Professional Documents
Culture Documents
Bosna I Hercegovina Pod A-U 1878-1918 PDF
Bosna I Hercegovina Pod A-U 1878-1918 PDF
Administrativno-teritorijalna podjela Bosanskog ejaleta zadrala se do jula 1865. Drugim lanom carske
uredbe od jula 1865. Bosanski i Hercegovaki ejalet spojeni su u Bosanski vilajet koji je kao jedinstvena
provincija podijeljen na sedam sandaka ili liva: Sarajevski, Travniki, Bihaki, Banjaluki, Zvorniki (sa
sjeditem u Tuzli), Novopazarski, sa sjeditem u Sjenici i Hercegovaki, sa sjeditem u Mostaru. Na elu
sandaka i dalje su se nalazili kajmakami, a mudirluci su pon ovo pretvarani u kaze (kadiluke) sa mudirima
na elu.
Austrija, iako neutralna, budno je pazila na zbivanja u evropskom dijelu Osmanskog carstva izazvana
Krimskim ratom. To se najbolje vidjelo po tome, to je 1854. poslala u Bosnu i Srbiju svog oficira obavjetajca Stefanovia, koji je po povratku podnio Beu izvjetaj. Godine 1857. putuje kroz BiH ruski
naunik i istraiva Aleksandar Gilferding, koji je stekao solidno historijsko -etnografsko i lingvistiko
obrazovanje na moskovskom univerzitetu. Nakon to je 1857. imenovan za ruskog konzula u Sarajevu,
odmah potom proao je kroz Bosnu i Srbiju. Njegovo putovanje kroz BiH i Srbiju odredilo je Carsko rusko
drutvo, osnovano 1845. u Petrogradu , koje se spremalo da izda opirno djelo o geografiji Evrope, ali je za
to imalo o BiH i Srbiji veoma malo podataka i grae. Rezultate svojih zapaanja na pomenutom putu,
Giljferding je objavio 1859 a u BiH je prevedeno i objavljeno 1972. (Putovanje po Bosni, Hercegovini i
staroj Srbiji).
.
Izbijanje ustanka u Herc egovini privukli su panju evropske javnosti i intenzivirali geografska i druga
istraivanja BiH. Tako je radi pacifikacije Hercegovine, obrazovana mjeovita komisija, sastavljena od
konzula velikih sila. Ispred Pruske u komisiji je radio pruski konzul Ot to Blau, koji je za vrijeme putovanja
po Hercegovini, kao lan te komisije, sabrao dosta geografskog materijala, a izradio je i brojne skice
pojedinih predjela Hercegovine. Na osnovu zabiljeaka i skica, izradio je Blau 1861. kartu Hercegovine u
razmjeri 1: 500.000, koja predstavlja prvi zaseban grafiki prikaz Hercegovine u srednjoj razmjeri
U periodu od 1864. do 1872. kao pruski konzul u Sarajevu, O. Blau je mnogo putovao irom BiH u cilju
prouavanja njene prirode i stanovnitva. Rezultate tih prouava nja objavio je u 24 rada, u kojima je pisao o
stanovnitvu, politiko-statistikim odnosima, trgovini, kulturnim odnosima, arheologiji, fitogeografiji,
numizmatici, geografiji, rudarstvu, privredom i drugim osobinama BiH. Od svih tih njegovih djela, za dal jnje
poznavanje geografskih osobina BiH, najvanije je ono koje predstavlja geografski i biogeografski sumar
njegovih putovanja po BiH putopis publiciran 1877. Znaajan je sa topografskog stanovita, jer daje dosta
novih mjesta, a od drutveno -geografskih osobina, prvi put daje sistematian prikaz stanovnitva privrede i
kulture u BiH, pa se moe smatrati prvim fitogeografskim radom o BiH.
Sa geografskog stanovita znatno je uspjelije djelo austrijskih oficira J.F. Schestaka i V.F.Scherba, koji za
vrijeme ustanaka u Hercegovini, kao lanovi pomenute komisije, obilaze Hercegovinu i po povratku u Be,
izdaju vojni opis Hercegovine sa kartom u razmjeri 1:576.000. Ovo djelo predstavlja kratak geografski
prikaz Hercegovine u kojem su prikazane granice, orog rafija, hidrografija, klima, ekonomija, komunikacije,
mjesta i stanovnitvo Hercegovine.
I Carl Sax izdaje 1864. djelo o stanovnitvu BiH, uz koje prilae specijalne geografske karte, koje
predstavljaju vrijedne grafike doprinose u popunjavanju etnolok e slike. Sax mnogo putuje po BiH i
posebno se bavi hodolokim istraivanjima, pa su njegova djela takve vrste, vaan doprinos poznavanju
tadanjih i ranijih komunikacija u BiH. Meu tim putopisima panje je vrijedan onaj od Sarajeva do
Durmitora u kome Sax daje detaljan topografski opis puteva kojima se kretao. Na tom putovanju Saxa je
pratio pruski konzul u Bosni Otto Blau.
Navedeni drutveno-politiki dogaaji, koji su se sredinom XIX vijeka zbili u BiH, vre, kao i oni raniji,
njena istraivanja sa vojno -topografskog, ali i sa drugih, sve izraenijih opih i regionalno geografskih
stanovita. Oni izrauju geografske prikaze i studije o BiH, a naroito krupnorazmjerne geografske karte, na
osnovu ponovnog snimanja veih dijelova BiH. Winzens Haardt von Hart henthurm, vrstan poznavalac
historijske kartografije Austrije i evropskog dijela Osmanskog Carstva, oznaava drugu polovinu XIX
stoljea periodom veoma jake austrijske ingerencije u geografskim upoznavanjima, snimanjima i
kartografskom predstavljanju BiH
Od svih austrijskih obavjetajaca -oficira koji su u periodu 1863 -1878.g. istraivali i snimali BiH, najbolje
rezultate postigao je kapetan austrijskog generaltaba Johann Roskiewicz, koji je kao lan austrijskog
konzulata u Sarajevu, obilazio 15 mje seci BiH (1863 i 1864), te vrio geografska istraivanja i kartografska
snimanja. Rezultate toga rada objavio je u svojim glavnim djelima o geografsko statistikim odnosima u BiH
i o Studijama, Roskiewicz daje na 430 stranica geografske, etnografske, p ovijesne i politike aspekte BiH.
U prvom poglavlju o geografiji, daje veoma precizno poloaj, granice, povrinu i broj stanovnika. Detaljno
opisuje orografiju i hidrografiju BiH, a daje i ope karakteristike glavnih cesta i mjesta u BiH. Po nainu
prikaza i sadraju, Roksiewiczev rad o geografiji BiH, pribliava se prvim savremenijim prikazima
geografskih osobina BiH.
Veoma je znaajna i njegova karta BiH u razmjeri 1:400.000 u 4 lista, koju je izdao VGI u Beu 1865.
Prema ocjeni brojnih strunjaka, ta karta predstavlja najbolju kartu BiH u srednjim razmjerama nastalu u
predgeodetskim periodima. Ovu kartu Roskiewicz je izradio na osnovu vlastitih skica terena (izradio ih je
preko 500), zatim putopisa o BiH iz XVIII stoljea, kao i brojnih opis a BiH koje su izraivali austrijski
obavjetajci u ranijim periodima.
Pored Roskievia, BiH u ovom periodu istrauju i snimaju i austrijski oficiri: kapetan Gustav Thmell i
porunik Jovanovi. Thmell je boravio u Sarajevu 4 godine kao austrijski konzul arni slubenik. Publikovao
je djelo o povijesno-politikim i topografsko-statistikim osobinama BiH, u kojem je dat historijski prikaz
BiH, te ukratko granice, orografiju, geologiju, hidrografiju, klimu, administrativnu podjelu, naselja, trgovinu,
zanate i konfesije, pa se tako moe smatrati za jedno od prvih djela koje daje kompleksan geografski prikaz
BiH. Ipak, itavo djelo ima pravno -politiki znaaj, a i samoj Hercegovini je poklonjena sasvim mala panja.
Nastalo je kompilacijom geografsko -historijskih i etnografskih djela o BiH. Navedena tri obavjetajca
(Roskiewicz, Thoemell, Jovanovi) izdali su u Beu jedan zajedniki opis BiH, koji se sa vojno topografskog stanovita moe smatrati za jedan od najuspjelijih od svih koji su do tada dali austrijski
obavjetajci o BiH To je vojno -strateki opis, a od geografskih podataka ima u III, IV i V poglavlju
topografsko-statistikih, te hidrografskih i morfolokih, dok u IX poglavlju, koje je i najdetaljnije obraeno
autori opisuju bitna svojstva glavnih putev a u BiH. Na osnovu materijala, datih u tom djelu, izraena je u
VGI u Beu 1875 karta o putevima u BiH, koja predstavlja najpouzdaniju krupnorazmjernu kartu puteva u
BiH izraenu do tada. Skelet puteva s te karte, prenesen je i na generalnu kartu BiH u 1:3 00.000 iz 1876.,
koja se smatra za najuspjenije kartografsko djelo o BiH u predkatastarskom periodu.
U ovom periodu brojni austrijski kartografi izdaju ope i specijalne geografske karte evropskog dijela
Osmanskog Carstva pa i BiH u srednjim i sitn im razmjerama. Meu takvim se sa svojim uspjelim
kartografskim radovima istiu: Kiepert, Schlacher, Libenow, Scheda, Scheffer, Hartleben, a naroito
Hauslaub koji 1876.. izdaje kartu BiH u razmjeri 1:600.000 koja predstavlja prvu kartu BiH srednje razmjere
na kojoj su visine prikazane hipsometrijskom skalom u tonovima boja. Meutim, od svih kartografskih
ostvarenja iz ovog perioda, svakako je za daljnja geografska prouavanja BiH bila najvanija ona karta koju
je beki Vojno-geografski institut izdao 1876., u razmjeri 1:300.000. Karta je izdata u 12 zasebnih listova
odvojenih od generalne karte Centralne Evrope iste razmjere koju je Vojno Geografski institut izdao te
godine Karta je nastala na osnovu brojnog kartografskog i geografskog materijala i grae au strijskih oficira
obavjetajaca, koji su u raznim periodima prolazili kroz BiH, opisivali je i snimali, zatim na osnovu
geografsko-kartografskih djela Buea, Saxa, Roskievia i dr. Karta se oslanja na niz astronomskih taaka u
BiH odreenih od 1871-1873., a upotrebljni su i geodetski, hipsometrijski radovi obavljeni u 1872. i 1873.
prilikom trasiranja eljeznike pruge kroz BiH. Veliki znaaj ove karte vidi se najbolje u tome to je ona
koritena na Berlinskom kongresu 1878. i prilikom vojnih operacija zapos jedanja Bosne i Hercegovine od
strane austougarskih trupa.
Jo 1857. godine maral Radetzki i admiral Tegethof su skretali panju na nunost okupacije Bosne
i Hercegocvine iz stratekih razloga, radi osiguranja austrijskih primorskih posjeda Istre i Dalmacije. 3
Porazi Austrije u ratu sa Francuskom 1859. i Pruskom 1866. godine su preorijentisali politiku
Habsburgovaca ha Istoku. Posljedica toga je bio enbrunski sporazum, kojim je Rusija 1873. godine priznala
3
4
5
6
Odluka o sudbini Bosne i Hercegovine predstavljala je, pored bugarskog problema, najvaniji zadatak
Kongresa. To pitanje je dolo na dnevni red na osmoj sjednici, 28. juna 1878. 7
U svom istupu na Kongresu, ministar grof Andrassy je naglasio da je pitanje Bosne i Hercegovine od
evropskog interesa, i da su posljednji dogaaji pokazali da Osmansko carstvo nije bila u stanju suzbiti
nemire. Sanstefanskim mirom predviena autonomija Bosne i Hercegovine ne bi umirila vjerske sukobe i
socijalne nemire. U cilju stvaranja mira u ovim provincijama ministar Andrassy je traio da se jednim
Od proljea 1878. godine u Bosnu i Hercegovinu su dolazile vijesti o mogunou da Porta pokrajine
preda Austro-Ugarskoj. Vijest o okupaciji stigla je u zemlju prije zavretka Berlinskog kongresa, i izazavala
je prve velike nemire u Sarajevu i drugim gradovima bosanskog vilajeta. U Sarajevu je 5. jula formiran
Narodni odbor, koji je poeo pripreme za oruani o tpor austrougarskoj vojsci.
Odbor je 7. jula iznudio ostavku vojnog komandanta Bosne Veli -pae, ime je stavio do znanja da e se,
uprkos neslaganju Porte, organizovati otpor austrougarskim trupama.
Nakon to je Narodni odbor 27. jula protje rao valiju i preostale organe osmanske uprave, formirana
je Narodna vlada, koja je preuzela organizovanje otpora okupaciji. Vojni poslovi su povjereni Smail -begu
Selmanoviu-Taslidaku, i Muhamedu Hadijamakoviu, poslovi javne sigurnosti Abidagi Gaani nu i
Ahmedu Nahi a uprava telegrafa erifu Zildiu.
Kada je Porta poela savjetovati da se okupacija prihvati bez otpora, Narodna vlada joj je osporila da
bez uea naroda donosi odluku o sudbini Bosne. Svi sposobni muslimani od 17 -70 godina su morali stupiti
u vojsku, a upuen je apel kranskom stanovnitvu. Raspisana je kontribucija u novcu i rekvizicija drugih
potreba za vojsku. Nije postojao organizovani plan odbrane i vlada je samo pozvala dobrovoljce da se upute
prema neprijatelju.
Krajem jula 1878. godine ministar vanjskih poslova Monarhije, grof Julije Andrassy se odluio za
ulazak trupa u Bosnu i Hercegovinu. Nastojao je da se izbjegne otpor okupaciji, obeavajui ustupke sultanu
i jednom dijelu gornjeg sloja i irei prop agandu meu narodom. Ne oekujui jai otpor, smatrao je da e
okupacija biti paradni mar, za koji }e biti dovoljne dvije ete i orkestar. 13
Glavni komandant okupacionih snaga je bio baron Josip Filipovi. Njegov plan je bio da s trupama 13.
korpusa i 18. divizije izvri prodor glavnim komunikacijama u unutranjost zemlje i da se posjednu vaniji
Glavna kolona prela je Savu 29. jula ujutro, nastupajui od Broda putem Derventa -Doboj-Sarajevo.
Nju je inila 6. divizija sa tri brdske brigade, ojaana 39. pjeadijskom brigadom i korpusnim dijelovima
(jaine 20 bataljona, 6 samostalni h eta, 8 eskadrona konjice, 8 baterija i 8 korpusnih mostova), sa oko
25.000 vojnika. 16
Desna kolona, 7. brdska divizija sa dvije brdske brigade je nastupala pravcem Gradika -Banja Luka, a s
jednom brdskom brigadom pravcem Kostajnica -Novi-Prijedor-Banja Luka, a zatim objedinjeno pravcem
Jajce-Travnik sa 14 bataljona, 3 samostalne ete, 3 eskadrona konjice, 4 brdske baterije, sa ukupno 17.724
vojnika i 3.178 konja).
Lijeva kolona, 20. pjeadijska divizija, sa 16.071 vojnikom, 2.989 konja i 41 topom je nastupala
pravcem amac-Gradaac-Graanica-Donja Tuzla.
Baron Stevan Jovanovi je izvrio prodor od Imotskog i Vrgorca prema Ljubukom i Mostaru, a ne
kako je Filipovi planirao dolinom Neretve iz pravca Metkovia. Glavninu snaga je inila 18. pjeadijska
divizija sa tri brdske brigade jaine 17.080 vojnika, 3.270 konja i 24 topa. Osim toga, u Dalmaciji se nalazilo
oko 10.000 vojnika - posadnih trupa, koje su sluile kao rezerva. 17
Pri prelasku Une i Save, nijedna kolona nij e naila na ozbiljniji otpor, tek treeg avgusta dio glavne
kolone je naiao na otpor kod Maglaja, kada je iz zasjede uniten njen izviaki eskadron. Nakon to je
odbacila branioce ka epu, 6. divizija je 6. avgusta zauzela Maglaj. 18
Jedinice desne kolone 13. korpusa, 7. brdska divizija prvih dana nisu naile na otpor. Glavnina ove divizije je
preko Gradike 31. jula ula u Banju Luku. Njena desna kolona, 1. brdska brigada bez otpora je 29. jula
zauzela Bosansku Kostajnicu, 31. jula Novi i Prijedor i 1. au gusta se sjedinila sa glavninom divizije u Banjoj
Luci.19
Komandant 7. divizije feldmaral Wrtenberg usmjerio je 2. avgusta glavninu snaga prema Varcar
Vakufu i Jajcu, nailazei na jak otpor na sedlu Rogolji, zapadno od Varcar Vakufa. U borbama voenim 5.
avgusta oko 1.000 branilaca je izbacilo iz st roja 44 austrougarska vojnika, dok su sami imali oko stotinu
mrtvih.20
Lijeva kolona 13. korpusa, 20. divizija je nakon zauzimanja Graanice pokuala da prodre u Dolnju
Tuzlu. Meutim, naila je na estok otpor vojske pod komandom emsekadia i nakon znatnih gubitaka bila
je prisiljena da se povue prema Graanici. 21
Nakon to su slomile otpor kod Ljubukog i itluka jedinice 18. divizije su 5. avgusta prodrle u Mostar,
15 Proglas stanovnitvu BiH, knjiga Todor Kruevac Sarajevo u doba austrougarske uprave
ili Historijski muzej BiH
16 ematski prikaz okupacije, itanka 4 gimnazije
17 ematski prikaz
18 Razgledmica- Arhiv grada Sarajeva Maglaj (ili CD)
19 Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH
20 Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH
21 Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH
22 Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH
23 Kartografski prikaz- Povijesni atlas BiH i fotografija Borbe kod Jajca (lanak Z. ehi u
Svjetlost Evrope u BiH)
6
otpor, ali su se nakon poraza morali povui prema Visokom. Sedamnaestoga avgusta je palo i Visoko, a
Sarajevu pa je, irei obje ruke, kao da ga grli, jau knuo iz sveg glasa: Vaj haluna, eher Sarajevo. 29
Pad Sarajeva nije znaio i definitivnu okupaciju zemlje. Teke borbe u istonoj Bosni su voene na
Glasincu, kod Mokrog i ekovia 21. septembra, a definitivno je zaposjednuta na poetku oktobra 1 878.
ulaskom austrougarskih trupa u Gorade i Fou.
Vijesti o masovnim pokretima i oruanim pripremama Muslimana u Bosanskoj krajini i zapadnoj
Bosni natjerale su austrougarski Generaltab da pojaa snage i mobilie nove trupe. Od njih je obr azovana 2.
armija, koja se sastojala od 159 pjeadijskih bataljona, 30 konjikih eskadrona sa 300 topova, 30.000
zaprenih kola i 110.000 konja sa ukupno 6.280 oficira i 262.353 vojnika.
24
25
26
27
28
29
Sredinom septembra u Posavini su koncentrisane velike austr ougarske snage. Protiv emsekadia su
poslana dva korpusa. Jedan od njih pod zapovjednitvom barona Bienertha je preao Savu kod amca i
izvrio prodor prema Brkom, koje je, nakon cjelodnevne bitke, uspio zauzeti 17. septembra. Tri dana
kasnije je bez otpora zauzeta Bijeljina. 30
Istovremeno, feldmaral Szapary je sa 3. korpusom napadao poloaje branilaca na Ozrenu i Trebovcu.
Poslije manjeg otpora polo mu je za rukom da 16. septembra prodre u Graanicu, 19. u Lukavac, a 22.
septembra u Tuzlu. emsekadieva vojska se pred nadmonim neprijateljem povukla u unutranjost, s
namjerom da organizuje otpor u Zvorniku i Srebrenici. Meutim, nije naila na podrku stanovnitva i
povukla se u Viegrad, a zatim u Novopazarski Sandak, gdje je namjeravala org anizovati otpor.
estok otpor u Hercegovini su pruali branioci Stoca, ali jae i bolje naoruani napadai su konano
21. avgusta zauzeli ovo vano utvrenje. Zatim su zauzeli ostale gradove: Nevesinje 28. avgusta, Trebinje
7., Bileu 16., i Gacko 18. septembra. Nakon pada tih gradova, hercegovaki borci su se drali u nekim
mjestima prema crnogorskoj granici. Glavno uporite bio im je Klobuk, koje je nakon trodnevne bitke palo
28. septembra. Nakon zauzimanja Konjica, 5. oktobra je bila cijela Hercegovina okupirana. 31
Najdui otpor okupaciji je pruala Bosanska krajina. Najkrvavije borbe su voene u Kljuu i u
Bihau. Dok su jedinice 14. pjeadijske divizije 6. septembra bez otpora zauzele Bronzani Majdan, Kozarac i
Prijedor, jae snage 7. divizije su izvrile prodor do Kljua i nakon tekih dvodnevnih borbi zauzele ga 8.
septembra, uz gubitke od 299 mrtvih i ranjenih vojnika i 12 oficira. Nakon pada Kljua, austrougarske trupe
su zauzele Sanski Most, Skender Vakuf, Stari Majdan, Kot or-Varo i Kamengrad., ime je bio otvoren put sa
30
31
32
33
34
35
naseljena. Na 1 km2
su ivjela 22
Najvei dio stanovnitva u B osni i Hercegovini je ivio na selu. Veina gradova je imala agrarni i
zanatlijsko-trgovinski karakter. U njima su najbrojnije bile zanatlije i trgovci, a zatim vojska, inovnici i
inteligencija. 42
Na poetkun austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini s u se nalazila 43 grada koji su bili sredita okrune
i sreske uprave. Godine 1885. broj gradova se poveao na 47, 1895. na 52, a 1910. na 66.
Godine 1910. od 66 bosanskohercegovakih gradova samo pet su imali vie od 10.000 stanovnika
(Bijeljina, Banja Luka, Tuzla, Mostar i Sarajevo) dok je est imalo izmeu 5.000 i 7.300 stanovnika.
Formiralo se i novo graanstvo kojeg su inili pripadnici vojske, inovnikog aparata, intelektualci,
privrednici i radnici.
Kod izgradnje svog birokratskog aparata uprava se u poetku oslanjala na doljake koji se nisu
pokazali u slubi. Bilo je tu pustolova, diletanata koji nisu mogli napredovati u slubi u svojoj zemlji a i onih
koji su taj posao shvatali dostojanstvom pa su 80 -ih godina u BiH slubovali 1 princ, 8 grofova, 20 barona i
54 viteza. Od 80-ih godina XIX stoljea do 1914. godine broj inovnika je sa 2.000 porastao na 14.000.
Paralelno je rastao i broj domaeg stanovnitva ali ono nije dostiglo vei udio od 42 %.
Glavni grad Sarajevo i okruni gradovi su se pretvarali u gradove komercijalnog i industrijskog tipa dok
su manji centri, sjedita sreskih organa pokazivali znakove ivahnijeg trgovakog prometa. Tu promjenu je
lijepo je opisao Hajnrih Renner u svom putopisu Kroz Bos nu i Hercegovinu-uzdu i poprijeko 1896. godine,
navodei primjer Tuzle: U toku dva desetljea obiao sam tri puta sjeveroistonu Bosnu i posjetio tri puta
Dolnju Tuz a svaki put pod potpuno promjenjenim prilikama. Prvi put tokom okupacije 1878., Tada je to bio
potpuno turski grad, kojem je eksploatacija soli pribavila izvjestan znaaj: bilo je usljed toga dosta prometa,
ali se on obavljao samo s tovarnim. Stari ruevni kastel, konak i episkopska rezidencija su predstavljali
najznaajnije take u gradu. N akon toga vidio sam Tuzlu 1886. prilikom otvaranja eljeznike linije od
Doboja do Siminhana. Iz Tuzle je ve tada nastao polumoderan grad, rudarstvo je ve poelo da se razvija.
Prilikom mog posljednjeg boravka naao sam industrijski i rudarski centar ne oekivanog opsega, po emu se
vrlo jasno raspoznavalo da Bosna kree ogromnim koracima naprijed.
Za vrijeme austrougarske uprave, kao politiko, privredno i kulturno sredite Bosne i Hercegovine, Sarajevo
se razvilo u moderni grad. Ono je, po miljenju bosanskog naroda predstavljalo centar ljepote kojeg su inile
monumentalne moderne zgrade, te sjaj i rasko, koje jedan grad samo moe imati. 43
Sa bosanskog aspekta Sarajevo je predstavljalo ogledalo Bosne. Rijetko gdje se mogao nai grad koji je tako
vjerno oslikavao itavu zemlju. Drugi gradovi u zemlji, iako daleko manji, imali su karakter potpuno jednak
karakteru Sarajeva. Ba kao to mali kolibri ima sve iste organe kao i kralj ptica, samo mnogo manje tako se
i svaka bosanska provincija mogla ponositi da ima iste karakteristike kao i Sarajevo.
Nakon okupacije Sarajevo se modernizovalo i uz sauvana tradicionalna poprimilo i obiljeja
zapadnoevropskog svijeta. 44
Katastrofalni poar u Sarajevu 1879. godine, ubrzao je rastanak sa hanovima jer i oni koji s u preostali mogli
su tek nakratko zadovoljiti potrebe sve veeg broja stranih putnika. Zato je opinska vlast sa zadovoljstvom
pozdravila inicijativu Glie Jeftanovia za izgradnju modernog hotela Evropa u Sarajevu, koji je mogao u
potpunosti zadovoljiti potrebe sve veeg broja gostiju.
Evropa je otvorila svoja vrata 12. decembra 1882.. Bili su prisutni uglednici grada, njegova elita. Bio je to
dogaaj od prvorazrednog znaaja - pisao je Sarajevski list . 45
Koliko god je bio ponosan na izgradnju prvog evropskog hotela u Sarajevu, gradonaelnik je bio sreniji i
ponosniji kada je 1. januara 1885. godine proao sarajevskim ulicama prvi tramvaj. Tog dana Sarajlije su
najzad doekale da vide konjsku eljeznicu... Bilo je tano 10 sati kada je konj povuk ao vagon u kojem su
41
42
43
44
45
se nalazili uzvanici. Bio je to dogaaj od posebnog znaaja tim vie to je Sarajevo u to vrijeme spadalo u
46
47
48
49
50
51
52
godina je izgraena glavna saobraajna linija Bosanski Brod -Sarajevo-Metkovi. 53 U toku okupacionog
pohoda poela je uspostava ratne pote putem koje se u poetku obavljao prijem, transport i dostava pisama,
novina i novanih poiljki samo za potrebe austrougarske vojske. Od 1879. otvorene su vojne pote, a od
1889. uveden je i telefonski saobraaj, kojim su se mogli koristiti u prvo vrijeme samo vojska i inovnici. Od
1894. godine uspostavljen je javni telefonski saobraaj. 54
Izgradnja vojnih objekata dala je novi izgled bosanskohercegovakim gradovima. Sredita drutvenog ivota
postaju oficirske kasine organizovane nakon okupacije, sa vojnim bibliotekama, vojnim orkestrima i
brojnim kulturnim manifestacijama, unosei u zatvoren u bosanskohercegovaku sredinu novi stil ivota. 55
Od 1882. godine poela je uspostava bosanskohercegovakih jedinica. Bosanskohercegovaki vojni
obveznici regrutovani 1882. godine su rasporeeni u sastav etiri formirane bosanskohercegovake ete i to:
prvu u Sarajevu, drugu u Banjoj Luci, treu u Dolnjoj Tuzli i etvrtu u Mostaru. Ove etiri ete nosile su
brojeve 1-4. Daljnje 4 ete sa brojevima 5 -8 formirane su 1883., 1884. sa brojevima 9 -12, a 1885. ete sa
brojevima 13-16. Iste godine iz ovih eta f ormirani su samostalni pjeadijski bataljoni sa oznakama I -IV. Od
1886. do 1889., u svakom dopunskom okrugu bile su uspostavljene nove ete, koje su prikljuene
postojeem bataljonu. One su se 1. oktobra 1889. godine ujedinile u novi bataljon, uz istovreme nu uspostavu
rezervnog bataljanskog kadra. ete uspostavljene od 1890. do 1892. ujedinile su se 1. oktobra 1893. u
daljnja 4 bataljona. koji su imali po 3 ete. Iz ovih 12 samostalnih bataljona, 1 januara 1894. godine su
uspostavljena 4 pjeadijska puka, sa po tri bataljona i to: 1. bosanskohercegovaki puk iz sarajevskog okruga
za dopunu, 2. iz banjolukog, 3. iz tuzlanskog i 4. iz mostarskog. 56
Nakon ukljuenja Bosne i Hercegovine u vojnu organizaciju Monarhije, uvedena je institucija vojnog
duebrinitva i uspostavljen je poseban okrug za duebrinitvo, koje je imalo poseban status u vojsci i
bilo rangirano prema funkcijama i vojnim inovima.
