Professional Documents
Culture Documents
Stilske Figure
Stilske Figure
Poreenje:
Solar: Poredba ili komparacijo (prema latinskom comapratio, poreivanje) nastaje kada se neto
s neim porereuje na osnovi nekih zajednikih osobina koje redovno nisu neporedno uoljive.
Kao i metafora koju nao to rekosmo neki shvaaju kao skraenu poredbu, poredba upozorava na
osobita svojstva stvari, pojava i osoba, otkrivajui slinosti i razlike koje esto izmiu
neposrednom iskustvu, iznenauju i uzbuuju itaoca, ili mu pak ukazuju na odreeni poseban
aspekt promatranja. Poredbama vrvi svakodnevni govor (gladan sam kao vuk), u nekim epohama
knjievnosti i nekim knjievnim vrstama one su tako rei ustaljeni oblici izraavanja (lepa kao
vila), a najee, pogotovo u suvremenijem pjesnitvu, one tee povezivanu razliitih sfera ivota
i zapaanju onih slinosti koje kao da upozoravaju na neki dublji smisao poreivanih pojava.
Npr:
A tada je plamen liznuo,
Ko da stenje, ko da gine,
Ko satane preko poda
Strugnule su sjene njine...
V.Vidri: Jezuiti
Slovenska antiteza:
Solar: U naim narodnim pjesmama esta je posebna vrsta antiteze koja se sastoji od pitanja,
negacije tog pitanja i odgovora na postavljeno pitanje. Kako se takva antiteza esto pojavljuje u
usmenom pjesnitvu slavenskih naroda, naziva se slavenskom antitezom.
ta se bjeli u gori zelenoj?
Al je snijeg, al su labudovi?
Da je snijeg ve bi okopnio
Labudovi ve bi poletjeli.
Nit je snijeg, nit su labudovi
nego ator age Hasan-age.
Kontrast ili antiteza:
Solar: Antiteza (prema grkom antithesis, suprotnost, suprotssavljanje) posebna je vrsta poredbe
koja se zasniva na opreci, odnosno suprotnosti. Na oprekama se temelji itav jezini sustav, jer
upravo uzajamnim odnosima suprotstavljanja pojedine rei dobijaju odreena znaenja:
anititezaje u tom smislu osnovni oblik izraajnosti jezika. Stari retoriari shvaali su antitezu kao
pjesniku figuru, kao izraajni postupak suprtotstavljanja pojedinih rijei unutar reenice, ili
suprotstavljanja itavih reenica. Saetim antiezama obiluju poslovice (Sit gladnu ne veruje) i
poznate izreke svakodnevnog ivota (uti utuju, a crveni putuju), a u brojnim knjievnim
delima suprotstavljanjem se postiu izvanredni efekti na kojima se esto gradi celokupna
struktura djela. Ponekad antiteza kao da izraava i saima cjelokupni autorov opus, tako npr u
pjesmi Ledeni blud Janka Polia- Kamova:
Tijesan mi bijae vijek, a velebna bjee mi dua.
Metafora:
Solar: Metafora (od grkog meta, preko, i phero, nosim, odatle metaphora, prijenos) vjerojatno je
najpoznatija figura uope, odnosno to je figura koja se najee spominje u analizama pjesnikih
tekstova Mnogi je teoretiari opisuju kao skraenu poredbu, tj. kao kakvu poredbu u kojoj se ne
kazuje to se sa ime poreuje nego samo iskazuje drugi lan poreenja. Umjesto da se kae npr.
uzbuen ovjek gori kao plamen, pjesnik e rei:
Solar: Eufemizam (prema grkom euphemismos, ublaavanje, oznaivanje zle stvari blaom
rijeju) takoer se moe shvatiti kao podvrsta metonimije, a oznaaa zamjenjivanje nekih rijei,
koje se smatraju zbog bilo kojeg razloga opasnima ili nepristojnima, nekim blaim izrazima.
Zako se zli bogovi u mitskim vremenima ija i samam imena, smatralo se, treba izbegavati
nazivahu imenima koja su isticala njihove tobonje bezazlene osobine. Tako se avo u naim
narodnim pripovjetkama naziva i neastivi i antavi. I u svakodnevnom govoru esto se
sluimo izbegavanjem odreenih izraza ( otii umjesto umrjeti, veseo umjesto pijan, laka ena
umjesto prostitutka, pri emu je i sam izraz prostitutka eufemizam)
Ironija:
Solar: Ironija (prema grok eironiea, pretvranje) prvotno oznaava izraavanje putem
suprotnosti: misli se zapravo obrnuto od onog to se izravno kae. U svakodnevnom govoru
ironija je ne samo izuzetno esta (Ti si mi krasan prijatelj) nego ini ponekad i pravu maniru
izraavanja. U knjievnosti je takoer esta u pojednim izrazima, npr u opisu frajera u pesmi
Zvonimira Majdaka Frajerski nokturno:
Bio si glavni
Kad si polagano koraao
Sa deset kino-karata u depu...
ili kao itav stil izraavanja s odreenim odnosom prema izraenom, npr. u mnogim
pripovijetkama Slaavka Kolara ili Miroslava Krlee.
