovanje ili
odmoriti se. U jednom oajnom trenu umjesto da grizem gljivu po gljivu, kako me je uio
Tandra, zagrabio sam aku gljiva, provakao ih i nastavio put. Bolovi su postali neizdrivi,
meutim, sada se sve preokrenulo. Svako i najmanje usporavanje samo je poveavalo bolove.
im je napor bio vei tim su bolovi postajali slabiji. Osjeao sam, ustvari, dvije vrste tijela i
dvije vrste bolova. Jedni su dolazili od naprezanja srca, plua i miia. im bi se sporije
kretao oni bi jenjavali. No, ti bolovi kao da nisu bili moji, kao da se radilo o drugom biu.
Neizdrivi bolovi koji su me tjerali naprijed javljali su se kao bljeskovi u mozgu, prava vatra
plamtjela mi je pred oima i drobila glavu. Bolovi su postajali nesnoljivi, osjeao sam da e
jedino prestati onoga trena kada dospijem do toke ispod oblaka.
Noge su se razbijale o stijene i kamenje, u ustima sam osjeao okus krvi iz plua koja
su pucala. Slezena je nabubrila poput balona. Cijelo tijelo je gorjelo. Jedino to mi je
preostalo jest kretati se samo naprijed, dalje i dalje. Sve ee sam padao. Iako nisam gubio
volju, noge su mi se plele, ostavljao me osjeaj ravnotee. Pri jednom nespretnom padu preko
neke stijene izgubio sam dva zuba i razbio usta. Pri drugom padu prsla mi je koa na elu.
Ruke su mi bile izgrebene, a kroz poderanu odjeu prodirala je hladnoa, ali odustati vie
nisam mogao. Sve je bilo besmisleno, sve je bio promaaj. Greka se prikrala jo u
Kapadokiji. Da, nije se smjelo ii lijevim hodnikom. Neu uspjeti. Moda e uspjeti Bebek?
Da li uspijeva nije bilo vano. Nije vie postojalo ni lijevo ni desno, nije se vie moglo stati,
samo naprijed, naprijed do gorkoga kraja.
Bila je no, oblaka je nestalo, a ja sam jo uvijek hodao. as puzajui, as hodajui
vukao sam se meu stijenama u pravcu oblaka koji je nestao. Pred samu zoru osjetio sam da
dolazi kraj. Dan se raa, a ja umirem. Osjeao sam hladne prste smrti kako mi steu srce dok
mi je na oi padao mrak. Ali ne. ja nisam umirao, ne, to je bio netko drugi. Ne, jo ne.
govorio je neki glas. Uz krvave bljeskove u glavi i bolove koji su parali srcem naao sam
snagu da se ispravim. Gledao sam stegnuto u klupko, smotano tijelo osobe zgrene na podu,
osobe potpuno nalik meni. Krvava glava leala je na kamenu. Noge su mu se tresle i grile
kao da pokuavaju koraati. Iz razbijenih usana izlazili su zvuci nekog slavenskog jezika
zemlje na Balkanu. Osoba na podu buncala je i sanjala. Znao sam mu snove. Ja sam bio san
osobe koja se grila na smrznutom tlu. Ostavio je da sniva, zakoraio na prvu od spiralnih
stepenica i laganim koracima krenuo gore u grad.
Proao sam kroz spiralna, kristalnim kolonadama omeena vrata, nastavio uskim
prozirnim ulicama i doao na trg. Nisam bio iznenaen prizorom. Znao sam ve kako izgleda
taj grad. Vidio sam ga u Kapadokiji a opisali ga stari Hariharananda, Borges, Blake i mnogi
drugi. Granit, mramor, kristal i led. Mnotvo nepravilnih zgrada. Kue razliitih visina s
apsurdno rasporeenim prozorima i vratima, dugi nizovi spiralnih stepenica koje su
zaokretale da bi se izvrnule naglavake i opet uspravile. Stepenice za ljude koji ne priznaju
zakone sile tee. Trokutaste kue, kosi tornjevi, naherene ulice koje se uzdiu da bi kao i
stubita ostale visjeti u zraku poput nedovrenih mostova. Velianstvena vrata koja su vodila
u minijaturno dvorite ili do bezoblinog bunara bez vode. Iznad apsurda i kontralogike. Grad
je graen suprotno svakoj funkcionalnosti. Jedini smisao bio mu je nesmisao. Grad graen da