Za obavljanje duebrinitva kod katolikih vojnika u Bosni i Hercegovini su bili odreeni jedan vojni
sveenik, dva vojna kurata i est vojnih kapelana. 57 Kod pravoslavnih vojnika od 1896. godine je bio
sistematizovan jedan vojni nadsveenik sa est vojnih kapelana. Za jevrejske vojnike u miru nije bio
predvien duebrinik, nego se duebrinitvo vrilo preko lokalnog rabina. U sluaju mobilizacije kod
svake armijske Vrhovne komande je bio predvien jedan vojni rabin koji se trebao starati za vjerske funkcije
53 Historijski muzej
54 Historijski muzej
55 Oficirska kasina u Sarajevu - Historijski muzej
56 ematski prikaz u Militaria Austriaca
57. katoliki vojni duebrinik CD
58. jevrejski duebrinik CD
59. Istovremeno je propisana odjea za vojnog imama: Fes crven sa bijelim sarukom
(ahmedijom) i crnom kitom od svilenih resa, gornja haljina - tamnomodro dube od
sukna do ispod koljena oblikom obiajnim u muslimana, jaka i okrajak na rukavima
broast na rukavima du ava po rubu nastavka bit e tri zlatna traka, nadalje,
tamnomodre prostrane alvare od sukna, nanogavice treba da se spram donjeg kraja
suzuju. Djeerma tamnomodra s j ednim redom od 13 komada krugljastih dugmadi od
mjeda. Pas e mu biti crven (krmezi), i al koji se omota oko struka, mestve crne (ifte
kundur). Mushavska kesa o prekoramku nalika nabojnjai konjikih asnika c. kr.
vojske. Remen irok 2,5 cm ima biti od crvena safijana i presvuen srebrnom trakom.To
mu slui za pohranu Kur - ana te se nosi na desnom ramenu spram lijeve strane.
Kovei (sandui) od crne koe, unj se spremaju 4 vjerozakonska itaba, a uz to mora
imati dva metra dugaak i 1,5 m irok ili m za klanjanje (serdada).
12
od 1. decembra 1882. godine. Nekoliko godina kasnije, 1888., imenovan je i drugi vojni imam, hoda
toku druge polovine 1912. i tokom 1913. godine javljale su se brojne inicijative o provoenju mjera za
jaanje osjeaja pripadnosti Monarniji i traeni su modaliteti potpunog integriranja bosanskohercegovakih
vojnih snaga u vojnu organizaciju zajednike vojske. Zemaljski poglavar Potiorek je predloio je da se, radi
jaanja poloaja Monarhije u Bosni i Hercegov ini i istovremene promjene posebnog statusa
bosanskohercegovakih jedinica poduzme nekoliko mjera. Bosanskohercegovake jedinice su trebale nositi
oznake zajednike vojske, a ekonomska uprava bosanskohercegovakih jedinica je trebala da pree u
nadlenost K.u.k. Ministarstva rata, iz razloga da bosanskohercegovaki politiari ne bi zahtijevali poseban
status bosanskohercegovakih jedinica. Osim toga, trebalo je poduzeti mjere koje imaju za cilj jaanje
pripadnosti Bosne i Hercegovine Monarhiji.
Prijedlog generala Potioreka da se unificira odjea kod bosanskohercegovakih jedinica, nije naila
na slaganje prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, koji je izrazio elju da svi pripadnici jedinica, koje se
popunjavaju iz Bosne i Hercegovine i dalje nose fes, p a e ta odluka ostati na snazi sve do kraja Prvog
svjetskog rata. Jedini izuzetak bit e uinjen kod jurinih bosanskohercegovakih jedinica, kojima e se
dodijeliti elini ljemovi 67
219.131 t 1913. godine. U Vareu je 1891. godine podignuta prva visoka pe za dobijanje sirovog eljeza te
ljevaonica i topionica. Privatnim kapitalom i uz sudjelovanje Zemaljske vlade 1893. godine poela je sa
radom i eljezara u Zenici za proizvodnju elika, valjanog i ipkastog eljeza, valjane ice, rudokopnih
tranica. Ona se 1899. pretvara u dioniko drutvo U pogledu eljezne rude eksploatacija najbogatijeg
nalazita u Ljubiji kod Prijedora poela je tek 1916. godine sa dnevnom proizvodnjom od 35 0 tona, koja se
ve naredne godine poveala na 2.000 t.
Meu ostalim industrijskim granama vano mjesto je zauzimala industrija graevinskog materijala.
Kemijska i prehrambena industrija su se takoer sa nekoliko preduzea razvile i imale dobre perspekti ve.
Hemijska industrija se isticala sa nekoliko preduzea koja su se bavila preradom sirovog ulja iz uvezene
nafte (Rafinerija u Bosanskom Brodu osnovana 1893.), proizvodila amonijanu, kaustinu i kristalnu sodu
(Solvay u Lukavcu), vrila suhu destilaciju drveta u Tesliu, proizvodila kalcijev karbid, ferosilicij, hlorno
vapno i hlorderivate u Jajcu), celulozu u Drvaru, terpentin i kolofinij u Viegradu. 71
Unoenjem novih metoda i tehnikih sredstava rad je proiren u gotovo svim privrednim granama.
Pod utjecajem poduzetnih stranaca toj aktivnosti se prilagoavalo i domae stanovnitvo. Pomou
ekonomskih promjena postepeno se vrio i drutveni preobraaj, koji je ubrzavan i politikim sredstvima.
Ove novine su vie dolazile do izraaja u gradskoj privre di nego u glavnoj privrednoj grani poljoprivredi,
kojom se 1910. godine bavilo 87,91 % stanovnitva.
Uprkos znaajnim rezultatima Bosna i Hercegovina nije doivjela punu industrijalizaciju, ostajui i
dalje preteno agrarna zemlja. Prema nepotpunim podacima iz 1907. godine, u Bosni i Hercegovini je
zabiljeeno 46.593 dravna i privatna preduzea i radnje u kojima je bilo uposleno 101.664 osoba, ili 5,7 %
ukupnog stanovnitva. 72
U periodu austrougarske uprave Bosna i Hercegovina se pojavljivala na mnogim izlobama u
Monarhiji i u drugim svjetskim centrima. Bile su to izlobe lovake, umarske, voarske, kolske,
fotografske, pelarske, zanatlijske... Na nekim od njih Evropa se prvi put susretala sa zanimljivim
rezultatima bosanske proizvodnje a ta mpa je poinjala da pie o privrednom i kulturnom ivota u Bosni i
Hercegovini. Time su ranije egzotine prie i legende o ivotu u zemlji ustupile mjesto realnijem
sagledavanju. To se posebno odnosilo na izlobe odrane krajem XIX stoljea i to u Peti 1 896., u Briselu
1897., Beu 1898 i u Parizu 1900. 73
Povodom 1.000- godinjice tzv. Krune sv. Stjepana, u Budimpeti je organizovana Milenijska izloba,
koja je otvorena u aprilu 1896. godine i trajala do decembra.
Na izlobi je bila predstavljena gotovo i tava mala arija. Pod strehom industrijske palae bilo je
smjeteno 13 duana, u kojima su bosanske zanatlije izraivale svoju robu... Nije bilo gotovo nijedne
oblasti materijalne proizvodnje iji se rezultati nisu mogli nai na ovoj izlobi. Najbolje je bila
predstavljena sirovinska baza, tj. rudarstvo i umarstvo.
umarstvo kao i proizvodi iz svih poljoprivrednih oblasti su bili posebno izloeni, sa vrlo bogatim i
raznovrsnim eksponatima. Pred bosanskim poljoprivrednim paviljonom jedan je pjesnik zapis ao: Ne
zna emu da se vie divi, da li silnoj tikvi veliine jednog bureta, ili krastavcu od pola metra duine,
ili bostanu, to se poput zlata sija. 74
Izloba u Briselu je sveano otvorena 2. maja 1897. a tom inu su prisustvovali i zvanini
predstavnici belgijske vlasti. Bosna i Hercegovina je bila bogato i raznovrsno predstavljena. Glavni
ulaz bosanskog paviljona su ukraavale dvije munare dok je njegova unutranjost bila ukraena
bosanskim motivima. Bili su oslikani pejzai Sarajeva, Mostara, Plivs kog jezera, i kanjon rijeke
Neretve. U paviljonu je bio rekonstruisan izgled bosanske kue ukraen bogatim ilimima i drugim
predmetima kune radinosti.
Na izlobi je bio predstavljen i graevinski i kolski odjel Bosne i Hercegovne. U vitrinama su
bili izloeni arheoloki nalazi, proizvodi umjetnikih zanata te radovi tekstilne industrije. Posjetioci su
se posebno divili predmetima rezbarene drvenarije, radovima u metalu, vezu, tkanju beza... Na ovoj
svjetskoj izlobi bosanski eksponati su naili na veli ki interes posjetilaca. 75
71
72
73
74
75
Izloba u Beu, koja je odrana povodom jubileja 50 -godinjice dolaska na prijesto cara
Franje Josipa otvorena je 12. maja 1898. godine. U tri bosanskohercegovaka paviljona izloba je bila
tematski postavljena iz oblasti indu strije, poljoprivrede, zanatstva, umjetnikih zanata, veza, tkanja
ilima, svih tehnika rada u metalu, umarstva, graditeljstva i kolstva.
Posjetioci bosanskog paviljona su na otvorenju izlobe mogli uti mar Die Bosniaken
kommen, prepoznatljivo obilje je bosanskohercegovakih jedinica. Bosanskohercegovako odjeljenje
izlobe je 7. juna 1898. posjetio car Franjo Josip koji je sa velikim zanimanjem obiao izloene
eksponate, iskazujui svoje pohvale za napredak ostvaren u industrijskom razvoju Bosne i
Hercegovine. 76
Na izlobi bosanskih radova bilo je stvari najvieg savrenstva. Posjetioci su se udili finim oblicima,
skladno poredanim bojama, ukusnim crteima na vazama, bombonjerama, kutijama, okvirima za ogledala i
fotografije, slikarskim stolovima , stolcima za itanje i za Kur'an, tanjurima, tacnama, svijenjacima,
etkama, cigarlucima, iglama za eire, broevima, zapinjaama, dugmadima za mandete, kasetama za jelo,
divitima, suncobranima, kopama, kotanim noevima, draima za kiobrane i tapo ve, lepezama,
stolicama, pekunima, kutijama za cigare, araima, aama, lancima za satove, pepeljarama, tavama,
ibricima, vrevima, servisima za moku i pun... 77
Izloba koja se odrala u Parizu otvorena je 14. aprila 1900. godine. Trajala je 180 dana, a posjetilo je 45
miliona ljudi. Austrougarska uprava je eljela naglasiti da je za kratko vrijeme mnogo uinila na poboljanju
privrede, ekonomije, saobraaja, obrazovanja i kulture u Bosni i Hercegovini. Bosanskohercegovaki
paviljon je bio izgraen u pseu doorijentalnom stilu, predstavljajui sintezu kulture i tradicije Bosne i
Hercegovine.
Bosanskohercegovaka industrija, zanatstvo, trgovina, umarstvo i poljoprivreda su na izlobi bili bogato
predstavljeni, dobivi brojna priznanja. Nakon izlobe u veli koj mjeri je poraslo ukupno privredno, kulturno i
politiko interesovanja za Bosnu i Hercegovinu.
Austrougarska uprava je uinila mnogo vie u podizanju materijalne kulture u Bosni i Hercegovini nego to
je uinila u oblasti duhovne kulture. Takva orij entacija se na odreen nain ogledala u kolstvu.
kola je sluila kao instrument razvijanja kulta prema Monarhiji. Svako jutro nastava je poinjala pjevanjem
himne-carevke aa dravni praznici, jubileji lanova dinastije i njihove posjete Bosni i Hercego vini u kolama
su predstavlajni tako da bi uenici mogli da ih doive kao patriotski dogaaj. U itankama, udbenicima
geografije i u drugim knjigama, posveivalo se mnogo prostora slavi i veliini dinastije i carevine... 78
Bosanskohercegovako stanovnitvo naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost kulture i prosvjete koja
se odvijala u okviru vjerskih zajednica. Do uspostave austrougarske uprave osnovni vid obrazovanja u Bosni
i Hercegovini je predstavljalo konfesionalno kolstvo. Njegovu osnovu su inili mektebi i pravoslavne i
katolike kole.
Uredbom iz 1879. godine u zemlji su bile predviene tri vrste osnovnih kola: ope narodne osnovne kole,
privatne kole i konfesionalne kole.
U prvoj deceniji nakon okupacije u Bosni i Hercegovini su otv orene 104 osnovne kole, koje su nazvane
komunalnim. Do prvog svjetskog rata u zemlji je ukupno otvoreno 390 dravnih kola. Od 1911. godine je
uvedeno obavezno etverorazredno osnovno obrazovanje.
Muslimansko stanovnitvo je nakon okupacije uvalo svoj sistem kolstva i odgoja u tradicijskoj
vjerskoj koli sibjan mektebu. U ovim vjerski kolama nije izuavana ni latinica ni irilica, nego tzv.
tursko pismo, arebica. Broj sibjan mekteba je stalno rastao. Njihov broj od 499 sa 23.300 polaznika koliko
ih je bilo 1879. godine poveao, pa je 1915. godine bilo 1.233 mekteba sa 53.069 djece. Poetkom XX
stoljea mektebi su reformisani, uveden je maternji jezik i raun i drugi svjetovni predmeti, sa namjerom da
se muslimanska djeca postepeno uvode u savremeno obrazovanje. Meutim, otvoren je samo 171
reformisani mekteb koje je posjeivalo ukupno 5.455 polaznika, to je predstavljalo desetinu od broja djece u
sibjan-mektebima. 79
Pravoslavne i katolike kole radile su u okviru svojih crkveno -kolskih opina i bile su direktno
povezane sa crkvama i manastirima. Pored vjerskog i nacionalnog odgoja, u ovim kolama su izuavani i
svjetovni predmeti.
76
77
78
79
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine Pravoslavne kole vodili su popovi i uitelji, a katolike kole
uglavnom su osnivali franjevci i milosrdne sestre svetog Vinka iz Zagreba.
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine jo nekoliko godina su radili franjevci ali su te kole postepeno
ukidane i pretvarane u dravne. Godine 1882. zadraano je jo samo 35 kola od toga 15 djeakih , 15
mjeovitih i 5 kola za ensku djecu .
Austrougarska uprava je 1879. godine osnovala Carski i kraljevski djeaki vojni pensionat, koji je
neposredno bio podreen komandi XV korpusa, a posredno K.u.k. Ministarstvu rata. Zadatak mu je bio da
djeake iz domaih porodica pripremi za kolovanje na jednoj od kadetskih ili srednjih realnih vojnih kola.
U pensionatu su se kolovala i djeca oficira, vojnih i zemaljskih inovnika, te inovnika vojne i dravne
eljeznice, kao i pote. kola se sastojala iz et iri razreda i bila je u rangu nie realne kole. U nju se moglo
smjestiti do 100 pitomaca.
Broj pitomaca primljenih u pensionat, u posljednjih deset godina djelatnosti se kretao od 104 pitomca
kolske 1903/04. godine (1 musliman, 20 pravoslavnih, 79 kat olika, 6 ostalih) do 96 u posljednjoj kolskoj
godini, 1913/14. (18 pravoslavnih, 10 muslimana, 60 katolika, 1 grko -katolik, 5 protestanata i 2 jevreja. Od
poetka kolske 1914/15. godine, Zavod je u smislu instrukcije o mobilizaciji rasputena pitomcim a je
omoguen nastavak kolovanja u vojnim kolama u Stra u, Kismartonu i Fischauu. 80
U Bosni i Hercegovini su osnovane i privatne osnovne kole, otvarane za djecu stranih radnika i kolonista. U
njima se nastava izvodila na njemakom ili maarskom jeziku. Z a djecu kolonista su otvarane posebne kole
ili posebna odjeljenja pri redovnim kolama.
Da bi se pospjeio rad kola organizovali su se kolski odbori u ijem su se sastavu nalazili ugledniji
graani koji su saraivali sa nastavnicima u pitanj u rada kole. U gradovima su u kolskim odborima radili
gradonaelnici a u selima knezovi.
Nakon okupacije BiH nastalo je novo razdoblje u razvoju srednjih
kola. Kao prva srednja kola osnovana je u Sarajevu 1879. realna gimnazija koja je 1883. pretvore na u
klasinu gimnaziju. Prvi direktor kole bio je porijeklom Slovak a prvih 15 godina nastavnici su bili stranci.
Tek 1894. prvi domai profesor je bio Tugomir Alaupovi. U koli je teite nastave bilo na klasinim
jezicima, a od ivih jezika su se mogl i birati njemaki ili maarski. Muslimanska djeca su uila i orijentalne
jezike (arapski, turski i persijski).
Godine 1893. otvorena je dravna klasina gimnazija u Mostaru a 1899. u Tuzli. Prva realka je
otvorena u Banjoj Luci 1895. a deset godina kasn ije u Sarajevu. Kasnije su osnovane gimnazije i u Bihau i
Derventi.
Jo pred kraj osmanske uprave uz neke franjevake samostane su radile kole sa programom opeg
obrazovanja koje su odgovarale nioj gimnaziji. One su predstavljale pripremne kole za na stavak
kolovanja na bogoslovskim kolama. Godine 1882. otvorena je Nadbiskupska klasina gimnazija u
Travniku. Nia franjevaka gimnazija je iz Gue Gore preseljena 1900. u Visoko a franjevaka gimnazija je
djelovala i na irokom Brijegu. Nastavni planovi i programi u ovim kolama su se neznatno razlikovali od
programa u dravnim klasinih gimnazijama. U njima se kolovao i manji broj pripadnika drugih konfesija.
U doba austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini su djelovala i tri duhovna zavoda:
Pravoslavna bogoslovija, Katolika bogoslovija i erijatsko -sudaka kola. Pravoslavna bogoslovija je sa
radom poela u Sarajevu 1882. godine da bi kasnije za nju bila izgraena posebna zgrada u Reljevu. Njen
zadatak je bio da sprema pravoslavni sveeniki ka dar za Bosnu i Hercegovinu.
Katolika bogoslovija je otvorena u Sarajevu 1885. godine sa zadatkom da se obrazuju katoliki sveenici za
Bosnu i Hercegovinu.
U Sarajevu je 1887. godine bila otvorena erijatsko -sudaka kola sa namjerom da se u njoj koluj u
strunjaci erijatskog prava.
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine u strune kole se uvodi savremena organizacija rada. Za
pripremanje uiteljskog kadra u Sarajevu je 1882. godine osnovano Obrazovalite za pomone uitelje koje
je 1886. preraslo u uiteljsku kolu. Godine 1911. je otvorena Dravna enska uiteljska kola u Sarajevu a
1913. Dravna muka uiteljska kola u Mostaru. U isto vrijeme su djelovale i privatne uiteljske kole: pri
Zavodu sv. Josipa u Sarajevu (1894), odjeljenja za pripremu u iteljica za srpske kole pri Mis Irbinom
zavodu i Vakufove kole za pripremu za mektebe (1892).
Specifian tip kola za kolovanje enske djece su bile vie djevojake kole. Prva via djevojaka
kola je otvorena u Sarajevu 1889. godine a nastala je otv aranjem pojedinih nviih razreda u enskoj
osnovnoj koli u Sarajevu. Od 1893. godine izdvojila se u posebnu kolu sa u trajanju 4 godine a a neto
kasnije je produeno na 5 godina. Takva kola se otvorila i u Mostaru kolske 1893/94 godine, 1898. u
Banjoj Luci. Sa neto izmjenjenih planom otvorena je kola u Tuzli a u toku Prvog svjetskog rata 1917.
godine u Derventi.
Za kolovanje trgovakog podmlatka U Bosni i Hercegovini je otvoreno deset trgovakih kola. u
Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Banjoj Lu ci, Brkom, Livnu, Bihau, Bijeljini Travniku i Trebinju. U Sarajevu je
1912. godine otvorena Trgovaka akademija, u koju su se upisivali uenici koji su zavrili trgovaku kolu
ili etiri razreda gimnazije. Nakon zavretka kolovanja uenici su stupali u slubu u bankama, industrijskim
preduzeima dok je dio nastavljao kolovanje na visokim kolama u Monarhiji.
Za obrazovanje srednjeg tehnikog kadra u Sarajevu je 1889. godine otvorena Srednja tehnika kola
koja je imala zadatak da sprema sre dnji tehniki kadar za tri najvanije privredne grane umarstvo,
graevinarstvi i rudarstvo. Iz njenog sastava se izdvojio umarski odsjek koji se kasnije razvio u posebnu
umarsku kolu.
Od ukupno 31 srednje kole u zemlji 13 ih je bilo smjeteno u Sarajevu 5 u Mostaru, po 2 u Tuzli, Travniku i
Banjoj Luci, a po jedna u Bihau, Bijeljini, Brkom, Derventi, Livnu, Reljevu i Trebinju. 81
Iako su broj kola i uenika postepeno rasli, 1910 godine u zemlji je bilo po tadanjim kriterijima, 87 %
nepismene djece i omladine starosti od 7 do 20 godina. 82
Publicistika
Kada je Austro-Ugarska preuzela upravu u Bosni i Hercegovini, publicistika je bila ograniena na
slubeni list Bosansko-Hercegovake Novine, koji je pokrenut 1. septembra 1878. i izlazio dv a puta
sedmino latinicom, a od godine 1879. i irilicom. Godine 1881. su promijenile ime i nazvale se
Sarajevski List, koji je izlazio do kraja Prvog svjetskog rata. 83 Od 1906. godine najraireniji
hrvatski list je bio Hrvatski dnevnik, koji je vodila k lerikalna proaustrijski orijentisana struja sa
naddbiskupom tadlerom na elu. Njima se nije mogla suprostaviti ni Hrvatska narodna zajednica,
grupa koju su vodili franjevci i malada inteligencija iji se list Hrvatska zajednica bavio prosvjetom i
narodnim gospodarstvom nego politikom.
Jo 1878. godine osnovan je list na njemakom jeziku, Bosnische Correspondenz, koji je izlazio samo
jednu godinu. Prvog januara 1884. osnovao je dr. Julije Makanec list na njemakom jeziku, Bosnische
Post, koji je izlazio jednom, a kasnije dva puta sedmino, a od maja 1896. dnevno. Bosnische Post je
ureivala i spisateljica Milena Mrazovi koja se pobrinula da i tekst i ilustracije budu itaocima
zanimljivi. 84
U vrijeme aneksije Bosne i Hercegovine u Sarajevu je 1908 . godine bio pokrenut i drugi politiki list na
njemakom jeziku Sarajevoer Tagblatt kao nezavisan list za zatitu interesa Monarhije na Balkanu a od
1911. godine je izlazio i jedan nedjeljni list na maarskom jeziku Bosniak Hirlap.
Vei knjievni pokret nastao je u Bosni i Hercegovini od 1882. godine, kada su otvorene tamparije i
knjiare. Najprije je osnovano nekoliko crkvenih listova. 85
Prvu periodinu publikaciju u oblasti nauke je pokrenuo Zemaljski muzej u Sarajevu. Glasnik zemaljskog
muzeja je trebao da prezentuje rezultate djelovanja te naune institucije. Da bi ti rezultati bili dostupni i
svjetskoj naunoj javnosti austrougarska uprava se odluila na tampanje posebne publikacije
Wisenschafliche Mitteilungen aus B. u. H. koja je na njemakom jez iku izlazila od 1893-. do 1916. godine a
ureivao je Moris Hernes glavni savjetnik ministra Kalaja za pitanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Godine 1883. probudio se je publicistiki ivot u Hercegovini. U Mostaru se pojavio lokalni list na
hrvatskom jeziku, Bosiljak, koji je promijenio ime u Novi hercegovaki bosiljak i naposljetku u Glas
Hercegovca 86 U aprilu 1885. godine zapoeo se je u Sarajevu izdavati irilicom politiki nedjeljni list
Prosvjeta, koji je imao zadatak, da njeguje interese pravo slavnog ivlja, ali je ve 1888. godine prestao
izlaziti.87
81
82
83
84
85
86
87
Iste godine je poeo u Sarajevu izlaziti list Bosanska vila, pod urednitvom Nikole Kaikovia a od 1896. u
Mostaru Zora, koji je izdavala grupa mladih knjievnika, Aleksa anti, Svetozar orovi , Jovan Dui...).
Muslimanski prvaci su 1884. godine osnovali politiki list na turskom jeziku i pismu, Vatan
(Otadbina) kao sedmini list, koji se kasnije nazvao Rehber. U zatitu posebnih interesa bosanskih
Muslimana je od 1891. godine izlaz io politiki nedjeljni list Bonjak, koji se tampao latinicom. 88
U njegovom radu su uestvovali Mehmed beg Kapetanovi, Osman Mazhar paa engi, Safvet Mirza beg
88
89
90
91
92
93
94
95
Slian sluaj je kasnije bio sa vlasnicima brojnih putujuih bioskopa, kojima se treba za hvaliti za prve
kontakte bosanskohercegovakog stanovnitva sa filmom. Tek posljednje decenije austrougarske
uprave u Bosni i Hercegovini Sarajevo je dobilo svoja prva dva moderna stalna bioskopa. 96
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine pod okriljem Zemaljs ke vlade poeli su se njegovati kulturne
i umjetnike djelatnosti koje su imale za cilj da naglase kulturoloku misiju Monarhije i da se zadovolje
kulturne potrebe jednog broja doseljenika. Na drugoj strani se odvijala kulturno -prosvjetna aktivnost
domaeg stanovnitva u okviru pjevakih drutava i itaonica, a kasnije kulturno -prosvjetnih, humanitarnih i
sportskih drutava. 97
Konjiki sport je nakon okupacije doivio snaan razvoj. Izgraen je prvi hipodrom u Butmiru gdje
su odravane trke. Tu su ugarski i austrijski jokeyklub pripremali evropskim konjima meunarodne utrke o
kojima je i i strana tampa donosila sjajne opise.
Biciklizam se kao sport pojavio u Bosni i Hercegovini 1892. godine, kada je u Sarajevu osnovan
klub pod imenom Fahrrad-Club Sarajevo. On je 1902. godine organizovao prvu meunarodnu utrku u Bosni
i Hercegovini Banja Luka Sarajevo u duini 234 km. Iz istog vremena potjee i prva drvena serpentinska
staza u Butmiru, na kojoj su odrana prva takmienja u zemlji.
Poetak planinarenja u Bosni i Hercegovini je zabiljeen 1892. godine kada je u Sarajevu osnovan
prvi Bosanskohercegovaki turistiki klub koji je podigao prve planinarske objekte na Trebeviu i Jahorini.
Devedesetih godina 19. stoljea u Sarajevu je bilo o snovano Gimnastiko drutvo (Turnverein) u
koji domai ljudi nisu stupale iz politikih razloga. Razvojem sokolskih drutava omladina se upoznavala sa
gimnastikom, posebno sa vjebom na spravama. Sokolska drutva su se poela organizovati na nacionalnoj
osnovi pa su obrazovani Srpski soko, Hrvatski soko i Muslimanski soko.
I fudbal je u Bosni i Hercegovini naiao na znaajnu panju. Godine 1909. osnovan je u Sarajevu
prvi fudbalski klub Srednjokolski sportski klub Osman.
Laka atletika je dobila organiz ovan oblik u BiH 1909. godine kada je u srednjokolskom klubu Osman
osnovana lakoatletska sekcija koja je 1911. na Koevu organizovala prvi lakoatletski miting. Za vrijeme
austrougarske uprave tenis u BiH nije pustio dublje korijene jer je bio pristupaan samo viem inovnitvu i
pripadnicima oficirskog kora.
Arhitektura
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine u arhitekturi su se primjenjivali razliiti stilovi. Jedno
vrijeme su u renesansnom stilu graeni stambeni i administrativno -poslovni objekti. Zgrade Zemaljske vlade
u Sarajevu arhitekte Josipa Vancaa i palate Dravnih eljeznica bile su obiljeje ovog stila gradnje. 98
Na kraju 19. stoljea pojavljuje se secesijska arhitektura sa slobodnim formama dekorativnih
elemenata. 99
Istovremeno, austrougarska uprava je forsirala novi pseudomauarski stil ije su karakteristike vidljive na
reprezentativnom objektu toga vremena, gradskoj vijenici u Sarajevu koju su u periodu izmeu 1892. -1896.
gradili arhitekti Aleksandar Vitek i iril Ivekovi. 100
Od javnih zgrada graenim u neorenesansnom stilu isticali su se zgrada Predsjednitva Zemaljske vlade,
eljeznike direkcije, Ministarstva finansija, Zemaljskog muzeja , Pravosudne palae...
Na poetku 20. stoljea probijao se i bosanski nain graenja. Ar hitekt Vanca je gradio filijale Zemaljske
banke u Banjoj Luci, Dervent, Brkom i Bihau to se moe smatrati kontinuitetom sa autohtonim nainom
gradnje. 101
U doba austrougarske uprave gradili su se brojni vjerski objekti Katolike crkve arhit ekti projektuju u
formi bazilike. Najznaajnije mjesto je imala prva vrhbosanska prvostolnica u Sarajevu - katedrala presvetog
srca Isusova koju je projektovao u duhu neogotike sa elementima neoromantike Vanca. On je projektovao
katedralu sv. Bonaventure u Banjoj Luci 1885., crkvu sv. Duha u Fojnici, crkvu sv. irila i Metoda 1895. po
ugledu na crkvu sv. Petra u Rimu, samostan u Kraljevoj Sutjesci i njegovu crkvu sv. Ivana Krstitelja od
1905-1908, samostan i crkvu u Guoj Gori 1894, novu crkvu u Vareu 190 6, novi samostan i crkvu u
Kreevu 1889/1895. i crkvu sv. Ante na Bistriku 1905 -1912.
Ideje bazilike koristili su i drugi arhitekti: Ivan Holz je projektovao crkvu samostana u Plehanu 1899, a
projektuje i gradi Franjevaku gimnaziju u Visokom. uro Ajhorn iz Osijeka je gradio crkvu samostana u
Tolisi, kod Oraja 1912., a u Bihau se izgradi nova crkva sv. Ante. U isto vrijeme se gradio novi samostan
sa crkvom u Konjicu. Karl Parik je uspjeno projektovao Evangelistiku crkvu u Sarajevu 1899. Akena ske
sinagoge su graene u svim veim mjestima u BiH. Prik je projektovao sinagoge u Sarajevu 1902. godine, u
Banjoj Luci 1905. i u Bihau 1909. godine.
