Nastanak samostalne i slobodne Republike

Hrvatske

Hrvatska je nakon Drugog svjetskog rata ušla u državnu zajednicu – Federativnu

Narodnu Republiku Jugoslaviju. Komunisti su u Drugom svjetskom ratu ostvarili
pobjedu i oslobodili zemlju od fašista. Političku vlast u državi dobili su na
izborima 1945. koji nisu ili baš demokratski jer se moglo glasati samo za
Narodnu frontu i protiv nje, i to ubacivajući kuglice. Naravno, na takav način
pobijedila je Narodna fronta. Tako je na čelo FNRJ došla Komunistička partija
Jugoslavije s Josipom Brozom Titom na čelu. Njihova vlast bila je organizirana
tako da imaju apsolutnu i potpunu vlast. Bili su jedina stranka u državi tako da
je u državi vladalo jednostranačje. Josip Broz Tito imao je veliku vlast i donosio
je sve važne odluke. Također, država je vladala centralistički i sva vlast je bila
koncentrirana u Beogradu. Država se sastojala od šest republika i dvije
pokrajine. Iako se zvala federativne, nisu sve republike imale istu zastupljenost
u vlasti i nisu svi mogli samostalno odlučivati o svojoj republici.
Kako je Jugoslavija u ratu bila razrušena, glavni zadatak nove države bio je
obnoviti zemlju. Pozitivne strane te države odnosile su se uglavnom na to da su
uspješno obnovili i izgradili zemlju, razvili gospodarstvo, industriju,
poljoprivredu i izvukli stanovništvo iz siromaštva.
U gospodarstvu se provodila nacionalizacija, što znači da su svi pogoni
industrije, banke, trgovine i ostalog postali državno vlasništvo. Agrarna reforma
obuhvatila je zemljišne posjede. Bogatim posjednicima oduzeto je zemljište i
postaje državno vlasništvo. Tako su se željele smanjiti razlike između bogatih i
siromašnih. Provodila se kolonizacija, ljude se premještalo iz nerazvijenog dijela
u bogate plodne dijelove Slavonije. Tako se isto htjelo iskorijeniti siromaštvo.
Razrušena zemlja obnavlja se kroz omladinske radne akcije. Grade se ceste,
željezničke pruge, bolnice i dr. obnova je bila brza i efikasna. Pokrenula se
proizvodnja i zemlja se počela razvijati.
Jugoslavija je imala dobar položaj u svijetu. Tito je raskinuo odnose sa
Staljinom i SSSR-om jer je on želio dominirati u svim komunističkim državama
pa tako i u Jugoslaviji. Tito mu to nije dopustio i Staljin je raskinuo odnose s
Jugoslavijom i pokušao je uništiti gospodarski. Ali tada se Jugoslavija okrenula
zapadu i postala jedna komunistička država koja ima dobre odnose s SAD-om.
Jugoslavija je bila suosnivač pokreta nesvrstanih s Egiptom i Indijom koji joj je
donio dobre odnose s drugima važnim državama.
Jugoslavija je imala i mnoge negativne strane. Neke od njih su bile to što nisu
bile velike građanske slobode. Sloboda govora nije bila baš zastupljena. Ako je
netko bio protiv komunističke partije, nisu to mogli slobodno govoriti i pisati.
Nije se moglo javno izjasniti kao Hrvat, nego su se svi izglasivali kao Jugoslaven.
Zbog centralizma se najviše razvijao Beograd i Srbija. Raspodjela novca u državi
nije bila jednaka na sve Republike. Hrvatski jezik se zvao hrvatsko-srpski i taj se
naziv uporno nametao. To je sve dovelo do nezadovoljstva ljudi u Hrvatskoj.
Ljude koji se nisu slagali i iseljavali se, ali proglasivalo bi ih se teroristima,
hapsilo i ubijalo. 1948. nakon raskida sa Staljinom se provodio progon
Informbiroovaca, ato su bili komunisti koji su stali na Staljinovu stranu. Za sve
ljude koji se nisu slagali s Titovim sustavom, išli su na zatvor Goli Otok.
Nezadovoljstvo u Hrvatskoj kulminiralo je 1971. kad se u Hrvatskoj formirao
pokret Hrvatsko proljeće koji su pokrenuli Savka Dabčević Kučar i Miko Tripalo.
Oni su bili i komunisti intelektualci koji su se borili protiv centralizma, prevlasti
Beograda, za hrvatski jezik i veće građanske slobode. . Međutim država je
ugušila njihov pokret. I proglasila ih neprijateljima. Mnogi sudionici Hrvatskog
proljeća dobili su otkaze , neki su zatvoreni, neki emigrirali. Nakon toga
zavladala je tzv.“hrvatska šutnja“.
Sve se mijenja u Jugoslaviji kad 1980.godine umire Josip Broz Tito. Vlast
preuzima Predsjedništvo od 8 članova predstavnika republika i pokrajina.
