ARISTOTEL 0 PRIJATELJSTVU

U svojoj filozofiji udorednoga ivota ili Etici Aristotel je

mnogo razpravljao o prijateljstvu. Tako je u svojoj Nikomahovoj
Etici posvetio itave dvie knjige, osmu i devetu, izpitivanju proble
ma, koji se tiu prijateljstva. Ova je razprava puna najdragocje
nijih misli i najfinijih psiholokih opaanja, iz kojih moemo crpsti
najveu korist za razumievanje ljudskoga ivota. Zato promatraj
mo, to Aristotel misli o prijateljstvu.
1. HVALA

PRIJATELJSTVA

Najprije zanosnim rieima velia prijateljstvo: Ono je ili

neka krepost ili povezano s krepou, a uz to najnudnije za ivot.
Bez prijatelja nitko ne bi htio ivjeti, pa makar imao svega drugoga
u izobilju. I bogataima i onima, koji imaju asti i vlasti, prijatelji
su najnudniji. Koja bi korist bila od takva blagostanja, kad ne bi
postojala dobrotvornost, koja se vri najvie i najpohvalnije pre
ma prijateljima? Ili kako bi se moglo uvati i odrati, kad ne bi
bilo prijatelja? to je naime vee ono blagostanje, to je izloeno
veim pogibeljima. U siromatvu i u drugim nevoljama smatraju
prijatelje jedinim utoitem. Mladiima pomae, da se uvaju
grieha; starijima, da ih tuju, te da drugi na mjesto njih ine, to
sami vie ne mogu poradi svoje slabosti; onima, koji su u naponu
snage, pomae, da vre liepa djela, jer ako idu dvojica zajedno,
lake mogu misliti i raditi.
1

Poto je Aristotel tako uzvisio prijateljstvo, pita, gdje se ovo

nalazi. Odgovara: Prirodno prijateljstvo goji diete prema rodite
ljima i roditelji prema djetetu, ne samo kod ljudi nego i kod ptica
i kod veine ivotinja, izmeu onih, koje su iste vrste, ali osobito
meu ljudima. Zato hvalimo prijatelje ljudi (philanthropous). I u
zabludama moemo vidjeti, kako je uzko i prijateljski jedan ovjek
povezan s drugim. Ali i gradove i drave ujedinjava prijateljstvo,
i zakonodavci vie nastoje oko njega negoli oko pravde. Istomiljenost naime slina je prijateljstvu, a za njom najvie tee, te bunu
tjeraju iz grada i drave kao neprijateljstvo. Prijatelji ne osjeaju
potrebu pravde. Oni, koji su pravedni meu sobom, ele imati i
meusobno prijateljstvo. Ovo je pravednima najmilije. Ne samo
2

1 Ethica Nicomacheia 8, 1; 1155 a 3-16.

2 a 16-31.

120

nudno, nego i liepo je prijateljstva Prema mnogima jedna je od

liepih stvari, gojiti prijateljstvo. Neki smatraju, da su isto dobri
ljudi i prijatelji-
2. GLAVH4 PROBLEMI, KOJI SE TlCU PRIJATELJSTVA

Aristotel navodi ove: Moe li medu svima postojati prija

teljstvo, ili samo medu dobrima, a ne medu zlima? Ima H samo
jedna vrsta prijateljstva ili vie njih? Aristotel ovako umuje:
Biti e jasno, kad bude spoznato, to je predmet ljubavi ili to je
ljubezno (to phileton). Ne ljubimo svaku stvar, nego samo ono,
to je ljubezno ili to moe biti predmet ljubavi. Ovo je dobro,
bilo ugodno ili bilo koristno. Koristno je ono, ime postizavamo
neko dobro ili neku radost. Ljubezno je dakle ili predmet ljubavi
dobro i radost kao dvostruka svrha. Pitanje je opet, ljubimo li
dobro naprosto ili samo ono, to je za nas dobro? Ovo naime nije
uviek isto. Slino vriedi za ugodno. ini se, da svatko ljubi, to je
za njega dobro. Prema tome isto je ljubezno naprosto, to i dobro
naprosto; a ljubezno je za nekoga, to je za njega dobro. Svatko
ljubi, to mu se ini dobro, bilo uistinu takvo ili samo prividno.
Ovo nita ne mienja na stvari, jer e tako biti i prividno ljubezno.
Sada Aristotel postavlja pitanje, t o j e p r i j a t e l j s t v o .
Dolazi do uvjerenja: Prijatelji dobro hoe jedan drugomu. Ali
nitko ih ne bi zvao prijateljima, kad ne bi znali, da su tako razpoloeni. Treba, da jedan drugomu dobro hoe i dobro eli, ne
sakrivajui svog razpoloenja. Nije dakle pravo prijatelj
stvo, ako jedan od drugoga samo eli dobro primiti. Iz toga sliedi,
da treba razlikovati pravo i prividno prijateljstvo, kao i razne
stepene prijateljstva: Tri su dakle vrste prijateljstva, kao i tri
vrste ljubeznoga, to odgovara. Svakomu odgovara posebna vrsta
ljubavi, koja se ne sakriva. Oni, koji se medu sobom ljube, ele
jedan drugome dobro prema tome, kako ljube. Budui da moemo
nekoga ljubiti poradi njega samoga ili poradi ugodnosti ili poradi
koristi, razlikuju se i ove tri vrste prijateljstva: jedno se osniva na
absolutnoj dobroti ljubljenoga, drugo na njegovoj ugodnosti, tree
na njegovoj koristnosti. Samo je prvo prijateljstvo takvo u podpunom smislu, kako odgovara pojmu i definiciji prijateljstva. Za
drugu i treu vrstu Aristotel veli: Koji poradi koristi ljube je
dan drugoga, ne ljube se kao takve, nego samo ukoliko jednomu
dolazi od drugoga neto dobro. Slino i oni, koji se medu sobom
ljube poradi ugodnosti. Zato su ova prijateljstva nepostojana, jer
korist i ugodnost lako moe prestati. S a v r e n o , a z a t o i
t r a j n o p r i j a t e l j s t v o p o s t o j i samo m e d u onima,
3

3 8, 2; 1155 b
4 8, 3; 1155 b
5 8, 2; 1156 a
8, 3; 1156 a
i a 10-12,

11-13.
17-27.
2-4.
7-10.

