Baraka pet Be

Grof Maksimilijan Axelrode, komtur Suverenog maltekog reda, postao je

johaniterskix chevalier de justice, u potpunoj gali sa srebrnim krstom, u svojoj
etrnaestoj godini. Mjesto esnaest plemenitih i vitekih predaka na liniji svoga
gospodina oca i svoje gospoe majke, visokoroene kneginje, potrebnih za rang
visokog dostojanstvenika visokog Maltekog reda, grof Maksimilijan Axelrode
brojio je na svojoj lozi dvadeset i osam perjanica i kaciga pod kojima je ve
kljuala modra krv, pa kada je veliki priorat Suverenog maltekog reda poslao
kabinetskoj kancelariji Njegova Velianstva skupocjene povelje sa zlatnim
peatima na visoki i najvii "Imprimatur", to bijae onda velik dogaaj kakav se
rijetko zbiva na kugli zemaljskoj.
Grof Maksimilijan Axelrode imao je za cijeloga svoga ivota samo jednu ideju, da
za svoju visoku malteku devizu - Pro Fide - povue goli ma, da se zaogrne
svojom crnom pelerinom to pada u tekim naborima, i da sune u smrt, vedra i
smiona ela. Kao kad je putovao prvi put u Jeruzalem, zaplakavi gorko na
mramoru Santae Mariae Latinae od tuge to mu nije bila dana velika srea da tu,
prije osam stotina godina, posije svoje plemenite kosti sa velikim Gottfriedom
Bouillonskim, ili ako to ve ne, a ono da se barem rodio trista ljeta kasnije kada su
topovi grmjeli na Rodu i na Malti. Ali ne! On je pao ovamo na globus u kukavno i
glupo doba kada su plemeniti Villiers de l'Isle-Adami x postali kao nekakvi
socijalistiki agitatori i bune fukaru na prvoga maja, i kada je najvei vojniki
dogaaj po koji manevar na kome se puca slijepo, ali i to slabo jer nekakav ministar
financija i nekakvi "blesavi" parlamenti viu da armada mnogo kota. Pfuj, ovo
idiotsko doba parnih lokomotiva kad je sve sapeto inama i takozvanom
socijalnom, upravo socijalistikom demokracijom, i kad se plemeniti malteki
vitezovi sastaju po hotelima u halbcilindru purgarskom, a i dvoboji su zakonom
ukinuti.
Grof Maksimilijan Axelrode tugovao je tako jalovo pune ezdeset i tri godine, kad
se jednoga jutra probudio i bilo mu je kao da sanja. Predao mu lakaj depeu priorata
visokog Reda da je proglaena mobilizacija i da e Suvereni malteki red, po svojoj
visokoj tradiciji, zabiti stijeg u ime velike devize "Pro fide" i da e negdje vani u
carskoj etapi razapeti atore i organizirati pitalsku slubu. Tako je grof
Maksimilijan Axelrode postao efom velikog maltekog pitala koji se sastojao od
etrdeset i dvije velike drvene barake, vlastite elektrine centrale, cijele kompanije
sestara Crvenog kria, i tako dalje, i tako dalje. Armade su se gibale sto kilometara
na istok, pa onda dvije stotine kilometara na zapad, i onda opet na istok, od ratne
sezone do sezone, i to je bio rat, i tako grof Axelrode putuje sa svojim maltekim
cirkusom s istoka na zapad od Stanislavova do Krakova i obratno dvije pune

godine, a sada je august godine esnaeste, sunce grije etrdeset i devet Celzija i
situacija je napeta i ozbiljna.
pital je kompletan sa hiljadu i pol pacijentskih lubanja i sve tako izgleda da e Rus
podrezati eljezniku liniju lijevo i desno i da e gospodin grof, veliki metar
malteki, za dva tjedna biti u Moskvi. O podne je dola depea da je Rus doista
prebacio liniju sjeverno izmeu dvije stanice, ali neka pital stoji jer da je
protuakcija u toku. To da je Rus na sjeveru podrezao liniju, to je znailo da su se svi
transporti na toj liniji poeli gibati na jug, i tako je dolo, naravna stvar, do
karambola (sedamdeset i dva mrtva, iks ranjenih), i do toga da su svi vozovi ostali
bez provijantax, pa ranjenici viu ve peti dan bez vode i hrane ih (oh, ne smijte se,
to je istina!) prominclamax protiv glista, i svi su kolodvori na liniji izgubili glavu, i
tako je grof Axelrode morao da primi k sebi, povrh kompleta, jo pet stotina
pacijenata. Bio je ba toga dana najvrui dan cijeloga ljeta, pa je sunce formalno
zdrobilo svojom ognjenom masom zemlju, i tako je izgledalo kao da je netko na
drvene bijele barake bacio gorui mlinski kamen da se sve zapalilo. Savijale se
daske i pucale od sue, pa se kre sa stijena lupio kao koa staraka, i slak zeleni i
tulipani po dekorativnim rondoima, sve je to venulo, trulo, gnjilo i zgaeno.
U grupi od novih pet stotina ranjenika, koje je grof Axelrode morao da primi povrh
kompleta, leao je i Vidovi, student, a plua su mu bila prostrijeljena, pa je
krvario. Doista, nigdje ovjek ne moe da se tako zablati kao na fronti, ali kad su
Vidovia unijeli u veliku parnu kupaonicu, onako musava kao to su prljavi
pacijenti iz transporta ranjenika marvinskih vagona mjeseca augusta, on je jo
mogao da se gadi.
I da ovako jadnu nervoznu figuru, kao to je Vidovi, unesete iz izvjesne relativne
evropske ivotne forme u onu kupaonicu, vrlo je vjerojatno da bi ovakav jedan
Vidovi pao u greve i poeo da bljuje. Ali poslije svega to se s njime dogodilo
juer i danas, poslije onog poara prole noi na kolodvoru kad su eksplodirale
kante s benzinom jedna za drugom, pa poslije onih promincla protiv glista, kad je
hiljadu dvije stotine grla vikalo za vodom, a vode nije bilo, pa poslije onog
svinjskog vagona, Vidovi se u pari kupaonice nije izbljuvao, ali mu se sve ipak
gadilo.
U betoniranom bazenu bukala je smrdljiva uta voda, pjenila se sivozelena
sapunica i plivali krvavi zavoji i vata. Gnojna vata. Pui se voda i smrdi po blatu i
po ilovai, pljute parni tuevi, a u gustoj pari vide se crne sjene to tre amo-tamo
u magli, i sva su lica ljudska nateena i krvava, i dinamo negdje zvrnda, i podne je
u kolovozu. Tu umire pod tuem na staklenom stolu jedan ovjek, tamo drugi jaue,
ventilatori zuje kao insekti nevidljivi, a Rusi u kaki rubaama nose novi ranjeniki
materijal kao vree, i sestre i ranjenici i doktori, svi viu, svi tre, svi su izgubili
glave.

Vidovia su okupali u blatnom i krvavom paklu i unijeli ga u baraku "Pet Be" koja
je izgledala kao utroba velikog lepa. S okrutnom protestantskom pedanterijom
precizno sortirano stajalo je tamo ezdeset postelja, na svakoj po jedno tijelo, a nad
svakim tijelom etiketa, da se zna kako s tim tijelom stoji. lep je razdijeljen u tri
grupe. Prva grupa, polomljene kosti. (Kosti stre kao iveri. Ljudi lee bez glasa po
danu. Samo kad je no, javljaju se ranjenici, golgotski i iza glasa.) Druga grupa,
amputirani. (Ruka ili noga, ili ruka i noga. Rane se ne povezuju, nego se pod
tilovima sue kao suhomesnata roba.) Trea grupa, do ulaza lijevo, grupa
"cuvaksax". Taj cuvaks samo je na proputovanju kroz Pet Be. On putuje iz
kupaonice u mrtvanicu. I kad netko bude smjeten u treu grupu, onda ve baraka
Pet Be znade kakva je stvar, novi kandidat smrti, cuvaks!
Kada su ranjenog Vidovia unijeli u baraku i polegli na broj osam, onda je jedan
Madar, ljudeskara iz grupe "broj jedan" (polomljene kosti), prezirno otpljucnuo i
nainio prstom krst u zraku:
- No ht, Istenemx! Ovoga su mogli direktno prenijeti u mrtvanicu. Szerbusz!
- Doao je novi broj osam! Djeco!
- Broj osam! Broj osam!
Razlio se glas barakom i mnoga se glava digla da vidi novi broj osam. "Istina je!
Sve je njih ivot temeljito izmrcvario i raskrvario! Ali, prije svega, ako ovjek i
nema noge, on ipak nije broj osam! On je broj dvadeset i jedan! Ili broj petnaest!"
"Nemam ruke! Da! I kost mi je polomljena! Da! Ali ivim! Gospode Boe! Jo
uvijek ivim! Pa kad sutra Rusi unesu crni lijes i strpaju u nj novi broj osam, ja u
lijepo napuniti svoju lulu i gledati muhe gdje se lijepe na elatini, i piti mlijeko!
Ipak je to ivot! Nije to sudbina broja osam!"
Ve etiri dana redom mijenja se broj osam! Jo su ujutro ruski robovi iznijeli
jednoga svoga ruskog kolegu. Imao je razderana crijeva i vikao je dva dana i dvije
noi. Prije Rusa bio je tu neki dobri Beanin, a sad je doao Vidovi.
Na broju sedam, lijevo od Vidovia, lei Mongol, Sibirjak, s tanetom u glavi, i ve
trei dan vie u agoniji. Neto vie, neke otre samoglasnike, ali to nitko ne
razumije, i svi misle da je ve gotov, kad on uvijek iznova poinje da se baca i
lomi, pa mu kroz povez na glavi probija trak crvene gorue krvi. Na broju devet,
desno, umire mladi pan Slovak sa prostrijeljenim grkljanom. Prerezan mu je dunik
i on die na staklenu kanilu, pa se jasno uje kako u cjevici grgolje sline pjenave,
gnoj i sukrvica.
I tako se baraka Pet Be poela kladiti na Vidovievu glavu da ne e do jutra.
- Znadem ja naega doktora. Kad on ne e odmah pod no, onda je amen!

- Nije istina! Ne bi ga putao do sutra da je tako! Mlad je jo!

- Onaj "bai" iz Bea ve je riu jeo i smijao se. A mi smo odmah ili pod no.
- No, dakle, to? Vrijedi flaa crne? Do jutra?
- Vrijedi! Flaa crne!

I tako je pala kolovoska no.

Zapalile se velike zvijezde, krupne i blistave, a silan modri svod poklopio je kao
kristalna zdjela cijelu uvalu s Axelrodovim maltekim pitalom, pa se hiljade i
hiljade tona usijanih plinova naleglo na baraku Pet Be, i nigdje ni lahora da bi samo
za tren zatitrao. Muhe su sad zaspale u baraki i vie ne zuje, a tamo negdje u sredini
te perverzne lae, krcate ljudskim mesom, tamo gori zelena svjetiljka i sve pliva u
polutmini. Tmina, tmina, polutmina, i bol, neizreciva bol, koja se po danu pritajila,
a sada die na sve pore i odbija sa svakim kucajem srca. Sad se osjea svaka
treskica i najsitnije prepiljene kosti, sada trese nervima potres i baca iz dubljine
ovjeka glasove kao vulkan lavu. Stie ovjek zube, cvokoe u znoju, pjeni se i
grize jezik i usne, kad se odjednom cijela donja eljust nekud istegne, i lice se
iskrevelji u grimasu ivinsku, i glas vie iz dna utrobe kao iz rupe studenca.
- Mamma mia, mamma mia! vapi netko talijanski u dnu.
- Gospodi, Gospodi, Gospodi! stenje Rus s tanetom u crijevima, onda opet mir,
zeleni mir, polutmina.
Od gubitka krvi iscrpen, spavao je Vidovi cijelo poslijepodne, a sad se probudio i
ne zna gdje je i to se to dogodilo, i kako je pao amo. uje ljudske glasove gdje
stenju, i ono vrenje u njegovim ranama nekud se smirilo, i ar kao da se pogasio, te
je izmueni Vidovi naao na jastuku jedva jedvice jedno kao hladnije mjesto.
Lijepe mu se opet zapeene vjee, i nalijeva se na njih gluha i teka tiina, i ea se
nekud ishlapljuje, i baraka ve poinje da se rastapa i rasplinjuje u ugodnoj crnini,
kad opet barakom prodre ivinski pokli utjelovljenog bola, te taj glas odjednom
razbija cijelu zgradu sna tako muno sazdanog negdje na hladnijem rubu jastuka, i
sve se rui u jedan jedini tren.
I tako to ide cijelu no uvijek iznova.
"Oh! Samo pet minuta! Samo minutu sna!"
Ve mora da je no duboka jer se jasna svjetlost nalijeva kroz zelene tilove. Vani
viu strae, a slak, to se penje po pagi, kao da podrhtava na jutarnjem vjetriu.
Krue leptirii oko none svjetiljke i lepeu krilima.

"Koliko je sati?"
Nema vremena! Nema niega! Samo bol.
- Mamma mia! Mamma mia! Gospodi! Gospodi!
"Ah, da mi je usnuti samo na minutu! Samo na sekundu!"
- Gospodi!

