J. Assmann, Kultura sjeanja, u knj. Kultura pamenja i historija, prir. M. Brkljai, S.

Prlenda,
Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb, 2006., str. 45-78.
MNEMOTEHNIKA I KULTURA SJEANJA
Pojam umijee pamenja, ars memoriae,mnemotehnika -duboko ukorijenjen u zapadnjakoj
tradiciji. Njegovim se pronalazaem smatra grki pjesnik Simonid (6.st.pr.Kr.).
Rimljani su ars memoriae kodificirali kao jednu od 5 grana retorike i ostavili je u nasljee srednjemu
vijeku i renesansi.
Naelo mnemotehnike: izabrati odreena mjesta, stvoriti mentalne slike koje elimo zadrati u svijesti,
a zatim stvorene slike prispodobiti s izabranim i osvjeenim mjestima. Tako e poredak tih mjesta
ouvati poredak memoriranog materijala, dok e mentalne slike oznaavati stvari same. (Ciceron,De
oratore).
Autor djela Rhetorica ad Herenium iz 1.st. pr.Kr, najzananijeg antikog teksta o mnemotehnici,
razlikovao je prirodno i umjetno pamenje. Mnemotehnika je osnova umjetnog pamenja.
Umjee pamenja odnosi se na pojedinca i daje mu tehnike za razvoj i proirenje njegova pamenja. Tu se
odraava drutvena obaveza i odnosu na grupu: to ne smijemo zaboraviti? U sluajevima kad je ti
pitanje sredinje i kad odreuje identitet, govorimo o zajednikom pamenju (P.Nora).
Mnemotehnika je antiko otkrie, a kultura sjeanje univerzalni fenomen i stoga nije mogue napisati
njezinu povijest. Tu je potrebno rezervirati mjesto za jedan narod: Izraelce tamo je dobila nov oblik;
Izrael se konstituirao pod imperativom: uvaj i pamti! i tako postao prototipom nacije.

ODNOS PREMA PROLOSTI

Ono to je za mnemotehniku prostor, to je za kulturu sjeanja vrijeme, ona poiva uglavnom na oblicima
odnosa prema prolosti koja nastaje protokom vremena. Prvo prolost kao takva mora stupiti u svijest to
pretpostavlja dvije stvari:
a)
b)

prolost ne smije potpuno nestati, moraju postojati njezini dokazi

ti dokazi moraju posjedovati karakteristinu razliitost u odnosu prema danas(ne postoje
prirodni, ivui jezici koji se nisu mijenjali; u normalnim okolnostima govornici promijene nisu svjesni
jer se ona odvija polako).

Svaki dublji prekid kontinuiteta i tradicije moe voditi nastajanju prolosti, i to kad se nakon takva loma
pokuava ostvariti novi poetak. Najizvorniji oblik, neko praiskustvo loma izmeu juer i danas, u kojem
se postavlja odluka izmeu danas i sutra, jest smrt. Tek s krajem ivot dobiva oblik prolosti na kojoj
moe poivati kultura sjeanja. Specifino kulturni element kolektivnog pamenja najbolje se moe
predoiti kroz razliku izmeu prirodnog i tehniki izraenog pamenja pojedinca koji baca pogled unatrag
na svoj ivot.

Mrtvi ive dalje u sjeanju ivih zapravo je rije o inu oivljavanja koji preminuli zahvaljuje
odlunost grupe da ga ne prepusti nestajanju (npr. rimski patricijski obiaj u kojem se u obiteljskim
procesijama nose preci u liku portreta i maski).
tovanje mrtvih najizvorniji i najraireniji oblik kulture sjeanja fenomeni koje ne moemo obuhvatiti
pojmom tradicija = taj pojam uskrauje fenomen povratka na vrijeme prije loma, zaborav i
potiskivanje.