Nakon okupacije u BiH gradili su se i pravoslavni objekti U Tuzli je jo 1882. Josip Grerog projektov ao
pravoslavnu crkvu. Rudolf Tnies je interpolirao zgradu Mitropolije 1899. U Sarajevu i Tuzli Tnies je sa
Pokornijem gradio zgradu sa istom namjenom. U Bihau je 1909. godine podignuta pravoslavna crkva u
neobizantskom stilu, sa dvije male kupole na pr iprati i centralnom kupolom nad glavnim molitvenim
prostorom. Istovremeno je u svim veim mjestima BiH bio izgraen vei broj parohalnih crkava u
neobaroknom stilu.
Nakon okupacije BiH islamski sakralni objekti su se rijetko gradili. Panja je uglavnom po sveena popravci i
sanaciji postojeih objekata.
Jedan od najznaajnijih novoizgraenih objekata je bila izgradnja sjedita Ulema -medlisa koji se
nalazilo u sklopu Careva damije. Nove damije su uglavnom podignute u neomaurskom stilu. Franc
Mihanovi je 1888. godine projektovao Behrambegovu ili arenu damiju u Tuzli, a iril Ivekovi 1895. u
Travniku damiju, medresu i adrvan, dok je Ludvig Huber iste godine gradio damiju u Hrasnici.
Na inicijativu Zemaljske vlade od 1905 -1909. neke damije su dobile unutranju dekoraciju: Alada i
Careva damija u Foi, Karaozbegova i Vujakovia damija u Mostaru, Arnaudija u Banjoj Luci,
Sinanbegova u ajniu, Kalaun Jusuf -paina u Maglaju, Bijela damija u Graanici i Hadi Alijina damija u
Poitelju.
Do okupacije 1878. godine u Bosni i Hercegovini nije bilo naunih ustanova. Preteno nakon 1878.
godine su poeli stizati prvi strani naunici, uglavnom arheolozi i geolozi, zatim medicinski radnici i
biolozi. Da bi se sprijeilo odnoenje spomenika kulture iz Bosne i Hercegovine, te da bi poelo
sistematsko prouavanje prirodne i drutvene osnove zemlje, osnovano je u Sarajevu 1885. godine
Muzejsko drutvo, a 1888. Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu. To je bila najznaajnija i
najplodnija naua ustanova, a istakla se u arheolokim, geolokim, biolokim, muzikolokim
etnografskim i etnolokim istraivanjima.
Od 1904. godine u okviru Zemaljskog muzeja je djelovao Zavod za ispitivanje Balkana sa zadatkom
da prikuplja materijal o Balkanskom poluostr vu i okuplja naune radnike koji se bave prouavanjem
te materije. 102
Istraivakim radom bavili su se i nauni radnici koji nisu bili ukljueni u aktivnosti
Zemaljskog muzeja i Instituta za istraivanje Balkana, mlai intelektualci iz BiH koji su stekli
obrazovanje na poznatim univerzitetima. Hamdija Kreevljakovi i Vladislav Skari su kasije
pokazali svoju posebne sklonosti za nauni rad.
Tradicija
Zanatstvo - Umjetniko zanatstvo
Ukljuenjem Bosne i Hercegovine u privredni sistem Austro -Ugarske dolo je do opadanja zanatstva
zbog konkurencije jeftinije industrijske robe iz Monarhije. Malog kapaciteta i sa primitivnom tehnikom
zanati su bili primorani da se prilagode novim uvjetima ili da propadnu.
Nakon okupacije poeli su propadati zanati koji nisu odgovarali savremenim potrebama. (sabljari,
biakije, tufekije...) a ostali su se prilagoavali zahtjevima vremena ili su se ograniavali na opravke. 103
U bosanskim duanima je bilo iloeno najvie evropske robe, ali su se nalazile i istone tkanin e, bosanski,
turski i persijski ilimi. Posebno lijep je bio fini bosanski bez, protkan zlatom i srebrom ili upljikastim
lijepim primjercima koji je u inostranstvu nalazio dobro trite. Osim toga tauirane i filigranske radnje,
lijepo bakreno posue i i nije, ibrici i servisi, buhurdari... te su stvari obino bile kalajisane i iskiene lijepim
uzorcima i arabeskama, ali su se izraivale takoer i posrebrene, pozlaene ili s istom bakarnom bojom. Sve
te prave bosanske tvorevinesu bile posebne ljepote i i zraene sa velikim umjetnikim ukusom. U raznim
duanima je bilo izvrsnih noeva i makaza; esto damasciranih, s izraenim listovima i dralima. 104
Posebno je dobra bila bosanska koarska roba, iskiena vezom, kao to je uope domaa nonja bila lijepo
iivena gajtanima. Mnoge stvari to su se u Bosni upotrebljavale, morale su izmijeniti oblik zbog
konkurencije strane robe.
Zbog toga je Zemaljska vlada nastojala da umjetniko zanatstvo odri i ponovo oivi i njegovim
proizvodima omogui bolju prodaju u in ostranstvu. To je posebno polo za rukom s tauiranim stvarima,
zlatnim i srebrnim inkrustacijama u drvu, savaenim i kucanim bakrom i dragim kamenjem.
U Sarajevu, Foi i Livnu vlada je osnovala Zemaljske umjetniko -zanatske radionice, u kojima se ta star a
umjetnost uvala, njegovala i praktino koristila upotrebljavala takoer i za moderne stvari. Tu su radili
veinom muslimanski mladii, koje su stari majstori uili svojoj umjetnosti. Njihovi radovi su dobili brojna
priznanja na zanatskim izlobama u Be u, Berlinu, Parizu i Londonu.
Tkanje ilima je ranije u bosanskohercegovakim domainstvu bilo veoma poznato. Budui da je ilim
predstavljao glavno pokustvo u istonjakom stanu, to se je i u Bosni iznad svega pazilo, da se izrauju to
ljepi ilimi. Zemaljska vlada je posvetila veliku panju na tu privrednu granu. U Sarajevu je otvorena
radionica koja je imala zadatak, da prihvata stare dobre uzorke, brino bira najbolju domau vunu i dobra
bojadila. Vlada je na Bistriku u Sarajevu osnovala radionicu, u kojoj su se tkali izmirski, persijski i bosanski
ilimi s lijepim domaim uzorcima. Mnotvo djevojaka raznih konfesija se tu poduavalo i nalazilo dobru
zaradu.
Bosanski ilimi su uglavnom bili vrijedni zbog svoga istonjakog karaktera. Da bi se taj ka rakter
najpouzdanije i najbre oivio bilo je potrebno pogledati u pravu domovinu te umjetnosti, Istok i posebno
Perziju. Zato se je u Zemaljsku radionicu ilima doveo perzijski slikar, koji je dobio zadatak da stare uzorke
obnavlja u nekadanjoj klasino j formi i da postavlja nove sasvim istonjake osnove za ilime. Za kratko
vrijeme se postigao veliki uspjeh, pa se iz mjeseca u mjesec moralo uzimati sve vie radionica. 105
Za podizanje i uzdravanje proizvodnje beza i vezova Vlada se brinula time, to je osnovala poslovnicu, koja
je pojedinim vrijednim radnicama besplatno davala razboje (stanove) i pozajmljivala materijal, predivo i
svilu. Gotove proizvode kupovala je Vlada i onda ih prodavala kao i radove Zemaljske radionice. Krajem
1895. godine bez se je tkao na 466 razboja (stanova), to ih je zemaljska poslovnica podijelila radnicama u
srezovima Sarajevo, Mostar, Bugojno, Travnik, Stolac i Trebinje. 106
Prodor novih modernih privrednih snaga nije zahvatio vei broj bosanskohercegovakih gradova koji su bili
lokalni upravni centri, agrarna naselja i sredita lokalne trgovine i obrta.
Anton Radi, hrvatski publicist i politiar je 1899. putujui po BiH dao dobru karakteristiku tradicionalnog
ivota u bosanskoj ariji, kakav je tada postojao:
Rano ujutro 22. jula poao sam na sarajevsku ariju. Proboravivi tu oko tri sata bilo mi je tek sada jasno:
to je arija u narodnim pjesmama, jer sam vidio to je arija u ivotu ovog naroda. ariju ima svako vee
mjesto I sarajevska je upravo takova kakova je fojnika, visoka, kreevska ili koja druga. Malo bi kazao o
ariji, tko bi kazao, da je to niz sprijeda otvorenih daara, u kojima zanatnici rade i proda ju svoju robu
103
104
105
106
arija je samo iva u radni dan a to ima ivota u muhamedanskim veim mjestima u Bosni, to je na ariji.
arija je muhamedanskom zanatniku ne druga nego prva kua; i da doma ne spava jer mnogi na ariji i
jedu- bila bi mu i jedina.
Nijesam se mogao u mislima oteti pitanju: kako se je razvila ovakova arija, gdje su uzroci ovakvomu
arijskom ivotu Razgovarao san s njekima koji itav ivot ne prodaju ni za 10 novia., a itav dan sjede
pred svojom daarom, piju kavu, pue i razgov araju se.
Otuda toliko mnotvo trgovina i trgovaca. Razumije se da sve da sve te trgovine ne nose gotovo nikakvoga
dobitka, a mnoge nijesu bez gubitka. Zato i nije rijetkost da ovakav trgovac prodade ljetos jednu zemlju, na
godinu drugu, i tako podraje t rgovinu.
Ja sam se divio onomu suverenomu nehaju kojim se tu trguje: pogaanja gotovo i nema Pa ni oni, koji ne
trguju samo, nego i rade, ne gladaju na svoj posao zabrinuto. To mi je bilo udno, jer ivjeti se mora. Ali mi
je postalo jasno, kad sam sazna o da mnogi (moda veina ili pae svi) ovi zanatnici imaju zemljita koja
obrauju njihovi kmetovi. 107
Porodini ivot
ene u Bosni i Hercegovini, bez obzira kojoj ssu konfesiji pripadale, bile su pristojne i vjerne. One su bila
portvovane majke i tedljiva domaice. One nisu nita drugo nije vidjela osim mua, kue i djece.Ono to
stranac na njima nije hvalio hvalili su njihovi muevi. Pred tim su nerijetko uzdisali evropski supruzi, kada bi
ih uporedili sa svojim emancipovanim enama, ne malih zahtjeva, koja su im ometale mir, troei itava
njihova bogatstva.
Iako nisu bile kolovana kao ene na Zapadu one se mogla podiiti zdravim duhom, koji se razvijao pod
Nonja raznih slojeva bosanskog stano vnitva je strancu u mnogome bila neobina. Narod u Bosni i
Hercegovini je oduvijek volio da se lijepo obue. Nonje su im bile veoma raznolike i slikovite, a
razlikovale su se po vjerama, po podneblju i po tradiciji. Prije svega nonja u gradovima je bila
drugaija nego na selu.
Gradska nonja je bila ljepe izraena i bogatije ukraena. Najljpe su se oblaile Muslimanke. Kod njih
moda nije ila za tim, da tjelesne oblike istakne, ve da ih to vie skrije i da ih pokrije bogatim tkaninama,
na kojima su se arenile boje i nakit. Najvanija odjea su bile dimije, iroke nabrane pelengae, koje su
sezale do lanaka, nainjene od najdragocjenije tkanine, a iskiene zlatnim trakama i vezivom; jeerma,
kratak prsluk bez rukava, koji se uz grudi tijesno priv ija; naposljetku fermen, kratak prsluk, opet bez rukava,
ali na prsima otvoren i bogatim ornamentalnim vezom od zlata tako obasut, da se esto nije moglo znati od
kakve je tkanine. Takvu odjeu su nosile i djevojke i ene.
Svaka udata Muslimanka je imala barem jednu anteriju, koju joj je u svatovima davao mladoenja i ona je
nosila u sveanim prilikama. To je bila dugaka kabanica s uskim, dugim rukavima, obino od svile, kadife
ili brokata i bogato zlatom proivena. Osim anterije udata ena je nosila jo i urdiju, kratak krznom optoen
haljetak s dugim rukavima. 112
Muslimanske ene i djevojke su se posebno razlikovale nakitom na glavi. Djevojci je kosa visila u
pletenicama niz lea, a ukraavala je cvijeem, zlatnim novcem i fesom. Mlade djevojke iz bogat ijih
drutvenih slojeva su nosile lahurli -al, izraen od finog tankog vunenog kamira. Udate ene su nosile
kalkan kape sa zlatnim ili srebrnim tepelukom na tjemenu, koji je bio bogato iskien biserima, zlatom,
novcem i drugim nakitom. Sa tepeluka su nao kolo preko glave visile iroke svilene rese, a sve se osim
tepeluka, koji nije pokriven, pokrivalo tamnom mahramom, jemenijom. Siromane djevojke i ene su bile
ogrnute velikim mahramama, boama, koje su pokrivale lice i titile ga od vjetra i hladnoe. ene boljeg
imovnog stanja su nosile feredu, ivanu od crne ili tamnozelene ohe uz koju su se nosili pokrivai od
platna, ember, jamak, dueme. Na poetku 20. stoljea fereda izlazi iz mode i zamjenjuje je zar. Pored
zara lice ena je pokrivao i crni veo zvani vala ili pea.
Dodaju li se jo iljaste cipele (mestve i filare), papue, iroke ute izmice od safijana i nanule nabrojano
je sve to je imala Muslimanka u svojoj domaoj toaleti.
Kako je odjea bila sjajna, tako je esto i nakit bio bogat . Vaan je u nakitu pojas s velikom kopom lijepog
oblika, iskien biserima ili filigranstvom. Od drugog nakita nosilo se prstenje, narukvice, ogrlice, naunice,
dijademe... Ali, cijelo to bogatstvo nije pokazivala ona nikada na ulici, ve se tamo zaogrtal a dugakom,
112
113
114
115
116
Razglednica
Razglednica
Razglednica
Razglednice
Razglednice
Bogata je nosio svilen trabolos, siromah crvenu ili jednostavno iaranu vunenu mahramu. Kod krana je
saruk bio crvene ili smee boje, rijetko kada iaran a fesovi tamnije crvene boje. 117
Nonja seoskog stanovnitva u raznim krajevima je bila veoma raznolika, pa i kod ena. U Bosansskoj
krajini, na sjeverozapadu Bosne nosila je ena dugaku koulju, bogato izvezenu na prsima i na irokim
rukavima, nad kouljom zobun smee boje a glavu je pokrivala velikom bijelom okrugom, mahramom.
Odijelo nije bilo bogato, ali je zato esto novani nakit bio izuzetno teak, a nosio se u erdanu, na pojasu ili
na kapi. 118
enska nonja u srednjoj Bosni se razlikovala po tome, to su se ovdje nosile dimije i samo stare ene su
imale umjesto dimija anteriju, koja im je sezala do zemlje; nosio se i krai zobun, kako u kojem kraju: crn,
crven ili sme. Nakit je na glavi bio kao i u muslimana, samo je tepeluk bio bogatiji i esto sa zlatnim
dugmadima, a oko jemenije mahrame oko fesa bilo je zakaeno mnogo cv ijea, ia i srebrnih
nala. 119
Hercegovaka enska nonja se odlikovala snjenom bjelinom. Zobun je bio kratak, kao i fermen; mjesto
dimija nosila se teka bijela haljina od darovca, koja je sezala do zemlje. Uz to su se bogato kitile novcem i
kovinom. 120
Posebnog oblika u razliitim krajevima je bila pregaa. Najljepa je bila u Krajini, gdje je oponaala motive s
ilima, te je bila opivena dugakim resama. U srednjoj Bosni je bila jednostavna, u Hercegovini samo uska
pruga iz smee vune. U Sprekom polj u su se nosile ak i dvije pregae, sprijeda oprega, a straga zaprega,
dok se u Podrinju pregaa sastojala od uske pruge, opivene resama. 121
Ba kao to se fizionomija ulica promijenila, i stanovnitvo se promjenilo. Pored stare bosanske nonje
vidjela su se i francuska odijela, a iz mase turbana izronio bi eir trgovca ili inovnika. 122
Pored ene pod feredom ulicom je koraala dama odjevena po evropskoj modi, sa eirom ukraenim
perjem. Kada su se prve ovako odjevene ene pojavile u Sarajevu izazvale su opu sablazan, pa i osudu
stanovnitva. Kasnije su one postale jedno od lica grada, toliko uobiajeno da se ni djeca vie nisu obazirala
na njih.123
Aikovanje
Jedan od najljepih obiaja u Bosni i Hercegovini je bilo aikovanje. Adet je bi o da se u petak ili u
ponedjeljak muslimanske djevojke u veem broju okupe i odu same bez mukaraca na teferi. U
akam su se vraale i tada je nastajao po baama, na kapidicima ili pred muebacima ivot
ispodtiha.124
Kada je bio dan za aikovanje, smio s e mladi svojoj poznanici, koju je moda samo vidio kao
djevoje dok se jo nije pokrivala, utivo da prie i da joj se pone lijepo udvarati. To se inilo tako
srameljivo i njeno, da se moralo uditi toj pristojnosti. Aikovalo se tihim aputanjem, polj ubiti se
nisu ni mogli, te jedino ako bi strast prela svaku granicu i sprijeavalo im se da se uzmu, tada bi se
ugovorila otmica.
Uz aikluk bi se ule umilne ljubavne pjesme, sjetne i monotone, koje su se razlijegale iz bai. Na taj
nain djevojke su privlaile panju mladia, uprkos zatvorenom haremu i velu. Zaarani mladii su
slijedili te zvuke, priunjali bi se ogradama bai i to su bili poeci koji su kasnije krunisani
svadbom. 125
Mladi je obino poznavao djevojku jo iz doba kada je ona bila dijete, kada njeno lice nije bilo
pokriveno velom. Ako bi uspio kroz ogradu dohvatiti njenu ruku i ako su roditelji bili saglasni, njihovoj
zajednikoj srei vie nita nije stajalo na putu. Meutim, mladi nije uspijevao dohvatiti djevojinu ruku
117
118
119
120
121
122
123
124
125
ako se njenoj opreznoj majci nije sviao. Ali, postojali su i nepristojni mladii koji su tu igru igrali sa vie
djevojaka. To ipak nije moglo ostati skriveno, pa su na takve momke majke upozoravale svoje keri.
Pria je poinjala kod aik- pendera. Dozvoljeno je bilo na njega zakucati ili baciti kameni kako
bi se dozvala kerka kue da doe. Jednostavno se ona morala pojaviti, kako bi muslimanski mladi,
ponosan na svoj friko ispeglani fes, mogao progovoriti s njom, iza prozora. 126
Mnogo je bilo ovakvih pendera na koje se kucalo. Toliko, da bi se malo -malo pa rasklimali te ih je
bilo potrebno opet privrstiti. Postojali su i oni penderi na koje se kretalo tek jednom mjeseno, pa je
djevojka odmah skakala, da bi razoarana shvatila da se s njom tek kia poigravala lupkajui po prozoru.
Razgovori su se vezali za hiljadu stvari, pa bi, pod tim dojmom, ak i pupoljci propupali i
procvjetali. Sve se zavravalo dogovorom za sastanak sljedee sedmice. Tada je bilo dozvoljeno i lice otkriti
pa je momak mogao otpratiti djevojku, ali idui na propisnoj udaljenosti najmanje za duinu ruke.
A jednoga jutra bi osvanuo prozor bez reetki, znak momcima da tu vie ne kucaju jer je kerka
udata. Koliko je muslimanskih mladia kucalo na ovakve prozore, pa se poslije bacilo u Miljacku vidjevi
skinute reetke, to nitko ne zna. Ona je bila udata, pa je morala nositi neprozirni veo, a izai na ulicu je
mogla tek kada joj to gospodin mu dozvoli
130
Nakon okupacije BiH austrougarska uprava je pourila da se pravoslavna crkva stavi pod kontrolu i
da pravo imenovanja mitropolita pree sa carigradske patrijarije na austrijskog cara. Pregovori izmeu
Bea, Sarajeva i Carigrada su zavreni 28. marta 1880. potpisivanjem Konvencije o privremenom rjeenju
odnosa Pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini sa Carigradskom patrijarijom. Ovom konvencijom je
imenovanje i smjenjivanje mitropolita u Bosni i Hercegovini post ala je prerogativa austrougarskog suverena.
Ministar Kalay je poduzeo mjere da strogo ogranii djelatnost crkveno -kolskih optina zavoenjem nadzora
dravne uprave nad njihovim radom. Kad je obnovljena naredba iz 1880. po kojoj uitelji na autonomnim
kolama nisu mogli poeti rad bez odobrenja Zemaljske vlade predstavnici 21 opine su 18. aprila 1893.
predali civilnom adlatusu Kueri predstavku u kojoj su traili da srpske opine mogu samostalno birati
uitelje i da im nije potrebna saglasnost valede. Budu i da vlada nije odgovorila na predstavku Uskoro su
predstavnici 14 opina solidarno istupili da u jednom memoramdumu izloe carun nepravde od uprave. Taj
memorandum predat je caru 7. decembra 1896. dvorskoj kancelariji u Beu s kojim je poeo pokret za
autonomiju.
Kad je u decembru 1897. ministar Kalay u Delegacijama nagovijestio spremnost da se Srbima izie u susret
voe pokreta su se pourile da mu podnesu osnove stare autonomije po kojima bi se uredila sva sporna
pitanja. Pregovori su voeni vie god ina bez konkretnih rezultata i tek krajem 1903. su uli u novu fazu.
127
128
129
130
Od 15. decembra 1903. do 7. januara 1904. u Beu su voeni pregovori sa ministrom Burianom o
spornim pitanjima a zatim su u predstavci carigradskom sinodu iznijeli 12 taaka oko kojih se nisu mogli
dogovoriti sa mitropolitom i vladom. Sinod je veinu spornih taaka rijeio prema vladinim eljama pa je
uredba od 13. avgusta 1905.dobila zakonsku snagu. pa je time okonana borba koja je trajala 9 godina.
Nakon sluaja konverzije malolj etne Fate Omanovi u okolini Mostara u maju 1899. opozicionon
raspoloenje meu Muslimanima je dobilo oblik borbe za vjersku i vakufsko -mearifsku autonomiju. Pokret
se temeljio na traenju garancija vjerske ravnopravnosti ali je u nacrtu Statuta za autono mnu upravu
islamskih vjerskih i vakufsko -mearifskih pitanja koji je zajedno sa Memorandumom 19. decembra 1900. u
Sarajevu predat ministru Kalayu, naglaen suverenitet sultana nad BiH i pravo bosanskohercegovakih
muslimana da svoja vjerska pitanja ureuju u saglasnosti sa sultanom i vrhovnim vjerskim starjeinom
ejhu-l-islamom u Carigradu.
Kad je muftija Dabi, kao voa pokreta otiao u Carigrad u januaru 1902. da se savjetuje sa ejhu -lislamom o pitanju autonomije, proglaen je neovlatenim iseljeni kom i zabranjen mu je povratak u zemlju.
Na sastanku odranom 1906. u Slavonskom Brodu pokret je dobio organizacioni oblik. Izabran je
Egzekutivni odbor Muslimanske narodne organizacije sa Alibegom Firdusom na elu. Na poetku 1907.
godine izabrano je 19 predstavnika da vode pregovore o vjerskoj autonomiji i time je udaren temelj
politikoj stranci Muslimanskoj nnarodnoj organizaciji. Vlada je i dalje odbijala da diskutuje o takama koje
su i indirektno sadravale pitanja sultanovog suvereniteta nad BiH. Tek kad je izvrena aneksija BiH i pitanje
sultanovog suvereniteta postalo bespredmetno pregovori voeni oko 10 godina su privedeni kraju. Car je 15.
aprila 1909. sankcionisao Statut za autonomnu upravu muslimanskih vjerskih i vakufsko -mearifskih poslova
u Bosni i Hercegovini prema kojem je vrhovni organ uprave vakufsko -mearifske imovine bio Vakufsko mearifski sabor koji je pored virilnih lanova sainjavalo jo 24 izabrana lana. Vrhovno vjersko tijelo je
Ulema medlis na elu sa Reissu -l-ulemom kojeg je biralo posebno izborno tijelo od 6 muftija i 24 izabrana
lana. Reis je stupao na dunost kad od vrhovnog islamskog starjeinstva u Carigradu ejhu -l-islama dobije
menuru, tj autorizaciju za vrenje vjerskih funkcija. Tako je zavrena borba za vjersku au tonomiju.
U nacionalnoj propagandi Srbije koja je pojaana nakon 1889. godine kada se obrazuje prva radikalna
vlada koja je usmjerena prema BiH posebno je bilo naglaen sultanom suverenitet nad BiH ime su se eljeli
pridobiti Muslimani i time otvoriti put za ujedinjenje BiH sa Srbijom, u kojoj kako se isticalo, ivi jedan
srpski narod sa tri vjerozakona.
Taj stav je doao u sukob sa hrvatskom nacionalnom propagandom koja je takoer razvijala tezu o
hrvatskom karakteru BiH i o hrvatskom nacionalnom osjeanju Muslimana. To je trebalo da otvori put za
ujedinjenje hrvatskih zemalja, konceptu unutar kojeg je ulazila i BiH. Budui da je to trebalo ostvariti unutar
Monarhije te tenje austrougarska uprava je smatrala manje opasnim od velikospsk ih.
Hrvatski nacionalni pokret voen od franjevaca i malobrojne inteligencije se do 90 -ih godina nalazio
u zaecima. Pojavom klerikalne struje u redovima jednog dijela katolikog sveenstva on se usloio. Glavnu
ulogu u konstituisanju je imao sarajevski nadbiskup Josip tadler koji je nastojao da se izvri identifikacija
katolianstva i hrvatstva to je bilo u suprotnosti sa politikom franjevaca i graanske inteligencije koji su
religiju stavljali u drugi plan nastojei da za hrvatstvo pridobiju Muslimane . tadlerova agresivna aktivnost
bila je povod za stvaranje antihrvatske propagande i njeno poistovjeivanje sa cjelokupnom hrvatskom
politikom i nacionalnom ideologijom. 131
Glavne politike stranke u zemlji su osnovane u periodu od kraja 1906. do poetka 1908. godine. Samo
dvije stranke su formirane nakon aneksije BiH Socijaldemokratska stranka BiH sredinom 1909. i Hrvatska
katolika udruga 1910.
Programsku orijentaciju politikih stranaka odreivao je stav prema kljunim pitanjima politikog i
ekonomskog ivota, dravnopravnom poloaju zemlje i agrarnim odnosima. Divergentni stavovi u ovim
pitanjima onemoguavali su njihovu meusobnu saradnju.
Prva osnovana politika stranka je bila Muslimanska narodna organizacija, osnovana 3. decembra
1906. godine u Slavonskom Brodu, dok se sjedite njenog Egzekutivnog odbora nalazilo u Budimpeti.
Inicijativu za njeno osnivanje je dalo vostvo muslimanskog autonomnog pokreta sa Alibegom Firdusom na
elu. 132
Okupljala je sve slojeve muslimanskog naroda, a njeno glasil o je bio list Musavat (Jedinstvo). Zalagala
se za ouvanje sistema agrarnih odnosa u duhu Saferske naredbe to je bilo motivisano nastojanjem da se
stabilizuje politiki i drutveno -ekonomski poloaj i da se sprijee promjene koje je donosio novi drut venoekonomski razvoj. 133
Iz sredine bogatog graanstva trgovaca, inovnitva i proreimske inteligencije u ljeto 1908. godine
je formirana Muslimanska napredna stranka Svoje aktivnosti je temeljila na shvatanju potrebe spajanja
islamske tradicije sa zapad nom kulturom. Izjanjavala se za aneksiju BiH, propagirajui meu Muslimanima
133
134
135
136
Aneksija Bosne i Hercegovine je naila na povoljan prijem u javnosti Monarhije. Beka tampa i
Parlament su sa velikom radou pozdravljali razrjeenje nesigurnog, okupacionog statusa Bosne i
Hercegovine i najavu aktivnije spoljne politike. Mi nistar Erental je dobio brojne pohvale da je
konano trgnuo Monarhiju iz letargije. Od njega su oekivani novi impulsi - konsolidiranje drave i
jaanje poloaja Monarhije u koncertu evropskih sila, kao i unutar Trojnog saveza. S velikim
oduevljenjem gotovo cjelokupna beka tampa podrala je Erentalovu politiku. 143
List Reichspost je u aneksiji Bosne i Hercegovine vidio veliko historijsko djelo, koje je Monarhiji
davalo novo mjesto u svjetskoj historiji. Zeit je sa zadovoljstvom konstatovao da Austro -Ugarska
ponovo stoji u sreditu svjetskih zbivanja, a Sonn -und Montagscourier je izraavao uvjerenje da
e Monarhija svojim odlunom politikom konano rijeiti balkansko pitanje.
U pismima upuenim velikim silama, kao i u zvaninoj noti upuenoj Carig radu, beka vlada je
istakla da je bosanski problem interna stvar Bea i Carigrada, koja se bazira na konvenciji od 1879.
Beki listovi propagirali su tu ideju, izraavajui elju za skori sporazum sa Carigradom. 144
U ugarskom dijelu Monarhije u puene su otre kritike ministru Aehrenthalu da je uvukao
zemlju u opasnu avanturu, i time ugrozio egzistenciju maarskog naroda. Aehrenthalov korak je
prihvatan samo uz uvjet brzog i mirnog priznanja aneksije. Budimpetanska industrijska i trgovaka
komora su ve sredinom oktobra protestirale protiv aneksije i njenih posljedica za privredu. Takoer
su u poslanikoj kui pale otre rijei protiv politike Balhausplatza.