Drugog jutra situacija poela se ozbiljno mijenjati. Rus je rano u zoru prodro na
jugu i podrezao tako posljednju carsku i kraljevsku eljezniku vezu, te se poeli
vraati vozovi, i bila je izdana zapovijed mainistima, pa su lokomotive letjele u
zrak kao igrake. Sve se nasukalo. Artiljerija, ranjenici, magazini, velike divizijske
pei sa aavim dimnjacima, pontoni, konji, potop; samo su muklo grmjele
detonacije razorenih lokomotiva. I cijelo su jutro marirale trupe, pa su pacijenti
maltekog pitala iz A i Ce i De baraka (lako ranjeni, to ne putuju na nosiljkama,
nego se gibaju sami) veselo gledali kroz bodljikavu icu van u uas, gdje je
"rikcugx", i gdje e danas ljudi padati po cestama od sunanice, a njima je, eto, gle,
ipak kako-tako dobro. Stoje tu, pod Crvenim kriem, i ne e ih nikud ganjati, a ako
doe Rus, i opet e ih transportirati nekamo daleko, u ruske bolnice i logore, i tamo
ne e biti rata, i ostat e ivi i rat e se tako, po svoj prilici, za njih jo jutros svriti.
A to da se taj rat to prije svri, to je jedina ideja u glavama ranjenika.
Grof Maksimilijan Axelrode, ef maltekog pitala, otpremio je otmjeni enski
personal (dvije-tri barunice i jednu generalicu) automobilima, a sam je odluio da
ostane sa svojom maltekom zastavom tu u opasnosti do posljednjeg. Zvonilo je
zvono na mrtvanici, a grof Axelrode u svojoj crnoj odori s maltekim krstom
hodao je kao i svako jutro po barakama i gledao ute gole leine to su ih Rusi
nosili u lijesovima; a Rusi nose mrtvace i jo pozdravljaju grofa i skidaju pred njim
kapu do zemlje.
"Ne bi ovjek rekao koliko je toga u posljednjih dvanaest sati u cijelom pitalu
popustilo."
"Jest! Istina je! Juer je bio neobino nervozan dan. Usijalo je sunce prokleto sve
mozgove, a alarmantne vijesti, i depee, i minirane lokomotive, sve je to djelovalo
na "timung"! Pa onaj novi transport koji je posve poremetio kuni red pitala x, i po
kuhinjama i po ambulatorijima. Da! I taj transport! Ali danas kad prolaze vani ete,
i kad se sve to vidi kao na ahovskoj tabli, kad se vidi kako padaju figure, danas sve
vie pada u oi i sve izgleda destruktivnije. Gdje bi se onaj kapral sanitetski bio
usudio, jo juer u to doba, da pred ekselencijom pije konjak iz velike boce? A, eto,
on je primijetio da dolazi grof, pa ipak je pio mirno dalje, kao da ga se sve to nita
ne tie. A to se gotovo svi pacijenti tako podrugljivo kese? A to to Rusi pjevaju?

(To ruski robovi pjevaju kod slube svoje u baraki, jer je danas pravoslavni
blagdan.) Eto! Danas nitko ne polijeva rondoe, mada je to naroito naglaeno u
pitalskoj zapovijedi! I nigdje nema nikoga! I on je potpuno osamljen u ovoj rulji!"
Stoji tako grof sam kao sjena, i sav je potresen te ne osjea u sebi energije da
postavi stvari onamo kamo spadaju, i ne zna to bi. Spoj s Oberkomandom x ne
moe dobiti, ne zna dispozicije, a divizijski generalitet projurio je u automobilima
prije nekoliko minuta i nije se zaustavio! Pa je grof sazvao u svoju baraku efove
odjeljenja na vijeanje da se stvori odluka to da se radi.
Jedni su bili za to da pedeset procenata personala ostane, a drugih pedeset
procenata da ide; drugi opet nisu bili za to, a trei nisu bili ni za jedno ni za drugo
nego za neto tree, i to je natezanje tako dugo trajalo dok konano nije zakljueno
nita, "do daljnjega".
To "daljnje" je, meutim, nastupilo ve oko pet sati poslije podne, kada je postalo
nedvoumno jasno da e pital tu istu no po svoj prilici ostati izmeu linija; jer
Rusi, kako izgleda, na ovom dijelu fronte ne dre kontakt s naim trupama. I ako
zasnivani protuudar velikog stila, koji je ve prije etrdeset i osam sati najavljen, ne
uspije (a to je vrlo vjerojatno), onda e sutra u to doba o maltekom pitalu stvarati
odluku po svoj prilici sanitetski referent koje ruske divizije.
Tako je onda ipak zakljueno da e se grof Axelrode sa kirurzima i
najskupocjenijim materijalom i sa pedeset procenata personala povui za ovu no
na jedan majur, kojih petnaest kilometara zapadno, da se tamo stavi u kontakt s
kojom veom grupom i da se pismeno potui to su njega i njegov pital zaboravili;
kao da je on igla, a nije igla, nego malteki pital sa hiljadu i pet stotina ranjenih
glava.
Posljednje su infanterijske vee formacije pasirale x, i topovi se uli izbliza. Onda su
pacijenti ve rastrgali ogradu od bodljikavih ica i sjedili po grabama ceste i
razgovarali s ljudima, to dolaze iz bitke, o "Njemu". A "On", to je Brusilov. "On",
to je Rus.
- Gdje je "On"? Je li "On" tu? ta radi "On"? Kad e "On"? "On" je bogme na putu.
"On" se ne e zaustaviti do Bea. "On" ide.
A trupe su bile umorne i edne, i svatko je govorio drugo, i nije se znalo nita, ali
"On" svakako dolazi.
Palo je vee i reflektori su poeli da mau po nebu, i topovi su grmjeli daleko, i
posljednje su ete prole, a "Njega" nije bilo. "On" je stao iz nepoznatih razloga i
tako udno, kao da se zaustavio dah, tako je stao i stoji.
Pred pitalom na tri kilometra tekla je u vrbinju blatna razlivena voda, i tamo su
gorjeli mostovi, i to se jasno vidjelo, a prijeko na drugoj obali, tamo je bio mir, i

kao da nije bilo nikoga. U to tajanstveno vrijeme kada se nije znalo nita, ni gdje je
"On" ni to radi "On", osjetio je cijeli malteki pital da visi u zraku izmeu Bea i
Moskve, i da je vrlo vjerojatno da je blie Moskvi nego Beu - pa je netko bio
duhovit i ukrao iz magazina prvu bocu konjaka, jer tko zna to e biti sutra? Ruski
intendanti jo su pedantniji od austrijskih.

Bilo je u magazinu i konjaka i burgundera crnog i madarskih vina vilanjskih i

ampanjca, i jedan sat zatim cijeli je malteki pital bio pijan do grla, i vino je samo
teklo po barakama, i razbijale se pune pivske flae, jer tko e da pije pivo! Ruski
robovi, omamljeni svijetlom iluzijom da e sad, sutra ve, u svoje derevnje na Ural,
na Volgu, poeli su da pleu preko sviju baraka, a kad je neki madarski doktor
pucao iz revolvera za verterima x i htio da svlada alkohol barutom, nastala je cijela
mala bitka i pukaranje, te se taj madarski doktor pobijeen povukao pred
elementom i nestalo ga sa sestrama bolniarkama u tmini. Dvije su vabice, sestru
Fridu i sestru Marijanu (kojoj je zarunik pao kod Verduna i koja je uvijek itala
Ullsteina) uhvatili jo u njihovim sobama i silovali ih, a poslije toga puklo je sve, i
gomila je poela da pije slobodu sve silnije i sve dublje, pa se napila te iluzije do
ludila, i sve je postalo kao pijani san. Svaku raketu, to se od minute na minutu
dizala s druge strane iz uma, pozdravljali su ti pijani ranjenici, u kouljama, sa
flaama u ruci, ijujukanjem divljakim i zvidanjem, i sve je izgubilo glavu, kao
na pukim zabavama.
U baraku Pet Be nosili su onim ranjenim bokcima vino na kafove, i one
polomljene kosti, i one odrezane noge to se sue pod tilom kao suhomesnata roba,
sve se to bogme napilo, pa su na Vidovievoj postelji neki Madari zaigrali "ajnc".
- Banka, resto! Resto, banka, tako padaju povici, i mijeaju se karte, i pije se, i sva
lica izgledaju kao maske kineskih pirata, izobliena i nacerena, naikana krnjim
zubima, pa se kese: "Resto, ajnc!" Neki se avo popeo na tavan barake i poeo da
plee po tavanu i samo se buka lupi, i tako je izgledalo kao da e se proderati
tavan i da e sve nekamo propasti. A iz Ce-barake uje se harmonika i okarina i
gusle, tamo su Sremci, pa se sve ori od pjesme: "I mama i tata", pa obijesni i
razuzdani skerco titra i dobro se uje ovamo na Pet Be, gdje lei proreetani oajnik
Vidovi, i samo mu jedna misao kopa po glavi: "Hoe li me operirati? Da su mi
danas izvadili van ovo sve, ne bih krvario! Gdje su? Zato me ne operiraju? to se
to dogaa?"
- Resto! Ajnc! Resto! Banka!
- Mert arrl n nem tehetekx, hogy nagyon nagyon szeretlek, taralala lalalala, pjeva
netko od amputiranih petanski kuplet, pa je pokrovac od organtina za nogu
amputiranu metnuo na glavu kao eir i koketno se klanja lijevo i desno. A jedan
Talijan pjeva iredentu, jei njegov tenor uvstveno - "amor, amor, amor"! Pjeva se,

pije, razlijeva se rakija, pa se svrabljivci poeli da ganjaju metlama kroz barake, i

viu, i sve rei kao menaerija, i tako izgleda da e se sve te barake, kao ranjene
musave kokoi orave, skupiti pa poeti poskakivati na jednoj jedinoj odrezanoj i
povezanoj nozi amo-tamo po taktu topovske glazbe to grmi od eljeznike stanice
sve silnije, sve glasnije.
"Hnde waschen vor dem Essen
Nach dem Stuhlgang nicht vergessen"
poeli su Tirolci jodlati u koru, sa cedulja to u takozvana tri dravna jezika vise po
pitalima. Madari se ne daju, pa pjevaju i oni svoj madarski stih iza toga:
"Egyl, igyl de mindig elbb mosdjl",
a trei stih:
"Peri ruke svagda prije jela
peri poslije ispranjenja tijela",
taj trei stih, u hrvatskoj domobrantini, ne pjeva nitko, njemu se samo rugaju kao
neem afrikanskom. Kratkovidni jedan tajerski "kajzerjeger x" (kome lupe naoara
poveavaju oi, pa su mu se zelene izbuljile kao staklene pekule), taj kajzerjeger
hoe da pukne od smijeha. U njemu kaalj kipi i hripi, sav se zarumenio i jo e se
zadaviti te lomi jezik i htio bi da proita tu slavnu hrvatsku pjesmu: "Peri ruke
svagda prije jela, peri poslije ispranjenja tijela."
- Haha! Ist da aber wirklich dumm! Ist das dumm dieses "peri"! Was ist das, du,
dieses - peri?x

- Vazistas! Vazistas! Bedak zalupani. Niks! Niks! Daj mu ti reci, tef, kaj pita! Ti si
bil v Gracu! Kum! Kum! naps!
I piju i kese se, navlae, pjevaju, urliu: Babilon veliki! Netko je nauio u logoru za
talijanske zarobljenike: "Porca Madonna, io parlo italiano!" pa to sad vie
Talijanima i mae im rukom. "Porca Madonna, porca, porca, porca", a netko se ruga
Rumunjima jednim citatom iz tifoidnog epidemi-pitala: - Nueste permis aipi per
podele! Haha! i rumunjeix!
- Brao draga! Molim vas! Mir! Mene boli! Mene strano boli, vie Vidovi, ali mu
se glas gubi, i on samo hropti, i krv mu navire na zube.
- Te! Mi az?x Boli? Mindig ez a boli? Mi az boli?

- To je, kada te boli, moj dragi, tumai jedan nastrijeljeni Bunjevac Madaru. Znade, kada si ranjen, onda boli! Ili si se udario! I onda boli!
- Micsodax? Dario? Boli? Haha! Boli! Boli!
- I mama i tata...
A topovi sve jai, kao da netko drva cijepa pod barakom.

Onaj, jo prije etrdeset i osam sati najavljeni protuudar velikoga stila doista je
uspio, i Rusi su u zoru bili baeni u jednom zamahu daleko natrag, zahvatom sa
obaju krila. Bilo je zarobljeno oko petnaest pjeakih bataljona i nekoliko baterija,
pa je grof Maksimilijan Axelrode u pratnji barunice Lichtenstein ve u pola deset
stigao autom u pital.
Prije svega, bila je velika istraga zbog silovanja vabica (koje su spolno upotrijebili
Madari), oko pol jedan sedam je Rusa ustrijeljeno, a sami su sebi prije toga
iskopali grob, i oko trista pedeset vindlera (trahomaa, svrabljivaca, spolno
bolesnih, trajfusax laganijih, pa sve interne barake A 2, 3, 4, 5, osim temperatura
iznad 38C) bilo je baeno u borbu, i ve u pol jedanaest u pitalu je opet zavladao
trijezni johaniterskix malteki red.
Da bi uspostavio autoritet carske zastave i discipline koji je te noi izgledao tako
kompromitiran, zapovjedio je grof Axelrode pitalu da se ova velika pobjeda od
prole noi proslavi bakljadom i mimohodomx. Svi e pacijenti (bez razlike)
defilirati pred crno-utim stijegom, a oni koji lee, njih e nositi Rusi na
nosiljkama, ali defilirat e svi. Tako je i bilo.
Sve se barake svrstale u ete i svatko je dobio u ruke gorui lampion, a povorku je
predvodio jedan provijant-oficirx koji nikad u svom ivotu nije sjedio na konju, ali
zvecka ostrugama i kao reiser svrstava gomilu. Skupila se povorka od nekoliko
stotina glava u sivim rubaama krvavim, i svatko dri u ruci zeleni ili crveni
lampion, pa se na pepeljastomodroj tekuini sutona sve jake boje pale plastino, i
sve izgleda kao sablasna vizija.
Ide povorka.
Unuci mrtvaca to su pali na bekim barikadama, etrdesetosme, djeca
Garibaldijevih stjegonoa, husiti, boji bojovnici, Jelaievi graniari, madarski
Kossuthovi honvdi, svi sakati, epavi, iznakaeni, povezani, amputirani, na
takama, kolicima, nosiljkama, guraju se, nose i turaju, a tamo stoji velika crnouta zastava, i pod njom grof Axelrode u crnini s maltekim krstom, a za njim
sestre bolniarke sa crvenim krstovima i doktori, i svi pjevaju u koru: "Gott,
erhalte!x" Ljudi stupaju tiho, pognute glave, kao postieni, jo mamurni od prole