I. SOCIJALNA KONSTRUKCIJA PROLOSTI: MAURICE HALBWACHS

-20-ih godina 20.stoljea fran. sociolog Maurice Halbwachs razvio je pojam memoire collective;
obrazloio to u tri knjige: Drutveni okviri pamenjam, Legendarna topografija Evanelja u Svetoj
zemlji, Kolektivno pamenje. Bio je Bergsonov uenik u ijoj filozofiji pamenje zauzima sredinje
mjesto; interpretirao pamenje kao drutveni fenomen.
1.Individualno i kolektivno pamenje
Sredinja teza koju je Halbwachs zastupao ona o socijalnoj uvjetovanosti pamenja, posve zanemario
fiziku osnovu pamenja. Postavio je drutveni relacijski okvir; pojedninac koji bi rastao u potpunoj
samoi ne bi imao pamenje jer ovjek pamenje stjee teku procesu socijalizacije. Kolektivi nemaju
pamenje, ali odreuju pamenje svojih lanova.
Uspomene nastaju kroz komunikaciju i interakciju u okviru drutvenih grupa, ne postoji sjeanje bez
percepcije.
Pojam drutvenih okvira podsjea na teoriju analize okvira E.Goffmana koji istrauje organizaciju
svakodnevnih iskustava analogne su

Halbwachs je postavio kolektiv kao subjekt pamenja i sjeanja te uveo pojmove poput grupno
pamenje i pamenje nacije u objema pojam pamenja zaao u podruje metafore. Subjekt
pamenja ostaje uvijek pojedinac, ali u ovisnosti okvirima koji organiziraju njegovo sjeanje.
Individualno pamenje neke osobe izgrauje se kroz njezino sudjelovanje u komunikacijskim
procesima. Ako se komunikacija prekine, nastat e zaborav. Individualna su samo osjeanja jer su
usko vezana za nae tijelo, a sjeanja svoj izvor imaju u sjeanju razliitih grupa kojima se
prikljuujemo.
2. Figure sjeanja
Koliko je miljenje apstraktno, toliko je sjeanje konkretno: Da bi se uvrstila u sjeanju grupe, istina
mora biti predstavljena u konkretnom obliku dogaaja, osobe, mjesta.
figure (slike) sjeanja kulturalno oblikovane i drutveno obvezujue slike sjeanja
a)vezanost uz prostor i vrijeme
Figure sjeanja prostorno su i vremenski konkretne iako ne uvijek u geografskom ili historijskom
smislu. Sadraji sjeanja imaju vremensku komponentu kroz vezivanje na neke dogaaje i kroz periodini
ritam sjeanja. Npr. kalendar blagdana odraava kolektivno doivljeno vrijeme. Isto vrijedi i za doivljen
prostorprostorni okvir pamenja koji sadraj sjeanja i u odsutnosti zadrava kao domovinu. U prostor
pripada i konkretni svijet (pokustvo, prostori) drutveno odreeno.
Sklonost lokalizaciji vrijedi za razliite vrste zajednica; svaka grupa koja se eli konsolidirati kao takva
nastoji stvoriti prostore koji nisu samo pozornice njezinih oblika interakcije, ve i simboli njezina
identiteta, sjeanja. Pamenje tei vezivanju u prostor.
b) vezanost uz grupu
Sudjelovanje u kolektivnom pamenju svjedoi o pripadnosti grupi. Pamenje je, dakle, prostorno,
vremenski i identitetski konkretno, vezano uz stanje stvarne i ive grupe. U figurama sjeanja iskazano
ope stajalite grupe.
Halbwachs veza izmeu kolektivnog pamenja, samorecepcije grupe i socijalne funkcije vezu
pronalazi u hijerarhiji srednjovjekovnoga feudalnoga sustava; srednjovjekovni sustav grbova i naslova
simbolizira prava i privilegije. Tada je poloaj obitelji odreen onime to sama obitelj i druge obitelji
znaju o njezinoj prolosti.
Drutvena grupa koja se konstituira kao zajednica sjeanja uva svoju prolost iz 2 aspekta: posebnosti i
trajnosti. Zajednica izgrauje svijest o svom identitetu kroz vrijeme.
3

c)

