Mentalna mapa

Glavni nivoi svijesti

Uvod
Dijete se ne rađa s razvijenom psihom i sviješću o sebi kakvu imamo u odrasloj dobi. Na svijet
donosi temperament i predispozicije naslijeđene od prošlih generacija i prošlih života. Tokom
prvih nekoliko godina života razvijamo strukturu našeg ega na temelju iskustava koju
doživljavamo s vanjskim svijetom. Odrastanjem, prioritet nam je funkcionirati u društvu
onakvom kakvo jest. Međutim, u nama se javlja prirodna potreba za nečim više i u odrasloj dobi
idemo u istraživanje sebe i svoje svrhe na ovom planetu. Na koji način i koliko uspješno ćemo to
činiti, ovisi o našim početcima i o uvjerenjima koje smo ponijeli iz obiteljskog doma.

Razlikujemo četiri glavna nivoa svijesti: predosobno (razvoj ranog ega), osobno (dovršetak ega),
nadosobno (širenje izvan granica svog ega) i prednadlažno (pokušaj širenja bez prolaska kroz
osobni nivo svijesti).

Prednadlažno

Nadosobno

Egzistencijalna
praznina

Osobno

Predosobno

Prednadlažno

Slika 1: glavni nivoi svijesti

Predosobno
Prvo psihološko rođenje djeteta je trenutak kad ga stave majci na prsa. Od tog trenutka pa do
treće godine života razvija se baza našeg psihološkog razvoja. Svijest o sebi još ne postoji i razvija
se preko iskustava, podražaja i interakcije s okolinom u tom razdoblju. Razvoj svijesti ujedno
znači i razvoj Ega – Ja jesam.

Kontakt je presudan u ovoj fazi. Bez njega ne možemo preživjeti. Sve ono što dobijemo od
okoline (pažnja, ljubav, prisutnost, zdrava regulacija ili izostanak svega/nečeg od navedenog)
uvjetuje kakva ćemo postati osoba.
ÓCentar za integrativni razvoj Glavni nivoi svijesti 1
Funkcija faze predosobnog je

1. Razviti osjećaj sigurnosti (baza naše psihe)

Iako se ovog perioda ne sjećamo („prava“, kontinuirana memorija se razvija tek oko pete
godine života), naše tijelo pamti sva pozitivna i negativna iskustva koja smo proživjeli.
Ako dijete nije dobilo osjećaj sigurnosti, ako se djetetov emocionalni kontejner prepunio
osjećajem straha i frustracije („unbearable anxiety“), dijete će se odrezati od tijela i pronaći
neki mehanizam (karakternu obranu) koja će mu pomoći da preživi.
Ako se osjećaj sigurnosti ne uspije razviti, posljedice su fobije, napadaji panike, iracionalni
strahovi, ...
2. Razviti osjećaj omnipotencije (baza za osobnu moć)
Ukoliko djetetove potrebe nisu zadovoljene, ono će protestirati. Ako ima „dovoljno
dobru majku“ (majku koja je prisutna, povezana i sposobna se samoregulirati), ona će na
protest reagirati i potreba će biti zadovoljena.
Dijete dobiva poruku da ono može mijenjati situacije koje su mu nepodnošljive. Razvija
se u osobu koja aktivno vodi svoj život, ne trpi nepotrebno nezadovoljavajuće situacije i
sposobno je voditi sebe i druge. U suprotnom, dijete proživljava očaj i odustaje. Dobiva
poruku da nije sposobno i postaje osoba koja trpi.
Ako su ova dva preduvjeta zadovoljena, razvija se i:

3. Samokoherentnost
Dijete/osoba razvija sposobnost da drži samo sebe. Nijedna situacija nije tako jaka da se
osoba pogubi u njoj.
Cilj predosobne faze je stvoriti predispozicije za stvaranje ranog ega (self). Ego se formira oko
onog što dijete dobiva u najranijem djetinjstvu. Ako dobiva samo strah i nesigurnost, formirat će
se oko toga.

Ako u egu postoje pukotine (dijelovi koji nedostaju jer potrebe nisu bile dovoljno dobro
zadovoljene), postojat će strah, nesigurnost i osjećaj nesposobnosti. U kriznim situacijama će
osoba imati osjećaj da će se raspasti i umrijeti.

Missing (nedostajući) self

Ego ili self

Slika 2: Ego
ÓCentar za integrativni razvoj Glavni nivoi svijesti 2
Nedostajući dio sebe osjećamo kao bezdan u sebi (strah od ludila, strah od smrti). U želji da se
zaštitimo, sav postojeći dio ega koristimo da kompenziramo taj nedostajući dio. Umjesto da
živimo, branimo se. Možemo prepoznati da smo u borbi/obrani tako što se često osjećamo
iscrpljeni (što je bitno različit osjećaj od zdravog umora).

Svaki dan donosimo odluku hoćemo li se pridružiti struji za život ili kontra
života.
Carl Gustav Jung

Ako predosobno razdoblje nije dobro prošlo, onda je sljedeća faza razvoja jako teška.

Osobno
U osobnom pokušavamo osigurati egzistenciju i naučiti kako funkcionirati u međusobnim
odnosima. Ukoliko si uspijemo posložiti odrasli(ji) život koliko toliko funkcionalnim – sposobni
smo se skrbiti za sebe i za druge, sposobni smo u nekoj mjeri postavljati osobne granice,
sposobni smo funkcionirati kao socijalno biće u materijalnom svijetu, u nama se javlja potreba za
nečim više, takozvana egzistencijalna praznina.

