Domovinski rat

1
Domovinski rat
Domovinski rat
Vukovar u ruevinama 1991.
Datum
Izbijanje (nekoliko kriterija):
17. kolovoza 1990.
1) izbijanje velikosrpske pobune;
2) intervencija zrakoplovstva JNA protiv helikoptera MUP-a RH)
1. oujka 1991. (bitka za Pakrac)
31. oujka 1991. (Krvavi Uskrs)
Kraj (nekoliko kriterija):
12. studenog 1995. (potpisivanje Erdutskog sporazuma)
14. prosinca 1995. (potpisivanje Daytonskog sporazuma)
? studenoga 1995.(stvarni kraj borba i granatiranja)
31. prosinca 1995. (obranu du. zalea do kraja preuzeo HVO, snage HV
povuene)
[1]
15. sijenja 1998. (Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja)
[2]
Lokacija Hrvatska
Ishod pobjeda Hrvatske
Sukobljeni
Hrvatska
HOS
Herceg-Bosna
a
SR Jugoslavija
RS Krajina
JNA
Voe
Franjo Tuman
Anton Tus
Janko Bobetko
Gojko uak
Zvonimir ervenko
Ante Gotovina
Dobroslav Paraga
Ante Paradik
Slobodan Miloevi
Jovica Stanii
Franko Simatovi
Jovan Rakovi
Milan Babi
Milan Marti
Goran Hadi
Mile Mrki
Veljko Kadijevi
Blagoje Adi
Vojne snage
Domovinski rat
2
70.000 (1991.)
[3]
-200.000 (1995.)
[4]
90.000-100.000
[5]
Posljedice
Poginulih vojnika (Draen ivi)
8.147
[6]
Poginulih civila
6.605
[7]
Nestali:
1.218
[8]
Ukupno:
15.970
ili
Ukupno (Ivo Goldstein):
13.583
[9]
Ranjeni:
37.180
Poginulih (Draen ivi):
6.222 (RSK)
+1.279 (JNA)
Ukupno:
7.501
a
Kod razaranja Ravnog, to predstavlja poetak rata u BiH, pokazala se nemogunost bosanskohercegovakog rukovodstva da
sprijei uporabu podruja Bosne i Hercegovine od strane JNA kao poligona za napad na Hrvatsku. Hrvatski se narod u Bosni i
Hercegovini samoorganizirao osvnivanjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, ije su oruane snage, Hrvatsko vijee obrane,
obranom livanjskog kraja, u travnju i oslobaanjem doline Neretve, u lipnju 1992., sprijeile srpske napade na srednju Dalmaciju.
Oslobaanjem zapadne Bosne, u kojem je sudjelovao i HVO, HV je kroz 7 pobjednikih operacija (Cincar, Zima '94., Skok-1,
Skok-2, Ljeto '95., Maestral i Juni potez), ime je omoguena i u znatnoj mjeri olakana provedba Oluje.
Domovinski rat je bio obrambeno-osloboditeljski (oslobodilaki) rat za neovisnost i cjelovitost hrvatske drave
protiv agresije udruenih velikosrpskih snaga - ekstremista u Hrvatskoj, BiH (posebice Republike Srpske), JNA te
Srbije i Crne Gore. Domovinskomu ratu prethodila je pobuna dijela srpskoga puanstva u Hrvatskoj, koja je izbila u
kolovozu 1990. Na strategijskoj razini Domovinski rat sastoji se od tri etape. U prvoj etapi, do sijenja 1992.,
izvrena je vojna agresija na Hrvatsku, koja je bila prisiljena na obranu. Oruani sukobi poeli su izbijati u travnju
1991., uz postupno oitovanje naklonjenosti JNA srpskim pobunjenicima, a od kolovoza 1991. prerasli su u izravnu
agresiju iz Srbije.
[10][11]
U drugoj etapi, od sijenja 1992. do svibnja 1995., dolo je do zastoja u agresiji i do
razmjetaja mirovnih snaga UN-a du crta prijekida vatre. Za Hrvatsku je to bila etapa diplomatskih nastojanja i
pregovora te strpljivog jaanja snaga uz provedbu operacija taktike razine u kojima su osloboeni manji dijelovi
teritorija. U treoj etapi, u svibnju i kolovozu 1995., bile su izvedene navalne operacije u kojima je osloboen
najvei dio okupiranoga podruja u Posavini i zapadnoj Slavoniji te na Banovini, Kordunu, u Lici i u sjevernoj
Dalmaciji. Preostalo okupirano podruje u hrvatskom Podunavlju reintegrirano je uz pomo prijelazne meunarodne
uprave (1996.-1998.).
U ratu je poginulo preko 21.000 ljudi: 13.583 na hrvatskoj strani (ukljuujui nestale) prema Ivi Goldsteinu ili
15.970 prema Draenu iviu, znanstvenom suradniku Instituta drutvenih znanosti "Ivo Pilar", te 8.039 na srpskoj
strani, od toga 6.760 na podrujem pod kontrolom pobunjenih Srba, a 1.279 vojnika JNA, prema beogradskim
slubenim podatcima. Ratom i ratnim razaranjem bilo je obuhvaeno 54% hrvatskog teritorija, na kojem je ivjelo
36% hrvatskog stanovnitva. Pod okupacijom
[12]
se nalo 14.760 km
2
ili 26% hrvatskog teritorija. Nijedan hrvatski
vojnik nije stupio na teritorij Srbije. U prosincu 1991. godine u Hrvatskoj je bilo oko 550.000 prognanika i
izbjeglica, a k tome je 150.000 ljudi bilo u izbjeglitvu u inozemstvu.
5% hrvatskih ena je sudjelovalo u obrani Hrvatske, odnosno njih 23.080. 127 ih je poginulo, a 1113 ena je ostalo
trajnim invalidima.
[13]
Prema podatcima Dravne revizije za popis i procjenu ratne tete izravna ratna teta u Hrvatskoj u razdoblju
1990.1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM. Prema drugim podatcima, uniteno
je 180.000 domova, 25% hrvatskog gospodarstva te prouzroeno 27 milijarda $ materijalne tete.
Broj prognanika i izbjeglica u samoj Hrvatskoj smanjio se od 550 tisua krajem 1991. na 386.264 u 1995. Istodobno
je broj izbjeglica u inozemstvu smanjen od 150 na 57 tisua. Poevi od 1995. godine poinje masovan povratak
Domovinski rat
3
prognanika i izbjeglica.
Traginost hrvatskog obrambeno-oslobodilakog rata jest u tome to to napada nije imao namjeru samo fiziki
osvojiti ozemlje. Bt je bila i u potpunom unitenju identiteta Hrvatske i Hrvata - ovjeka, kulture i povijesti. O tome
najbolje svjedoi granatiranje ibenske katedrale i zadarske prvostolnice.
[14]
Politiki okvir i uzroci rata
Razdoblje izmeu 1945. i 1980. godine
Razorena hrvatska kua
Kraj Drugog svjetskog rata oznaio je i poetak nove drave, FNR
Jugoslavije, koja je bila federativna drava pod vodstvom jedne stranke
- Komunistike partije Jugoslavije (KPJ), koja kasnije mijenja ime u
Savez Komunista Jugoslavije (SKJ).
Nakon 1948. godine FNR Jugoslavija politiki se i gospodarski odvaja
od zemalja Varavskog ugovora, te je prisiljena traiti vlastiti put u
polariziranom svijetu.
Ovaj lanak dio je niza o
povijesti Hrvatske
Glavni teoretiar socijalistike Jugoslavije, po mnogima i osoba utjecajnija od samog Josipa Broza Tita, zvao se
Edvard Kardelj. Kardelj je, uz Titovu potporu, odluio iskoristiti situaciju u kojoj se nalazi Jugoslavija (izmeu dva
bloka), te politikim i stratekim potezima osigurati dovoljno materijalnih resursa kako bi uspostavio socijalistiko
samoupravljanje. Kako je u teoretskoj premisi komunizma postepeno slabljenje drave i preputanje uprave
drutvenoj zajednici, zamiljen je grandiozni projekt najdemokratskije zemlje na svijetu u kojoj su sami proizvoai
vlasnici sredstava za proizvodnju. U komunistikoj nomenklaturi stranka na vlasti ionako je predstavljala vizionara,
a ne upravljaa dravom. Nacionalizam je predstavljao najveeg protivnika te drave, te su Kardelj (Slovenac) i
politika elita okupljena oko njega smatrali da se je najvea opastnost za Jugoslaviju centralizam, te da pojedinim
republikama treba pruiti to iru samostalnost.
U tada jo centraliziranoj zemlji, i dravno upravljanoj ekonomiji, takvom konceptu usprotivili su se pobornici
postojeeg sustava, u prvom redu politika elita SR Srbije pod vodstvom Aleksandra Rankovia, tada jednako
utjecajnog kao i Kardelj. Rankovi je u toj borbi i politiki i fiziki eliminiran, te je pobijedila Kardeljeva
koncepcija.
Usprkos dogaajima Hrvatskog proljea 1971., kad se zahtijevalo veu samostalnost SR Hrvatske u odnosu za
federaciju, Kardeljev koncept kulminirao je donoenjem Ustava iz 1974. godine.
Ironino je da je ponudio puno vie samostalnosti republikama nego to su Hrvatski proljeari traili, iako je sam
pokret prethodno bio brutalno uguen. Ustav iz 1974. omoguio je pojedinim republikama samoodreenje svojim
formulacijama o pravu naroda na samoodreenje i o nepromjenjivosti republikih granica, to e se kasnije pokazati
kljunim. Osim toga, tim Ustavom uspostavljene su Organizacije Udruenog rada (OUR), kao temeljne drutvene
zajednice u opreci s dravnim aparatom, kroz koje su radnici trebali ostvariti svoja demokratska i proizvoaka
prava.
Meutim, taj sustav doveo je i do posvemanje birokratizacije, decentralizacija je dovela do gotovo potpuno
samostalnog djelovanja republika, a jedan od problema bio je i dvoznaan poloaj Socijalistikih autonomnih
pokrajina (SAP), Vojvodine i Kosova, koje su istovremeno bile dio SR Srbije ali su imale i poseban poloaj unutar
federecije. To je dovelo do napetosti unutar Srbije, a kasnijim razvojem i u cijeloj federaciji.
Domovinski rat
4
Ustav iz 1974. oslabio je dravni aparat Jugoslavije do krajnjih granica, pogotovo nakon smrti Kardelja (1979.) i Tita
(1980.), tako da su na kraju Jugoslavije postojali samo odvojeni i suprotstavljeni republiki dravni aparati, bez
dovoljno jakog centralnog dravnog aparata koji bi proveo mirnu dezintegraciju Jugoslavije (to se naprimjer
dogodilo u ehoslovakoj).
Razdoblje poslije 1980. godine
Nakon smrti Josipa Broza Tita postupno su do izraaja dole razlike izmeu jugoslavenskih republika oko ustroja i
opstanka federacije. U Srbiji se irilo nezadovoljstvo Ustavom iz 1974. zbog statusa autonomnih pokrajina
Vojvodine i Kosova. Postupno se oblikovalo stajalite o njezinu neravnopravnom poloaju i zakinutosti. Ono je
prvotno izneeno u akademskim krugovima (neobjavljeni Memorandum SANU) odakle se proirilo u javnost.
Oivljeni su i tradicionalni nacionalistiki mitovi te postavljeni slubeni zahtjevi za drugaijim poloajem pokrajina,
ali i neslubeni zahtjevi za ujedinjenjem svih Srba u jednu teritorijalnu cjelinu, u poetku kroz traenje uspostave
autonomnih pokrajina na podruju Hrvatske. U tom kontekstu Hrvati su opetovano bivali optuivani za genocid nad
Srbima u Drugom svjetskom ratu te za diskriminaciju nad Srbima u Hrvatskoj, koja se navodno nastavila i pod
komunistikim reimom. Jedna od toaka razdora u Hrvatskoj bila je i rasprava o amandmanu na Ustav SR Hrvatske
o jeziku, to ju je 1985. potaklo Predsjednito SRH, traei da se dotadanja formulacija po kojoj je u javnoj
upotrebi hrvatski knjievni jezik, standardni oblik narodnoga jezika Hrvata i Srba u Hrvatskoj, koji se naziva
hrvatski ili srpski jezik, promjeni u formulaciju da je u slubenoj upotrebi hrvatski ili srpski jezik. Raprava se o
tome posebno rasplamsala 1988. kad je to pitanje dolo na dnevni red Sabora.
Nakon Drugog svjetskog rata se postupno preobraavala JNA iz "ideoloki jednake" vojske u srpsku imperijalnu
silu. Proces je bio dugotrajan i sustavan. Odvijao se na polju jezinom polju, nacionalnom sastavu, upravnog i
zapovjednog asnikog zbora i ratnog umijea
[15]
. Intenzivirao se 1980-ih, a vrhunac poveavanja udjela Srba u
ukupnom asnikom zboru e biti 1986.-1990. (Memorandum SANU, preustroj oruanih snaga), kad je udjel
dosegao 70%, osobito na razini vieg asnikog zbora.
