VIDOVDANSKI USTAV

Osnovno pitanje koje je dominiralo politikim ivotom zajednike jugoslavenske

drave, pa time i radom Ustavotvorne skupitne, bilo je pitanje unutranjeg
dravnog ureenja. Kako su u sastav jugoslavenske drave 1918. uli ekonomski,
politiki, etniki, vjerski i kulturno razliite zemlje i krajevi, to se pitanje njenog
dravnog ureenja odnosno kriterija administrativno-teritorijalne podjele i stepena
decentralizacije lokalne uprave, nametalo kao bitno ustavno pitanje. Tako su se u
Ustavotvornoj skuptini i openito u politikom ivotu zemlje nali, na jednoj strani,
nacionalni unitarizam i dravni centralizam, a na drugoj strani neki oblik sloene
drave, u vidu konfederacije, personalne i realne unije, federacije ili unutranjih
autonomija.
Krajem januara 1921. Ustavotvorna skuptina je obrazovala odbor koji je imao
zadatak da pregleda i proui nacrte Ustava. Prvu grupu nacrta ine oni koji
predviaju federalistiko dravno ureenje. Druga grupa nacrta predviala je
umjereno centralistiko, sa manjom ili veom decentralizacijom, a trea striktno
unitaristiko-centralistiko ureenje. Jedino je JMO u svom projektu istrajavala na
potpunom teritorijelnom integritetu i cjelovitosti BiH.
Trea grupa nacrta je jedina imala izgleda za uspjeh. Tim nacrtom je predvienoda
se ozakoni centralistiki ureena monarhija, sa ogranienim pravima parlamentai
vrlo irokim ovlatenima kralja.Vlada se istovremeno obavezala da e potivati
teritorijalnu cjelovitost Bih, da e Bonjacima osigurati efikasnu zatitu od progona,
da e pruiti materijalnu pomo bonjakim vjersko-prosvjetnim i vakufskim
ustanovama. Na osnovu tog sporazuma u Ustav je umijet lan 135 (u tampi nazvan
turski paragraf) kojim je odreeno da BiH ostaje u svojim sadanjim granicama,
te da postojei okruzi u njoj vae kao oblasti.
Samo izglasavanje Ustava uprilieno je na Vidovdan, 28.06. 1921, pa se otuda
naziva Vidovdanski ustav. Sistem Vidovdanskog ustava bio je izdaleka pripreman i
zacrtan u dugu odreenog mitskog srpskog zavjeta. Narodna skuptina je
26.04.1922. konano donijela Zakon o oblasnoj i sreskoj samoupravi, kojim je bila
predviena podjela drave na 33 oblasti. Dotadanji okruzi su u skladu sa alnom
135, automatski postalii oblasti: tuzlanska, sarajevska, hercegovaka, travnika,
vrbaska i bihaka.
Kralj je po svojoj volji svaki as mijenjao vlade. Prema politiarima se odnosio
krajnje bezobzirno, ak i onima koji su odano sluili i njemu i velikosrpskoj dravnoj
ideji.
Sve rasprave u skuptini voene su u veoma zapaljivoj atmosferi, to je stvaralo
odreenu pozadinu za ubistvo, do kojega je stvarno i dolo 20.06.1928. Tog ana
radikalski poslanik Punia Rai ubio je u Narodnoj skuptini, usljed otrih napada na

opoziciju zbog korupcije, poslanike SDK-a, odnosno HSS-a, Pavla Radia i uru
Basarieka. Odmah poslije ovog zloina kralj je raspustio vladu. Kada je dovrio sve
pripreme za proglaenje svoje line diktature, Aleksandar je pripremio jednu od
svojih tipinik farsi tako to je pozvao na konsultiranje voe svih stranaka. Kako se
voe nisu mogle odmah sporazumjeti, Dvor je 06.01.1929. proglasio diktaturu. To je
bio posljednji potez u vjeto voenoj reiji, ije je logino finale i posljednji korak bilo
proglaenje diktature, odnosno line kraljeve vlasti.