noi, i nose ute lampione kao votanice na sprovodu, a jedan se hornist x popeo na
krov od barake pa intonira "general de ar x".
Kad su Vidovia donijeli s toga sramotnog mimohoda natrag u baraku Pet Be,
plamtio je u visokoj vruici.
Sve se okrenulo na zlo jo prole noi, a i cijela baraka, razigrana alkoholom, sad
osjea rane u visokoj potenciji. Sibirjak na broju sedam napio se prolu no i ujutro
je ve bio mrtav, te su ga tek poslijepodne iznijeli iz barake, i sve je strano
vonjalo, jer se ona obilata krv upalila. Slovak s kanilom na broju devet mui se jo
uvijek, i uje se kako die. A jedan Rus vie strano negdje dolje, tamo meu
Madarima. Htio je noas da plee, a sad vie kao lud.
- Az atya r istenntx, ennek a Ruszkinak! Ruszki!
- Ku! Ti Ruski! to se dere?
- I mene boli, pa utim!
- Ja hou da spavam! Mater vam prokletu!
- Ruski ku!
- Psst! Mir! Psst! Psst!
Lei Vidovi i slua baraku kako se svaa i osjea konac.
"emu sam se ja zapravo rodio, i koju je to svrhu imalo? Roditi se u ovako blesavoj
"Gassenhauer-civilizacijix", gdje nema ni alosti i gdje je sve opereta. Kako je
sramotna moja smrt! Kako je duboko sramotna! Ja sam htio da doivim i da
poivim! A to se dogodilo? pital i sami pital! Koja fraza kugle zemaljske moe
da otkrije smisao ovoga pitala? Sami pitali! Ja ve sada dvije godine putujem
kroz same pitale. Dekorativni gradski pital s gospodskim kurvama! Samostani
gdje umiru tuberkulozni! trcaju ih serumom, a nitko ne vjeruje u taj serum.
Barake! Ovakve prljave, smrdljive, uljive drvene barake! Ah, kako je sve to
alosno i gadno!"
I od potrebe za nekom akcijom, da se trgne, da skoi, da jurne, da povie iz svega
glasa, htio je Vidovi da se uspravi, ali nije mogao. Priteglo ga je. Bol je nadvladala
uzbunu njegovih ivaca, i on se izgubio u maglama i poeo glasno da stenje.
- Pst! Pst! buni se baraka i psie iz tmine.
A bol je poela sve jae arafiti po bezbrojnim krvavim i razderanim udima,
razbacanim po cijeloj baraci Pet Be. Bol je poela zauzimati vrhunaravne forme i
ljudi su poeli zazivati Boga. Sam Gospodin Bog dozivao se kao posljednja

instancija, kao to se i na dvorsku kancelariju piu molbenice kad je sve drugo

zatajilo.
Zazvao je neki Madar svoga Itena! Da mu pomogne! Da doe taj Iten u velikim
ikokim gaama, pa da ispije dvije-tri flae bikovlje krvi crvene, pa da zasvira
neki avo u gusle, i da se ve jednom umre ili uskrsne. Ovako to dalje ne moe ii!
- Gospodi, Gospodi! Gospodi! vie Rus proziran i blijed kao bizantinska ikona, i
moli se ruskom Gospodinu Bogu u boljarskoj bundi, to sjedi na zlatnom prijestolju
u Kremlju gradu, i vie ruski ovjek, vie da mu se glas uje sve do Majice
Moskve, tako vie, i sklapa ruke, i plae kao novoroene: - Gospodi! Gospodi!
Pa se trgnuo Vidovi, i tako mu se priinilo kao da je doao Iten k Madaru i da je
sjeo na njegovu postelju i da ga napaja iz uture, te Madar pije sve jae i pije i
ciliu gusle, ah, dobro je to piti iz neije ruke uz cilik gusala! Dobro je to! Od toga
se spava! I ruski Gospodin carski Bog, i on hoda kroz baraku u svojoj bogatoj
pratnji, i plamte ikone i zvona zvone Svete Majice i onaj stari Gospodin u bijeloj
bradi i svilenoj bundi, on kopa po ruskim crijevima i vadi ruskom elovjeku ono
krvavo tane i lake je, ah, lake je, hvala ti, Gospodine, lake je!
"Gle! Svatko od njih imade svoga Boga! Svatko od njih imade svoga Boga!"
"I onaj Fijumanac ("Mamma mia! Mamma mia!") i on imade svoje kardinale i pape
i rimske zastave, i Rus i Madar, i oni imadu svoju gospodu Bogove, a koga imam
ja? I mene boli! I ja sam nastrijeljen ba kao i oni! A ja nemam nikoga!"
I tako je zaboljelo Vidovia da je dignuo ruke i ispruio ih za nekim, i ruke su mu
ostale u zraku, i on je osjetio stranu prazninu, i steglo ga je u grlu, i zaplakao je
glasno.
"Oh, da! Ja sam vidio pred naim krmama visiti Kristua! Ono je bio pravi
hrvatski Kristu, i sva su mu trideset i tri rebra bila prelomljena, i sise prorupljene, i
krvario je na bezbroj rana! A ja nisam nikad vjerovao u njega! Onakav drveni
Kristu na blatnoj cesti kojom se cijedi gnojnica, kraj koga ne prolazi nijedna
pijanica, a da ga ne bi proklela, onakav drveni hrvatski Bog, gol, bijedan, kome fali
lijeva noga, oh, Bog sa soldakom kapom, on, on - njemu da se pomolim da mi
pomogne..."

"Lieb' Vaterland, magst ruhig sein,

- Wir wollen alle Mtter sein
Treu steht und fest die Wacht am Rhein."

"ta je? Zar sam ja poludio? Kome se ja to molim? Boli me! Ja se molim! Kakvi su
to glasovi?"
Izvana, kroz zeleni organtin nad Vidovievom glavom, sipala se uta svjetlost i uli
se enski glasovi u molu gdje tiho prebiru stihove. I ulo se kako zvei kristal aa!
Tiho zvoni, i glasovi tihi ali jasni: "Lieb' Vaterland, magst ruhig sein..."
Tik uz baraku Pet Be bila je sjenica, i u njoj su redovito veerali doktori i
templarske dame od Crvenog kria. A veeras prisustvovao je toj sveanoj veeri
iznimno grof Axelrode da proslavi s personalom pobjedu.
Razigran velianstvenim dogaajem pobjede, kad je ve izgledalo da je kocka pala
krivo, a onda se ipak sve tako divno okrenulo, i uljuljan patriotskom melodijom
svojih germanskih gospoa, spremnih da zanesu u interesu rata i ratovanja, grof
Maksimilijan Axelrode, komtur Maltekog reda, ustao je i dignuo au da nazdravi
pobjedi. Govorio je zanosno o pobjedama Njegova Velianstva, uz koje se vije i
malteki stijeg, neporaen i suveren.
- Moje dame! Luogotenentex Fra Giovanni Battista Ceschi a Santa Croce, koji je
svojim roenim oima doivio napad jakobinaca na ovaj na sveti malteki krst,
koji ja imam ast da tu reprezentiram, taj plemeniti vitez zapisao je u svoju kroniku,
moje dame: kad e Njegovo Boanstvo nad pogaenim suncem dijeliti dobro od
zla, da e u sjeni bojoj kao garda stajati crne malteke pelerine...
Vidovi je uo zveket aa u sjenici i prepoznao glas grofa komandanta i sjetio se
njegove maske veeras na bakljadi i mimohodu.
"Ja sam poludio! Ja sam ve htio da se molim! Oh! A to ovi vani pjevaju! Doista!
Slave pobjedu! I taj malteki vitez govori..."
- to je to s brojem devet? On je istrgnuo kanilu iz grla! On krvari! Sestra!
- Pst! Pst!
- Ali broj devet krvari! Sestra!
- Nikoga nema nigdje! Gdje je sestra? Broj devet...
Vani u sjenici, na drugoj strani okreene daske, zvonile su ae, a tu je broj devet u
agoniji istrgnuo kanilu, i potekla je krv. Disao je broj devet teko, hroptao je, kao
to hrope zaklano prase, a onda sve tie i tie...
Vidovi je htio da vie, ali nije mogao do glasa. Jasno mu je bilo da bi trebalo broju
devet da se zapali svijea.

- Svijeu bi trebalo zapaliti! Za pokoj due bi mu bilo! - Samo to je ponavljao

neprestano, a oi su mu se prikovale o lokvu crne krvi broja devet. I iz sve je snage
htio da zaurla, ali to je u njemu tek pitalo kao u reetu.
- Ku! Majku ti boju!
- Az apd istennt! Csnd!x

- Ku!
"Umro je broj devet! Umro je broj devet! A ovi kavaliri vani pjevaju i kucaju se
aama! Fra Giovanni Battista a Santa Croce! Da ga vidim! Da ga vidim Kavalira s
Malte..."
I u zanosu posljednjeg napora koji je bio zapravo ve samrtni gr, ustao je Vidovi
kao sablast i razderao organtin nad svojom glavom! Tamo je bio svijetli kvadrat i u
svijetlozelenom osvjetljenju meu liem sjenice vidjele se bijele dame s crvenim
krievima, polupijane, nasmijane, glasne, budue majke buduih krvoloka.
- Pfuj, htio je da povie Vidovi, i jo mu je sinula svijetla misao da bi trebalo da
baci na onaj bijeli stolnjak svoju porculansku posudu s blatom i da sve zaprlja - da
zaprlja, da ostane na onom bijelom stolnjaku velika strana mrlja, i svi da zaviu: Mrlja, mrlja.
U realizaciji te svoje posljednje jadne zamisli Vidovi se sagnuo za svojom
zdjelom, i osjetio je jo u padu kako mu ruke glibe u stranu materiju - pa se sve
utopilo u krvi to je potekla bujicom...

Tuma domobranskih i stranih rijei i

pojmova

a. d., njemaka kratica za: ausser Dienst, izvan slube, na raspoloenju

adlatus (latinski), pomonik

ambrela, kiobran. Od francuskog: ombrelle, suncobran

angrif, navala, napad. Od njemakog: Angriff

an gro, na veliko. Od francuskog: en gros

apage satanas (grki i hebrejski), nestani, sotono, izgubi se, umini! Katoliki
egzorcistiki izraz

apicitis, bilateralis, unilateralis, katar plunih vraka. Od latinskog, apex, vrak

aportl, lovaki naziv za ustrijeljeni plijen to ga pseto donosi lovcu. Od francuskog:

apport

aptajlung, odjeljenje, odio u organizacionom, stambenom ili taktikom smislu. Od

njemakog: Abteilung

arbajter, radnik, nadniar, pealbar. Od njemakog: Arbeiter. Odlazei u vapski

"fremt", na je nadniar arbajtovao

arkebuzir, strijelac iz arkebuze. Od francuskog: arquebuse i njemakog:

Hakenbchse, stara puka kremenjaa

Armeeoberkommando, vrhovna vojna komanda u austro-ugarskoj vojsci

oznaivana troslovanom kraticom A. O. K. Ti su se inicijali podrugljivo glosirali
kao: Alle ohne Kpfe - svi bezglavi

Az apd istennt! Csnd!: madarska psovka: Boga ti oina! Ku!

Az atya r istennt, bds diszn! A szentsges atya r istennt! madarska

psovka: Gospodina mu boga oca, svinja smrdljiva! Presvetog mu gospodina boga
oca! Ta madarska vulgarna kletva, koja je uslijed estog javljanja u pukim ustima
poprimila karakter narodne fraze, upotrebljavala se svakodnevno vrlo nevino.

baka, bakezer, prost vojnik redov. Naziv je pogrdnog smisla. Dolazi vjerojatno od
rijei bakanda

bakanda, prosta, gruba vojnika cipela, okovana i potkovana. Cokula

bakter, eljezniki straar, uvar. Od njemakog: Wachter

barbir, brija. Od talijanskog: barbiere

befel, zapovijed. Od njemakog: Befehl

Be-Ha, bosansko-hercegovaki. Austrijska administrativna kratica koja se

upotrebljavala za sve to je bilo bosansko: za vojsku, eljeznice, duhan itd.

betean, bolestan u kajkavskom. Od madarskog: beteg

bombreg, kajkavski izraz za bubreg

bruco, rije vulgarna, zagrebaka, sveuilitarac prve godine, neiskusan i nevjet,

objekt podvala i ala starijih sluaa, neka vrsta regruta. Od bruce, pili circa
pudenda; brucati, nancisci pilos c. p.

budnica, jutarnji znak trubom u kasarni za buenje

canaille, nitkov, gad, prostak. Francuska pogrdna rije

canteher, akalica. Od njemakog: Zahnstocher. Podrugljiv naziv za oficirsku

sablju, ali isto tako i za ovjeka suhonjava

cifrati se, kititi se, isto to i piniti se; germanizam, a u njemakom galicizam:
chiffre

cimer, soba. Od njemakog: Zimmer. U carskoj se vojsci govorilo: melde

gehorsamst da idem iz cimera: pokorno javljam da izlazim iz sobe

cintor, ograen prostor oko crkve koji slui ujedno kao groblje. Od talijanskog:
cimitero

cipov, bijeli samoborski kruh peninjak to se pee za blagdane, za sajmove

Crvena lampa, lokalni naziv zgrade bive zagrebake policije u Petrinjskoj ulici, na
ijem je portalu neko visila crvena svjetiljka. I javne kue su bile obiljeene
crvenim svjetiljkama

cucilist, zagorsko-domobranski izraz za socijalista, a upotrebljavala se i kratica: cuc

cugsfirer, u a.-u. vojsci vodnik, podoficir sa tri zvjezdice. Od njemakog:

Zugsfhrer

cuvaks, prirast, vojnik koji je upravo stigao u kasarnu, remac. Od njemakog:

Zuwachs

cvibak, dvopek, peksimit, suhar, prepreni kruh koji se dijelio vojnicima za

rezervu. Od njemakog: Zwieback

aka, ako, vojnika kapa od tvrdog sukna, kod konjice kaciga, ljem. Od
madarskog: csk. - Upotrebljavala se samo kod parada za razliku od mekane
kape, kod konjanitva logorske kape, tzv. Lagermutze, ajkae

arkar, domobranski naziv za vojnika pojedinca u streljakom lancu, strijelac

ae, domobranski naziv za podoficirske inove, dakle "are". "ae" su

obuhvaale slijedee inove: razvodnik, desetnik x, vodnik, narednik. Rije stvorena
od ast, asnik (officialis), ovjek sluben

esnici, stari kolski izraz za razlomke u matematici

uje, pogrdan naziv, upotrebljavan kao imenica, za vojnika bez ina: uje ti,
uje, donesi, potri, skoi, daj!

dalje sluei potasnik, domobranski naziv za podoficira koji je nakon odsluenog

redovnog roka ostao u vojsci preavi u aktivnu slubu. Germanizam:
Weiterdienenderunteroffizier

daljinar, domobranski naziv za podoficire kod infanterije koji utvruju udaljenost

od ciljeva

desetnik, kapral, podoficirski in u domobranstvu; dvije zvjezdice na ovratniku.