121

k o j i s e l j u b e m e d u s o b o m p o r a d i k r e p o s t i : Sa
vreno je prijateljstvo onih, koji su dobri i slini u kreposti. Ovi
naime ele jednako dobro jedan drugomu, ukoliko su dobri; a dobri
su po sebi. Oni, koji dobro ele prijateljima poradi njih samih,
najvei su prijatelji. Poradi njih samih su naime tako razpoloeni,
a ne poradi neeg akcidentalnoga. Njihovo prijateljstvo ostaje, dok
ostaju dobri; a krepost je trajna. Takvo je prijateljstvo i koristno
i ugodno: I jedan i drugi je naprosto dobar i svome prijatelju.
Koji su naime dobri, oni su i naprosto dobri i jedan drugomu koristni. A slino i ugodni, jer su naprosto dobri i ugodni jedan
drugomu. N a j n e s e b i n i j e j e d a k l e p r i j a t e l j s t v o
i n a j k o r i s t n i j e i n a j u g o d n i j e . Iz toga sliedi: Po
radi uivanja i poradi koristi mogu i zli biti medu sobom prijatelji,
pa i estiti zlima, a nijedan od njih komu god. Ali samo dobri
mogu biti prijatelji poradi sebe samih. Zli se ne vesele jedan dru
gomu, osim ako ima od drugoga koju korist. Ovi motivi mogu biti
na razne naine pomieani, te zato ima raznih prelaznih oblika
prijateljstva.
Prijateljstvo ovisno je i o nekim duevnim razpoloenjima i
osobnim okolnostima; zato ne mogu svi medu sobom sklapati pri
jateljstva. Aristotel pokazuje i ovdje najfiniji dar opaanja, kad
opisuje razne vrste ljudi i prijateljstava, to postoje meu njima.
Napose izpituje, j e l i n u d n a j e d n a k o s t i z m e u p r i
j a t e l j a . Dolazi do zakljuka: Prijateljstva, o kojima je bio
govor, stoje u jednakosti, jer obojica isto rade jedan za drugoga
ili isto ele ili izmienjuju meu sobom svoja dobra, kao radost za
radost. Ali ve je reeno, da ova prijateljstva nisu u strogom smislu
prijateljstva, i da nisu trajna. Glede onih prijateljstava, koja po
stoje izmeu viega i niega, Aristotel veli: Druga je vrsta pri
jateljstva prema uzvienosti, kaoto je otac prijatelj svoga sina, i
uobe stariji mlaega, mu svoje ene, i koji god poglavar svoga
podlonika, Ali i ova se prijateljstva meu sobom razlikuju, jer
nije isto prijateljstvo roditelja prema djeci, kao poglavara prema
podlonicima, niti mua prema svojoj eni, kao ene prema svome
muu. Druga je naime krepost svakoga izmeu njih, drugo djelo,
drugi i predmet ljubavi. Druge su dakle i vrste ljubavi i prijatelj
stva. Ipak i u ovim sluajevima postoji neka jednakost, koja pri
pada prijateljstvu: Ne treba da si meu sobom isto izkazuju niti
isto trae. Ako roditeljima djeca izkau, to ovima pripada, a rodi
telji djeci, to ovima treba, biti e trajno i valjano takvo prijatelj
stvo. Slino i kod ostalih prijateljstava izmeu nejednakih ljubav
mora biti razliita, kaoto boljega treba vie ljubiti negoli od njega
8

10

11

12

13

14

8 8, 4;

1156 b 7-12.
9 B 12-15.
10 8, 5; 1157 a 16-20.
1 ' 8, 7.
1 2 8, 8; 1158 b 1-5.
13 8, 8; 1158 b 11-19.
u b 20-28.

122

traiti ljubav. Isto tako i koristnijega i u svim drugim sluajevima.

Ako nekoga ljubimo prema njegovoj vriednosti, postoji neka jedna
kost, koja pripada prijateljstvu, kako se ini.
Aristotel misli, da ne mogu biti prijatelji oni, izmeu kojih
je odvie velika razlika: Ako postoji velika razlika ili razmak
izmeu jednoga i drugoga, bilo u kreposti bilo u zloi ili bogat
stvu ili neem drugom, nisu vie prijatelji niti idu za tim. Ovo je
najjasnije glede bogova, jer najvie sve nadmauju u svim dobri
ma. Jasno je i glede kraljeva, jer i njihova prijateljstva ne trae
veliki siromasi. Niti idu za prijateljstvom najboljih i najmudrijih
oni, koji sami ne uivaju nikakve asti. Ali gdje treba povui gra
nicu, nije jasno... Makar bila velika razlika, ipak ostaju prijatelji.
Ako li je razmak odvie velik, kao izmeu Boga i smrtnika, nisu
vie prijatelji. Zato i pitamo, da li bismo mogli svojim prijateljima
eljeti najvea dobra, n. pr. da budu bogovi. Tada naime ne bismo
vie bili prijatelji. Kod ovog se umovanja Aristotel odvie obazire
na izkustvo, koje svjedoi, da m e u l j u d i m a nema prijatelj
stva, gdje je odvie velika razlika. On ne misli na to, da je Bog ne
samo neizmjerno mudriji, bogatiji i silniji od svakog ovjeka, nego
da je i na otac, od kojega smo sve primili, te da zato moe i treba
da postoji izmeu Njega i nas prijateljstvo kao izmeu otca i djece,
ali Otca, koji zasluuje neizmjernu ljubav. S time se slae, to
Aristotel kae, da p r i j a t e l j s t v u p r i p a d a v i e i z k a z i v a t i , n e g o l i t r a i t i 1 j u b a v : ' Vie vriedi ljubiti, ne
goli biti ljubljen. Ovo svjedoe majke, koje u tom uivaju, to lju
be. Neke daju svoju djecu drugima, da ih hrane. One ljube sviestno, ali ne trae, da budu ljubljene, ako nije oboje mogue. Dovolj
no im je, ako znadu, da su djeca sretna. Ljube ih, makar im ne uz
vraala nita, to majka zasluuje, ako to djeca ine iz neznanja.
Doista ne bismo mogli nai ljepih riei o majinoj ljubavi. Maj
inu ljubav Aristotel uzima kao uzor najljepega prijateljstva, gdje
je glavno izkazivanje, a ne traenje ljubavi: Budui da prijatelj
stvo stoji vie u izkazivanju ljubavi, te hvalimo one, koji ljube
svoje prijatelje, ini se, da krepost stoji u izkazivanju ljubavi. Koji
dakle ovu imaju, kako treba, ovi su vjerni prijatelji i postojano
njihovo prijateljstvo. Tako mogu i nejednaki biti najbolji prijatelji,
' jer tako postaju jednaki
1S

