UNPROFOR (akronim od engl.

United Nations Protection

Force: Zatitna snaga UN-a), mirovna operacija UN-a tijekom 1992
95. u Hrvatskoj , BiH i Makedoniji (operativno je bila ukljuena i
Savezna Republika Jugoslavija). Utemeljena je rezolucijom 743 Vijea
sigurnosti UN-a od 21. II. 1992. Meunarodne snage UNPROFOR-a
sastojale su se od vojnog dijela (nacionalni bataljuni i vojni
promatrai), civilnoga dijela (policija, razliite slube, administracija)
te ureda posebnog izaslanika; glavno sjedite UNPROFOR-a bilo je u
Zagrebu (u poetku u Sarajevu). Isprva je cilj operacije bio
nadgledanje i uvrivanje prekida sukoba u Hrvatskoj
(dogovorenoga 2. I. 1992), te sigurnost Podruja pod zatitom UN-a ,
preventivna prisutnost u BiH i dr. (poslije se mandat dopunjavao
mnogim rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a). U oujku 1992. oko
15 000 pripadnika preteito vojnog osoblja UNPROFOR-a bilo je
razmjeteno uglavnom u Hrvatskoj (najvie u UNPA). Broj pripadnika
UNPROFOR-a postupno se poveavao zbog rata u BiH (potkraj 1994.
ukupno oko 38 800 vojnika, oko 730 civilnih policajaca i oko 4000
pripadnika civilnog osoblja; od toga je u Hrvatskoj bilo oko 18 700
pripadnika); u BiH je mandat mirovnih snaga bio zatita dostave
humanitarne pomoi i sigurnosnih zona, nadgledanje sporazumnoga
prekida sukoba i dr. Od prosinca 1992. UNPROFOR je obuhvaao i
Makedoniju sa zadaom nadgledanja dijela njezina pograninoga
podruja. Krajem oujka 1995. UNPROFOR su zamijenile tri zasebne
mirovne operacije (u Hrvatskoj, BiH i Makedoniji); pod istim imenom
djelovao je jedino u BiH, do 20. XII. 1995., kada su ovlasti preuzele
meunarodne Provedbene snage (IFOR; od kraja
1996. Stabilizacijske snage SFOR). U Hrvatskoj je UNPROFOR
zamijenila Operacija UN-a za obnovu povjerenja (UNCRO;
engl. United Nations Confidence Restoration Operation), koja je
trajala od 31. III. 1995. do 15. I. 1996. Promatraka misija na
Prevlaci, uspostavljena od listopada 1992., nastavljena je operacijom
UNMOP (engl. United Nations Mission of Observers in Prevlaka), koja
je trajala od 1. II. 1996. do 15. XII. 2002 (djelovalo je 28 vojnih
promatraa). Poto je HV poetkom svibnja i kolovoza 1995. porazila
srpske snage, za okupirano podruje hrvatskog Podunavlja u
studenom 1995. bila je dogovorena mirna reintegracija , te je bila
ustanovljena prijelazna vlast UN-a. Tijekom djelovanja UNPROFOR-a
poginulo je 213 njegovih pripadnika; trokovi mirovnih operacija
(199296) procjenjuju se na priblino 4,6 mlrd. USD.