Desetar, zapovjednik desetine

desno front, domobranska zapovijed: na desno!

Diese Rebellenbande msste man erschiessen! Aufhngen! Vernichten!: Ovu

buntovniku bagru trebalo bi postrijeljati! Povjeati! Unititi!

divizioner, general, komandant divizije

dobo, bubanj; doboar, doboarevica, madarizmi

doknadna formacija, rezerva koja je na izobrazbi i iz koje se odabira ljudski

materijal za "hodnu", tj. bojnu formaciju. Dopunska jedinica: bataljon, puk

Domobranstvo, domobran, Landwehrwesen, Landwehr (po uleku), honvdsg,

honvd, rijei koje simboliki obuhvaaju itavo stoljee nae najnovije historije

(od 1848. do 1945). Ovaj nakazni germanizam doputovao je do nas preko

Madarske, gdje se kovanica "honvd", premda madarski barbarizam, afirmirala
kao konvencija jo etrdeset i osme godine pod Kossuthom. "Hrvatsko-ugarsko
domobranstvo" u okviru ugarskog domobranstva predstavljalo je smijenu zapravo
dekoraciju: od sedam madarskih pjeakih "domobranskih" divizija jedna je bila
"hrvatska", a od deset konjanikih pukovnija opet samo jedna "hrvatska". Zastave
domobranskih "hrvatskih" eta bile su obrubljene hrvatskom trobojnicom sa
kraljevim monogramom F. J. I na jednoj, a hrvatsko-madarskim aneoskim grbom
na drugoj strani. O domobranstvu i o domobranima objavio je pisac ove knjige
mnogo varijacija, od kojih je kulturnohistorijski najinformativnija ona iz uvoda
novele "Smrt Florijana Kranjeca" ("Hiljadu i jedna smrt", Zagreb 1933, str. 7577): Honvdi bili su dodue one davne i pokojne godine etrdeset i osme
Kossuthova etrdesetosmaka revolucionarna organizacija, koja je juriala uz
Zvukove marseljeze i Petfijeve jakobinske madarske karmanjole: "Objesite
kraljeve", ali kako je poslije Kniggraetza i Nagodbe izmeu madarske gospode
grofova i bekoga Burga godine hiljadu osam stotina ezdeset i sedme sve bilo u
habzburkoj monarhiji stavljeno u slavne i svima nama dobro poznate okvire
"Zakona, Reda i Rada", tako su i pokojne honvdske zastave opet uskrsle u tom
okviru madarskog grofovskog "Zakona, Reda i Rada", kao simbol madarske
slobode. Taj "uskrs" madarskih honvdskih zastava bio je zapravo tuan i
neobino dekorativan. Madarske domobranske pukovnije dobile su dodue
madarske barjake u crveno-bijelo-zelenoj boji, i kod juria nije trebalo da se vie
po carskom i kraljevskom reglemanu - hura, nego madarski - rajta, rajta i elre!
Jo danas stoji zapisano po madarskim kronikama i novinama da onda jo ivi
rodoljubi etrdesetosmai nisu nikako mogli da pojme kako bi bilo mogue da
madarski honvdi stupaju na austrijsku carevku "Gott, erhalte x" i da prisiu na
monogram austrijskoga cara Franca Jozefa Prvog, kada se madarski ne kae
Franc Jozef Prvi nego obratno: Prvi Franc Jozef (Els Ferenc Jzsef), i premda su
honvdi poslije dobili nove monograme madarske na kojima je rimski broj jedan
bio graviran pred imenom Franje Josipa (I F. J.) historijska je istina da te
novouskrsle etrdesetosmake domobranske ete nisu u madarskoj dolini preko
Drave nikada postale popularne, dok graani etrdesetosmai koji su doivjeli
svojim oima etrdeset osmu nisu polagano pomrli.
U smislu madarske Nagodbe s Trojednom Kraljevinom Hrvatskom, Slavonijom i
Dalmacijom (1868), bilo je doista problematino to da se uini s honvdskim
etama izmeu Save i Drave, na podruju kraljevstva koje je Bakaevu devizu:
"regnum regno" smatralo aksiomom. Poslije sloma etrdeset osme, crno-uti
stupovi meai s Korduna jednostavno su se protegli do Drave, i sve su romantine
ilirske puntarije o slavenskom carstvu nestale s dnevnoga reda kao izbrisane u
dvadeset i etiri sata. Sada je bila vrlo delikatna stvar tu nesretnu kraljevinu
zaprisegnuti na crveno-bijelo-zelene trobojnice i tu na njenom kraljevskom
suverenom podruju osnivati dekovske honvdske kadere, kada se dobro znalo da
je kraljevina planula sva od mora do posavskih uma i movara ba protiv tih istih
madarskih barjaka. Tako se u bekim mozgovima (poslije dugog razmiljanja)

rodila neobina, zapravo ingeniozna misao i tako su se u smislu naredaba i

paragrafa "Reda i Rada i Zakona" osnovali na teritoriju Kraljevine Hrvatske
madarski honvdski bataljoni, nazvani tu izmeu Save i Drave domobranskim,
madarskim, hrvatsko-slavonskim bataljonima sa hrvatskim slubenim jezikom i
hrvatskim zastavama, igosanim tzv. zajednikim madarskim aneoskim grbom
Szent Istvna. Narod je ove honvdske nakaze u svijetlocrvenim akirama primio
po itavoj zemlji sa smijehom i nitko nije kod nas iv vjerovao da e ovi "crvendai
i jopci" ili "paradajzeri" - "gromobrani" dugo dizati galamu svojim magareim
bubnjevima po slavnoj nam kraljevini.
Tratarata, tratarata,
seno-slama, jedan-dva,
jedan-dva, ha-ha-ha!
Domobranu bog daj mir,
paradajz-krompir,
paradajz-krompir...
tako je glasno pjevala naa rodoljubiva publika kad bi novopeeni domobrani u
svojim kao skrlet crvenim pantalonama stupali cestom i trubili kao prava pravcata
regularna vojska.
Honvdi su dakle kod nas primljeni kao smijena operetna domobranska glupost, i
nitko nije kod nas znao to je zapravo s njima? Jesu li hrvatski domobrani nai
crveno-bijelo-modri domobrani haramije graniari ili su crno-uti soldati carski?
Zato domobranski oficiri nose carske porte-pje x kada nisu carski oficiri nego
madarski i kraljevski i hrvatski? Zato nose madarske grbove kada su
pukovnijske zastave hrvatske i kada je to evidentna povreda naih ustavnih prava u
smislu cetinskog izbora, pragmatike i listopadske diplome? Zato im komandira
madarski kralj, a domobran se zaklinje na carevku, a madarski kralj po ustavu
nije krunjen hrvatskom krunom, i madarska je himna protuzakonita? I to e onda
biti s domobranstvom ako se dogodi da nae ete opet pou u Lombardiju, na
Veronu i Sommacampagnu, i kad u tome sluaju, izvan svake sumnje, ne e igrati
ulogu domobrana, jer ne e braniti dom, kao to to nije bilo ni etrdeset osme ni
ezdeset este, ni prije ni poslije toga, pak prema tome ne e biti domobrani nego
jurinici i navalnici? Ako su nai domobrani doista pravi hrvatski domobrani,
trebalo bi da brane na hrvatski dom protiv Madara, jer je taj na dom od
madarske supremacije stalo ugroen. A to e biti s njima ako madarski kralj
navijesti rat austrijskome caru? Kamo e hrvatski domobrani u tom
meunarodnopravno neobino zanimljivom sluaju? Jedanput su ili za cara
etrdesetosme pak su zato danas proglaeni veleizdajnicima! Ako su domobrani
doista naa narodna vojska, onda bi trebalo da pjevaju: "Prosto zrakom ptica leti"
i "Jo Hrvatska ni propala", a ne neku madarsku himnu, koju nitko ne razumije, a
zvui neobino smijeno i sjea nas debrecinskih kobasica i paprika-peka i
madaralam-vautaka. Tako se govorilo u ono vrijeme u naim narodnim i

rodoljubivim krugovima i bunilo se protiv madarskih honvda i javno i privatno, i

pisalo se i vikalo po novinama i u saboru, a vrijeme se valjalo preko svega tiho i
glomazno, i u svom nijemom i okrutnom mehanizmu mljelo i mljelo sve te
provincijalne brbljarije sitne i nevidljive, gradilo kasarne i tjeralo regrute, i tako ta
mrtvoroena kraljevska madarska domobranska ideja ne samo da je uhvatila
korijenje u naem blatu, ve je bogme i porasla, a poslije i prilino mnogo svijeta
poklala.
Na poetku svog "Osamnaestog brumairea Louisa Bonapartea" Marx spominje da
je Hegel jedanput negdje primijetio "kako se sve injenice i linosti u svjetskoj
historiji javljaju takorei, dva puta". Marx kae "da je Hegel zaboravio dodati:
jedanput kao tragedija, a drugi put kao farsa". "Caussidiere mjesto Dantona, Louis
Blanc mjesto Robespierrea, montagna od 1848. do 1851. namjesto montagne od
1793. do 1795, sinovac namjesto strica. A ta ista karikatura traje jo uvijek u
prilikama, u okviru kojih se tampa drugo izdanje "Osamnaestog brumairea"
(1869)." Ako je slom Kossuthovih domobranskih divizija bio prva varijanta jedne
historijske pojave u hegelovskom smislu, onda se madarsko domobranstvo godine
1867. javlja doista kao karikatura, a hrvatsko domobranstvo iz godine 1868 naalost - kao karikatura karikature. Historijska uloga tog domobranstva 1914-18.
opisana je u ovoj knjizi. Ovo je Dekovo domobranstvo poelo kao opereta, a
svrilo je kao kriminal. to je, meutim, u historiji predstavljalo "hrvatsko
domobranstvo" Njegova Visoanstva Princa Haimonea (Aimone) Roberta
Margherite Marije Giuseppea Torina, Vojvode od Spoleta, kralja Tomislava II i
grofa od Sabaudije? To je tema koja oekuje svog ljetopisca. Hrvatsko
domobranstvo Mindoma i Minorsa, pod vrhovnim zapovjednitvom Superslode
(Commando superiore delle forze armate di Slovenia e Dalmazia) i SS.
Obergruppenfuhrera Siegfrieda Kaschea, viteza Krune Kralja Dimitrija Zvonimira,
domobranstvo kralja Tomislava Amadea Savojskoga, pojavilo se kao farsa koju je
puk ve prvih dana aprila 1941. shvatio kao naftalinsko povampirenje jedne
madarske karikature koja je svakom hrvatskom rodoljubu bila smijena jo za
njenog politikog predivota 1868-1918. to je to seljako meso, za koje sam narod
u ovoj knjizi govori da je jeftinije od praseeg ("domobranetina je jeftinija od
prasetine"), prepatilo za etiri godine habzburkog rata 1914-18, ta je tema u ovoj
knjizi obraena romantiki i sentimentalno. Ova talijansko-njemaka domobranska
nesrea, koja je vrvjela ekspirskim motivima, svojom je krvavom zbiljom
nadmaila svaku uobrazilju, a obine su rijei suvie blijedo sredstvo da se opiu
oni mrani talasi strave i patnje to su nau zemlju progutali u jednom od
najopasnijih brodoloma itave nae historije.

drempe, drempav, pogrdno: nezgrapan, debeljko, deronja, vucibatina, bitanga

dril, dresura vojnika putem stroge obuke. Od njemakog, zapravo pruskog: Drill

drme, puki ples u gornjohrvatskim stranama, koji se plee tako estoko da se sve
drma, trese

drot, ica. Od njemakog: Draht

"dvajsetpeta domaa", seljaki autohtoni, prigorski, regionalni naziv 25.

zagrebake domobranske pukovnije, upotrebljavan (po tampi) u Prvom svjetskom
ratu 1914-18. laskavo propagandistiki

dvolan, domobranski naziv za parove u vodu: na parove razbroj's!

ekstrakragn, posebna, naroita ogrlica ili okovratnik, obino od gutapere, koja je

ranjavala kou

ember, madarski: ovjek. Na teretnim vagonima madarskih dravnih eljeznica

(M. . V.) stajao je natpis: "36 ember (Mann), 6 l (Pferde)" - 36 ljudi ili 6 konja,
pak su domobrani podrugljivo zvali sebe ember, svoju enu emberica, a dijete
embere

erar, erarski, dravna imovina, dravna blagajna. Od latinskog: aerarium

eskortiran, pod naoruanom straom, eskortom

farof, upni dvor. Od njemakog: Pfarrhof

fasovati, dobiti, primiti vojniku hranu, oruje, opremu. Od njemakog: fassen,

sljedovati

fanik, poklade, mesojee. Od njemakog: Fasching

feder, pero, opruga; germanizam

fileki, utroba govea, tripe, kembii

fino fajn, argonski izraz za neto jako fino. Od njemakog: fein, fin

fikal, odvjetnik, advokat. Od latinskog: fiscus

fizilirati, strijeljati. Od francuskog: fusiller

flangirati, flanirati, besposleno lunjati, vucarati se. Od francuskog: flner

flundra, uliarka, bludnica; stariji je izraz flandra, ena koja se dovukla iz Flandrije
za plaenikim etama

F. P., kratica austrijska za Feld-Post, bojnu potu

Fregattenleutnant, porunik fregate u a.-u. mornarici

frflati, brbljati, klepetati

fteknuti, kajkavski: utaknuti

fuflati, kajkavski izraz za mrmljanje, nerazumljiv govor

galge, vjeala. Od njemakog: Galgen

gassenhauer-civilizacija, Gassenhauer je puki napjev ili banalna operetna arija,

koja se pjeva ili zvidue na ulicama. Gassenhauer-civilizacija je prema tome
operetna civilizacija, lana, talmi-civilizacija, dananja zapadnoevropska
velegradska civilizacija, beka, franciskojozefinska civilizacija bordela, Pratera,
operete, valcera i cirkusa

geler, odbijeno tane, metak koji se uslijed udarca deformira i leti dalje dajui
sasvim drugi zvuk, otar i zvidav. Od njemakog: Geller

general de ar, francuski: la gnrale de charge, sveani signal trubom u a.-u.

vojsci, koji se daje u poast viih, generalskih inova najavljujui dolazak generala

gigerl, kico, fifiri, gizdelin; germanizam

gik, laka koijica na dva toka. Od engleskog: gig

gikser, promaaj, greka, "gap". Rije je iz argona bekog: kiksieren

glavokret, domobranski izraz za kretanje glavom desno ili lijevo prigodom defilea
ete ili izravnavanja redova. Kovanica kao suncokret, preokret

gle, kajkavski: gledaj!