Proglaenje aneksije izazvalo je u Bosni i Hercegovini razliita raspoloen ja. Prvi izvjetaji o
reagovanju na aneksiju govorili su da je velika masa kranskog seoskog stanovnitva u zemlji bila
politiki nezainteresovana prihvatajui novi poredak s jedinom eljom da im donese bolji ivot. Do
nekog jaeg pokreta nije ni moglo do i zbog mlakog dranja opozicionih politikih grupa. Na to su
utjecale i mjere koje je poduzela vlada prije aneksije, zabranjujui tampanje mnogih listova,
obustavljajui ili zabranjujui rad nekim udruenjima, rasputajui optinski odbor ..Kod
pravoslavnog gradaskog stanovnitva aneksija je izazvala teak utisak, ali je ono, prema preporuci
politikih organizacija, uglavnom ostalo mirno.
Katoliko stanovnitvo pozdravilo je vijest o aneksiji s velikim oduevljenjem. Meutim, to nije dugo
trajalo. Ekstremni hrvatski nacionalni pravac koji je postavljao zahtjev za dravnopravnim
prikljuenjem Bosne i Hercegovine Hrvatskoj, i preko franjevakog reda forasirao tu politiku, nije
imao uspjeha.
Na veinu muslimanskog stanovnitva aneksija je djelovala zaprepa avajue. Mladoturski pokret je
kod njih stvorio uvjerenje o restauraciji stare moi Osmanlija. Teko su bili pogoeni da Osmansko
carstvo nije moglo izmjeniti svoj poloaj. Stoga su se, ve nakon aneksije, osjeali simptomi
iseljenikog pokreta. 145
Njemaka vlada je od samog poetka Aneksione krize zauzela jasan stav u korist Monarhije.
Nakon proglaenja aneksije von B low je dao instrukcije za buduu politiku prema saveznici Austro Ugarskoj, i prema, aneksijom u njenom suverenom pravu povrije enom Osmanskom carstvu. Stara
Bismarckova tradicija je bila da ako doe do rata na Balkanu, nastojimo da se on lokalizira. Mi
nismo dogaaje izazvali i mi nismo u prvom redu pozvani da njima upravljamo, istakao je von B low
i dodao: Austrija je na vlas titu inicijativu izvrila aneksiju, ali mi je ne moemo ostaviti na
cjedilu.146
Takoer je i njemaki car Vilhelm II odobravao aneksiju. Iako uvrjeen to nije ranije
obavijeten od saveznice Vilhelm II je prihvatio aneksiju kao svrenu injenic u. Ve 12. oktobra on je
izjavio kancelaru fon Bilovu da su njegove vrste elje na austrijskoj strani stajati i ostati, naglasivi
: Takoer, i u sluaju tekoa i komplikacija, naa saveznica moe raunati na nas. 147
Krajem 1908. godine situacija se znatno zaotrila. Srbija i Crna Gora su odbijale da prihvate
aneksiju kao gotovu injenicu.
Pregovori izmeu Bea i Petrograda o programu na eventualnoj konferenciji nisu mnogo napredovali.
U Berlinu su ovako zaotrenu situaciju smatrali dobr odolom, jer je pruala priliku za odmjeravanje
143
144
145
146
147
148
149
150
151
152
rata bila paralizirana. Po njemu, kriza na Balkanu je rusku politiku bespomonost usl jed vojne
slabosti u tako jasnom svijetlu oslikala da su svakom patrioti zasuzile oi. Zato je ruska vlada od
samog poetka krize nastojala izbjei oruani sukob.
Vijest o aneksiji Bosne i Hercegovine objavljena je u Beogradu 2. X. U vanrednom broju lis t
Politika je u lanku Bugarska kraljevina - aneksija Bosne obavijestio beogradsku javnost o
predstojeem koraku austrougarske vlade. Istog dana, odran je u Beogradu prvi protestni miting,
koji je ujedno znaio uvod u itavu seriju mitinga i demonstra cija, koji su se odrali narednih dana.
Vodei politiari svih stranaka, kao i tampa zahtijevali su od ministra Milovanovia energino
zauzimanje za srpsko stanovnitvo u Bosni i Hercegovini.
Austrougarski korak doivljen je u Srbiji vie kao udarac prot iv nje same, nego protiv Osmanskog
carstva. 153
U Beogradu se 25. XII 1908. sastala Narodna skuptina i zasjedala do 1. I 1909. Na toj tajnoj sjednici,
na osnovu rezultata provedenih diplomatskih akcija, formulirani su zahtjevi Srbije. Na sjednici 25.
XII 1908. govorio je samo ministar Milovanovi. U dvosatnom govoru, izlagao je on o aneksionom
pitanju. Aneksija Bosne i Hercegovine, smatrao je Milovanovi, bie osuena s dva stanovita. Ona
je s jedne strane pogodila suverenitet sultana, s druge strane Ev ropu, odnosno potpisnice Berlinskog
ugovora. O bilo kakvim zahtjevima i pravima za Srbiju ne moe biti govora. U meunarodnom
pozitivnom pravu nacionalnost, na alost, ne igra nikakvu ulogu. Stoga je obaveza srpske vlade da
aneksiju Bosne i Hercegovine pre dstavi kao neposrednu opasnost za politiki ivot i egzistenciju
Srbije. Nuno je da se aneksija, kao srpsko pitanje u ovoj boji iznese pred evropski forum. Kada
programsko pitanje bude prihvaeno, srpsko pitanje se moe, prema potrebi, iriti ili mijenjat i.154
Krajem februara 1909. otklonjeni su Osmanskog carstva sa Monarhijom i Bugarskom. Austro Ugarska se neposredno sporazumjela sa Osmanskim carstvom plaajui novanu odtetu, a Rusija se
zauzela za Bugarsku primajui na sebe vei dio obaveza prema Porti . Poputanje Rusije,
nezainteresiranost evropskih sila i sve jai pritisak Austro -Ugarske na Srbiju vodili su razrjeenju
krize. Nakon to je Njemaka ultimativnim zahtjevom Petrogradu 22. III 1909. podrala Monarhiju,
sile Antante su prihvatile aneksiju. Izjavom velikih sila o ukidanju lana 25. Berlinskog ugovora
Aneksiona kriza je zavrena, ime je definitivno priznato proirenje prava suvereniteta cara Franje
Josipa na Bosnu i Hercegovinu. 155
Aneksiona kriza je ve u politikim ocjenama u vrijeme Prvog svjetskog rata ocijenjena konanom
prekretnicom u meunarodnom politikom ivotu. Novija istraivanja su jo vie prihvatila injenicu da je
Aneksiona kriza predstavljala raskrsnicu na kojoj su se razilazile ne samo pojedine sile nego i blokovi sila, i
od koje je put vodio neposredno ratnom razrjeenju njihovih suprotnosti.
Aneksiona kriza je izazvala krupne promjene u meunarodnom politikom ivotu. Na kraju 1909. Evropa je
ve bila podijeljena na dva suprotna tabora. Trenutni uspjeh Dvojnog saveza je jo vie potcrtao suprotnosti
u Evropi. Balkan je postao najopasnije polje nemira, podruje koje je prualo najvee mogunosti za
diplomatske borbe i stoga na njemu i treba traiti neposredne povode rata. 156
Proglaenjem aneksije Bosne i Hercegovine zemlji je obean ustav, da bi se uveo moderni politiki
sistem. Nakon dugih i sporih priprema, car Franjo Josip 1910. proglasio je Zemaljski statut (ustav) za Bosni i
Hercegovinu. Pored ustava doneseni su Izborni zakon, Zakon o drutvima, Zakon o okupljanju i Zak on o
kotarskim vijeima. U politiki ivot zemlje uvedene su tri institucije, Sabor, Zemaljski savjet i Kotarsko
vijee.
Funkcije Sabora u upravljanju Bosnom i Hercegovinom bile su ograniene. Sabor nije imao
ovlaenja da donosi zakone, nego je mogao sam o raspravljati o prijedlozima; nije mogao raspravljati o
budetima niti o imenovanju lanova Zemaljske vlade ili pojedinih njenih slubi. Njegove nadlenosti bile
su ograniene uglavnom na rjeavanje pitanja lokalnog znaaja. 157
Krajem maja i poetkom juna 1910. car Franjo Josip je posjetio Bosnu i Hercegovinu, nailazei u svim
mjestima kroz koje je proao na topao prijem bosanskohercegovakog stanovnitva. U posjetu Bosni i
Hercegovini car je krenuo iz Budimpete 29. maja uveer zasebnim dvorskim vozom, koj i je narednog
153
154
155
156
157
dana u 5 sati ujutro stigao u Bosanski Brod. Na stanici su ga doekali zemaljski poglavar, zapovjednik 15.
korpusa, okruni predstojnik Banje Luke, kotarski predstojnik Dervente, upravnik ispostave u Bosanskom
Brodu, kao i gradonaelnik sa gr adskim zastupstvom. Na poklonstvo poredali su se vojni predstavnici,
sveenstvo, inovnitvo, predstavnici drutava... Pola sata nakon toga, car je stupio u zaseban voz
bosanskohercegovakih zemaljskih eljeznica i nastavio putovanje za Sarajevo. 158
U 8 sati i 12 minuta voz je stigao u Doboj, gdje se zadrao 20 minuta, a cara su pozdravili predstavnici
vojne i civilne uprave. 159 U Zavidoviima voz se zadrao samo tri minuta i nastavio vonju do Zenice,
gdje je stigao u 11 sati i 48 minuta i zadrao 20 minuta. 160 U Visoko voz je stigao u 13 sati i 50 minuta
i zadrao se 10 minuta. U Odboru za doek cara nalazili su se okruni predstojnik u Sarajevu, kotarski
predstojnik i zapovjednik andarmerije u Visokom, a na poklonstvo poredali su se gradski naelnik i
gradsko zastupstvo. 161
U 15 sati car je stigao u prijemni paviljon, koji se nalazio blizu stanice kod Fabrike duhana u
Sarajevu. Kod paviljona bila je poredana poasna eta 3. bataljona 1. bosanskohercegovakog puka,
sa zapovjednicima 10. brdske brigade i 48. pje adijske divizije. U Odboru za doek cara nalazili su se
predstavnici vojne i civilne uprave, a zatim su na poklonstvo doli nadbiskup tadler sa
rimokatolikim sveenicima i provincijalom franjevakog reda; mitropolit Evgenije Letica sa
pravoslavnim sveenstvom; reis-ul-ulema Sulejman ef. arac sa muslimanskim sveenstvom;
protestantski upnik; sefardski i austrougarski nadrabin, kao i oficiri sarajevskog garnizona, vojni
inovnici, oficirske deputacije jedinica 15. korpusa, zastupnici autonomnih crkvenih uprava,
predstavnici advokatske i trgovake i obrtnike komore. 162 Nakon toga car se u pratnji zemaljskog
poglavara odvezao u Konak. Na putu do Konaka bila je poredana vojska Sarajevskog garnizona, a
sarajevska veteranska udruenja pravila su palir. 163
U utorak 31. maja ujutro, car je posjetio vladinu palau, a u poklonstvu su uestvovali vjerski
velikodostojnici svih konfesija, konzuli, oficiri, inovnici, naelnik Sarajeva sa opinskim vjenicima,
deputacija pravoslavnih, muslimanskih i katolikih svjetov njaka, te predstavnici trgovake i obrtnike
komore. 164
U popodnevnim satima car je posjetio glavne vjerske objekte svih konfesija u Sarajevu rimokatoliku stonu crkvu, srpsko -pravoslavnu stonu crkvu, Begovu damiju, jevrejsko -sefardski
templ, a zatim protestantsku crkvu i sinagogu austrougarske jevrejske opine. Zatim je car posjetio
gradsku vijenicu, gdje su ga doekali gradonaelnik i gradski zastupnici. 165
U srijedu, 1. juna ujutro, car je posjetio Zemaljsku drepanu, odakle se na konju uputio na
vjebalite, gdje je izvrio smotru jedinica. 166 Nakon povratka, car je na terasi Konaka primio
delegaciju kolske omladine. Uveer je u Konaku organizovana dvorska veera 167.
U etvtak 2. juna u popodnevnim satima car se u posebnom vozu uputio na Ilidu, odakle je u koiji
nastavio vonju do Vrela Bosne. Nakon povratka na Ilidu, sa terase je pratio predstavu jedne seoske
svadbe i igranje kola. 168
U petak, 3. juna car je krenuo na putovanje u Mostar, zadravajui se kratko u Konjicu i Jablanici. Po
dolasku u Mostar, doekali su ga vojni komandant i kotarski predstojnik, a dobrodolicu je u ime gradskih
vijenika poelio gradonaelnik Mujaga Komadina. Na poklonstvo su se poredali predstavnici sveenstva,
158
159
160
161
162
163
164
165
166
167
168
Razglednice
Razglednice
Razglednice
Razglednice
Razglednice
Razglednice
Razglednice
Razglednice
Razglednice
Razglednice
Razglednice
Historijski muzej
Historijski muzej
Historijski muze j
Historijski muzej
Historijski muzej
Historijski muzej
Historijski muzej
Historijski muzej
Historijski muzej
Historijski muzej
Historijski muzej
35
civilnih vlasti i autonomnih vjerskih vlasti. Sa stanice car se u pratnji zemaljskog poglavara, u posebnoj
169
170
171
172
suprugom. 174
Atentat nije omeo dalje izvo enje programa i ugledni gost je produio put do gradske Vijenice. Nakon to
je obavljen zvanini protokolarni prijem u Vijenici, nadvojvoda sa svojom pratnjom je krenuo nazad istim
putem. Kod Latinske uprije izvren je drugi atentat. Gavrilo Princip je pucao iz revolvera i ubio nadvojvodu
i suprugu mu Sofiju. Nastala su teka vremena u Sarajevu. Mnoge srpske radnje i ustanove su bile
demolirane. Dva su ovjeka poginula a dva ranjena. 175
Bosanskohercegovaki sabor je odrao alobnu sjednicu i osudio atenta t. To je bila i njegova posljednja
sjednica. Uhapeno je oko stotinu osoba, za koje se dralo da su u vezi sa ovim atentatom. Proglaen je
prijeki sud na podruju opine i kotara. Vijest o atentatu obila je svijet... Uskoro je ratni plamen zahvatio
Evropu. Poeo je Prvi svjetski rat. Do tada najkrvaviji rat na naoj planeti.
Na dan objave rata Srbiji austrougarski suveren Franjo Josip uputio je narodima Monarhije, pa i Bosne i
Hercegovine proklamaciju u kojoj je pravdao mjere koje je poduzela Austro Ugarska nakon Sarajevskog
atentata.
Bila mi je najvea elja, da godine koje mi boja milost jo odredi posvetim djelu mira i da moje narode
sauvam od tekih rtava i tereta rata. Ali Vijee Providnosti odluilo je drugo.
Nedjela jednog mrnjom proetog protivnika prisiljavaju me da radi zatite asti moje monarhije,
zbog zatite njenog ugleda i njezinoga poloaja (moi) u cilju da se osigura njen opstanak, poslije mnogo
godina mira posegnem za maem.
Sa brzo zaboravljajuom nezahvalnou je Kra ljevina Srbija, koju su od prvih poetaka njene dravne
samostalnosti pa do najnovijega vremena moji preci i ja podupirali i unapreivali, stupila ve pred vie
godina na put otvorenog neprijateljstva protiv Austro Ugarske... Sve vie bukti mrnja protiv mene i moje
kue, sve otvorenije se ispoljava tenja da se otrgnu neodvojiva podruja Austro Ugarske.
Zloinako nastojanje prodire preko granica kako bi se na Jugoistoku monarhije potkopale osnove
dravnog poretka, te pokolebalo narod u u nj egovoj vjernosti prema vladarskom domu i domovini, a
omladinu navelo i nadrailo na vrenje zloinakih djela bjesnila i veleizdaje. Niz ubistava, jedna planski
pripremljena i provedena zavjera, ije je strahovito izvrenje mene i moje vjerne narode pogodi lo u srce, sve
to predstavlja krvavi trag onih mranih skupina ljudi, koje je Srbija stavila u pokret i vodila.
Uzalud je moja vlada poduzela jo jedan pokuaj, da taj cilj postigne mirnim sredstvima, da se Srbija
skloni na promjenu ozbiljnom opom enom...
U ovom asu ja sam potpuno svjestan sve dalekosenosti moje odluke i moje odgovornosti pred
svemoguim. Ja sam sve ispitao i izvagao. Mirnom savjeu stupam na put, koga mi dunost ukazuje.
Povjeravam se mojim narodima, koji su se uvijek u svim olujama okupljali u jedinstvu i vjernosti oko
moga prijestolja i uvijek bili spremni na najtee rtve za ast, veliinu i mo domovine. 176
Na suenju, koje je trajalo od 12. do 23. oktobra 1914. u Sarajevu, optueni Gavrilo Princip koji je prije
etiri godine iziao iz tuzlanske gimnazije i od tada pohaao gimnaziju u Beogradu, izjavio je da se ne kaje
za svoj in i da nije zloinac, jer je htio samo zlo da odstrani. U drutvu u kojem se kretao postao je
osvjedoeni srpski nacionalist a. Austriju je mrzio jer je drao da od nje Junim Slovenima moe doi
samo zlo. Nadvojvodu Franca Ferdinanda smatrao je najveom pogibelji za ideju ujedinjenja Srba i uope
Junih Slovena pod srpskim vostvom. Po njegovom miljenju Srbija je ima la misiju da Bosnu i
Hercegovinu otrgne od Austrije, pa da tako misli svaki estiti ovjek. Ta misao potakla ga je da poini
atentat. 177
U procesu protiv uesnika u sarajevskom atentatu presuda je proglaena 28. oktobra. Na
kaznu teke tamnice u trajanj u 20 godina osueni su Gavrilo Princip, Nedeljko abrinovi i Trifko
Grabe. Ta kazna pootrena je na svaki 28. juni tvrdim leajem i mranom samicom. 178
Na kaznu teke tamnice u trajanju 16 godina osuen je Vaso ubrilovi, na 13 godina Cvjetko
Popovi, na 10 godina Lazar uki i Ivo Kranjevi, Branko Zagorac i Marko Perin na po 3 godine i
Cvijan Stjepanovi na 7 mjeseci. 179
Danilo Ili, Veljko ubrilovi, Neo Keroevi i Mihajlo Jovanovi osueni su na smrtnu
kaznu koja se trebala izvriti vjeanjem. 180
Zajedniki ministar finansija za Bosnu i Hercegovinu Leon Riter fon Bilinski predloio je caru Franji
Josifu da se smrtna kazna za Neu Keroevia preinai u teku tamnicu od 20 godina a za Jakova
Milovia u doivotnu teku tamnicu. a da se osnae odluke O krunog i Vrhovnog suda i Zemaljske
vlade za BiH u Sarajevu u pogledu Danila Ilia, Veljka ubrilovia, i Mihajla Jovanovia, to je car
svojom odlukom od 26. januara 1915. godine i uvaio. 181
Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu izvjestila je telegramo m Zajedniko ministarstvo
finansija u Beu 3. februara 1915. godine da je smrtna kazna nad Veljkom ubriloviem, Mihajlom
Jovanoviem i Danilom Iliem izvrena u Sarajevu 3. februara 1915. godine izmeu 9 i 10 sati. 182
U kazamatima tvrave Terezin u ekoj u toku Prvog svjetskog rata umrli su Princip,
abrinovi, Grabe, Milovi, Neo i Mitar Kerovi, uki i Perin, dok su ostali osloboeni nakon
zavretka rata i propasti Austro -Ugarske. 183
Atentat je u redovima muslimanskog i katolikog stanovnitva izazva o duboko uznemirenje. Ve 28. juna
1914. godine u veernjim satima je dolo do prvih demonstracija, u kojima su uesovali i oficiri. Narednog
dana poeo je pravi mali rat i unitavanje srpskih radnji i stambenih objekata. Tek je proglaenje prijekog
suda umirilo demonstrante. 184
Od poetku augusta 1914. do poetka 1916. godine Bosna i Hercegovina je postala neposredno ratno
podruje. Ratna razaranja na podruju vojnih operacija, izbjeglitvo, evakuacije i internacije su izazvale
velike poremeaje u privredi zemlje i poveane zahtjeve za ratnim doprinosom.
Nakon ofanzive V i VI austrougarske armije na Srbiju koja se zavrila porazom na Jadru, one su se morale
povui preko Drine.
Prodor srbijanskih i crnogorskih vojnih snaga na podruje od Viegra da do Foe izazvao je masovni
bijeg muslimanskog stanovnitva iz srezova Viegrad, Rogatica, ajnie i Foa, dok ih je pravoslavno
stanovnitvo doekalo kao oslobodioce, saraujui s njima i ukljuujui se u njihove redove. Takvo njihovo
dranje je bilo povod poduzimanju najeih represivnih mjera. Nakon povlaenja crnogorske vojske sa
elebia kod Foe sredinom augusta 1914. godine uhapeno je 180 osoba, od kojih je 71 strijeljan u Foi na
osnovu odluke prijekog suda, dok su 24 upuena u logor u Arad.
Od 3. septembra je poela protivofanziva srbijanske i crnogorske vojske. Sandaka vojska je je do 11.
septembra prela Drinu nizvodno od Foe a tri dana kasnije kod Gorada dok je Uika vojska prela kod
Starog Broda, Viegrada i Meee.
Sandaka vojska je nastavila operacije desnom obalom Prae u pravcu Sarajeva, a Uika njenom lijevom
obalom. U toku 27. septembra, izvidnike patrole Sandake vojske su izbile do Mokrog, dok je Drinski
odred izbio na Jahorinu i Igrite, a lijevim krilom kod Kalinovika. Is tovremeno, crnogorske patrole su
dolazile do Kozije uprije na ulazu u Sarajevo.
177
178
179
180
181
182
183
184
Takva situacija je zahtijevala pojaanje austrougarskih jedinica i poduzimanje ofanzive kako bi se srbijanske
i crnogorske snage odbacile preko Drine. Austrougarske snage su 4. oktobra poele sa jakim napadima na
Uiku vojsku, koji su nastavljeni narednih dana. Prikupljene austrougarske snage iz pozadine pod
komandom generala Felixa Andriana) poduzele su od 5. do 10. oktobra protivnapad i odbacile Uiku vojsku
juno od puta Han Pijesak-Sarajevo. Period zatija u borbama na Drini general Potiorek je iskoristio da sa
novoformiranom 50. divizijom iz 15. korpusa poduzme 18. oktobra ofanzivu u jugoistonoj Bosni i potisne
Uiku vojsku do 24. oktobra na desnu obalu Drine. Iza nje, do 30. oktobra su se povukle i crnogorske
jedinice.
Neposredno nakon objave mobilizacije u Bosni i Hercegovini vojni organi su poeli da uzimaju
taoce. Ta mjera je trebala predstavljati garanciju za mir u zemlji, pa su na taj nain ograniavane akcije
komitskih eta. Taoci su svojim ivotima jamili za svaku tetu koja bi se u zemlji mogla dogoditi vojsci,
vojnim objektima, transportima, javnim prometnim sredstvima i svemu to je imalo znaaja za vojsku. Za
namjerno oteenje eljeznice, mostov a, puteva, telegrafskih i telefonskih linija, predviena je smrtna
kazna vjeanjem. Svaka opina u ijoj oblasti doe do takvog oteenja izloena je visokim kaznama ili
tekim drugim kontribucijama, koje je trebalo odmah poduzeti. 185
Nakon to su june i istone granine oblasti Bosne i Hercegovine postale neposredno poprite ratnih
operacija, veliki dio stanovnitva morao je napustiti njihove domove, dok je s druge strane veliki dio
stanovnitva morao biti vojno evakuisan. Izbjegliki pokret je zapoeo kr ajem augusta 1914, kada su se
povlaile austrougarske jedinice iz Sandaka., kojima se pridruilo i 9.000 Muslimana sa enama i djecom.
Istovremeno, zapoeo je bijeg Muslimana iz graninih oblasti srezova Viegrad, ajnie i Foa, koji je
prouzrokovao iseljavanje iz susjednog rogatikog sreza. Jedno iseljavanje je davalo impuls za drugo, tako da
je broj iskljuivo muslimanskih izbjeglica stalno rastao. Izbjeglice su prikupljane u Alipainom mostu,
odakle su transportovane u sigurna mjesta u unutranjosti.
Pod rukovodstvom reisu -l-uleme auevia pokrenuta je akcija za prikupljanje pomoi za izbjeglice, koja je
donijela sredstva u iznosu od 61.687 kruna i 84 helera. Budui da su izbjeglice snabdijevane iz zemaljskih
sredstava, prihodi fonda su koriteni za poboljanje njihovog poloaja, za kupovinu odjee i obue, hrane,
Nestleova brana za ishranu djece Te neophodne namirnice kupovao je izbjegliki ured Zemaljske vlade,
kao i po njegovom nalogu sreski uredi, na ijem su podruju izbjeglice bile smjetene. 186
Nakon potiskivanja srbijanskih i crnogorskih jedinica uslijedio je povratak izbjeglica u Rogaticu tako da je
krajem novembra 1914. godine njihov broj bio smanjen na 26.448 osoba. Kad su ponovo poeli sukobi
okruni predstojnik Defterdarevi je otiao u Ro gaticu, gdje je izbila panika i jednostavno rekao da e svako
ko napusti mjesto biti objeen. Iako nije mislio ozbiljno, nastupio je tako autoritativno da su mu svi
povjerovali.
Meutim, uskoro je uslijedio novi napad i Rogatica je ponovo morala biti eva kuisana, ovog puta u cjelini.
Usljed toga poveao se broj izbjeglica iz istonih oblasti, pa je sredinom januara 1915. iznosio 46.000 osoba,
od kojih je bilo oko 20.000 djece i 1.6000 ena.
Nakon provedene operacije ienja srezova Srebrenica i Vlasenica od srbijanskih jedinica to je omoguilo
povratak izbjeglica, kao i zbog smrtnih sluajeva meu njima, njihov ukupan broj se smanjio na 42.218. U
ljeto 1915. godine se izvan njihovog ranijeg mjesta boravka nalazilo 104.000 izbjeglica. Takvo stanje je
potrajalo sve do jeseni 1915., kada je nakon uspjene ofanzive u Srbiji stvorena mogunost za njihov
povratak
Broj razorenih, odnosno oteenih stambenih i privrednih objekata je iznosio 5.000 useljivih i 10.000
neuseljivih. Uprava se morala ograniiti na to da manje oteene stambene objekte osposobi za nuni
smjetaj, a da se izgradnja novih objekata provede u vidu izgradnje blokova stambenih kua. U graninim
srezovima Gacko, Bilea i Trebinje akcije su velikim dijelom provedene zahvaljujui vojnim org anima. U
rogatikom srezu je bilo izgraeno 39 novih objekata i popravljeno 597, u ajnikom srezu izgraeno je 45
novih objekata i popravljeno 216, dok je u viegradskom srezu izgraeno 50 novih objekata i izvreno 100
veih i 661 manja popravka. Zbog ned ostatka radne snage i materijala, u foanskom srezu smjetaj je
osiguran u vojnim barakama. Krajem 1916. godine broj unitenih objekata je jo uvijek bio veliki : 3.221
potpuno uniteni stambeni objekat, 7.075 privrednih zgrada, 1.644 jae oteenih stambe nih kua i 2.099
znatno oteenih privrednih objekata. 187
185 CD
186 Razglednica Historijski muzej
187 Historijski muzej razglednica
39
U toku 1915. godine u Bosni i Hercegovini je voen itav niz politikih procesa. Te godine su
odrana 4 vea sudska aka procesa: banjoluki sa 27 optuenih, mostarski, sa suenjem u Sara jevu
desetorici optuenih, sarajevski sa suenjem u Travniku sa 65 optuenih i tuzlanski sa suenjem u Bihau
etrdesetorici optuenih aka. U procesima srednjokolcima najvei broj optuenih su bili pravoslavci, dok
je bio optuen manji broj muslimana i katolika. Osim vie manjih procesa odrano je i nekoliko veih
suenja kao protiv Damjana urice sa 36 i Save Ljubibratia sa jo 30 osoba, Nikole Kaikovia i njegove
porodice, kao i protiv Gligorija Jeftanovia i njegovog sina Duana.
U toku Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je odrano 17 pojedinanih i grupnih veleizdajnikih
procesa. Nakon pronalaska obavjetajne arhive srpskog oficira Koste Todorovia u Loznici i u nekim drugim
mjestima prilikom prodora u Srbiju u augustu 1914. godine, poel o je hapenje svih ije se ime nalo na
spisku povjerenika. Najvei veleizdajniki proces je odran u Banjoj Luci protiv 156 Srba, javnih, kulturnih
i politikih radnika iz cijele BiH. Trajao je od 3. novembra 1915. do 22. aprila 1916. godine. Prema
statistikim podacima optueno je 19 sveenika, 14 uitelja, 5 profesora, 2 ljekara, 8 dravnih inovnika, 32
trgovca, 26 seljaka i 12 aka. Presudnu ulogu za odluku suda je imala ekspertiza obavjetajnog vjetaka,
Georga Sertia, obavjetajnog oficira kod kom ande 15. korpusa. U zakljuku njegove ekspertize
konstatovano je da je u Bosni i Hercegovini od 1911. do 1914. godine, a takoer i u prvoj ratnoj godini
iroko razgranata, dobro organizovana i izvrsno funkcionalna pijunska mrea, ije se vodstvo nalazilo u
rukama srbijanskih obavjetajnih oficira i rejonskog inspektora u Loznici, kapetana, kasnije majora, Koste
Todorovia. Obavjetajna sluba je bila koncipirana za mirnodopsko i ratno doba. tetne posljedice ove
veleizdajnike djelatnosti za operacije K.u.k. vojske pokazale su se u prvoj ratnoj godini. iroko razgranata
obavjetajna djelatnost podrana je, to vie, noena od Narodne odbrane i drugih srpskih organizacija.