JMO (Jugoslavenska muslimanska organizacija)

Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO) nastaje ujedinjenjem bonjakih
lokalnih politikih organizacija u veljai 1919. godine. Prvi predsjednik JMO bio je
tuzlanski muftija hadi hafiz Ibrahim Maglajli, a JMO je na izborima za Ustavotvornu
skuptinu Kraljevine SHS, u BiH osvojila najvei broj glasova i 24 mandata. Njen
najistaknutiji lan zapravo je sve vrijeme bio dr. Mehmed Spaho, koji nakon
sporazuma sa radikalsko-demokratskom vladom u martu 1921., dobija novi
ministarski resor - industrije i trgovine. JMO je ovim sporazumom izborila lan 135. u
Ustavu Kraljevine SHS, koji je u historiji prepoznat kao "turski paragraf", a kojim se,
zapravo, odreuje da BiH tada "ostaje u postojeim granicama".

estojanuarska diktatura
Proklamacijom mome dragom narodu, svim Srbima, Hrvatima i Slovencima,
objavljenom 6. januara 1929., kralj Aleksandar Karaorevi ukonuo je Vidovdanski
ustav i parlament, te uveo diktaturu. To je praktino znailo da je kralj formalnopravno preuzeo cjelokupnu vlast u zemlji. Zavoenje diktature prolo je faktiki bez
ikakvog otpora hrvatske i srpske graanske opozicije. Hrvatska opozicija sa
Meekom na elu u poetku je ak mislila da su diktaturom stvorene pretpostavke
za njezino neposredno sporazumijevanje sa kraljem, bez posredovanja i uea
srpskih politikih strana, ime e se hrvatsko pitanje bre i lake rijeiti. Srpska
graanska opozicija, praktino bez ijenog glasa protesta, povukla se sa politike
scene. Jedan od osnovnih problema koji je diktatura naslijedila bilo je agrarno
pitanje. U trenutku stvaranja zajednike drave, u BiH je preko 62% privatne zemlje
bilo u bonjakom vlasnitvu. Prema tome, BiH je bila okosnica i glavna meta
agrarne reforme, kojom su prije svega dominirali nacionalno-politiki ciljevi. Godine
1931. kralj odustaje od otvorene osobne diktature, ali stvarno se nita nije
promijenilo. Donesen je Oktroirani ustav i provedeni formalni parlamentarni izbori

na kojima se pojavila samo jedna stranka, reimska Jugoslavenska radikalna

zajednica. Godine 1934. Kralj Aleksandar ubijen je u Marsejskom atentatu. Pod
regentom Pavlom Karaoreviem dolazi do poputanja reima i raspisivanja izbora
1935., na kojima nastupa ujedinjena opozicija. Iako je parlamentarizam ponovo
uspostavljen, a uspostavom Banovine Hrvatske 1939. naputen centralizam i
ideologija integralnog jugoslavenstva, Oktroirani ustav je ostao na snazi sve do
raspada Jugoslavije u Aprilskom ratu 1941.

Sporazum Cvetkovi-Maek
U cilju rjeavanja tzv. Hrvatskog pitanja predsjednik vlade Dragia Cvetkovi I
voa HSS-a Vlatko Maek potpisali su sporazum 26.o8.1939., koji je sadravao dvije
take:
- osnivanje koalicione vlade Cvetkovi-Maek
- osnivanje Banovine Hrvatske
To je bio sporazum o podjeli BiH. Sporazum je napravljen bez dogovora sa
Bonjacima. U sastav Banovine Hrvatske ule su dotadanja Savska i Primorska
banovina. S obzirom da su ovim banovinama od ranije pripadali znatni dijelovi BiH,
te se u sastavu Banovine Hrvatske nalo 13 srezova iz BiH, a to su: Brko, Bugojno,
Derventa, Duvno, Fojnica, Gradaac, Konjic, Livno, Ljubuli, Mostar, Prozor, Stolac i
Travnik. Srbi nisu bili zadovoljni ovim sporazumom jer su eljeli I istupili sa idejom
da se nasuprot Banovini Hrvatskoj, formira i srpska banovina pod imenom Srpske
zemlje, a u njen sastav bi ule teritorije Vrbaske, Drinske i Zetske banovine. Najvei
protivnici ove podjele bili su lanovi Komunistikog pokreta i Bonjaci. Kako je
Narodna skuptina bila rasputena, a izbori nisu odrani, uredba o Banovini
Hrvatskoj nikad nije bila ratifikovana, niti je ikada stupila na snagu.

Aprilski rat

Pristupanjem Maarske, Rumunije i Bugarske Trojnom paktu faistikih sila

(Njemaka, Italija, Japan) te italijanskom okupacijom Albanije vlada Cvetkovi-Maek
je bila izloena velikom pritisku od strane faistikih sila i 25.marta.1941. godine je
potpisala sporazum o pristupanju Trojnom paktu. Meutim samo 2 dana kasnije
dolazi do dravnog udara i eskalacije nezadovoljstva u narodu, sa jakim antifaistikim nabojem. Ova pojava dovodi do velikog nezadovoljstva kod faistikih
sila jer je ugroavala vojno-privredni interes Treeg rajha u ovoj oblasti. Hitler
reaguje munjevito i 6.aprila 1941. godine 50-ak njemakih i italijanskih divizija
silovito napada Kraljevinu Jugoslaviju. Agresorske snage bez veih problema rue