182

zbunjuje i zavarava. Vanjska dimenzija ene. Kao grad u Kapadokiji, ovaj vanjski grad bio je
samo kontrakopija, antigrad pravoga grada koji je leao pod zemljom. Bez i jednog
stanovnika, kao i grad u Kapadokiji, u Bamijanu, kao i Balk, kao i Platonova akademija, kao
svaka piramida.
Ovaj je grad bio samo vanjska dimenzija pravoga grada koji se nalazio pod zemljom.
Trebalo je nai ulaz, trebalo je nai vrata koja su vodila u pravi grad. Ovaj grad bio je
materijalan. Moglo ga se vidjeti i opipati, no bio je mrtav. Mrtva granitna kopija, mrtve ideje
kao i svaka piramida, kao i svaki hram.
Znao sam da ulaz u ivi, u ovaj pravi grad neu moi nai bez osobe koju sam ostavio
spavati dolje u podnoju. Valjalo se vratiti po njega, jer bez njegova fizikog ulaza, zajedno s
njim i u njemu, sve ovo bio je tek kristalni san.
Siao sam do polusmrznute osobe. Bio je jo uvijek iv. Znao sam da e ostati iv jer
putovanje jo nije bilo dovreno. Pitanje je bilo, hoe li se probuditi upravo sada ili moda
negdje drugdje, na nekom drugom mjestu, u nekoj drugoj prilici. Na tren pomislih da bi bilo
bolje ostaviti ga da spava. Ne, doao je as buenja jer smrt je ve bila suvie blizu. Sagnuo
sam se i poeo ga tresti.
X X X

eljko, eljko uo sam glas koji nije bio glas moje majke. eljko, probudi se!
Polako sam postajao svjestan. Kroz mozak strelovitom brzinom letjele su slike onih
posljednjih dana na Tibetu. Kada su me probudili gotovo smrznutog u snijegu sjetio sam se
tibetanskih seljaka i ledenog pokrivaa. Sjetio sam se lame koji me deset dana lijeio u
samostanu i vraao iz stanja djetinjstva natrag u realnost, u moju pravu dob. Sjetio sam se
kada mi je rekao da sam izlijeen od bolesti bijega u prolost upozoravajui me da e se ta
stanja jo povremeno vraati u snu. Sva ta sjeanja jurnula su mi kroz mozak dok su me tresle
ruke osobe koja me budila. Dugo putovanje natrag za Leh, moje iscrpljeno tijelo umotano u
vunene ogrtae na nosiljci izmeu dva konja, nanovo Lanak i Marsimilk, zatim bolnica u
Indiji, pa putovanje u Jugoslaviju, pa opet bolnica, pa opet putovanje i opet bolnica. Neka
ruka me tresla.
-eljko, eljko, probudi se!
Otvorio sam oi. Kroz prozor bolnice na Zvijezdi vjetar je unosio zvukove zagrebakih
tramvaja. Plave oi doktorice Novak bile su nasmijane.
-Nosim ti dobre vijesti govorila je dok sam trljao snene oi. Ima goste. Nisu me
interesirali gosti, nisam elio dobre vijesti. Jo uvijek u polusnu sluao sam doktoricu Novak
kako govori da me trae Amerikanci, da vodim jednu od najveih ekspedicija u podruje tropa
i Himalaya.
ekao me i Bebek. ekala me majka s kolaima jer mi je bio roendan. No bilo je jo
uvijek previe rano, ne, nisam jo imao snage. Nisam imao snage ni za zvuk zagrebakih
tramvaja, ni za Bebeka, ni za ameriku ekspediciju, ni za Stakleni grad.
-Sutra rekao sam doktorici, neka sve opet pone sutra.
Okrenuh se, pokrih preko glave i utonuh u san.