17

3. PRIJATELJSTVO I PRAVDA.

Poto je Aristotel izpitao, u emu stoji prijateljstvo, iztrauje

njegov odnos prema pravdi. On je uvjeren, da se ne izkljuuju,
nego da i z m e u n j i h p o s t o j i n a j u i v e z . Evo nje
govih misli: Kaoto je ve na poetku reeno, ini se, da se od18

15
1
"
18

8,
8,
8,
8,

9; 1158 b 33 1159 a 8.
9; 1159 a 27-33.
10; 1159 a 33 b 2.
11; 1159 b 25-35.

123

nosi na iste stvari, i da se kod istih nalazi i prijateljstvo i pravda.

U svakom drutvu postoji pravda i prijateljstvo, Nazivaju prijate

ljima svoje suputnike na lai, svoje drugove u vojsci, a slino i u

drugim zajednicama. Ukoliko postoji meu nekima zajednica, uto
liko i prijateljstvo, jer i pravo. Izpravna je poslovica, koja veli,
da je prijateljima sve zajedniko, jer je prijateljstvo zajednitvo.
Brai i drugovima je sve zajedniko, a drugima je odieljeno; ovima
vie, drugima manje, jer je prijateljstvo jedno vee, drugo manje.
Razlikuje se i pravo prema raznim vrstama prijateljstva i zajednitva. Ovo se jasno vidi iz primjera: * Nije isto pravo roditelja
prema djeci i brai meu sobom, niti drugovima i sugraanima, a
slino i u drugim prijateljstvima. Druge su dakle i nepravde prema
svakome od ovih; ona je to vea, to je vee prijateljstvo. Tako
je vea nepravda oteti blago svome drugu, negoli svome sugraa
ninu; i ne pomoi bratu, negoli tuincu; i udariti otca, negoli ne
koga drugoga.
1

4. DOBRA I ZLA DRAVNA USTROJSTVA

Na temelju ove nauke o raznim vrstama prijateljstva i njiho

ve istovjetnosti s pravom Aristotel tumai i razne vrste dravnih
ustrojstava, dobrih i zlih. Evo ih: Ima tri vrste dravnih ustroj
stava a isto toliko i izkvarenih oblika. Dobre su vladavine: kra
ljevstvo, aristokracija i tree timokracija, kako se obino zove, a
veina je zove republikom. Meu ovima je najbolje kraljevstvo, a
najgora je republika. Izkvareni je oblik kraljevstva tiranija, jer
su oba oblika monarhije, ali se veoma, razliku ju. Tiranin ide za tim,
to je njemu samome koristno, a kralj za onim, to je koristno
njegovim podanicima. Nije kralj, koji nije sam sebi dovoljan, i
koji nema svih dobara u izobilju. Takav ne trai nita drugo.
Zato ne ide za onim, to je njemu samome koristno, nego njegovim
podanicima. Tko nije takav, moda je samo izabran kralj. Tiranija
je kraljevstvu oprena, jer trai svoju vlastitu korist. Kod ove je
najjasnije, da je najgora, jer je najgore, to se protivi najboljemu.
Promienila se iz kraljevstva u tiraniju, jer je tiranija izkvaren oblik
kraljevstva. Zao kralj postaje tiraninom. Iz aristokracije postaje
oligarhija zloom onih, koji vladaju, a koji diele dravna dobra
bez obzira na vriednost ili zaslugu, a sva dobra ili najvei dio
prisvajaju sebi, i asti diele uviek istima te nada sve gledaju na to,
da se obogate. Zato ima nekolicina vlast u rukama, i to zli na mje
sto najboljih. Iz republike postaje demokracija, jer su srodne. I
republika hoe, da mnotvo vlada te su kod nje svi jednaki prema
porezima. Ipak ini se, da je demokracija najmanje zla, jer se
samo razlikuje od republike. Na ovaj se nain dakle najvie mienjaju dravni oblici, jer se tako najmanje i najlake izvede pro
mjena.
20

21

1 b 1-7.
20 8, 12-13.
21 8, 12; 1160 a 31- b 22.
124

Ove vrste vladavina Aristotel izporeduje s raznim vrstama

obitelji i njihovih lanova i s njihovim meusobnim odnosom, kako
postoji kod raznih naroda:" Tko zapovieda i kako i zato?
J. PRIJATELJSTVO U RAZNIM VRSTAMA VLADAVINA

I OBITELJI

Onda izpituje, kakvo prijateljstvo postoji u raznim vrstama

vladavina i obitelji. Najprije veli posve obenito: Prema svakoj
vladavini postoji prijateljstvo, to odgovara pravu dotine vlada
vine. Onda navodi razlike. U kraljevstvu: Kralj nadvisuje svoje
podanike dobrotvornou, jer im dobro ini, budui, da je dobar
te se za njih brine, da budu sretni, kaoto se pastir brine za svoje
ovce. Slino je prijateljstvo izmeu roditelja i djece." Izmeu
mua i ene isto je prijateljstvo, kao u aristokraciji. Izmeu brae
vlada prijateljstvo, kao izmeu drugova. Izmeu gospodara i slu
ga odnos je slian tiranskoj vladavini, jer: U tiraniji ljubavi
nema nikako ili samo malo. Gdje nema nita zajednikoga izmeu
vladara i podanika, nema ni prijateljstva, jer nema ni prava. Tamo
je odnos kao izmeu radnika i orua, i izmeu due i tiela, i
izmeu gospodara i sluge. Kao razlog, zato izmeu gospodara
i sluge nema prijateljstva, Aristotel navodi: Nema prijateljstva
niti prava prema stvari, koja nema due. Ali ni prema konju ili
volu, niti prema robu kao robu, jer nema nita zajednikoga. Rob
je orue, koje ima duu; a orue je rob, koji nema due. Tvrde
su ove riei, koje se esto puta spominju. Ali Aristotel ublauje
svoju izreku rijeima, koje dodaje: Ukoliko je rob, nema prija
teljstva prema njemu, ali ukoliko je ovjek. Svaki ovjek ima
neko pravo prema svakome, s kojim moe imati zajedniki zakon
i ugovor. Moe dakle imati i prijateljstvo, ukoliko je ovjek.
Aristotel dakle razlikuje roba pod dva vidika: ukoliko je rob, i
ukoliko je ovjek. Priznaje dakle roba kao ovjeka, i priznaje mu
sva prava, koja pripadaju ovjeku kao ovjeku. Ne prikazuju dakle
podpunu Aristotelovu misao, koji samo spominju riei, da je rob
orue, koje ima duu, a izostavljaju, to Aristotel odmah dodaje,
da je rob ovjek, i da kao ovjek ima svoja prava, pa i na prijatelj
stvo sa svojim gospodarom.
23