Slobodan Miloevi dolazi na vlast
1987. godine na elo SK Srbije doao je Slobodan Miloevi, koji je ubrzo prepoznat u Srbiji kao osoba koja moe
rijeiti pitanje Kosova i poloaja same Srbije u federaciji. Njemu u podrku, od ljeta 1988., organiziraju se masovni
mitinzi po svim veim gradovima u Srbiji, na kojima se zahtijevalo preureenje Jugoslavije (tzv. antibirokratska
revolucija). Poto je pritiscima ishodila smanjenje ovlasti pokrajina (a Kosovu vratila i naziv Kosovo i Metohija), te
promijenila politiko vodstvo pokrajina, a onda opet nasilnim putem i vodstvo SR Crne Gore, te na taj nain
osigurala etiri glasa (od osam) u saveznim institucijama, Srbija je svoja stajalita pokuala nametnuti i ostalim
republikama. Na udaru te promidbe najprije su se nale SR Slovenija i SR Hrvatska, koje su zagovarale preustroj
Jugoslavije na konfederalnom naelu. Ve prije demokratskih izbora 1990., iz Beograda je bilo poticano
protuhrvatsko raspoloenje kod Srba u Hrvatskoj, to se oitovalo prilikom organizacije mitinga posebice u Kninu.
Nakon izbora, pod optubom da je na djelu obnova ustatva, u kolovozu 1990. uslijedila je i njihova otvorena
pobuna (tzv. balvan-revolucija), koja je imala podrku vodstva Srbije i Crne Gore, te logistiku potporu srpskog
dijela JNA. U svojim nastojanjima Srbija se najvie oslanjala na saveznu vojsku, u kojoj su Srbi tradicionalno bili
nadprosjeno zastupljeni. Postupna preobrazba JNA u srpsku vojsku zapoela je prije viestranakih izbora 1990.
Vojni vrh bio je krajnje nepovjerljiv prema sve oitijim znakovima promjena u Europi potkraj 1980-ih, jenjavanja
hladnog rata izmeu SAD i SSSR, padom Berlinskog zida kao i raspadom istonog bloka. Vremenski podudarno s
otvorenim srbijanskim zahtjevima za preustrojbom federacije, JNA je provela i vlastiti preustroj.
Potkraj 1988. dotadanji vojni ustroj, koji je odraavao federalni ustroj drave, zamijenjen je novim. Umjesto
armijskih oblasti, koje su se uvelike poklapale s republikim granicama, uvedena su vojita i korpusi koji su
teritorijalnim obuhvatom potpuno zanemarili republike granice. Povrh toga, JNA je 1990. u vrijeme odravanja
viestranakih izbora oduzela oruje namijenjeno teritorijalnoj obrani (TO), posebnoj sastavnici obrambenoga
Domovinski rat
5
sustava koja je bila u iskljuivoj nadlenosti republika. Hrvatskoj je na taj nain oduzeto oruje kojim je TO mogla
naoruati 200.000 ljudi. Tako je Hrvatska, bez obzira na visok moral ljudstva, bila suoena s nedostatkom ratne
tehnike i sredstava za obranu. Protivnik je raspolagao nadmonom ratnom tehnikom, no rasprenom po skladitima i
vojarnama, dijelom i na hrvatskom teritoriju. I vojniki i asniki kadar bio je jo vienacionalan, a u provedbi
velikosrpskih planova JNA je mogla raunati preteno na pripadnike srpske nacionalnosti. Zbog toga je vojni vrh
dvojio kojoj se od dviju moguih varijanata prikloniti:
vojnom protiv svih republika i uspostavi unitarne Jugoslavije pod vrstom rukom
ili pak ostvarenju velike Srbije, s teritorijem manjim od Jugoslavije, koja e obuhvatiti sva podruja u kojima ivi
srpsko stanovnitvo, dakle i znatne dijelove Hrvatske.
ini se da su sve do sredine 1991. obje varijante bile otvorene. Kada pristae vojnog udara nisu doekali ostvarenje
slinih planova u Sovjetskom Savezu i oekivanu potporu Moskve, prevladala je velikosrpska varijanta. JNA je sve
otvorenije pristajala uz srpske pobunjenike u Hrvatskoj, pristupila je izvlaenju ljudstva i tehnike iz otpisane
Slovenije i nepodobnih dijelova Hrvatske i njihovu premjetanju u sigurna podruja Hrvatske i BiH. 17. travnja
1991. Sabor Republike Hrvatske donio je Deklaraciju o osudi Narodne skuptine Republike Srbije zbog mijeanja u
unutarnje stvari Republike Hrvatske kojom poziva Narodnu skuptinu Republike Srbije na prestanak velikosrpskoga
projekta. 19. svibnja 1991. odran je referendum u Hrvatskoj u kojem se, usprkos srpskom bojkotu, 93 % glasaa
izjasnilo za istupanje iz Jugoslavije.
[16]
25. lipnja hrvatski je sabor potom donio odluku o samostalnosti drave i
razdruivanje iz Jugoslavije. Na nagovor EEZ, odluka je zamrznuta na 3 mjeseca.
Meunarodna zajednica
Meunarodna zajednica nije prouzroila rat, no valja rei da je do 1991. godine stav skoro svih meunarodnih
imbenika bio da Jugoslaviju treba ouvati, ova injenica, kao i sporost EEZ ili UN-a u donoenju odluka, doveli su
do izostanka reakcije u poetku naleta transformirane JNA u suradnji s paravojnim postrojbama Srba u Hrvatskoj.
Drava Hrvatska u to je vrijeme bila neeljeno dijete svih velikih zapadnih drava, ukljuujui SAD.
[17]
Kad je
Hrvatska proglasila neovisnost, hrvatski diplomat Davorin Rudolf je nakon sveanosti u Saboru sazvao sam sve
strane predstavnike u Ministarstvo vanjskih poslova u Visokoj ulici u Zagrebu, uruio im engleske prijevode
dokumenata o neovisnosti te ih pozvao na veernji prijem u zagrebaki hotel Intercontinental. Niti jedan nije nita
rekao; tek je kad su svi odlazili njemaki generalni konzul Hans Julius Bolt diskretno rekao Rudolfu da nitko od
stranih predstavnika nee doi na taj prijem, meu ostalim i on, jer je dobio takav naputak svoje Vlade. Te se veeri
na prijamu pojavio jedino austrijski poasni konzul Berlakovi (hrvatskog podrijetla) te brzo nestao.
1991. su godine pripadnici stranke Gianfranca Finija MSI posjetili Srbiju i dogovarali prodaju hrvatskih teritorija s
miloevievcima
[18]
Trgovanje Zapada na tetu Hrvatske i Hrvata, a radi prikupljanja politikih bodova nastavilo se do samog kraja rata.
Velika Britanija je uskladila prijedlog sa Slobodanom Miloeviem. Glasio je da se teritorij Baranje i istone
Slavonije proglasi kondominijem Hrvatske i Srbije.
[19][20]
Varijacija prijedloga bila je da RH da Baranju Srbiji, a da
Srbija u tom sluaju zadri prostor istone Slavonije. Komadanje Hrvatske nije bilo gotovo ovim prijedlogom: RH je
trebala po tome izii u susret strategijskim interesima bosanskih Srba i dati im pojas teritorija u irini od 20
kilometara, jugoistono od upanje radi ojaanja koridora do Beograda, a Hrvatska bi "zauzvrat dobila" pojas
teritorija sjeverno do Dubrovnika radi ojaanja njegova zalea. Mrcvarenje Hrvatske ni ovdje nije stalo: RH bi se
trebala odrei Prevlake i teritorija do Molunta - Crnoj Gori Prevlaka, a bh. Srbima uski koridor na Jadran. Ti su drski
prijedlozi bili dani jo 1994., kad se situacija strateki okretala u hrvatsku stranu: po svjedoenju ondanjeg hrv.
ministra vanjskih poslova Mate Grania, u New Yorku mu je lord David Owen izjavio "da nije mogue postii
reintegraciju okupiranih podruja bez teritorijalnih ustupaka Hrvatske." Britanske su ponude prvi put stigle kod
hrvatskih diplomata u UN-u.
Ameriki mirovni posrednik Richard Holbrooke bijesno se je protivio reintegraciji Hrvatskog Podunavlja kad je to
traio hrv. predsjednik Tuman, jer da e mu to "sruiti itav njegov (Holbrookeov) projekt", to je jasno zapisano u
Domovinski rat
6
Holbrookovim memoarima;
[21]
uz to protivio se hrvatskom entitetu u BiH, prijetio Hrvatima i Bonjacima udarima
(na Hrvatsku i BiH)
[22]
kad su htjeli potisnuti velikosrpski projekt Republiku Srpsku sa zapada BiH.
EZ je odigrala koncem kolovoza 1991. bitnu ulogu utemeljenjem Mirovne konferencije o bivoj Jugoslaviji. Time se
meunarodno institucionaliziralo "jugoslavenske krizu"
[23]
i odluke ove konferencije jasno su velikosrpsku agresiju
oznaile kao meunarodni sukob, razbivi pravno svaku tezu o "graanskom ratu". Europska se je zajednica otrije
postavila tek jeseni 1991., kad je objema stranama, i agresoru - Srbiji i velikosrpskim pobunjenicima i rtvi -
Hrvatskoj, zaprijetila sankcijama: sankcijama je zaprijetila stranama koje do 5. studenoga 1991. ne pristanu na
najnoviji prijedlog mirovnoga plana. To je bio prijelaz s neobaveznog posrednitva na ultimativno arbitriranje. No to
je ve bilo kasno, jer je UN ve od kraja listopada 1991. glavnim posrednikom u pokuaju zaustavljanja sukoba.
Ukljuenje UN-a posluilo je za razbijanje nepovjerenja srpske strane koja je smatrala EZ produenom rukom
njemakog ekspanzionizma.
11. prosinca 1991. Ukrajina je priznala Hrvatsku. To je znaajuno jer je Ukrajina bila prva lanica Ujedinjenih
naroda koja je priznala Hrvatsku i prva iz slavenskog bloka zemalja SSSR-a. Prije su Hrvatsku priznale samo
Slovenija i Litva.
[24]
Oruana agresija
Podrobniji lanak o temi: Bitka za vojarne
Plan JNA za napad na Hrvatsku
Bitka za vojarne - uniteni tenk 1991.
Nakon razoruanja TO glavni cilj Hrvatske bio je
pregovorima dobiti na vremenu kako bi se unovaile i
naoruale barem policijske snage, jedine na koje je, po
jo uvijek vrijedeem zakonodavstvu, imala pravo.
Nabavivi oruje tajnim kanalima iz inozemstva (meu
glavnim dobavljaima bila je Maarska), Hrvatska je
potkraj sijenja 1991. raspolagala s priblino 30.000
komada uglavnom strjeljakog i poneto protuzranog i
protuoklopnog oruja. Hrvatske snage bile su ustrojene
u Zbor narodne garde (ZNG). Prva brigada ZNG-a
osnovana je u Zagrebu ("Tigrovi"), gdje je 28. svibnja
1991. odrana i prva smotra (stadion Kranjevieva).
Dana 26. lipnja 1991. Sabor je donio Zakon o obrani
kojim je predvieno da se hrvatske oruane snage
sastoje od ZNG-a i Hrvatske vojske (HV).
Naoruavanje je nastavljeno i tijekom 1991., no
istodobno su rasle napetosti, a u proljee su poeli
izbijati i prvi oruani sukobi i pale su prve ljudske
rtve.
JNA je ispoetka zauzela prividno neutralno stajalite,
no jo ljeta 1990. se je izravno stavila na stranu srpskih
pobunjenika, neposredno nakon izbijanja
balvan-revolucije. RH je tad iskusila grubi zador u svoj
suverenitet, kad je zrakoplovstvo JNA (JRV)
interveniralo protiv hrvatskog MUP-a. To je bilo kad je
17. kolovoza 1990. MUP RH poslao prema Kninu 3
Domovinski rat
7
helikoptera sa policajcima radi guenja velikosrpske pobune, a iznad Ogulina su ih presreli 2 zrakoplova MiG-21
JNA (JRV) koji su zaprijetili helikopterima da e ih sruiti ako ne skrenu s predviene rute i ne vrate se u Luko.
[25]
JNA je tijekom 1991. javnosti i medijima plasirala priu o svojoj politici nemijeanja u sukobe, no zapravo je inila
suprotno. Pored planiranja dravnog udara u Hrvatskoj, zastraivanja vojnim konvojima, ukljuivali su se u vojne
sukobe u stvarima koje je bilo izvan mandata JNA, t.j. policijskim stvarima. Tako je JNA zauzimala poloaje izmeu
pobunjenih Srba i hrvatskih snaga u trenutcima sukoba. Upravu su tako uspostavljene tampon zone zapravo
sprjeavale hrvatske snage intervenirati te na taj nain davale pobunjenim Srbima predah i odstupnicu, spaavajui ih
od poraza i od toga da ih uhite legitimne hrvatske policijske vlasti. Pored toga, postrojbe JNA su tako pobunjenim
Srbima omoguavale uvrstiti svoju vlast na zaposjednutom podruju uvrste te odatle protjeravati veinu hrvatskog
i ostalog nesrpskog puanstva. Potkraj ljeta 1991. JNA se je izravno ukljuila u izravne napadaje na hrvatske
poloaje, a u agresiji su sudjelovale i dragovoljake postrojbe ubaene iz Srbije. Smjerovi napada i podruja koja je
okupirao srpski agresor tijekom jeseni 1991. nedvojbeno upuuju na nakanu da se ovlada svim dijelovima Hrvatske
istono od crte Virovitica - Karlovac - Karlobag, odnosno barem veim dijelom toga prostora pokae li se
maksimalistiki cilj nestvarnim. Svjetski mediji izvjetavali su kako JNA "brani srpsku manjinu u Hrvatskoj", dok su
samozvani "branitelji" Srba zapravo napadali hrvatske gradove i sela, Osijek (70% Hrvata, 15% Srba), Vinkovce
(80% Hrvata i 11% Srba) i Vukovar (47% Hrvata i 32% Srba).