Misija UNPROFOR-a (United Nations Protection

Force) i UN-a u Bosni i Hercegovini
UNMIBH(United Nations Mission in Bosnia and
Hercegovina)
Plavi lemovi Ujedinjenih nacija doli su u ratom zahvaenu Bosnu i Hercegovinu
iz susedne Hrvatske, u kojoj je, takoe, buktao rat. Sa ciljem da smanji intenzitet
sukoba i da ih okona, UNPROFOR je otvorio svoje sedite u Sarajevu 1992.
godine, u momentu kada BiH jo uvek nije bila meunarodno priznata kao
nezavisna drava i nakon to je Slobodan Miloevi odbio zahtev Alije
Izetbegovia da UN intervenie. Sukobi u BiH pretvaraju se u pravi etniki rat
neposredno nakon to je Evropska zajednica priznala njenu suverenost. Tada i
UNPROFOR biva prinuen da se povue iz Sarajeva. Tokom leta 1992. godine Srbi
su okupirali skoro 70% ukupne teritorije i aktivno sprovodili etniko ienje. Za
tih nekoliko meseci 75.000 ljudi napustilo je svoje domove (Daniel et al., 45
u:Ghoniem 2003: 7). UN i Savet bezbednosti pokuali su politikim metodama da
zaustave Slobodana Miloevia, ak i tako to su priznale Saveznu Republiku
Jugoslaviju, sainjenu od Srbije i Crne Gore. Osnivanje Komiteta za izbeglice i
intenzivna humanitarna pomo bili su metode pomoi bosanskom stanovnitvu.
No, nita od ovoga nije uticalo na prestanak serije unitavanja dobara i ubijanja
ljudi. Krajnji rezultat bio je 30-ak mrtvih po danu (ubijenih, promrzlih, umrlih od
gladi, preminulih zbog nedostatka medicinske pomoi)Tako je i kljuni utisak o
ovoj misiji UN-a njen neuspeh da zaustavi bosanska krvoprolia i srebreniki
genocid. I pored oigledne neophodnosti intervencije, UN su se drale principa
upotrebe sile samo u sluaju napada na sopstvene snage. Nije samo ovaj princip
bio prepreka UN-u da intervenie, ve i kapaciteti same misije. Naime, umesto
34.000 zahtevanih trupa, poslato je svega 7.950 (Daniel et. al, 56 u: Ghoniem
2003: 8). Operabilnost NATO-a koji je, takoe, bio prisutan na ovoj teritoriji,
zavisila je od odobrenja i naloga misije UN-a, koja je u datom trenutku bila u fazi
interne rekonstrukcije, kada se dogodio i masakr u Srebrenici, inae jednoj od 6
zona bezbednosti. Nakon ovoga, UN su odluile da opunomoe NATO da
intervenie u svakom potrebnom momentu (Ghoniem 2003: 9). Srebreniki
masakr ostavio je meunarodnoj zajednici dve opcije: da povue mirovnjake UN-a
ili da nametne mir. Ovo je bio kljuni trenutak, kada su UN, konano, odluile da
okonaju rat u Bosni. to je pre cilj bio definisan, tim je pre mir poinjao. ini se
da je glavni razlog neuspeha misije UN-a u BiH bilo nepostojanje definisanog i
jasnog cilja. Inicijalno, UN su bile neodlune da li uopte treba da se ukljue u
reavanje unutranjeg sukoba jedne drave, kako im je tada delovao sukob u BiH.
Ova neodlunost samo je dovela do raseljavanje 750.000 ljudi i do sistematskog i
kontinuiranog krenja ljudskih prava. Onda kada su se ukljuili u sukob,
mirovnjaci UN-a bili su neodluni oko upotrebe sile zarad uspeha mandata.
Situacija je ovako izgledala sve dok NATO nije preuzeo vojne operacije, a SAD i
druge zemlje politike pregovore koji su, napokon, poveli BiH ka miru. Iskustvo u

Bosni ukazuje na to da UN moraju, jo dok je konflikt u ranoj fazi, jasno odrediti

svoju strategiju i doneti odluke o aktivnostima. Takoe, mirovnim snagama, koje
imaju obavezu da zatite, moraju biti obezbeeni svi neophodni resursi za
realizaciju misije (Ghoniem 2003: 12). UNPROFOR je napustio BiH 1995. godine.
Tada je u BiH dola nova misija UN-a UNMIBH sa irokim spektrom funkcija
koje su se odnosile na sprovoenje zakona i reforme policije. Misija je, takoe,
koordinirala i druge aktivnosti UN-a u zemlji, kao to su humanitarna pomo i
izbeglika pitanja, deminiranje, ljudska prava, nadziranje izbora, rehabilitacija
infrastrukture i ekonomsko oivljavanje (United Nation Mission in Bosnia and
Hercegovina, internet). Misija UNMIBH zavrila je svoj mandat i napustila BiH 31.
12. 2002. godine.