mogunost rekonstrukcije
-najue povezana uz vezanost za grupu. Od prolosti ostaje samo ono to drutvo moe rekonstruirati u
svakoj epohi sa svojim odgovarajuim relacijskim okvirom.
-kranska je topografija ista fikcija
-pamenje djeluje rekonstrukcijski (pov je neprestano reorganizirana)
3. Pamenje nasuprot historije
Halbwachs: grupa doivljava svoju prolost u obliku iz kojeg je iskljuena svaka promjena to
iskljuivanje uloga ima veliku ulogu za kolektivno pamenje do te mjere da mu se kao suprotan pojam
moe postaviti povijest. Povijest (percipira razlike i diskontinuitete) i stoga se ponaa suprotno od
kolektivnog pamenja(opaa slinosti i kontinuitete, gleda prema unutra).
Halbwachshistorija nije pamenje jer ne postoji univerzalno, ve uvijek kolektivno, identitetski
konkretno pamenje. Svako kolektivno pamenje ima kao nositelja grupu omeenu prostorom i
vremenom.
Na jednoj su strani brojne povijesti u kojima su jednako tako brojne grupe nastanile svoja sjeanja i sliku
o sebi samima, a na drugoj je strani jedna historija u koju su povjesniari nastanili injenice izvedene iz
brojnih povijesti te su injenice oiene od vezanosti s identitetom, nitko ih se ne sjea.
Historijsko je vrijeme umjetno trajanje i nijedna ga grupa ne pamti kao trajanje i stoga je za
Halbwachsa izvan stvarnosti. Za njega je odnos pamenja i historije odnos slijeda. Historija poinje
tamo gdje se prolost vie ne pamti; gdje tradicija prestaje, a socijalno pamenje nestaje. Tradicija
uobliavanje sjeanja
4. SAETAK
Halbwacsh je gotovo potpuno zaboravljen; bio fasciniran sociologijom. Sve to podsjea na Nietzschea, ali
on za razliku od njega, nije kritiar kulture, njegov je interes analitiki. Zanima se za osnove kulture
kolektivnog pamenja kao socijalni psiholog; spajanje pamenja i grupe. Najvie mu se predbacuje
upotreba pojma pamenja za socijalno-psiholoke fenomene. Cilj mu je dokazati da su i individualna
sjeanja kulturni fenomen i da su zavisna od drutvenog okvira. Taj pojam kolektivnog ne smije se
zamijeniti s teorijama kolektivnog nesvjesnog, npr jungovsko uenje. Za Junga je kolektivno pamenje
1) bioloki nasljeeno, 2) nesvojevoljno pamenje koje izraz dobiva npr. u snovima.
II. OBLICI KOLEKTIVNOG SJEANJA. KOMUNIKACIJSKO I KULTURALNO PAMENJE

1.

The Floating Gap: dva oblika pamenja

Vansinin(etnolog) fenomen pamenja povijesti bez pisma

-the floating gap = plutajua praznina. Radi se o fenomemi mranog doba koje je poznato prije svega
iz starogrke predaje. Grka se historiografija klasinog doba vraa 80 100 godina unazad,u doba koje
je Vansina opisao kao mlau prolost.
Herodot poinje povijesti s Kroisosom kao ovjekom za kojeg sigurno znamo da je zapoeo
neprijateljstvo protiv Helena i time upravo oznauje horizont sjeanja kojemu svjedoci daju
vjerodostojnost. Izmeu toga se otvara plutajua praznina koju arheolozi oznauju kao mrano
dobapojam skovan iz perspektive istraivaa
U kulturalnom pamenju grupe obje razine prolosti daleko se vie povezuju.
-komunikacijsko i kulturalno pamenje njima odgovaraju dva registra prolosti
Komunikacijsko pamenje obuhvaa sjeanje koje se odnosi na nedavnu prolost; sjeanja koja ovjek
dijeli sa svojim suvremenicima. Tipian je sluaj generacijsko pamenje(historijski pripada grupi)
Kulturalno pamenje usmjereno na vrsta uporita u prolosti. Prolost se pretae u simbolike figure
na koje sjeanje prianja.: bitna samo upamena povijest. injenina povijest transformira se u upamenu,
a time i u mit. Kulturalno pamenje ima dimenziju sakralnoga. Figure sjeanja imaju religiozan smisao, a
predoavanje tog prisjeanja esto ima obiljeja svetkovine koja slui predoavanju utemeljujue
prolosti. Grupa kroz sjeanje svoje povijesti i predoavanje utemeljujuih figura sjeanja osigurava svoj
identitet.Polarnost izmeu komunikacijskog i kulturalnog sjeanja izraena i socioloki u onome to emo
nazvati struktura sudjelovanja. Sudjelovanje grupe u komunikacijskom je pamenju difuzno, u
kulturalnom diferencirano.
Kulturalno pamenje uvijek ima svoje posebne nositelje(amani, umjetnici, pisci, uenjaci).
Rgvede= najpoznatiji primjer kodifikacije pamenja ritualnog znanja

2.