183

184

OBJANJENJA VANIJIH POJMOVA I IMENA

Akademija Atenino svetite u sjeverozapadnom dijelu Atene, smjeteno u perivoju

platana i maslina. Osnovao ju je Platon 387. godine pr. n. e. Nakon Platona Akademijom je
upravljao Speusip. U biti Akademija je zajednica filozofa. Legalna Akademija prestala je s
radom za cara Justiniana, 529. godine nae ere, nakon ega djeluje ilegalno. Javlja se ponovo
na Istoku, u okviru islamskog procvata, i opet u renesansi koja pod okriljem Cosima de
Medicija, 1521. okuplja najvee umove onog doba. U toku su pregorovi da se stara
Akademija ponovo osnuje u Lichtensteinu.
Aleksandar Veliki (353323. g. pr. n. e.) Po predaji sin Apolonov. Dok se drao
svojih shema bio je nepobjediv. Kad bi nekim sluajem iz njih iskoio, padao bi iz greke u
greku i njegovi bi suborci esto mislili da je poludio. Potom bi teturajui ponovo pronaao
svoju shemu i nastavljao pobjedonosne pohode.
Aleksandar i otac mu Filip razradili su novu shemu ratovanja. U stratekom smislu
Aleksandar je spojio konjicu i makedonsku pjeadijsku falangu u jedinstveni mehanizam.
Aleksandrov je izum konjika formacija te juri koncentrirane konjice. Strategija mu je bila
temeljena na kombinaciji kvadrata i kruga, odnosno spoju kocke i dva polukruga. Uvod ili
prolog bitke sastojao se od polukrunog juria konjice na dva krila u svrhu rasturanja
protivnike konjice. Tek nakon tog prologa kao grom ili munja slijedio je kratak eksplozivan
i koncentriran udarac ponovo grupirane konjice s lea i tvrd i prodoran frontalni pjeadijski
udarac kocke, odnosno falange u neprijateljsku masu.
Ta dva brza lijeva i desna udarca po krilima u savezu sa parom snanih udaraca straga i
sprijeda bili su nezadrivi za protivnika. U bici na Arbeli 331. g. pr. n. e. Aleksandar je
potukao perzijsku vojsku koja je, prema predaji, brojala vie od milijun vojnika.
Druga strateka varijanta bila mu je klin i kvadrat, pa krug. Tu varijantu koristio je na
Arbeli. Eksplozivan, kratak udarac konjice u sam neprijateljski centar, slijedi ubacivanje
kvadrata falange u nastalu prazninu i potom kruni tok konjice koja sijee sve one koji se
razbjeuju.
Aleksandar je postizao sve uspjehe, pie Wells, kombinacijom dvaju razliitih no
komplementarnih principa. Na primjer, u sukobu sa Perzijancima prvo je sasjekao perzijsku
vojsku (tvrd pristup), a potom prisilio 10 000 svojih najboljih ratnika da oene Perzijanke i da
se oba naroda pobratime (mekan pristup).
Samog sebe nazivao je gospodarom dvaju svjetova, lijevog i desnog, tvrdog i mekog. I
lijevak i denjak, imao je dva razliita oka, zeleno i plavo, i drao se sinom i Istoka i Zapada.
San mu je bio spojiti svojstva efikasnog i sposobnog oca, velikog organizatora, no
ovjeka bez due i osjeaja, sa sposobnostima majke Apolonije ene duboke osjeajnosti,
intuicije i mistiarke, no bez praktinih sposobnosti. Taj spoj rascijepljenog mukog i enskog
elementa Aleksandar je vidio u spoju Istoka sa Zapadom.
Ardjuna glavni junak Bhagavad Gite.
Asana Poloaji tijela pri prakticiranju joge. Zadravanje pravilnog stava.

185

Asteya Suzdravanje djelom i milju, osobito od onoga to pripada nekome drugom.