Poetkom sukoba i opsadom Sarajeva BiH snage su zahtjevale vojnu

intervenciju meunarodne zajednice. Kao odgovor poela je masivna
organizacija dostavljanja humanitarne pomoi te uspostava
UNPROFOR-a na prostoru BiH kao neutralne vojne jedinice UN-a.
UNPROFOR je akronim ua United Nations PROtection FORces
(Zatitne Snage Ujedinjenih naroda) osnovane 21. februara 1992.,
rezolucijom 743 Vijea sigurnosti, a rasputene 31. marta 1995.
godine. Misija je pokrivala podruje bive Jugoslavije (bez Slovenije)
a glavnina snaga je bila rasporeena na teritorijama Hrvatske i BiH.
Glavni tab misije je bio smjeten u Zagrebu. Ukupno je bilo
rasporeeno 38 599 pripadnika vojnog osoblja, ukljuujui 684 vojna
posmatraa Ujedinjenih naroda.
Osim njih bilo je 803 pripadnika policije, 2 017 meunarodnog
civilnog osoblja i 2 615 domaeg civilnog osoblja.
UNPROFOR je bio sastavljen od vojnika iz Argentine, Australije,
Bangladea, Belgije, Brazila, Kanade, Kolumbije, eke, Novog
Zelanda, Nigerije, Norveke, Pakistana, Poljske, Portugala, Rusije,
Slovake, panije, vedske, vicarske, Tunisa, Turske, Ukrajine, Velike
Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava.
S pogoranjem situacije u BiH, UNPROFOR je proiren i na
omoguavanje funkcioniranje aerodroma u Sarajevu i dostavu
humanitarne pomoi, prvo u Sarajevo i okolinu a zatim i cijelu BiH.
Mandat je ukljuivao i zatitu konvoja, praenje zabrane letenja i
zatitu tzv. Zatienih zona-enklava.
Za razliku od mandata u Hrvatskoj, mandat UNPROFOR-a za Bosnu
iHercegovinu nije bio da nadzire dogovore o prekidu oruanih
dejstava ve da brine o stanovnitvu dok se rat ne zavri.
Faza 1: podrke za Sarajevo- Poevi od 5. juna 1992. godine
UNPROFOR je bio zaduen za zatitu sarajevske zrane luke kao to

je propisano Rezolucijom 758 u humanitarne svrhe. UNPROFOR je u

ovoj fazi trebao obezbjediti sigurnosni koridor za dostavu
humanitarne pomoi izmeu zrane luke i grada.
Faza 2: Escort humanitarne pomoi- dana 14. septembra 1992.
UNPROFOR jr dobio mandat od strane Vijea sigurnosti Ujedinjenih
naroda za zatitu humanitarnih konvoja po nalogu Visokog
povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), i obezbjediti
cestovni prijevoz za teke rute.
Faza 3: Zatita sigurnih povrina- Ovo proirenje mandata bilo je 16.
aprila 1993. godine Rezolucijom Vijea sigurnosti Un-a 819 kojom je
grad Srebrenica proglaen zatienom zonom to bi u praksi
znailo bez oruanog napada ili bilo kojeg drugog neprijateljskog
ina. U maju 1993. godine, Biha, Sarajevo, Gorade, epa i tuzla su
takoer oznaeni kao satiena podruja.
Faza 4: Praenje muslimansko-hrvatske Federacije i demilitarizovanih
zona- Na kraju, UNPROFOR je nadzirao posredovanje SAD-a o prekidu
vatre u Bosni i Hercegovini u februaru 1994. godine kojim je
stvaranja muslimansko-hrvatska Federacija. UNPROFOR je bio
zaduen za nadgledanje zone razdvajanja i oruanih kontrolnih
taaka.