24

26

27

28

29

30

6. PRIJATELJSTVO IZMEU ROAKA I LANOVA ISTE OBITELJI

" Krasnim rieima Aristotel crta ljubav i prijateljstvo, koje

postoji izmeu roaka i lanova iste obitelji. Evo njegovih po31

8, 12; 1160 b 22 1161 a 9.

8, 13; 1161 a 10-11.
11-14.
20-22.
a 22-25.
a 25-27.
8, 13; 1161 a 32-35.
29 1161 b 1-5.
30 b 5-8.
31 8, 14; 1161-1162.

22
23
24
25
2*
27
za

125

glavitih misli. Najprije glede roditelja i djece: I ljubav izmeu

roaka ima, kako se ini, razne vrste, a sve ovise o oinskoj, jer
roditelji ljube djecu kao neto svoje, a djeca ljube roditelje
kao one, od kojih potjeu. Roditelji vie vole svoju djecu, nego
li ova njih. Razlog je taj, to roditelji bolje znadu, da su djeca
njihova, negoli djeca, da od njih potjeu. Djeca pripadaju rodite
ljima, jer od njih imaju svoj ivot. Roditelji prije ljube svoju
djecu, negoli ova njih. Zakljuuje: Iz ovoga je jasno, zato
majke vie ljube. Roditelji dakle ljube svoju djecu kao same sebe,
jer su njihova kao neki drugi ja, poto su od njih odieljeni. Djeca
ljube svoje roditelje kao one, od kojih imaju svoj ivot, a braa
se ljube meu sobom, jer imaju iste roditelje. Braa ljube se i
kao drugovi, vrnjaci i suuenici, kako Aristotel nadodaje. Kao
posebni razlog ljubavi izmeu djece i roditelja Aristotel navodi
dobroinstva, te zato odnos izmeu roditelja i djece izporeuje
s odnosom izmeu ljudi i bogova: Djeca dakle goje ljubav
prema roditeljima, a ljudi prema bogovima, kao prema neemu
dobru i neemu uzvienomu, jer su najvei dobroinitelji, budui
da od njih imaju i svoj ivot i od njih su odhranjeni, a onda i
odgojeni. Iz toga zakljuuje, da ova ljubav mora biti najugod
nija: Ima i ugodnosti i koristi u takvoj ljubavi vee, negoli meu
tuima, to je vee zajednitvo njihova ivota. 0 ljubavi izmeu
brae Aristotel veli: Ljubav izmeu brae ima iste odlike, kao
i ljubav izmeu drugova. I ona je vea kod estitih, i uobe kod
slinih, to su domaiji te se vole od najmlaih dana, i to su
sliniji u moralnom pogledu, jer su bili zajedno i slino odhranjeni
i odgojeni.
32

33

34

35

36

7. ZAJEDNICA IZMEU MUA I ENE

Osobitu panju zasluuje, to Aristotel kae o zajednici iz

meu mua i ene: Mu i ena imaju ljubav po naravi, kako
se ini. ovjek je po svojoj prirodi vie sklon na posebniki ivot
u dvoje, negoli na graanski ivot, toliko vie, koliko je obitelj
nudnija od grada ili drave, i raanje djece vie je zajedniko
ivotinjama. Druge ivotinje ili osjetna bia drue se samo zato,
da raaju; a ljudi stanuju zajedno ne samo poradi raanja djece,
nego i poradi ivotnih potreba i koristi. Odmah se razdiele poslova
izmeu mua i ene, te pomau jedan drugomu, ulaui svoj rad
i svoja dobra u zajednitvo. Zato je ovo prijateljstvo i koristno i
ugodno. Moe biti i poradi kreposti, ako su oboje estiti. Oboje
imaju krepost, pa se tome vesele. Vez izmeu mua i ene su
djeca. Zato se oni, koji nemaju djece, bre razstaju. Djeca su
37

32 1161 b 16-19.
33 1161 b 26-31.
34 1162 a 4-7.
35
7-9.
36
9-14.
37 8, 14; 1162 a 16-34.
a

126

zajedniko blago mua i ene, a na okupu dri ono, to je zajed

niko. Pitati, kako treba da zajedno ive mu i ena, i uobe, kako
treba da se prijatelj vlada prema prijatelju, isto je, kao pitati,
kako je pravo. Ne valja se vladati prema prijatelju kao prema
tudincu, niti prema drugu i saueniku. Nije posve isto drug i sauenik i prijatelj. Zato mora i ponaanje biti drugo, osobito iz
meu mua i ene.
8. TUBE IZMEU PRIJATELJA