[26]
Poetnih mjeseci rata Hrvatska je bila telekomunikacijski raskomadana iznutra i odsjeena od svijeta, to je bilo
posljedica toga to su zrakoplovi JNA raketirali odailjae hrvatskog radija i televizije. Time su osobito bili pogoeni
dubrovaki kraj i Vukovar. Iz tog je razloga HPT kupio dvanaest INMARSAT-ovih A terminala. est ih je posluilo
MORH-u. Tako su satelitski mobilni telefoni odigrali kljunu ulogu u obrani Hrvatske.
[27]
U obrani Hrvatske sudjelovali su ljudi iz cijele zemlje kao i mnogobrojni Hrvati iz BiH i iseljenitva. Iako je ljudski i
materijalni teret obrane podnijela cijela zemlja, oruana obrana bila je organizirana po bojitima, tj. nastanak bojita i
znaajke oruane borbe bili su uvjetovani smjerom i snagom srpskog napada, kao i zemljopisnim i drugim
obiljejima napadnutih dijelova zemlje.
U svom ovom vrtlogu nali su se i obini vojnici, ronici koji su se zatekli na odsluenju obveznog vojnog roka.
Neki nisu mogli lako pobjei ili otii, jer nisu bili u gradovima, nego u selima, daleko od prometnih veza kojima bi
mogli otii svojim kuama ili u inozemstvo na sigurno. Tim mladim vojnicima Hrvati su pomagali pobjei,
organizirano i neorganizirano. Tako su tim vojnicima, gdje je bilo mogue, organizirano ih doekivali te im
pomagali da se mogu neometano preodjenuti u civilnu odjeu, da ih vojne vlasti ne bi mogle prepoznati, uhititi ih i
otro sankcionirati zbog bijega. Ti su vojnici bili iroka raspona nacionalnih pripadnosti: Hrvati, Muslimani,
Albanci, Slovenci, Makedonci, pa i Srbi. Nekima su ak kupovali putne karte (vlak, autobus) da bi mogli vratiti se
svojim obiteljima. Svijest o tome postojala je i kod vojnika u hrvatskim postrojbama, koji su znali u kojoj su situaciji
ti vojnici, pa zato i nisu ni eljeli pucati u vojnike koji nisu pokazivali napadako ponaanje. Korist je bila obostrana:
JNA je tako bila oslabljivana i dodatno demoralizirana, spaeni vojnici (nehrvati) iz drugih republika su stjecali
dodatnu pozitivnu sliku o Hrvatskoj i Hrvatima koju su irili u svojim sredinama, kod Srba se tako razbijala
indoktrinacija gdje su Hrvati i nova Hrvatska bili demonizirani, odnosno Hrvatska se pokazala uljuenom zemljom,
a spaeni vojnici su se izvukli od sudjelovanja u borbama i moguoj pogibelji. Ove su situacije ule i u hrvatsku
knjievnost;
[28]
u poneto iskarikiranom obliku, ovo je bilo temom u filmskoj komediji Kako je poeo rat na mom
otoku.
U zaleu oruanih sukoba na bojitima vodila se bitka za vojarne. U rujnu 1991. hrvatske su snage, esto uz
pomo civilnoga stanovnitva, blokirale objekte JNA u cijeloj zemlji. Pojedine su vojarne bile zauzete uz mnogo
zarobljenog oruja, a iz preostalih se JNA povukla nakon sporazuma postignutog 22. listopada 1991.
Domovinski rat
8
Istonoslavonsko bojite
Podrobniji lanci o temama: Bitka za Vukovar i Pokolj u Borovu Selu
To je bojite obuhvaalo podruje tadanjih opina Beli Manastir, Osijek, Vinkovci i Vukovar. Strateko znaenje
toga podruja bilo je odreeno njegovim poloajem uzdu granice sa Srbijom, kojoj je osvajanje najistonijega dijela
Hrvatske bilo nuno za uspostavu mostobrana na desnoj obali Dunava i napredovanje prema zapadu. Tu je Hrvatska
bila izloena izravnoj agresiji iz Srbije, uz masovno sudjelovanje JNA te koritenje srbijanskog teritorija za napade.
Prvi oruani sukob dogodio se 2. svibnja 1991. u Borovu Selu kada je ubijeno 12 hrvatskih policajaca. U svibnju i
lipnju 1991. postale su sve uestalije provokacije u istonoslavonskim selima, a Tenja kraj Osijeka i Mirkovci kraj
Vinkovaca postali su glavna pobunjenika uporita. Preko mosta kod Batine u Baranju su iz Vojvodine 3. srpnja uli
tenkovi JNA i postupno zauzeli kljune toke u tom dijelu zemlje. Poetkom srpnja (7. - 9.) postrojbe lokalnih Srba
spalile su uz pomo JNA selo elije, a potkraj mjeseca prognana je veina Hrvata iz Aljmaa, Erduta i Dalja.
Invazija JNA na istonu Slavoniju 1991.-1992.
Glavni smjer napada na istonoslavenskom bojitu iao
je srijemskom ravnicom. Naselja s veinskim srpskim
stanovnitvom posluila su kao uporita iz kojih su
napadana susjedna sela s veinskim hrvatskim
puanstvom. Srijemska naselja zauzeta su tijekom
listopada, ukljuujui i grad Ilok, odakle je veina
Hrvata bila prisiljena iseliti se unato nazonosti
promatraa EZ-a.
[29]
Ve od kraja kolovoza 1991.
poeli su napadaji na grad Vukovar, najvee urbano
sredite na podruju, ime je dolo do bitke za
Vukovar. Vukovar je branilo 700 do 800 pripadnika
ZNG-a i oko 1.000 dragovoljaca. Branitelji su bili
skromno naoruani, s ogranienim brojem
protuoklopnih i protuzrakoplovnih sredstava. Dostava
oruja i opreme bila je oteana zbog obrua koji se postupno stezao oko grada pa se nakon pada Marinaca i
Bogdanovaca potpuno zatvorio. Unato neravnopravnu odnosu snaga, branitelji su unitili golem broj neprijateljskih
tenkova, izbacili iz stroja tisue vojnika, vezali na se velike neprijateljske snage te na taj nain zaustavili
napredovanje. Nakon gotovo puna 3 mjeseca opsade srpske su snage naposljetku zauzele Vukovar 18. studenoga
1991. Nakon ulaska u grad srpske su snage poinile teke zloine. Zbog ubojstva izmeu 255
[30]
i 264
[31]
ranjenika,
civila, branitelja i osoblja iz vukovarske bolnice na Ovari, optunice protiv odgovornih oficira JNA podigao je i
Meunarodni sud za ratne zloine.
Nakon pada Vukovara agresorsko topnitvo i zrakoplovstvo nastavilo je s napadima na Osijek i Vinkovce, ali pouen
vukovarskim iskustvom agresor je odustao od pokuaja da pjeatvom zauzme te gradove. Potkraj studenoga HV
uspjeno je obranila Nutar, a sredinom prosinca osloboen je dio teritorija izmeu Osijeka i Kopaeva. U iduih pet
mjeseci, do razmjetaja UNPROFOR-a, Srbi su utvrivali dosegnute crte, nastavili progon nesrpskoga puanstva te
dalekometnim topnitvom i dalje ugroavali Osijek i Vinkovce. Do 12. studenoga 1991. je od posljedica granatiranja
od strane JNA i velikosrpskih terorista osjeka bolnica zaprimila 2.600 ranjene osobe, a ukupno je 370 osoba
poginulo kao posljedica ranjavanja od velikosrpskog granatiranja Osijeka
[32]
.
Istovremeno, u nekim gradovima pod hrvatskom kontrolom, posebice u Osijeku, 1991. i 1992. nestali su ili su
ubijeni brojni srpski civili (osobito u prosincu 1991.).
[33]
U to vrijeme je postojala opasnost od naoruanih civila,
posebice snajperista.
[34]
Sigurnost naselja u smislu ostanka pod hrvatskom vlau nije bila sigurna ni za mala naselja niti za vee gradove,
ak niti nakon stabiliziranja bojinice i meunarodnog priznanja Republike Hrvatske od strane zemalja Europske
zajednice. Pored topnikih napada, 10. veljae 1992. velikosrbi su poduzeli i pjeaki napad na Vinkovce kojeg su
hrvatske postrojbe odbile
[35]
.
Domovinski rat
9
Zapadnoslavonsko i podravsko bojite
Hrvatski vojnici se spremaju pucati na srpski tenk 1992.
Podrobniji lanci o temama: Operacija Otkos 10 i
operacija Strijela
Obuhvaalo je podruje opina Novska, Nova
Gradika, Pakrac,
[36]
Grubino Polje i Daruvar te
djelomice i opina Virovitica, Slatina, Orahovica i
Poega. Prvi oruani sukob bio je napad na policijsku
postaju u Pakracu u oujku 1991. U idua etiri
mjeseca sve su ea bila miniranja, pucnjave i nemiri,
a JNA je sve aktivnije nastupala na srpskoj strani. U
kolovozu 1991. otvorena je prava bojinica, gdje se
ZNG suprotstavljao Banjalukomu korpusu JNA i
mjesnim pobunjenicima. U poetku rujna bili su
okupirani Okuani pa je bio prekinut promet
autocestom Zagreb-Lipovac. U etekovcu, Balincima,
ojlugu i u Voinu i Humu kod Slatine srpske su snage poinile ratne zloine nad civilnim stanovnitvom.
[37]
U
Kusonjama su srpski odmetnici masakrirali zarobljene pripadnike hrv. vojske i policije. Srpske snage nadzirale su
tada Psunj, Papuk i dio Bilogore pa je postojala opasnost presijecanja hrvatskih teritorija od Save do Drave, to bi
vjerojatno dovelo do pada cijele Slavonije. U protuudaru HV-a do prve polovice studenoga osloboena je
grubinopoljska opina, a u prosincu i Bilogora. Papuk i najvei dio Psunja. Oslobodilaki nalet zaustavljen je
potpisivanjem primirja 2. sijenja 1992.
Banovinsko bojite
Obuhvaalo je opine Hrvatsku Kostajnicu, Sisak, Petrinju, Glinu i Dvor. Od travnja 1991. rasla je napetost, a
hrvatska vlast pregovorima i osnivanjem policijskih postaja bezuspjeno ie pokuavala ovladati stanjem. U lipnju i
srpnju poeli su progoni hrvatskoga puanstva. Potkraj srpnja bili su poinjeni ratni zloini nad civilima u naseljima
s hrvatskim stanovnitvom uz Unu u opini Dvor (pokolji u Kuljanima, Strugi, Bjelovcu, Pecki, untiu,
Dragotincu, Skeli kod Gline, Grabotanima, Stublju i Majuru, Gornjem Viduevcu, Bainu, Kozibrodu), a potom i u
Kraljevanima i Hrastovici kraj Petrinje i Joevici kod Gline, a srpski odmetnici su masakrirali i zarobljene
pripadnike hrv. vojske i policije u Petrinji kod nove bolnice i Zamoama. S druge strane, u Sisku je 1991. i 1992.
nestao ili ubijen vei broj srpskih civila (posebice u jesen 1991.). Postoji popis od stotinjak imena, a procjene se
kreu od nekoliko desetaka do ak pet stotina.
[38]
U kolovozu je ZNG evakuirao Hrvatsku Kostajnicu i branio prazan
grad do sredine rujna, kada su ga zauzele srpske snage. Neto ranije pala je i Petrinja. Potkraj rujna hrvatska obrana
stabilizirala se du bojinice na rijeci Kupi i vie nije bilo veih pomaka. Dalekometnim napadima najvie su bili
izloeni Sisak, Sunja i Komarevo, te pokupska naselja na lijevoj obali Kupe.
Domovinski rat
10
Kordunsko bojite
Rudolf Perein pokraj MIG-a
Obuhvaalo je opine Vrginmost, Vojni, Karlovac,
Duga Resa, Ogulin i Slunj. Geostrateki je to podruje
bilo osobito vano zbog prometnoga poloaja
Karlovca, gdje su napadi izravno prijetili presijecanjem
hrvatskoga teritorija. U srpnju 1991. u Krnjaku i u
kolovozu u Budakoj Rijeci (kod Plitvica) bili su
napadnuti policajci, a oko Topuskoga i okolnih sela
postupno se stezao obru. Tijekom rujna bio je
opkoljen Slunj, no obrana se odrala do studenoga.
Padom Slunja u etnike ruke, otvorio se prostor za
djelovanje ratnim zloincima. Srpski odmetnici su
poinili masovne pokolje u Lipovai, Klancu,
Skakavcu i Breanima.
U tekom je poloaju bio i sam grad Karlovac, zbog prijetnji iz brojnih vojarni u gradu i oko njega te neprestanoga
granatiranja. Uspjeno je obranjen, iako je bojinica sve do 1995. ostala u predgrau.
12. studenoga 1991. su velikosrpski MiG-ovi raketirali gradi Ogulin, a poslije je uslijedio pokuaj proboja
pjeatvom. U to vrijeme je taj gradi od 10.525 stanovnika zbrinjavao 1600 hrvatskih izbjeglica sa Korduna
[39]
. 28.
listopada 2011. PU karlovaka policija je po zavrenoj istrazi utvrdila dio poinitelja ratnih zloina nad Hrvatima.