otpor vojske Kraljevine Jugoslavije i ulaze na njenu teritoriju. BiH je zbog svoje
planinske konfiguracije tla bila predviena kao pozadinsko podruje Jugo vojske.
Odmah na poetku izbijanja aprilskog rata vlada i vrhovna komanda Kraljevine Juge
pobjegla je prvo u zvornik, a zatim na Pale kod Sarajeva. Kako je Jugo vojska bila u
rasulu, faisti su brzo napredovali, vlada Kraljevine Juge 13.aprila 1941. godine
odluuje da napusti zemlju. Istog dana agresori ulaze na teritoriju BiH. Dva dana
kasnije tj. 15.aprila zauzimaju Sarajevo, a onda i Mostar 17.aprila. Osvajanjem
Sarajeva i zarobljavanjem Vrhovne komande zavrava se okupacija Kraljevine Juge.
Praktino je rat trajao 12 dana i njegovim zavretkom KJ prestaje da postoji kao
drava.

Uspostava NDH-a i okupacione vlasti

10. aprila 1941 godine Slavko Katernik pod njemakom zatitom, proglaava NDH, u
koju ukljuuje i BiH. U dogovoru sa Njemakom, Italija preputa BiH NDH-a.
Istovremeno se u Bosni povlai linija izmeu Njemake i Italije koja je djelila njihova
interesna podruja. Njemaka je svom interesnom podruju u daleko veoj mjeri
prepustila civilnu upravu NDH-a, ali je dislocirala jednu svoju jaku diviziju i sa njom
nadzirala najvanije prirodne izvore i saobraajnice u okupiranoj BiH. Ustaka vlast u
BiH uspostavljena je od jula. 1941. godine. Uvode se upravno-teritorijalne jedinice
tj.upe kojh je na teritorii NDH bilo 22. Na teritoriji BiH uspostavljeno je 6 upa:
Vrhbosna (Sa), Usora i Soli (Tz), Gla, Pliva i Rama (Travnik), Sana i Lika (BL), Krbava
i Psat (Biha) i Hum (Mo). Neki dijelovi BiH prpali su velikim upama ije je sjedite
bilo van Bih. Time se htjela razbiti povijesna, dravno-pravna i politiko-teritorijalna
cjelina BiH, zbog ega su ustake vlasti zabranile svim medijima spominjanje imena
BiH osim u historiji. Bonjacima se takoer oduzimao njihov narodni subjektivitet, jer
ih je poglavnik ustake drave nazivao Hrvatima islamske vjeroispovjesti. Takoer
ih nazivao i cvijeem hrvatskog naroda. Meutim bonjaci koji nisu bili podobni za
NDH je likvidirano fiziki, tako da je nad bonjacima vren jedan vid genocida. U
strukturi vlasti NDH su takoer bili zapostavljeni. Nisu ih zatitili ni od etnikog
genocida.
Ustae

Jedan od osnovnih politikih ciljeva ustakog reima bio je plansko irenje

antisrpskog raspoloenja kod bosanskomuslimanskog stanovnitva. Biloloko
unitenje srba i jevreja trebalo je obezbjediti stvaranje istog hrvatskog prostora.
Rjeenje jevrejskog pitanja bilo je kopija rasne politike Treeg rajha, a pitanje srba
su predstavili kao specifian problem ustakog reima. Ustae, osim to su masovno
likvidirali srbe, prisilno su prevodili jedan dio srba na katolianstvo, a u svom reimu

su se koristili i propagandim potezima kao to je bilo formiranje Hrv. Pravoslavne

crkve. Ustae su masovnim likvidacijama i protjerivanjem nastojali dokzati da je ovo
prostor koji pripada hrvatskom narodu, u koji su tada ukljuivali i muslimane. Srbi su
prema ustakim shvaanjima bili strani element na hrvatskom tlu.
Ustae su po ugledu na naciste, bili fanatini antisemiti odani ideji rasistiko
genocidnog programa Treeg rajha. Ustaka kampanja protiv jevreja voena je
nemilosrdno. Prije nego su likvidirani bili su mueni psihiki i fiziki. Unitavani su
vjerski objekti. Jedna kultura koja je bila prisutna na tlu BiH stoljeima, bila je tako
gotovo unitena, a najvei dio pripradnika ove zajednice bio je ubijen.