Baba, buba, baa Orijentalci vrlo rado zamjenjuju osobna imena razliitim nazivima
u smislu striko, ia deko, efe, doktore, pa ak, predsjednie, bez prevelikog obzira na
neku objektivnu dosljednost.
Bhagavad Gita Poznata sveta hinduistika knjiga, dodatak velikom epu Mahabharate.
Opisuje zbivanja i psihika stanja ratnika dvaju zaraenih vojski u bici na Kuruketri.
BhagavadGita, prema Ghandiju, simbolian je opis borbe ovjeka protiv samog sebe,
protiv svojih sumnji i strahova. ovjek eli jedan ishod i boji se ivota koji mu ne jami
oekivani ishod. Potrebno je ui u bitku ivota bez oekivanja izvjesnog ishoda, no pravilno i
moralno, vodei bitku u skladu s principima. Ishod je tada uvijek dobar.
Niels Bohr Danski fiziar nobelovac, jedan od tvoraca suvremene nuklearne
teorije i teorije kvanta.
Brahma, Vinu, iva Iako monoteisti, Indijci najee prikazuju jednoga boga kao
trojstvo Brahme boga stvoritelja, Vine boga zadravatelja, Sive boga unitavatelja.
To trojstvo oznauje odreene kozmike ili prirodne sile. Na irokom planu te apstrakcije
postaju antropomorfne, dobivaju ljudska svojstva i inkarniraju kroz razliita bia i fenomene.
Brahmaarija Prema brahmanskom sustavu,jedno od etiri razdoblja ivota
brahmana. To je razdoblje kada brahman prije braka odlazi na nauk uitelju kojega u svemu
slui, uei napamet vedske tekstove i komentare. Brahmaarija faza zahtijeva i celibat u
svrhu shvaanja istine. Mukarac se odrie ene s namjerom da se spoji sa cijelim kozmosom
ili da se na viem nivou integracije spoji sa enom. To razdoblje moe biti zamijenjeno
tantrom. U Tantri seksualnim odnosom sa enom mudrac doivljava potpunu identifikaciju,
eliminaciju svoga i njenog ja. Na najviem stupnju integracije, u trenutku ekstatikog
religioznog orgazma ak i dvojni identitet mukarca i ene kao jednog bia nestaje i oni se u
zagrljaju identificiraju sa Kozmosom.
Brahman Sveenik, lan najvie kaste. Tradicionalno prolazi etiri ivotna razdoblja:
vedski uenik, domain, sveenik i umski isposnik, onaj koji je odbacio svjetovne
vrijednosti.
Brojevi: 6,7,12 Prema mitovima starih kultura kozmosom dominiraju dvije sile. Kod
Iranaca te dvije sile su est negativnih i est pozitivnih kretanja due i materije. Sljedbenici
Zaratustre est pozitivnih sila nazivaju Amea spente, est bogova koji slue vrhovnom
principu dobrote sedmoj sili, VohuManu, svjetlosti to estoricu spaja u jedno. Toj
estorici desnih kretanja suprotstavljaju se est kakotonija antiprincipa, koji su fotografski
slini no izokrenuti prikaz estorice dobrih. Sve to je desno postaje lijevo, sve to je gore
postaje dolje. Ta estorica imaju gornju i donju putanju, kao to i zvijezde slijede putanju dana
i noi. estorica postaju dvanaestorica, est lijevih i est desnih. Kod Babilonaca susreemo
taj isti pojam, tih dvanaest principa postaju snage koje pokreu zvijezde i ovjeka, odnosno
dvanaest bogova est puta dva. Otuda dvanaest mjeseci. Prema Kaldejcima, nita po sebi
nije dobro ni zlo, samo je dobar ili zao duh u kojem se vri akcija. est zlih duhova ili

186

vibracija su zavist, mrnja, ljubomora, bijes, pohlepa, pouda (seksualna). Suprotno vai
za est dobrih vibracija ili est dobrih amea spenta, koji se, takoer, dijele na lijeve i desne,
odnosno ima ih 12. Kod Grka nalazimo takoer tih dvanaest bogova nebeskih (Ouranoi) te
Katatone, suprotne bogove podzemlja. Stari Iranci interpretiraju povijest kao stalni sukob
tih dviju sila Sunca i Mjeseca, mukarca i ene. Platon, meutim, eliminira taj dualizam i
tvrdi da se istina nalazi u sintezi izmeu dana i noi, neba i zemlje. Na ulazu u Platonovu
Akademiju pisalo je Onaj koji ne prouava brojeve, neka ne ulazi.
akra Toak, kota, neka vrsta ivanih sredita. To su, ustvari, 7 centara ivotne
energije vezanih s pleksusom i endokrinim lijezdama.
invat U religiji sljedbenika Zaratustre most preko sedme rijeke, rijeke zaborava, na
kojem ovjekdua susree nebesku enu.
,,U dekoru planine obasjane rumenilom svitanja nebeskih voda iz kojih izrasta drvee
besmrtnosti uzdie se most invat do samog vrha u svijetu beskrajnih svijetlosti. Pred duom,
na njen ulazak uspravlja se Deana, njegovo nebesko ja, djevojka blistave ljepote koja kae:
,,Ja sam ti.
Deana Prema zoroasterskom vjerovanju, svakom je mukarcu pri roenju data
idealna enska polovica koju on moe djelomice ili potpuno otkriti. Deana je enski aneo,
ensko nebesko ,ja svakog mukarca. Mukarac moe prepoznati na zemlji njegovu Deanu u
svakoj eni, no to teko postie.
U principu prilaz Deani povezan je sa smru doslovce ili sa smru egoa. Susret sa
Deanom odvija se na simbolinom mostu invat pri prijelazu preko rijeke zaborava, koju
Grci nazivaju Lethom.
Fonos Platonov i Aristotelov pojam kojim oznauju mijeanje dubokih i plemenitih
osjeaja sa smijenim i razuzdanim. Na primjer, smijanje na pogrebu, sadizam i mazohizam
pomijean s erotikom itd. Fonos je vrsta golicavog titranja u mozgu, mentalna vibracija, vrst
uzbuenja to razara grad, dravu, brak, oinstvo i svaku drutvenu zajednicu.
Gilgame i Enkid Likovi iz mita o Gilgameu (2000 g. pr. n. e.). Mitski junak starog
svijeta, putnik u nepoznate prostore kojemu su otkrivene tajne.
U Gilgamea se zaljubljuje boica Itar. No ona ga, ustvari, ne voli, ljubomorna je.
Mui ga i kuje mu osvete, pokuava ga odvojiti od prijatelja i smrtne ene koja ga voli.
Gilgame je vezan bezgraninim prijateljstovm sa udnovatim mistikim i nevjerojatno
snanim Enkidom koji je odrastao u dungli meu divljim ivotinjama. Kada Enkid ode u
podzemni svijet, Gilgame ga nastoji pronai. Godinama trai put do vjene istine, od
besmrtnog ovjeka dobiva travu koja ga pomlauje. Zmija mu na koncu otimlje tu travu, on
prekida lutanje i postaje kraljem. Enkid se ipak javlja Gilgameu s onoga svijeta i objavljuje
ispraznost traenja vjenosti na zemlji.
Pjesma Enkidovom prijatelju Gilgameu:

187

Kamo juri Gilgameu? ivot trai i nai ga nee, zato Gilgameu ... veseo budi i
danju i nou... ena ti vesela bila u naruju tvomu, itd.
To djelo znatno je utjecalo na literaturu, religiju i umjetnost istonih naroda.
Hamurabi Kralj Sumera i Akadda, kralj Babilona (19551922. g. pr. n. e).
Poto je bog Marduk stupio vladati svijetom, pozvae bogovi Hamurabija da u zemlji
oivi pravo... da jai ne bi tlaio slabijeg ni slabiji jaeg.
U Hamurabijevom zakoniku zakon je uvijek dvosjekli ma. Zakon ima dvije
dimenzije, za i protiv, a kazna i oprost su pupano povezani. Nedavanje oprosta, gdje oprost
slijedi, izaziva kaznu i obratno. Ako je u pravu, tuilac prima odtetu, ako nije u pravu, sam
je kanjen to je tuio.
Lijenik je duan lijeiti i ako lijei dobro, neka mu se plati, ako lijei loe, neka on
plati i neka bude kanjen. Sudac ako presudi dobro, onda je dobro, ako presudi neispravno,
neka bude kanjen.
Zakon se svodio u praksi na to da su ljudi dobro razmislili prije nego nekoga optue a i
suci su dobro razmislili prije nego to donesu presudu, i jo vie su razmiljali oteeni u
pogledu primjene presude ili oprosta. Sve pravne pogreke moraju se platiti. Ne moe biti
akcije bez protuakcije, osim ako oteena strana ne daje oprost.
W. K. Heisenberg (r. 1901. g.) Fiziar, nobelovac, formulirao tzv. Heisenbergov
princip princip neizvjesnosti.
Heinsenberg interpretira subnuklearne estice i kao energiju i kao materiju i to ne s
ozbirom na atomske estice, ve s obzirom na promatraa i sam akt promatranja. Dri da bi se
neto spoznalo o atomu, o nekom fenomenu, potrebno je to promatrati, meutim promatra i
promatrano su spojeni i sam in znanstvenog promatranja djeluje i na promatraa i na
promatrano.
Hetera (gr hetaira = druica) Obrazovana zabavljaica. Najuvenije su: Aspazija,
Frina, Taida i Laida. Frina je bila osuena na smrt zbog javnog svlaenja i nemorala. Nakon
izreene presude, skinula se gola. Bila je toliko lijepa da su se suci sloili da je boanska te su
joj oprostili.
Hetiti Indoevropski narod koji je 2000 g. pr. n. e. prodro u Malu Aziju i osnovao jaku
dravu s glavnim gradom Hatua Bogazkale. Ratovali su esto s Egiptom. Hetitska drava
propala je oko godine 1200 pr. n. e., kako piu kroniari, zbog jednostrane primjene vlatitih
zakona.
Joga Filozofski sustav sprezanja. Tradicionalno postoje etiri osnovne joge. Ono to
se kod nas podrazumijeva pod jogom je hatha joga i uglavnom se svodi na gimnastiku.
Osnovni sistemi joge su oslobaanje ovjeka kroz: karma jogu rad, bhakti jogu ljubav,
dnana jogu mudrost, rada jogu kraljevsku jogu.
Kairologija - Nauka o pravom trenutku (vidi poglavlje Svadba).
Odnosi izmeu mukog i enskog elementa determinirani su, izmeu ostalog, i pravim
trenutkom.
Postoji idealno doba za raspupavanje cvijeta, idealno doba za zaee ideje, embrija u
eni itd. Ti vremenski periodi predmet su Platonovih formula, posebice formule kvadrature
kruga. Problem je u tome da ti periodi nisu uvijek objektivno shvatljivi. Na primjer u