[40]
Obrana zranog prostora
U najteem poloaju je bila obrana zranoga prostora zbog potpune prevlasti JNA u zraku. Zranim napadima bili su
izloeni svi dijelovi zemlje, ukljuujui i glavni grad Zagreb, gdje je jugoslavensko zrakoplovstvo 7. listopada 1991.
napalo i sjedite Predsjednika Republike Franje Tumana. Tijekom 1991. protuzrana obrana uspjela je sruiti i
onesposobiti velik broj zrakoplova JNA, a ostale odvratiti od letova na malim i srednjim visinama odakle je njihovo
djelovanje bilo ubojitije. Nakon 1991. postupno se stvaralo i hrvatsko zrakoplovstvo, koje je u zavrnim operacijama
1995. imalo vanu ulogu.
Liko i gacko bojite
Oteena zgrada u Otocu
Podrobniji lanci o temama: Bitka za Gospi, operacija
Medvjed, bitka za Drenov Klanac, i operacija Medaki dep
Liko je bojite obuhvaalo opine Graac, Korenica i Donji
Lapac, zahvaene pobunom ve u jesen 1990., te Gospi i Otoac.
U poetku travnja 1991. dolo je do oruanog sukoba na
Plitvicama, koji je odnio prve rtve u Hrvatskoj. U svibnju i lipnju
1991. zaredali su nemiri na podruju izmeu Gospia i Graaca.
Oko Gospia, Otoca i Likog Osika bili su razmjeteni srpski
tenkovi i topnitvo i uskoro su poeli napadi. Dio srpskih civila
odlazio je na obuku u vojarnu JNA, a dio njih je i izostajao s posla
zbog toga. JNA se u poetku "postavljala" izmeu zaraenih
strana, iako je to bio posao policije, a ne vojske, kojoj je bila
zadaa obrana od vanjskog neprijatelja. Postavljanjem izmeu je JNA zapravo davala predah i mogunost uzmaka
srpskim odmetnicima, odnosno, omela je u radu hrvatsku policiju u protuteroristikim aktivnostima. Vremenom su ta
ometanja bila sve vea, da bi se na koncu JNA otvoreno stavila na stranu srpskih odmetnika i srpskih paravojnih
Domovinski rat
11
postrojbi unovaenih u Srbiji, BiH i Crnoj Gori.
Bitka za Gospi bila je vrlo upitnog ishoda, i malo je nedostajalo da je grad pao u ruke srpskih odmetnika i JNA
[41]
Velikosrpski napadaima na Gospi su u pomo doli i ozloglaeni srbijanski kriminalci
[42]
.
Polovicom rujna predale su se hrvatskim snagama vojarne u Peruiu i Gospiu, no druga gospika vojarna osvojena
je istom nakon viednevnih borbi.
Vremenom su okolo Gospia i u Gospiu djelovale paravojne postrojbe pobunjenih Srba i dragovoljaca iz Srbije
("beli orlovi"), kao i specijalnih postrojba JNA iz Nia, koje su u svojim upadnim i izviakim akcijama ubijali
hrvatsko stanovnitvo, svjesno pokuavajui izazvati strah i demoraliziranje mjetana odanih Hrvatskoj.
[43]
,
[44]
. O
tome koliko je bitka bila teka i kako je bilo vrlo blizu da e Gospi pasti u etnike ruke je svjedoio ondanji
predsjednik hrvatskog Sabora, kasniji hrvatski predsjednik, Stipe Mesi
[45]
.
U listopadu su srpske snage spalile hrvatska sela i poinile masovne ratne zloine u selima Lovincu, Svetom Roku,
irokoj Kuli, Vagancu, a u studenome u Poljanku, Saborskom, Vrhovinama i Dabru . S druge strane, dogodio se
gospiki sluaj.
Sigurnost u smislu ostanka pod hrvatskom vlau nije postojala ni nakon stabiliziranja bojinice nakon primirja u
sijenju 1992. godine. Velikosrbi su i kasnijih godina pokuavali zauzeti hrvatski teritorij, kao to je to bilo 7. srpnja
1993., kad su du cijele like bojinice pokuavali napadima pjeatvom probiti hrvatske obrambene crte
[46]
.
Istarsko bojite
U usporedbi s ostatkom Hrvatske, istarski je poluotok bio najmanje od svih bojitem, to ne znai da je bio poteen
srpskih napada.: 21. prosinca 1991. godine JNA je sa ak sedam borbenih zrakoplova MIG 21, raketirala i
bombardirala kazetnim bombama aerodrom "Crljenka" u Vrsaru, te ugasila ivot Dragutina Baria, i njegovog
kolege Stipana Liovia, Sabida Huskia i Dragana Garvana svi iz Vrsara.
Sjevernodalmatinsko bojite
Hrvatski vojnici ispred unitenog srpskog tenka kojeg su zaustavili
na putu u Drni 1992.
Podrobniji lanci o temama: Operacija Maslenica i
operacija Miljevci
Obuhvaalo je zadarsko, ibensko i splitsko podruje sa
zaleem. Jedan od stratekih agresorskih ciljeva bio je
izlazak na Jadransko more pa su sve ratne akcije u
dalmatinskom zaleu svoju konanicu trebale imati na
obali. Pritisci na Hrvate i njihov progon iz Knina poeli
su ve u proljee 1991. Tijekom ljeta i jeseni 1991.
teror i opa nesigurnost proirili su se cijelim
podrujem.
Stvarni simboli otpora i stradanja bila su sela Kijevo
kraj Knina i Kruevo kraj Obrovca. Oruane
provokacije postupno su prerasle u topnike udare po
dalmatinskim gradovima. Na zadarskom podruju
stanje je postalo kritino polovicom rujna poto je bila
razbijena obrana Pridrage i Novigrada, a jugoslavenska
mornarica potpuno je blokirala morski prostor. Nakon povlaenja s Maslenikog mosta i njegova ruenja, jedina
veza Dalmacije s ostatkom Hrvatske odravala se preko otoka Paga. Odranje i osiguranje te prometnice bilo je
kljuno za obranu cijele Dalmacije. Obrana ibenika bila je uspjenija zbog osvajanja topnikih poloaja na irju i
na Zeevu.
Domovinski rat
12
Ratni zloini pri etnikom ienju nije zaobilo ni ove krajeve: srpski odmetnici uz pomo JNA su poinili masovne
ratne zloine u kabrnju, Nadinu i Brukoj.
[47][48][49]
Junodalmatinsko bojite
Podrobniji lanci o temama: Obrana Dubrovnika i operacija Konavle
Podruja s kojih je JNA napadala Dubrovnik
To je bojite obuhvaalo podruje opina Ploe,
Metkovi i Dubrovnik. Trajna geostrateka
nepogodnost toga dijela Hrvatske mala je dubina
teritorija. Agresija se ondje nije odvijala po
uobiajenome modelu koordiniranog djelovanja
mjesnih Srba i JNA. To je podruje bilo izloeno
napadima iz istone Hercegovine, a potom i iz Crne
Gore. Podruje Konavala i Dubrovakog primorja
zauzele su snage JNA u listopadu, a sam Dubrovnik
naao se u potpunom okruenju (Opsada
Dubrovnika).
[50][51]
Bio je gaan s mora, iz zraka te s
poloaja na brdima iznad grada.
Razorni napadi na Dubrovnik nastavili su se u
studenom i prosincu. Ratna policijska postojba s oko 40-ak pripadnika i 7 pripadnika ZNG-a je zaustavivi
agresorsko napredovanje kod Stona o5. i 06. prosinca 1991 godine zaustavila prodor i okupaciju prema Peljeca.
Nakon potpisivanja primirja u sijenju 1992., rat na dubrovakom podruju kratko je bio slabijeg intenziteta.
Oslobodilakom akcijom 1. Gardijske brigade "tigrovi" i 4. Gardijske brigade, koja je poela 22.travnja. 1992.
godine Dubrovnik i okolica su deblokirani, a srpskom okupatoru su naneseni veliki gubitci. Novu opasnost, osobito
po dolinu Neretve, donio je poetak velikosrpskih vojnih djelovanja u BiH.
Obrana Jadrana
Podrobniji lanci o temama: Boj u Korulanskom kanalu i boj u Splitskom kanalu
Usporedno s ratom na bojitima du Hrvatske te ratom za vojarne u pozadini bojita, odvijale su se i akcije obrane
Jadrana. Prvo je, u rujnu, osvojena baza JNA u Ploama Ubrzo su pale i bitnice obalnoga topnitva (irje, Zeevo) i
drugi objekti na obali i otocima.
Od rujna do studenoga 1991. JNA je provela tri blokade hrvatskih luka uz pokuaj invazije na oltu 6. kolovoza
1991.
[52]
te bombardiranje Splita (i olte), ibenika, Zadra, Dubrovnika i drugih obalnih mjesta te snajperska paljba
po tim gradovima i okolici, no do kraja 1991. ipak je doivjela neuspjeh i bila prisiljena na djelomino povlaenje s
okrnjenom i oteenom flotom.
JNA je planirala zauzeti zranu luku na Krku, no to je osujeeno akcijom hrvatskih postrojba 2. srpnja 1991. godine.
Sredinom rujna 1991. JRM je izvrila desant na Sv. Kaju kad je nastojala vratiti nazad skladite goriva u Svetom
Kaji u Katelanskom zaljevu. 29. rujna 1991. je velikosrpska JNA u jeku ofenzive na Hrvatsku izvrila desant na
Privalu na otoku Koruli pri emu je ponovo u svoje ruke uzela tamonju vojarnu i pokupila sve podvodne mine iz
skladita podvodnog oruja iz tamonje vojarne . JRZ je bombardiralo poljoprivrednu zranu luku kod Starog Grada
na otoku Hvaru.
[pronai koji je bio nadnevak]
Otok Vis, Lastovo i Mljet najdulje su ostali pod okupacijom JRM.
Eksplozije nisu potedile ni te otoke, jer je JRM pri povlaenju unitavala eksplozivom ono to nije mogla ponijeti sa
sobom, dok su brojne povrine oko tamonjih vojarna dugo vremena ostale minirane.
U svibnju 1992. povukla se i s otoka Visa, Lastova i Mljeta.
Domovinski rat
13
Razmjetaj mirovnih snaga UN i jaanje hrvatske vojske
Otvorena agresija na Hrvatsku zavrila je potpisivanjem primirja izmeu JNA i hrvatskih snaga 2.sijenja 1992. u
Sarajevu. To primirje bilo je preduvjet za poetak mirovne operacije u (UN) Hrvatskoj. Meunarodno posredovanje
zapoelo je ve na samom poetku oruane agresije. Europska zajednica politiki je posredovala jo od lipnja 1991.,
a od rujna u Hrvatskoj je rasporeena i promatraka misija (European Community Monitoring Mission/ ECMM).
Prijedlog mirovne operacije UN-a bio je predoen javnosti u prosincu 1991. Budui da je u izradbi plana sudjelovao
ameriki diplomat Cyrus Vance, osobni izaslanik glavnog tajnika UN-a, taj je plan u javnosti bio poznat kao
Vanceov plan. Prihvatile su ga sve strane koje su bile sudionici u sukobu: hrvatska vlada, jugoslavenska odnosno
srbijanska vlada i vojska, a naposljetku i predstavnici mjesnih Srba, koji su se najvie opirali prihvaanju plana.
Prema temeljnoj zamisli Vanceova plana, vojne snage i promatrai UN-a bili su rasporeeni u pojedine dijelove
Hrvatske koji su oznaeni kao podruja pod zatitom UN-a (UNProtected Areas, UNPA). Kao zatiena podruja
bili su definirani oni dijelovi Hrvatske gdje su Srbi bili veina ili brojano znaajna manjina puanstva i gdje su
napetosti medu zajednicama dovele do sukoba. Ta se podruja razvojauju, sve oruane snage povlae se ili
rasputaju. To se odnosi i na JNA koja je trebala potpuno napustiti Hrvatsku. Provedbu plana jamile su mirovne
snage UN-a, nazvane Zatitnim snagama (UN Protection Force, UNPROFOR).
Kupari kraj Dubrovnika - razoren hotel nakon napada JNA 1991.
Iz operativnih razloga zatiena podruja bila su
podijeljena u etiri sektora:
Sektor Jug obuhvatio je unutranjost sjeverne
Dalmacije i istonu Liku
Sektor Sjever nazvano je podruje Korduna i
Banovine
Sektor Istok podruje Baranje i istone Slavonije
Sektor Zapad podruje zapadne Slavovnije
U svim trima sektorima (Jug, Sjever, Istok i Zapad)
zatiena podruja bili su zapravo oni dijelovi Hrvatske
koje su u to vrijeme nadzirali pobunjeni Srbi. Jedino je
sektor Zapad, koji je obuhvatio zap. dio Slavonije,
veim dijelom bio podruje pod nadzorom legalnih
hrvatskih vlasti, a samo manjim dijelom, oko Okuana, pod nadzorom pobunjenih Srba.
Karta podruja pod srpskom kontrolom tijekom raspada SFRJ
Iako nije bila u potpunosti zadovoljna planom, pa je
bila svjesna njegovih nedostataka, Hrvatska je plan
ipak prihvatila i provodila onoliko koliko je provedba
ovisjela o njoj. Osobito nepovoljno za Hrvatsku je bilo
tumaenje UN-a da se status zatienih podruja nee
mijenjati dok se ne pronae sveobuhvatno politiko
rjeenje jugoslavenske krize. Organizacija dolaska i
razmjetaj mirovnih postrojbi tijekom proljea 1992.
pokazali su se prilino sloenima, a sve je bilo oteano
i izbijanjem sukoba u BiH. To je mirovnu operaciju
stavilo pred nove probleme, a poslije uvjetovalo i
njezino znatno proirivanje kako u ljudstvu tako i u
podruju djelovanja.