Imena komandanata UNPROFOR-a i period kada su bili vrili tu dunost:

General potpukovnik Satish Nambiar (Indija) - 5. mart 1992 - 2. mart 1993. godine

General potpukovnik Lars-Eric Wahlgren (vedska) - 2. mart 1993 - juni 1993.

General Jean Cot (Francuska) juni 1993 - mart 1994.

General Bertrand de Sauville de La Presle (Francuska) mart 1994 - mart 1995. godine

General Bernard Janvier (Francuska) - mart 1995 - januar 1996.

Unato neprijateljskih akcija, Meunarodni aerodrom u Sarajevou je uspjeno ostao otvoren. U

razdoblju od 3. jula 1992 do 31. januara 1993. godine, humanitarni zrani most organizovan od
strane UNHCR-a pod zatitom UNPROFOR-a doveo je u 2.476 zrakoplova koji su donijeli 27.460
tona hrane, lijekova i drugih humanitarnih dobara.
Raspodjela humanitarne pomoi prekinuta je zbog nesaradnje i ak neprijateljskih akcija (mina,
pjeakog oruja, RPG) strana na terenu, pogotovo od snaga bosanskih Srba. Ipak, od
novembra 1992. do januara 1993. godine, ukupno oko 34.600 tona humanitarnoj pomoi bila
dostavljena do procijenjenih 800.000 osoba u 110 mjesta diljem Bosne i Hercegovine.

Operacija "Deny Flight"

Sredinom marta, neidentificirani avioni su bacali bombe na sela u okolici Srebrenice krei
zabranu letenja po prvi put. Bosanski Srbi su krivi za bombaki napad, ali su to demantirali. Dana
31. marta, rezolucija je izglasana odobravanjem UN pridonoenjem UNPROFOR-u da poduzme
"sve potrebne mjere" kako bi se sprijeili vojne letove iz zaraenih strana zonama zabrane
letenja. Francuski, Nizozemski i Ameriki zrakoplovi bili rasporeeni za provedbu rezolucije. U
ukupno, do 1. prosinca 1994., 3317 povredesu uoene. Dana 28. veljae 1994. godine, etiri
vojna zrakoplova je oborio NATO preko Bosne i Hercegovine.

Sigurna podruja
Od marta 1993. godine, srpske paravojne jedinice su ubile veliki broj civila, unitila stanove,
sprijeila UNHCR od dostave humanitarnu pomo, te prisilio tisue bonjakih izbjeglica da
pobjegnu u Srebrenicu. 30 ili 40 osoba umire svaki dan od vojnih akcija, glad, izlaganje hladnoi
ili nedostatk medicinskog tretmana. Rezolucija 819 je pokuala rijeiti taj problem
proglaavanjem Srebrenice "zatienom zonom". Rezolucija 836 ovlauje UNPROFOR da
djeluje u samoobrani, kako bi poduzeti potrebne mjere, ukljuujui i uporabu sile, u odgovoru na
bombardiranja u sigurnim podrujima od bilo koje strane ili oruanog upada u njih ili u sluaju bilo
kakvog namjernog ometanja u ili oko tih podruja slobode kretanja UNPROFOR-a ili zatienih
humanitarnih konvoja ". Za provedbu su poslani oko 7600 ljudi i zrana podrka bila organizirana
u suradnji s NATO-om.

