PROVIZORIJ 1918-1921.

Provizorij – privremeno stanje; period u kome do izbora vlade neko tijelo (najčešće stara postojeća
tijela) vrše upravu u državi.

Kraljevstvo Srba,Hrvata i Slovenaca formirano 1.decembra 1918.

Na samom svom početku nije imalo ustav. Njega je tek trebalo donijeti.

U međuvremenu upravu nad zemljom je vršio regent Aleksandar Karađorđević i Privremeno narodno
predstavništvo (zamjena za parlament)

Ovakvo stanje bez ustava potrajalo je dvije i po godine. Za to vrijeme kralj i državno-politički vrh su
požurili sprovesti centralizaciju. (centralizacija = sistem upravljanja državom iz jednog centra)
Oslanjanjem na vojsku, kralj je nastojao izbrisati sve staro i stvoriti novo.

Tako je 31.januara 1919. ukinuto pokrajinsko Narodno vijeće za BiH, a Narodna vlada je
preimenovana u Zemaljsku vladu. Najvažnije nadležnosti su prenesene u centralnu vladu u
Beogradu. Umjesto ranijih deset povjerenstava (ministarstava) ostala samo četri: povjerenstvo za
unutrašnje poslove, povjerenstvo za prosvjetu i vjeru, povjerenstvo za pravosuđe i povjerenstvo za
poljoprivredu. Slično je bilo i u drugim pokrajinama.

Zakon o izborima za Ustavotvornu skupštinu donesen je 3.septembra 1920.

BiH je bila uglavnom agrarna zemlja sa slabo razvijenom industrijom. Većinu gradskog stanovništva
činili su vlasnici raznih zanata (45 000 )

U BiH je bila nerazvijena radnička klasa, a nakon rata dolazi do naglog siromašenja.

Mnogi Bošnjaci tada prilaze radničkim i socijalističkim pokretima.

Svakovrsna napadi na imovinu i živote Bošnjaka, psihološka šikaniranja povicima ¨Idite u Aziju¨ ,
¨Selite u Aziju¨ počeli su još u prvim godinama u novoj državi. Na udaru su se posebno našli bošnjački
zemljoposjednici kojima su srpski seljaci sirom Bosne palili kuće i gospodarske zgrade i time otimali
zemlju.

Stanje nereda bilo je takvo da je regent Aleksandar u Manifestu od 24. 12. 1918. obećao da će
pristupiti pravednom rješavanju agrarnog pitanja, ukinuti kmetstva i velike zemljišne posjede.

Do septembra 1920 ubijeno 2000 Bošnjaka, a njih nekoliko hiljada se iselilo u Tursku ostavljajući
svoju imovinu bez ikakve zaštite i naknade. Do jula 1919. oduzeto je preko 400 000 hektara zemlje od
4281 bošnjačkog zemljoradnika. Izvještaji o neizdržljivom položaju Bošnjaka stizali su i do
inostranstva. Tako je francuski novinar Šarls Rivet prilikom boravka u Sarajevu februara 1919. objavio
razgovor sa reisul-ulemom Dž. Čauševićem : ¨Hiljade ljudi ubijenih, šest žena spaljenih,270 sela
opljačkano i uništeno. Eto balansa za nas muslimane prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije, kojoj
smo se mi spremali služiti svom dušom. Mi smo ipak Slaveni, ali Srbi odbijaju da nas smatraju
takvima. Smatra nas se uljezima¨

Genocidna politika (Sandžak – sela Šahovići i Pavino Polje, Kosovo, Istočna Hercegovina) ,masovne
prijetnje i napadi na živote i imovinu Bošnjaka, ugroženost agrarnih interesa, uzurpacija vakufske
imovine, širenje mržnje putem štampe i stvaranje nepovjerenja prema Bošnjacima muslimanima
pripisujući im protivdržavne težnje, mala zastupljenost Bošnjaka u organima vlasti, rezultirale su
političkim organiziranjem Bošnjaka.
U Kraljevstvu SHS je djelovalo više od 40 stranaka. Neke od njih su svoje sjedište imale u Sarajevu dok
su druge bili ogranci istoimenih stranaka u Zagrebu i Beogradu. Bile su osnovane uglavnom na
vjersko-nacionalnoj osnovi i imale različite političke programe:

Demokratska stranka (DS) – zalagal se za centralištičko uređenje i borbu protiv svih federalnih i
autonomističkih projekata

Narodna radikalna stranka (NRS) i Savez zemljoradnika (SZ) – zastupale slicnu politiku centralizma.

Hrvatska težačka stranka (HTZ) i Hrvatska seljačka stranka (HSS) zalagale se za federalno uređenje.

Jugoslovenska muslimanska organizacija - zalagala se za ličnu i imovinsku sigurnost Bošnjaka, zaštitu

agrarnih interesa, očuvanje vjersko -prosvjetne autonomije, te nedjeljivost i autonomiju BiH.

Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) -beskompromisna klasna borba i jugoslovenski integralizam;

Muslimanska težačka stranka (¨Mutež)¨, Muslimanska narodna stranka...

Izbori za Ustavotvornu skupštinu raspisani su za 28.novembra 1920. godine.

Biračko pravo imali muškarci sa navršenih 21 godinu, a žene, oficiri i vojnici nisu imali pravo glasa.

