Terezija Pavi-Pezer, prof.

Gimnazija Lucijana Vranjanina

Zagreb, 9. sijenja 2014.

Vrednovanje pisanoga rada na strunom ispitu iz filozofije

Sadraj, ciljevi i svrha pisanoga rada
Pisani rad prvi je dio strunoga ispita i traje do 180 minuta. Od ponuene tri teme pristupnik odabire
jednu i o njoj pie struno-metodiki esej. U eseju pristupnik mora pokazati poznavanje metodike i
strune literature te razumijevanje, odnosno kritiko promiljanje odabrane teme, uz prikladne
primjere iz osobnoga iskustva i odgojno-obrazovne prakse. U pisanju treba obratiti pozornost na
pravilnu upotrebu strunoga nazivlja i na potivanje leksikih, stilskih, pravopisnih i gramatikih
normi hrvatskoga standardnog jezika.
Uspjeh na ovom dijelu ispita iskazuje se ocjenom: poloio ili nije poloio. Pristupnik koji je iz
pisanoga rada ili izvedbe nastavnoga sata ocijenjen ocjenom nije poloio, ne moe polagati usmeni
dio ispita.

Izgled pisanoga rada

Naslovnica mora sadravati naziv nastavnoga predmeta iz kojega se odrava struni ispit, naslov
odabrane teme, ime i prezime pristupnika te mjesto i datum polaganja pisanoga dijela ispita. Tekst
naslovnice treba oblikovati u skladu s pravopisnim i gramatikim normama hrvatskoga standardnog
jezika.

Pisani rad na strunom ispitu iz filozofije

TEMA:

Zagreb, 21. veljae 2014.

Ivan Horvat

Uobiajeno je pisati rad na tzv. trgovakom papiru s peatom kole u kojoj se odrava struni ispit.
Pie se na lijevoj stranici papira, a desna se ostavlja za komentar lana Povjerenstva koji pisani rad
vrednuje.
Uputno je da pristupnik napie koncept (sadrajni i kompozicijski nacrt rada), koji treba pregledati
prije prijepisa u istopis kako bi se provjerila obrada teme, povezanost meu dijelovima teksta i
jezino-stilska pravilnost. istopis mora biti napisan pisanim slovima, uredno i itko, a mogue
pogreke korigiraju se precrtavanjem jednom crtom i zagradama. Dijakritiki znakovi trebaju biti
napisani u skladu s pravopisnom normom.

Kompozicija pisanoga rada

Odabrana se tema tumai i dokazuje u tri kompozicijska dijela karakteristina za esej kao vezani tip
teksta (uvod, razrada, zakljuak).
U uvodu se najavljuje odabrana tema, iznosi se glavna teza, navode se kljuni pojmovi i problemi
povezani s temom. Razrada je sredinji dio, u njoj se najavljena tema tumai, a glavna se teza
argumentira relevantnim dokazima, vlastitim iskustvom i primjerima iz literature ili iz odgojno-obrazovne prakse. U argumentaciji je poeljno citirati, odnosno parafrazirati razliite izvore, pri
emu valja navesti autora. Na temelju uvoda i razrade izvodi se zakljuak kojim se potvruje glavna
teza i zaokruuje se smisao eseja.
Uvod i zakljuak imaju po jedan ulomak, a razrada se moe oblikovati u vie ulomaka. Prvi redak
svakoga ulomka treba grafiki uvui. Od pristupnika se oekuje da pravilno oblikuje reenice i
ulomke te da ih povee u jasan, razumljiv i pregledan tekst.

Leksike i stilistike norme

Pisani rad treba oblikovati znanstvenim stilom koji podrazumijeva:
-

iscrpnu i cjelovitu argumentaciju

logino povezivanje misli

objektivno i jasno izraavanje

pravilnu upotrebu strunoga nazivlja

umjerenu upotrebu internacionalizama

sloene i viestruko sloene reenice.

U znanstvenom stilu treba izbjegavati:

-

slikovito i preneseno izraavanje

osobne emocije

upotrebu razgovornoga stila

ponavljanja.

U znanstvenom stilu prevladava 3. l. prezenta, a upotreba 1. lica treba biti umjerena i svrhovita. Treba
izbjegavati fraziranje i upotrebu tzv. relativnih pojmova (jako, tako, toliko). U odabiru rijei, tamo
gdje je mogue, prednost treba dati hrvatskim rijeima pred posuenicama, uz doputenu (umjerenu)
upotrebu internacionalizama.