Mart 1994. - novembar 1994

Pozitivan razvoj i proirenje mandata
Dana 24. marta 1994. godine, objavljen je plan za ponovno otvaranje Tuzlanskog aerodroma, za
UNPROFOR i humanitarnu uporabu,
Dana 29. marta 1994. godine, u Zagrebu, predstavnici Vlade RH i lokalnih srpskih vlasti u UNPA
su zakljuili sporazum o prekidu vatre s ciljem da se postigne trajni prekid neprijateljstava.
Istodobno, mandat UNPROFOR-a produen je za jo est mjeseci, a pojaanja su poslana, u
iznosu od 10.000 vojnika i nekoliko stotina policajaca i promatraa.
Tijekom 1994. godine, postrojbe UNPROFOR-a u Bosni bile pod poveanim vojnim napadima,
to je rezultiralo sa nekoliko bitaka ( Operation Bllebank , Operacija Amanda ), sa snagama
bosanskih Srba.

Napad na zatiena podrujima

Ubrzo nakon primirja izmeu hrvatskih i srpskih snaga, bosanski Srbi su pokrenuli napad protiv
sigurnog podruja Gorada , jako granatiranje grada i okolnih sela. Prosvjedi i poticaji od Vijea
sigurnosti UN-a ispostavilo se da se nedjelotvornim, i 10 i 11 aprila 1994. godine, NATO je
pokrenuo zrane napade na poloaje bosanskih Srba. U znak odmazde, snage bosanskih Srba
zarobili su mnogo osoblja UN, koristei ih kao ivi tit na podrujima koje se oekuje da e
bombardirati. Bombardiranja su se ispostavila puno manje uinkovita od nedavnog Zaljevskog
rata , koji je uvjetovan razumijevanjem javnosti o zranim udarima. Unato demonstraciji snage
NATO-a, i protesta od Srba, granatiranje se nastavilo. U slinoj situaciji na ono to se dogodilo u
Sarajevu, ultimatum je izdan, a do 24., veina srpskih trupa je udovoljilo. Ovi incidenti doveli su
do promiljanja o statusu zatiene zone.

U kolovozu 1994. godine, situacija se pogorala opet, posebno zbog snajperskih aktivnosti, a
usprkos o anti-snajperskim ugovorima. Namjerni napadi na osoblje UNPROFOR-a i zrakoplove
su postala uestala.
U oktobru su snage bosanskih Muslimana, zarobljeni u Bihau, napali su snage bosanskih Srba u
pokuaju da se okona opsada grada. Napad i protu-napad od strane bosanskih Srba
induciranog nesilja prema lokalnom stanovnitvu i jo jedan masivni egzodus izbjeglica. U

namjernom suprotnosti s status Bihaa kao "zatienoom zonom" i zonom "Ne-letenja" , avioni
bosanskih Srba radili neprekidne napade na bihakom podruju, koristei bombe i napalm.
U reakciji na tu prijetnju, 21. novembra, NATO avioni unitili pistu Udbina, koji se nalazi u UNPA
Sektoru Jug u Hrvatskoj. Sljedei dan, NATO avioni ponovo su morali intervenirati protiv
protivzranih raketa bosanskih Srba koji su otvorili vatru na britanski zrakoplov. Bosanski Srbi su
uzvratili uzimanjem osoblja UN za taoce i obuzdavanja prijenosa humanitarne pomoi.
Na diplomatskoj sceni, svi napori da se doe do primirja ispostavilo se da se bez uspjeha, opet
ovdje uglavnom zbog opstrukcije bosanskih Srba.

Taoci UN i Vrbanja most

Dana 26. maja 1995., nakon zranih napada NATO-a na Palama jer su bosanski Srbi prekrili
drugi ultimatum UN-a o tekim orujem, oko 400 Plave kacige su postali taoci, i koriteni su na
stratekim mjestima kao ivi tit , a prikazani su u lancima na srpskoj TV.
Dana 27. maja 1995. godine, general Mladi , zajedno s generalom Nuhiem pokrenuo napad
protiv promatranice UN na most Vrbanju. U 5 ujutro, Francuski kapetan koji je zapovijedao na
poziciji izgubio je kontakt sa 12 mukaraca i otili su istraiti. Srbin odjeven u plavu kacigu i
francuski oklop i uniformu ga je pokuao ga uzeti za taoca, ali je odbijena pratnja, a policajac je
uspio pobjei. U sljedeim satima, nakon intenzivnog granatiranja od strane ERC 90
Sagaie oklopnih vozila, Francuzi su uli u osmatranicu, ubivi etvero Srba i hvatanje etvero
drugih. Dvojica francuskih vojnika je ubijeno. [ 17 ]