Poto je Aristotel izpitao sve razne vrste prijateljstva, osvre

se jo na jednu stvar, koja je s prijateljstvom skopana, a to su
tube, koje prijatelji diu jedni na druge. to se prijateljstvo
vie udaljuje od ideala, to vie ima tuba. Zato veli: ' Prijatelj
stvo, koje poiva na koristi, puno je tubi. Poradi koristi meu
sobom obe, te zato uviek vie trae, a misle, da manje primaju,
negoli im pripada, i tue se, da ne dobivaju, koliko trebaju, prem
da bi bili dostojni. Oni, koji dobroinstva izkazuju, ne mogu udo
voljiti onima, koji ih primaju. Kao razlog navodi? Ovo se
zbiva, jer svi ili barem veina ele, to je liepo, ali ipak vole, to
je koristno. Liepo je, izkazivati dobroinstvo, ne zahtievajui zato
nita za uzvrat; ali koristno je, primati dobroinstvo. Iz toga
sliedi: Sve od poetka (prijateljstva) treba dakle na to paziti,
od koga smo primili dobroinstvo,, i zato, da tako znamo, tko oe
kuje ili ne oekuje nagradu. Kad nam je netko izkazao koje
dobroinstvo, moramo odmah pitati, barem u sebi, to dotini zato
oekuje kao nagradu ili za uzvrat, makar i kazao, da nita ne
trai. Ovo vriedi i za prijateljstvo izmeu nejednakih, Aristotel
veli: Pa i u prijateljstvima meu nejednakima dogaaju se raz
mirice; svaki bi naime htio vie imati, a u tome sluaju kida se
prijateljstvo. Razlog je taj, to: prijateljstvo (trai, to je
mogue, a ne koliko bi prijatelj zavriedio. Niti je to u svim stvari
ma mogue, kao u asti, koja se izkazuje bogovima i roditeljima,
Ovima naime nitko ne moe izkazati svu dostojnu ast. estit je,
tko je uinio, koliko je mogao. Zakljuuje opet rieima, koje
izrazuju obenito izkustvo: Ljudi obino ele primiti dobro
instva, a izbjegavaju izkazivanje dobroimstava kao neto bezkoristno.
38

40

41

42

43

44

4s

9. KAKO TREBA UZVRAATI PRIJATELJSTVO

Aristotel najprije postavlja neka obenita naela. Navodi raz

ne vrste tubi, koje se deavaju meu prijateljima. Prvo: Kod
46

38 8, 15.

3 1162 b

16-21.

40 1162 b 32
41 1163 a 8-9.
42 8, 16.

1163 a 1,

43 1163 a 24-26.
44 b 15-16.
45 b 26-27.
4* 9, 1; 1164 a 2-4.

127

ljubavnog prijateljstva kadkada se ljubitelj tui na ljubljenoga, da

mu ne uzvraa njegove prevelike ljubavi, premda moda nema
nita ljubeznoga na sebi. Drugo: estoputa se ljubitelj tui, da
ljubljeni ne izpunjava nita od onoga, to je obeao. Kao razlog
Aristotel navodi: Takve se stvari zbivaju, kad jedan ljubi svoga
prijatelja poradi ugodnosti, a ljubljeni svoga ljubitelja poradi ko
risti, a ovo ne postizavaju obojica. Zato se kidaju postojea prija
teljstva, kad ne postizavaju, poradi ega su sklopili prijateljstvo.
Ne vole naime osobe, nego njihovo blago, koje nije stalno. Zato
su takva i prijateljstva. A ono prijateljstvo, koje se osniva na osob
nim vrlinama, ostaje, kako reeno. Razmirice nastaju i onda, kad
im se dogodi, ega nisu eljeli. Slino je naime, kao da nismo
nita postigli, kad nismo postigli, za im smo ili. Iz ove inje
nice sliedi teko pitanje: Komu pripada, odrediti vriednost?
Onomu, koji je prije dao, ili onomu, koji je prije primio? Onaj,
koji je prije dao, prepustio je, kako se ini, sud onomu, koji je
prije primio. Ali i onda ne moe biti zadovoljan sa svakim su
dom, nego samo, ako mu se ini izpravan. Ove potekoe nema,
ili je barem manja, kod onog prijateljstva, koje se osniva na linim
vrlinama ili na dobroinstvima, koja se ne mogu mjeriti novcem:s
Gdje nije bilo dogovora ili sporazumievanja glede nagrade, oni,
koji su sami od sebe prvi dali, nemaju nikakvih tubi, kaoto je
reeno. Takvo je prijateljstvo poradi kreposti. Nagrada ovisi o
slobodnom izbru, koji dolikuje prijatelju i kreposti. Isto vriedi i
za onoga, koji je saobio i primio filozofiju, jer se ne moe mjeriti
novcem njezina vriednost. A ast se ne moe odvie velika izkazivati, ali ipak dovoljna, kao bogovima tako i roditeljima. To jest
dosta je, ako tko izkazuje bogovima i roditeljima toliko asti, koliko
moe; vie nije duan. U tome je velika razlika izmeu duga za
hvalnosti i potovanja i izmeu drugih dugova, kod kojih nije do
voljno, uiniti samo, koliko moemo, nego moramo dati toliko,
koliko drugi ima pravo traiti,
47

48

49

tO. POTEKOE ODREIVANJA,

KOLIKO TREBA

UZVRATITI

Kod odreivanja, koliko treba prijatelju ili dobroinitelju

uzvratiti za njegovu ljubav ili dobroinstvo, ima vie potekoa:
i Potekoa je i glede takvih pitanja, kao n. pr. treba li sve dati
otcu i u svemu ga sluati? Ili treba li bolestnik da slua lienika?
Za vojskovou treba birati onoga, koji je vjet ratovanju. Slino
treba prijatelju vie pomoi, nego estitomu (koji nije prijatelj).
Dobroinitelju treba izkazivati zahvalnost u djelima prije i vie,
negoli drugu, ako nije mogue obojici. Nije li dakle lako, sve ovo
iasno odreivati? Sve je ovo skopano s mnogim i raznim razmis1

*>
"
*
so
51

a 5-6.
6-15.
a 22-24.
a 33 b 6.
9. 2; 1164 b 22-30.
128

ricama i glede toga, to je veliko ili maleno, to je liepo ili nudno.

Ali jasno je, da ne treba svima isto izkazivati. Aristotel navodi
razne sluajeve iz praktinog ivota, gdje vidimo, kako se ljudi po
naaju prema onima, kojima duguju zahvalnost, i to kako se izpravno ponaaju. Kako izkustvo pokazuje, ljudi su uvjereni, da:
ne valja svima isto izkazivati, niti otcu sve, kaoto se ni Zevsu
ne rtvuje sve. Budui da drugo pripada roditeljima i brai i drugo
vima i dobroiniteljima, treba svakomu od njih izkazivati ono, to
njemu pripada. Tako i oito rade. Evo, kako: Na svatbu zovu
roake, jer im je zajedniki rod i ona djela, koja se na to odnose.
Isto tako smatraju u prvom redu dunou roaka, da uestvuju
kod pogreba, iz istoga razloga. Roditeljima treba nada sve davati
dovoljno hrane, jer od njih imaju ivot, te je zato ljepe, da se za
njih brinu, negoli za se. I ast izkazivati treba roditeljima, kao i
bogovima, ali ne svaku. Niti istu ast otcu i majci. Niti istu ast,
koja ide mudraca ili vojskovou, nego onu, koja ide otca, a slino
i prema majci. I svakomu starijemu ast prema njegovoj dobi,
ustajui pred njim i ustupajui mu, i slino. Prema drugovima opet
i prema brai, doputajui im, da slobodno govore, i da im bude
sve zajedniko. I roacima i lanovima istog plemena i sugraani
ma i svim ostalima treba dati svakomu svoje te prosuditi, to sva
komu pripada, prema njihovim posebnim pravima i prema
kreposti ili prema obiaju. Tako je Aristotel postavio temelj, na
kojem e lako biti, odreivati, kako se treba vladati u raznim okol
nostima prema onima, kojima neto dugujemo.
52