Pravopisne i gramatike norme

U pripremanju strunoga ispita, ali i u svakodnevnom radu, poeljno je da se pristupnik slui jezinim
normativnim prirunicima (gramatika i pravopis). Za vrijeme pisanoga rada doputena je upotreba
pravopisnoga prirunika. Za upotrebu u osnovnim i srednjim kolama Republike Hrvatske
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta preporuilo je Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik
i jezikoslovlje.
U tablici su prikazane neke od pravopisnih i gramatikih normi kojima bi pristupnik trebao ovladati
kako bi u pisanom radu pokazao oekivanu razinu jezine pismenosti.

PRAVOPIS

pisanje
glasova
/, d/

umetanje
glasa j

pisanje
glasovnih
skupina:

veliko i
malo slovo

- dolazi prema osnovnom k i c: ovjek ovjeanstvo, granica ogranien

- dolazi prema osnovnom t: mladost mladou
- d dolazi prema osnovnom te u posuenicama iz engleskoga i turskoga jezika: uiti
udbenik, dungla, damija
- dolazi prema osnovnom d: mlad mlai
- umee se u sklonidbi i u tvorbi pridjeva od posuenica i stranih imena na -io ili na
zavretak koji se ita kao -i:
studio studija, alibi alibija, Emilio Betti Emilija Bettija (Bettijev), Carlo Antoni
Carla Antonija (Antonijev), James Beattie Jamesa Beattieja (Beattijev), Thomas
Henry Huxley Thomasa Henryja Huxleyja (Henryjev, Huxleyjev), Albert Camus
Alberta Camusja (Camusjev)
npr. nadprirodan > natprirodan, toci > toki, jedamput > jedanput
zadatci / zadaci, podatci / podaci
- imena i naslovi piu se velikim poetnim slovom: Immanuel Kant, Kritika
praktinoga uma
- razdoblja, pravci, kole i njihovi predstavnici piu se malim slovom:
racionalizam (racionalisti), egzistencijalizam (egzistencijalisti), jonska kola

pisanje
ije/je/e/i

- treba razlikovati: dio dijela i djelo djela

rijeiti rjeavati, ocijeniti ocjenjivati, razumjeti - razumijevati
htio htjela htjelo, smio smjela smjelo
- u komparativu i superlativu ije se zamjenjuje s je ili e: lijep ljepi najljepi,
vrijedan vredniji / vrjedniji najvredniji / najvrjedniji

pisanje
zareza

- pie se prema naelima nizanja, naknadnoga dodavanja i suprotnosti

- pie se
a) u zakljunim, suprotnim i iskljunim reenicama: Pojedinac teko moe
promijeniti drutvo, dakle to moe jedino veina. Pojedinac ne moe promijeniti
drutvo, ali moe mijenjati sebe. Sve se moe primijeniti, samo je teko.
b) u inverziji: Kad ovjek dosegne odreenu razinu duhovnoga napretka, smatra se
sputanim konvencijama koje ga okruuju.
c) kad se skup rijei s glagolskim prilogom nalazi na poetku reenice:
Razmiljajui o ovjekovu prirodnom stanju, mnogi su veliki filozofi iskazali
razliita stajalita.
d) kod upotrebe reeninih priloga (meutim, usprkos tomu, naprotiv, za razliku od
toga, odnosno, naime, ipak): Naalost, veina je esto povodljiva i sklona
vjerovanju zato to to netko drugi vjeruje, suprotno Buddhinoj uputi.
- ne pie se
a) u sastavnim i rastavnim reenicama: ovjek neprestano ui i neprestano grijei.

Treba li ii za onim to je zajedniko ili ne treba?

b) u konstrukciji ne samo nego i: Zakoni sputavaju ne samo tuu mogunost
osobnog rasta i razvoja individualnosti nego i slobodu onih koji te zakone
donose.
sastavljeno i
rastavljeno
pisanje rijei

negacija i glagol piu se rastavljeno: ne zna, ne ide

prijedlog rastavlja neodreenu zamjenicu: s nikim > ni s kim, za nikoga > ni za koga
pravilno pisanje priloga: naalost, naprimjer / na primjer
pravilno pisanje pridjeva: odgojno-obrazovni, drutveno-politiki, srednjovjekovni

GRAMATIKA (MORFOLOGIJA, SINTAKSA)

futur I.

znat u / u znati

aorist

ja bih, ti bi, on bi, mi bismo, vi biste, oni bi

prijedlog
s/sa

sa dolazi samo ispred brojke, jednog slova / glasa, zamjenice mnom i rijei koje poinju
glasovima s, z, , , ps, ks i sl.

posvojna
zamjenica

Descartes u njegovoj Raspravi o metodi > Descartes u svojoj Raspravi o metodi

red rijei

Sretno drutvo je ostvarivo uz pomo pravih uitelja. > Sretno je drutvo ostvarivo uz
pomo pravih uitelja. Sretno drutvo ostvarivo je uz pomo pravih uitelja.