Pad Srebrenice
Dana 12. jula 1995. UNPROFOR nije uspio sprijeiti napad bosanskih Srba na Srebrenicu, jer oni
nisu bili u mogunosti dovoljno ojaati nizozemski bataljun u tom podruju, a grad je
zauzet. Kada su uinkovito sprijeiti bilo kakve ozbiljne zrane potpore u materijaliziraju
holandskog bataljona jedino to su mogli uiniti bilo je evakuirati ene i djecu. Srbi su zadrali
muslimanske mukarace i masakrirali hiljade njih. Sigurno podruje epe je isto pao bosanskim
Srbima 25. jula. Dogaaji u Srebrenici dovelo do Peacekeeping Best Practices Unit (PBPU)
izvjea.
NATO je pokrenuo " Operaciju Namjerna sila "30. avgusta 1995. godine u odgovoru na daljnje
provokacije srpskih snaga. U ovom trenutku, UNPROFOR je postao "vojno angairan" s NATO-

om protiv vojske bosanskih Srba. NATO i UNPROFOR bile sve tee odvojiti od jeseni 1995.
godine u smislu politike i postupaka na terenu.
U znak odmazde za NATO bombardovanja, Srbi su povratili silom svoje oduzeto teko
naoruanje iz UN-kontroliranim koncentracijskih podruja. U nekoliko sluajeva, Plave kacige su
okrueni u skladitima oruja od strana superiornijih srpskih snaga. General Herv Gobillard ,
zapovjednik postrojbi UN-a u Sarajevu, izjavio je da su mirovne snage su "samo ogranieni u
svojim pokretima, ali je bilo oruja, streljiva i hrana za vie dana i strogim nalozima za obranu
svojih pozicija", ali u svjetlu uzimanja talaca, zabrinutost se izrazila i UN-bombardiranja su
prestala. Takoer, srpska odmazda nad civilima zbog bombardiranja je izazvala 70 mrtvih i 150
ranjenih u Tuzli i 5 mrtvih u Goradu .