53

11. PREKID PRIJATELJSTVA

Prijateljstvo moe se i razkinuti. 0 tom Aristotel postavlja

obenito pitanje: Teko je pitanje i glede toga, treba li preki
nuti prijateljstvo ili ne, kad prijatelj nije vie isti ostao. Ili je
moda posve naravno, da se razkine prijateljstvo, koje se sklopilo
na temelju koristi ili ugodnosti, kad ove vie nema? Ovih su naime
stvari bili prijatelji, te je zato posve dosljedno, da prestane prija
teljstvo, kad je ovih nestalo. Ali spoitavao bi svome prijatelju,
ako je traio samo svoju korist ili ugodnost, a pretvarao se, kao da
je gledao na line vrline. Kako smo ve na poetku rekli, veina
razmirica biva meu prijateljima, kad nisu meu sobom istoga
miljenja, ako je netko krivo predpostavliao, da ga drugi ljubi po
radi linih vrlina, premda drugi nije nita takva uinio, onda e
sam sebi spoitavati. Ako li ga je drugi prevario, s pravom spoi
tava varalici, i to vie, negoli onima, koji su patvorili novac, koliko
je i dragocjeniji predmet, o kojem se radi kod prijateljstva. Kako
god prijateljstvo treba da bude trajno, ipak se s pravom kida, ako
ne postoje vie razlozi, na kojima je bilo osnovano, a osobito ako
se jedan pretvarao i varao svoga prijatelja.
54

52 9, 2; 1165 a 14-18.
53
18-33.
54 9, 3; 1165 a 36 b 12.
a

129
v 2 i v o ! 194.

5>

12. PLODOVI P R A V O G PRIJATELJSTVA

Pravo prijateljstvo ima najbolje posljedice. Aristotel navodi

ove: Ono, to prijatelj izkazuje prijatelju, i ime se prijateljstvo
razlikuje od drugih odnosa, ima svoj izvor u ljubavi prema samome
sebi. Kau naime, da je prijatelj onaj, koji eli i ini dobro, ili to
se barem takvim priinjava, poradi prijatelja samoga; ili onaj, koji
eli, da prijatelj biva i ivi poradi sebe samoga, kaoto i majke
osjeaju prema svojoj djeci. Iz toga sliedi, da pravi prijatelj svo
me prijatelju dobro ini, dobro eli, i s njime se slae: * Kau,
da je prijatelj onaj, koji provodi zajedniki ivot te isto voli, ili
koji se zajedno alosti i zajedno raduje sa svojim prijateljem. I
ovo susreemo u prvom redu kod majki. Tako Aristotel uviek iztie majinu ljubav kao ideal prijateljstva.
55

13. PRIJATELJSTVO NIJE ISTO KAO DOBROHOTNOST I ISTOMILJENOST

Makar prijateljstvo bilo skopano s dobrohotnou i istim

miljenjem, ipak nije isto, jer moemo dobro htjeti i onima, koji
su nam tui:
Dobrohotnost nalikuje na prijateljstvo, ali nije
prijateljstvo, jer dobrohotnost moe biti i prema nepoznatima i
sakrivenima, a prijateljstvo ne. Slino: Prijateljstvu pripada
isto miljenje, ipak nije isto kao sloga. Isto mogu misliti i oni, koji
se meu sobom ne poznaju. Niti vele za sve one, koji isto misle,
da su sloni, n. pr. sve one, koji glede astronomskih pitanja isto
misle. Prijateljstvo ne zahtieva, da u svim stvarima isto mislimo.
Sloga postoji: kada se slau miljenja glede toga, to je koristno, te isto biraju i rade prema zajednikom miljenju. Istoga su
dakle miljenja glede toga, to treba raditi, i to glede velikih
stvari i takvih, koje su u vlasti i jednih i drugih ili svih, kao n.
pr. izmeu gradova iil drava.
57

58

59

14. VISE LJUBI, KOJI DOBRO IZKAZUJE, NEGO KOJI PRIMA

Na dobrohotnost, bez koje nema pravog prijateljstva, Aristo

tel nadovezuje pitanje, tko vie ljubi, da li onaj, koji dobroinstvo
izkazuje, ili onaj, koji dobroinstvo prima, t. j . s koje je strane u
ovom sluaju vea meusobna ljubav. Aristotel je uvjeren, da
dobroinitelji ljube vie one, kojima su izkazali dobroinstvo,
negoli ovi ljube, svoje dobroinitelje. Za svoje se uvjerenje poziva
na izkustvo, koje svjedoi, da: dobroinitelji ljube i vole one,
kojima su dobroinstvo izkazali, makar ne imali od njih nikakve
koristi niti onda niti kasnije. Ovo se zbiva i kod umjetnika, jer
60

62

55 9, 4;

1166 a

1-6.

s a 6-10.

57
58
5
o
1

9, 5; 1166 b 30-32.
9, 6; 1167 a 22-26.
a 26-30.
9, 7.
1167 b 17-18.
b 31-35.