Ritual i blagdani kao primarni organizacijski oblici kulturalnog pamenja

Bez mogunosti pismenog pismenog pohranjivanja znanje koje osigurava ID grupe nema drugog mjesta
do ljudskog pamenja. 3 funkcije moraju bit ispunjene da bi to znanje moglo iskazati svoje sjedinjujue i
orijentacijske impulse: pohranjivanje sjeanja, aktiviranje, priopavanje.
-okupljanje i osobna nazonost povodi bladani. Blagdani i rituali se brinu za priopavanje i prenoenje
znanja za osiguravanje ID i time za reprodukciju kulturalnog ID. Kroz blagdan, vrijeme se u nepismenim
drutvima dijeli na: a)vrijeme svakodnevice i

b) vrijeme svetkovima. Rituali i mitovi opisuju smisao

stvarnosti.
-kulturalnim pamenjem ljudski ivot dobiva dvovremenost
-antika-funkcija slavlja i muza bila sadrana u ozdravljenju od svakodnevice
-blagdan- osvjetljava pozadinu naeg postojanja koja se gubi u svakodnevici, a bogovi su tu da osvjee

nepisana pravila (citat iz Platona); stvaraju ope ureenje vremena

-nepismene kulture-zadravanje kulturalnog pamenja kroz ples, igre, jelo, pie, melodije, nakit...
3. Krajolici sjeanja. Mnemotop Palestina
Najizvorniji je medij svake mnemotehnike smjetanje u prostor i na tim tehnikama poiva zapadnjako
umijee pamenja koje je istraivala Frances Yates. Za tu se pojavu koristi pojam mjesta pamenja:
mnemotehnika operira sa zamiljenim prostorima, a kultura sjeanja s postavljanjem znakova u
orirodnome prostoru. I krajolici mogu sluiti kao medij kulturalnog pamenjatad ih se manje naglaava
znakovima(spomenicima), mnogo su ee semiotizirani. Npr. totemski krajolici australskih
aboidina. I Rim je u antici bio sveti krajolik. U tom je smislu Halbwachs opisao topografiju Svete
zemlje kao izraz kolektivnog pamenja. Kljuni pojmovi pri opisu: prostori,mjesta, lokalizirati.
4. Prijelazi
a) tovanje mrtvih izvor je i sredite onoga to se treba nazvati kultura sjeanja. Kultura je sjeanja
odnos prema prolosti koja nastaje tamo gdje se osvjeuje razlika izmeu juer i danaspo tome je smrt
praiskustvo takve razlike, a sjeanje a mrtve je praoblik kulturnog sjeanja. tovanje je mrtvih
komunikacijsko pamenje jer se radi o openito ljudskoj formi, a kulturalno u mjeri u kojoj izgrauje
svoje posebne nositelje, rituale. Podjela:
1) retrospektivno- izvorniji i prirodniji oblik; oblik u kojem grupa ivi sa svojim mrtvima, odrava ih
prisutnima u sadanjosti; ta slika obuhvaa mrtve kao neto samorazumljivo. Radi se o aspektu pijeteta,
putovima i oblicima davanja vlastitog priloga nezaboravnosti drugih.
2.) prospektivno radi se o aspektu uinka i fame, putovima i oblicima da se uinimo nezaboravnima i
dosegnemo slavu. Ono to pojednica ini nezaboravnim razlikuje se od kulture do kulture Npr. u Egiptu
se uinak mjeri kroz ispunjenje socijalnih normi, u Grkoj kroz kompetetivno natjecanje.
Stari Egipat povezivanje prospektivne i retrospektivne dimenzije tovanja mrtvih koncept
meusobne uvjetovanosti: za sebe se od svoga potomstva moglo oekivati onoliko pijeteta koliko se
ukazivalo svojim precima.
Nada u nastavak ivota u sjeanju grupe i predodba da je mogue ponijeti svoje mrtve u sadanjost to
kroi naprijed pripada univerzalnim osnovnim strukturama ljudskog postojanja.Vezujui se kroz sjeanje
na mrtve, zajednica utvruje svoj identitet. K.Rosleck: Spomenici su identitske tvorevine preivjelih.
b) Pamenje i tradicija
U komunikacijskom su pamenju sjeanja tek djelomice odriva. Halbwachs razlikuje pamenje i
tradiciju (blisko naem razlikovanju kominikacijskog i kulturalnog pamenja). Zanima ga prijelaz od

ivog sjeanja u 2 oblika pismenog fiksiranja: histoire i tradition. Pokazuje to na primjeru rane
povijesti kranstva.