Sarkazam:
Renik knjievnih termina:
Litota:
Solar: Litota (prema grom litotes, ublaivanje, umanjivanje) figura je suprotana hipeboli.
Umjesto preuveliavanja, ona slui izrazima koji umanjuju odnosno ublauju znaenje onog to se
izraava. Takav postupak, koji je slian onom o kojem smo govorili povodom eufenizma, moe
izazivati snaan dojam jer prividno ublaavanje najee jo vie naglaava vanost izreenoga.
Npr.:
Plaho je ula u mrak posljednje noi
V. Majer: Mrtva djevojka
Simbol:
Solar: Simbol (od grkog symbolon, znak) je zamjenjivanje neke rijei, ivotne pojave ili pojma
njegovom uvjetnom, alegorijskom oznakom. Tzv. stalni simboli, koji se nazivaju i emblemima
(prema grok emblema, znak) upotrebljavaju se u cjelokupnoj kulturi pa i u knjievnosti. Zako
npr. kri znai krianstvo, srp i eki savez radinka i seljaka, vaga pravdu i slino. Za razliku od
tih stalnih simbola, pjesniki simboli, osobito u novijem pjesnitvu, tee upuivanju na znaenje
koje je shvatljivo tek u okviru pojedinog djela ili opusa nekog pjesnika. (....) Kako se pjesnici
slue simbolima koji istovremeno imaju ope znaenje, ali se odnose i na situaciju suvremenog
ovjeka, a takoer imaju i posebno, individualno znaenje u okviru jedne pjesme moemo lako
zapaziti u stihovima glasovite poeme Pusta zemlja T. S. Eliota:
Ovdje nema vode ve samo kamen
Kamen i nema vode i pjeana cesta
Cesta to vijuga gore u planine
Planine to su od kamena bez vode
Kad bi bilo vode stali bismo i poeli piti
Al usred kamenja ne moe se stati ni promisiti
Kada bi samo bilo vode ured kamenja
Upitne reenice, naime, slue zapravo kao izjavne reenice, naglaavajui svojim upitnim
oblikom odreen stav. Npr. :
Tko me ponizio k rijeci,
mene, koja sam voda?
Tko mi je dao udes izvora i ua?
Tko mi je rekao smrt,
meni, koja sam beskrajna?
V. Krmpoti Glas vode u rijeci
Elipsa:
Solar: Elipsa (prama grkom elleipsis, nedostatak, izostavljanje) nastaje kada se iz reenine
cjeline izostavljaju pojedine rijei na takav nain da se smisao cjeline ipak moe razabrati.
Eliptiki nain izraavanja primjenjuje se i u svakodnevnom govoru zbog sasvim praktinih
razloga. Dovoljno je da kaemo npr. kia ili vatra pa da iz situacije u kojoj su rijei izreene bude
sasvim jasno da mislimo kako je pala kia ili planula vatra. U knjievnosti elipskom se postie
osobita zgusnutost i snaga u izraavanju stanovitih misaonih stavova, npr. u poslovicama (Krsti
vuka vuk u goru) ili odreene dramatine situacije:
Sverazorni e ritam po ulici a ori:
Gori! Gori!
M. Krlea Plameni vjetar
Asindet/Polisindet:
Solar: Asindeton (prema grkom asyndeton, nepovezano) figura je slina elipsi. Nastaje
nizanjem rijei bez nijhova gramatikog povezivanja. Npr. :
Topovi, bombe, demije, torpedi
Sistemi suhi, kumiri od mjedi,
Plemii lani carski svodnici,
Mranjaci tusti, vragu srodnici...
M.G. Mato Mora
Polisindeton (prema grkom polysyndeton, mnogo vezano) figura je suprotna asindetonu, nastaje
nizanjem veznika bez gramatike potrebe. Svrha polisindetona zapavo je uglavnom ista kao i
svrha asindetona: posebno isticanje pojedninih rijei, odnosno nain gomilanja predodbi, to
sugerira osobit smisao. Npr.:
I nema ga sutra, ni prekostura ne,
I vele da bolestan lei,
I nema ga mjesec, i nema ga dva
I zima je ve,
I snijei..