Mirovna misija UN-a u Hrvatskoj UNPROFOR

Neposredno po zavretku rata u Sloveniji, koji je trajao 27 dana, i po proglaenju
njene nezavisnosti, poeli su nemiri i u Hrvatskoj. Godina 1991. predstavlja fazu
stalnih oruanih sukoba izmeu JNA i vojske Hrvatske. Meunarodna zajednica i
UN uzdravale su se od intervencije, budui da je jugoslovenska strana insistirala
na tome da sukob predstavi kao unutranji. Tako je zabrana uvoza oruja bila
njihov najvii domet u ovom kontekstu i za prvi period sukoba. Stav meunarodne
zajednice, a time i UN-a, bio je da je potrebno uloiti najvei napor da se postigne
politiko reenje, budui da Hrvatska jo uvek nije bila meunarodno priznata kao
nezavisna drava, a time nije bila ni lan UN-a. Ideja je bila da trupe budu poslate
nakon to bude uspostavljeno primirje kako bi nadgledale i pomagale odravanje
uspostavljenog mira. No, kako se sukobi nisu smirivali ni onda kada je srpska
strana, napokon, odluila da prihvati prisustvo mirovnjaka UN-a kako bi oni titili
manjinsko srpsko stanovnitvo po obodima hrvatskih granica, trupe UNPROFOR-a
upuene su u Hrvatsku, i to u skladu sa Vensovim planom (Plan o reenju
hrvatske krize koji je i doveo do primirja 1992. godine). Mirovna operacija UN-a u
Jugoslaviji bie prelazni aranman kako bi se stvorili uslovi za mir i stabilnost
nuni za pregovore o sveobuhvatnom reenju jugoslavenske krize. Njome se ne
prejudicira politiko rjeenje. (Miloradovi 1992 u: Filipovi 2009: 98) Predvien
je rok od est meseci, odnosno do konanog reenja. Takoe je zahtevana
potpuna nepristranost snaga UN-a na terenu. Koncept misije zamiljen je tako da
e Snage (oruane) i policijski promatrai UN-a biti rasporeeni u odreenim
podrujima Hrvatske, oznaenim kao podruja pod zatitom UN-a (UNPA).
(Miloradovi 1992 u: Filipovi 2009: 98) Ta je podruja trebalo demilitarizovati,
sve oruane snage u njima ili povui ili raspustiti. Uloga snaga UN-a bie da
osiguraju da ta podruja ostanu demilitarizovana i da sve osobe koje u njima ive
budu poteene straha od oruanog napada... UNPA su podruja u Hrvatskoj za
koja Generalni Sekretar smatra da su potrebne posebne mere tokom prelaznog
perioda kako bi se osiguralo trajno potivanje prekida vatre. To su bila ona
podruja u kojima su Srbi veina ili znaajna manjina stanovnitva i gde su
napetosti meu zajednicama dovele do sukoba u nedavnoj prolosti.
(Miloradovi 1992 u: Filipovi 2009: 98) Predviena su tri UNPA podruja: Istona
Slavonija, Zapadna Slavonija i Krajina, a tane granice odreene su u
konsultacijama s lokalnim voama pre dolaska mirovnih snaga (Filipovi 2009:
99). U meuvremenu su se sukobi u Hrvatskoj okon- ali i hrvatska vojska je

