Ne trebamo se pitati ta naa zemlja moe uiniti za nas, nego ta

mi moemo uiniti za nau zemlju

Prolo je mnogo godina otkad je Bosna i Hercegovina dobila svoja teritorijalna

obiljeja, ali odreene stvari u ovoj dravi su ve ostale davno obiljeene. Mnogi kau da smo
mi jedan poseban narod, sa posebnom svrhom i da ivimo u nekim specifinim i posebnim
uslovima kakvi nisu vieni nigdje u svijetu.
ta se sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima? Osjeanje vlastite neodreenosti
,tue krivice, teke istorije, neizvjesne budunosti, straha od promjene, elje za dobrotom i
humanou koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ogranienja i estih razoarenja koja
su raala mrnju. To su veoma sloeni i zamreni ljudi i teko ih je razrjeavati po prvim
vienju i po spoljanjim utiscima.
Trebamo se svi pitati ta smo zapravo to mi uinili za ovu zemlju? Odmah u poetku
ovo pitanje e sigurno biti pitanje odricanja i iskrenosti, ne nas prema samima nama nego nas
prema generacijama koje dolaze. Ova zemlja krvi je mnogo prola kao i njeni potomci.
Trebamo da zatitimo ovo malo to imamo, a ne da svoja uvjerenja ovijemo velom tajne. U
svijetu treba da se uje poruka mira koja see daleko, i treba prije svega da dolazi od nas.
Kad inimo dobro svima nama treba da to inimo kao da inimo dobro sebi, jer
dobrobit drugih je dobrobit sviju nas. Ova zemlja je prolila i krvi i suza, ali ona ima svoje
temelje i svoje sinove. Dok god bude bilo sinova ona e da stoji na vrstim nogama i da istraje
i izdri test vremena kao to je izdrala i do sada.

ivot nam vraa samo ono to drugima dajemo

Poli smo na put mira i dobrote kroz svemir u kojem vladaju univerzalni zakoni
apstrakcije. Biti dobar je plemenito, a uiti druge da budu dobri je jo plemenitije. ivot ima
svoje udne naine na koje ljudima uzima i uzvraa, nadasve vidimo kako u svijetu neki
imaju vie, a neki manje. Odreeni koji vladaju nekim principima u ivotu su stekli bogatstvo
i potovanje ali nisu nikad uspjeli da steknu odreene stvari sa druge strane kulisa. Ja smatram
da ivot ljudima daje samo ono to im treba kako bi postigli ono to zapravo ele
Namjera i volja su dva jako bitna pojma i oni predstavljaju jedan od univerzalnih
zakona. Ovaj zakon se zove zakon atrakcije. Svi su podloni ovom zakonu, svi smo iskusili
uticaj ali nismo znali sta je to ili smo ga pripisali sudbini. Za one koji ne razumiju ovaj zakon
to jeste sudbina. Ali postoji jo jedan zakon sa kojima javnost i nije ba najbolje upoznata, a to
je da nam ivot vraa samo ono to drugima damo, jer inei dobro mi privlaimo dobre stvari
u svoj ivot poput magneta, samo initi dobro je u dananja vremena postao jako teak i
realtivan pojam.
Svi smo mi iskusili i vidjeli snagu dobra. Smatram da ukoliko elimo da drugi ljudi
budu prema nama dobri, potrebno je da mi postanemo dobri prema njima, a oni e
promatrajui nas nama to isto uzvratiti. Naizgled dobrota je kao zaraza, ona se iri, osvaja
prostranstva i gradi prijateljstva. Zaista ona je jedan od najuniverzalnijih zakona razvoja i
ivota. Kad odailjamo dobrotu i ljubav tad poinjemo da se razvijamo i da duhovno rastemo,
jer ivot e nam vratiti ono to drugima damo.

Ahmed Nurudin je nodosljedan ejk, a dosljedan ovjek

Put odanosti, tekije i vjere je put mira i beskonanog davanja gdje Ahmed na predan i
plemenit nain pokazuje svoju vjernost Bogu. Ahmed nije bio bilo kakav ovjek, ovakav
ovjek je uvijek imao posebno mjesto pod suncem i posebno u tuim srcima jer on sija, sija
kao svijetlost. Iskuenje doe do sviju nas, i do onih najtvrih ono dopre, doe do nas kao to
voda proe kroz kamenu stijenu!
Ahmedov put nam je pokazao da ivot daje iskuenja na razliite naine, a jedna od
najveih borbi je borba za nae najmilije, on je predstavio svakog traginog usamljenog
pojedinca koji se ne uklapa u okrutni svijet zla. Svojom snagom i ustrajnou on uspjeva da
srui vladajue ljude, sam preuzima vlast u nadi da e uspostaviti pravdu. Ali ipak, stara
uprava, sa promijenjenim linostima ali ne i promjenjenim duhom vladavine razbila je iluzija
Ahmeda Nurudina i smrvila ga kao ovjeka.
Tuno je njegovo konano shvatanje. Ahmed je pred konanu zoru shvatio da ivot
zapravo ini lutanje, usamljenost i nesporazum sa svijetom. Shvata i pada u sopstvenu nemo.
ovjek ne vidi da je uvijek na gubitku, te se time istie i apsurdna filozofija ivota. ekajui
smrt pred zoru Ahmeda je najvie morio strah, a sviju nas e tokom ivota moriti isto; samo
kod nekih je on brzi a kod nekih spori ubica!