Za optuene u procesu posljednja taka ekspertize je bila od odluujueg znaaja: Obzirom na to i na
okolnosti, da su obavjetajni konfidenti u miru specijalno za sluaj rata bili angaovani i da je od Todorovia
organizovana obavjetajna sluba za vrijeme vanrednih vojnih mjera 1912./1913. i za vrijeme ovog rata
protiv Srbije funkcionisala, Serti je zakljuio na kraju da su od Todorovia organizovani konfidenti, ukoliko
nisu bili odmah na poetku rata internirani, uzeti za taoce ili pozvani u vojsku, u ratu vrili iste zadatke.
Odlukom suda 22. aprila 1916. godine 16 optuenih je o sueno na smrt vjeanjem, a ostali na zatvorsku
kaznu u trajanju od 3 do 20 godina. Intervencijama sa strane, smrtna kazna je bila ublaena doivotnom
robijom. Osim toga, osueni su trebali da plate 14.644.769 kruna bosanskohercegovakom dravnom eraru u
ime odtete za izdatke domaih izbjeglica iz pograninih srezova, te u ime odtete za izdravanje siromanih
lanova porodica mobilisanih. 188
189 Karta Junoslavenske zemlje Jugoslovenskog odbora 1915. Povijesni atlas BiH
190 Karta Pov. atlas
41
Krfska deklaracija
Drava Srba, Hrvata i Slovenaca poznatih i pod imenom Junih Slovena ili Jugoslavena, bit e slobodna
nezavisna Kraljevina s jedinstvenim teritorijem i jedinstvenim dravljanstvom. Ona e biti ustavna,
demokratska i parlamentarna monarhija na elu sa dinastijom Karaorevia, koja je dala dokaza, da se s
idejama i osjeajima ne dvoji od naroda i da stavlja narodnu sl obodu i volju iznad svega.
Drava ova zvat e se: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca a vladalac:
Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca.
Sve priznate vjeroispovjesti vrit e se slobodno i javno. Pravoslavna, katolika i muslimanska
vjeroispovjest, koje su po broju sljedbenika najjae u naem narodu, bit e jednake i ravnopravne prema
dravi.
Na osnovu ovih principa zakonodavac e se starat, da se uva i odrava
konfesionalni mir, koji odgovara duhu i prolosti cjelokupno g naeg naroda.
povjerenik za zdravstvo dr Tugomir Alaupovi za prosvjetu i bog otovje, Stevo akula za prehranu, Vaso
Risti, povjerenik za finansije, Vasilj i Sepan Grdi za organizaciju narodnih vija, odnosno za odbranu. u
ijem su se sastavu nalazili Gligorije Jeftanovi kao predsjednik, dr Jozo Sunari i dr Halid Hrasnica ka o
potpresjednici a dr Savo Ljubibrati i Hamid Svrzo kao sekretari. Ostali lanovi su bili Vasilj Gri, Kosta
<Kujundi, Vojislav ola, Danilo Dimovi, Vjekoslav Jelavi, fra Ljubo Gali, dr Vojislav besarovi, fra
Didak Bunti, dr Luka abraji dr Vladi mir orovi, Karlo Cankar, uro Damonja, Simo Barakovi, dr
Milan Jojki Duan Kecmanovi, Pero Stokanovi, Smail -aga emalovi, prof. Salih Bai, Maksim
urkovi i epan Gri. 192
Unutranje i spoljnopolitike tekoe, u kojima se nalazila Drava SHS pourivale su Narodno
vijee da rjeenje potrai u stvaranju jugoslavenske drave. Na sjednici, odranoj u Zagrebu, 24. novembra
usvojen je zakljuak u kojem je istaknuta potreba da se to prije sprovede ujedinjenje Drave Slovenaca,
Hrvata i Srba sa Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom i da se ono ostvari zajednikim sporazumom u kojem
bi se precizirala pitanja privremenog ureenja nove drave, nain formiranja Ustavotvorne skuptine i
donoenje ustava.
U tom cilju, Narodno vijee je izabralo delegaciju od 28 lanova, koja je 27. novembra otputovala u
Beograd na pregovore sa vladom Kraljevine Srbije. U meuvremenu Velika narodna skuptina Vojvodine
odrana u Novom Sadu 25. novembra 1918.., proglasila je ujedinjenje sa Srbijom, a dan kasnije u Podgorici
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine glavni zadatak nove uprave je bio da se uspostave
organi javne sigurnosti. utemeljeni na novim osnovama. Prvi provizorni statut bosanskohercegovakog
andarmerijskog korpusa car Franz Joseph je odobrio 4. maja 1879. Njime su r egulisani popunjavanje i
zadaci pripadnika andarmerijskog korpusa. Prema ovoj odluci andarmerijskim korpus je trebao da ima 37
oficira, 127 podoficira i.1.873 andarma. Taj broj trebao se sukcesivno poveavati, u skladu sa porastom
finansijskih mogunosti zemlje. 195
Nakon to je uguen ustanak u Hercegovini 1881./1882. u zemlji je bio obrazovan veliki broj bandi za ije
suzbijanje nije bila dovoljna andarmerija. Zbog toga je za vanrednu sigurnosnu slubu u novembru 1882.
obrazovan tzv. Streifkorps za He rcegovinu sa tri krila, a u 1883. tri daljnja krila u Bosni. Streifkorps je
do 1888 postigao znaajne uspjehe u vrenju sigurnosne slube, pa je razbojnitava gotovo u cjelosti nestalo.
Zbog toga je reduciran na tri krila, a u toku 1891. u potpunosti r asputen. Njegovi pripadnici najveim
dijelom su ukljueni u sastav andarmerije. 196
Broj ljudstva i formacija andarmerije sukcesivno je rastao, zavisno od stanja sigurnosnih odnosa i
stanja zemaljskih finansija. Na poetku 1896. u sastavu bosanskoherceg ovakog andarmerijskog tijela
nalazilo se 2.310 osoba, od kojih je bilo 394 bosanskohercegovaka zemaljska pripadnika (120 katolika
(30,45 %), 207 pravoslavnih (52,55 %) i 67 muslimana (17,00 %). 197
Meu mjerama koje nakon okupacoje provode austrougarski organi posebno vanu ulogu imalo je uvoenje
vojne obaveze u BiH i ukljuenje bosanskohercegovakih vojnih obveznika u vojnu organizaciju Monarhije.
Nakon to je osigurala saglasnost Porte pristupilo se uvoenju vojne obaveze i provoenju regrutacije,
uzimajui vojne potencijale BiH u umjerenom obimu. Na sjednici Zajednike vlade odranoj 20. augusta
1881., diskutiralo se o objavljivanju Vojnog zakona, koji je car sankcionirao. U diskusijama su prevagu
odnijeli vojni krugovi sa carem na elu i zakljueno j e da se u jesen uvede vojna obaveza i da se, iz
godine.199
Budui da su religiozne potrebe i obiaji bosanskohercegovakih vojnih obveznika krenske i jevrejske
vjere bili sadrani u propisim a za k. u. k. vojsku, ukljuenje muslimana u njene redove je zahtijevalo da se
donesu specifine odredbe. Uvaavajui njihove vjerske slobode u punom obimu, K.u.k. Ministarstvo rata je
donijelo Naredbu o postupcima prema muslimanskim vojnicima za vrijeme t rajanja aktivne vojne slube,
koju je, prema okrunici Zemaljske vlade od 5. novembra 1881., trebalo proitati na sjednici upravnog
medlisa i sjednici gradskog predstavnitva u Sarajevu.
Ta naredba je predviala da je muslimanskim vojnicima petak predvi en za odmor; kao i tri dana Ramazan bajrama i etiri dana Kurban -bajrama. Muslimanskim vojnicima je dozvoljeno da hranu posebno pripremaju
i za to potrebne predmete sami kupuju, ukoliko te predmete ne dobavlja erar. Oni su dobivali novo posue za
kuhanje, a da se ne zamijeni sa drugim, imalo je posebnu oznaku. Ako bi se takvo posue u smislu vjerskih
195 Tomislav Kraljai, Kalajev reim u Bosni i Hercegovini 1882 -1903., Sarajevo 1987.,
456.
196 Bericht ber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1906, Wien 1906.,
234.
197 Geschichte der Sicherheitstruppen und der ffentlichen Siicherheit in Bosnien und der
Herzegovina 1878.-1898., Wien 1898. Beilage A, Standes-Uebersicht des bosnisch herzegovinischen Gandarmerie -Corps.
198. Hamdija . K a p i d i , Hercegovaki ustanak, Sarajevo, 1958., .80-81.
199. Provizorni zakon, Naredba 235, CV za BiH od 4. XI 1881 . povodom proglasa
provizornog obrambenog zakona za BiH, Nr 2.679, Zbornik zakona i naredbi za BiH
1881., 695.
44
propisa oneistilo, trebalo ga je zamijeniti sa novim. Zbog potivanja religioznih obiaja, trebalo je stalno
imati u vidu da je Muslimanima zabranjeno troi ti svinjsko meso, mast i vino.
Muslimanskim vojnicima se, kada nisu u slubi, trebalo omoguiti da mogu petkom u damiji klanjati dumu
od 11 do 13 sati, a na oba bajrama da mogu ii u damiju jedan sat prije izlaska sunca. Za klanjanje se
trebao urediti poseban prostor (hodnik, soba u kasarni), iako se klanjanje moglo obavljati i vani. Vojnim
odjeljenjima bosanskohercegovakih vojnih obveznika trebalo se za uzimanje abdesta dati dovoljan broj
bakrenih zdjela (aa) i vreva (ibrika). Ako vojnik Muslima n umre, na sahrani se nije trebala dodjeljivati
muzika, bubnjevi ili trube, poto se po Kur'anu pokop trebao obaviti u tiini. Predvieno je da se nakon
uspostave bosanskohercegovakih odjeljenja za obavljanje vjerskih obreda imenuju dva vojna imama, sa
rangom vojnog kapela II klase. Nakon prve vojne obuke, vojnim bolnicama je trebalo dodijeliti
bosanskohercegovake vojnike da se poduavaju njegovanju bolesnika i da, kada nema imama, obave
vjerske obrede. Na kraju, u bosanskohercegovakim odjeljenjima se umjesto zapovjedi klekni na molitvu
trebala koristiti zapovjed na molitvu. 200
Prema odredbama provizornog Vojnog zakona vojnu obavezu su u principu trebali vriti svi vojno sposobni
bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici, koji su bili obavezni uestv ovati u odbrani zemlje i
Monarhije. 201 Vojna dunost je poinjala 1. januara kalendarske godine u kojoj je vojni obveznik
navravao 20 godina. 202 Bila je uslovljena potrebnom duhovnom i tjelesnom sposobnou i minimalnom
visinom od 155,4 cm. 203 Trajala je 3 godine u liniji i 9 godina u rezervi. 204
Vojni obveznici, koji nisu bili sposobni za aktivnu vojnu slubu nego za onu koja odgovara njihovoj civilnoj
slubi, mogli su u sluaju rata biti pozvani u slubu do 32. godine starosti. 205 U ratu i miru angairanje
bosanskohercegovakih vojnih obveznika nalazilo se u nadlenosti cara, 206 koji je imenovao i sve
oficire.207
U Vojnom zakonu za Bosnu i Hercegovinu institucija jednogodinjih dobrovoljaca nije bila tretirana, ali je to
pitanje blie regulisano u priloenim Instrukc ijama. Svaki zemaljski pripadnik Bosne i Hercegovine, koji je
mogao svjedodbom ili potvrdom dokazati da posjeduje izvjestan stepen obrazovanja, priman je na kurs za
kolovanje rezervnih oficira. Ako su nakon godinu dana vojne slube kandidati smatrani osp osobljenim,
polagali su ispit. Nakon poloenog ispita, krajem decembra iste godine, slijedilo je prevoenje u
rezervu. 208
Podoficiri, koji su aktivno sluili 8 godina, od toga najmanje 5 kao podoficiri i imali dobre preporuke, mogli
su raunati na radno mjesto u javnoj slubi ili na uee u poslovima subvencioniranim od Zemaljske
vlade.209
Institucija zastupanja (bedelija, bedluk) je preuzeta iz osmanskog Vojnog zakona i poblie regulisana u
instrukcijama o provoenju regrutacije. Zastupnik je morao da u etv rtoj starosnoj klasi ispuni svoju dunost.
Nije smio biti stariji od 32 godine, morao je biti zemaljski pripadnik Bosne i Hercegovine i odgovarati
propisima o dobrovoljnom stupanju u vojsku. Morao je, osim toga da dostavi uvjerenje okrunih organa da
200. Behandlung der Mohamedaner whrend der active Dienstzeit, Arm e-VerordnungsBlatt, 5. XI 1881.,
Wien, 1882., (Z. 2.698 prs./ 9), 715.
201. Provisorische Wehrgesetz fr Bosnien und die Herzegowina, Wien 1881., 1.
(dalje PWG).
202. PWG, 2.
203. PWG 3.
204. PWG 4.
205. PWG 5.
206. PWG 6.
207. PWG 7.
208. PWG 26.
209. PWG 34.
210. PWG 23:1,
45
sporazum. 211 Dezertiranje ili samoranjavanje zastupnika je imalo za posljedicu gubitak vrijednosti zaloga.
U prvom sluaju vrijednost se vraala zastupljenom i on bi tada morao lino obaviti vojnu slubu ili pronai
novog zamjenika. U sluaju samoranjavanja vrijednost zalog a je pripadala vojsci, dok je zastupljeni
oslobaan obaveze sluenja. 212
Prema odredbama Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu od vojne slube su bili osloboeni pripadnici
godita 1858. i stariji, bez obzira da li su ranije izvrili vojnu obavezu. Od nje su takoer bila osloboena lica
koja su sluila u osmanskim trupama 213 kao i sveenici i duebrinici svih zakonom priznatih konfesija
(kod muslimana tu su se ubrajali mula, erijatski sudac u slubi, muderis koji je redovno drao predavanja,
diplomirani imam i hatib koji je lino vrio slubu, kao i ejh), diplomirani ljekari, veterinari i apotekari, kao
i zaposleni uitelji i hode. 214
Od vojne slube su na neodreeno vrijeme bili oslobaani jedini sin ili zet osobe starije od 70. godina, kao i
unuk takvih osoba ukoliko nemaju sina, a takoer i brat nezbrinutih sestara ili brae. 215
S obzirom na nerijeen dravno -pravni poloaj, bosanskohercegovake jedinice pravno nisu predstavljale
sastavni dio austrougarske armije. Njihova unutranja organizacija je u prvoj instanci bila iskljuivo
odreena od cara, pokazujui jasna ublaavanja u odnosu na sistem austrougarskih vojnih snaga. 216
Bosanskohercegovake trupe nisu posjedovale Landwehr i Landsturm kao dodatne dijelove, nego su
obrazovane iz jedinica koje slue u lin iji i rezervnih. U njima su bile zastupljene samo pjeadija i transport.
Vojno vostvo i administrativna uprava su bili podreeni K.u.k. Ministarstvu rata, dok su jedinice izdravane
iz bosanskohercegovakih sredstava. Uprkos posebnom statusu, bosanskoherc egovake jedinice su
istovremeno stajale sa austrougarskom vojskom u izvjesnom pravnom koneksu, koji je predstavljen kroz
zajednikog vladara, ujednaene propise slube po Vojnom zakonu kojem su podlijegale, kao i odredbama
upotrebe ovih trupa po kojima j e njihova dunost bila ne samo odbrana Bosne i Hercegovine nego i
cjelokupnog prostora Monarhije. 217
Kada je 1890. postao aktualan premjetaj bosanskohercegovakih jedinica u unutranjost Monarhije,
smatralo se da one ne mogu predstavljati sastavni dio oru anih snaga Monarhije sve dok se ne uspostavi puni
suverenitet nad Bosnom i Hercegovinom. Takvo miljenje su zastupali pravnici Georg Jellinek i Hans
Schneller. Ublaavajue take uzimao je Emil Ling. Kako je on potpuno drugaije konstruirao pojam
suvereniteta, smatrajui ga faktikom vladavinom, zakljuio je da je Bosna i Hercegovina ve u takvom
odnosu sa Monarhijom. Nakon njegovog pravnog miljenja, bosanskohercegovake trupe su ne samo de iure
nego i de facto smatrane sastavnim dijelom oruanih snaga Mon arhije.218
Bosanskohercegovaki vojni obveznici regrutovani 1882. su rasporeeni u sastav etiri formirane
bosanskohercegovake ete i to: prvu u Sarajevu, drugu u Banjoj Luci, treu u Dolnjoj Tuzli i etvrtu u
Mostaru. Ove etiri ete nosile su brojeve 1 -4. Daljnje 4 ete sa brojevima 5 -8 formirane su 1883., 1884. sa
brojevima 9-12, a 1885. ete sa brojevima 13 -16. Iste godine iz ovih eta formirani su samostalni pjeadijski
bataljoni sa oznakama I-IV. Od 1886. do 1889., u svakom dopunskom okrugu bile su us postavljene nove
211. PWG 23:7. Bilo je predvieno da zamijenjeni obeteti zamjenika putem novanog
ekvivalenta. Zastupnik je dobivao odtetu ako je cijelo vrijeme bio regrutiran i to
polovinu sredstava nakon obavljene trogodinje slube, a od preostale druge polovine
po jednu treinu nakon 3, 6 i 9 godina sluenja u rezervi. Njemu je takoer pripadala
kamata od poloenih sredstava. Ukoliko bi usljed smrti ili nesposobnosti za daljnju
slubu zamjenik bio otputen, njegova sluba se smatrala zavrenom, tako da su on ili
njegovi lanovi porodice imali pravo na ostatak vrijednosti.
212. PWG 23:8
213. PWG 10.
214. PWG 11 i 12.
215. PWG 13.
216. PWG BiH, 4.
217. S c h m i d Ferdinand, Bosnien und der Herzegovina unter der Verwaltung
sterreich-Ungarns, Leipzig 1914. , 105.
218. Isti, Das Heeresrecht der sterreichisch -ungarischen Monarchie, Wien -Leipzig 1903.,
33-34.
46
ete, koje su prikljuene postojeem bataljonu. One su se 1.X 1889. ujedinile u novi bataljon, uz istovremenu
uspostavu rezervnog bataljanskog kadra. ete uspostavljene od 1890. do 1892. ujedinile su se 1.X 1893. u
daljnja 4 bataljona. koji su imali po 3 ete. Iz ovih 12 samostalnih bataljona, 1 januara 1894. uspostavljena
su 4 pjeadijska puka, sa po tri bataljona i to: 1. bosanskohercegovaki puk iz sarajevskog dopunskog
okruga, 2. iz banjolukog, 3. iz tuzlanskog i 4. iz mostarskog. 219
Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici koji su se nalazili u aktivnoj vojnoj slubi, podlijegali su u ratu i
miru krivinom vojnom zakonu. Okrunicom K.u.k. Ministarstva rata od 16. oktobra 1882. Vojni kazneni
219. Oberst Karl C z a p p, Das Wehrgesetz fr Bosnien und Herzegowina 1912., Wien
1912., 2.
220. S c h m i d Ferdinand, Heeresrecht ... 512.
221. S c h a c h i n g e r Werner, Bonjaci dolaze. Elitne trupe K. u. K. armije 1879 1918., Lovran 1996., 25-26.
222. KA-W, KM, 1909. 64-1/1.3 Hechtgraue Feld-uniformen. Vidi: Paul W i t a s, Die
Militrintendatur in Oesterreich -Ungarn und Oesterreich 1868 .-1918., Salzburg, 1968.,
67.
223. KA-W, KM, 1910., 6-1/5 Hechtgraue Fess. K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom
ministarstvu finansija, Be, 15. januar 1910.
224. ABH, ZMF, Prs. BH 1912.,. 1.225, Bosnien -Hercergovina, Wehrreform -program,
bersicht der durchzufhrenden Stand essanierungen und Neuaufstelungen, k. u. k. KM
An das k.u.k. GFM, Wien 12. August 1912., 3.
225 Zloin veleizdaje, Zloin protiv vojne sile, Zloin smetanja javnog mira, Zloin ustanka,
Zloin bune, Zloin javnog nasilja za neke sluajeve, Zloin umorstva, Zloin ubistva,
47
Nemiri meu srpskim stanovnitvom, sabotae i ometanje saobraajnih sredstava, kao i mjere
muslimanskog i katolikog stanovnitva, zahtjevali su intervencije vojnih trupa. Zemaljski poglavar
general Oskar Potiorek poduzeo je odmah mjere koje su omoguile da se mobilizacija provede bez tekoa.
Iznimne mjere u Bosni i Hercegovini zavedene su tako da su najprije Zakonskom naredbom Zemaljske
vlade od 26. VII 1914. suspendirane pojedine odredbe zemaljskog statuta koje su se n alazile na snazi od
17. II 1910., to je dalo pravnu osnovu za uvoenje iznimnih mjera na osnovu Zakona o iznimnim
mjerama od 5.III 1910. Iznimne mjere su objavljene u vie naredbi Zemaljske vlade. 226
Nakon nereda i progona srpskog stanovnitva reis -ul-ulema Hadi Mehmed
Demaludin auevi uputio je Muslimanima poslanicu, u kojoj ih je opominjao na red i mir i
uvanje dobara svojih sugraana, zahtijevajui da se suzdre od svih Bogu mrskih djela. 227
Iznimne mjere objavljene su u vie naredbi Zemaljske vlade kao to su Naredba o ograniavanju
za putne isprave, prijavljivanje, slobodu kretanja, udruenja i okupljanja, Naredba o sprjeavanju
bjeanja vojnih obveznika preko granice, Naredba o ogranienju noenja oruja i prometa orujem,
Naredba o stavljanju graanskih lica pod vojnu vlast, Naredba o o pootravanju kaznenog postupka za
Bosnu i Hercegovinu i ukidanje porotnika na sudovima, Naredba o uvoenju cenzure na poti i
ogranienju i nadziranju telegrafskog saobraaja. 228
Sarajevski atentat 28. juna 1914. izgledao je mjerodavnim vojnim i politikim krugovima u Beu i
Berlinu kao izuzetan povod za obraun sa Srbijom. Na memorandum cara Franza Josepha I, koji je
naglaavao rijeenost bekog dvora da Srbiju izoluje, umanji i iskljui kao fakt or sile, njemaki car Wilhelm
II je u sluaju sukoba sa Rusijom obeao bezuslovnu pomo. Ministar vanjskih poslova grof Berthold je 7.
jula sazvao sjednicu ministarskog savjeta na kojoj su se svi prisutni sloili da diplomatski uspjeh Monarhije,
ak i kada bi se zavrio porazom Srbije ne bi imao veu vrijednost. Zbog toga je zakljueno da Srbiji treba
uputiti zahtjev u formi ultimatuma, koji unaprijed pretpostavlja odbijanje i time otvara put za radikalno
rjeenje. Diplomatski predstavnici Monarhije u Pet rogradu, Parizu, Londonu, Rimu i Carigradu upoznali su
24. jula njihove vlade sa poduzetim koracima Monarhije i sadraju ultimatuma. Nakon njegovog isteka
ultimatuma, Srbija je poela sa mobilizacijom, jer se oekivalo da e objava rata uslijediti za neko liko
sati.229
Nakon proglaenja ratnog stanja u Bosni i Hercegovini za osiguranje granice prema Srbiji i Crnoj Gori
angaovani su pored andarmerije i veteranskog korpusa (1.600 vojnika) i od povjerljivog domaeg
stanovnitva Zatitni korpus sa 11.000 osoba, koji je prikljuen andarmeriji. Tako je na poetku
Zloin teke ozljede tijela, Zloin palei, Zloin razbojstva, Zloin davanja pripomoi u
kojem od gore pomenutih zloina. (Sarajevski list, br. 131, 29. VI 1914., 1.).
226 Armee-Verordnungs-Blatt, Normalien, 19. 07. 1914., Nr 41, Wien, 191 4. Danom
objave naloeno je za cijelu zemlju : Oruniki listovi objavom ove odredbe gube vanost
i svi vlasnici oruja duni su u roku od 8 dana da ga prijave nadlenom organu sigurnosti.
Oni koji su posjedovali eksploziv morali su u roku od 24 sata da g a prijave politikim
organima. Za neizvravanje ove odredbe bila je predviena kazna do 2.000 kruna i
pokretanje postupka pred vojnim sudom. Kanjive djelatnosti za koje je postupak voen
pred vojnim sudom bili su izdaja, uvreda cara, uvreda lanova carske porodice, ometanje
javnog reda i mira, ustanak, pobuna i nasilnitvo, irenje glasina. Istom odredbom
zabranjeno je tampati svako obavjetenje o vojnoj sili. Periodina tampa je morala
lanak za objavljivanje dostaviti na uvid vojnim ili politikim org anima 6 sati prije izlaska
lista iz tampe, a neperiodina 8 dana ranije. Prodaja i rasturanje periodine tampe
ogranieno je u vremenu od 12 sati do 21 sat. Sve publikacije iz Srbije i Crne Gore su
zabranjene.
227. Sarajevski list, br. 137, 4. juli 1914 ., 3.
228. Sarajevski list, br. 155, 26. VII 1914., 1.
229 Klaus D o r s t - Wolfgang W n s c h e, Der ersten Weltkrieg. Erscheinung und
Wesen, Berlin, 1989., 44 -45.
48
mobilizacije bila osigurana glavna ila kucavica zemlje, uskotrana eljeznika pruga i granini pojas prema
230. sterreich-Ungarns letztes Krieges 1914. -1918., T. I, 1914., Wien 1931. (dalje
ULK), 92.
231. ABH, ZMF, 1914., 14.498. Schutzkorpsmanschaft, Versorgung. Zemaljska vlada BiH,
Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 3. novembar 1914.
232. KA-W, N. P., K. 7, Geh. Nr 68 b, Sarajevo, 12. septembar 1914. U Bosni je trebalo da
okrug Sarajevo dodijeli 100 pjeaka i jednog konjanika, grad Sarajevo 250 pjeaka,
travniki srez 250 pjeaka i 3 konjanika, banjoluki srez 450 pjeaka i 15 konjanika,
bihaki srez 50 pjeaka i tuzlanski srez 100 pjeaka i 3 konjanika.
233. Prozes gegen Schutzkorp s Leute, Sarajevoer Tagesblatt, 30. april 1915., 5.
234 Nusret e h i , etnitvo u Bosni i Hercegovini (1918. -1941.), Sarajevo, 1971., 40.
235. ABH, ZV BH, Prs. 1914., 7.493. Aushebung von Geiseln und Behandlung derselbe.
Zemaljska vlada BiH svim sres kim uredima i sreskim ispostavama, Sarajevo, 28. juli
1914.
236. ABH, ZV BH, Prs. 1914., 8.352, Objava komande 15. korpusa.
49
vidnim mjestima istaknuti plakate. 237 U unutranjost Monarhije odvedeni su prvo politiki sumnjiivi i
taoci .238
Nakon to su june i istone g ranine oblasti Bosne i Hercegovine postale neposredno poprite ratnih
operacija, veliki dio stanovnitva morao je napustiti njihove domove, dok je s druge strane veliki dio
stanovnitva morao biti vojno evakuiran. Na taj nain problem izbjeglica postao je aktualan neposredno
nakon izbijanja rata. S obzirom na male prihvatne mogunosti u zemlji, kao i specifine socijalne,
konfesionalne i privredne odnose u zemlji njegovo rjeenje nailo je na vee probleme nego u Austriji i u
Ugarskoj. Izbjegliki pokret z apoeo je krajem augusta 1914, kada su se povlaile austrougarske jedinice iz
Sandaka., kojima se pridruilo i 9.000 Muslimana sa enama i djecom. Istovremeno, zapoeo je bijeg
Muslimana iz graninih oblasti srezova Viegrad, ajnie i Foa, koji je prou zrokovao iseljavanje iz
susjednog rogatikog sreza. Jedno iseljavanje davalo je impuls za drugo, tako da je broj iskljuivo
237. ABH, ZV BH, Prs. 1914., 7.441. Beschedigung von Komunikationsmitteln, Zemaljska
vlada BiH svim sreskim uredima, sreskim ispostavama i vladinom komesaru za glavni
grad Sarajevo, Sarajevo, 27. juli 1914.
238. KA-W, N. P. k. 6, Geh. Nr 61 b. Iz grada Sarajeva 82, okruga Sarajevo 172, okruga
Biha 16, okruga Banja Luka 100, okruga Mostar 390, okruga Travnik 55 i iz okruga Tuzla
404). Od toga je bilo 23 sveenika, 99 uitelja, 2 poslanika. U zemlji su internirani iz grada
Sarajeva 37, okruga Biha 64, okruga Banja Luka 153, okruga Mostar 196, okruga
Sarajevo 61, okruga Travnik 138, okruga Tuzla 195, ukupno 844 osobe. Meu interni ranim
bilo je 101 sveenik, 18 uitelja i 7 poslanika).
239. Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1914. -1916., Wien 1917.,
152-153.