D. Cesari: Balada iz predgraa
Lirski paralelizmi:
Solar: Anafora (prama grkom anaphora, nanoenje, ponavjanje) znai ponavljanje rijei na
poetku stihova:
I nema sestre ni brata
i nema oce ni majke
i nema drage ni druga
T. Ujevi Svakidanja jadikovka
Epifora (prema grkom epiphora, dodatak) figura je u kojoj se ponavljaju rijei na kraju
stihova:
ujem u snu
Sanjam u snu
Vidim u snu
J. Katelan Livade izgubljenih ovaca
Simploka (prema grkom symploke, spletanje, sjedinjenje, upletanje) zapravo je ujedinjeje
anafore i epifore, tj. ponavljanje i na poetku i na kraju stihova:
Doneu ti cvee nae krvi
doneu ti nebo nae krvi
D. Mati Doneu ti cvee
anadipoza tj. palilogija (prema grkom anadiposis, udvostruenje) figura je u kojo se jedna ili
vie rijei s kraja stiha ponavlja na poetku idueg stiha:
Vrati mi moje krpice
Moje krpice od istog sna
V. Popa Vrati mi moje krpice
Tartalja: refren nastupa kada se stih ponavlja, bez obzira na to da i je psema strofina,
nezavisno od mesta koje u pesmi zauzima. Njegova uloga redovno prevazilazi ravan metrikih
efekata. Svojom stalnou refren deluje kao podloga na kojoj se bolje ocrtavaju ostali stihovi. A
sam ponovljeni stih u smisaonom pogledu nije vie isti stih: njime se ono pto je istim reima bilo
reeno produbljuje i pojaava.
Onomatopeja:
Solar: Onomatopeja (prema grkom onoma, ime i poiemo, inim, stvaram) figura je u kojoj se
glasovima oponaaju odreeni zvuci iz prirode, ivotinjsko glasanje ili nekizvuci koji nas
podsjeaju na neki predmet. Svaki jezik spontano stvara takve rijei (u naem jeziku npr.
kukavica, utati, graktati, mumljati) a pjesnitvo ostvaruje onomatopeje kombinacijom
onomatopejskih rijei te ponavljanjem, odnosno takvim poretkom i sustavom vie rijei koji daje
uinak odreenih iz prirode poznatih zvukova. Tako npr:
O monotona naa zvona bona
A. G. Mato Kod kue
Igra rei:
Tartalja: Igra reima, poznata i kao kalambur, nastaje dovoenjem u vezu rei koje su samo po
glasovonoj podlozi bliske ili se tako prekroje da njihovi glasovi iznanada bliskost uspostave.
Amfibolija RKT: Dvosmislenost nekog iskaza koja nastaje kao posledica dvojakog znaenja
neke rei, ili dvoznanog odnosa vie rei unutar jedne reenice. Amfibolija se, dakle, zasniva na
homonimiji, polisemiji, ili na dvosmislenoj gramatikoj konstrukciji. Stilistiari odbacuju
amfiboliju kada se javlja kao greka protiv jasnosti (npr. Dete ujelo prase). Svesno
upotrebljena amfibolija jeste stilska figura kojom se, kao igrom reima, postiu humoristiki i
satiriki efekti. Npr. u Andrievoj Prii o kmetu Simanu razgovor izmeu age i kmeta Simana
esto se odvija u amfiboliji. Kada aga, kome Siman vie nee da daje danak, kae: Ode ti,
Simane, daleko, Siman se pretvara da je ovu sintagmu shvatio u njenom osnovnom znaenju i
odgovara agi: Mogu ja danas da idem kud god hou.
Homonimi:
Tartalja: Rei koje razliito znae, a isto glase. (....)
Kalambur:
Kajzer: Kalambur je istovetnost zvuanja, odnosno nadovezivanje na slinost u poetnom
zvuanju kod dve razliite rei odnosno grupe.
Varvarizmi, dijalektizmi, arhaizmi, neologizmi, prozaizmi:
Tomaevski: Varvarizmom se zove unoenje rei tueg jezika u logiki povezan govor.
Najprostiji sluaj je kada se strana re unese u nepromenjenom obliku. Npr.:
I slobodan je moj Onjegin,
podian po poslednjoj modi,
odeven kao londonski dandy,
najzad ugledao svet.
