Dinko imunovi je u nau pripovjedaku prozu unio svjeinu i dah

motiva narodne knjievnosti i uobliio ih stvaralaki na moderan i visoko

umjetniki nain. Matovitost bajke, sa ostaima narodnih vjerovanja,
ljubavni zanos narodne lirske pjesme, zatim junako doba nae narodne
epike kada se cijenila fizika snaga i vjetina megdana, a oruje i
blistava odora, dobar konj i vjerna ljuba predstavljali za junaka najdrae
to se moe poeljeti, - sve je to, u novom umjetnikom osvjetljenju,
oivjelo u imunovievim pripovijetkama kao ljepi i zanosniji svijet od
svijeta suvremene stvarnosti. Idealni junak nae narodne pjesme, ovjek
koji ne poznaje ogranienja svojoj volji i snazi i iznad svega cijeni
slobodu ivljenja, uskrsnuo je kao suprotnost izvjetaenom i sputanom
ivotu civiliziranog ovjeka. Izdvojene iz imunovievih djela, pripovijetke
Duga, Alkar i Kukavica, svaka na svoj nain pokazuju spomenute
osobine umjetnike proze ovog pisca.
U prvoj od njih, Dugi, pisac je ostvario puniji dodir izmeu ivota i
matovite, zanosne tenje za slobodom, koji cijelu pripovijetku uznosi od
stvarnog zbivanja u predjele legende i snova. U osnovi njenoj je prianje
o djevojici Srni i njenoj enji za slobodom i radostima igre i ivota, koje
su joj uskraivali njeni roditelji. ivahna i eljna sunca i otvorenih
prostora, polja i ume, ona nije mogla podnesti polutamu roditeljske
kue, sa otunim mirisom ljekarija i tamjana i vjeitim prijekorima oca i
majke. Zato njeno tranje za dugom, da bi se proavi ispod nje
preobrazila u djeaka kome je sve dozvoljeno, predstavlja snanu enju
jednog sputanog ljudskog bia za slobodom bez nadzora i granica.
Narodno vjerovanje o udotvornoj moi duge, koja enu preobraava u
mukarca i mukarca u enu, posluilo je tako imunoviu da na
umjetniki nain izrazi jednu od vjeitih ljudskih tenji.
Nasuprot Srninim matanjima i snovima, u pripovijetci je iznesena i
povijest bezruke Save, kojoj je priroda podarila vjetinu vezenja
nadoknadivi joj time za njenu nesreu. Ali u toj nadarenosti bio je izvor
njeni daljnjih nevolja: udala se za ovjeka koji je u njenoj vjetini vidio
prihod i dobitak, a kasnije je grubo prevario i ostavio.
Uobliena tako u otrim suprotnostima dviju ivotnih sudbina, ova
pripovijetka zrai dubokim smislom i umjetnikom porukom. I jedan i
drugi san o ljepem ivotu zavrava se u njoj tuno i tragino: Sava
ostaje razorenog srca, a Srna trei za dugom nalazi smrt u ljepljivim
movarama Mrtvog jezera, obje nezadovoljne svojim ogranienim i
neveselim poloajem ene. Savina pria o njenoj traginoj enskoj
sudbini, i legenda o preobraajnoj moi duge, samo su jo vie potakle
Srnu da potri na drugu stranu ispod arenog luka i da tako zakorai u
ivot snova, slobode i ravnopravnosti. I mada se pripovijetka zavrava
nesretno, u mranim slikama ovih dviju sudbina kojima se i pridruuje

samoubilaki skok Srninih roditelja s bedema tvrave, ono to ostaje kao

umjetniki utisak to je Srnin san o slobodi tamo negdje iza duginog
luka i zanos za suncem i svjetlou.
Ta tenja za slobodnim izborom ivota, na ijem je putu skonala
Srna, izraena je i u osjeanjima jedne druge ene, Marte iz
imunovieve pripovijetke Alkar. Naavi se izmeu Raice, koji je
hajduk i strano naprasit ovjek, koji ima ''silni'' glas to samo
zapovijeda, i njegova sina Salka, lijepog i njenog mladia, ona je
posluala glas svoga srca i opredijelila se za Raicu.
Od svih likova u ovoj pripovijetci najizrazitije je prikazan Raica. On
se bori i koleba izmeu ljubavi prema Marti i oinskog osjeanja prema
Salu. Vidjevi kako mu sin pati, on se najzad povlai od djevojke i u
junakom takmienju, ''alki'', trai utjehe i umirenja. Alkarsko takmienje
sa arolikim mnotvom gledaoca i uesnika, sa onim pokretima
iekivanja, oduevljenja i razoaranja kako se koji natjecatelj pribliava
alki, opisano je ivo, poput megdana u narodnoj pjesmi. Svjetina je
podijeljena izmeu alaj-aua i Raice, dvojice posljednjih natjecatelja, a
tako isto i Marta i Salko, koji osjea kako njegov otac raste u djevojinim
oima i kako je zanosi svojim junatvom, muevnou i vjetinom.
Jednim sitnim zapaanjem pisac podvlai svu silinu borbe u mladiu: u
tom trenutku Salko prieljkuje da mu otac ne pobijedi jer zna da bi ta
pobjeda znaila i kraj njegove veze s Martom. Raica je, meutim, ostao
pobjednik na megdanu, i to je zaista bio poetak Salkove nesree.
Od toga trenutka jedna za drugom niu se slike tragine Salkove
sudbine: Marta ga odbija i udaje se za Raicu, Salko poludi, svjetina
obijedi Martinu majku da je zaarala mladia. Pripovijetka zavrava
masovnim prizorom starog slovenskog obiaja, ''bojeg suda''. I kao to
Raiina pobjeda razrjeava napetost dogaanja u sceni takmienja,
odreujui tako i Salkovu i Martinu i Raiinu sudbinu, tako u sceni
''bojeg suda'' Martina izjava da je ona svemu kriva jer nije mogla
zapovijedati svome srcu, koje je vie voljelo Raicu nego Salka
pobjeuje razjarenu svjetinu svojom iskrenou, otvorenou i smjelim
stavom.
Djevojica Srna iz Duge skonala je trei za dugom iza koje je
eka sloboda, Marta iz Alkara uzela je tu slobodu sama, odluila se i
hrabro se opredijelila za onoga kojeg je htjela, usprkos Salkovom otporu
i shvaanjima svojih susjeda koji su alili ovog dobrog mladia.