240. Sabiranje za muhadire, Sarajevski list, br. 39, 28. II 1917., 2.
241. ABH, ZMF, Prs. BH 1.914, 1.557 Massnahmen gegen jene bh serb. Orth.
Bevlkerung die sich dem feinde angeschlossen u. gegen unsere Truppen gekmpft hat.
ifrovani telegram zemaljskog poglavara FZM Potioreka zajednikom ministru finansija
Ritteru von Bilinskom
50
Svi sreski uredi bili su duni da hitno ustanove koji su bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici digli
oruje protiv vojne sile ili su se prikljuili neprijatelju i napustili zemlju. Popis takvih osoba trebalo je na
kraju svakog mjeseca dostaviti zemaljskoj vladi, u svrhu objavljivanja presude u slubenom Sarajevskom
listu. Gubitak zemaljske pripadnosti odnosio se, ipso iure, na mukarca, njegovu suprugu i maloljetnu djecu,
kao i na udovice i njenu maloljetnu djecu. Izuzetak je uinjen u sluajevima ukoliko se maloljetnik ve
nalazio u slubi k. u. k. vojske, u obrazovnim vojnim ustanovama ili ivi odvojeno od roditelja, a nije
uestvovao u njihovom krivinom djelu. 242
Svakodnevno su u tampi objavljivana izvrenja smrtnih kazni. Odlukom prijekog suda u Tuzli 7. X
izvrena je smrtna kazna nad 18 osoba iz Kladnja zbog zloina protiv vojne sile drave poinjene
time to su hotimice propustili da podnesu prijavu protiv pribliavajuih neprijateljskih eta, to su
ugostili srpske ete i kod njih inili slubu kao voe i dijelom na njihovoj strani se zajedno borili i
uestvovali u pljakama kao i zbog ugroavanja muslimanskog iteljstva.243
Nakon provedene mobilizacije 1914. bosanskohercegovaki vojni obveznici rasporeivani su u
sastav 4 bosanskohercegovaka puka i jednog bosansko -hercegovakog lovakog bataljona. U novembru
1914. komanda Balkanskih oruanih snaga formirala je od prekobrojnog ljudstva mobilisanog u Bosni i
Hercegovini, tvravske pjeadijske bataljone br. 1. i 2. U martu 1915., od mobilisanih vojnih obaveznika
obrazovani su tvravski pjeadijski bataljoni br. 3 -7, dok su do marta 1916. obrazovana j o 2 (br. 8 i 9). 244
U avgustu 1915. godine, na jugozapadnom frontu iz dva rezervna bosanskohercegovaka puka formirani su
bosanskohercegovaki lovaki bataljoni br. 2 i 3., sa po 4 ratne ete i jednim mitraljeskim odjeljenjem sa 2
orua. U svakoj eti trebalo je rasporediti po 33 % apsolutno povjerljivih pravoslavnih i 67 % vojnika druge
vjere. Po jednom lovakom bataljonu trebalo je dodijeliti od strane K.u.k. Ministarstva rata po 1.100 repetir
puaka. Bosanskohercegovaki lovaki bataljoni 2 i 3, kao i V b ataljoni bosanskohercegovakih pukova 1 - 4
trebali su kao redovnu dopunu dobivati mjeseno po jednu ratnu etu.
U februaru 1916. je formirano jo pet bosanskohercegovakih lovakih bataljona. l. Lovaki bataljon br. 4
obrazovan je iz tvravskog pjeadijsk og bataljona br. 4, a lovaki bataljon 5, 6, 7 i 8 formirani su iz petih
bataljona bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova br. 1, 2, 3 i 4. 245
Vrhovna vojna komanda je odmah poduzela preventivne mjere kod bosanskohercegovakih jedinica. Svaki
bosanskohercegovaki puk je mogao formirati samo dva ratna bataljona od povjerljivog ljudstva, pri emu
su se bataljoni sastojali od prosjeno 26 % katolika, 41 % pravoslavnih i 32 % muslimana., to je odgovaralo
tadanjoj konfesionalnoj strukturi stanovnitva. Pored toga Vrhovna vojna komanda je naredila da se
obrazuju 4 rezervna bosanskohercegovaka bataljona i to I, II i IV u Budimpeti i III u Beu. Od preostalog
ljudstva su obrazovani nenaoruani radni odredi. 246
U prvoj ratnoj godini bosanskohercegovake jedinice r asporeene u razne divizije, borei se na Balkanskom
frontu uestvujui u borbama protiv srbijanskih snaga na podruju Srbije i istone Bosne, na Istonom frontu
(na galicijskom, poljskom, karpatskom ratitu).
U drugoj i treoj ratnoj godini bosansk ohercegovake jedinice su rasporeene i angaovane na Balkanskom,
Istonom i Jugozapadnom frontu. U sastavu 48. pjeadijske divizije od ukupno 19 bataljona, 8 je bilo iz
bosanskohercegovakog kontigenta. Nakon to je V bataljon 3. bosanskohercegovako g puka, 9. januara
242 ABH, LR BH, 1914, 13.567 , Durchfhrungsverordnungs zur Gesetz vom 7. Oktober
1914., ber die Ergnzung des Gesetzes betreffend die Erlassung von
Ausnahmverfgungen, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu svim okrunim i sreskim
uredima kao i vladinom komesaru za glavni grad Sara jevo, Sarajevo, 17. oktobar 1914.
243 Smaknue prijekim sudom, Sarajevski list, br. 254, 8 X 1914., 4.
244 Fritz Franek, Die Entwicklung der st-ung. Wehrmacht in den ersten zwei
Kriegsjahren, sterreich- Ungarns letzter Krieg 1914. -1918., Erg. Heft 5, Wien, 1933., 22.
245 ABH, ZMF, Prs. BH 1916., 108. Aufstellung der bosnisch -herzegowinischen Feldjger
baone Nr 4 bis 8, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be 31.
januar 1916.
246 KA-W, KM, AOK, Op. Nr 13.784, K.u.k. Ministarstvo rat a Zajednikom ministarstvu
finansija, Be 5. avgust 1915.
51
zauzeo Solar i probio crnogorske poloaje, ishod bitke za Cetinje je odluen, pa je Crna Gora 13. januara
1916. kapitulirala. 247
Na istonom frontu u toku 1916. bosanskohercegovake jedinice su ratovale sa promjenjivim uspjehom,
podnosei velike rtve za vrijeme ljetne ruske ofanzive.
U borbama na talijanskom ratitu, bosanskohercegovake jedinice su se isticale ratnim podvizima. Drugi
bosanskohercegovaki puk uz velike rtve je 8. juna 1916. osvojio snano utvreni vis Monte Melleta. 248
U toku 1917. najvei broj bosanskohercegovakih jedinica je bio angaovan na talijanskom frontu,
gdje su u jesenjoj ofanzivi Centralnih sila imale vanu ulogu. U sastavu 50. pjeadijske divizije 1.
bosanskohercegovaki puk je izvrio prodor u pravcu Volarja, gdje su na tri mjesta probili talijanske
poloaje i prodrli duboko u pozadinu njihovih jedinica, pa su uskoro zauzeti svi vaniji poloaji koje su
Talijani drali. Rezultat 12. soanske bitke je da je za 4 dana probijen front od 160 km, un itene 2 talijanske
armije i zarobljeno 60.000 vojnika, 500 topova, a talijanska vojska se spasila povlaenjem. 249
Nakon to je 4. bataljon 3. bosanskohercegovakog puka izvrio prodor preko mosta na Tagliamentu
omoguen je prodor brojnih austro -ugarskih i njemakih divizija i osvajanje talijanskih poloaja sve do
Piave. 250
Od proljea 1917. pristupilo se iznalaenju nove organizacije vojnog organizma, sa ime je trebalo
odgovoriti modernim zahtjevima rata, uzrokovanih ratnim iskustvom i pro mjenama u naoruanju i opremi. U
jesen 1917. planovi o reorganizaciji armije bili su zavreni. Jedna pjeadijska divizija, zadravajui podjelu u
dvije pjeadijske brigade i jednu poljsku artiljerijsku brigadu, formirana je iz 4 pjeadijska puka sa po 3
pjeadijska bataljona, ili iz tri puka i tri samostalna bataljona. Odlukom Vrhovne komande krajem oktobra
1917. dolo je do reorganizacije austrougarske Armije. Od tada jedan puk se sastojao iz tri bataljona, a od
prekobrojnih bataljona formirane su nove je dinice. Bosanskohercegovaki pukovi su imali po 3 bataljona a
od prekobrojnih bataljona i lovakih bataljona br. 5 -8 formirani su novi pukovi 5 -8.251
U toku 1918. poloaj Centralnih sila se pogoravao, a moral stanovnitva u pozadini je sve vie opadao.
Oekivanje povoljnog ishoda rata pokazalo se nerealnim. Posljedica toga je bila pojava da je dolo do
raspada Armije, posebno tamo gdje su nacionalne i socijalne ideje bile prihvaene od ljudstva, to se
247 KA-W, Nachlass Otto W i e s i n g e r, Nr 13, Der Kampf um das Loven 1914. -16,
Wien 1944., 30-43.
248 KA-W, NFA Gefechts-Berichte, Bh IR 2, Gefechtsbericht ber die Erstrmung des Mte.
Melleta am 7/6 1916., 85; W. S c h a c h i n g e r, Bonjaci dolaze ..., 93. G a n d i n i
Sigismund, Das bosnisch -hercegovinische Infanterie -Regiment Nr 2 im Weltkrieg 1914.
bis 1918., Wien 1968., 41-42. Bitka na Monte Melleti - dan posebnog rtvovanja,
postala je tradicionalni spomendan drugog bosanskohercegovakog puka, a ta obljetnica
se obiljeava svake godine, prevazilazei znaaj jednog historijskog dogaaja. Jedini
izuzetak je uinjen u vrijeme vladavine nacional -socijalista u Austriji 1938. -1945. Nakon
Drugog svjetskog rata preivjeli pripadnici 2. bosanskohercegovakog puka su nastavili
tradiciju obiljeavanja bitke za Monte Melletu. Ta obljetnica se obiljeava svake godine u
garnizonskoj crkvi u Grazu, prvog petka u junu, koja postaje centar okupljanj a Bosanaca
i Hercegovaca iz cijelog svijeta. Tog dana se odaje poast poginulim i umrlim vojnicima
2. bosanskohercegovakog puka i klanja duma -namaz. Ovaj tradicionalni skup
organiziran od austrijskog Drutva za bosanskohercegovake odnose i nasljednika
tradicije 2. bosanskohercegovakog puka, komandnog bataljona 1 sa partnerom
Privrednom komorom tajerske noen je temeljnim naelima da spaja narode, da iri
toleranciju meu rasama i vjerama i trai ono to ih povezuje i doprinosi ouvanju mira
( e h i Zijad, Elitne jedinice iz Bosne i Hercegovine. Prva linija, List Federalnog
ministarstva odbrane/obrane, april/ travanj 1999., br. 66, 102).
249 KA-W, Nachlass Otto W i e s i n g e r, Nr 11. Der Anteil des bh IR 1 am Siege von
Karfreit, 14-15.
250 R e d l Oberst Eugen, Die Tagliamentoforcierung bei Cornino und das Baon IV/ bh 4,
Wissenschaftliche Technische Mitteilungen, Wien 1924., 158 -170.
251 ULK, Bd VII, 1918. , Wien 1938. , 54 -58.
52
ispoljavalo u pobunama, dezerterstvu i obrazovanju band i iz redova dezertera i vojnika koji su prekoraili
odsustvo. Broj dezerterstava, kao i pobuna na junoslavenskom prostoru znatno se umnoio. Do prvih
nemira i pobuna u Bosni i Hercegovini dolo je 10. februara 1918. u Mostaru, meu Dalmatincima 22.
258 H o r v a t Josip, Prvi svjetski rat. Pan orama zbivanja. Zagreb 1967., 567 -569.
259 ULK, VII Bd 1918, 565-573.
260 W. S c h a c h i n g e r, Bonjaci dolaze, 229 -238.
261 KA-W, KM, AOK, Op. 108.916 Zemaljska vlada BiH K.u.k. Ministarstvu rata, Sarajevo
6. juli 1918. .
262 KA-W, KM, AOK, Qu.M. Abt, Statistisches Bureau, Tafel VII. Verluste.
263 Sarajevski List, 6. januar 1915., br. 6, 1.
54
ukupno dodijeljeno 146 zlatnih medalja za hrabrost; od kojih je 57 (39 %) pripalo vojnicima 2.
96. pjeadijskog puka 8.437, 6. pjeadijskog puka 7.032 267 Od njemakih jedinica vojnici 4.
pjeadijskog puka su primili 8.051 medalju za hrabrost, 14. pjeadijskog puka 7.595, a 7. pjeadijskog puka
4.266.
Od bosanskohercegovakih jedinica najvei broj odlikovanja su dobili vojnici 1. bosanskohercegovakog
puka, 7.768 i 2. bosanskohercegovakog puka 6.880. Od elitnih jedinica k.u.k. armije, Tirolskih carskih
lovakih pukova, prvi je primio 7.081 medalju za hrabrost, d rugi 8.051, trei 5.187, i etvrti puk 6.279. Od
lovakih streljakih bataljona vojnici 7. lovakog bataljona su primili 2.138 medalja za hrabrost, a 31.
lovakog bataljona 1.295. Kod bosanskohercegovakih lovakih bataljona najvei broj medalja za hrabros t je
primio 6. lovaki bataljon, 2.637, a zatim 3. bosanskohercegovaki lovaki bataljon 1.844. 268
Broj dodijeljenih medalja za hrabrost bosanskohercegovakim jedinicama je najbolji pokazatelj njihovih
vojnikih osobina, dajui odgovor zato su smatrane elit nim jedinicama austrougarske armije.
U toku Prvog svjetskog rata od bosanskohercegovakih vojnih obveznika je registrovano 51.815 ranjenih ili
oboljelih, u prosjeku svaki esti. 269 Od toga, 12.726 su ostali trajni invalidi, ili u prosjeku svaki etvrti. Od
ukupnog broja bosanskohercegovakih ratnih vojnih invalida bilo je 5.371 pravoslavni (42,20 %), 4.413
muslimana (34,68 %), 2.586 katolika (20,32 %), 32 Jevreja (0,25 %) i 356 ostalih (2,55 %), to je bilo
Njihova imena su zaboravljena, nestao je divni duh koji im je inio duu, prohujala je sva zahvalnost za ove
estite, vjerne i hrabre momke, zamrle su njihove jednostavne, tune pjesme, koje smo esto s njima, iz
punih grla pjevali...
Prolo... Bijae jednom ... Kismet... 277
RAZNO
Nacionalni pokreti
Pojava srpskog pokreta za crkveno -kolsku a zatim i muslimanskog za vakufsko-mearifsku autonomiju
imali su prije svega politiki znaaj jer su oba pokreta u uvjetima apsolutustikog upravljanja zemljom
traila odstranjenje uplitanja vlasti u djelatnost vjerskih i s njima povezanih obrazovnih institucija.
I srpski i muslimanski pokret su prelazili okvire borbe za vjersko -prosvjetnu autonomiju usmjeravajui svoje
aktivnosti u pravcu postizanja irih politikih, drutvenih i ekonomskih ciljeva.
Kod vodeih faktora oba pokreta bila je primjetna tenja da organi v jerskih zajednica dobiju to ire
kompetencije i obiljeja nacionalno -politikih organizacija. Zahtjevi muslimanskog pokreta za jaanje
vjerskih odnosa sa Carigradom su bili motivisani eljom za uvrenjem odnosa BiH i Osmanskog carstva a
doticali su i problem suvereniteta nad zemljom i njen meunarodnopravni status.
U srpskoj nacionalnoj propagandi sve do aneksije BiH 1908. osmanski sultan je istican kao legitimni
suveren nad Bosnom i Hercegovinom a austrougarska okupacija je smatrana privremeno. To je o tvaralo nadu
da e se pitanje BiH u budunosti moi rijeiti u smislu srpskih nacionalnih tenji.
vlada je, s jedne strane, da bi dobila pouzdane podatke o zdravstvenim prilikama hodoasnika, a sa druge
strane da bi ih na putu i u karantinskim postajama to vie stavila pod svoju zatitu, odluila da ih organizira
u jednu povorku i da na elo postavi jednog vou, reis-ul- hudada. Te godine bosanskohercegovaka
Zemaljska vlada se dogovorila sa austrijskim Loydom, o prevozu na hodoae i nazad. Usljed problema
kojima je bio izloen Loydov brod 1890. na povratku iz ide u raznim karantenskim postajama, od naredne
godine se odustalo od tako organiziranog putovanja. Nasuprot tome isposlovana je olakica u cijeni vonje
od Trsta do Aleksandrije. Ta mjera je imala svrhu da hodoasnicima da povoda da zajedniki pod vostvom
hodoasnikog voe putuju istim putem, te da se tako lake i pouzdanije mogu vriti njihov zdravstveni
nadzor.
Iz izvjetaja koji je reis-ul-hudada za 1890. godinu Nezir kalji po povratku dostavio Zemaljskoj
vladi u Sarajevu 5. februara 1891. moe se u cjelosti rekonstruirati putovanje i uvjeti pod kojim je obavljeno
hodoae.
Na hodoau organiziranom 1890. uzelo je uea 102 osobe. Putovalo se u dvije grupe, od kojih je
jedna putovala kopnom a druga morskim putem. U prvoj grupi se nalazilo 78 osoba, i to iz Dolnje Tuzle 18,
Sarajeva 21, Cazina 10, Tenja 7, B. Krupe 4, Banje Luke, Mostara i B. Petrovca po 3, Zenice i Jajca po 2 i
po jedna osoba iz epa, Kostajnice, Livna i Visokom. U drugoj grupi se nalazilo 13 hodoasnika iz
Prijedora, 3 iz Sanskog Mosta, dva iz Zvornika i po jedan hodo asnik iz B. Gradike, Konjica, Vlasenice,
Zenice i epa.
Prva grupa je krenula iz Sarajeva 26. maja a druga grupa od 27 hodoasnika, koja je putovala morem,
krenula je 9. juna 1890. i stigla u Trst 16., gdje se ukrcala na parobrod Meduza. Putovanje d o Jenbua je
trajalo l0 dana. Nakon to su unajmili kamile prikljuili su se karavanu koji je iao za Medinu, gdje su
prispjeli 2. jula i susreli sa hadi jama koji su na put krenuli kopnenim putem. Iz Medine su putovali
karavanom i 17. jula stigli u Meku. Do tada su za vrijeme putovanja umrla trojica hodoasnika iz Bosne i
Hercegovine.
Nakon to su 24. jula otili na Arefat, udaljen 6 sati od Meke, gdje su se zadrali do 27. jula , tj. do
prvog dana Kurban- bajrama kada su otili u mjesto Mina tri sata ud aljeno od Meke. Budui da je izbila
zaraza, morali su putovati u Didu i saekati parobrod. Do 5. avgusta u Meki je umrlo 11
bosanskohercegovakih hodoasnika od raznih bolesti, jedan na putu izmeu Meke i Dide i trojica u Didi.
Dvanaestog avgusta bosans kohercegovaki hodoasnici su u Didi ukrcani na parobrod Rijeka i odatle su
plovili do El-Tore gdje se nalazila karantina. Zbog konstatirana 4 sluaja oboljenja od kolere
bosanskohercegovaki hodoasnici su morali da se zadre u karantini 50 dana. Za to vrijeme je umrlo 19
osoba. Tek 5. oktobra put je nastavljen do naredne karantinske stanice Klazomena, gdje su hodoasnici stigli
12. oktobra i zadrali se do 23. Odatle se parobrod uputio u Trst, gdje je stigao 30. oktobra a hodoasnici su
smjeteni u karantini do 6. novembra. Odatle su krenuli eljeznicom do Siska, a zatim do Slavonskog Broda.
Nakon kontrola na graninom prijelazu hodoasnici su stigli u Sarajevo 9. novembra, nakon punih pet
mjeseci. U toku putovanja na had 1890. od 102 hodoasnika ukup no je umro 41. 281
Kada su 1891. zdravstvene prilike Hedasa usljed vanredno velike epidemije kolere pokazale meu
hodoasnicima sasvim nepovoljnim Zemaljska vlada BiH je poslala u Didu slubenog ljekara, koji ih je
morao pratiti kroz karantene El -Tor i Klazomene. On je dobio uputu da nadzire zdravstvene prilike
hodoasnika, da im prui ljekarsku pomo i da ih podupire rijeima i djelom i da eventualne sluajeve bolesti
odmah prijavi Zemaljskoj vladi u Sarajevu. Od tada se ljekar svake godine nalazio u sa stavu osoblja koje je
hadiluka, te je odustala od pruanja bilo kakvih olakica, naroito od toga da za hadije isposluje popust u
trokovima prevoza. ta vie, ona je 1897. objavil a da e im se u sluaju, ako bi u Hedasu izbila kuga,
zabraniti povratak u zemlju za vrijeme trajanja ove epidemije.
Takva zabrana se izdala i 1899. te je ostala na snazi za vrijeme trajanja opasnosti. Naprotiv,
Zemaljska vlada nije smatrala za shodno da zabrani samo hodoae jer je pored protesta od strane
Muslimana zbog ovakve mjere bio upitan i njen efekat, jer bi pojedinci sebi lako pribavili putne isprave za
Tursku, te bi odatle sa turskim putnicima tajno poli u Meku. Zbog toga bi evidencija o njim a postala
iluzorna pa time i ljekarski pregled i administrativno -policijski postupak sa hadijama prilikom njihovog
povratka. Ispravnost takvog miljenja Zemaljske vlade potvrdila je okolnost to se je u godinama kada su
Rusija i Francuska svojim muslimans kim hodoasnicima zabranile hadiluk, konstatirano da je znatan broj
hadija iz Alra, Tunisa i june Rusijen stigao u Didu.
Godine 1900. ogranien je ulazak hadija na pograninu stanicu Bosanski Brod (izuzetno takoer
Metalku), te je za ove dvije ulazn e stanice propisano ta je bilo potrebno u pogledu postupka sa hadijama. U
Bosanskom Brodu su bile ureene prostorije za izolaciju i dezinfekciju, a u jednom dijelu zgrade je izgraen
smjetaj za potencijalne bolesnike. U sporazumu sa vladama u Monarhiji je nareeno da se velika hadinska
prtljaga iz Trsta, Rijeke i Zemuna bez otvaranja uputi u Bosanski Brod i da se tamo provede zdravstveno policijski carinski postupak. 283
Godine 1901. nadleni organi su izdali tane instrukcije o zdravstveno -policijskom postupku sa
hadijama, koje su se u osnovi temeljile na zakljucima Druge mletake konferencije. Tom instrukcijom se
najtanije ureivao postupak sa hadijama pri njihovom dolasku u Bosanski Brod, njihov smjetaj u Zavod
za dezinficiranje, dezinficiranje nj ihovih stvari i tijela. Dalje je regulirano kako treba postupati sa hadijama
koji se odvojeno od glavne skupine vraaju preko Metalke i sa slinim putnicima (bedelima), kako se treba
postupati sa hadijama koji se vraaju drugim pravcem ili namjeravaju u i u zemlju bez kontrole, kao i ta
treba uraditi sa stvarima koje se hadijama alju u zemlju. Ovim propisom je bilo i regulirano da svi trokovi
ovog postupka sa hadijama padaju na teret zemaljskog erara.
Primjenom ovakvih mjera postiglo se da je spri jeeno unoenje zaraznih bolesti u zemlju, pa je
Zemaljska vlada i dalje kontinuirano radila na provoenju mjera za pruanje pune zatite. Pri tome, nije
imala namjeru da na bilo koji nain sprijei ili otea Muslimanima da prema vjerskih propisa islama iz vre
zavjetnu dunost u pogledu hodoaa u Meku. 284
Prema zvaninim podacima 1905. godine iz Bosne i Hercegovine je na had putovala 121 osoba,
119 mukaraca i dvije ene. (Vidi prilog - popis hodoasnika za 1905. ). Iz Sarajeva je bilo 27, Dolnje Tuzle
13, Mostara 10, Bjeljine 7, Brkog 6, po 5 iz Bihaa, Tenja i Graanice, po 4 iz Visokog i ajnia, po 3 iz
Gornje Tuzle i Prijedora 3, po 2 iz Zvornika, Jajca i Gorada i po jedan hodoasnik iz Kljua, Travnika, B.
Gradike, D. Vakufa, Bugojna, B. Krupe, B. Petrovca, Puratia, Maglaja, Srebrenice, Prozora, epa i
Dervente.
Ako se promatra socijalna struktura hodoasnika onda se moe konstatirati da je od ukupnog broja
hodoasnika bilo 22 hoda, 28 poljoprivrednika, 22 veleposjednika, 15 trgovaca, 6 imam a, 2 mujezina, 3
krojaa, po dvojica piljara, kafedija, staretinara, cvjeara, i po jedan raznih zanimanja: mesar, kuhar, dervi,
sluga, obuar, remenar, pekar, slobodni seljak, Ba muktar, pisar, gostioniar, koija, privatnik i
nadniar. 285
Kontrola putovanja na had u toku 1907. nije u sanitarnim odnosima bila povoljna, posebno s
obzirom da je prethodnog ljeta u septembru i oktobru u Didi zabiljeen veliki broj sluajeva kuge. Zbog
toga je vladala dvojba da li e se zaraza u cjelosti uspjeti suzbiti i da li e stanovnitvo uprkos poduzetim
mjerama po povratku unijeti zarazu u zemlju. Kada je 9. januara 1907. javljeno da je ponovo izbila kuga u
Didi, od strane austrougarskog konzulata zatraeno je da se to prije obavi ukrcavanje
bosanskohercegovakih hadi ja kao i da se suzdre od kupovine tepiha i odjee u Didi.
Budno praenje sanitarnih odnosa bosanskohercegovakih hodoasnika od strane Dr Tonia, koji je
odreen za praenje hadija, kao i njegovi izvjetaji koje je uputio Zemaljskoj vladi u S arajevu, omoguili su
da se pravovremeno poduzmu potrebne mjere da bi se sprijeilo prenoenje zaraze.
Naloen je pootren sanitetsko -policijski postupak i nareeno je da se u punu pripravnost stavi Ured
za dezinfekciju u Bosanskom Brodu. Od daljnjih mjer a i posebno od slanja hodoasnikog lijenika radi
oporavka hadija uprava je zauzela odstojanje, budui da je kuga u Didi imala isto lokalni karakter. Kako
su u Carigradu i Aleksandriji bile nareene mjere dezinfekcije i deratizacije hodoasnikih brod ova, to je u
velikoj mjeri doprinijelo da se umanji opasnost od unoenja zaraze na podruje Bosne i Hercegovine. Zbog
mjera koje su poduzete pri povratku hodoasnika, za Zemaljsku vladu su se trokova u znatnoj mjeri
poveali, s obzirom da je Ured za dezin fekciju iz Bosanskog Broda morao due vremena biti u pripravnosti a
i na podruju Hrvatske se konstantno moralo vriti nadgledanje. Trokovi koji su nastajali u vezi sa
povratkom hodoasnika i njihovog praenja od strane hrvatske policije i finansijske str ae podmirivani su iz
bosanskohercegovakih sredstava. Na hodoau obavljenom 1907. godine uzelo je uea 176 osoba iz
286 Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1907., Wien 1908, 35 -36.
287 Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1908., Wien 1909., 31.
288 Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1909., Wien 1910, 36.
61
Austrijski Loyd je putovanje od Trsta do Kaife i povratak od Bejruta do T rsta nudio po umjerenoj
Zijad ehi
Vojni imami u bosanskohercegovakim jedinicama u okviru austrougarske armije 1878. -1918.
Abstrakt: U lanku autor razmatra obrazovanja vojnog duebrinitva kod muslimanskih vojnika
u okviru bosanskohercegovakih jedinica k.u.k. armije, ulogu i dunosti vojnih imama u izgradnji
moralnih i vojnikih osobina muslimanskih vojnika u miru i u rat kao i njihov status nakon zavretka
Prvog svjetskog rata.
289 Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1910., Wien 1911., 29.
290 Bericht ber die Verwalt ung Bosnien und der Herzegowina 1911., Wien 1912., 37 -38.
291 Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1912., Wien 1913., 41.
292 Bericht ber die Verwaltung Bosnien und der Herzegowina 1914. -1916., Wien 1917.,
20.
62
298. Behandlung der Mohamedaner whr end der active Dienstzeit, Arm e-VerordnungsBlatt, 5. XI 1881., Wien, 1882., (Z. 2.698 prs./ 9), 715.
299. Ferdinand S c h m i d, Das Heeresrecht der sterreichisch -ungarischen Monarchie,
Wien-Leipzig 1903., 375-377.
300. Ibidem, 208.
301. Ibidem, 290-292.
302. Sammlung der Gesetz und Verordnungen fr Bosnien und Hercegowinas 1882., Nr.
63, 202. Istovremeno je propisana odjea za vojnog imama: Fes crven sa bijelim
sarukom (ahmedijom) i crnom kitom od svilenih resa, gornja haljina - tamnomodro
dube od sukna do ispod koljena oblikom obiajnim u muslimana, jaka i okrajak na
rukavima broast na rukavima du ava po rubu nastavka bit e tri zlatna traka,
nadalje, tamnomodre prostrane alvare od sukna, nanogavice treba da se spram donjeg
kraja suzuju. Djeerma tam nomodra s jednim redom od 13 komada krugljastih dugmadi
od mjeda. Pas e mu biti crven (krmezi), i al koji se omota oko struka, mestve crne
(ifte kundur). Mushavska kesa o prekoramku nalika nabojnjai konjikih asnika c. kr.
vojske. Remen irok 2,5 cm ima biti od crvena safijana i presvuen srebrnom trakom.To
mu slui za pohranu Kurana te se nosi na desnom ramenu spram lijeve strane. Kovei
64
se za vojnog imama imenuje hoda hadi -Mehmed Koki iz Zenice. Taj prijedlog car je potvrdio
odlukom od 1. decembra 1882. 303 Nekoliko godina kasnije, 1888., imenovan je i drugi vojni imam,
damija u Parizu, rezimirajui sa tugom u srcu k oliki put ona treba da pree da bi dola do rezultata
koje je postigla Monarhija. 308
Nakon izbijanja rata i proglaenja mobilizacije 1914. znaajna uloga pripala je vjerskim poglavarima
u Bosni i Hercegovini, reis -ul-ulemi aueviu, arhiepiskupu i mitropolitu Evgeniju Letici i
mostarskom biskupu Miiu, koji su se pobrinuli da se mobilizacija provede u redu i miru, koristei
pri tom priliku da se u bosansko -hercegovakim jedinicama iri patriotizam i naglasi vezanost za
Monarhiju. 309
U prvoj ratnoj godini bio je posebno jak utjecaj vojnih duebrinika kapelana, imama i
rabina na vojne obveznike, potcrtan milju o ispatanju zbog prekrene zakletve caru i kralju, to je
imalo presudan znaaj na njihovo dranje na frontu i podnoenje nadljudskih n apora.310
Na prijedlog K.u.k. Ministarstva rata i careve odluke od 31. oktobra 1914. Todor Jungi iz Sarajeva
imenovan je za pravoslavnog vojnog nadsveenika kod 6. armije, a istovremeno je hafiz Abdulah ef.