Gott, erhalte!: Boe, uvaj, Boe, titi, Cara naeg i na dom. - Prvi stih austrijske
carske himne, koju je komponirao Joseph Haydn. Varijanta engleske himne: God
save the king

grajzleraj, zagrebaki naziv za malu trgovinu, sitniariju. Od njemakog: Greislerei

grif, zahvat, postupak, smicalica. Od njemakog: greifen

gro, austrijski nikleni novac

grunt, zemljite, posjed. Od njemakog: Grund

gverc, pie koje se sprema od provrele medovine, tj. od meda razmuena u vodi i
zainjena mirodijama. To pie toe samo licitari po sajmovima i protenjima. Od
njemakog: Gewrz, mirodija, zain

Halt! Wer da? Stoj! Tko ide? Propisani poziv strae u a.-u. vojsci

hariti, kajkavski: tui, lemati

helfer, pomonik, kalfa; germanizam

hinterland, pozadina, etapa; u vojsci uobiajen njemaki naziv kao i

"Niemandsland"

hodna satnija, satnija formirana i opremljena za polazak na ratite,

Marschkompagnie. eta za bitku naoruana, kada prvi put kree u etapu, na ratite

hornist, truba. Od talijanskog: corno i njemakog: Horn, rog

Ihre kaiserliche Hoheit denkt nach: Njezino Carsko Visoanstvo razmilja

Ilustrovani - "Ilustrovani list", zagrebaki tjednik iz doba Prvoga svjetskog rata, u

kojem su redovno izlazile fotografije odlikovanih i promaknutih oficira, listi
konjunkturistiki, ad hoc lojalan; malograanska plitka reklama smrti

infanterija, pjeadija. Od francuskog: infanterie

iscirkumdederuntjerati, opjevati, opojati, na pogrebu, sahraniti. Kajkavska

varijanta iz psalma "Circumdederunt me..." koji se pjeva na sprovodu kao popratna
molitva

Ist das aber wirklich dumm! Ist das dumm dieses "peri"! Was ist das, du, dieses
peri?: No to je uistinu glupo! Glupo je to "peri". Ti, to je to peri?

Jaj de fe, madarski, zapravo petanski ulinjaki uzvik, pomalo operetna fraza
podrugljivog znaenja, za neku enu koja je suvie nakinurena: O, ala je ta ena
fe! Fe je njemaki: fesch, pristao, zgodan

jednogodinji dobrovoljac, u a.-u. vojsci poloaj aka, koji je imao privilegij da

slui samo godinu dana (ostali vojnici tri godine). Nosio je posebnu oznaku: utu
traku na rukavima

johaniteri, ivanovci, duhovni viteki red osnovan u XI. vijeku u Palestini, koji je
zatim imao sijelo na Cipru, pa na Rodu, a konano na Malti; odatle naziv Malteki
viteki red

judiform, zagorsko-domobranski izraz za jodovu tinkturu

Junajtedstets, United States, USA, Ujedinjene Drave Sjeverne Amerike

kadet-aspirant, poseban in u a.-u. vojsci, izmeu narednika i zastavnika,

povlastica aka "jednogodinjih dobrovoljaca".

kajzerjeger, carski lovac. Od njemakog: Kaiserjger. U a.-u. vojsci elitne

planinske ete, koje su se rekrutirale iz alpinskih pokrajina i nosile kao amblem
limeni stilizirani runolist na kapama i ovratnicima

kancelisti, oficijali, mali inovnici, pisari po kancelarijama i uredima.

Manipulativno, pomono osoblje, za razliku od perovoa, konceptualaca

kanonir, topnik, artiljerac. Od njemakog: Kanone

kavalet, preklopni vojniki krevet. Od talijanskog: cavalletto

keden, kajkavski: tjedan

kegli, unjevi drveni na kuglani

klotar, samostan, manastir. Od latinskog: claudere, zakljuati

kokoar, tat koji krade kokoi i perad uope, sitni lopov

kolinje, klanje prasadi, svinjska daa

kolona, desno, iz razvite pruge moe se eta prestrojiti u kolonu, tako da se

pojedini vodovi svrstaju jedan iza drugoga

komis, austrijski vojniki kruh, kiselkasta neslana okusa. Njemaka rije Kommiss
znai prvotno opremu i sveukupno sljedovanje to ga vojnik prima od drave.
Lebac

konta, muterija

kor, vojni zbor, formacija od 2 do 3 divizije. Od francuskog: corps

krakeler, izaziva, svadljivac, razbija

kraljevskotrojedni; prema Nagodbi iz 1868. nazivala se Kraljevina Hrvatska,

Slavonija i Dalmacija trojednom ili Trojednicom, pa je tako postojala trojedna
vlada, trojedni ban, trojedni sabor itd., ali samo nominalno i kao politika fraza, jer
Dalmacija stvarno nije bila lan te trojedne formule, ve je potpadala pod "krunu
austrijsku", protudravnopravno, vjekovima otuena od krune i matere zemlje

krelut, kajkavski: ptije krilo

krigsul (Kriegsschule), austrijska najvia vojnoodgojna ustanova u Beu, za

oficire glavnog taba. cole suprieure de la guerre

Kronenorden, austrijsko vie odlikovanje, "red Krune", namijenjen oficirima za

linu hrabrost pred neprijateljem

kumek, seljak, kum

kurat, vojniki sveenik. Od talijanskog: curato

kustura, kostura, kratak depni no, kljoca

lapes, lapis, srebrni nitrat, medicinsko sredstvo za ispaljivanje rana

laubica, sjenica, hladnjak. Od njemakog: Laube

lazar, bogalj; naziv za kljaste prosjake. Od talijanskog: lazzarone

lepoglavan, u pogrdnom smislu, lupe, robija, jer se u starom pavlinskom

samostanu u Lepoglavi nalazila kr. zemaljska kaznionica

letica, Flugbahn, balistika krivulja koju opisuje ispaljeno tane. Od: letjeti

Lieb' Vaterland, magst ruhig sein... itd., prva strofa njemake pjesme "Wacht am
Rhein" (Straa na Rajni), to ju je spjevao Max Schneckenburger, a komponirao
Karl Wilhelm i koja je 1870. postala narodnom himnom

luogotenente, porunik, pa namjesnik, zamjenik komandanta, dostojanstvenik.

Talijanski naziv za razliite asti. Latinski: locumtenens

Magyar llam vasutak, skraeno M. . V., Madarske Dravne eljeznice, natpis

koji se koio po vagonima i stanicama sve do g. 1918. kao simbol penetracije u
hrvatske krajeve. Zbog toga je natpisa proliveno mnogo krvi i suza

Makart-Speisezimmer, blagovaonica u Makart-stilu, prozvana tako po ovome

bekom slikaru, koji je 80-tih godina prolog vijeka natrpao svojim neukusnim
kiem malograanske interieure u stilu pseudorenesanse

manliherica, a.-u. vojnika puka, koju je konstruirao njemaki graditelj oruja

Ferdinand Ritter von Mannlicher (1848-1904)

Marineflieger, avijatiar kod mornarice

markirati, hiniti, varati, zabuavati, vriti zapovijed samo napola. Od njemakog:

Markieren. Markirant, zabuant

marodecimer, bolnika soba, soba boleljivaca, ambulanta. Od njemakog:

marode, bolestan i Zimmer, soba

maingever, mitraljez. Od njemakog: Maschinengewehr. Domobranski: strojnica

mazda (od-mazda), domobranski naziv za onu plau to su je primali vojnici, a koja

je iznosila est filira dnevno. Mazda je rije koju upotrebljavaju svi slavenski jezici

melin, kajkavski: mlin

menaa, vojniki obrok o ruku ili veeri, sljedovanje na kaznu, minja. Od

francuskog: mnage, kuanstvo, gospodarstvo, hrana. Oficirska menza

Mert arrl n nem tehetek..., madarska puka pjesma: to mogu, kad te volim...

menar, crkvenjak, zvonar. Od njemakog: Mesner

Micsoda? Dario?: to to znai: dario?

militerpolicija, vojna policija. Od njemakog: Militrpolizei

mimohod, domobranski naziv za defile. Paradni mar

mlaci, ljudi koji vre ito mlatom, mlaenjem. U kajkavskom je mlatac pojam
gladua i izjelice

mondur, mundir, vojnika uniforma

morti, kajkavski: moda, moebiti

mu, muaa, u kajkavskom: seljak, seljakinja; ruski:

nabojnjaa, fieklija

Nagodba. - 13. VIII. 1849. kapitulirao je madarski general Grgey pred ruskim
generalom Rudigerom i time se zavrila madarska revolucija od 1848. Ve 6. IX.
1849 (tri nedjelje kasnije) Hrvatskoj je previnjim carskim dekretom nametnut
"ustav", kojim je proglaena "hrvatska nezavisnost od madarske krune". Na
Silvestrovo, dvije godine kasnije (31. XII. 1851), opet previnjim carskim
dekretom, taj je "oktroirani ustav" ukinut, hrvatska nezavisnost ponitena i uveden
austrijski carski centralizam, hrvatske zastave zabranjene, a njemaki jezik
proglaen slubenim jezikom. Godinu dana poslije austrijskog poraza kod Solferina
(24. VI. 1859) ukinut je apsolutizam previnjim dekretom, tzv. "Listopadskom
diplomom", i tako se hrvatski sabor ponovno sastao 15. IV. 1861. Sabor je
konstatirao da je izmeu "Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije" i "Kraljevine
Ugarske" uslijed dogaaja iz godine 1848. prestala "svaka druga veza osim to se
zajedniki kralj ima po slobodnoj volji naroda Trojedne Kraljevine kruniti za kralja
dalmatinsko-hrvatsko-slavonskog jednom te istom Krunom i jednim te istim
krunisanjem kojim i za kralja madarskog", i to "po zakonima zajednikim
madarsko-hrvatskim, koji su bili na snazi do 1848". Punih pet godina, do
austrijskog poraza kod Kniggraetza (1861-66), trajala je ta kabinetska igra
politikim formulama dok grofovi, palatini, knezovi, biskupi, kancelari i baruni
nisu nali izlaz u dualistikoj varijanti godine 1867: austrijsko carstvo dobilo je
naslov "Austro-Ugarska Monarhija", to je opet bilo proglaeno previnjim carskim
dekretom. Hrvatski sabor nije priznao tog austro-ugarskog kompromisa i nije se
odazvao kraljevskom pozivu na krunisanje u Budimu, tako da je Franjo Josip
okrunjen za hrvatsko-madarskog kralja bez formalnog pristanka hrvatskog sabora.

Godinu dana kasnije ban barun Levin Rauch proveo je saborske izbore na temelju
novog izbornog reda (odreenog previnjim dekretom) i sa trideset i etiri plaena
mameluka iz inovnikih redova stvorio sebi natpolovinu veinu od pedeset i dva
glasa i tako je s Madarima potpisao politiki kompromis koji je 8. XI. 1868. pod
imenom "Nagodba" postao temeljnim hrvatskim dravnim zakonom sve do sloma
1918. i trajao punih pedeset godina. Nakon est-sedam apsolutistikih nasilja,
oktroja i kabinetskih diploma, previnjih dekreta, ukaza i trikova, jedna je barunska
mizerija krivotvorila nekakav politiki aranman sa madarskim grofovima, na
temelju krivotvorenih izbora, a ta se prevara zvala "Nagodbom", koja je kao ideal
svjetlucala svim naim graanskim politikantima u njihovoj glupoj igri s
beogradskim dvorom (1918-39). Kao to se u Austriji ve od Solferina (1859)
govorilo: nama treba jedan novi Solferino, ili od Kniggraetza (1866): nama treba
jedan novi Kniggraetz, tako su nai politikanti doivjeli slom Habsburga godine
1918. i priznali Karaorevie, da bi u novim junoslovjenskim prilikama
slaboumno igrali istu igru poraza: nama treba jedan novi Moha, jedna nova
Udbina, jedan novi Solferino i Kniggraetz, da bismo mogli da sklopimo neku
novu Nagodbu sa Krunom. I tako ih je onda avo odnio: i krunu i sporazume i
politiare i slomove i poraze i iluzije, programe, parlamente i stranke

nahariti, nalemati, potui

Napred, sinci domovine, prijevod prvog stiha Marseljeze: Allons, enfants...

Na prevjes, domobranska zapovijed za skidanje puke s ramena. In die Balance!

Nein! Ich bin griechisch-orientalisch, Exzellenz! Ne! Ja sam grkoistonjak,

preuzvieni!

neme (nemes), madarski: plemi

Niemand, njemaki: nitko i nita

No ht, Istenem!: No, dakle, moj Boe!

Nu este permis a ipi per podele! Haha! i rumunjei?: Nije doputeno

pljuvati na pod! Haha! Govorite li rumunjski?

Oberkomanda, vrhovna komanda

Oberleutnant, natporunik, tj. in nad porunikom

objesiti, vjeati, kazna u a.-u. vojsci poznata pod strunim terminom "anbinden".
Vidi biljeku u tekstu novele

odmak, razmak, odstojanje

odmor, na mjestu voljno

odstup, zapovijed za razlaz iz redova. Voljno.