Povlaenje JNA iz Hrvatske po. 1992. pokazalo se kao manevar u funkciji srpske agresije na BiH. Prije povlaenja
JNA je dio oruja rasporedila mjesnoj srpskoj terit. obrani i policiji. Naime, po mirovnom planu lokalna policija bila
Domovinski rat
14
je jedina naoruana sila u zatienim podrujima. Postrojbe JNA koje su se s preostalim naoruanjem premjestile u
BiH ukljuivale su se u ratne operacije, dok je UNPROFOR osiguravao podruja pod srpskim nadzorom u
Hrvatskoj. Mirovne snage UN-a bile su, po miljenju Beograda, sigurno jamstvo protiv moguih napada HV-a.
Nakon razmjetaja UNPROFOR je u svibnju i lipnju 1992. preuzeo odgovornost za primirje na hrv. bojitima.
Dolazak mirovnih snaga prorijedio je ratne sukobe i razorne napade na hrvatske gradove te uglavnom osigurao mir
na svim bojitima; meutim, ostale preuzete obveze mirovne snage nisu ispunile. Nisu zaustavile povremene
dalekometne udare i granatiranja hrv. gradova i drugih naselja uz bojinicu. Meunarodno posrednitvo nije
pomoglo ni oko ublaivanja prometnih tekoa, od kojih je osobito trpjela Dalmacija. Mandat za povratak
stanovnitva zatitne snage UN-a nisu nikad nigdje sprovele. Preostali Hrvati koji su ostali na okupiranim
podrujima na svojim imanjima bili su opljakani i podvrgavani fizikom i psihikom maltretiranju od strane
velikosrba. Brojni su Hrvati i smaknuti.
[53]
Budui da su se u nazonosti mirovnih snaga osjeale sigurnima, srpske su pobunjenike vlasti u zatienim
podrujima nastavile agresiju novim metodama. Nastavljen je masovni progon nesrpskoga puanstva iz okupiranih
krajeva, pljaka i unitavanje imovine te stvaranje etniki istih podruja. Namjera da se zauvijek onemogui
povratak prognanika bila je vie nego oita. Unitavanje domova hrvatskoga stanovnitva te, osobito, unitavanje
njihovih kulturnih i vjerskih spomenika koji svjedoe o njihovoj viestoljetnoj nazonosti na tom podruju, nastavilo
se i nakon razmjetaja mirovnih snaga. UNPROFOR je s vremenom postao svjestan takve zloporabe, esto
prosvjedovao i povremeno poduzimao akcije zatite preostaloga nesrpskog puanstva, ali su pripadnici
UNPROFOR-a uglavnom bili bespomoni svjedoci nasilja. Pogrjeku je UNPROFOR napravio i prihvaanjem
zateenih lokalnih vlasti. U mirovnome planu bila je predviena uspostava mjesne vlasti po naelu proporcionalne
zastupljenosti nacionalnih skupina prije rata, ali su u stvarnosti postojee strukture priznate kao legalne. Svojim
odnosom spram njih mirovni su posrednici kod pobunjenike vlasti poticali osjeaj sigurnosti i davali im na taj nain
legalitet. UNPROFOR je propustio sprijeiti i nastanak vojnih postrojbi na podruju samoproglaene Krajine.
Organizirane srpske postrojbe nisu djelovale samo unutar granica Hrvatske nego su, zajedno sa srpskom vojskom iz
BiH, sudjelovale i u napadima na bihako podruje.
Imajui na umu neuinkovitost mirovnih snaga, kao i svjesna injenice da postojee stanje ide na ruku pobunjenim
Srbima jer podrava rezultate agresije, Hrvatska je u razdoblju 1992-95. svoja stalna diplomatska nastojanja
kombinirala s povremenim munjevitim oruanim operacijama na okupiranom podruju. Ve u tijeku svibnja i lipnja
1992. osloboeno je dubrovako primorje od Olja do Mokoice te upa dubrovaka. Miljevaki plato u zaleu
ibenika osloboen je nakon oruane akcije u lipnju 1992. U listopadu 1992. jugoslavenska vojska povukla se iz
Konavala na temelju sporazuma hrvatskog i jugoslavenskoga predsjednika, Franje Tumana i Dobrice osia,
postignutog u rujnu 1992. u enevi, a samo na krajnji jugoist. dio, na poluotok Otru ili Prevlaku rasporeena je
promatraka misija UNMOP (UNMonitors on Prevlaka). U sijenju 1993. hrvatske snage su u Operaciji Maslenica
oslobodile zadarsko zalee s Maslenikim drilom i dijelom Velebita te podruje oko brane na Perukom jezeru kraj
Sinja. Ukupno je u svim tim akcijama osloboeno oko 850 km
2
oko 100 naselja, prije agresije uglavnom naseljenih
Hrvatima. U rujnu 1993 hrvatske snage potisnule su Srbe iz nekoliko sela u okolici Gospia (tzv. Medaki dep).
Sve hrv. akcije bile su popraene negodovanjem UNPROFOR-a i ostalih meunarodnih posrednika "zbog uporabe
oruja", a zapravo jer je Hrvatska razbila cementiranu situaciju i to se uope drznula osloboditi svoje teritorije,
poremetivi geopolitike planove nekih monih drava.
Domovinski rat
15
Zavrne operacije
Hrvatska zastava na Kninskoj tvravi
Podrobniji lanak o temi: Operacija Oluja
Budui da je srpska strana odbacivala sve mirovne ponude i
planove, ukljuujui i plan Z-4 (sijeanj 1995.) koji joj je davao
najiru autonomiju, sporazumno rjeenje bilo je sve manje izvjesno,
a nazonost mirovnih snaga ila je na ruku agresoru jer su one
svojom nazonou zapravo titile stanje postignuto nasilnim
putem. Hrvatska je bila suoena s prijetnjom zaleivanja takva
stanja, s mogunou da se okupirana podruja u budunosti sjedine
sa Srbijom. Povremeni pregovori davali su tek vrlo ograniene
rezultate i mala poboljanja; takve je naravi bilo i otvaranje
autoceste preko Okuana u okviru tzv. gospodarskog sporazuma iz prosinca 1994.. Prestanak komunikacijske
blokade pokazao se psiholoki razornim za okupacijsku vlast pa su na auto-cesti zaredali incidenti kako bi se ona
ponovno zatvorila. To je pokazalo da vodstvo pobunjenih Srba ne moe prihvatiti niti postupnu reintegraciju.
Nepotovanje sporazuma bilo je povod za vojno-redarstvenu akciju Bljesak 1. i 2. svibnja 1995., kojom je
osloboeno vie od 500 km
2
teritorija u Posavini i zapadnoj Slavoniji. Po uinkovitosti i brzini provedbe, po
logistikoj koordiniranosti, kao i po rasulu to ga je unijela u sve strukture pobunjenikih vlasti, ta je akcija
rezultirala jasno naznaenim novim odnosima vojne i politike moi, stavljajui pobunjeniku vlast pred alternativu
brze integracije ili vojnoga poraza. Pregovori o tome poetkom kolovoza ponovno nisu dali rezultate, niti su pruili
ikakva jamstva za mirno rjeenje, pa je Hrvatska bila prisiljena okrenuti se ostvarenju druge velike
vojno-oslobodilake operacije nazvane Oluja.
Najveoj oslobodilakoj akciji prethodio je sporazum Tuman - Izetbegovi o vojnoj suradnji s BiH, koji je potpisan
bio 22. srpnja 1995. u Splitu. Na temelju tog sporazuma izvedena je zajednika akcija HV-a, HVO-a i Armije BiH
(Ljeto '95) kojom je olakana situacija u Bihau, a ujedno su Srbi potisnuti iz Bosanskoga Grahova i Glamoa. Na taj
su se nain osigurali strateki poloaji na Dinari pa je otvoren put prema Kninu, sjeditu velikosrpske pobune u
Hrvatskoj.
[54][55]
Hrvatske oruane snage 4. kolovoza 1995. iz vie su smjerova probile srpsku obranu. Udarnu silu inile su gardijske
brigade HV-a i specijalne postrojbe MUP-a, a u zaposjedanju terena pratile su ih domobranske postrojbe. U akciji je
s hrvatske strane sudjelovalo oko 150.000 ljudi, to je zahtijevalo sloenu i preciznu razradbu. Glavninu udara nosile
su gardijske brigade HV-a. Ve 5. kolovoza osloboen je Knin, a do 7. kolovoza, kada je operacija zavrena, i cijelo
dotad zaposjednuto podruje sjeverne Dalmacije, istone Like, Korduna i Banovine. Na meunarodnoj granici
hrvatske snage spojile su se s postrojbama 5. korpusa Armije BiH. Srpske snage povukle su se u rasulu. Veeg
otpora uglavnom nije bilo. Zajedno s oruanim snagama iz Hrvatske je pobjegla i veina srpskog civilnog
stanovnitva (izmeu 90.000 i 250.000 ljudi). Ponaanje HV-a i policije prema zateenom srpskom stanovnitvu za
vrijeme operacije bilo je korektno, meutim su se poslije dogodili sluajevi osvete kao i palei i pljake - Hrvatski
helsinki odbor izbrojao je poimenino 410 ubijenih civila u biem "sektoru Jug" te 267 u bivem "sektoru Sjever",
dakle sveukupno 677 civila - to je negativno odjeknulo u inozemstvu, daleko manjom estinom nego kad su
velikosrbi protjerivali Hrvate i pljakali i unitavali imovinu Hrvata, nesrpskih manjina te Srba koji su ostali odanih
hrvatskoj dravi. Slina nedjela poinjena na tetu Srba, iako je bilo upitno jesu li Hrvati sva ta nedjela poinili,
antihrvatski su krugovi jedva doekali, preuveliavajui ih radi ocrnjivanja hrvatskog osloboenja vlastite zemlje od
okupatora i njegovih suradnika.
ak i u takvoj situaciji, Srbija je pokazala, kao i velikosrpski politiari u Srbiji i Crnoj Gori da namjeravaju zadrati
ono to su okupirali u Hrvatskoj prije etiri godine; Vojislav eelj je ak predloio protuofenzivu, zauzimanje
Osijeka kao odgovor na hrvatsku ofenzivu te bombardiranje Zagreba projektilima tipa Luna koji ostavljaju krater
dubine 300 metara kao uzvratni udarac na granatiranje Knina",
[56]

[57]

[58]
a neki mediji su izvjeivali o tome da
Srbija alje tenkove na granicu s Hrvatskom, jer se ne eli odrei okupiranog hrvatskog Podunavlja.
[59]
Vojska SRJ
Domovinski rat
16
se je na sastanku najviih predstavnika vojske SRJ i i 11. slavonskobaranjskg korpusa vojske "RSK" u utorak 8.
kolovoza 1995. obvezala se da e braniti podruja hrvatskog Podunavlja pod kontrolom pobunjenih hrvatskih
Srba.
[60]
Operacija Oluja donijela je preokret na vojnostratekom planu. U Hrvatskoj je pod okupacijom, dodue, ostao jo
UN-ov Sektor Istok, odnosno podruje Baranje i istone Slavonije, no pokazana vojna mo ojaala je poloaj
Hrvatske u obnovljenim pregovorima sa srpskom stranom. Pregovori koji su se vodili tijekom jeseni 1995. zavreni
su u okviru viestranih pregovora odranih u Daytonu u SAD-u. Postignut je sporazum o postupnoj mirnoj
reintegraciji toga podruja Hrvatske uz pomo Prijelazne uprave UN-a za istonu Slavoniju (UN Transitional
Administration in Eastern Slavonia, UNTAES). Reintegracija najistonijega dijela zemlje, ili hrvatskoga Podunavlja,
provedena je u skladu s prvotnim planom u razdoblju od poetka 1996. do sijenja 1998.. Ciljevi postavljeni na
poetku postignuti su bez rtava i materijalnog stradanja uz suradnju i postupan rast povjerenja izmeu hrvatskih
vlasti i lokalnoga srpskog stanovnitva.
Kronologija
Oteena kua u Karlovcu Sanacija dubrovakog hotela Imperial nakon rata
Datum Dogaaj
25. srpnja 1990.
Hrvatski sabor usvojio amandmane na Ustav iz 1974. godine, kojim se ukinulo socijalistike i komunistike simbole te
donijela odluka o poetku pripreme novog Ustava.
velikosrpski miting u Srbu 25. srpnja 1990.
[61]
17. kolovoza 1990. Balvan revolucija
sijeanj 1991. Tihi vojni udar u predsjednitvu SFRJ.
28. veljae 1991.
Srpsko nacionalno vijee i Izvrno vijee Srpske Autonomne Oblasti Krajine donijeli Rezoluciju o razdruivanju Republike
Hrvatske i Srpske Autonomne Oblasti Krajine.
[62]
1. oujka 1991. Bitka za Pakrac.
31. oujka 1991. Krvavi Uskrs.
Domovinski rat
17
1. travnja 1991. Proglaava se SAO Krajina.
2. svibnja 1991. Sukob u Borovom Selu.
12. svibnja 1991. SAO Krajine sprovela nelegalni referendum na podrujima pod svojom kontrolom o ujedinjenju sa Srbijom.
16. svibnja 1991. Skuptina SAO Krajine nakon referenduma od 12. svibnja na podrujima pod svojom kontrolom, donijela Odluku o
prisajedinjenju SAO Krajine Republici Srbiji i da ostane u Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom i drugim koji ele da
ouvaju Jugoslaviju.
24. lipnja 1991.