Kurbegovi imenovan za vojnog muftiju II klase k od 25. pjeadijske divizije. 311
Poseban znaaj u provoenju mobilizacije pripao je vjerskim slubenicima. Pred izbijanje rata, prilo
se provoenju odredbi 144. Statuta o kulturnoj autonomiji islamske zajednice iz 1909., kojim je bilo
predvieno imenovanje 6 muftija.312
General Potiorek je posebno vodio rauna da oduevljenje muslimanskog stanovnitva
iskoristi za ratne ciljeve Monarhije, nastojei da se to manifestira u svakom pogodnom trenutku.
Nakon izbijanja rata, u svim damijama u Bosni i Hercegovini uene su dove za pobjedu Centralnih
sila. Povodom ulaska Velike Britanije u rat, 15. avgusta, nakon molitve za cara u Carevoj damiji u
Sarajevu, prema dogovoru generala Potioreka sa reis -ul-ulemom i vakufskim direktorom erifom
Arnautoviem, uena je dova protiv Britanaca. Reis-ul-ulema auevi, odjeven u nonju mule od
Meke i Medine, odrao je sveani govor na posebno ukraenom podijumu. Taj in je fotografiran,
nainjene su razglednice sa tekstom govora, koje su upuene muslimanskim vojnicima na ruskom
frontu, kao i u muslimanske zemlje, sve do Indije. 313
Nakon Sarajevskog atentata carigradska vlada se uvjerila da nee moi izbjei ulazak u rat. Mada je
ministar rata Enver-paa bio najutjecajniji i lino naklonjen Nijemcima, Porta je u poetku pokuala
da se priblii silama Antante. Uskoro se pokazalo da Rusija nije mnogo drala do toga To je
Njemaka odmah iskoristila i ve 2. augusta zakljuila tajni ugovor o ueu Osmanskog carstva u
ratu na strani Centralnih sila. Njemaka se nadala da e to povoljn o utjecati na Bugarsku, Rumuniju,
Persiju, Avganistan i druge da joj se pridrue. Polagala je velike nade i na ugled sultana kao vjerskog
poglavara cijelog muslimanskog svijeta od 300 miliona osoba i da e proglaenjem Svetog rata,
dihada pokazati da je njihovo mjesto u ovom ratu na strani Centralnih sila. 314
308 Midhat ami, Jedna francuska nauna ekspedicija u Bosni i Hercegovini 1898.,
Glasnik organa arhivskih ustanova i drutva arhivista BiH, Sarajevo, 1962., 205.
309. Sarajevski list, br. 183, 13. august 1 914., 2; br. 184; 14. august 2; br. 191, 19.
august 2.
310. Kada kapetan Pero B l a k o v i na talijanskom ratitu sretne Muslimana koji gladan i edan vue top na daleko brdo, plaui
govori da gazei kao koza stalno upuuje samo molitvu Allahu da ga artiljerija ubije, jer to nije ivot, u njegovim rijeima oslikava
se stav prema vojnoj obavezi: zakletva Bogu i caru, jer jedna ukljuuje drugu, motiv je koji je pokretao vojnike na podnoenj e
nadljudskih napora. (P. B l a k o v i , Sa Bonjacim a u svjetskom ratu, Beograd 1939., 368).
311. ABH, ZMF, 1914., 14.479, Militr -Seelsorger, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom
ministarstvu finansija, Be, 13. novembar 1914.
312. ABH, ZMF,1914., 6.693. Betr. Muftis Neuernenung, Zemaljska vlada za Bosnu i
Hercegovinu, Sarajevo, 29. april 1914. Nakon to je Ulema medlis predloio kandidate
za tu funkciju, Zajedniko ministarstvo finansija imenovalo je est muftija i to hadi
Abdulaha ef. Ridanovia za muftiju mostarskog okruga, Salima ef. Muftia sarajevsko g
okruga, hadi hafiza Ibrahima ef. Maglajlia tuzlanskog, Muhameda evketa ef. Kurta
travnikog i hadi hafiza Jusufa Zia ef. Jahia banjolukog okruga
313. KA-W, Nachlas Potiorek, K. 8, Nr 136, Sarajevo 15. august 1914.
314. Petar T o m a c, Prvi svetski rat, Beograd 1968., 152-153.
66
Ulazak Osmanskog carstva u rat, 1. novembra 1914., imao je znaajne posljedice na zbivanja na
jugoistoku Evrope. Za proglaenje Svetog rata nuna je bila najprije sveta fetva ejh -ul-islamova, a
na osnovu te fetve sultan proglaava rat. U Carigradu, 14. novembra 1914., nakon to se je klanjalo
podne u Fatihovoj damji prouio je jedan izaslanik ejh -ul-islama fetvu, kojom se proglaava Sveti
rat, da bi se nakon toga masa svijeta uputila pred M inistarstvo rata i pred Portu, gdje je prouena
dova za pobjedu vojske i mornarice. 315 Vlada je razaslala tampi proglas o Svetom ratu, oznaen
21. novembrom 1914. Sultan je naredio da se proglas rairi u sve muslimanske zemlje. Potpisali su ga
tadanji i preanji ejh-ul-islam kao i 24 velika alima. Svi muslimani su pozvani da u ratu uzmu
uea na strani Centralnih sila. Time je i muslimanima na Balkanu jasno ukazano da je njihovo
mjesto na strani Monarhije. 316
Po erijatu, po mulketi, svi muslimani su bil i duni uestvovati u ratu. Ratovati nisu morali djeca,
ene, robovi, slijepi i sakati. Ako se neprijatelj pobijedi time je rat dovren, ali ako bude drukije pa
neprijatelj pobijedi, onda moe ena a da ne pita svoga mua i rob da ne pita gospodara, da po e u
rat. Zabranjeno je svako unakazivanje neprijatelja. Svi muslimani su duni da sudjeluju u ratu protiv
onih koji su oznaeni neprijateljima islama. 317
General Potiorek nije oklijevao da fetvu ejh -ul-islama sa zapovijedi o Svetom ratu -dihadu, da
proitati u svim damijama u zemlji i vojnicima na frontu kao dobrodolo sredstvo psiholokog i
ideolokog voenja rata. Da bi se njihovo vjersko oduevljenje usmjerilo u pravcu dobrovoljnog
ulaska u vojsku, general Potiorek je nastojao to bre djelovati na reis-ul-ulemu, da se u svim
damijama u zemlji objavi fetva ejh -ul-islama, po kojoj je i Muslimanima u Bosni i Hercegovini
proglaen dihad protiv Britanaca, Francuza i Rusa. 318 Istovremeno je molio austrougarskog
ambasadoru u Carigradu Palavichinija, da od ejh-ul-islama zatrai objanjenje da li se Muslimani
mogu boriti pod carskom zastavom. Imajui u vidu da je dihad erijatsko -pravna institucija islama,
traio je odgovor na pitanje da li on mora biti voen pod muslimanskom komandom. 319
Nakon to je slubenim putem dobio od ejh -ul-islama fetvu i poslanicu, reis - ul-ulema auevi je
pozvao sve muftije i odlinike u Sarajevo, upuujui istovremeno okrunicu svim mufti efendijama i
erijatskim sudijama da prikupljaju priloge za vojsku. 320
U haremu Begove damije, 11. decembra
1914. prije podne poeo se okupljati muslimanski narod, da uje govor reisa auevia. Damija i dvorite
pred njom bili su puni i rauna se da je bilo preko 3.000 osoba. U damiji su se na okupu nali svi ugledniji
predstavnici muslimanskog naroda. Kad je klanjana duma, prouio je imam i hatib begove damije hafiz
Esad ef. Sabrihafizovi hudbu, a iza toga aare i uila se je iz kurana sura o pobjedi. Nakon to se je zavrilo
aare, na mimberu se je uspeo reis -ul-ulema auevi, obraajui se okupljenom narodu, naglaavajui da je
u svjetski rat, kao saveznik Monarhije i Njemake, ulo i Osmansko carstvo. 321 Nakon proglaenja fetve
svim jedinicama na frontu, u kojima su se nalazili muslimanski vojnici, upuen je po jedan primjerak.
322
mjesta odredi po jedan substitut vojnog imama. 323 Budui da su se kasnije ponavljale albe Ulema medlisa Vrhovna komanda armije je skrenuta panja svim vojnim komandama kod kojih su se nalazili
muslimanski vojnici, da se njihovi vjerski obiaji moraju uvaavati u skladu sa zakonskim odredbama.
Osim toga, duebrinici drugih konfesija nisu smjeli Muslimane posjeivati u bolnicama ili drugim
mjestima, a takoer ni sahranjivati. Prema okolnostima vrenja slube i mogunostima, trebalo je
Muslimanima osigurati uvjete za uzimanje abdesta i omoguiti posjetu damijama u slobodno vrijeme. 324
Budui da su Muslimani ispoljili vanrednu lojalnost i patriotizam prema Monarhiji, da bi im se izrazila
zahvalnost, donijeta je odluka da im se u srcu Monarhije, u prijestolnici Beu, izgradi jedna damija,
arhitektonski lijepog i modernog stila. Zemljite, od oko 1.800 m na raspolaganje je stavio vlasnik Joseph
Hadi Hasah ef. Spaho, vladin tajnik Osman ef. Hadi, narodni poslanik Mustajbeg
Halilbai. Sa strane su doli narodni poslanici i vieniji prvaci: Rifatbeg Sulejmanpai,
Dervibeg Miralem, Mehmed ef. ari, Hadi Osman ef. P rci, Ibrahim ef. Raidkadi,
Suljaga Salihagi, Miralembeg Begovi iz Dervente, Haimbeg Hafizadi i Mustajbeg
Ibrahimpai iz Travnika, Mehmedbeg Kapetanovi iz Ljubukog, Hadi Salimanbeg
orovi iz Cazina, Muhamedbeg Ibrahimpai iz Bihaa, tean jski muderis M. ef.
lanak, Alibeg Omerbegovi iz Banje Luke, M. Bievi iz Bihaa, amilbeg Baagi iz
Nevesinja, Hadi Alibeg Bektaevi iz Konjica i Husejnbeg Zulfikarpai iz Foe.
322. ABH, ZMF, 1915., 2.593. Betr. Fetva und Proklamation der Ulemas ber den heiligen
Krieg, K.u.k. Ministarstvo rata Zajednikom ministarstvu finansija, Be, 10. mart 1915.
323. ABH, ZMF, 1914., 14.500. Angebliche Leicheneinsegnung eines Moslims durch einem
rmisch-katolischen Geistlichen - Erhebungen, K.u.k. Ministarstvo r ata Vrhovnoj
komandi armije, Be 7. novembar 1914. Uz zahtjev je priloeno pismo sa sljedeim
sadrajem:
Evo da Vam javim, kako je to ovamo kod muslimanskih vojnika. Ba evo danas mi
na srcu se muka cijedi, vidjevi kako vojnici svih drugih vjera id u u crkvu, da se po svom
zakonu Bogu mole, a mi muslimani? Mi naravski o tome ni habera, da bar jednom u
sedmici dobijemo vremena da se oistimo i to o islamskoj vjeri ujemo, a kamo li da
se ko pobrine za kakvo mjesto, gdje bi se moglo zajedniki bar koji put klanjati. Vama
je poznato da je na svijet naroito u ovom halu poboan, te ih mnogo ima koji mnogo
na to ale to nema niko da se za njih brine, te da im se prui prilika tobe doi, a tim
nam je tee kad vidimo da druge vjere vojnici to sve mogu. Naih ranjenika ima mnogo
po pitaljima pa se sa ivotom bore, a nema nitko da ih utjei osim ako se po koji pop
nae dobra srca, pa obilazei svoje i naim se navrati, pa kako im je u tom halu,
moete da zamislite. Na to mi ih se je mnogo tuilo, da im je to najtee da ih nema tko
bar u zadnjem asu razgovoriti i malo uputiti. Zato evo hou da Vam to javim da znate,
te da se Vi za to zauzmete bar ubudue da se tako to ne dogaa.
324. ABH, ZMF, 1914., 11.982, Moslim. Religionssatzungen, Einhaltung, Vrho vna komanda
armije, Standort des AOK/EOK, 8. oktobar 1915.
68
Hnsler. U ovu akciju se ukljuio veliki broj pripadnika najb oljeg sloja bekog drutva, bez razlike na
religiju.325
Vojni imami su na frontu imali posebno vanu ulogu. Trebali su stalno podsjeati vojnike na
dunosti u duhu vojnih propisa i na istovremeno vravanje vjerskih dunosti i pet dnevnih molitvi, koje su s e
vrile u rovu. Vojni imam je trebalo da ohrabri vojnika i ulije hrabrost, posavjetuje i prui utjehu. Sama
injenica da e u sluaju smrti biti sahranjen u duhu vjerskih propisa, imala je za vojnika poseban znaaj.
Bosanskohercegovake jedinice su na talijanskom frontu stekle legendarno ime. Bilo je dovoljno da
se sa poloaja uje glas mujezina, pa bi se talijanske jedinice teko odluivale da krenu u napad ili bi odmah
traile pojaanja i utvrivale svoje poloaje.
Prije 12. bitke na Soi, poet kom oktobra 1917., kada su austrougarske trupe stigle do Piave u podnoje
Boveca, dopremljen je ratni materijal, meu kojim se nalazilo i 1.000 fesova. Budui da je vojna komanda 4.
bosanskohercegovaki puk rasporedila na elo udarnih divizija, na njihovo mjesto rasporeene su druge
jedinice, to je trebalo ostati prikriveno od Talijana. Umjesto 4. bosanskohercegovakog puka druga jedinica
koja ih je zamjenila nosila je fesove, a mujezin je i dalje redovno pozivao na molitvu. 326
Prema podacima za 1917. u okv iru vojnog duebrinitva kod bosanskohercegovakih jedinica u aktivnoj
slubi su se nalazila 4 oficira, po 2 tapska i 2 via, dok su se u sastavu rezervnih bosanskohercegovakih
formacija nalazila 2 tapska i 19 viih oficira i 76 duebrinika sa ni im inom ili bez ina.
Istovremeno dok su se vrile provjere dotadanjih oslobaanja od vojne slube, vrena je i kontrola vojnih
duebrinika, koji su imali posebno znaajnu ulogu na frontu. Budui da su muslimanski vojni obveznici
bili rasporeeni u raznim jedinicama, bataljonima, pukovima i divizijama, broj vojnih duebrinika je bio
znatno vei nego kod drugih konfesija. Osim to se vodilo rauna da svaka jedinica u kojoj se nalazi
najmanje jedna eta muslimanskih vojnika dodijeli vojni imam, vod ilo se rauna o njihovoj moralno politikoj podobnosti i strunosti.
Na poetku 1917. K.u.k. Ministarstvo rata je eljelo ustanoviti da li postojei podaci o islamskim vjerskim
funkcionerima ispunjavaju zakonske uvjete za imenovanje za vojnog imama. U tu svrhu je Zemaljskoj vladi
BiH upuena molbu da se dostave potrebni podaci, kao i izvjetaj o njihovoj politikoj pouzdanosti i
socijalnim odnosima.
U izvjetaju Zemaljske vlade BiH od 3. marta 1917., upuenom Zajednikom ministarstvu finansija,
saopeno je da zakonske uvjete za vojne imame ispunjavaju: Salih Hadibegi, praktikant erijatske kole u
Zenici, Muharem Kulenovi, praktikant erijatske kole u Sarajevu, Ibrahim Saleevi -Bori, mualim iz
Fojnici, air Ikovi, uitelj vjeronauke iz Sarajeva , Mehmed Kurt, uitelj vjeronauke iz Hrasnice, Hasan
Alibai imam iz Sarajeva, i Adem Kurbegovi, uitelj vjeronauke iz Tuzle, i Husejn Mai iz Tuzle.
Posljednji imenovani je nakon zavretka erijatske sudske kole 1912. upisao studij prava na Univerzite tu u
Zagrebu i poto nije imao prava na oslobaanje od vojne obaveze, mobiliziran je krajem 1916. i u martu
1917. upuen u jedinicu. Obzirom da nije vrio vjersku slubu, njegovo imenovanje nije moglo biti sporno,
jer su i drugi apsolventi erijatske suda ke kole koji su se posvetili drugim graanskim pozivima
(Muhamed Baagi, Husejn ef. Kadi Fehim ef. Osmanefendi, Asim Dino, Raid Tvrtkovi ) imenovani
za vojne imame. 327
Na zahtjev vojnog muftije u Sarajevu, izvreno je anuliranje za 7 imenovanih v ojnih imama od strane Vojne
komande u Mostaru, jer su njih sedmorica samo krae vrijeme posjetili medresu i nisu posjedovali
svjedoanstvo o poloenom zavrnom ispitu. Istovremeno, dvojica koji su besprimjerno vrili svoju dunost,
Ali Mehmed Hadi i Osma n Zejnil su smatrani dobrodolim, i reis je zahtijevao da obojica dobiju
inove. 328
Dugo trajanje rata i nevolje koje je vojnik podnosio na frontu, uzrokovali su da je i kod jedinica koje su do
tada bez pogovora izvravali sve zadatke i u najteim uvjetima dolo do dezertiranja. Ratni umor i enja za
povratkom kui, pri kraju rata kod vojnika je porastao brigom za porodicu i nesigurnom budunou. Pisma
325. ABH, ZMF, 1914., 3.096. Bau eine Moschee in Wien, K.u.k. Ministarstvo rata
Zajednikom minstarstvu finansija.
326 Werner Schachinger, Bonjaci dolaze... 117.
327 ABH, ZMF, 1917., 4.736, Zemalj ska vlada BiH Zajednikom ministarstvu finansija,
Sarajevo 20. mart 1917.
328 ABH, ZMF, 1917., 16.936. Zemaljska vlada BiH Zajednikom ministarstvu finansija,
Sarajevo 10. oktobar 1917.
69
iz zaviaja obavjetavala su borce na frontu o neizdrivim patnjama kod kue, koje su podnosile njihove
stavljeno na raspolaganje Narodnom vijeu. Puk je razoruan , a vojnici su upueni u zaviaj. 330
Na sjednicama Zemaljske vlade u Sarajevu u novembru i decembru 1918., rasp ravljano je o sudbini
vojnih duebrinika. Poto su oni bili otputeni kuama, Vlada je zamoljena da u svakom mjestu gdje su
se nalazile vojne snage odredi sveenike da vre vjerske obrede. Potrebno je bilo naznaiti imena
sveenika i za koje vjeroispovj esti, da bi se naredilo njihovo uvoenje u dunost. Izraena je elja da vojni
duebrinici budu iz sve etiri konfesije, da im se da honorar, ija bi se stalna visina kasnije odredila. Na
prijedlog Karla Cankara zakljueno je da visina honorara za vrenje duebrinitva kod dvije ete bude
200 kruna. Osim toga, u principu je zakljueno da se konani dogovor postigne nakon to se utvrdi kakvi
su duebrinici potrebni i da se njima prepusti da oni donesu odluku da se samostalno i dobrovoljno
stave na dispoziciju vojsci i da im se eventualno da odgovarajui honorar. 331
Krajem decembra 1918. u Bosni i Hercegovini poeo je prijem prvih dobrovoljaca u vojsku.
Kraljevine SHS. U Sarajevu su 15. decembra 1918. muslimanski regruti poloili zakletvu. Tom
prilikom vojni muftija hafiz Abdulah Kurbegovi im je skrenuo panju na bezuvjetnu poslunost
prema svojim starjeinama, kao i na tano i savjesno izvravanje vojnike dunosti, naglaavajui da
Islam nalae, kako izriito stoji u Kuranu da je svakom M uslimanu sveta dunost svim starijim biti
pokoran i odan. 332 Tradicija koja je izrasla u austrougarskoj epohi - uvaavanje religioznih
obiaja muslimanskih i jevrejskih vojnika, potovana je u novoosnovanoj dravi u punom obimu.
329 sterreich-unarisches letztes Krieges (ULK)., VII Bd, Wien 193 8., 565-573.
330 W. S c h a c h i n g e r, Bonjaci dolaze229 -238.
331 H. K a p i d i , Rad narodnog vijea BiH u posljednjoj godini austrougarske
vladavine, GA i DAR BiH, 247.
332 Sveana zakletva dobrovoljaca, Narodno jedinstvo, br. 45, 16. decembar 1918 ., 2-3.
70
72
Rezime
Nakon ukljuenja Bosne i Hercegovine u vojnu organizaciju Monarhije, uvedena je institucija vojnog
duebrinitva i uspostavljen je poseban okrug za duebrinitvo. Za obavljanje vojnog
duebrinitva kod muslimanskih vojnika su ve u provizornom Vojnom zakonu iz 1881. bila
predviena dva vojna imama.
Vojni imami su imali izuzetno znaajnu ulogu u izgradnji moralnih i vojnikih osobina muslimanskih
vojnih obveznika. Odredbama Zakona o duebrinitvu iz 1887., regulirane su njihove dunosti i
obaveze u ratu i u miru. Za vrijeme borbenih dejstava nisu se smjeli udaljavati od jedinice; u toku
borbe su trebali da ohrabre vojnike i podsjete ih na savjesno i portvovano vrenje vojnike du nosti;
na mjestima za previjanje trebali su da tjee ranjene. Osim toga obavljali su pokop poginulih vojnika
prema vjerskim obiajima. U miru vojni imami su imali znaajnu ulogu pri provoenju regrutacije.
Za vrijeme vojne slube su trebali vojnike sta lno podsjeati na ispunjavanje dunosti, potivanje
zakona i izvravanje naredbi nadreenih. U kaznenim ustanovama su trebali da ubijede vojnika u
neispravnost njihovog postupka i da zbog krenja discipline izraze pokajanje. Na kursevima,
organiziranim kod jedinica za vrijeme sluenja vojnog roka, vojni imami su provodili opismenjavanje
i vodili kurs vjeronauke. Kao glavni zadatak su trebali kod muslimanskih vojnika razvijati
patriotizam prema Monarhiji, stalno ih podsjeati da je zakletva svetinja i da se treba rtvovati za
cara.
U toku Prvog svjetskog rata vojni imami su na frontu imali posebno vanu ulogu. Trebali su stalno
podsjeati vojnike na dunosti u duhu vojnih propisa i na istovremeno vravanje vjerskih dunosti i pet
dnevnih molitvi, koje su se vrile u rovu. Vojni imam je trebalo da ohrabri vojnika i ulije hrabrost,
posavjetuje i prui utjehu. Sama injenica da e u sluaju smrti biti sahranjen u duhu vjerskih propisa, imala
je za vojnika poseban znaaj.
Nakon zavretka Prvog svjetskog rat a vojni imami su ukljueni u sastav vojske Kraljevine SHS, vodei brigu
da se tradicija koja je izrasla u austrougarskoj vojci o uvaavanju vjerskih obiaja muslimanskih vojnika,
potuje u punom obimu.
Zijad ehi
Atentat, mobilizacija, rat 334
Male balkanske drave bile su rtve velikih sila, sa odreenim zadacima u sjeni njihovih borbi za
poziciju europskog i svjetskog hegemona. U modernoj historiji Junih Slavena problem stvaranja zajednike
drave 1918. posmatran je izolovano od konteksta interesa velikih sila, pa je Srbija kao sredinji faktor
balkanske i srednjoeuropske politike dobila primarni znaaj.
Sukob koji je poeo 1914. i za pet godina promijenio politiku kartu Europe bio je mnogo ranije
programiran. U zimu 1869 ./1870. ruski publicist Nikolaj Jakovljevi Danilevski je u
asopsu "Zarja" , u seriji lanaka pod naslovom "Rusija i Balkan" najavio "propast
dekadentne E urope, ije e vostvo preuzeti moralno monija Rusija." Danilevski je
smatrao Balkan za prostor his itorijski zadat velikim silama. Tu su Osmanlije sauvale
335 Helmut Andics, Der Untergang der Donaumonarchie, Wien - Mnchen - Zrich 1976.,
74.
336 Charles J e l a v i c h, Junoslavenski nacionalii zmi. Jugoslavensko ujedinjenje i udbenici prije
1914, Zagreb
1992, 47; Fritz von R e i n h l, Grosserbische U mtriebe vor und nach Ausbruch des
Wien 1944, 3.
U tom planu Potiorek je vidio realizovanje ostvarenja ideje Velike Srbije, to je utjecalo na oblikovanje
njegovog plana o podjeli Bosne i Hercegoviine izmeu Austrije i Ugarske, koji e on izloiti u decembru
1914.339
Ovaj dokument opovrgava ran ije miljenje u historiografskoj literaturi da je tek 1915. godine u
krugovima ruske vrhovne uprave razmatrano pitanje budueg ujedinjenja junoslavenskih zemalja, koje se
stalno povezivalo sa zadatkom da se na Balkanu stvori jak zaklon od njemako -austrijske ekspanzije. 340
Nakon manevara kod Tarina 26. i 27. juna 1914. u kojima su uestvovale trupe sarajevskog XV i
dubrovakog XVI korpusa, prijestolonasljednik nadvojvoda Franz Ferdinand je 28. juna, na pravoslavni
Vidovdan, stigao u slubenu posjetu u Sarajevo. Pored zvaninika, oekivali su ga atentatori, a
nadvojvodino obezbjeenje je bilo nedovoljno. Bomba koju je bacio Nedeljko abrinovi nije pogodila cilj,
ali je prvi metak Gavrila Principa smrtonosno pogodio najdvojvodu Franza Ferdina nda, a drugi namijenjen
zemaljskom poglavaru generalu Potioreku, ubio je njegovu suprugu Sofiju, vojvotkinju od
Hochenberga. 341
Na kasnije organizovanom suenju optueni Gavrilo Princip, koji je prije etiri godine izaao iz
tuzlanske gimnazije i od tada pohaao gimnaziju u Beogradu, izjavio je da se ne kaje za svoj in i da nije
zloinac, jer je htio samo zlo da odstrani. U drutvu u kojem se kretao postao je osvjedoeni srpski
nacionalista. Austriju je mrzio jer je drao da od nje Junim Slov enima moe doi samo zlo. Nadvojvodu
Franza Ferdinanda smatrao je najveom pogibelji za ideju ujedinjenja Srba i uope Junih Slovena pod
srpskim vostvom. Po njegovom miljenju Srbija je imala misiju da Bosnu i Hercegovinu otrgne od
Austrije, pa da tako misli svaki estiti ovjek. Ta misao potakla ga je da poini atentat. 342
Neposredno nakon ubistva prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, u Bosni i Hercegovini nastupilo je
pravo ratno stanje. U redovima muslimanskog i katolikog stanovnitva atentat je izazvao duboko
uznemirenje. Ve 28. juna u veernjim satima dolo je u Sarajevu do prvih demonstracija, u kojima su uzeli
uea i oficiri. Narednog dana poeo je pravi mali rat. Muslimani i katolici, zbog ogorenja, poeli su sa
unitavanjem srpskih radnji i stambenih objekata. Policija, andarmerija, pa ak i vojne snage, nisu bili u
stanju da sprijee demonstaracije. Demonstranti su se usmjerili prema srbofilskim graanima i institucijama,
pa se na udaru prvo nala Prosvjeta, Narod i Srpska rije, srpske kole, hotel Europa i mnogobrojne
radnje koje su pripadale Narodu i grupi oko Otadbine, koje su devastirali pljakaki elementi. Osim
nekoliko lakih povreda Srbima nisu nanijete tee tjelesne povrede. U nastalom meteu Srbi su ustrijelili
katolika Antona Krajinu iz Bugojna, a nekoliko muslimana (Osman Azirovi, Salih Pusi, i Abdulah
irbegovi) je teko povrijeeno. 343 Za vrijeme demonstracija u kafani Babia bata vlasnik Pero
339 Kriegs Archiv Wien (dalje KA -W), Nach. Potiorek, k. 5, doc. 31, Potiorek -Bilinskom 22. IV 1914.
340 Posebno je interesantan projekat diplomat e A. M. Petrajeva iz marta 1915., u kojem je traio da se
postigne reorganizacija Austro -Ugarske, a da se umjesto nje stvore drave lojalne Rusiji. Smatrao je da e
rezultat rata biti raspad Monarhije i stvaranje dvije samostalne slavenske drave. Maksimal an program za
Rusiju bi, po njegovom miljenju, bilo stvaranje Velike Srbije. Nastajanje jedne Velike Srbije, ili srpsko hrvatske drave, pisao je Petrajev, bilo bi najsrenije rjeenje jugoslavenskog pitanja i u ruskom je interesu
da tei stvaranje takve kombinacije. To e biti mogue samo ako Srbija faktiki osvoji teritoriju Hrvatske i
Slovenije, to e joj dati jedinstvena neosporna prava na njih. (J.A. Pisarev, Neki aspekti ruske politike
prema Balkanu uoi prvog svetskog rata (Prema neobjavljeno j i malo poznatoj grai), Istorijski glasnik, 1 -2,
Beograd 1979, 128-129.)