Muslimanske rezolucije

Masovni pokolji nad srbima irom BiH izazvali su nezadovoljstvo i negodovanje u

bosanskomuslimanskom narodu. Ustae su se koristile prljavom propagandom
prilikom ubijanaj srba stavljajui na glavu fesove i dozivajui se muslimasnkim
imenima. Ovo je kod srba ostavljalo utisak da ih ubijaju muslimani. Ustae su
namjeravale tako izazvati srpsku odmazdu kod muslimana kako bi oni nai oslonac
kod hrvata i postali potpuno ovisni o njima. etniki pokolji muslimanskog
stanovnitva koji su usljedili izazvali su veliki strah kod muslimana. Kod njih se javlja
uvjerenje da je cilj ustakog reima da izazove mrnju i obraunavanje izmeu njih i
srba, a kada ustae istrjebe srbe smatrali su da e oni biti sljedei.
Ugledni graani muslimani, koji su smatrali istrebljivanje srba nedolinim
ponaanjem 20. stoljea, se otvoreno diu protiv ustakog terora nad srbima.
Rezultat toga su muslimanske rezolucije izdate u Prijedoru, Mostaru, BL, Bijeljini,
Trebinju i jo nekim mjestima. Ove rezolucije su donesene od sept do dec 1941.
godinje. Zaetak svim ovim rezolucijama, posebno sarajevskoj je skuptinski
zakljuak organizacije ilmije El hidaje od 14.augusta 1941. godine. U ovom
skuptinskom zakljuku se javno protestira protiv ustakih zloina. Sadraj rezolucija
je bio sljedei: osuivani su ustaki zloini nad srbima, ogradili su se od onih
muslimana koju su uestvovali u zloinima, traila se zatita za srbe i njihov imetak,
zahtjevalo se da se onemogui svaka vjerska netrepeljivost, iznjeti su podaci o
etnikim pokoljima nad muslimanima. Muslimani su oekivali isti in od strane
srba. Oekivali su da e srbi na isti nain zatiti bonjake od etnika, meutim do
objave takvih rezolucija nikad nije dolo. Bonjaci su takoer pruali utoite i titili
jevreje i cigane. Vodstvo NDH prije svega Ante Paveli i sarajevski ustaki povjerenik
Jure Franceti prijetili su da e sve potpisnike muslimanskih rezolucija poslati u
koncentracione logore, meutim do toga nije dolo jer nisu htjeli izazvati ope
nezadovoljstvo meu muslimanima u NDH.

etnici

etniki genocid nad bonjacima ima duboke korijene. Na jednoj strani to je

ukorijenjena vjerska mrnja i netrepeljivost, a na drugoj elja srpskih ideologa i
politiara da pod svaku cijenu stvore entiki istu dravnu teritoriju.
Svoj program etnici su nastojali realizrati masovnim terorom koji je bio usmjeren
prema hrvtima, a posebno prema muslimanima u BiH i Sandaku. Muslimani, koje su
etnici smatrali tradicionalnim neprijateljem, buli su glavna rtva etnikog terora.
Oni su smatrali da moraju biti vodea nacija u Jugi. To e postati ako stvore i
organizuju homogenu srbiju koja ima da obuhvati celo etniko podruje na kome
srbi ive. Tako bi se stvorila velika srbija u kojo bi bilo mjesta za srpski ivalj to
bi se realiziralo radikalnim ienjem gradova. U instrukcijami Drae Mihajlovia od
20.dec.1941. godine stoji da je cilj stvoriti veliku Jugu i u njoj veliku Srbiju, etniki
istu. Hrvatima je bilo predvieno preseljenje u one krajeve koji bi im ostali od
Hrvatske, a muslimanima prije sve unitenje, a ono to ostane ivo preseliti u
Tursku.

Genocid nad bonjacima 41-45

Od samog poetka rata 1941 etnici su pristupili sistematskoj fizikoj likvidaciji

bonjaka, odnosno genocidu. Ljeti i u jesen 1941. bonjaci u IB, istonoj Hercegovini
i Bosanskoj Krajini su bili izloeni pljaki i masovnim ubistvima od strane etnika
Drae Mihajlovia. Posebno su stradali bonjaci na podruju istone Bosne, Foa.
ajnie, Gorade, Viegrad, Vlasenica, Srebrenica i Rogatica. Pobijeno je i poklano
vie desetaka hiljada mukaraca, ena i djece, a preivjeli su traili spas u naputanju
svojih domova, pa je veliki broj izbjeglica preplavio Sarajevo, visoko, Mostar, BL,
Bos.Gradiku, TZ, Brko, Gradaac i druga mjesta u centralnoj i sjevernoistocnoj
Bosni. Nakon ovog prvog vala etnikog genocida nad bonjacima dolazi do drugog
tokom augusta 1942. godien preteno u Foi, dok se trei zbio poetkom
1943.godine. U tim pokoljima masovno su stradali bonjaci na podrucju Ljubina,
Avtovca, Bilee, Kulen Vakufa, Visegrada, Rogatice, Gorada, ajnia, Vlasenice,
Srebrenice, Nevesinja, Foe, Ustikoline. U toku rata 41-45 ubijeno je 103.000
bosnjaka.

