MEDIJSKA KULTURA U OSNOVNOJ KOLI

Hrvatski jezik najopseniji je predmet osnovnokolskoga obrazovanja te je nastava

najue povezana s ostalim predmetnim podrujima s obzirom na to da se nastavna
komunikacija ostvaruje hrvatskim jezikom. Predmet obuhvaa etiri predmetne sastavnice:
hrvatski jezik, knjievnost, jezino izraavanje i medijsku kulturu, a cilj je nastave osposobiti
svakoga uenika za komunikaciju na materinskom jeziku koja e mu omoguiti ovladavanje
svim nastavnim sadrajima, ali i stjecanje sposobnosti, vjetina, navika i vrijednosti koje
pridonose osobnom razvoju i aktivnom sudjelovanju u drutvu. Osim to mu daje preduvjete
za snalaenje u svakodnevnim situacijama, nastava hrvatskoga jezika trebala bi oblikovati,
sluatelja, itatelja i govornika koji nema straha pred vlastitim jezikom i ija naobrazba ide
ukorak s tehnolokim napretkom i iz njega crpi najbolje.
U svijetu koji se svakodnevno mijenja nije mogue ignorirati promjene, posebno
one na podruju tehnologije u posljednjih stotinjak godina. Razvoj tehnologije djeluje na sve
uzraste, a posebno je zanimljiv odnos medija i mlaih uzrasta. Stoga je potrebno ve u
prvim razredima osnovne kole poeti s odgojem i obrazovanjem uenika za medije, za nove
naine komuniciranja. Upravo nastavno podruje medijske kulture uenika postupno uvodi
u svijet suvremenih naina komuniciranja, a istodobno ga i osvjeuje o potrebi povezivanja
tradicionalnih naina usvajanja znanja s onima koji su mu danas znatno blii. Ue da je medij
sredstvo ili nain prenoenja poruke jezikom, pismom, znakom ili zvukom, a da masovnim
medijima prenosimo poruke velikom broju nepoznatih ljudi. Uenici se tako poblie
upoznaju s tiskom kao vizualnim medijem, radijom kao auditivnim te internetom,
televizijom, filmom i kazalitem kao audiovizualnim medijima. Saznaju i o organizaciji
knjinice koja bi danas trebala ii u korak s napretkom, ali i o stripu, devetoj umjetnosti
kojoj se nije dalo zaslueno mjesto u odnosu na druge umjetnosti.
Film se, navodi Teak, moe definirati kao medij ozvuene ili neozvuene slike u
pokretu. Ipak, film nije samo medij, nego i umjetnost, ali i sredstvo obavjetavanja,
industrija u kojoj su milijuni zaposleni i jedno od najeih i mladima najdraih sredstava
zabave. Stoga treba imati na umu da film moe djelovati i pozitivno i negativno na mlade
umove. Obino se filmu zamjera da manipulira mladim gledateljima i potie na kriminal, a
moe dovesti do otuenosti ako se mladi previe veu uz male ekrane i do pasivizacije jer
filmska slika ne zahtijeva veliku aktivnost ni bujnu matu.

Ono to bi nastavnike hrvatskoga jezika trebalo posebno zabrinuti jesu

predbacivanja filmu da potiskuje knjigu i iri jezinu nekulturu upotrebom vulgarizama,
dijalektizama, nestandardnih naglasaka i dr. Naravno, film ima i brojne pozitivne strane,
od oslobaanja drutva od predrasuda do brojnih pozitivnih funkcija nastavnoga filma i
drugih filmova koji su vrijedni umjetniki ostvaraji.
Uenici bi u osnovnoj koli trebali usvojiti znanje o osnovama filmske teorije i
povijesti te filmsku terminologiju. Trebali bi i razviti matu i osjeaj za estetiku te stei
filmsku kulturu. Sposobnosti koje bi uenici trebali razviti odnose se na izraavanje u
nastavi filma koje se moe povezati s jezinim izraavanjem (itanje i pisanje filmskih
kritika, prikaza, i sl.) i na stvaranje u nastavi filma (pisanje scenarija, sinopsisa, knjige
snimanja te samo rukovanje kamerom) koje je zbog svoje sloenosti primjerenije
izvannastavnim aktivnostima, ali moe se provesti i u redovnoj nastavi. Ukratko, svrha
nastave filma u osnovnoj koli jest odgojiti i obrazovati mlade gledatelje za ekran, ali
isto tako odgojiti i obrazovati ekranom.
Prema Nastavnome planu i programu iz 2006., film se obrauje u svim viim
razredima osnovne kole pa time zauzima i najvie prostora u medijskoj kulturi. U 5. razredu
uenici se upoznaju s osnovnim obiljejima triju filmskih rodova te obrauju na posebnim
satima animirani film. U 6. razredu upoznaju se s filmskim izraajnim sredstvima i
osnovnom filmskom terminologijom (rakurs, plan, kadar...). U 7. razredu naglasak je na
igranome filmu i televizijskim emisijama, a u 8. razredu ue o scenariju, knjizi snimanja,
dokumentarnome filmu te Zagrebakoj koli crtanoga filma.
Uenici se u petome razredu upoznaju s tiskom i njegovim nastankom te razlikuju
vrste tiska: novine, lanke, reportae, vijesti, intervjue. Iako im tisak nije previe blizak,
uenike se moe motivirati odlaskom u prostore novinske redakcije i prouavanjem vrsta na
konkretnim isjecima iz novina. Od audiovizualnih medija, osim filma, predstavlja im se i
kazalite pri emu ue o kazalinim izraajnim sredstvima: govoru, glumi, scenografiji i
kostimografiji. S obzirom na organizirane posjete kazalitu, uenici, osim u teoriji, saznanja
mogu povezati i s konkretnim situacijama.
Na izmaku 19. stoljea, uz film se pojavio i strip. S obzirom na vrijeme u kojem
ivimo i koje podrazumijeva eksploziju znanosti i tehnike, nastavni programi nikako ne bi
smjeli marginalizirati devetu umjetnost. Ranko Muniti, prouavatelj filma i stripa, navodi
da je strip "jedinstvena forma umjetnosti, smjetena na tromei slikarstva, knjievnosti i
filma". Mnogi teoretiari stripa ne posveuju veliku pozornost rijei te nije lako nai
znanstveno utemeljenje o funkcionalnosti rijei u stripovnoj naraciji. Strip je po rijei srodan i
2