Premijer t.zv. SAO Krajine Milan Babi i Vojo Kupreanin, predsjednik Vijea opina Bosanske Krajine potpisali
"sporazum o suradnji". U Bosanskom Grahovu usvojena Deklaracija o ujedinjenju Bosanske Krajine i SAO Krajine.
[63]
25. lipnja 1991. Hrvatska i Slovenija proglaavaju neovisnost.
7. srpnja 1991.
Spaljene su elije, prvo hrvatsko spaljeno selo u Domovinskome ratu.
[64]
26. srpnja 1991. Pokolji u Kuljanima, Zamoama, Kozibrodu
27. srpnja 1991. Pokolj u Strugi
1. kolovoza 1991. Pokolj u Dalju.
Kolovoz 1991. Bitka za Dalmaciju.
kolovoz 1991.-
Smaknua Hrvata civila u Petrinji 1991.
[65]
Kolovoz
1991.-veljaa 1992.
Ratni zloini na Banovini 1991.-1992..
25.8.-18.11. 1991. Bitka za Vukovar .
29.8.-17.11. 1991. Bitka za Gospi.
14.19.9. 1991. Rujanski rat - bitka za ibenik.
14.19.9. 1991. Bitka za vojarne.
1.10. 1991. Opsada Dubrovnika.
5.10. 1991. Hrvatska objavljuje sveopu mobilizaciju .
Listopad 1991. Ubojstva u Pakrakoj Poljani.
Listopad
1991.-veljaa 1992.
Pokolj u Erdutu
7.10. 1991. Raketiranje Banskih dvora.
9.10. 1991. Pokolj u Vagancu..
10.10. 1991. Masakr u Lovasu.
10.13.10. 1991. Masakr u irokoj Kuli.
16.10. 1991. Pokolji u Novom Selu Glinskom i Bukovcu.
16.18.10. 1991. Masakr u Gospiu.
20.10. 1991. Pokolj u Bainu.
31.10.-4.11. 1991. Operacija Otkos 10.
12.11. 1991. Pokolj u Saborskom.
16.11. 1991. Boj u Korulanskom kanalu.
18.11. 1991. Masakr na Ovari.
18.11. 1991. Masakr u kabrnji.
19.11. 1991. Masakr u Nadinu.
11.-12. 1991. Pokolj u Gornjim Jamama.
Domovinski rat
18
19. prosinca 1991. Skuptina SAO Krajine, Velika narodna skuptina SO Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem i Skuptina SAO Zapadna
Slavonija donijele Odluku o proglaenju Ustava Republike Srpske Krajine.
12.12. 1991. Operacija Orkan '91..
13.12. 1991. Pokolj u Voinu.
16.12. 1991. Masakr u Joevici.
21 Prosinca 1991. JNA raketirala i bombardirala sa kazetnim bombama aerodrom "Crljenka" u Vrsaru.
30.5. 1992.
UN namee sankcije protiv SR Jugoslavije
[66]
.
21.6. 1992. Operacija Miljevci.
22.9. 1992.
SFR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) izbaena iz UN-a
[67]
.
22.1. 1993. Operacija Maslenica.
27.1. 1993. Operacija Perua.
9.17.9. 1993. Operacija Medaki dep.
Sijeanj 1995. Osmiljavanje plana Z-4.
13.5. 1995. Operacija Bljesak.
2.3.5. 1995. Raketiranje Zagreba.
2.8. 1995. Krajina odbija plan Z-4.
4.7.8. 1995. Operacija Oluja.
18.-19.9 1995. Operacija Una.
1995. Operacija Burin.
listopad-studeni
1995.
Operacija Manjinjorgo.
12.11. 1995. Potpisan Erdutski sporazum.
Domovinski rat
19
Posljedice rata
Spomenik rtvama Domovinskog rata na mjestu
masovne grobnice u Ovari
Ljudske rtve
Po podatcima Vlade iz druge polovice 2009. godine trenutano se jo
uvijek 1.827 osoba raznih nacionalnosti vode kao nestali.
[68]
Broj poginulih je negdje izmeu 21.000 i 22.000. Prema Ivi
Goldsteinu, poginulo je ili nestalo 13.583 osoba na hrvatskoj strani od
1991. do 1995. Prema drugom izvoru iz 2002., Draenu iviu,
znanstvenom suradniku Instituta drutvenih znanosti "Ive Pilara", bilo
je 15.970 rtava rata na hrvatskoj strani, od toga 8.147 palih branitelja,
6.605 ubijenih civila te 1.218 nestalih osoba (od toga preko 600 civila).
to se tie srpske strane, prema srpskim izvorima bilo je sveukupno
8.039 rtava, od toga 6.760 u "Krajini" - 4.324 vojnika, 2.344 civila te
92 nepoznatih
[nedostaje izvor]
i 1.279 vojnika JNA, prema beogradskim
slubenim podatcima. S druge strane, ivi navodi da je u "Krajini"
poginulo 6.222 osobe, ime zajedno sa hrvatskim rtvama ini brojku
od ukupno 22.192 rtava Domovinskog rata.
Posebnu brutalnost pobunjenici i agresor su iskazali u protjerivanju i
zloinima protiv civilnoga stanovnitva, to se u svjetskoj javnosti
poelo nazivati etnikim ienjem. Zbog strategije etnikoga ienja
Hrvatska je 1991. bila suoena s velikim brojem prognanika, ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove na
okupiranim podrujima. Prvi progoni zapoeli su ve u proljee 1991. iz kninskoga podruja. Izbijanjem otvorene
agresije u ljeto 1991. uslijedili su masovni progoni iz hrvatskog Podunavlja, s Banovine, Korduna, iz Like i sjeverne
Dalmacije. Vrhunac prognanike krize bio je u studenome 1991. nakon pada Vukovara. Stanovnitvo (uglavnom
ene i djeca) naputalo je sva podruja u neposrednoj blizini bojinice pa je na kraju 1991. u Hrvatskoj bilo 550.000
prognanika te jo 150.000 izbjeglica u inozemstvu. Nakon povratka stanovnitva u mjesta uz bojinicu te njihova
ponovnog popisa, broj prognanika smanjio se na oko 250.000. Budui da se nijedan prognanik nije uspio vratiti na
okupirano podruje, njihov boravak u progonstvu bio je dugotrajan, a povratak mogu tek nakon oslobaanja.
Hrvatska vlada vodila je brigu o prognanicima su stavom socijalne skrbi, a od prosinca 1991. posredstvom Ureda za
prognanike i izbjeglice. Ured je od sredine 1992. preuzeo skrb i o bosanskohercegovakim izbjeglicama. Uz
znaajnu humanitarnu pomo iz inozemstva, trokove zbrinjavanja prognanika i izbjeglica najveim su dijelom ipak
snosili hrvatska drava i graani.
Veliku tete i gubitke u ljudstvu i imovini su pretrpile i lojalne hrvatske manjine, iji su domovi se nali na
podrujima izravno ugroenim ratnim djelovanjima. Od najbrojnijih, to se posebice odnosi na ehe u Moslavini,
Slovake u Srijemu, Maare u Baranji, Rusine u Srijemu, Ukrajince u Posavini, Talijane u Moslavini. Velik broj
stradalih pripadnika hrvatskih manjina treba traiti i meu osobama koje su se izjasnili kao Hrvati: sluaj je da se
brojni pripadnici hrvatskih manjina izjanjavaju kao Hrvati, ali takoer u svom ivotu nikad nisu zatajili svoje
nacionalno podrijetlo.
Domovinski rat
20
Razaranje kulturne batine
Podrobniji lanak o temi: Popis oteene kulturne batine tijekom Domovinskog rata
Srbi su u agresiji na Hrvatsku sustavno unitavali hrvatsku sakralnu batinu. U agresiji su razruili 1450 crkava i
samostana
[69]
te ostalih sakralnih objekata, od kojih su njih 800 potpuno sruili i otetili
[70]
(crkva sv. Franje
Ksaverskog u Gornjem Viduevcu, crkva sv. Jakova u Vrpolju kraj Knina, upna crkva u Smiliu,
itd.).
[71][72][73][74]
tete
Prema meunarodno prihvaenim klasifikacijama ratnih teta izravne tete odnose se na trokove za voenje
obrambenog rata, na ratne rashode, na tete prema naseljima i zatienim objektima, tete nastale poinjenim
zloinima prema stanovnitvu, tete zbog krenja zabrane uporabe pojedinih oruja, tete zbog krenja prava
sudionika u ratu, tete zbog unitavanja i iskoritavanja nacionalnoga bogatstva i gospodarstvenih izvora, tete
poinjene pljakom i unitenjem imovine. Poinjene su neizravne ili sekundarne tete, primjerice gubitak
nacionalnoga dohotka i umanjenje drutvenoga proizvoda, prisvajanje imovine hrvatskih tvrtki, tete na ime obnove
gospodarstva, tete zbog duevne patnje stanovnitva, demografski gubitci.
Hrvatski vojnici ostalih narodnosti
esi
Najvei broj eha u Hrvatskoj ivi u gradu Daruvaru i okolici. Kada su 20. kolovoza 1991. srpski agresori izvrili
minobacaki napad na Daruvar, mjesni esi, najbrojnija manjina u gradu, dali su se u obranu grada, tako da su u
poetnoj fazi Domovinskog rata, esi inili 30% dragovoljaca gradske obrane. Iz tog vremena ostala je poznata
izjava Rade akmaka, jednog od voa srpske pobune, koji je rekao da Hrvate treba zakopati u zemlju do ramena i
tanjuraama prei preko glava, a od eha napraviti robove koji e za njih besplatno raditi. Poetkom rujna 1991. u
dvoritu policijske postaje Daruvar, oformljen je prvi vod ZNG-a od priuvnog sastava policije koji se nakon pada
vojarne "Polom" popunjavao sa civilima iz okolnih hrvatskih i ekih sela i u konanici prerastao u pukovniju u
kojoj je velik broj pripadnika bio eke nacionalnosti.
Srbi
Podrobniji lanak o temi: Srbi koji su se borili protiv velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku
Hrvatska drava se s ponosom sjea onih hrvatskih vojnika ostalih narodnosti te znaajnoga broja Srba koji su branili
svoju hrvatsku domovinu. Onih koji su spaavali ivote svojih hrvatskih susjeda ili ako nito drugo moralno
postupali dovodei samoga sebe u opasnost kako bi smanjili muke Hrvata.
Dubrovaki Srbin Jovan Sredojevi, zastavnik JNA, sabotirao je 1991. godine radar, kojega JNA potom nije mogla
koristiti, obavljao je zadatke za Hrvatsku vojsku, s otoanima organizirao izvlaenje vojnika iz vojarne na Mljetu te
uskladitenu hranu dijelio mjetanima. ibenani se sjeaju eljka Baltia, hrvatskoga Srbina koji je kao
zapovjednik obrane otoka irje i 3. topnikoga odjela preao na hrvatsku stranu i topove sa irja nije upotrijebio
protiv ibenika nego protiv tenkova JNA, ime je sprijeen pad grada i mogue presijecanje Hrvatske na dva dijela.
U Voinu je preminuo S. N. 77-godinji voinski Srbin u pokuaju da zatiti svoje hrvatske susjede.
Vukovar se sjea vukovarskoga Srbina Predraga Gagia i njegovoga brata Nenada, koji su se prikljuili Hrvatskoj
vojsci u obrani grada, te se moramo sjetiti Aleksandra Jevtia, vukovarskoga Srbina Vukovarca koji je kao
zatvorenik izdvojio 150 Hrvata u logoru Stajievo te ih tako zatitio od premlaivanja, stavljajui vlastiti ivot u
opasnost. Takoer, odrani su razni antiratni prosvjedi u Beogradu i Crnoj Gori 1991. i 1992.
Sve to govori da Domovinski rat nije bio etniki sukob, ve borba za pravo jedne drave na slobodu i samostalnost.
Iako je Jevti odlikovan 2009. za svoju hrabrost, tematika hrvatskih branitelja srpske i ostalih narodnosti jo uvijek
Domovinski rat
21
nije dovoljno valorizirana, a njezinim rasvjetljavanjem bi se razjasnio i otklonio crno-bijeli pogled na Domovinski
rat.
Informativno-obavjetajni rat
Poseban vid agresije na Hrvatsku je obavjetajno-dezinformativni rat kojeg su protiv Hrvatske vodile Srbija i
velikosrpski krugovi na vlasti u Crnoj Gori te drave nesklone Hrvatskoj.
[75]
Krajem vojnih operacija, ovaj rat nije
prestao, nego se nesmiljenom estinom nastavio i traje i danas.
[76]
Jedan od vidova ovog rata je defamiranje i etiketiranje hrvatskog naroda, hrvatske drave, etiketiranje hrvatske borbe
za dravnu, narodnu i jezinu samostalnost i samobitnost, zatim negiranje hrvatskog naroda i hrvatskog jezika,
pomaganje partikularizama - posebice u medijima, izrugivanje hrvatskim vojnim uspjesima, kulturnim dosezima,
jezinom osamostaljivanju, napadanje svakog kulturolokog i inog udaljavanja od Srbije, sijanje mrnje meu
Hrvatima temeljem zemljopisnog podrijetla, podvajanje Hrvata, preuveliavanje zloina u ratu poinjenih sa
hrvatske strane, laui o tome da Hrvatska ne kanjava vlastite prekritelje (a samo u Osijeku 13. lipnja 1992.
podignute su optunice protiv 422 hrvatska vojnika koji su se ogrijeili o zakon) omalovaavanje, preuivanje i
sakrivanje srpskih zloina nad Hrvatima i Hrvatskoj odanim manjinama. Omalovaavaju se hrvatski vojni uspjesi,
prikazuje ih se kao zloinake akcije, a ne kao legitimno pravo naroda na osloboenje od okupacije.