AVNOJ (Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije)

- Osnivako i prvo zasjedanje AVNOJ-a odrano je 26. i 27. novembra 1942. u

Bihau. AVNOJ je konstiuniran kao openacionalno i opepolitiko predstavnitvo
Narodnooslobodilakog pokreta.
- Na 2. zasjedanju AVNOJ-a 29. i 30. novembra 1943. u Jajcu donesena je odluka o
utemeljenju Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije, s funkcijama privremene
vlade. Odobren je Nacrt ustava o ureenju budue Jugoslavije na federativnome i
demokratskome naelu uz priznavanje prava svim njenim narodima. Zasjedanju
AVNOJ-a nazoila su 142 delegata. Odobreno je da e o ureenju budue drave
odluiti njeni narodi nakon rata.
- 3. zasjedanje AVNOJ-a odrano je 7. do 10. avgusta 1945. u Beogradu. AVNOJ se
preblikovao u Privremenu Narodnu skuptinu sa zadatkom pripremanja
Ustavotvorne skuptine. Novembra 1945. odrani su izbori za Ustavotvornu
skuptinu. Lista Narodnog fronta dobila je 96% glasova. Narodna skuptina
(konstituanta) 29. novembra 1945. proglasila je Federativnu narodnu republiku
Jugoslaviju. Jugoslavija je postala savezna narodna republika s 6 narodnih republika
Ustavom od 31. sijenja 1946., a drava je dobila naziv Federativna Narodna
Republika Jugoslavija (FNRJ).

ZAVNOBiH (Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja BiH)

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a bilo je u Mrkonji Gradu 25. novembra 1943. (ovaj
datum se u Federaciji BiH obiljeava kao Dan dravnosti Bosne i Hercegovine).
Najvie predstavniko predstavnitvo naroda BiH izjasnilo se za federativno
ureenje Jugoslavije, u kojoj e BiH biti ravnopravna federalna jedinica, unutar koje
e Bonjaci, zajedno sa Srbima i Hrvatima, ivjeti u slobodi, ravnopravnosti i
jednakosti.
Drugo zasjedanje Kako je na drugom zasjedanju AVNOJ-a konano ozakonjena
odluka o federativnom ureenju Jugoslavije, to je na Drugom zasjedanju ZAVNOBiHa u Sanskom Mostu, od 30. juna do 2. jula 1944., nizom odluka faktiki konstituirana
BiH kao posebna I ravnopravna federativna jedinica u novoj Jugoslaviji. Tom
prilikom donijeta je I posebna deklaracija o pravima graana BiH, kojom se njenim
graanima I narodima, Bonjacima, Srbima I Hrvatima, pravno osigurava I jami
jednakost I ravnopravnost.
Tree zasjedanje u osloboenom Sarajevu, 26-28. aprila 1945. ZAVNOBiH se
konstituirao u Narodnu skuptinu BiH, a istovremeno je ve 28. aprila osnovana
Narodna vlada BiH. Process konstituiranja dravnosti BiH u tadanjim uslovima
dovren je donoenjem prvog Ustava NR BiH 31.12. 1946. Time je, kao reziltat

narodnooslobodilake borbe, stvoren dravnopravni okvir, koji je Bonjacima kao

cjelini pruao iroke mogunosti za svestran ekonomski, politiki I kulturni razvitak.

NOP 41-45

U BiH kao i u drugim jugoslovenskim zemljama, ustanak protiv fasistickog okupatora

