Professional Documents
Culture Documents
Uvod
Dijete se ne rađa s razvijenom psihom i sviješću o sebi kakvu imamo u odrasloj dobi. Na svijet
donosi temperament i predispozicije naslijeđene od prošlih generacija i prošlih života. Tokom
prvih nekoliko godina života razvijamo strukturu našeg ega na temelju iskustava koju
doživljavamo s vanjskim svijetom. Odrastanjem, prioritet nam je funkcionirati u društvu
onakvom kakvo jest. Međutim, u nama se javlja prirodna potreba za nečim više i u odrasloj dobi
idemo u istraživanje sebe i svoje svrhe na ovom planetu. Na koji način i koliko uspješno ćemo to
činiti, ovisi o našim početcima i o uvjerenjima koje smo ponijeli iz obiteljskog doma.
Razlikujemo četiri glavna nivoa svijesti: predosobno (razvoj ranog ega), osobno (dovršetak ega),
nadosobno (širenje izvan granica svog ega) i prednadlažno (pokušaj širenja bez prolaska kroz
osobni nivo svijesti).
Prednadlažno
Nadosobno
Egzistencijalna
praznina
Osobno
Predosobno
Prednadlažno
Predosobno
Prvo psihološko rođenje djeteta je trenutak kad ga stave majci na prsa. Od tog trenutka pa do
treće godine života razvija se baza našeg psihološkog razvoja. Svijest o sebi još ne postoji i razvija
se preko iskustava, podražaja i interakcije s okolinom u tom razdoblju. Razvoj svijesti ujedno
znači i razvoj Ega – Ja jesam.
Kontakt je presudan u ovoj fazi. Bez njega ne možemo preživjeti. Sve ono što dobijemo od
okoline (pažnja, ljubav, prisutnost, zdrava regulacija ili izostanak svega/nečeg od navedenog)
uvjetuje kakva ćemo postati osoba.
ÓCentar za integrativni razvoj Glavni nivoi svijesti 1
Funkcija faze predosobnog je
3. Samokoherentnost
Dijete/osoba razvija sposobnost da drži samo sebe. Nijedna situacija nije tako jaka da se
osoba pogubi u njoj.
Cilj predosobne faze je stvoriti predispozicije za stvaranje ranog ega (self). Ego se formira oko
onog što dijete dobiva u najranijem djetinjstvu. Ako dobiva samo strah i nesigurnost, formirat će
se oko toga.
Ako u egu postoje pukotine (dijelovi koji nedostaju jer potrebe nisu bile dovoljno dobro
zadovoljene), postojat će strah, nesigurnost i osjećaj nesposobnosti. U kriznim situacijama će
osoba imati osjećaj da će se raspasti i umrijeti.
Slika 2: Ego
ÓCentar za integrativni razvoj Glavni nivoi svijesti 2
Nedostajući dio sebe osjećamo kao bezdan u sebi (strah od ludila, strah od smrti). U želji da se
zaštitimo, sav postojeći dio ega koristimo da kompenziramo taj nedostajući dio. Umjesto da
živimo, branimo se. Možemo prepoznati da smo u borbi/obrani tako što se često osjećamo
iscrpljeni (što je bitno različit osjećaj od zdravog umora).
Svaki dan donosimo odluku hoćemo li se pridružiti struji za život ili kontra
života.
Carl Gustav Jung
Ako predosobno razdoblje nije dobro prošlo, onda je sljedeća faza razvoja jako teška.
Osobno
U osobnom pokušavamo osigurati egzistenciju i naučiti kako funkcionirati u međusobnim
odnosima. Ukoliko si uspijemo posložiti odrasli(ji) život koliko toliko funkcionalnim – sposobni
smo se skrbiti za sebe i za druge, sposobni smo u nekoj mjeri postavljati osobne granice,
sposobni smo funkcionirati kao socijalno biće u materijalnom svijetu, u nama se javlja potreba za
nečim više, takozvana egzistencijalna praznina.
Egzistencijalna praznina je prirodna potreba da se proširimo izvan vlastitih granica ega. Kad smo
koliko toliko posloženi u osobnom, krećemo u svoju duhovnu potragu. Simptomi su probuđena
svijest o ekologiji (recikliranje), briga o sebi i o drugima (volontiranje, dobrotvorni rad, želja da
nešto damo zajednici).
Nadosobno
Uz samokoherentnost predosobnog i jasnoću osobnog razdoblja, pokušavamo se proširiti i doći
do svoje unutarnje istine. Ne gubeći jasan osjećaj sebe, širimo svoje granice (kao npr. tokom
pjevanja, plesa, seksa, vježbi meditacije i disanja; osjećaj povezanosti sa svime). Time se
proširujemo u nadosobno.
Pred-nad-lažne zablude
Ako nije bilo dobro u predosobnom, osobno razdoblje nam je patnja. Prirodnu potrebu za
nadosobnim osjećamo kao i svako ljudsko biće, ali ne možemo i ne želimo boraviti u osobnom
jer nam je svakodnevni život previše težak ili u drugom slučaju teško stečenu ego sigurnost
pokušavamo fiksirati kao jednu zdravu stvarnost braneći se i od regresivnih i od progresivnih
psihički tendencija. Dakle dva su oblika pred-nad-lažne zablude, Ken Wilber-ovog termina kojeg
objašnjava na slijedeći način:
Zbog nezrelosti i neprorađenih predosobnih trauma možemo preskočiti nekoliko stepenica i otići
u svoje prednadlažno. Ili se možemo braniti od straha da ne skliznemo u svoju dječju traumu
tako da pretjeramo u jačanju ega kontrole i glumimo zrelost kroz kontrolu i neprepuštanje čežnji
da se proširimo van kontrole našeg ega i doživimo transcendenciju u prošireno stanje svijesti, te
tako počinimo pred-nad lažnu-zabludu.
Čim nekom dajemo nadljudske sposobnosti, smatramo ga autoritetom na svim poljima i boljim
od sebe, idemo u prednadlažno. Mistifikacija osobe stvara distancu u koju projiciramo sve što
nam treba i što nam nedostaje.
Ovisno o karakteru, možda postanemo negativni vođe (narcisoidni poremećaj ličnosti). Narcizam
kaže: ja sam taj koji je centar svemira, svemir je tu radi mene. S obzirom da nije dovršen predosobni
razvoj, u suštini se radi o bebi od nekoliko mjeseci koja druge ljude ne vidi kao stvarna bića s
željama i potrebama. Radi svoje krhkosti kreiramo svijet u kojem ćemo biti sigurni; skupljamo
sljedbenike koji će nam služiti i od kojih ćemo crpiti svoju snagu.