Oh, mein lieber Gott!: Oh, Boe moj dragi!

oramiti puku, puku na rame baciti

osamnaesti august, roendan Franje Josipa (18. VIII. 1830), koji se po abloni
panjolskog ceremonijala slavio u a.-u. vojsci kao njen najsveaniji blagdan
vatrometima, vojnikim paradama, povorkama, rasvjetama i gozbama

pacer, nespretnjakovi; izraz naroito kartaki, ali i vojniki

pajcek, u kajkavskom: malo prase, krmak

pajda, drug, prijatelj. Madarski: pajts

paklec, u kajkavskom: malen omot. Od njemakog: Pcklein

parma-ljubice, vrsta tamnoljubiastih ljubica iz Parme. Boja dvorske alosti

parola, oznaka pripadnosti vrstama oruja, pukovima i sl., koja se u formi

paetvorine od tkanine u razliitim bojama nosila na ovratniku

pasirati, proi mimo neega. Od njemakog: passieren

pasovati, slagati se, pristajati. Od njemakog: passen

pataren, naziv za bogumile bosanske. U ustima vojnog sveenika sinonim za

krivovjerca i heretika

patrontaa, isto to i nabojnjaa, fieklija. Od njemakog: Patronentasche

"pedesetitrea domaa", naziv 53. zagrebake pjeake pukovnije baruna Dankla,

upotrebljavan odozgo u feudalnolaskavom smislu kao i "dvajsetpeta domaa"

pertl, traka, gajtan, irit to obrubljuje ovratnik, oznaka narednikog ina. Od

njemakog: Borte

pisan, kajkavski: aren. Bojadisano areno uskrsno jaje zove se pisanica

Platzkommando, komanda mjesta

plehnat, limen. Od njemakog: Blech, lim

pljoska, plosnata vojnika posuda za vodu u obliku uture, od lima ili aluminija

poglaviti, u nekadanjoj hrvatskoj birokraciji slubeni naziv kojim se obraalo sucu

ili kotarskom predstojniku. Latinski: magnificus dominus

pokrij, zapovijed za izravnanje redova

poplun, pokriva, jorgan

porte-pe, kianka na oficirskoj sablji. Francuska rije za remen o kome visi gola
sablja u ruci

posada, garnizona

poscan, kajkavski: pomokren; scati je mokriti

posteklel, pobjesnio; stekli pes je bijesno pseto

postroj, raspored etne formacije

pozor, mirno

prasikanje, seoska igra, kod koje se kakav predmet, nazvan "prasica" (kamen,
komad eljeza ili stakla), gura i udara tapovima. Vrsta golfa.

preati, tijetiti. Od njemakog: pressen

pretepan, proiven, probuen kao iglom na ivaoj maini

preterirati, mimoii, preskoiti kod napredovanja. Izraz i pojam specijalan u

austro-madarskoj birokraciji, gdje su se na taj nain kanjavali reimu nepoudni
inovnici. Od latinskog: praeterire. Bilo je mogue preterirati i biti preteriran:
promaknut i zapostavljen

pridolaziti, pridolazak, nastupiti vojnu slubu u kadru na temelju poziva ili oglasa
o mobilizaciji

prijavak, domobranski naziv za raport, na kojemu su se izricale disciplinske kazne,

sasluavale molbe i albe i sl.

priprava, Bereitschaft, naoruana straa u kasarni kao brahijalno sredstvo pod

zapovjednitvom deurnog oficira

profoski, od njemakog: Profos, tamniar, uzniar. Rije je poznata iz vremena

Vojne krajine, kad su profozi graniare zatvarali i vrili kazne batinama

promincla, bombon s okusom paprene metvice. Od njemakog: Pfefferminze

provijant-oficir, opskrbni oficir, komordija, intendantski oficir

puca, kajkavski: djevojka, cura, ljubovca

puki ustaa, rezervist domobranskih jedinica, uglavnom starijih godita;

posljednja obrana

purgatorium, latinski: istilite

purzian, fini duhan za cigarete iz doba austro-ugarskog be-ha monopola

pukohvat, domobranski naziv za vjebe pukom. Terminus technicus za pojedine

sastavne dijelove raznovrsnih kretnja pri baratanju pukom

rabic, zvjerokradica, krivolovac. Od njemakog: Raubschutze

raca, kajkavski: patka, plovka

Rgyujtottam a pipra, madarska puka pjesma, petfijanski skerco: Zapalio sam

lulu...

rajon, prazan prostor, dvorite unutar kasarne, krug gdje se odravaju vjebe,
parade i sl. Od francuskog: rayon

rauber, razbojnik; njemaki: Ruber

razvijati, iz kolone u kojoj ete i vodovi stupaju u etveroredu razvijaju se pojedine

jedinice tako da se ete i vodovi svrstavaju u paralele u dvije vrste

razvodnik, najnii podoficirski in u domobranstvu; jedna zvjezdica na ovratniku;

odgovara inu kaplara. Gefreiter, slobodnjak, momak koji je prestao da bude
regrutom i razvodi strae

reglement, zbirka vojnikih propisa. Francuski: rglement. Pravila slube.

Slubovnik ili Vjebovnik, zapravo: pravilnik

ret, zatvor, tamnica. Od njemakog: Arrest

rikcug, uzmak vojske. Od njemakog: Ruckzug, odstupanje

ritek, kajkavski naziv za snop slame kojim se pokrivaju krovovi

roj, odred od nekoliko vojnika u vodu, Schwarm, desetina. Rojnik desetar

rojna pruga, Schwarmlinie, streljaki lanac. Novi oblik vojnikog kretanja na

terenu, uobiajen tek za napoleonskih ratova

romar, hodoasnik, zapravo hodoasnik koji ide na poklonstvo papi u Rim. Rim Roma - romar. Ovdje je pogrdno miljen civilist koji ne zna pravilno marirati

rukovati, nastupati vojnu slubu. Od njemakog: einrcken, poi u vojnike

sajdnbombon, svileni bombon. Od njemakog: Seidenbonbon. Za razliku od

bombon fondanta, koji se tope u ustima, svileni bomboni su prevueni caklovinom
od karamela

salutirati, pozdraviti vojniki. Od francuskog: salut, pozdrav

Sang und Klang, naziv muzikalija sa sladunjavim kompozicijama iz vremena prije

Prvog svjetskog rata 1914-18.

sanitet, vojnik bolniar

satnija, kompanija, eta

satnik, kapetan, stotnik, koji zapovijeda stotinom

Seiner Majestt Schiff Erzherzog Max, Brod Njegova Velianstva Nadvojvoda

Maksimilijan

seuilie, kajkavski naziv za sveuilite, univerzu

signum laudis, latinski: znak pohvale. Posve obian austrijski oficirski orden, koji
je pljutao kao kia

simuljerati, kajkavski izraz za: simulirati, lano se priinjati bolesnim. Od

latinskog: simulare, hiniti

Sind Sie Serbe, Herr Hauptmann, oder katholischer Kroate?: Jeste li vi Srbin,
gospodine kapetane, ili ste katoliki Hrvat?

Slubovnik za kr. ugarsko domobranstvo. Budapest 1888, dva diela (Novo izdanje
g. 1915) - Pravila slube za moralni odgoj vojnika

sokn, kratka muka arapa. Od njemakog: Socke

Soll das eine Anspielung sein, Liebster?: Ima li to biti aluzija, milo moje?

spetil, kajkavski: nanjuio, naslutio, otkrio. Od spetiti

Sprem!, domobranska zapovijed. Gotov s'

srebrna velika i mala; austrijske kolajne, odlikovanja za linu hrabrost u borbi; te

su kolajne donosile stalnu mjesenu rentu, koja je kod velike srebrne iznosila 15
zlatnih kruna

stavljen, domobranski izraz za: formiran u stroj, postrojen

Stilleben, njemaki naziv za mrtvu prirodu (nature morte) u slikarstvu

Streffleur, carski i kraljevski vojni struni list, glavni prirunik za sve trupne i vie
ambiciozne oficire

stroa, domobranski izraz za slamnjau ili slamaricu. Od njemakog: Strohsack

stubenglck filisterija, naroiti oblik malograanske sentimentalnosti, koja nastoji

da sebi svagdje "doara svoj topli domai kuti"

Stunden-hotel, hotel u kojem se sobe iznajmljuju na sat, uglavnom ljubavnim

parovima. Htel garni

subalterni, nii oficiri sa inovima do majora

are, podoficiri, u domobranstvu: razvodnik, desetnik, vodnik, narednik. Od

francuske rijei charge, koja ima svu silu znaenja: sluba, juri, navala, briga,
obveza, dunost, tovarx, teret, breme itd., a u sloenicama razliitih kombinacija i
vie. Domobranski su are: ae

etani red, zatvorena trupna formacija. Od: eta, s-etan, etan - u duhu i smislu
domobranskog pravopisa i gramatike sedamdesetih godina prolog stoljea

ereg, vojska, eta; stari kajkavski izraz

iarta, strijelnica, pukarnica, otvor kroz koji se puca iz utvrenog postava. Od

njemakog: Schiesscharte

kornje, kajkavski: izme

lafcimer, spavaa soba. Od njemakog: Schlafzimmer

leper, teglenjak. Od njemakog: Schlepper

najderaj, krojanica. Od njemakog: Schneiderei

pancirati, etati. Od njemakog: spazieren

pange, kazna u a.-u. vojsci, unakrsno vezanje ruku i nogu za nekoliko sati. Od
njemakog: Spange, kopa, zapon, pa onda vezanje uetom

pekulanje, djeja igra staklenim ili kamenim kuglicama, klikerima

pigl, ogledalo. Od njemakog: Spiegel

piniti se, nadimati se, kooperiti se, praviti se vaan

piritus, duh, pamet. Od francuskog: esprit

pital, bolnica. Od njemakog: Spital

tanga, motka, stup. Od njemakog: Stange

telung, bojni postav, poloaj na fronti. Od njemakog: Stellung

templ, biljeg, taksena marka, ig, tambilja. Od njemakog: Stempel

tola i roketa, dijelovi sveenike opreme pri vrenju obreda

trajfus, pogodak na povrini mesa, nastrijel. Od njemakog: Streifschuss. Rana

lake naravi, kada je tane samo okrznulo meso

tram, otro, vrsto, odrezano. Od njemakog: stramm

treber, ulizica, puzavac, lakta astohlepan. Od njemakog: Streber

treka, eljeznika pruga. Od njemakog: Strecke

uft, lupe, nitkov, podlac. Od njemakog: Schuft

tachycardia, ubrzano kucanje srca

tambur, bubnjar, doboar. Od francuskog: tambour

tancati, plesati, igrati. Od njemakog: tanzen

teleak, naprtnjaa, ranac a.-u. vojnika, nazvan tako jer je bio nainjen od (dlakave)
telee koe

Te! Mi az?: Ti! to to znai?

tlaka, rabota, podavanje prisilnog rada feudalnom gospodaru. Opirnije je taj pojam
protumaen u Tumau "Baladama Petrice Kerempuha"

topogledno, pisarsko-kancelarijska birokratska kovanica za: u tom pogledu

tovar, primorsko-dalmatinski akavski naziv za magare

traktur, lijevak. Od njemakog: Trichter

trambulin, odskona elastina daska za skokove u vodu. Od talijanskog:

trampolino

tringeld, napojnica, baki. Od njemakog: Trinkgeld

trumbekuloza, dijalektalni naziv za tuberkulozu, t. b. c.

udjelba, vojnikovo mjesto u formaciji (vodu, eti). Vojnik se rasporeuje u

komandu, jedinicu, na dunost. Vojnik je dobio raspored

unovaiti, domobranski izraz za regrutaciju. Novak je regrut

unteroficir, podoficir. Njemaki: Unteroffizier

untertand, sklonite podzemno na fronti. Od njemakog: Unterstand. Sklonite od

artiljerijske paljbe, vatre. Jama koja se kopa nekoliko metara u dubljinu

urlaub, dopust. Njemaki: Urlaub. "Urlap"

ustupiti, domobranski naziv za: stupiti u red, svrstati se u stroj; germanizam prema:
eintreten

vadli, stegna, listovi, potkoljenice. Od njemakog: Wade

vandejski, od francuskog Vende: ta je pokrajina za vrijeme Revolucije 1789. bila

izraziti pristaa kralja, feuduma i klera i iz nje su se vodile kontrarevolucionarne
akcije koje je Konvent skrio krvavo i odluno

Verdienstkreuz, kri za zasluge, austrijsko oficirsko odlikovanje ne ba naroitog

znaenja

verter, bolniar. Od njemakog: Wrter

veteranci, veterani, islueni podoficiri, koji su u penziji osnovali drutva "Zrinski",

"Frankopan", "Jelai" i sl., pa za vrijeme razliitih malograanskih parada i
procesija nastupaju u grotesknim i arenim uniformama

Villiers de l'Isle-Adam, stariji Philippe, veliki metar Maltekog reda u XVI.

vijeku, a mlai Auguste, fantastini francuski pisac XIX. vijeka

vitlai, domobranski naziv za uvijae, suknene vrpaste kamae, kojima se obavija

potkoljenica. Njemaki: Wickelgamaschen

vitli, Achsenrolle, sukneni zamotuljak, valjak na desnom ramenu vojnike

uniforme, koji prijei da puka ne klizne s ramena

vjeati, vidi objesiti

Vjebovnik za kr. ugarsko domobransko pjeatvo. Budapest, Tiskara Dionikog
drutva Pallas, 1901, str. 289 sa slikama i notama (novo izdanje 1912) - Zbirka
propisa o vjebanju domobranstva. Pravila slube.
Vjebovnik je jedna od najudestvenijih hrvatskih knjiga kojoj, do ove knjige o
domobranima nitko nije posvetio panje. To je knjiga "bezuvjetne pokornosti i
zapta", to je pjesma "samopouzdanja i neoborive ustrajnosti volje" da se "zadobije"
kraljevski ugarski domobranski "lovor pobjede", to je himna madarskom,
dekovskom domobranskom "pjeatvu", pisana jezikom i pravopisom
sedamdesetih godina, a dotjerana kasnijim visokoodnjegovanim stilom raznih naih
lingvista, nagodbenjaka, unionista i akademika istunaca, kojima se prohtjelo da to
remek-djelo prozovu i "pravionikom za momad i predpostavljenike". Zapovijedi i
"zapovjedke", koje se u tom domobranskom vjebovniku propisuju
"podreenicima" (podreenici - to je honvdska raja ujea, svinja, kokoara i
lopova), u ovoj su fantastinoj knjizi sve odreda vie-manje sastavljene od
"slovakah" i rijei, koje se izgovaraju "kriepko i otegnuto" ili "kratko, brzo i
slono", ali tako da eta "doglase ovruje tako svrsishodno da se obznani ravnja
prije ili nakon proglasa svrhe". U tom klasinom "pravioniku" "podbrisani" su
"zazivni znakovi", ali isto tako i signalni, kod "uporabe kojih treba predskrbiti da se
preuzimanjem ovih mogu ovi i u leeem stavu davati". Kao to su aneli
vrhunaravna bogobranska bia, koja imaju duu, a tijela nemaju, tako je i domobran
kraljevsko ugarsko nagodbenjako bie, koje ima svoju domobransku supstanciju,
ali ona "pripada najvanijoj vrsti oruja", pak zato svaki domobran valja da nastoji