188

Zakonima idealno doba pada 15. sijenja za mukarca ratnika od 35 godina i enu od 16
godina. Meutim, u Dravi dobne razlike date su objektivno. ena moe biti starija, svaki
mjesec moe biti Subjektivno sijeanj i subjektivno svaki dan moe biti petnaesti dan. Sve je
u vremenu i objektivno i subjektivno. Kada se objektivno i subjektivno spoje to je pravi
trenutak.
Karman Naelo djelovanja, uzrokuje ivot u svakog bia. Taj ivot odreenje
djelima onog bia koje je svojom prolosti ili eljom uvjetovalo ponovno osobno postojanje.
Konfucije Kineski mislilac (VI st. pr. n. e.).Izvrio je najznaajniji utjecaj na misaoni
ivot u Kini.
Lao Tse (Lao Ce) (V ili VI st. pr. n. e.). Osniva taoizma filozofsko mistinog
shvaanja svijeta, kasnije religije u Kini. Neki tvrde da je ivio u doba Konfucija. Izvrio je
velik utjecaj na razvoj kineske kulture kao i na razvoj suvremene fizike.
Logos (rije, ideja, Aum,amen) - Osnovna vibracija reda i harmonije kojom je
strukturiran cijeli kozmos.
Pranayama teka fizikospiritualna vjeba susprezanja daha. Sloena disciplina
kroz koju se usporavaju fizioloki procesi, zaustavlja starenje i regeneriraju tjelesne elije.
Ramayana Indijski ep iz 4. st. pr. n. e. Sita, lik idealne ene, najljepe meu
indijskim princezama, koja slijedi mua Ramu kroz bogatstvo, siromatvo, izgnanstvo, te
pustinjaki ivot u dungli. Protiv njezine volje odvode je kralju Ravani na Cejlon, no ostaje
vjerna muu koji naputa pustinjaki ivot te die vojsku. Rama skuplja vojsku meu
prezrenom, niom klasom, koju autor usporeuje s majmunima, te udara na Ravanu. Nakon
duge borbe pobjeuje i vraa se sa Sitom trijumfalno u svoj grad gdje ive u srei i ljubavi.
Poslije, u trenutku slabosti, u Ramu se uvlai crv sumnje, traei definitivan dokaz Si tine
vjernosti za vrijeme boravka kod kralja Ravane.
Povrijeena nepovjerenjem, Sita ne eli dalje dokazivati svoju vjernost. Smatrajui da
joj Rama mora vjerovati, odabire smrt radije nego da ivi s Ramom koga razdire sumnja.
Nareuje zemlji da se otvori i nestaje pred oima oajnog Rame. Sita govori Rami: Ti nikada
nisi bio Rama ve RamaSita.
S-MATRICA Teorija S-matrice - subnuklearna teorija razvijena u drugoj polovici
20. stoljea uglavnom u SAD. Jedan od tvoraca Smatrice, fiziar Geofrey Chew izjavljuje:
Elementarne estice su slobodne od interne strukture i ne mogu biti podlone bilo
kakvom djelovanju koje bi nam ogmouilo ustanovljavanje njihovog postojanja.
Teorija Smatrice (Smatrix theory) opisuje svijet subnuklearnih estica kao
dinaminu mreu dogaaja. Stvar (materija) dogaaj vrijeme prostor, subjekt
objekt, sve to sudjeluje u stvaranju neega to zovemo atomskom subesticom, odnosno
hadronom. Nita, pa ni atom nije atom sam za sebe, ve uvijek s obzirom na sve drugo oko
njega.
Teorija Smatrice je prvenstveno matematikoteorijski model iz fizike, no s
konotacijama u medicini, ekonomiji i filozofiji.