Zemlju zahvaća gospodarska kriza. . Dolazi do inflacije i nezaposlenosti.
Problem su i veliki inozemni dugovi, nestašica osnovnih potrepština i ljudi su
svakodnevno morali čekati u redovima za nabaviti osnovne stvari. Dolazi do
krize i u međunacionalnim odnosima između naroda Jugoslavije. Jačaju
nacionalni osjećaji kod naroda. Srbija smatra d treba ukinuti Ustav iz 1974. jer
su time narodi dobili preveliku slobodu. Oni žele provođenje jače centralizacije.
Dolazak Slobodana Miloševića pogoršava još više situaciju. On je u stvari želio
veliku Srbiju, a pod krinkom federacije Jugoslavije. On je svoju vlast proširio na
pokrajine i na Crnu goru te je želio isto i sa djelovima Hrvatske.
Hrvatska i Slovenija željele su svoju samostalnost postići mirnim putem preko
pregovora. U Hrvatskoj se osnivaju druge stranke štosu HSLS i HDZ. Provode se
prvi višestranački izbori na kojima pobjeđuje HDZ te nakon njih, 30.05.1990.
zasjeda Hrvatski Sabor. Tada nastaje Republika Hrvatska kao demokratska
država koja mijenja i svoj ustav, ali je još uvijek unutar SFRJ.
Hrvatska je vodila pregovore sa SFRJ da se otcijepi mirnim putem, ali Srbija nije
bila za to. Istodobno JNA je bila saveznik Srbije, svo je oružje iznijela iz Hrvatske,
a pomagla je pobunjenim Srbima u Hrvatskoj. Zato su počele pobune Srba u
Hrvatskoj koje su nazvane balvan revolucija. Prve su izbile u Kninu, pa u
Banovini i Slavoniji. Prva žrtva bio je policajac Josip Jović.
Zbog toga što pregovori ne uspijevaju i što počinje pobuna Srba, Hrvatska
provodi referendum u svibnju 1991. u kojem je više od 90% ljudi glasalo za
samostalnu RH. Hrvatska nije odmah proglasila samostalnost jer Europska
zajednica moli da se sačeka još 3 mjeseca i zato je donesena Brijunska
deklaracija da se kriza riješi mirnim putem, ali rat se razbukhtao. Bilo je očito da
se neće riješiti nikakvim primirjem, već će doći do rata. Hrvatski Sabor
8.10.1991. donio je konačnu odluku o otcjepljenju od SFRJ.
Unatoč tome, rat se nastavio , čak i pogoršao. Okupirana je trećina teritorija
Hrvatske. Najžešće borbe vodile su se u Lici, zadarskom zaleđu, Banovini ,
Slavoniji , i Dubrovačkom primorju.
Vukovar – grad heroj bio je potpuno uništen granatama, izdržao je strašnu
opsadu od 3 mjeseca od puno jačeg i brojnijeg neprijatelja. Obranu grada vodio
je general Jastreb. Heroj grada bio je Blago Zadro. Ljudi su doslovno živjeli u
podrumima 3 mjeseca. Grad je pao 18.11.1991.godine. Neprijatelj j
zarobljenike iz vukovarske bolnice odveo na Ovčaru te ih tamo mučio i ubio.
Tako je počinjen najstrašniji zločin. Slike iz Vukovara zgrozile su svijet. Hrvatska
je konačno priznata 15.01.1992. od evropske zajednice. Hrvatska je tada
primjena i u Ujedinjene narode te joj je poslana pomoć tj.došle su snage
UNPROFOR-a koje su morale provesti prekid vatre i vraćanje prognanika, ali to
nije uspijevalo ni slijedeće 4 godine.
Kako UNPROFOR nije uspio pomoću Hrvati su poduzimali mnoge akcije.
Do listopada 1992.oslobođen je Jug Hrvatske i Dubrovnik. U siječnju 1993. bila
je operacija Maslenica kojom je oslobođena zračna luka Zemunik i izgrađen je
pontonski most da se uspostavi veza između sjevera i juga Hrvatske. 1993.g.
bila je operacija Medački džep kojim se oslobađa okolica Gospića.
1995.godine dogodila se akcija Bljesak kojom je oslobođena zapadna Slavonija.
Trajala je samo nekoliko dana, ali je bila jako uspješna.
U kolovozu 1995.oslobođen je preostali veliki dio teritorija (od Knina d
Karlovca) u akciji Oluja. Nakon toga mogli su se početi vraćati prognanici.
5.8.1995 kad je oslobođen Knin danas se slavi kao Dan pobjede i domovinske
zahvalnosti. Konačno se uspostavilo i prometno povezivanje Hrvatske.
Tada Srbi pristaju na pregovore u kojima sudjeluje i međunarodna zajednica. U
11. mjesecu 1995.sklopljen je sporazum o oslobađanju Slavonije, Baranje i
Zapadnog Srijema. Počinje operacija UN-a za mirnu reintegraciju hrvatskog
Podunavlja. 15.01.1998.istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem postali su
sastavni dio RH.
Tako je završila Hrvatska borba za samostalnost.