i njihovih saradnika pokrenut je nakon intenzivnih politickih i organizacionih
priprema, koji su inicirali uglavnom komunisti. Prve borbe u BiH na poziv KPJ
otpocele su 27.jula 1941.godine, napadom ranije formiranih partizanskih grupa na
Drvar, Ostrelj i Bosansko Grahovo. Ustanak je buknuo u citavoj Bosanskoj krajini;
istocnoj i centralnoj Bosni, au Hercegovini su se borbe vodile jos od juna. Ustanicke
snage su oslobodile mnoge teritorije razbijanjem ustaskih i domobranskih jedinica.
Ustanicke akcije izvodili su partizanski odredi koji su u nekim krajevima nazvani
gerilskim, koji su se na pocetku formirali na teritorijalnom principu. Stvaranje prve
teritorijalne brigade 25.dec 1941 u Rudom poceo je proces objedinjavanja
teritorijalnih jedinica u vece pokretne vojne snage. U pocetku su bili nauruzani samo
lakim oruzijem sa neprijateljem kao glavnim izvorom snabdijevanja. Partizanski
odredi su samostalno ili u vecim udruzenim snagama posirivali i branili slobodno
teritoriju, cuvali njene granice. Krajem decembra 1941 situacija u Bosni, posebno u
istocnoj je bila izuzetno teska, Tito sa vrhovnim stabom NOPOJ-e je dosao u istocnu
Bosnu. Tito je svojim prisustvom i snagom prve proleterske brigade poceo bitnije da
utjece na razvoj NOB-e u tim krajevima. Dolaskom vrhovnog staba na podrucije
istocne Bosne doslo je do poleta ustanka. Partizanske snage su od kraja 41 do prve
polovine 42 bile na udaru neprijateljskih ofanziva, tu su partizani uspjeli ugroziti
komunikaciju okupatora. Od kraja juna 42 do pocetka augusta partizani uspjevaju
presjeci prugu Dubrovnik-Sarajevo, odsjeci Hercegovinu i juznu Dalmaciju od NDH i
zauzimanjem Konjica presjeci vezu iz Bosne prema Jadranskom moru. U ofanzivi
prema Bosanskoj Krajini lome otpor Franceticeve crne legije i spajaju se sa Krajiskim
i Hrvatskim jedinicama. U tim akcijama uspjeli su osloboditi teritoriju od oko 50.000
km kvadratnih. Stvaraju se nove jedinice u cijem se sastavu tada nalazilo oko
150.000 boraca, uglavnom omladine. Uporedo sa krupnim vojnim pobjedama NOP
jaca i politicki. U Bihacu od 26 i 27 nov 42 osnivaju AVNOJ koji je imao opste politicki
karakter i preuzeo na sebe sve politicke poslove. Razvoj NOP-a uznemirio je
njemacko- politicke faktore, i pred NOP se otvarala etapa kojom je morao potvrditi
svoju snagu u borbi protiv okupatora na jugoslovenskom ratistu. Okupatorske snage
angazuju preko 100 hiljada njemackih i italijanskih vojnika i pocetkom 1943. godine
teritorij BiH postaje popriste najvecih bitaka. Dolazi do jedne od najvecih bitaka, kao
sto su Bitka na Neretvi, gdje je vrhovni komandant pokazao veliku takticku zrelost,
kada je rusenjem mosta onemogucio spajanje njemaca i italijana, a na drugoj strani
prolaz cetnika sa lijeve na desnu stranu rijeke. NOB sredinom marta 1943 nastavila
je prodor kroz Hercegovinu ka dolini Drine gdje su uspjeli poraziti Drazine cetnike

kod Glavaticeva, Kalinovika i Nevesinja. Rezultat neprijateljske ofanzive oznacio je

krupan prelom u razvitku NOP-a jer su se uspjeli odbraniti od prve velike ofanzive
zdruzenih okupatora. Sredinom maja 1943 godine 120.000 fasistickih vojnika
snadbjeveni najboljim oruzijem tog vremena napada centralno jezgro oslobodilacke
vojske, koje je obuhvatalo 20.000 vojnika okupljenih oko vrhovnog staba, 4 hiljade
ranjenih i bolesnih kao i desetine hiljada izbjeglica. To je bila jos jedna odlucujuca
bitka na zivot i smrt ali partizani su uspjeli da probiju trostruki obruc, najprije u
velikoj bitci na Sutjesci, koja je bila krvava poput one prilikom prelaska Neretve.
Zatim, su probili sektor Zelengore i konacno put Foce i Kalinovika. Titova drzava
kako su je nazivale njemacke komande ponovo je uspostavljena u istocnoj Bosni.
Dejstvina NOP-a na italijanske okupacione zone u trenutku kapitulacije 9 sep 1943
godine razbijena je i znatnim dijelom razoruzana italijanska okupaciona armija. U
toko tih dejstava do kraja 43 osloboden je veci dio bosanskih gradova izuzev
Sarajeva. Oslobadanjem tuzlanskog regiona koje je branilo 6000 domobranskih
vojnika stvoren je mocan vojno politicki centar u istocnoj Bosni. To je omogucilo
pojacan priliv boraca i formirane su neke nove brigade i partizanski odredi. Tokom
jeseni 43 izvojevane su pobjede koje su oznacile definitivnu prekretnicu na jugo
ratistu u korist NOV a NOP je izrastao u dominantnu politicku snagu.