s knjievnosti i s filmom, no ta rije u stripu funkcionira na sasvim drugaiji nain. Naime,

autor stripa ima mo izbora pa rije moe izostaviti, upotrijebiti je kao dio predstavljene
stvarnosti ili je pak iskoristiti kao naracijsku dopunu crteima, moe koristiti samo
stripovne onomatopeje za izraavanje umova, dijaloge ili monologe.
Sa stripom se uenici upoznaju u estom razredu te njegove glavne znaajke
usporeuju s filmom. Strip se kao motivacija moe iskoristiti u svim nastavnim
podrujima hrvatskoga jezika, na svim stupnjevima osnovnokolskoga obrazovanja, jer
spojem slike i rijei plijeni uenikovu pozornost i omoguuje istodobnu aktivnost vie
osjetila. Kao najuspjenije stripove navode se "Seoba naroda" A. Maurovia i "Njeni
sport" I. Bednjanca, a uenike se potie i na samostalno stvaranje stripa prema zadanom
predloku.
esti razred pribliava ueniku i pojam raunalne mree, interneta, koji im ini
dostupnim golem broj podataka i omoguuje komunikaciju velikoga broja korisnika diljem
svijeta. Budui da su u toj dobi uenici veinom u kontaktu s tim medijem, nastava medijske
kulture osvjeuje im i moderniji nain usvajanja znanja te ih upuuje na mrene stranice o
temama iz hrvatskoga jezika i knjievnosti. Uenike se upozorava na kritiko itanje
podataka na internetu s obzirom na to da ih je mnogo upitne tonosti, a ue i kako pretraivati
katalog nacionalne i sveuiline knjinice. Nastava se moe povezati i s nastavom
informatike u koli te se moe organizirati i sat vjebi pronalaenja ciljanih podataka na
internetu ime se uenika osposobljava za sigurnije i opreznije pristupanje internetu.
Nastava medijske kulture u sedmom razredu uenike uvodi i u svijet televizijskoga
i radijskoga novinarstva te ue o slinostima i razlikama tih medija. Iako se oba medija
usmjeravaju na prenoenje vijesti i zabavnih sadraja, naini na koje to ostvaruju i na koje ih
auditorij prima razliiti su. Upravo nedostatak vizualne komponente u radijskom prijenosu
utjee na drugaiji pristup publici novinarskoga i televizijskoga voditelja. Naime, radijski
novinar uvijek zamilja publiku kojoj se obraa, a glasom i dikcijom nadoknauje ono to
televizijski voditelj gledateljima moe doarati mimikom.
Uenici su svakodnevno su u kontaktu s TV serijama bolje ili loije kvalitete pa im se
u nastavi definira i taj pojam, ukazujui im na negativne strane svakodnevnoga gledanja takva
sadraja. S knjinicom su uenici, naime, u kontaktu od najniih stupnjeva obrazovanja te su
neki od njih njezini esti, a neki manje esti posjetitelji. Osim to trebaju znati ui u knjinicu
i zatraiti eljenu knjigu, uenici trebaju znati i podatke o osnovnoj knjinoj grai te njezinu
rasporedu i organizaciji u knjinici. Bilo bi poeljno da se naue koristiti referentnom
zbirkom: rjenikom, pravopisom i enciklopedijom. Znanje o samostalnom snalaenju u
3

knjinici produbljuje se u osmome razredu u kojem uenici raunalno ili kataloki

pretrauju podatke povezane s knjigom, no veina osnovnih kola nema potrebne uvjete
koji bi uenike osposobili za ovakvu djelatnost jer, osim veinom starih i dotrajalih knjiga o
kojima brinu knjiniari, star je i nain njegovanja kulture itanja te izostaje prijeko potrebna
modernizacija knjinica koja bi privukla mladoga, suvremenoga itatelja.
Uloga nastave medijske kulture poticanje je kvalitetne i svestrane naobrazbe koja e
stvoriti snalaljivoga, osvijetenoga i kultiviranoga sudionika bilo koje komunikacije u koli i
izvan nje. Uenici su od najranije dobi bombardirani svakojakim medijima i nastava
hrvatskoga jezika, kao i kolski sustav openito, trebala bi poticati koritenje tih medija na
pozitivne i svrhovite naine. Spojem znanja o tradicionalnim medijima s onim o
suvremenima, nastavno podruje medijske kulture eli stvoriti itatelja, sluatelja, gledatelja i
kritiara s odreenom razinom ope kulture. Osim nastave, promjene bi trebali pratiti i
nastavnici te se unaprjeenjem nastavnih metoda i pristupa pouavanju pribliiti dananjem
ueniku kojeg je, zbog izloenosti modernim postignuima, ponekad uistinu teko motivirati i
s njim uspostaviti komunikaciju.