Lice koje se namjeravalo kandidirati na izborima, moralo je imati 25 godina, znati čitati i pisati.

Glasanje se vršilo kuglicama zbog velikog broja nepismenih.

U predizbornoj kampanji učestvovalo je 22 stranke, a biralo se 419. poslanika za Ustavotvornu

skupštinu. Od 22 stranke, njih 16 je dobilo mandate u Ustavotvornoj skupštini.

Najveći broj mandata dobila je Demokratska stranka (92), zatim Narodna radikalna stranka (90), , KPJ
(58), HSS (50).

U Bosni i Hercegovini najveći broj glasova je dobila Jugoslovenska muslimanska organizacija – 110
895 glasova ili 24 mandata u Ustavatvornoj skupštini.

Privremeni pravilnik za US je predvidio da poslanik – mandatar u skupštini ne može stupiti na to

mjesto dok ne položi zakletvu kralju. Zbog toga je odstupilo 50 zastupnika Radićeve stranke HSS, tako
da je radu skupštine pristupilo 342, umjesto 419.

Nakon održanih izbora Ustavotvorna skupština je pristupila izradi ustava . Glavna rasprava među
predstavnicima pojedinih stranaka bilo je kako će biti urđena država – centralistički ili federalistički.

Na jednoj strani su bili kralj, predstavnici Radikalne stranke, Demokratske stranke koji su se zalaglai
za centralističko uređenje, a na drugoj strani opozicija, među kojima je bilo onih koji su se zalagali za
federalno uređenje ne prežući ni od oružanog otpora( HSP – frankovci, HSS, crnogorski ¨zelnaši¨,
albanski kačaci, VMRO, KPJ) i onih koji su se zalagali za autonomiju ali uz lojalnost novostvorenoj
državi (JMO, Slovenska ljudska stranka, neki liberalni hrvatski intelektualci )

Svaki od nacrta (federalistički, centralistički i umjereno centralistički) je predviđao neki vid

autonomije za BiH. Jedni su predviđali da se pojedini dijelovi BiH vežu za okolne zemlje, drugi da
unutar BIH Krajina ima poseban status, a treći da se Dalmacija veže za Bosnu.

Jedino je JMO istrajavala na teritorijalnom integritetu i cjelovitosti BIH.

Tokom 1920. i 1921. cijelo Kraljevstvo potresaju veliki štrajkovi željezničara i rudara (Husinska buna u
decembru 1920. dovela i do oružanog sukoba s vojskom )

Tada će vlada donijeti odluku ¨Obznana¨ kojom je zabranjena svaka komunistička djelatnost. A nakon
toga je donesen Zakon o zaštiti države kojom su KPJ oduzeti svi poslanički mandati u Ustavotvornoj
skupštini.

Nakon brojnih rasprava, skupština je 28. juna 1921. na pravoslavni praznik Vidovdan, izglasala ustav
koji je po danu donošenja nazvan Vidovdanski ustav.

Prema tom ustavu država je definirana kao parlamentarna monarhija s dinastijom Karađorđević na
čelu. Bila je uređena strogo centralistički, što znači da su svi niži organi vlasti u zemlji bili podređeni
kralju, vladi i Narodnoj skupštini u Beogradu.

Kralj je imao pravo raspuštanja Narodne skupštine i smjenjivanja vlada. Za sve odluke nikome nije
odgovarao. Država je podijeljena na 33 oblasti, a država od tada dobija naziv Kraljevina Srba,
Hrvata i Slovenaca.

Prva stranica Vidovdanskog ustava s potpisima vladinih

ministara koji su zaduženi za provođenje ustava

Zaslugom Mehmeda Spahe, predsjednika Jugoslovenske muslimanske organizacije, u Vidovdanski

ustav je unesen član 135. ili poznatiji kao ¨turski paragraf¨ koji je garantirao teritorijalnu cjelovitost
BiH. Tim članom postojećih 6 okruga iz osmanskog i austrougarskog doba preimenovano je u oblasti –
Sarajevska, Travnička, Mostarska, Tuzlanska, Bihaćka i Banjalučka oblast .

Zauzvrat zastupnici JMO-a su glasali za Ustav i tako omogućili njegovo donošenje.

Član 135.

( ...)

Законом о разграничењу области, Босна и Херцеговина ће се разделити у области у својим

садањим границама. Док се то законом не уреди, окрузи у Босни Херцеговини важе као
области. Спајање тих области врши се одлуком обласних скупштина дотичних области донетом
већином од 2/3 гласова у границама одређеним 3. ставом чл. 95. Устава. Поједине општине или
срезови могу се из својих области излучити и припојити другој области у садањим границама
Босне и Херцеговине или изван њих, ако на то пристану њихова самоуправна представништва
одлуком од 3/5 гласова и ту одлуку одобри Народна Скупштина.

Cijeli tekst Vidovdanskog ustava možes pronaći na ovoj stranici:

file:///C:/Users/Korisnik/Downloads/aj_10_02_02_txt_ustav1921%20(1).pdf

Pročitaj 49, 50, 51, 52, 55. član i odgovori na pitanja:

1. Sta možeš zaključiti na osnovu navedenih članova Vidovdanskog ustava? Koji član
Vidovdanskog ustava potvrđuje izuzetno veliku i gotovo neograničenu vlast kralja?