da svoju vlastitu domobransku nagodbenjaku, kraljevsku ugarsku "podobnost na

to vei stepen podigne", a to e uiniti "upijanjem propisa dok ne bude razlanjen
u etno tijelo sastavljeno od uporabivih zaptnih borilaca i podmladka aa". Od
"arkar", koji kao "naobrazovani domobrani rukuju priinim strjelivom", pak do
ivota u "etanom vodu", gdje se ivi i umire u "vrstakim odmacima", u
Vjebovniku za kraljevsko ugarsko pjeatvo sve je kao u c. i k. franjojosipovskom
snu: sve ima svoj mrani, faraonski, habzburki, barokni smisao, ali sve treba
odgonetati u nejasnoj simbolici ahavakog, weberovskog jezika, koji djeluje na
momente kao stenjevaki ceremonijal. Jer: kada se "pukohvati rade u kosohodu",
na primjer, i to onda kada se "koso hodi", onda vodi "najprednja aa", koja "toga
radi u dvoredovima, ako je potrebno, stupi tako da ju pokriju najkrajnji momci". A
kada se "zavija u razvitoj pruzi", onda "momci druge vrste pokrivaju svejednako
momke prve vrste i to tako, da oni koji su vrtitu najblie stupe malko postrance".
(Vrtite je Drehpunkt, pivot.) "Skokimice nazadovanje u zavijanju, vrtitima i
vatrozaptu" ove madarske sintakse, koja vrvi isto takvim madarskim
barbarizmima i germanizmima (koji su opet karikatura marijaterezijanskih baroknih
kurijalnih i dvorskih galicizama), takav je paranoidni riet, kao to su svi oni
"zatrubi mirozova", kojima se slavi crkveni zov, kada se kod Svete Mise puca po tri
puta salva, i to kod Glorije, kod prvog i kod drugog Evanelja. Svretak slube
boje: odtrubiti. I ova lingvistika komedija, koja se igrala u okviru jedne jedine
infanterijske divizije, glumila se pedeset godina jezikom madarskih konduktera, sa
monotonim brzim akcentima na prvim slogovima nemutih reenica, koje su pasji
reale na na svijet, kada je putovao mranim podzemljem nedavne jo nae
politike stvarnosti - u svoju alosnu domobransku smrt. Narod na nikada nije
prestao sumnjati u domobranske ideale svoje malograanske gospode, i nad
grobom tih ideala narodno oko ostalo je potpuno suho godine 1918.

vodnik, podoficirski in, u domobranstvu mlai narednik, tri zvjezdice na ovratniku

vojnopljeni, ratni zarobljenik. Ruska rije:

vraja divizija, vraja regimenta, naziv kojim je bila u laskavopropagandistikom

smislu "poaena" 42. hrvatska domobranska divizija u Prvom svjetskom ratu
1914-18. avolski neodoljiva 25. pukovnija diila se istim ukrasnim pridjevom:
vraja

vuk, upaljena, naribana, ranjava koa meu nogama, koja se pojavljuje uslijed
dugog pjeaenja ili jahanja na neosedlanom konju

Walzertraum, opereta bekog skladatelja Oskara Straussa "ar valcera":

"Leise, ganze leise
Klingt's durch den Raum..."
"Tiho, tihano razlijeva se..."

Zbor, corps, domobranski naziv za formaciju od dvije do tri divizije. Korpus.

Korpusi se formiraju u armiju. - Zbor, zapovijed za svrstavanje u formaciju

zekser, austrijski nikleni novac. Od njemakog: Sechser, estak

Zeleni kader. Ve prvih dana vlade posljednjeg Habzburgovca cara i kralja Karla
Prvog i etvrtog (odmah poslije smrti cara Franje Josipa I. u novembru 1916)
javljali su se u naim krajevima mnogobrojni i raznovrsni simptomi objektivne
revolucionarne situacije. Sve su bolnice vrvjele maroderima i simulantima ("Baraka
Pet Be", "Smrt Franje Kadavera"), svi su vozovi liili na onaj iz "Hrvatske
rapsodije", a po kasarnama javljalo se oito, glasno defetistiko raspoloenje, koje
je esto poprimalo oblike krvavih, dramatskih sukoba ("U logoru", "Tri
domobrana" etc.). Po uredima zijevalo je inovnitvo gladno i bezvoljno, po
redakcijama bunila se omladina (Horvat iz "Vujaka", Kraljevi iz "Velikog Metra
sviju hulja" itd.), po ratitima i u pozadini sve se ee javljao pukosarkastian
napjev:
"Care Karlo i Carice Zita,
to ratuje kada nema ita?"
Pojedine vojne jedinice javljale su sve vie bjegunaca, i ta masa dezertera lutala je
bezglavo po umama, po bolnicama, po provincijalnim malim garnizonama, zrela
da se javi kao protest i pobuna najirih gomila, kojima se besmisao posljednjeg
habzburkog rata objasnio potpuno. Da ih povede, nije bilo nikoga. O itavoj toj
sloenoj politiko-moralnoj problematici zelenokaderakog mentaliteta govori se u

ovoj knjizi na mnogo mjesta. U prvom broju asopisa "Knjievna republika"

oktobra 1923. pisac ove knjige objavio je kritiki osvrt na izlaenje "Plamena",
asopisa za knjievnost i umjetnost (1919), a kako mnogobrojni politiki elementi
onih davnih dinamikih, zelenokaderakih dana pripadaju danas ve slabo poznatoj
prolosti, nekoliko redaka toga osvrta moe da poslui kao informativni prilog svim
onim itaima, kojima se na rije "Zeleni kader" ne javljaju - danas - neke stvarne
asocijacije:

Bilo je to jo onih davnih oktobarskih dana (1918), kada se na Markovom trgu

vijao stijeg tzv. narodnog suvereniteta, i kada su naa gospoda domai advokati i
sveenici vodili u ime Narodnog vijea Srba, Hrvata i Slovenaca krvavu
teroristiku akciju i strijeljali narodne gomile na itavom podruju Trojedne
Kraljevine. U ono je vrijeme i na Jelaievom trgu potekao potok krvi, a sve su se
narodne snage jalovo troile u bezglavom ustanku i u pogromima antisemitskim i
agrarnim. Zeleni kader, jedini punomoni predstavnik (politike volje i svijesti)
naega naroda za vrijeme rata, razbio je u ono vrijeme (kada je na itavom
kompleksu Centralne Evrope bila stvorena objektivna revolucionarna situacija u
marksistikom smislu ove rijei) svoju glavu uludo. Kao nikada doonda osjeao se
kod nas potpun nedostatak politiki inteligentnih sila. Zeleni kader stavio se izvan
habzburkih zakona bez odreenog smjera, bez voa i bez inteligencije. Mnoga i
mnoga reenica u "Plamenu" nosila je akcenat upravo na toj tunoj konstataciji,
da je jadno (knjievno) ivjeti u nekim pseudociviliziranim, malograanskim,
bijednim i zaostalim prilikama i djelovati knjievno meu malograanskim
slojevima, koji sami ne znaju to hoe.x
Taj na historijski materijalizam bio je dakle u vrijeme "Plamena" vie osjeajne,
romantine, turm-i-drengerske naravi. Osjeajui nerazmjer ekonomskih odnosa i
svu anarhiju politiko-ekonomskih kriza i ratnih katastrofa, koje taj nerazmjer
neminovno uzrokuje, reagirajui na te injenice sentimentalno, lirski, moralistiki,
vie temperamentom nego mozgom, vie u ime knjievnostvaralakog otpora
stilskodinamiki nego racionalno-programatski, vie kao retorina i moralistika
negacija nego kao programatski sistematizirani napor, "Plamen" je u historiji nae
knjievnosti postao prvim knjievnim listom, to ga je (poslije sloma habzburkog)
zabranila tzv. "naa narodna vlast".
Kada je austromarksistiki predstavnik naih zelenokaderakih pobunjenih gomila,
gospodin po vjerenik Vilim Bukeg, preuzeo u arsenalima pulske tvrave na hiljade
i hiljade tona dinamita, i kada su svi oni carski austrijski herdreadnoughti,
mastodonti od trideset i pet hiljada tona, s topovima od trideset i pet centimetara,
spustili pred njim svoje zastave, i kada su se svi razarai i torpedi i sve one fregate,
korvete i podmornice austrijske flote nale pod komandom admirala Vilima

Bukega, onda se Vilim Bukeg izgubio u nazovimarksistikoj admiralskoj dilemi.

On nije znao to da radi s tom mornaricom: da je preda, da je potopi ili da
preuzme komandu? "Marksizam "gospodina Vilima Bukega nije znao, to bi
trebalo da se poduzme s tim tvravama, s tim oklopnjaama, s tim topovima i s tom
flotom, a na (plamenski, zelenokaderaki, moralistiki) "marksizam" bio je
knjievna, lirska negacija "marksizma" gospodina Vilima Bukega, i to je bilo sve.
Bojni brod Njegova velianstva "Nikola Zrinski", bojni brod Njegova velianstva
"Ujedinjenim Silama" ("Viribus Unitis"), bojni brod Njegova velianstva "Carica
Jelisava" i sve one bezbrojne oklopnjae i linijske lae, itave divizije razaraa,
vedeta, korablji i ubojnih emija, sve se to nalo u admiralskoj ruci gospodina
povjerenika Narodnog vijea Srba, Hrvata i Slovenaca, i sve je on to do
posljednjeg avla i signalne svjetiljke uruio naim visokim saveznicima, i sve su to
nai visoki saveznici predali svom visokom savezniku Nj. V. talijanskom kralju. U
ono vrijeme mi smo u "Plamenu" osjetili svu fatalnu komiku tog historijskog
dogaaja, to se rasplinuo, da upotrijebimo jednu vulgarnu sliku: kao mjehur od
sapunice.
U ono vrijeme (kada su ume odjekivale od zelenokaderake pucnjave, a po
gradskom asfaltu zloslutno zveketale proteze bezbrojnih invalida), u ono vrijeme
bila je ve jasno istaknuta zastava moskovske Internacionale. U toj smo
Internacionali gledali logian nastavak onih ljudskih zamisli i htijenja, koja rastu
na zemlji od Spartaka do Babeufa i Marxa, i mi smo se zanijeli s potovanjem za
one ruske mozgove, koji u kuroj i mutnoj depresiji svojih emigrantskih enevskih,
cirikih i lozanskih soba ipak nisu izgubili vjeru u Ideju, u doba, kada je u Evropi
(u ratnom vrtlogu) propalo doslovno sve svijetlo, idealno i ovjeka Evropljanina
dostojno.
U dubljinama onih trulih, beznadnih evropskih dana ti su ruski mozgovi sauvali u
sebi svoja uvjerenja kao iskru, iz koje je sve intenzivnije izbijao svijetao plamen,
koji e obasjati kaotinu evropsku kataklizmu jakim ognjem marksistike logike. U
junako, homersko doba onih krvavih dana, u vrijeme ulinih bojeva, kada su lajali
mitraljezi po trgovima i etalitima, kada su bankovni trezori izgledali kao
opsjednute tvrave, u vrijeme masovnih mitinga, pobuna i trajkova i velikih
politikih pokreta, mi smo se sa svim svojim simpatijama stavili na stranu
obespravljenih robova u dubokom uvjerenju, da ako njihova klasna mrnja
drutvene nepravde i nasilja nije ona nepresuna snaga, na kojoj treba konstruirati
turbine i motore napretka, da onda uope nema izgleda za izlazak iz ovog
(imperijalistikog) kaosa kuge, glada i rata. Danas, poslije etiri godine, mi vidimo
jasnije no ikad smisao ove evropske gigantomahije. Mi vidimo Marxovu londonskomanchestersku analitiku formulu (iz druge polovine devetnaestoga stoljea),
projiciranu na gorostasne, svekontinentalne omjere, i vidimo da izmeu onih naih
prognoza, koje smo u "Plamenu" ocrtali i prorekli, nema ni jedne koja se nije
ispunila.

Narodno vijee Srba, Hrvata i Slovenaca (ta skupina malograanskih politikanata,

sveenika obiju vjeroispovijesti, advokata i brbljavaca), to konzervativno Narodno
vijee (konzervativnih doktora prava i pjesnika) na Markovom trgu godine 1918,
skrenulo je stroj hrvatske konzervativne, feudalne, kverulantske, ljivarske,
turopoljske dravnopravnosti sa legitimnih M.-.-V. (madarskih dravnih
eljeznikih)-tranica na
-kolosijek kraljevskih dravnih srpskih
eljeznica, a iz toga se rodio sveopi palanaki apsurd i besmisao. Kada smo mi
(jo u onoj zelenokaderakoj psihozi, kada se na sve strane pjevalo: "Onam',
onamo za brda ona", ili "Jugoslavska mati nemoj tugovati ") neminovnost tog
apsurda proricali i logiki mu ocrtavali konture, svi su vikali na nas da pljujemo u
narodnu juhu. A to je moglo nastati od hrvatske romantine, malograanske
koncepcije o donkihotskoj Kraljevini Republici larafiji, u kojoj su "sve vjerske,
narodne i klasne razlike principijelno rijeene na poten, hrvatski, protenjarski,
licitarski, banderijalni nain ", i Kraljevskog Srpskog Dravnog Stroja ( xxxslika
cir34.gif) s mranim, inkvizitorskim solunskim procesima, sa panjolskim
ceremonijalom i kajmakalanskim etnikim mentalitetom, s abdulhamidovskim
carinicima i andarima, korupcijom, s neodranim vladinim garancijama,
ministrima defraudantima, itd.?
Danas se ta naa tzv. kraljevska junoslovjenska koncepcija rasplinula, a to je lijep
dokaz za ono to smo mi (u "Plamenu") tvrdili od poetka: da je ta naa kraljevska
dravotvorna vidovdanska etika mistifikacija i la i da nam po njoj nema puta u
rasplet. Mi smo prvi u ovoj veseloj zemlji udarili po Vilsonu i po njegovoj
koncepciji Versajskog mira, i to da je Evropa danas (1923) pola putem reakcije, to
je samo dokazom ispravnosti nae tvrdnje od prije etiri godine (1919), da je ta
versajska ambasadorska "demokratija" bila prosta maska za restauraciju i uvod u
kontrarevoluciju, koja e neminovno roditi nove meunarodne zaplete i katastrofe.
Mogli bismo da nabrojimo tako itav niz slinih injenica, iz kojih bi logino
slijedilo da je historijskomaterijalistika analitika metoda jedino stvarno sredstvo
za ispitivanje veoma zapletene politiko-moralne problematike naih dana, i da je
po tome misao balkanske republikanske socijalistike Federacije (historijski i
ekonomski) ona sintetina osovina oko koje se moe sagraditi Balkan, gdje e
nepismenost stajati na nitici, gdje e vode biti regulirane, promet i rasvjeta
elektrificirani, gdje e se tampati i itati knjige dostojne ovjeka i visokog
ljudskog poziva na ovoj planeti i na ovom balkanskom dijelu svijeta, koji ve
vjekovima oekuje svoje osloboenje.