Prijevi pretrpio je teke povrede, od kojih je k asnije podlegao. Zbog pljake, u gradu je pritvoreno 58
osoba. 344
Nakon prvih nemira, u nastaloj guvi hici koje su Srbi otvarali branei svoju imovinu, registrovani
su kao bombe. Nakon uvoenja prijekog suda, u gradu je nastupio mir. Bez razlike na politiko usmjerenje,
Srbi su bili ogoreni, zahtijevajui punu odtetu za uinjenu tetu, prema zagrebakom primjeru. Potiorek je
naredio da se ljudima koji su oteeni, dostavi pomo iz fonda za podrku. 345 Nakon nereda i progona
srpskog stanovnitva, Reis-ul-ulema hadi Mehmed Demaludin auevi, uputio je muslimanima poslanicu
u kojoj ih je opominjao na red i mir i uvanje dobara svojih sugraana. 346
Tek je proglaenje prijekog suda umirilo demonstrante. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu donije la je
29. juna Objavu o zavoenju prijekog suda za podruje gradske opine Sarajevo i sarajevskog kotara. Tom
Odredbom bila je predviena smrtna kazna za 12 vrsta zloina: Zloin veleizdaje, Zloin protiv vojne sile,
Zloin smetanja javnog mira, Zloin us tanka, Zloin bune, Zloin javnog nasilja za neke sluajeve, Zloin
umorstva, Zloin ubistva, Zloin teke ozljede tijela, Zloin palei, Zloin razbojstva, Zloin davanja
pripomoi u nekom od pomenutih primjera. 347
Istoga dana u popodnevnim satima u Sarajev u su ponovo odjekivali hici, za ta je Potiorek optuio Srbe,
nadajui se da e javna proklamacija prijekog suda takva zbivanja brzo dovesti do kraja. Poslije podne trojica
predsjednika Sabora i erif Arnautovi posjetili su Potioreka. Veoma uzbueni vjero vali su na poetak opih
nemira Srba, insistirajui da se uvede prijeki sud u cijeloj zemlji, za ta Potiorek ipak nije vidio dovoljno
razloga. U vezi sa radom Sabora trojica predsjednika su smatrala da bar u naredne tri sedmice on nee biti
osposobljen za rad, zalaui se da bude odmah zatvoren i da se sumnjivim elementima oduzme pravo
imuniteta. Meutim, Potiorek je tu mjeru smatrao ishitrenom jer bi bila neprijatna a i zbog Ramazana je
svaki rad Sabora bio je iskljuen. 348 Nakon Sarajeva demonstracije su p renijete u druga mjesta: Doboj,
Vare, Zenicu, upanjac, epe, Bugojno, Visoko, Maglaj, Mostar, Travnik, Tuzlu, Stolac, Konjic, apljinu,
Ljubuki, Livno, amac, Brko. 349 Zbog oteenja privatne imovine Srba, uveden je prijeki sud u
tuzlanskom i maglajskom srezu. U Mostaru jedan srpski trgovac je ustrijeljen na ulici jer je katolicima koji
su kupovali robu postavio pitanje da li robu kupuju za svog crknutog cara. Potiorek je bio uvjeren da su
radikalni Srbi svojim cinizmom doprinijeli nemirima, to je izazv alo muslimane i katolike, koji su bili pod
neposrednim utiskom ubistva prijestolonasljednika 350
Ministar Bilinski je smatrao da pomisli o zatvaranju Bosanskohercegovakog sabora treba potisnuti,
jer bi se takva mjera protivila svoj dotadanjoj po voljnoj situaciji, usljed ega je bio ubijeen da e ponovni
poetak rada Sabora ne samo spasiti postojeu situaciju, nego e djelovati umirujue na ope stanje. U
telegramu koji je uputio Potioreku ministar Bilinski je izloio program rada uprave u Bosni i Hercegovini u
situaciji nastaloj poslije atentata i nereda. Tumaei stavove cara Franza Josepha, koji ga je 29. juna primio u
audijenciju, sasluao njegove izvjetaje i u potpunosti izrazio zadovoljstvo mjerama koje je poduzeo
Potiorek, von Bilinski se zauzimao za daljnji rad Bosanskog sabora i sreivanje prilika, navodei da je car
izrazio miljenje da se za zloine pojedinaca i za ispade uzbuenih grupa stanovnitva ne bi smjela
344 Boo M a d a r, Izvjetaj vladinog komesara za glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo o politikoj i
privrednoj situaciji u Sarajevu od sarajevskog atentata do kraja januara 1915. godine, GADAR BiH 26,
Sarajevo 1986, 208.
345 Ibidem, 209. U demonstracijama nastala je teta od oko 500.000 K.; oteeno je oko 150 osoba,
kojima je isplaena pomo u iznosu od 37.787 K.
kanjavati cijela zemlja u kojoj je veina stanovnitva vjerna caru i za koje bi prekid politikih i privrednih
interesa znaio veoma mnogo. Ostajao je dalje na snazi stari kurs po kojem je trebalo na ustavnom sistemu sa
veinom stanovnitva u zemlji konsekventno dalje saraivati. 351
Potiorek se 2. jula obratio Ministru rata Krobatinu, zahtijevajui da se trenutno izvri napad na Srbiju i
rasputanjem Sabora oduzme imunitet poslasnicima, smatrajui da bi daljnje odugovlaenje stvorilo teak
poloaj u Bosni i Hercegovini. Isti zahtjev Potiorek je ponovio 3. jula ministru von Bilinskom, zalaui se
da se Sabor odmah raspusti i o tome obavijesti Ministarstvo rata. U noti koju je ministar rata Krobatin 2. jula
uputio Bilinskom, zahtijevano je da se naredbe koje je iznio u noti u devet taaka, a koje se odnose na mjere
koje treba poduzeti u Bosni i Hercegovini nakon atentata, izvre u saglasnosti sa objema vladama s
bezobzirnom energijom. Traio je da se iznimne mjere koje je Potiorek poduzeo u Sarajevu uvoenjem
prijekog suda proire na cijelu Bosnu i Hercegovinu i Dalmaciju, da se bezuvjetno raspusti Sabor i sva
srpska udruenja, da se svi policijski sudovi predaju u ruke Potioreku kako bi mogao u svojim rukama imati
sve potrebne mjere za odravanje reda i sigurnosti u unutranjosti zemlje, da se iz Bosne i Hercegovine
protjeraju svi dravljani Srbije, a sa podruja Monarhije Srbi koji su se u bilo kojem smislu pokazali
nepodobnim. Ostale naredbe odnosile su se na studente, srednjokolce, uitelje i pravoslavne sveenike. 352
U proklamaciji upuenoj bosanskohercegovako m stanovnitvu, car Franz Joseph je istakao da je
duboko pogoen inom jednog bezbonog ubice koji je u glavnom gradu njegove voljene Bosne ubio
njegovog nasljednika i nadu Monarhije, neaka Franza Ferdinanda. Posebno je naglasio da je dirnut
spontanim saueem svih konfesija Bosne i Hercegovine, pa je ovlastio sve korporacije i opine da izraze
duboku zahvalnost stanovnitvu. 353
Iznimne mjere u Bosni i Hercegovini zavedene su tako da su najprije Zakonskom Naredbom Zemaljske
vlade od 26. jula 1914. suspendovane pojedine odredbe zemaljskog statuta koje su se nalazile na snazi od
17. februara 1910., to je dalo pravnu osnovu za uvoenje iznimnih mjera na osnovu Zakona o iznimnim
mjerama od 5. marta 1910. One su objavljene u vie naredbi Zemaljske vlad e. Danom objave naloeno je za
cijelu zemlju da oruniki listovi objavom ove odredbe gube vanost i da su svi vlasnici oruja duni u roku
od 8 dana da ga prijave nadlenom organu sigurnosti. Oni koji su posjedovali eksploziv morali su u roku od
24 sata da ga prijave politikim organima. Za neizvravanje ove odredbe bila je predviena kazna do 2.000
kruna i pokretanje postupka pred vojnim sudom. Kazneno zakonodavstvo nad osobama koje su se nakon
stupanja na snagu naredbe u Bosni i Hercegovini bavile nedoz voljenim poslovima, saraivali i dogovarali sa
neprijateljem, i prekrili zakletvu o vojnoj slubi, ili se nisu odazvali pozivu na slubu uinili su krivino
351 OUAP, Nr. 9962. ifrovani telegr am zajednikog ministra finansija von Bilinskog zemaljskom poglavaru
Potioreku, 30. juni 1914.
352 UAP, Bd VIII, 9.997, Nota ministra rata Zajednikom ministarstvu finansija, 2. juli 1914.
353 ABH, ZMF, Prs. BH, 787. Proklamation fr BH Bevlkerung von S. Mayestt, 2. juli 1914.
77
djelo, zbog ega su predati vojnim sudovima, koji su bili nadleni samo za ta djela, tako da druga kanjiva
djela nisu uzimana u obzir. 354
Periodina tampa morala je lanak za objavljivanje dostaviti na uvid vojnim ili politikim organima
6 sati prije izlaska lista iz tampe, a neperiodina 8 dana ranije. Njena prodaja i rasturanje ogranieno je u
vremenu od 12. do 21 sat. Sve publikacije iz Srbije i Crne Gore su zabranjene. 355
Iznimne mjere objavljene su u vie naredbi Zemaljske vlade kao to su Naredba o ograniavanju za putne
isprave, prijavljivanje, slobodu kretanja, udruenja i okupljanja, Naredba o sprjeavanju bjeanja vojnih
obveznika preko granice, Naredba o ogranienju noenja oruja i prometa orujem, Naredba o stavljanju
graanskih lica pod vojnu vlast, Naredba o pootravanju kaznenog postupka za Bosnu i Hercegovinu i
ukidanje porotnika na sudo vima, Naredba o uvoenju cenzure na poti i ogranienju i nadziranju
telegrafskog saobraaja. 356
Sarajevski atentat je izgledao mjerodavnim vojnim i politikim krugovima u Beu i Berlinu kao
izuzetan povod za obraun sa Srbijom. Na memorandum cara F ranza Josepha I, koji je naglaavao rijeenost
bekog dvora da Srbiju izoluje, umanji i iskljui kao faktor sile, njemaki car Wilhelm II je u sluaju sukoba
sa Rusijom obeao bezuslovnu pomo. Ministar vanjskih poslova grof Berthold je 7. jula sazvao sjed nicu
Ministarskog savjeta na kojoj su se svi prisutni sloili da diplomatski uspjeh Monarhije, ak i kada bi se
zavrio porazom Srbije, ne bi imao veu vrijednost. Zbog toga je zakljueno da Srbiji treba uputiti zahtjev u
formi ultimatuma, koji unaprijed pretpostavlja odbijanje i time otvara put za radikalno rjeenje. Nakon
odluka Ministarskog savjeta uslijedio je rad Bea i Berlina na izradi memoranduma, koji je dran daleko od
javnosti. 357
Diplomatski predstavnici Monarhije u Petrogradu, Parizu, Londonu, Rimu i Carigradu upoznali su 24. jula
njihove vlade sa poduzetim koracima Monarhije i sadraju ultimatuma. Nakon to je predsjednik
Ministarskog savjeta Srbije Nikola Pai predao notu da srpska vlada odbija da se izvri istraga o atentatu na
njenoj teritoriji, austrougarski poslanik u Beogradu je kratko nakon predaje srpskog odgovora saopio da
sadraj note ne zadovoljava i da e poslanstvo isti dan napustiti Beograd. Nakon isteka ultimatuma, Srbija je
poela sa mobilizacijom, jer se oekivalo da e objav a rata uslijediti za nekoliko sati. 358
354 ABH, ZMF, Prs. BH, 1.059. Verordnung des Landeschef f r Bosnien und der Hercegovina und
Armeinspektors in Sarajevo ber die zeitweilige Unterstellung von Zivilpersonen unter die
Militrstrafgerichtsbarkeit, Zemaljska vlada Sarajevo, 24. juli 1914. Kanjivim djelima smatrani su:
- veleizdaja ( 111-115 Vojnog krivinog zakona)
- uvreda cara ( 140) i lanova carseve porodice ( 141)
- ometanje javnog reda i mira ( 142)
- ustanak ( 144-148)
- pobuna ( 149-151)
- javno nasilnitvo ( 302)
- proirenje glasina ( 338 -342).
- ubistvo ( 209-213)
- pljaka ( 253)
- uee u pljaki ( 268 -269)
- podmetanje poara ( 242 -246).
Dan prije izbijanja rata imenovana je Vrhovna komanda balkanskih orunih snaga. Njen komandant ovlaten
je da operacije na Balkanu vodi samostalno. Imajui u vidu predstojeu ofanzivu na Srbiju donijeta je odluka
da se u sluaju stupanja na neprijateljski teritorij civilna i vojna uprava prenosi na vojne komandante
balkanskih orunih snaga. 359 Predznak skorog izbijanja rata bilo je i sklanjanje porodica oficira iz Bilee i
Trebinja.360 Kad je postalo izvjesno da je izbijanje rata ve gotova stvar, car Franz Joseph je 31. jula izdao
ovlatenje Vrhovnoj komandi da se sva utvrena mjesta u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji, kao i utvrenje
Petrovaradin prevedu u ratno stanje. 361
Mobilizacione mjere obuhvatile su ne samo oru anu silu, nego i privredu, industriju, poljoprivredu,
saobraaj i medije, kojima je pripala glavna uloga u kreiranju javnog mnijenja.
U svim dijelovima Monarhije slike su bile gotovo iste. Od miliona onih koji su se oduevljavali za
budue pobjede malo ko je ranije vidio ratite. Vjerski dostojanstvenici su blagosiljali vojnike koji su odlazili
u rat bez jasnog cilja, a vojne koranice su trebale biti putokaz za njihov put u nepoznato. Nou, 4. augusta,
kada je istekao britanski ultimatum i poeo svjetski rat, Sir Edward Grey, stojei na prozoru svoje sobe u
Foreign Officeu, rekao je jednom prijatelju: Svijetla se gase svugdje u Europi. Za naeg ivota neemo
vidjeti da e se ponovo upaliti. 362
Sarajevski atentat je bio neoekivani dar boga Marsa bekoj Ratnoj stranci, koja je jo od
Aneksione krize 1908./1909. traila izgovor za obraun sa Srbijom. General Conrad, koji je neprekidno
zahtijevao mobilizaciju, ultimatum, rat, doekao je dugo prieljkivani trenutak.
Psiholoko oruje bilo je 1914. nepoznato Vrhovnim komandama. Stvorila ga je i lansirala politika vlast,
improvizovali sami dogaaji a najuspjenije izazivali sami protivnici. To psiholoko oruje bila je ideja koja
je trebala povui mase u rat i biti dokaz njihovog pristanka, u jednoj paroli zgusnut smisao zbog kojeg treba
ginuti.363
Nakon izbijanja rata i proglaenja mobilizacije, znaajna uloga pripala je vjerskim poglavarima u Bosni
i Hercegovini, reis-ul-ulemi aueviu, arhiepiskupu i mitropolitu Evgeniju Letici i mostarskom biskupu
Miiu, koji su se pobrinuli da se mobilizacija provede u redu i miru, koristei pri tom priliku da se u
bosansko-hercegovakim jedinicama iri patriotizam i naglasi vezanost za Monarhiju. 364
U prvoj ratnoj godini bio je posebno jak utjec aj vojnih duebrinika kapelana, imama i rabina na
vojne obveznike, potcrtan milju o ispatanju zbog prekrene zakletve caru i kralju. Ovi religiozni momenti
imali su presudan znaaj na njihovo dranje na frontu i podnoenje nadljudskih napora. 365
359 KA-W, KM, AOK, Op. Nr 5, Ministarstvo rata Vojnoj komandi Sarajevo, 27. juli 1914.
360 Ibidem, Op. Nr 43, Ministars tvo rata Vojnoj komandi Sarajevo, 27. juli 1914.
361 Ibidem, Op. Nr 95, Ministarstvo rata Vojnoj komandi Sarajevo, 31. juli 1914.
362 J. H o r v a t, Prvi svjetski rat, Zagreb 1967., 152.
363 I ubistvo Franza Ferdinanda imalo je tu svrhu. Sjeverno od Save ula se se pjesma
Oj hrvatski hrabri sine, povedi me preko Drine,
osveena krv jo nije Ferdinanda i Sofije.
Juno od Save odgobarao mu je srpski guslar:
28. juna na Vidovdan, poginuo vapski Ferdinand
srpska ga puka ubila, srpska ga ruka smaknula. (Josip Horvat, Prvi svjetski rat... 30.
364 Sarajevski list, br. 183, 13. august 1914., 2; br. 184, 14. august 2; br. 191, 19. august 2.
365 Kada kapetan Pero B l a k o v i
na talijanskom ratitu sretne Bonjaka koji ve drugi dan, gladan i edan vue top na daleko brdo, plaui govori da gazei kao koza
stalno upuuje samo molitvu Allahu da ga artiljerija ubije, jer to nije ivot u njegovim mislima oslikava se stav prema v ojnoj obavezi: zakletva bogu i caru, jer jedna
ukljuuje drugu, motiv je koji je pokretao vojnike na podnoenje nadljudskih napora (P. B l a k o v i , Sa Bonjacima u s vjetskom ratu., Zagreb 1939., 368).
79
368 Ibidem, 40; Jugoslovenski dobrovoljci 1914. -1918. Srbija, Juna Amerika, Severna Amerika, Australija,
Francuska, Italija, Solunski front. Priredio Nikola B. Po p o v i , Beograd 1980., 5.
zatvor sprovedeno nekoliko stotina osoba. 371 Iznenaujue je bilo u kojoj mjeri se srpska ideja probila ne
samo meu inteligencijom nego i meu seoskim stanovnitvom.
Jedna daktilografkinja na slubi kod Zemaljske vlade pokuala je zavesti austrougarskog oficira da bi od
njega izvukla to vie informacija o vojnim p lanovima, ali je na vrijeme otkrivena. 372 Jednog zarobljenog
Srbina nakon zbrinjavanja na pitanje to bi elio odgovorio je Puku, da vas ustrijelim: 373
Vojni organi u trebinjskom okrugu poduzeli su kaznene mjere, pa su 12. avgusta objeeni Gujo
Gudelj iz Pokrajia, koji je davao signale crnogorskim trupama i pop Vid Pareanin iz Lastva -Korjenia,
kao talac, zbog prelaska lastvanskih Srba Crnogorcima pri napadu na Trebinje. Dok je stajao pod vjealima
sa konopcem oko vrata pop Pareanin je vikao: ivjela Srbija, srpska vojska, srpski narod i velika
Rusija. 374 Takve scene i primjeri fanatizma pojaali su ubjeenje da mu se moe suprotstaviti samo silom.
Protiv komita nije se uvijek postupalo konsekventno. Isprva se nisu mogli razlikovati od redovni h trupa i
mnogi su doli u zarobljenitvo. Tek kasnije nisu vie tretirani kao vojnici. Sami nisu znali za ta se bore,
priznajui samo da ih oficiri tjeraju naprijed. 375 Austrougarska uprava je smatrala da sve to ukazuje da je
ovdje rije o tajnom i dugom pripremanju bosanskih Srba u veleizdajnikom smislu upravo za dogaaje koji
su nastupili. Oni su tako odgajani, jer je po logici teko pretpostaviti da bi obian neobrazovan seljak, ak i
stare ene, mogli pruiti takve vojne usluge, a da prethodno nije d ugo vremena bio na to pripreman. Zbog
toga dvorski savjetnik Grasl je predlagao da uprava ima za glavni zadatak da vaspitava narod kojim
upravlja u duhu odanosti prijestolju i potovanju zakona bez obzira na linost, i da u svim administrativno upravnim postupcima pokae dobru namjeru i dosljednu vrstinu, ali da u pogledu svih znaajnih pitanja
javnog ivota sama preuzima rukovoenje i prihvati svakog saradnika, no istovremeno da ne trpi nijednog
suparnika u vostvu. Za to je bilo potrebno svestrano ob razovanjo inovnitvo koje je doraslo ovom
zadatku. U tom pogledu trebalo je voditi rauna da se iskljui bilo kakav militaristiki duh, a time i tetna
protekcija koja ometa rad, tj. odavanje priznanja za zasluge svakom pojedincu. Da se tako radilo ne bi se
desilo da meu srpskim intelektualcima ima i danas nesumnjivo mnogo onih koji su u dubini srca na strani
neprijatelja. Takve ljude lako moe prepoznati svaki upravni inovnik, mada se oni pretvaraju i nastoje da se
konkretno ponaaju tako da ih zakon ne moe zakaiti. 376
Istraga voena u Sarajevu protiv uesnika u atentatu, pokazala je svu otrinu krize u prosvjetnom i
kolskim sistemu u Bosni i Hercegovini i razmjere omladinskog pokreta koji je negirao austrougarsku
vladavinu. Austrougarske vl asti su vrile istrage, hapsile osumnjiene srednjokolce i pripremale protiv njih
sudske procese. Po shvatanju austrougarskih centralnih vlasti u srednjim kolama u Bosni i Hercegovini
dolo je do krize, otkazivanja discipline i meusobnih obraunavanja m eu uenicima. 377 Budui da su se
371 ore M i k i , Veleizdajniki procesi u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova s
meunarodnog skupa Veleizdajniki proces u Banjaluci 1915 -1916. odranog 25-27. septembra 1986.
godine u Banjaluci, Banjaluka, Institut za istoriju, 1987., 62.
godinama umnoavali ekscesi kolske omladine, za suzbijanje te pojave i njenih uzroka pokazale su se
neodrivim iznimne mjere. Ustanovljeno je da su ekscese podsticali neprijateljski elementi koji su
sistematski i najee protiv lojalnih elemenata u kolskim tijelima djelovali i agitovali. Zbog toga su
dopunjene odredbe drugog glavnog dijela, treeg odjeljka Kaznenog zakonika za Bosnu i Hercegovinu. Za
one kojima se dokae krivica predviena je kazna od 1 do 6 mjeseci, a uko liko nije bosanskohercegovaki
zemaljski pripadnik, protjeravan je sa podruja Monarhije. 378
Vojna komanda Mostar procijenila je da je srbofilska propaganda koja je ranije otklanjana primjenom
drakonskih mjera, nakon mobilizacije nastavljena u punom obimu. Kao potvrda takvog uvjerenja bili su
davanje svjetlosnih signala srbijanskoj i crnogorskoj vojsci, kao i raspoloenje pravoslavnog stanovnitva
koje je otvoreno pokazivalo radost i nakon najmanjeg znaka neuspjeha austrougarskog oruja, to je praeno
raznim glasinama. Usljed toga je vojna komanda zahtijevala poduzimanje preventivnih mjera u veem
obimu. Prije svega, trebalo je iz zemlje protjerati neprijateljske elemente a zabraniti iseljavanje svog
stanovnitva koje dolazi iz balkanskih zemalja. Svima koj i su neprijateljski raspoloeni prema dravi trebalo
je konfiskovati imanja. Zbog znakova stalnih nemira kolske omladine, trebalo je donijeti zakon koji e
vrijediti za cijelu zemlju. Sve narodne kole u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji i Slavoniji trebalo je pretvoriti
u vojne kole, a konano raspustiti sva sokolska udruenja. Ponovno regulisanje aktivnosti udruenja vrilo
bi se pod kontrolom vojno teritorijalnih oblasti, a odobrenje za njegovu aktivnost bilo bi uslovljeno
doprinosom mobilizaciji. Predlo eno je da se proire streljaka drutva i da im se daju posebne privilegije.
Svi pravoslavni duhovnjaci morali bi studij zavriti u zemlji. Neodlonim zadatkom smatrano je ukidanje
irilice u javnom saobraanju, u udbenicima i upotreba u uredima. 379
Petnaest dana prije svog smjenjivanja, zemaljski poglavar general Potiorek je 15. decembra u
izvjetaju upuenom Zajednikom ministarstvu finansija opravdavao otre mjere koje su poduzete u Bosni i
Hercegovini nakon sarajevskog atentata. U njemu je konstatovao da je, poslije saznanja steenih posljednjih
mjeseci, uspjelo da se veina pravoslavnog stanovnitva pridobije za dravnu ideju, ta vie uoene pojave
na svim podrujima uprave su pokazale da prevratniki duh i nelojalnost nisu zastupljeni sam o kod nekih
egzaltiranih politiara, nego je taj duh uhvatio korjen u do tada nesluenim razmjerama u svim slojevima
stanovnitva. Vei dio sveenstva, uitelja u konfesionalnim kolama i ostale inteligencije slobodnih
zanimanja, kao i gradskih gazda, infi ciran je ovim duhom pa se ak mnogostruko proirio i meu zemaljskim
inovnicima i namjetenicima svih kategorija, uprkos njihovoj zakletvi na slubu. Konzervativno i lojalno
stanovnitvo zavedeno je od iredentistikog pokreta, prilazei u graninom podru ju u cjelosti sa orujem
srpskoj vojsci. Po Potiorekovom miljenju proces atentatorima je pokazao da je Srbija raspirila nacionalne
strasti Srba u Bosni i Hercegovini i podstakla njihove megalomanske aspiracije. Optuivao je Slavenski
jug i iz njega izraslu Narodnu odbranu, koja je sve kulturne institucije Srba pretvorila u orue svog
politikog cilja. Kao glavni razlog jaanja srpskog nacionalizma Potiorek je navodio popustljivost uprave
prema zahtjevima Srba u ranijem periodu, naroito nakon zavreno g autonomnog pokreta za crkveno kolsku samoupravu. Davanje Statuta o crkveno -kolskoj autonomiji ocjenjivao je kao fatalnu greku uprave,
jer je to dovelo do uspostave nacionalne crkve i kole i do izgradnje takve svijesti kod Srba da se oni vie
nisu osjeali kao Bosanci pravoslavne vjere i pripadnici Monarhije, nego kao poseban privilegovani
elemenat koji smatra da ima pravo na separatistike aspiracije, ime je stvorena vrlo prikladna platforma za
subverzivnu djelatnost. 380
Historija Prvog svjetskog rata je instrumentalizovana do krajnjih granica, proizvodei u kriznim
vremenima uasan uinak. Postavlja se pitanje gdje su korijeni takvih interpretacija. Djelimian odgovor daje
nam i slijedea injenica:
Osim socijalnih momenata vano mjesto u kompleksu faktora koji su usloavali prilike u Monarhiji
1918. godine zauzimala je i propagandna aktivnost sila Antante. Prema projektu njene meunarodne
378 ABH, ZMF, Prs. BH 1914, 1078. Entwurf eines Gesetzes womit die Bestimmungen des zweiten
Hauptstckes des dritten Teiles des Strafgesetzes ergnzt werden. Zemaljska vlada za Bosnu i
Hercegovinu Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 26. juli 1914.
379 ABH, ZMF, Prs. BH, 1914, 1.996. Milit. Komando Mostar, 19. novembar 1914., Zemaljska vlada
Zajednikom ministarstvu finansija, Sarajevo 29. novembar 1914.
380 ABH, ZMF, Prs. BH 1994, 1914, Izvjetaj efa Zemaljske vlade Zajednikom ministarstvu finansija,
Sarajevo 15. decembar 1914.
82
komisije za propagandu, na kongresu naroda austrougarske Monarhije, odranom u Rimu o d 8-10 aprila
1918. donijete su odluke o nainu irenja propagande meu austrougarskim trupama, kao i o slanjem
pacifista i defetista sposobnih da djeluju na javnost; pomaganjem razliitih komiteta u Parizu i Londonu i
pomaganjem nacionalistike agitacije u Habsburkoj Monarhiji 381.
Jugoslavenska sekcija Komisije
trebala je propagirati etniko i jeziko jedinstvo Jugoslavena, Krfsku deklaraciju i stvaranje jugoslavenske
drave, da pie o veleizdajnikim procesima, o jugoslavenskim rtvama da bi se zadovol jile njemake
ambicije, o zloinima koje su poinile austrougarske vlasti 382
Upravo su to i ostale teme koje su nale mjesto u historijskoj nauci, dok su druge dodirnute samo
fragmentarno. Produkt takve namjere bilo je i djelo V. orovia Crna knji ga. koja e sve do najnovijih
vremena proizvoditi uasne uinke. U vrijeme kada je trebalo izvriti homogenizaciju nacije u cilju
ostvarenja odreenih politikih ciljeva, objavljena je 1989., a predstavljala je glavni izvor i za druga, brojna
djela koja su se bavila ovom problematikom. 383 Osim toga, koritena je kao glavni izvor za brojne natpise
u tampi, koja je predstavljala kljuni kreativni elemenat javnog mnijenja.
381 Bogumil H r a b a k, Jugosloveni zarobljenici u Italiji i njihovo dobrovoljacko pitanje 1915. -1918.
godine, Novi Sad 1980., 166.
382 Ibidem, 167.
383 Vladimir orovi, Crna knjiga. Patnje Srba Bosne i Hercegovine za vreme svetskog rata 1914 -1918,
Beograd, 1920.; Beograd 19892; ore Beatovi i Dragoljub Miunovi, Veleizdajniki procesi Srbima u
Austro-Ugarskoj, Beograd 1989.; Jovan Banj anin, Juni Sloveni u Austrougarskoj i rat, Beograd 1989;
83