Dijaletizmi su pozajmice iz govora istog jezika. Priroda im je ista kao i varvarizama (jer
izmeu dijalekta i jezika ne mogu tano da se utvrde granice), a odlikuju se samo tim to su
preuzete rei iz poznatijih i poglavito neknjievnih govora. Pri tome treba razlikovati dva
slucaja: kada se koristi govor etnikih grupa ili izvesnih oblasti (provincijalizmi), i kada se
koristi govor pojedinih drutvenih grupa.
Arhaizmima se zovu zastarele rei koje su izale iz upotrebe. (....)
Neologizam je novonastala re koja u jeziku nije postojala. Koristei zakone rukoga graenja
rei, moemo analogijom s posojeim reima da stvaramo nove, tako da one budu razumljive.
Upotreba neologizama, takozvano tvorenje rei, iroko je zastupljena u poeziji, pri emu je
sluba kovanica vrlo razliita i zavisi od naina na koji je re stvorena. Npr. Ako je re graena
analogijom prema arhaiim reima, neologizam moe da odigra ulogu arhaizma. (....)
Prozaizmom se zove re iz prozne leksike, upotrebljenja u pesnikom kontekstu. U poeziji je
vrlo jak zakon leksike tradicije. U stihovima ive rei koje se odavno ve ne upotrebljavaju u
prozi i s druge strane u stihove teko prodiru rei novog porekal, koje imaju puno pravo
graanstva u proznom jeziku. Stoga u svakoj epohi postoji niz rei koje se ne upotrebljavaju u
stihu. Unoenje ovakvih rei u stihove zove se prozaizam.
Katahreza:
Tartalja: Neobinost upotrebe metafore naroito je izraena tamo gde slika odudara od konteksta.
Apostorfa moj predele mladi u Disovoj pesmi Meu svojima doslovno uzeta nije logina:
predeo ne moe da bude ni mlad ni star. Ovakav nelogian spoj doslovno uzetog znaenja tropa
sa reima uz koje se vezuje nazvan je katahreza. Neloginost takvog spoja prestaje im se
ravo upotrebljena re shati kao torp. Oblak u pantalonama, naslov poeme V. Majakovskog,
samo je primer nakolonosti moderne poezije prema takvoj upotrebi metafore.
Oksimoron:
Solar: Oksimoron (od grkog oksys, otar, i moros, lud; prema tome oksymoron, doslovno
otroumna ludost) posebna je vrsta antiteze odnosno paradoksa u kojem se spajanjem
protuslovnih pojmova stvara novi pojam odnosno predodba. zakve su npr. izreke mudra
ludost, rjeita tiina ili naslov romana V. Desnice Zimsko letovanje.
Sinegdoha (pars pro toto):
Solar: Sinegdoha (od grkog syn, zajedno, i ekdekhomai, uzimam) podvrsta je metonimije u
kojoj se dio uzima za cjelinu, ili jednina umjesto mnoine, odreen broj umjesto neodreene
koliine i obratno. esta je usvakodnevnom govoru (Neu da maknem ni malim prstom. Nemam
ni dinara.) i u poeziji. Npr.:
Oi plove ulicama u neredu prema rasporedu svojih tijela
M.S. Maer Ljudske oi
Anakolut:
Tartalja: Anakolut najotrije zaseca u reenini tok. Probija se sintaksika konstrukcija i reenica
se nastavja neispravno u odnosu na vlastiti poetak. Kada se javi kao nehotina greka, anakolut
grubo ometa razumevanje poruke, ali kao izabrano sredstvo i on moe doprineti upeatljivosti
izraza. Obino slui da ocrta grevitu uznemirenost onoga ko govori. Ree biva izraz unutarnje
logike koja s eopire gramatikoj shemi. Zako u zapisu Dobrice osia Iz letopisa o Moravi
reenica zapoeta u mnoini prelazi u jedninu,pratei proces sivanja dveju reka u jednu. Najpre
se govori o Zapadnoj Moravi, koja je zorom preka ka suncu, sila u ravnicu, pa srelasestru sa
juga i tiho se zagrlila s njom. Zatim se javlja anakolut sasvim funkcionalno:
Vreme i voda nikada se ne odmaraju, zapadna, u ljubavi slaba, pokori se pravcu june i one
sjedinjene, one jedna Morava poe ka seeru kao to se i zemlja u davnom strahu nagnula.
Silepsa:
RKT: Retorika figura u kojoj predikat koji pripada jednom subjektu obuhvata njih nekoliko: I
dau mu erdan ispod vrata / jedan erdan od utih dukata / a drugi je od bjelog bisera. Silepsa
je esto posledica tenje za ekonominim izrazom, bez ponavljanja istih rei ili sinonima. Zbog
mogunosti da se jedan predikat tumai na dva naina, moe imati svestan duhoviti efekat.