Medijski se napada naglaavanje postojanja stratita na kojima su masovno smaknuti Hrvati i Hrvatskoj odani
pripadnici manjina. Isto je i sa masovnim grobnicama (u koje su ti ljudi pobacani kao otpadno meso), kojima je bio
cilj sakriti velikosrpski zloin nad Hrvatima. U tom informacijskom ratu prikazuje se to kao neku
ultranacionalistiku retoriku, "otvaranje starih rana", "neokretanje budunosti". Informiranost hrvatskih graana o
pojedinim masovnim grobnicama je nikakva, jedini izuzetak je Ovara, a o ostalima znatno slabija. Medijski se
omalovaava ili vrlo slabo pokriva sjeanje na hrvatske rtve, tako da svaki pokuaj dostojanstvenog obiljeavanja
sjeanja na svoje nedune civilne rtve kao to primjerice drava Izrael dostojno obiljeava spomen na rtve svog
naroda u holokaustu, zavrava samo kao jednominutna vijest.
Zbog dvodesetljetnog nemara hrvatskih vlastiju, zbog iznimne aktivnosti obavjetajca-ministra pobunjenih Srba
Save trpca te uz potporu hrvatskih politikih elita nakon 2000. koje su se opredijelile za "potpunu suradnju" i
glumljenje "lokomotive Zapadnog Balkana", potpuno nesankcionirano prolaze lana okrivljavanja Hrvatske vojske
za smrti Srba s osloboenih podruja. Istraivanja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog
rata utvreno je do studenoga 2007. da je od ukupnog broja poginulih Srba, 300 je ubijeno u meusobnim srpskim
obraunima, 236 je umrlo prirodnom smru, 417 je izgubilo nesretnim sluajem.
[77]
Odnos broja poginulih i nestalih
mukaraca prema broju poginulih i nestalih ena prema organizaciji srpskog obavjetajca Save trpca je 15%, dok je
prema podatcima HMDCDR ena je 4,3%; HMDCDR je ustanovio sa sigurnou da barem 400 Srba sa trpevog
popisa nisu ubile hrvatske postrojbe to svjedoi da te brojke nisu sluajne pogrjeke, nego ciljano ocrnjivanje
Hrvatske vojske. Neke od 670 civilnih srpskih rtava tijekom i nakon Oluje koje se pripisuje da ih je ubila Hrvatska
vojska su rtve muslimanskih snaga, neki Srbi su nestali i njihova sudbina se ne zna, neke su pregazili srpski
tenkovi, dio ih je stradao tako da su se sami ubili, ljudi su u oaju i rastrojstvu ubijali lanove svoje obitelji, o emu
svjedoe i srpski izvori (knjige ena iz podruja pod kontrolom pobunjenih Srba).
[78]
I u izvjeima izbjeglih Srba spominju se stradanja Srba i civila ostalih narodnosti i od djelovanja srpske vojske te
meusobna ubojstva i samo ubojstva Srba tijekom povlaenja, to je u medijsko-diplomatskoj hajci od strane drava
i ustanova nesklonih Hrvatskoj i medija u njihovom vlasnitvu preueno ili ignorirano. Nadalje, zapis u knjizi
HHO-a objavljenoj 2001. pokazuje da su pobunjeni Srbi ubijali Srbe koji nisu htjeli ii u evakuacijsku kolonu. O
evakuacijis su ih obavijestile njihove vlasti. Utjerali su im veliki strah od Hrvatske vojske, a oni Srbi koji nisu
bjeali, morali su se skriti, da ih ne bi ubili Srbi. Zabiljeeno je izjavama svjedoka Srba da su srpske vojne,
paravojne, milicijske i paramilicijske snage ile po kuama i provjeravali da li ljudi idu, a one koji nisu htjeli ii,
ubijali, prebijali, pucali po njima. Dio se naknadno prikljuio evakuacijskoj koloni zato to su bile zaostale grupe za
teror. Dio objekata (kua, zgrada) na okupiranom podruju zapalili su sami Srbi prilikom povlaenja tijekom Oluje.
Domovinski rat
22
Dosta objekata kao to su bolnice, pote, hotele, policijske postaje, skladita s orujem koje Srbi nisu uspjeli izvui,
pobunjeni su Srbi minirali ili zapalili nakon odlaska, da ne padnu Hrvatima u ruke.
[79]
O stradavanju srpskih civila i
zapaljenim kuama prije dolaska Hrvatske vojske na do tada okupirano podruje pisali su i srpski izvori.
[80]
Jedan od vidova problema je i taj to je najdojmljiviji film o hrvatskom gradu mueniku - Vukovaru nije snimio
hrvatski filmski umjetnik, nego je ast spasio inozemac koji je snimio takvi film (film Harrisonovo cvijee).
Hrvatsko gledateljstvo praktino nije imalo potenu prigodu upoznati se s tim filmom
[81]
, a brojni i danas ne znaju
da taj igrani film, u kojem igraju poznati hollywoodski glumci postoji, dok se pamfletistiki filmovi patetino niske
umjetnike kvalitete, ijem je snimanju jedina svrha bila ocrniti hrvatske postrojbe i hrvatsku borbu za samostalnost,
prikazuje kao vrhunska djela, i ustrajno ih prikazuje u udarnim terminima na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, iako je
hrvatsko gledateljstvo viestruko pokazalo da ih uope ne zanimaju ti filmovi (nikakva gledanost u kinima).
Poseban je problem sakrivanja informacij o pobijenim hrvatskim obiteljima. Hrvatska javnost uope nije upoznata
ni sa jednim sluajem pobijenih hrvatskih obitelji na podruju pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba. Zasluge za
to imaju "sluganski krugovi u hrvatskoj politikoj eliti, brojne licemjerne nevladine udruge dvostrukih mjerila,
nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski monici".
Srbijanski su akademici 1995. objavili novi Memorandum
[82]
, a onaj koji je dobio ime "drugi", Drugi Memorandum
SANU, memorandum iz 2012., usmjeren je na saniranje tete to ga je velikosrpskom projektu i ugledu Srbije
nanijela neuspjena agresija na Hrvatsku i BiH, neuspjeno dekonstituiranje Kosova. Sadri skup unutarnjo- i
vanjskopolitikih mjera kojima bi se umanjila i uklonila krivnja Srbije za agresiju na Hrvatsku, a od prvotnog
izjednaivanja krivnje, naposljetku svaliti krivnju za rat na Hrvatsku.
Bilanca
Do 18. svibnja 2011. godine u Republici Hrvatskoj se je otkrilo 143 masovne grobnice. Najvie ih se nalazi u
Vukovarsko-srijemskoj upaniji a druga upanija po brojnosti istih je Sisako-moslavaka upanija. 1009 se osoba
vodi kao nestale, od ega samo na podruju Sisako-moslavake upanije njih 236.
[83]
Vojne snage
1994.
Hrvatska: 105 000 od toga 99 600 u kopnenoj vojsci; 173 tenka i 20 aviona.
Srbija i Crna Gora: 126 500 od toga 90 000 u kopnenoj vojsci; 639 tenkova i 150 aviona.
Bosna i Hercegovina (Armija BiH): 220 000 i svi su u kopnenoj vojsci; 40 tenkova.
1995.
Hrvatska : 105 000, 99 600 ( kopnena vojska ); 173 tenka i 28 aviona.
Srbija i Crna Gora: 126 500 od toga 90 000 u kopnenoj vojsci; 639 tenkova i 140 aviona.
Bosna i Hercegovina: 18000 i 31 tenk.
1996.
Hrvatska: 64 700 od toga u kopnenoj vojsci 63 000; 250 tenkova i 25 aviona.
Srbija: 113 900 ( 90 000 ); 1 360 tenkova i 94 aviona.
Bosna i Hercegovina: 92 000 vojnika i 75 tenkova.
1997.:
Hrvatska : 58 000 ( 50 000 ); 30 aviona i 285 tenkova.
Srbija: 114 200 ( 90 000 ); 1 270 tenkova i 123 aviona
Bosna i Hercegovina: 90 000 i 130 tenkova
Pobunjeni Srbi u Bosni: 30 000; 570 tenkova i 20 aviona.
Domovinski rat
23
Domovinski rat u umjetnosti
Filmovi, stripovi, popularna kultura (sliice Cro-army), knjievna i likovna djela na temu Domovinskog rata.
Domovinski rat u videoigrama
1997. je napravljena igrica Free Croatia.
2005. je razvijana igrica CroArmy koja je trebala biti (FPS), no projekt je zastao. Bila je predviena da obrauje
"tematiku Hrvatskog Domovinskog rata (rata za neovisnost i osamostaljenje Hrvatske). Namjera projekta je da se to
vjernije prikae teror koji su Srbi vrili nad Hrvatima te Hrvatska vrsta volja i hrabrost kako bi se izborila
samostalnost nae voljene Domovine". Razine su bile napravljene da bi bile to objektivnije po stvarnim dogadajima
i tonom povijesnom slijedu. Jo jedna od namjera projekta bila je prikazati hrvatskom narodu to vjernije rat, odati
poast hrvatskim braniteljima za ono to su postigli. Bilo je predvieno da se igra slui engineom
TrueVision3D.
[84][85][86][87]
Povezani lanci
Deklaracija o osudi Narodne skuptine Republike Srbije zbog mijeanja u unutarnje stvari Republike Hrvatske
(Narodne novine, br. 19 od 23. travnja 1991.)
[88][89]
(donesena na zaj. sjednici svih triju vijea odranoj 17.
travnja 1991.)
Popis masovnih zloina nad Hrvatima u Domovinskom ratu
Uloga srpskih medija u ratovima za Veliku Srbiju
Bedem ljubavi
Biljeke
[1] (http:/ / hrcak.srce.hr/ file/ 87647) Jaka Ragu: Operacija Burin planovi Hrvatske vojske za zauzimanje istone Hercegovine 1995.
godine, asopis za suvremenu povijest 3/2009.
[2] [2] Iako je bila mirna reintegracija, moglo je poi i krivo i da meunarodna zajednica ne rijei svojim posredovanjem problem, kao to je bio prije
sluaj s UNPA zonama. Ratoborni reim iz Srbije koji je izazvao rat i dalje je bio na vlasti u Srbiji. Spremnost na vojnu intervenciju pokazali
su na Kosovu 1999. godine i nepovlaenjem snaga iz BiH te iste godine, zbog ega je NATO vojno intervenirao.
[3] Tus: U listopadu 91. HV je imao 70.000 vojnika (http:/ / www. domovinskirat. hr/ novosti/ tus-u-listopadu-91. -hv-je-imao-70. 000-vojnika.
html?Itemid=984)Domovinski rat.hr
[4] Centar domovinskog rata - 1995. (http:/ / www. centardomovinskograta. hr/ 1995. html)
[5] The war in Croatia and Bosnia-Herzegovina, 1991-1995; Branka Maga, Ivo ani (http:/ / books. google. hr/ books?id=ccOWvqdxpVUC&
pg=PA155& lpg=PA155& dq=croatia+ war+ JNA+ strength& source=bl& ots=i2HRuikkyH& sig=2GpO1m5FcKT2cNflQyVsDpPOrsc&
hl=hr& ei=VpLgSYmkL4qTsAb53MjiCA& sa=X& oi=book_result& ct=result& resnum=5)Google Books
[6] Draen ivi-Demografski okvir i gubici (http:/ / www. rsp. hr/ ojs2/ index. php/ rsp/ article/ view/ 107/ 111)
[7] Utjecaj srbijanske agresije na stanovnitvo Hrvatske (http:/ / www. index. hr/ vijesti/ clanak/
utjecaj-srbijanske-agresije-na-stanovnistvo-hrvatske-/ 175515. aspx), Index.hr, 11-12-2003
[8] Demografija Hrvatske - aktualni demografski procesi; Draen ivi; Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar (http:/ / hrcak. srce. hr/ index.
php?show=clanak& id_clanak_jezik=62939)
[9] Ratne tete, izdatci za branitelje, rtve i stradalnike rata u Republici Hrvatskoj (http:/ / www. revija-socijalna-politika. com/ ojs2/ index. php/
rsp/ article/ view/ 225/ 229)Revija za socijalnu politiku, Svezak 8, Br. 2 (2001.), Perkovi
[10] Veljko Kadijevi: Moje vienje raspada, Belgrade, 1993., str. 134.-135.
[11] Ivan Strii: Bitka za Slunj - obrana i oslobaanje grada Slunja i opina Rakovice, Cetingrada, Saborsko i Plitvika Jezera od velikosrbske
agresije, Naklada Hrvoje, Zagreb, 2007., str. 124., ISBN 978-953-95750-0-5
[12] [12] "Croatia is caught up in war, and nearly one-third of its territory is occupied by rebel Serbs. The front lines, now quiet but liable to erupt at
any time, are less than 100 miles from this seaside resort."
[13] [13] Kreimir Bui: I ene su branile Hrvatsku!, Hrvatsko slovo, petak, 11. studenoga 2011., str. 11.
[14] [14] Razgovor sa Sanjom Kneevi: Opreni pogledi na Domovinski rat nastavili su se i u knjievnosti (razgovara Mira uri), Hrvatsko slovo,
petak, 11. studenoga 2011., str. 8.