preuzela dominantnu ulogu u odnosu na JNA, zemlja je postala meunarodno

priznata, a Miloevieve ambicije su promenile svoj smer, pa su snage JNA
preusmeravane na BiH. Zato je Slobodan Miloevi odluio da sav srpski interes
stavi u okvire UNPA. Beogradu je bio poznat sluaj Kipra (Doli Turci, uzeli pola
Kipra i UN ih tamo ve 30 godina titi (Bari 2004 u: Filipovi 2009: 100), i
raunao je na slian razvoj dogaaja u Hrvatskoj (Filipovi 2009: 100). Stanje na
terenu i dalje je bilo prilino burno i nemiri su prekidani i otpoinjani. No, 1992.
godine bilo je vie nego izvesno da mirovne snage UN-a moraju ui u Hrvatsku.
Upravo ulazak mirovnih snaga u Hrvatsku i moralna poruka koju je njihov dolazak
poslao predstavljaju primer dobre prakse misija UN-a. Naime, ak i ambiciozni
generali JNA prihvatali su zatitu srpskog stanovnitva u Hrvatskoj od UN-a, kao i
ideje o povlaenju i potpisivanju mira. Postignuti konsenzus oko sastava mirovnih
snaga kojim su uvaeni predlozi srpske strane imao je afirmativni efekat.
Hrvatsku stranu brinuo je sistem upravljanja policijom i odnos prema JNA koja je u
tom momentu ve bila paravojna formacija na tuoj teritoriji. U jednom momentu
nastala je i kriza realizacije mirovne misije zbog neprihvatanja hrvatske strane da
UN apsolutno upravlja UNPA podrujima. UNPROFOR je formiran i snage UN-a ule
su u Hrvatsku u februaru 1992. godine, nakon pristanka Zagreba, Beograda i
Knina. Mandat je nekoliko puta produavan, jer je izbijanje sukoba i krenje
primirja bilo prilino esta pojava. Misija UNPROFOR-a je kao osnovni zadatak
imala rastavljanje strana u sukobu, odnosno ulogu svojevrsne tampon zone.
Tako su Rezolucijom Saveta bezbednosti UN-a 743 (Resolution 743 (1992),
internet) u Hrvatskoj uspostavljene 4 UNPA zone, odnosno 4 sektora zatiene
zone Ujedinjenih nacija (UNPA zone/podruja/sektori), koje su tokom
Domovinskog rata stvorene na podruju Republike Hrvatske i na koje su bile
razmetene Za- titne snage UN-a. Vojni posmatrai bili bi ovlaeni da nadziru
delovanje lokalnih policijskih snaga, da tite pojedince bilo koje nacionalnosti od
svih oblika diskriminacije i da osiguraju potovanje ljudskih prava. Pretpostavljeno
je povlaenje JNA iz svih podruja Hrvatske. UNPROFOR je, u saradnji sa
humanitarnim organizacijama UN-a, trebalo da osigura bezbedan i miran
povratak osoba raseljanih s UNPA podruja. Na dravnom podruju Republike
Hrvatske bile su osnovane etiri UNPA zone, nazvane Sektorima Sever, Jug, Istok i
Zapad. Podruje severne Dalmacije i Like organizovano je kao Sektor Jug, Banija i
Kordun kao Sektor Sever, zapadna Slavonija kao Sektor Zapad, a istona
Slavonija kao Sektor Istok. Nad pojedinim podrujima koja su se graniila s UNPA
zonama, a ona su u to vreme bila okupirana i faktiki nedostupna hrvatskim
vlastima, mirovne snage UN-a nisu imale mandat. Ta su podruja poznata pod
nazivom ruiaste zone (Domovinski rat, internet). Oko misije UNPROFOR-a u
Hrvatskoj odrane su brojne rasprave. I jedna i druga strana u sukobu imale su
ozbiljne prigovore na izvravanje zadataka iz misije obuhvaene rezolucijama. Od
optubi za prenoenje sigurnosno-obavetajnih podataka s jedne na drugu
stranu, do ozbiljnih krenja zadataka propisanih misijom (Domovinski rat,
internet). No, uprkos pomenutom, misija UN-a u Hrvatskoj smatra se jednom od
uspenijih misija, jer se zemlja vrlo brzo uklopila u demokratske okvire, prihvatila
principe demokratije i vladavine prava, integrisala se u organizacije
meunarodne zajednice, meu prvima u regiji postala punopravni lan NATO-a i
na samom je pragu ulaska u EU. Takoe, karakterie je najdua tradicija
uestvovanja u mirovnim misijama UN-a u itavoj regiji. Kada su u pitanju zemlje
bive Jugoslavije, Hrvatska daje najvei doprinos misijama UN-a (Srbija se
pridruila mirovnim nastojanjima UN,internet).

od 30. studenoga 1994. godine, vojno i civilno policijsko osoblje UNPROFOR-a

dale su sljedee zemlje:
ZEMLJA

POLICIJA

VOJNO OSOBLJE

POSMATRAI

Argentina
Bangladesh
Belgium
Brazil
Canada
Colombia
Czech
Republic
Denmark
Egypt
Finland
France
Ghana
Indonesia
Ireland
Jordan
Kenya
Lithuania
Malaysia
Nepal
Netherlands
New Zealand
Nigeria
Norway
Pakistan
Poland
Portugal

23
40
0
6
45
12
0

854
1235
1038
0
2091
0
971

5
43
6
34
15
0
37

45
0
10
41
0
15
20
71
50
0
26
49
10
0
48
31
19
29
39

1230
427
463
4493
0
220
0
3367
967
32
1550
899
1803
249
0
826
3017
1109
0

14
27
12
11
32
29
9
48
47
0
27
5
48
9
10
39
34
30
12

Russian
Federation

36

1464

22

Slovak
Republic
Spain
Sweden
Switzerland
Tunisia
Turkey
Ukraine
United
Kingdom
United States
Venezuela
TOTAL

582

0
35
6
12
0
9
0

1267
1212
0
0
1464
1147
3405

19
19
6
0
0
10
19

0
0
727

748
0
38 130

0
2
680