Sukob Staljin-Tito (INFORMBIRO)

INFORMBIRO ( informacioni biro komunistickih radnickih partija) osnovan je u

Varsavi u sep 1947 godine. Uz ucesce predstavnika komunistickih partija Bugarske,
Italije, Juge, Madarske, Poljske, SSSR, Francuske, Ceske, Rumunjske. Cilj ovog biroa
je bio da Staljin ostvari potpunu kontrolu nad svim komunistickim partijama i
cjelokupnim komunistickim pokretom. Sjediste biroa bilo je u Beogradu dok nije izbio
sukob Staljin-Tito, pa je izmjesten u Bukurest. Tito kao veliki vojskovoda i pobjednik
u 2 svj. ratu se nije htio potciniti Staljinu, cak ni u toku rata, te je Staljin spremio
rezoluciju o stanju u KPJ kojom je ostro napao cjelokupnu jugo politiku. Usvajanje
rezolucije na sastanku biroa u Bukurestu na kojem juga nije bila pocinje
propagandna kampanja protiv KPJ uz oruzane prijetnje prema jugi. Ovaj sukob
odrazio se na cjelokupno stanje u jugi i u KPJ. Nakon objavljivanja rezolucije biroa
uslijedio je opsti progon onih koji su bili za erzoluciju, to je za Staljina, a protiv Tita.
Takvi su nazvani inforbirovcima i ibeovcima. Ovaj raskol unutar KPJ uzeo je
poprilicno maha ali ibeovci nisu uspjeli srusiti Tita. Vode KPJ SKJ izbjegle su sovjetski
corsokak ali umjesto da prihvate visepartijsku demokratiju i privatnu inicijativu u
privredi oni su se opredjelili za jugo put u socijalizmu. To je znacilo samoupravljanje
decentralizaciju privrede i druge neupsjehe popravke i prepravke sovjetskog
sistema. Nakon Staljinove smrti u martu 1953 doslo je do normalizacije jugo
sovjetskih odnosa 1955. Biro je sluzbeno raspusten 1956 u aprilu.

NARODNOOSLOBODILAKI POKRET

Tokom 1944. Handar divizija se prakticno raspala a znatan broj njenih pripadnika
predao se partizanima I stupio u njihove redove. Planovi muslimanskih graanskih
politicara oko statusa Bosne prekinuti su injenicom da je u meuvremenu na tlu
Bosne I Hercegovine izrastao snazan narodnooslobodilaki pokret koji je vodila KPJ.
NOP je pod Titovim vodstvom od poetka jasno odredio svoja osnovna 4 cilja. Prvi I
osnovni je bio borba protiv okupatora I svih njegovih saradnika odnosno domaih
izdajnika. Drugi je bio da se u okviru te borbe sprijei svaki genocide, ili kako se
tada govorilo bratoubilaki rat. Trei cilj bio je da se uporedo sa oruanom borbom
odmah ide na ruenje stare I izgradnju nove civilne organizacije vlasti stvaranjem
narodnooslobodilakih odbora I kasnije zemaljskih antifaistikih vijea. 4 cilj bio je
da se stvaraju uslovi kako bi se nova Jugoslavija izgradila na federativnom principu.
KPJ je smatrala da je to jedini put rjeavanja nacionalnog pitanja kao pitanja koje je
u biti bilo stalni factor destabilizacije Jugoslavije. Postepeno su se djelovanjem
pokrajinskog rukovodstva NOP-a u BiH formirale 4 ustanike oblasti ili 4 glavna
ustanika arita. To su bili Bosanska krajina, Hercegovina Istona Bosna I Sarajevo.

POLITIKE ODLUKE 2. SVJETSKOG RATA:

Osnivanje AVNOJ-a I osnivanje ZAVNOBIH-a.

NAJZNAAJNIKE BITKE U 2. SVJETSKOM RATU

Bitka na neretvi I bitka na sutjesci.