Egzistencijalna praznina je prirodna potreba da se proširimo izvan vlastitih granica ega. Kad smo
koliko toliko posloženi u osobnom, krećemo u svoju duhovnu potragu. Simptomi su probuđena
svijest o ekologiji (recikliranje), briga o sebi i o drugima (volontiranje, dobrotvorni rad, želja da
nešto damo zajednici).

Želja nam je doći u nadosobno.

Nadosobno
Uz samokoherentnost predosobnog i jasnoću osobnog razdoblja, pokušavamo se proširiti i doći
do svoje unutarnje istine. Ne gubeći jasan osjećaj sebe, širimo svoje granice (kao npr. tokom
pjevanja, plesa, seksa, vježbi meditacije i disanja; osjećaj povezanosti sa svime). Time se
proširujemo u nadosobno.

Pred-nad-lažne zablude
Ako nije bilo dobro u predosobnom, osobno razdoblje nam je patnja. Prirodnu potrebu za
nadosobnim osjećamo kao i svako ljudsko biće, ali ne možemo i ne želimo boraviti u osobnom
jer nam je svakodnevni život previše težak ili u drugom slučaju teško stečenu ego sigurnost
pokušavamo fiksirati kao jednu zdravu stvarnost braneći se i od regresivnih i od progresivnih
psihički tendencija. Dakle dva su oblika pred-nad-lažne zablude, Ken Wilber-ovog termina kojeg
objašnjava na slijedeći način:

Mnoge tvrdnje o neracionalnim stanjima svijesti su pogrešna te ih on zove pred-nad-lažnim

tvrdnjama. Neracionalne razine svijesti koje on naziva „pred-racionalnim“ i „nad-racionalnim“
razinama mogu lako biti biti zabunom krivo shvaćena i tumačena. Lako je zabunom reducirati sve
„nad-racionalne“ (nad-osobne) duhovne realizacije na „pred-racionalne“ (pred-osobne) regresija,
isto tako lako je uzdići „pred-racionalnu“ (pred-osobnu) razinu u „nad-racionalne“ (nad-osobne)
razine. Na primjer Wilber tvrdi da su Freud i Jung činili tu zabludu. Freud je tvrdio da su sve
mistične, duhovne realizacije regresije u infantilno oceanska stanja svijesti. On je počinio lažnu

ÓCentar za integrativni razvoj Glavni nivoi svijesti 3

zabludu redukcionizma, kao što većina „tvrde“ nauke čini. A Jung je često „pred-racionalnu“
mitsku simboliku uzdizao u „nad-racionalnu“ božansku realizaciju. Dakle pred-racionalna stanja
se mogu krivo identificirati kao nad-racionalna stanja.

Zbog nezrelosti i neprorađenih predosobnih trauma možemo preskočiti nekoliko stepenica i otići
u svoje prednadlažno. Ili se možemo braniti od straha da ne skliznemo u svoju dječju traumu
tako da pretjeramo u jačanju ega kontrole i glumimo zrelost kroz kontrolu i neprepuštanje čežnji
da se proširimo van kontrole našeg ega i doživimo transcendenciju u prošireno stanje svijesti, te
tako počinimo pred-nad lažnu-zabludu.

Kako se ne bi suočili sa dubljim nesigurnostima i strahovima bježat ćemo u pred-nad lažno,

stvorit ćemo svoj vlastiti sustav vrijednosti u kojem ćemo biti OK. Neki od klasičnih simptoma
su:

- slavimo duh, negiramo materijalno

- ulazimo u sekte s nekim vrhovnim autoritetom
- slavimo redukcionističku tvrdu znanost, negiramo duhovno
- pokušavamo naći sigurnost u društveno priznatim organizacijama sa tvrdim
autoritativnim hijerarhijama koje promiču strahopoštovanje, te zastrašivanjem i
kažnjavanjem demonstriraju vlastitu moć.
- ovisimo o pripadnosti nekoj grupi
Potrebno nam je omnipotentno biće (zamjenska majka) koje točno zna što nama treba i koje će
se pobrinuti za nas. To postane vođa sekte, političar, neki autoritet, ... Pritom možemo postati
sljedbenici pozitivnog (osoba koja je dosegla nadosobni nivo svijesti) ili negativnog društvenog
autoriteta (osoba koja zna kako treba i spremna je povesti u sukob).

Čim nekom dajemo nadljudske sposobnosti, smatramo ga autoritetom na svim poljima i boljim
od sebe, idemo u prednadlažno. Mistifikacija osobe stvara distancu u koju projiciramo sve što
nam treba i što nam nedostaje.

Izlaz iz prednadlažnog je povratak u predosobno, dovršetak razvoja ega i rad na internalizaciji

dovoljno dobre majke. Proradom i dozrijevanjem spremni smo za zdravu trancendenciju i
proširenje vlastite ego kontrole u nadosobno.

Ovisno o karakteru, možda postanemo negativni vođe (narcisoidni poremećaj ličnosti). Narcizam
kaže: ja sam taj koji je centar svemira, svemir je tu radi mene. S obzirom da nije dovršen predosobni
razvoj, u suštini se radi o bebi od nekoliko mjeseci koja druge ljude ne vidi kao stvarna bića s
željama i potrebama. Radi svoje krhkosti kreiramo svijet u kojem ćemo biti sigurni; skupljamo
sljedbenike koji će nam služiti i od kojih ćemo crpiti svoju snagu.

ÓCentar za integrativni razvoj Glavni nivoi svijesti 4