189

Spirala Budistike lame dre da postoje dvije spirale, lijeva i desna, a obje su
spojene istim kanalom: to je put Tao (logos).
Na kraju tih spirala nalazi se ivot, istina, Stakleni grad, dvije spirale jedna istina.
Spirala: dugo tijelo sunevog sistema... juri kroz kozmos prema Vegi brzinom od 12
milja u sekundi, u periodima od 80 godina u kojima prevaljuje 30 000 milijuna milja. Planete,
dakle, u svom kretanju ispisuju spirale razliitih napetosti i promjera... stvarajui neizmjerno
suptilan zvuk glazbu planeta. (Rodney Colin, Teorija celestijalnih utjecaja).
Tai boks borilaka vjetina nalik evropskom boksu, ali uz ruke dozvoljeno je i
koritenje nogu.
Tantra joga Disciplina kojom se postie osloboenje od podlonosti, tjelesne gladi,
straha od smrti, seksualne poude, svega materijalnoga, te koncentracija na kozmiko. To se
postie bacanjem u najsenzualnije situacije i odnose da bi se, kad je iskuenje najjae,
svladala elja i uitak i sublimirao nagon u spoznaju.
Upaniade ili Vedanta (kralj Veda) Tekstovi kojima zavrava cijeli opus Veda. To
su filozofski tekstovi potekli iz starih vedskih kola. Osnovna misao je spoznaja da su atman
(vlastita osobnost) i brahman (skrovita istina) istovjetni. Brahman je pokretaka sila obreda,
tog sredinjeg dogaaja vedskog ovjeka i njegova shvaanja svijeta. Atman je i osobno
sebe i ope svemirsko sebe.
Upaniade govore o filozofskodrutvenom te racionalnom aspektu shvaanja odnosa
ovjeka i kozmosa i daju tom aspektu prednost u odnosu na mistinoreligijski pristup koji
karakterizira ranije dijelove Veda. Spoznaja da atman brahman oslobaa ovjeka, oslobaa ga
prvenstveno od obmane ega, jer time iskazuje da nema razlike izmeu pojedinaca i okoline.
Pod pojmom upaniada razumijeva se i svaka tajna nauka.
Evans Wentz - Prevodilac Tibetanske knjige mrtvih.
Yama Moralno proiavanje, prvi stupanj u veini sistema joge. Sastoji se od pet
propisa: 1. Ahimsa uzdravanje od svjesnog zadavanja boli ili uvrede drugoga, ukljuujui
i sebe; 2. Satya biti istinit i poten prema drugome, ukljuujui i sebe; 3. Asteya ne
krasti; 4. Brahmaarija odricanje od spolnog ivota; 5. Aparigraha neposjedovanje bilo
ega to ne slui zadovoljavanju osnovnih potreba.
YIN YANG - Stvarnost, ono to jest, smatra Lao Ce, jest sinteza yina i yanga, a
naziva se tao, odnosno put ili rije. Prema Heideggeru tao jest indijski ,,aum, odnosno
Heraklitov logos, rije koja spaja kontradiktornosti svjetla i tame, itd.
U Kineza yin oznaava enski element, mjesec, mekou, toplinu, dok je yang
muki element, ujedno aktivan i krut. Yang lei desno, dok yin lei lijevo od istine koja je
desnolijeva, odnosno lijevodesna.
Tijelo se takoer dijeli prema tim principima tako to su neki organi yin, a drugi yang.
Zdravlje je pravilan odnos, odnosno harmonija tih tendencija. Pravilna ishrana se, takoer,
temelji na ravnotei. Ria je yin, meso je yang itd. Moderna akupunktura koristi nervne
tokove yina i yanga, te se zabadanjem igle u te kanale (gdje tee ta nevidljiva energija) vre
razni medicinski zahvati. Nova kineska vlada prihvaa i koristi te principe kako u medicini,
kulturi, tako i u planiranju privrednih akcija.