Zeleni kader je u buntovnikom, negativnom smislu pojava koja se podudara s

historijskim pojmom "jacquerie". Kao to je ta davno ve zaboravljena pobuna
(1358) u Pikardiji i ampanji prohujala kao vjetar nad garitima zamaka i
grofovskih dvoraca, tako je i "Zeleni kader" kod nas godine 1917-18. spalio
mnogobrojne barunske i plemenitake dvorce, katastre, kotarske i opinske arhive,

da nestane kao olujna prijetnja u obliku politikih jalovih seljakih nemira koji su
po itavoj zemlji trajali jo do devet stotina dvadesete - dvadeset i druge.
Zelenokaderaki timung javljao se jo sve do izbora Jeftievih (1935) i
Stojadinovievih (1938) u raznim politikim budnicama, od kojih se jedna pjevala
na poznati domobranski carski i kraljevski napjev: "Marirala, marirala dvadeset i
peta", a druga na staromodnu srbijanicu: "Kraljica Natalija kolo vodila..." Seljaka
stranka je na zelenokaderakom, anarhoidnom ratnom i poratnom (u austrijskom
smislu protudravnom) raspoloenju seljakih masa postigla svoje najvee politike
uspjehe. Djelujui mehaniki, seljaki zelenokaderaki mentalitet polagano se
pretvarao iz buntovne, defetistike negacije austrijske kasarne u sve
konzervativniju negaciju eshaezijskog nasilja i tako se naao u dravnopravnim,
legitimistikim zamkama kraljevskog jugoslavenskog pseudoparlamentarizma, koji
je svojim spasonosnim "sporazumakim" i portfeljskim formulama taj ogromni
politiki potencijal potpuno razvodnio i sveo ga na ulogu seljakog palira pred
kneevskim politikim povorkama i na pratnju folklornih muzikih festivala i
protenja. Ova domobranska knjiga napisana je na zelenokaderake motive i svi su
njeni junaci u dui zelenokaderai, i onda kada ginu u bitkama i kada zvekeu
protezama ili jadikuju po triperpitalima. U lenjinskom dvobroju "Knjievne
republike" (god. 1925) objavljena uspomena na domobrane Gebea i Beninu i na
jedan domobranski razgovor o Lenjinu iz god. 1917 ("Domobrani Gebe i Benina
govore o Lenjinu") objanjava tu zelenokaderaku politiku problematiku.
Socijalnorevolucionarna mjeavina ratnog umora, politike nesreenosti i
protuaustrijskog defetizma u tom se dokumentu vremena dodiruje s idealnim
politikim pojmom boljevikog aktivizma. Gebe je sazreo da u sebi prevlada
osamnaesto, barokno, marijaterezijansko, franjojosipovsko doba i da prijee u
dvadeset i prvo stoljee novih drutvenih relacija, u okviru kojih ne e vie biti
eksploatacije ovjeka po ovjeku, po novcu i po imperijalizmu, carskom i
kraljevskom i financijalnokapitalistikom. Gebe je sa hiljadama svojih nepoznatih
i bezimenih drugova ostao negdje u vapnenici na talijanskom frontu, ali svi ti
Gebei uprkos svemu bili su ipak vidovnjaci. Oni su naslutili neminovnost razvoja i
razumjeli dublji smisao krvavih kataklizama naih dana.

DOMOBRANI GEBE I BENINA GOVORE O LENJINU

Bila je topla kasna jesen. Prozori "sobe boleljivaca" (marodecimera kod carskih i
kraljevskih i kraljevskih ugarskih pukovnija) bili su otvoreni i kroz okovane reetke
potitravao je vlaan miris predveerja. Polja pred kasarnom bila su natopljena
sivom snjenicom, pa kako je pod udarom juga okopnjelo, bjelasale su se u suhoj
kukuruzovini krpe snijega, kao da ih je netko tu i tamo nesimetrino potegnuo
prljavim kistom postimpresionistike tehnike. U jasnoj akustici ula se sa Junoga
kolodvora lupa vagona i pijukanje parostroja, a iz blize kovanice odjekivao je

nakovanj. Cijepao je ordonanc drva na hodniku, a ja sam leao u temperaturi na

tvrdoj slamnjai i tako me u onoj blagoj i tekoj tiini jesenskog sutona zanio
neizrecivi bol za irokim i plavim daljinama. Zurio sam u okovane reetke, sluao
djecu kako veselo kliu u sutonu i enkasto sanjario o tome kako bi dobro bilo da je
ovjek ptica i da ne gnjije u ovim vlanim i prljavim ponjavama, da nije bolestan,
da nije kolonijalni vojnik, da ne ratuje bezglavo, da leti visoko nad zamagljenim
vrbicima, nad rijekom to tiho tee i nad prugama po kojima se pale semafori.
U tekoj i zaguljivoj polutami, u nemonom probijanju iz olovnih i ogavnih
prostora, u boleivoj tenji da se sve ono nae bijedno i prljavo izdigne jednom
solidnom i tvrdom polugom, odjeknuo je glas domobrana Gebea, Stubianca, koji
se prije nekoliko dana vratio preko Stockholma i Berlina iz ruskog ropstva, kao
glas viteke, junake trube!
Gebe Mirko, domobranska, koziava pojava, blijedih suiavih obraza,
prostrijeljen nekoliko puta, pao je u ropstvo rusko kod austrijskog luakog juria
na Dnjestru, skitao se po azijskim, sibirskim zarobljenikim logorima, te se vratio u
kasarnu kao jedan od prvih vjesnika ruske oluje. On je prisustvovao ruskim
revolucionarnim mitinzima - "izuio tu revolucionarnu metriju" - i ono, kako je
priao o tome, kako je u jednom petrogradskom magazinu uo Lenjina gdje govori
s nekakvih lagvova i krinja, ostat e mi u pamenju neizbrisivo jo dugo.
Gebe je marodecimeru prikazao Lenjina kao obinog ruskog muika koji govori
seljakim soldatima o seljakoj buni, o kasarni, o ratu i o tome kako je sramota
drati puku u ruci i krvariti i pucati za gospodu, a ne po gospodi!
O, kako se svaka ta jednostavna rije koziavog i suiavog Gebea divno
podudarala s mojim pasivnim i boleivim matanjem o izlazu, o prodoru i o
spasenju iz onoga marodecimera, iz one groznice, iz onih moralnih protuslovlja
kakva se javljaju u ovjeku po kasarnama, kad ratuje za tu raun i protiv svog
uvjerenja i kada mu ne preostaje nita drugo nego da sanjari na bolnikim
posteljama o sutonu i o pticama. Kako je ivot suvremenog ovjeka sveden na neke
vragometne minimume kad mu je idealom da postane vrapcem i da cvrkue u
sutonu iznad civilizacije i kasarnskih krovova. U ovoj mojoj linoj bijedi i u toj
alosnoj potitenosti zagrmjele su rijei domobrana Gebea u prljavoj i smrdljivoj
sobi kao udar bubnja. Kao da sam ugledao u polutami maglenog prostora
gorostasni obris Ognjenoga Matije Gubca kako se pokrenuo i sa golemom kosom u
ruci stupa kao gigant iznad kasarne i grada.
Dignuo se Ognjeni Matija, taj slavni na Stubianec, i svi su Gebei stali uz njega,
od Krkoga do Sevnice, od Mokrica do Susjeda; pokrenuli su se uz dim poara i
zvonjavu crkvenih zvona da pokau da i oni postoje, da razore taj smrdljivi
austrijski, habzburki, simbolini marodecimer i da polome sve reetke, sve te
okvire, nagodbe, pragmatike, saborske adrese, veine, manjine, paragrafe, fraze,

lai, glupost i tugu nae bezizlaznosti, da se probiju, da izau iz svega toga, da

pobijede.
Ne sjeam se detalja, tak pamtim da je u sobi sve potamnjelo i da su ljudi po
posteljama tiho uzdisali u mranoj i kobnoj utnji. Osjeala se mrana teina
gluposti naega ivota i Gebeove rijei tutnjale su u naim duama kao eksplozija
betoniranih bedema sveg onog tvravnog i vojnikog ivota, koji je za nas
predstavljao nau smrtonosnu stvarnost, stvarnost austrijskog, habzburkog rata,
stvarnost gadne besmislene smrti za tu evidentnu glupost.
- Lenjin je stajao na lagvu u jednom magazinu i jasno i glasno rekao, da smo ga svi
uli, da je pravi rat onaj to se vodi po ulicama i duanima, a ne na fronti!
- Da! Buna! Seljako pravo! Rat po ulicama protiv gospode! Sve su to idovske
gluposti! Ku!
Bio je to vodnik Benina, stari fronta. Dvaput smrtno ranjen i odlikovan, a
kabanica mu je bila prostrijeljena sa sedam mitraljeskih metaka, to je on
pokazivao kao trofej s velikim ponosom. On nikada nije zapovijedao "na rame!",
nego bi taj posljednji slog afektirajui promijenio u "hec!" - dakle, "na ra-hec!".
Benina je osjetio da Gebe prelazi granicu reda i discipline i zato se kao ara
upleo da bi najbolje bilo da dri svoju gubicu i da ne laje tu sve kojetarije neke
bezglave i besmislene.
- Sve je to la i sve su to idovi izmislili! - On je u novinama itao da su to ruski
idovi koji e upropastiti itavu Rusiju i prodati je za zlatne cekine strancima i
bogataima.
Gebe nije se dao impresionirati istupom gospodina vodnika Benine. On je
nagonski osjetio da tim podoficirskirn istupom nije ugroen samo njegov
domobranski lini ugled nego i presti onoga pojma to ga je on zvao "vojnikom
slobodom i ravnopravnou".
- Unteroficjeri nam vie pameti solili nebuju...
Gebe je htio svima nama da pokae da je izuio tu rusku metriju: - Nisu tamo
ruski idovi prodali nikome nita nego to piu ove glupe novine to ih Benina ita,
to piu idovi od straha da im ne porobe vojnici magazine!
I nekom rutiniranom i uvjerljivom metodom Gebe je uznastojao da Benini
objasni kako je njegov ivot jadan, kako je ve pet puta baen na frontu, kako mu je
kabanica pretepana sa dvadeset i tri mainske kugle, kako je ostao sa devet rana
kao ptije strailo, pa ga sada unato svemu ipak ponovno sa krivom kauukeljusti ganjaju na frontu kao psa...

- Lenjin je na lagvu jasno i glasno rekao da je fronta glupost i da je svaki ovjek

koji ide na frontu glupan!
Svaa je rasla sve otrije i sve bezobzirnije i Benina je skoio raspaljen s postelje
i samo je manjkala jedna vlas te bi sve bilo svrilo u tunjavi i batinama i hapenju
Gebea po strai. Ja i sam vie ne znam da li od te drske nasrtljivosti slavnoga
Gebea, da li od svog vlastitog gnjilog raspoloenja (to mi se i samome gadilo),
da li od toga to sam u prostaki superiornoj podoficirskoj psovci Benine osjetio
kripu potkovanih izama ratne nae zagorske vandeje, ali ja nikako nisam htio ve
zbog itave maroderske sobe da Gebe napusti svoju poziciju; tako sam teite
svae prenio na svoju osobu i bijes gospodina vodnika navukao na sebe.
Poslije dugog objanjavanja stvar je svrila mitom i korupcijom, i tako srno kod
druge litre pelinkovca zaboravili da je Gebe htio da pobuni marodecimer i da
digne revoluciju u interesu ruskih muika. Ne znam odakle ni kako, Benina je
poeo da zviduka poznatu ariju iz Albinijevog Trenka. Tigar sad, a janje za as...

Slijedee jeseni, jedne noi, na ulici zaustavio me iznenada jedan vojnik. Bio sam
ve u civilu, a taj vojnik prestigao me s lea, dodirnuvi mi rukav kao sjenka.
Padala je kia. S otvorenim kiobranom u jednoj a s knjigama u drugoj ruci
sprijeen u slobodnom kretanju, trgao sam se od dodira nepoznate sjenke, od
instinktivne bespomonosti. Bio je Benina.
- O, to ste vi, Benina? Zdravo! Kako ste?
- Bio sam na talijanskoj fronti! Dolje neprekidno jaka artiljerija i plin! A kako vi?
- Pa dobro! Hvala! U civilu sam!
- A sjeate li se, gospodine, onoga ludoga Gebea, to smo se zbog njega posvaali
jednog veera u marodecimeru? Ustrijelili su ga na talijanskoj fronti!
- Pa nemojte: Siromah! Kako nije znao da se uva?
- Pa nije pao na fronti, nego su ga ustrijelili! Osudili na smrt po ratnom sudu i
strijeljali. Udario je jednog oficira gasmaskom po glavi! Mi smo ga poslije polili
vapnom u vapnenici! Jo mu sada vidim koljeno kako viri iz vapna! S njim se nije
dalo izdrati! Ja sam mu uvijek lijepo govorio: ti bu na galgama zvril tu tvoju
ifutsku blezgariju! I sad, prosim lijepe, kaj ga nisu iscirkumdederuntjerali? Kaj
sad ima od tega?
Poslije mjesec dana ustrijelili su plaeniki kondotjeri Narodnog vijea i vodnika x
Beninu. I njega su "iscirkumdederuntjerali".

zelheraj, trgovina suhomesnatom robom, kobasiarna. Od njemakog: Selcherei

nora, gajtan, pervaz, irit. Od njemakog: Schnur

rl, kajkavski: derao

veplo, sumpor. veplo peklensko je pakleni sumporni oganj biblijski. Od

njemakog: Schwefel