41

svatko ljubi svoje vlastito djelo vie, negoli bi od ovoga bio ljub
ljen, ako bi postalo ivo. Kod kojih se ovo najvie opaa, misli
ovako: Moda se tako zbiva najvie kod pjesnika, jer ovi nada
sve vole svoje pjesme, ljubei ih kao svoju djecu. Nastojei, kako
bi ovu injenicu protumaio, Aristotel navodi vie razloga: To
me je razlog taj, to je obstojnost svakomu mila i draga, postoji
mo djelovanjem, time naime to ivimo i to radimo. Drugi je
razlog: Dobroinitelju je liepo, to je uinio, te se zato veseli
onomu, kojemu je dobro uinio. A ovomu nije nita liepo na svo
me dobroinitelju, nego najvie ako u njemu gleda svoju korist.
A ovo je manje ugodno i drago, jer: dobroinitelju ostaje
djelo, jer liepo je trajno; a korist, koju je drugi imao, prolazi. A
najdublji je razlog ovaj: Ljubav nalikuje na radnju, a biti pred
metom ljubavi, nalikuje primanju ili patnji. Zato: ono, to je
mukom postalo, svi vie ljube; kao i blago, koje su sami stekli,
vole vie od onoga, koje su od drugoga primili. Dobroinstvo pri
miti, je bez muke; a dobroinstvo izkazati je muno. Tako opet
bolje razumiemo majinu ljubav: Zato i majke vie vole svoju
djecu, jer su ih s veom mukom rodite te bolje znadu, da su
njihova.
63

64

65

66

67

68

69

15. LJUBAV PREMA BLINJEMU I PREMA SAMOME SEBI

Iz svega, to je reeno, mogao bi tkogod zakljuiti, da je

ljubav prema drugomu ili prema blinjemu najvea, ili barem da
bi morala biti najvea. Aristotel veli: Teko je pitanje, treba Li
sam sebe najvie ljubiti ili nekoga drugoga, jer zamjeravaju oni
ma, koji sebe najvie ljube, te ih nazivaju pogrdnim imenom sebi
nima. Tko je nizkoga znaaja, ini se, da sve radi poradi sebe, to
vie, to je gori. Spoitavaju mu dakle, da nita ne radi osim
onoga, to je njemu koristno. A estiti ovjek radi poradi toga,
to je liepo. to je bolji, to vie radi poradi liepoga i poradi prija
telja, a na se zaboravlja. Aristotel odgovara: Najvie treba
ljubiti najveega prijatelja, a najvei je prijatelj onaj, koji svome
prijatelju eli dobro poradi njega samoga, makar nitko za to ne
znao. Ovo se zbiva najvie, kad netko ljubi samoga sebe, a prema
tome i sve drugo, to trai pojam prijatelja. Reeno je, da od
njega proizlaze i sva druga svojstva prijateljstva prema drugima,
t. j . pravi je prijatelj onaj, koji drugoga ljubi kao samoga sebe,
ali ako samoga sebe istinito ljubi. Treba razlikovati izmeu isti70

71

63 1168 a
M a 5-7.

1-3.

s
9-12.
66
15-17.
61 a 19-20.
8
21-24.
69
24-26.
70 9, 8; 1168 a 28-35.
71 b 1-6.
a

131

nitc ili prave i krive ljubavi prema samome sebi. Aristotel veli:
U pogrdnom smislu zovu sebinjacima one, koji sebi prisvajaju
odvie blaga i asti, ili koji si dozvoljavaju odvie tjelesnih .na
slada, jer za ovima ljudi obinu idu i trude se, kao da su ova
najbolja. U liepom smislu samoga sebe ljubi: tko uviek nastoji
kako bi inio, to je pravo ili to je razborito ili togod drugo
prema kreposti, i uobe uviek usvaja ono, to je liepo. Njega nitko
nee zvati sebinjakom niti ga grditi. to je dakle netko krepostniji, to je vea i ljepa njegova ljubav prema samome sebi, kao i
obratno. Isto tako je i to vea i to runija sebinost u zlom smislu,
,to se vie netko udaljuje od kreposti.
72

73

16. TKO TREBA PRIJATELJA

Poto je Aristotel podao najljepu sliku pravog prijatelja,

pita, treba li svatko prijatelja, pa i onaj, koji je sretan: Prepirka
je o tom, da li onaj, koji je sretan, treba prijatelja ili ne, jer kau,
da nije potreban prijatelj onima, koji su sretni i sami sebi dovolj
ni. A prijatelj je kao drugi ja zato nudan, da prui ono, to je
njemu samome nemogue. Aristotel misli: ini se, da je nez
grapno, sva dobra pripisivati sretnomu, a izuzimati prijatelje, koji
su najvee vanjsko dobro. Osim toga, prijatelju vie pripada,
dobroinstva izkazivati negoli primati. Dobromu i krepostnomu
pripada, dobro initi. Ljepe je, dobro initi prijatelju negoli
tuincu. Iz svega toga sliedi, da estiti ovjek treba onih, kojima
e dobro initi. Zato i pitaju, jesu li prijatelji nudniji u nesrei
ili u srei, budui da onaj, koji je nesretan, treba dobroinitelja, a
onaj, koji je sretan, treba nekoga, kome e dobro initi. K tome je
nezgrapno, sretnoga initi samotarom, jer nitko ne bi elio u sa
moi posjedovati sva dobra. ovjek je naime po svojoj prirodi
odreen za graanski i zajedniki ivot. Izpitujui dalje, kakvi
moraju biti ovi prijatelji, Aristotel dolazi do zakljuka: Onaj,
koji je sretan, trebat e dakle osobno dobrih prijatelja, ako eli
gledati estita i dolina djela; a takva su djela onoga prijatelja,
koji je dobar, t. j . koji se odlikuje svojim osobnim vrlinama. Na
pokon Aristotel opet veli: Onaj dakle, koji e biti sretan, trebat
e estitih prijatelja.
74

75

76

77

17. KOLIKO PRIJATELJA TREBA ONAJ, KOJI JE SRETAN

Iz razloga, koji trae, da i sretan ovjek mora imati prijate

lja, sliedi i, koliko ih treba. Aristotel kae: Treba li dakle zaMievati, da sretan ovjek ima mnogo prijatelja, ili da li i glede
78

" 1168 b 15-18.

' 3 b 25-28.
i* 9, 9; 1169 b 3-7.
75 1169 b 8-19.
76 1170 a 2-4.
77 b 18-19.
78 9, 10; 1170 b 20-30.