Inverzija:
Solar: Inverzija (od latinskog inversio, okrtetanja, iskretanje) reda rijei ili dijelova reenice, red
obrnut od onog koji je gramatiki najispravniji. Kao figura oznaava takav poredak rijei koji se
naglaava ono to se u normalnom poretku ne moe naglasiti, te tako izraava i ono to se u
normalnom poretku rijei i dijelova reenica zapravo i ne moe izraziti. Kao primer inverzije u
smislu pjesnike figure moemo navesti:
Niz zapadno nebo
i iz rasprsnutih ipaka u vrtu
krv se cijedi
imi Gorenje
Hijazam:
Kajzer: Ukoliko se dva dela reenice ili reenice koje sadre neku anaforu niu jedna na drugu
ne paralelno ve tako rei , kao slika i njeno ogledalo, tada govorimo o hijaizmu. Ova pojava je
esta u baroknom pesnitvu.
From low to high doth dissolution climb,
And sink form high to low....
(Iz nizine u visine uspinje se raspadanje
I iz visina tone u nizinu...)
Vodsvord
RKT: (ukrtanje, prema obliku slova X) U antici tog termina nema, a odgovarajui pojam javlja
se kod Hermogena (uitelj govornitva 2. v.n.e.) za ukrteno poreane kolone, ali ne i za
pojedinane rei. U novije verme hijazmom se naziva podvrsta antiteze kod koje se dva para rei
(grupa rei, reenica), koji korespondiraju bilo sintaktiki bilo sadrajno, bez obzira ima li
doslovnog ponavljanja, postavljaju ukrteno, drugi par u obrnutom, kao u ogledalu, rasporedu
prema prvome, radi jaeg naglaavanja hijastiki poreanih rei i stvaranja utiska simetrije.
Podvrsta hijazma je antimetabola. Suprotan hijazmu je paralelizam. Hijazam je dosta est u
naoj narodnoj pesmi. (Primer hijazma: Lako mae, al udara teko / Teka gvoa i falake
grozne; Snove snivam, snujem snove)
Paranormazija:
Kajzer: Pod paranormazijom podrazumevamo rei istog zvuka. Ovamo ulaze na primer sluajevi
unutranjeg objekta: to live a life. Ovamo, meutim, ulaze i sluajevi u kojima se sastavljaju rei
sline po zvuku ali razliite po znaenju.Time se paronomazija dodiruje sa igrom rei.
Polipototon/Pargemenon:
Lov lovio Murate vezire-
antike; struni izraz za takve stihove glasi versus rapportati. U ovom sluaju na sintaksiki sklop
deluju snage koje uopte ne dolaze iz perspektive usmerene na odnos meu stvarima.
Hiperbaton:
Kajzer: Pd hiperbatonom podrazumeva se red rei koji odstupa od uobiajenog. Meutim, s
jedne strane ve samo fiksiranje uobiajenog izaziva tekoe, a s druge strane, pod ovaj pojam se
svodi toliko pojava da postaje nepraktian za istraivanje stila. Neki od primera hiperbatona su
stavljanje genitiva ispred imenice, odvajanje supstanttiva od njenog lana,... Pored toga nalazili
smo na paralelan raspored stintagmi.
Parataksa/Hipotaksa:
Kajzer: U pogledu povezivanja reenica razlikujemo dva osnovna tipa: parataksu i hipotaksu.
Parataksa zanai prireivanje reenica, hipotaksa njihovo podreivanje. U svim jezicima
popularna knjievnost odlikuje se time to preovladava parataksa. Evo jednog primera iz
portuglaske pesme Pesma prijatelju:
Otiao je ljubljeni,
majko, i ne vidim ga,
i ivim nesrena
i umirem sa enjim.
Ravao sada sa mnom postupa
moj ljubljeni...
Meutim stvari nisu toliko jasne da bi parataksa uvek mogla da se smatra kao znak popularnog
stila. A potpuno promaeno bilo bi da je smatamo za simptom duhovnoe primitivnosti i neostatka
sposobnosti za red i ralanjivanje, bez obzira to ona moe da se javi i u toj funkciji. Isto je i sa
hipotaksom. Ova u nekoj prilici moe biti dokaz za duhovnu koncentrisanost i za duhovni
kapacitet koji u datom odnostu koji postoji jasno ume da razlikuje izmeu glavnih i spredne
stvari i moe objasniti preovladavanje hipotakse u naunoj literaturi.