POLOAJ BIH I BONJAKA U NOVONASTALOJ DRAVI

U toku rada na ustavu ustavotvornoj skupstini su stizala od graana razliciti

prijedlozi I sugestije u pogledu nekih ustavnih rjesenja I formulacija. Govorei o
tome tadanji minister za ustavotvornu skuptinu Milovan ilas rekao je da je
karakteristian prijedlog jednog muslimana da bi trebalo unijeti estu buktinju u na
dravni grb. Prijedlog se obrazlagao time da su bonjaci pored srba, hrvata ,
slovenaca, makedonaca I crnogoraca sesta jugoslavenska nacija pa bi zato u dravni
grb morala uci sesta buktinja kao symbol muslimanske nacionalnosti. Ustavotvorna
skuptina je usvojila I proglasila prvi republicki ustav. BIH je njime kao narodna
drava republikanskog oblika dobila svoju unutranju organizaciju, u skladu sa
svojim tadanjim ekonomskih ustrojstvom I politikim stanjem I odnosima. NRBIH
raspolgala je onim suverenim pravima koja nisu prenesena na FNRJ ona je imala
svoju drzavnu teritoriju koja se nije mogla mijenjati bez njenog pristanka dok je
narod svoju volju izraavao putem svojih slobodno izabranih predstavnika. U tom
pogledu ustav je samo sadravao odredbu da su u narodnoj republici BIH njene
narodnosti u svemu ravnopravne I da nacionalne manjine uzivaju pravo I zastitu
svog kulturnog razvitka I slobodne upotrebe jezika. Nakon sto je donijela ustav
ustavotvorna skuptina je u istom sastavu nastavila rad kao narodna skuptina
NRBIH.

POKRET NESVRSTANIH
Nesvrstanost se kao politiki pojam I pokret postepeno oblikuje kao vladajua
jugoslavenska spoljnopolitika filozofija I taktika. Temelji tome su poloeni na prvoj

konferenciji efova drava ili vlada vanblokovskih zemalja koja je odrana upravo u
Beogradu 1.-6. septembra 1961.
Nesvrstanost je polazila od ideje da se nijedan dio svijeta, odnosno nijedna zemlja
bez obzira koliko bila mala ili nerazvijena ne moe I nesmije smatrati nekim
zabacenim mjestom I marginom ovjeanstva. U tu svrhu nesvrstane zemlje su
djelovale kroz postojee meunarodne organizacije. Nesvrstane zemlje su djelovale
preko svojih povremenih konferencija efova drava I vlade, mada su od 1972. imale
svoj Koordinacionalni biro. Pokret nesvrstanih se dvadesetih godina XX stoljeca
postepeno gasi.

USTAV 1974. GOD.

Ustav iz 1974. god je rezultat jedne od najteih I najsloenijih dravnopravnih I

politikih kriza kroz koje je Jugoslavija prola u vremenu od 1945. pa do svog
raspada 1991/92. Taj je ustav predstavljao zadnju Titovu veliku politiku pobjedu,
njegov u pravom smislu rijei politiki testament koji ga na njegovu alost nije
nadivio ni svih deset godina.
Ovim ustavom SFRJ je dobila elemente ugovorne zajednice ili konfederalne drave.
Ovim ustavom SFRJ je definirana kao dravna zajednica dobrovoljno ujedinjenih
naroda I njihovih socijalistikih republika I autonomnih pokrajina.

AGRESIJA U BIH
Rat u BiH poeo je 6. aprila 1992. Po svoj pravnoj prirodi je pradstavljao agresiju sa
svim svojim pravnim posljedicama. Objekt agresije bila je jedinstvena
vienacionalna drava Bosna I Hercegovina. Taj rat, odnosno agresiju planirali su,
pripremale, zapoele I vodile SR Jugoslavija (Srbija I Crna Gora) I Hrvatska. Ovakva
pravna kvalifikacija rata protiv BIH potvrena je vec 30.maja 1992. rezolucijom
savjeta sigurnosti br. 757, kojom su prema SR Jugoslaviji uvedene ekonomske I
diplomatske sankcije, dok je Hrvatskoj zaprijeeno takvim sankcijama.
Rat je okonan potpisivanjen dejtonskog sporazuma 14. decembra 1995.

DEJTONSKI SPORAZUM

Mirovni su pregovori odrani tokom prve tri sedmice novembra 1995. u amerikoj
vazduhoplovnoj bazi u gradu Daytonu u dravi Ohio. Mirovne su ugovore sveano
14. decembra 1995. potpisali u Parizu predstavnici BiH, Hrvatske I Srbije, odnosno
SRY, te lanovi tzv.kontakt grupe (francuska, njemacka, rusija, SAD I Velika
Britanija).
Prema dejtonskom sporazumu Nih faktiki ima 14 ustava koji svi skupa ine njen
konstitucionalni system. Tu je na prvom mjestu Ustav BiH, dva ustava dva
konstitucionalna entiteta BiH (Federacije I Republike Srpske) I 10 kantonalnih ili
upanijskih ustava u okviru bonjako-hrvatske Federacije BiH. Tome se od 5.marta
1999. priklljuio I district Brko kao 4. konstitucionalni element.
Dejtonski ustav definira BiH kao demokratsku dravu koja funkcionira u skladu sa
zakonom I na osnovu slobodnih demokratskih izbora.