132

prijatelja vriedi, to je zgodno reeno glede gostiju, da naime ne

valja biti niti bez gostiju niti ih imati odvie; da nije dobro ni
ti imati mnogo prijatelja, niti biti bez njih? Glede onih, koji slue
samo koristi, ovo svakako vriedi, jer je muno, mnogima izkazivati
protuusluge, te ivot nije dovoljan zato. Veina njih suvini su i
zapreka za liep ivot, te ih ne treba. I oni, koji slue za zabavu,
dovoljni su malobrojni, kao kod hrane sladkii. Ali estitih prija
telja treba li velik broj, Ui ima li koja mjera, preko koje ih ne
smije biti? Aristotel misli: ' Dobro e dakle biti, ne traiti mnogo
prijatelja, nego samo toliko, koliko mogu zajedno ivjeti, jer nije
mogue gojiti prijateljstvo s mnogima.
7

18. JESU II PRIJATELJI POTREBNIJI SRETNOMU ILI NESRETNOMU)

Na pitanje, treba li prijatelja vie onaj, koji je sretan, Ui

koji je nesretan, Aristotel odgovara: Treba li u srei vise ili u
nesrei prijatelja? Trae se u oba sluaja. Koji su nesretni, tre
baju pomoi; a koji su sretni, trebaju drutva i takvih, kojima e
dobroinstva izkazivati, jer ele dobro initi. Ali nudniji su u
nesrei, te zato treba takvih, koji su koristai; ali ljepe je u srei,
pa zato trae estite, jer je ugodnije, takvima initi dobro i s nji
ma ivjeti. I sama je prisutnost prijatelja ugodna i u nesrei, jer
osjeaju olakanje oni, koji su alostni, kad se prijatelji s njima
aloste. Razlog je taj, to prijatelj tjei pogledom i rieju, ako
je sretan, jer pozna ud i znade, emu se prijatelj raduje, a emu
se alosti. Ipak: treba prijatelje zvati u srei rado, a u ne
srei samo oklievajui, da uestvuju. Nije dakle posve isto, imati
suut, i zajedno trpjeti, jer suut ne ini nesretnim. Moemo eljeti,
da na prijatelj ima s nama suut, ali ne moemo eljeti, da on
bude nesretan. Ali, kako Aristotel zakljuuje: u svim je prili
kama nazonost prijatelja poeljna.
80

81

82

83

19. UTJECAJ SAOBRAAJA MEU PRIJATELJIMA

Kolik je utjecaj saobraaja meu prijateljima, Aristotel na

svretku svoje razprave o prijateljstvu ovako crta: U onom, to
svatko smatra svojim ivotom, eli, da bude zajedno sa svojim
prijateljima. Zato jedni skupa piju, drugi se kockaju, drugi opet
zajedno vjebaju, idu u lov, filozofiraju. Svatko se sa svojim
prijateljima bavi onim stvarima, koje su mu najmilije u ivotu.
Budui da ele provoditi ivot zajedno sa svojim prijate
ljima, rade ovako i diele meu 'sobom ono, to smatraju
svojim ivotom. Zato postaje prijateljstvo zlih loe, jer nisu stalni
u dobrom te postaju sami zlima, bivajui slini meu sobom. A
84

79 1171 a 8-11.

80 9, 1!; 1171 a 21-30.

5-7.
82 b 15-17.
83 b 27.
84 9, 12; 1172 a 1-13.
81 b

133

prijateljstvo dobrih ili estitih je dobro, te rastu u dobrome meu

sobnim saobraajem. I boljima postaju time, to sami rade i to
druge izpravljaju; od onih naime, kojima hoe da se sviaju,
primaju oblik.
20. REFLEKSIJE O ARISTOTELOVOJ RAZPRAVI O PRIJATELJSTVU

Svoju divnu razpravu o prijateljstvu Aristotel zavruje pri

prostim rieima: O prijateljstvu neka je dakle bilo toliko ree
no. S pravom sam ovu razpravu nazvoa divnom. Na temelju naj
finije psihologije promatrao je ovjeka u najrazliitijim prilikama,
u kojima moemo susresti prijateljstvo. Razlikovao je i ocienio
sve vrste prijateljstva, od najvieg i najidealnijeg do najnieg.
Svatko moe u svietlu Aristotelove nauke prosuditi, koji stepen
vriednosti ima neko prijateljstvo. Kakvo jest i kakvo bi moralo
biti prijateljstvo izmeu roditelja i djece, i obratno; izmeu brae
meu sobom; izmeu roaka; izmeu drugih, koji mogu sklopiti
prijateljstvo na temelju najrazlihijih interesa. Aristotelova nam
nauka moe sluiti i zato, da dobijemo to bolji i to jasniji pojam
i o prijateljstvu, koje moe i treba da postoji izmeu Stvoritelja i
stvorenja; Boga i ovjeka, Isusa i nas; izmeu onih, koji su na
nebu, i onih, koji su jo na zemlji. itav teoloki traktat o ljubavi
Bojoj ima najbolju filozofsku podlogu u Aristotelovoj nauci o
prijateljstvu. Slino i nauka o blaenstvu. Zato emo imati naj
veu korist za razumievanje ljudskoga ivota, i pojedinanoga i
drutvovnoga, pa i meunarodnoga i meudravnoga ivota, ako
to temeljitije i svestranije zaronimo u smisao Aristotelove nauke
o prijateljstvu. Kod toga biti e nam najbolji vodi Sv. Toma
Akvinski, koji nam je dao najdivniji komentar Aristotelovih misli
u svojoj Teolokoj Sumi."* Aristotelova nauka o prijateljstvu daje
nam napokon i neki uvid u njegovo srdce. Mi vidimo i osjeamo,
da je to bilo srdce, kakvo teko nalazimo kod naih suvremenih
filozofa, kako veli Grabmann u svom prikazu ivota sv. Tome.
85

87

Franjo anc D. I.

85 9, 12; 1172 b 14-15.

8 Summa theologica, Secunda Pars. Osobito Prima Secundae q. 26-39;
Secunda Secundae q. 23-45. Prikaz svih problema, s kojima je Aristotelova
nauka o prijateljstvu povezana, u svietlu komentara Sv. Tome Akvinskoga,
podao sam u II. Dielu Poviesti filozofije: Filozofija srednjega vieka, Zagreb
1943., str. 296-339: Etika S T . Tome.
87 Thomas von Aquin, 5. izd., Mnchen 1926., str. 26: W i r gewahren...
ergreifende Aeusserungen von Herzensadel, die man im Leben so vieler mo
derner Wissensgrssen wohl vergeblich sucht.
134