190

Zaratustra
,,O Zaratustri (Zoroasteru) pisat e se ozbiljno tek u dvadesetom stoljeu, izjavljuje
Boyce. Zaratustra spaja duh i materiju u jednu cjelinu te govori o savrenoj egzistenciji koja
je spoj duha i materijalne, fizike egzistencije. Iz vjersko politikih razloga graanska
povijest smjeta Zaratustru u 7. stoljee prije nae ere. To je potrebno zato da bi biblijski
monoteizam bio stariji od Zaratustrina filozofskog monoteizma. Taj je podatak ve osporen
smjetajui Zaratustru negdje u doba izmeu petnaestog i dvadesetog stoljea prije nae ere.
Dualistiku interpretaciju Zoroastera nametnuli su graanski teolozi, a zasniva se na
nepoznavanju teksta. Zaratustrini sljedbenici su to demantirali.
Potrebna je jedna napredna, nova interpretacija u duhu nove postgraanske filozofije i
znanosti. Openito moemo rei da Zaratustra zamjenjuje antropomorfne bogove jednim
vjenim principom dobrote i ljubavi. Taj princip raa se u dijalektikom odnosu izmeu
svjetla i tame, odakle pojam dualizma.
Meutim, sam princip Ahura Mazda lei iznad odnosa Vahu Mano Ahriman, to jest
relativnog historijskog dobra te relativnog historijskog zla. Speusip izjavljuje da je Platon
ezdeset i esta inkarnacija Zaratustre, te se ve i po tome vidi da Zoroaster nije mogao ivjeti
od 627. do 552. godine kako to iznose graanski povjesniari, poto od njegove smrti do
Platonovog roenja ne bi proteklo pola generacije.

191

BORNA BEBEK roen je u Zagrebu. Od rane mladosti putuje istonim zemljama s

ocem, istraivaem podzemnih voda. Nakon zavrenog studija filozofije i ekonomije prekida
magisterij na temu ekonomije zemalja u razvoju i putuje na Istok autobusom, konjem i
jahtom. Zaustavlja se u Indiji gdje due vrijeme boravi u aramu u gradu Puri. Vraa se u
Evropu i nastavlja magisterij u Heindelbergu, SR Njemaka. Upoznavi Malnara, zajedno
putuju na Istok. Nakon to se vratio u Evropu, u 28. godini doktorira na London School of
Economics. Nakon poloenog doktorata radi u Zagrebu kao ekonomist prouavajui odnose
izmeu zemalja tzv. Juga i Sjevera. U ekonomiji interpretira strukturalnu krizu kroz rascjep
mukog i enskog elementa, odnosno rascjep Istoka i Zapada, Sjevera i Juga. U svojoj
profesiji poznat je po brojnim radovima i knjizi The Third City, RKP, Boston, SAD, 1983,
Trei grad, Logos, Split. U popularnoj literaturi autor je knjige Santhana, one Mans road to
the East, Bodley Head, London, 1980, Santana, Matica Hrvatska, Zagreb, 1980. lan je
Drutva knjievnika Engleske. ivi u Zagrebu gdje radi u Ekonomskom institutu.

ELJKO MALNAR, istraiva, putopisac i filmski radnik, roen je u Zagrebu 12. 4.

1944. godine. Nakon zapoetog studija medicine u Zagrebu, odlazi na Istok. U Indiji ivi vie
od 10 godina gdje studira na Institutu za masovne komunikacije - Filmski odjel. Nakon
diplome studira indijsku filozofiju i religiju u aramu Swamija Shama u Kulu Wellyju, na
Himalajama. Kao voa ekspedicija postaje poznat nakon to je proao podruja: pustinju
DatiMargo (Pustinju smrti, u Afganistanu), dungle na Ceylonu, pustinju Thar u Indiji,
dungle Amazone. Kao reisersnimatelj radi za producentske kue: Tropic Venture, Johna
Aliena, Don Charnana, Film Division of India i druge. Dugogodinji je suradnik TV Zagreb i
TV Beograd. Od 1983. godine vodi internacionalnu ekspediciju Around the Tropic World.
Za uspjehe u zbliavanju i razumijevanju razliitih kultura kao poasni graanin dobiva
kljueve grada Fortha Wortha u Texasu (SAD). Jedini je stranac nosilac titule seuli
(Poglavica koji govori) u polinezijskoj dravi Zapadnoj Samoi. Dobitnik je brojnih priznanja
za djelatnosti vezane uza svoj istraivaki rad.

192

193

sken i obrada:

Janja

194