[15] Nacionalna sigurnost i budunost sv.1/2001. (http:/ / www. nsf-journal. hr/ issues/ zbornik_s1/ domazet. htm) Davor Domazet Loo: Kako je
pripremana agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ili preoblikovanje JNA u srpsku imperijalnu silu
[16] 19. svibnja - Referendum o hrvatskoj samostalnosti (http:/ / www. sabor. hr/ Default. aspx?art=1767& sec=461)
Domovinski rat
24
[17] Davorin Rudolf: Hrvatska tone u politiki bezdan (http:/ / www. matica. hr/ Vijenac/ vijenac482. nsf/ AllWebDocs/
Hrvatska_tone_u_politicki_bezdan), razgovarao Andrija Tunji, Vijenac, broj 482-483, 6. rujna 2012.
[18] Labin (http:/ / www. labin. com/ web/ vijest. asp?id=11911) Armando ernjul, novinar porijeklom iz Labina, revoltiran posjetom talijanskog
politiara Gianfranca Finia Istri (Otvoreno pismo Armanda ernjula hrvatskim intelektualcima i generalima), 20. rujna 2010., pristupljeno 13.
travnja 2011.
[19] Tportal (http:/ / www.tportal.hr/ vijesti/ hrvatska/ 46449/ Baranju-i-dio-Slavonije-dajte-Srbiji. html) Zahtjev Britanije uoi Oluje : 'Baranju
i dio Slavonije dajte Srbiji', preneseno iz Veernjeg lista, koji je i autor lanka
[20] Izlaganje Marka Bariia s osmog strunog skupa HKV-a o Haakome sudu - Ameriko razumijevanje i britansko osporavanje (http:/ /
www.hkv. hr/ izdvojeno/ tribine/ haaki-sud/ 5749-izlaganje-marka-bariia-s-osmog-strunog-skupa-hkv-a-o-haakom-sudu. html), Hrvatsko
kulturno vijee, 2. veljae 2010.
[21] Dnevno.hr (http:/ / www.dnevno. hr/ kolumne/ zvonimir_hodak/
zbog_hoolbroka_smo_umalo_u_istocnu_slavoniju_morali_putovati_s_putovnicom/ 186519. html) Zvonimir Hodak: Holbrooke je htio da u
istonu Slavoniju putujemo s putovnicom, 19. prosinca 2010.
[22] Avdo Huseinovi: Ljuti Bosanci (http:/ / www.ljutibosanci. com/ aktuelno/
da-je-oslobodena-banja-luka-velikosrpska-ideja-bila-bi-porazena/ ) Da je osloboena Banja Luka, velikosrpska ideja bila bi poraena, za
Dnevni avaz
[23] Ivica Mikulin: Sladoled i sunce Promatraka misija Europske zajednice i Hrvatska, 1991.1995. (http:/ / hrcak. srce. hr/ file/ 95462),
SP, br. 2., 299.-337.
[24] Dnevno.hr Zato je bilo osobito vano ukrajinsko priznanje RH? - 1991. (http:/ / www. dnevno. hr/ ekalendar/ na-danasnji-dan/
73235-zasto-je-bilo-osobito-vazno-ukrajinsko-priznanje-rh-1991. html)
[25] Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH - podrunica Grada Zagreba (http:/ / www. pgz. udvdr. hr/ index.
php?option=com_content& view=article& id=48:zrak-jed-spec-pol-mup-a-rh& catid=35:ratne-postrojbe-i-zap-grada-zagreba& Itemid=50)
Zrakoplovna jedinica specijalne policije MUP-a RH
[26] [26] Jerry Blaskovich, "Anatomija prijevare", Moderna vremena, Zagreb, 1998, ISBN 953-6590-05-0, str. 19
[27] INMARSAT u Domovinskom ratu, Slobodna Dalmacija, prilog More, 30. studenoga 2001.
Morsok prase (http:/ / www.morsko-prase. hr/ 2011new/ index. php?option=com_content& view=article&
id=386:kap-bruno-profaca-kultura-mora-dok-vas-brod-plovi-sateliti-bdiju& catid=86:kultura-mora& Itemid=186) Bruno Profaca:
INMARSAT u Domovinskom ratu
[28] Novi roman o Domovinskom ratu. Antun Jozing: Mrtvi se ne vraaju (12), Hrvatsko slovo, 27. sijenja 2012., str. 10.
[29] Williams, Carol J.; Fighting Intensifies Near Croatian Town, Yugoslavia: The escalation shoots down a Kremlin attempt at mediation (http:/
/ articles.latimes. com/ 1991-10-18/ news/ mn-638_1_fighting-intensifies?pg=2); Los Angeles Times, 1991-11-18, preuzeto 15. sijenja 2010.
[30] Indictment against Milosevic and others (http:/ / news. bbc. co. uk/ 2/ hi/ europe/ 354561. stm), BBC, 29 October, 2001
[31] U.N. tribunal to rule in Vukovar massacre case (http:/ / www. reuters. com/ article/ idUSL2579742920070925), Reuters, 25-09-2007
[32] HIC (http:/ / www. hic. hr/ dom/ 399/ dom06.htm) Dom i svijet br.399]
[33] Izvjee Human Rights Watch (http:/ / hrw.org/ croatian/ docs/ 2005/ 01/ 13/ croati9999. htm); Izvjee Veleposlanstva SAD-a o stanju
ljudskih prava u Hrvatskoj za 2003. (http:/ / www. usembassy. hr/ policy/ global/ human_rights/ 2003. htm)
[34] Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (http:/ / www. centardomovinskograta. hr/ novost_36. html) Dokumenti
institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (srpanj - prosinac 1992.)
"SUP Pakrac izvijestio je MUP RSK da paljenje u Rodaniku, Jasenovcu i Paklenici nije mogue sprijeiti jer je na ovom podruju sav narod
bio naoruan i kada bi pokuali sprijeiti neko od uinjenih djela moralo bi doi do oruanog sukoba".
[35] Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (http:/ / www. centardomovinskograta. hr/ 1992. html) 1992.
[36] Ivo Goldstein, Nikolina Jovanovi: Croatia: a history (http:/ / books. google.hr/ books?id=pSxJdE4MYo4C& pg=PA229& lpg=PA229&
dq=kabrnja+ killing& source=bl& ots=LhDxHJbQjl& sig=0D0VkyILNp4XD4RQgmAIy9Y9pdk& hl=hr&
ei=PMksTOfQA6CHOJS4lPII& sa=X& oi=book_result& ct=result& resnum=8& ved=0CDgQ6AEwBw#v=onepage& q& f=false), str. 229:
"Ever more openly and more often, the JNA became the main attacker: on 17 August its units took over Okuani and western Slavonia and
began to attack nearby Pakrac and Nova Gradika, on 21 August they occupied all of Baranja, and on 24 August they surrounded Vukovar."
[37] Yugoslavia further reports of torture (http:/ / repository. forcedmigration. org/ pdf/ ?pid=fmo:850), Amnesty International, March 1992
[38] Izvjee Human Rights Warch za 2006. (http:/ / hrw.org/ croatian/ docs/ 2007/ 01/ 11/ croati14916. htm)
[39] UDVDR (http:/ / udvdr. pszupanija.hr/ component/ content/ article/ 34-novosti/ 84-na-dananji-dan-u-domovinskom-ratu. html) Na dananji
dan
[40] Slobodna Dalmacija (http:/ / www. slobodnadalmacija. hr/ Hrvatska/ tabid/ 66/ articleType/ ArticleView/ articleId/ 153512/ Default. aspx)
Karlovaka policija prijavila odgovorne oficire JNA za ratni zloin poinjen 1991. godine, 28. listopada 2011.
[41] Slobodna Dalmacija (http:/ / arhiv.slobodnadalmacija. hr/ 20010216/ novosti2. htm) Biografija junaka: Grad pred padom, 16. veljae 2001.
[42] Slobodna Dalmacija (http:/ / arhiv.slobodnadalmacija. hr/ 20010217/ novosti2. htm) Biografija junaka (2): Plato Maslenikog mosta
osloboen za samo tri sata
[43] Slobodna Dalmacija (http:/ / arhiv.slobodnadalmacija. hr/ 20000416/ novosti.htm) U Obradovia Varoi kosti "belih orlova", 16. travnja
2000.
[44] Slobodna Dalmacija (http:/ / arhiv.slobodnadalmacija. hr/ 20010208/ novosti.htm) Sa suenja Norcu, 28. veljae 2001.
[45] Slobodna Dalmacija, Split, Croatia, September 28, 2000 (http:/ / www. ex-yupress. com/ slodal/ slodal32. html)
Domovinski rat
25
[46] (http:/ / www. springerlink.com/ content/ t7m324u675701133/ ) Dom i svijet br. 432-433.
[47] Zadarski list (http:/ / www.zadarskilist. hr/ clanci/ 20112010/ zrtva-nadina-nikad-zaboravljena-zlocinci-jos-nekaznjeni) rtva Nadina nikad
zaboravljena, zloinci jo nekanjeni, 20. studenoga 2010.
" Tko je to muki ubio Erstie u Medvii, Marinovie u Brukoj, Kutije u Lisiiu, Marinovie u opotu, unie u Rodaljicama, ilie u
Podgrau, Arbanase u Smiliu, nabrajao je Kutija te je konstatirao kako nema kolektivne odgovornosti kad su "oni" u pitanju. "
[48] Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (http:/ / www. centardomovinskograta. hr/ novost_36. html) Dokumenti
institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (srpanj - prosinac 1992.)
Tako je 18/19. srpnja 1992. ubijena obitelj engi u Erveniku (dvoje djece od 4 i 10 godina), u listopadu brani par Ivkovi u Dobropoljcima
i Nika Petar iz iroke Kule, u studenom obitelj Arbanas u Smiliu i Veronika Ivani iz Peruia Donjeg, a u prosincu obitelj Marinovi
(etiri lana) u opotu i obitelj irjak (dva lana) u Rateviu. Na podruju SJB Benkovac (dok. 185) od 1. sijenja do 30. studenoga 1992.
ubijeno je najmanje 27 Hrvata.
[49] Slobodna Dalmacija (http:/ / www. slobodnadalmacija. hr/ Zadar/ tabid/ 73/ articleType/ ArticleView/ articleId/ 132687/ Default. aspx)
Smili: potresna svjedoenja o stradanju civila, 21. oujka 2011.
Velikosrbi su minirali i do temelja sruili upnu crkvu studenoga 1991.
U jesen 1991. godine u Smiliu je ostalo tek 40-ak Hrvata, koji su prolazili svakodnevna maltretiranja, a estero nedunih civila je i ubijeno.
[50] Djukanovic 'sorry' for Dubrovnik bombing (http:/ / news. bbc. co. uk/ 2/ hi/ europe/ 805024. stm); BBC; 25. lipnja 2000.
[51] Ex-Yugoslav Admiral Pleads Guilty in Shelling of Dubrovnik (http:/ / www. nytimes. com/ 2003/ 08/ 28/ world/
ex-yugoslav-admiral-pleads-guilty-in-shelling-of-dubrovnik. html), New York Times, 23. kolovoza 2003.
[52] Hrvatski vojnik (http:/ / www. hrvatski-vojnik.hr/ hrvatski-vojnik/ 1052006/ prvi. asp) Stjepan Bernadi: Prvi brod Hrvatske ratne
mornarice, rujan 2006.
[53] Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (http:/ / www. centardomovinskograta. hr/ novost_36. html) Dokumenti
institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (srpanj - prosinac 1992.)
[54] http:/ / www.b92. net/ eng/ news/ in_focus.php?id=111& start=0& nav_id=35990
[55] Madey, Neven (14 August 1995). Letter from the Charg d'affaires (http:/ / www. unhchr. ch/ Huridocda/ Huridoca. nsf/ 0/
d0cd11bdf1350357802566d60046e3b7?Opendocument). Office of the United Nations High Commissioner for Human Rights. Accessed 5
September 2009.
[56] Dnevno izvjee. MVP RH, 9. rujna 1995. (http:/ / public. carnet. hr/ mvp_news/ di/ Kolovoz95/ 080995. di. html)
[57] Dnevno izvjee. MVP RH, 9. rujna 1995. (http:/ / public. carnet. hr/ mvp_news/ di/ Kolovoz95/ 080995. di. html)
[58] Dnevno izvjee. MVP RH, 6. rujna 1995. (http:/ / public. carnet. hr/ mvp_news/ di/ Kolovoz95/ 080695. di. html)
[59] Dnevna izvjea MVP RH, 5. svibnja 1995. (http:/ / public. carnet. hr/ mvp_news/ di/ Kolovoz95/ 080595. di. html) Bitka bi mogla ubrzati
zavretak rata -prema uvjetima boraca, THE WASHINGTON POST John Pomfret, 05. kolovoza 1995.; Jugoslavenski tenkovi se kreu prema
hrvatskoj granici, IZVESTIJA Maksim Jusin, 09. kolovoza 1995.; Djelomino se provodi prekid vatre, BBC radio 09. kolovoza 1995.,
Newshour, 15.00
[60] Dnevna izvjea MVP RH, 5. svibnja 1995. (http:/ / public. carnet. hr/ mvp_news/ di/ Kolovoz95/ 080595. di. html) Vojska "SRJ" obvezala
se da ce braniti istocnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem, Televizija Banja Luka 09. kolovoza 1995. Vijesti u 10.00
[61] Veernji list (http:/ / blog.vecernji.hr/ zvonimir-despot/ 2010/ 07/ 21/ savka-u-srbu-miting-velikosrpske-mrznje/ ) Zvonimir Despot: Savka:
U Srbu miting velikosrpske mrnje, 21. srpnja 2010.
Na mitingu je prihvaena Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj
Prethodnica je bio Velikosrpski miting u Srbu 27. srpnja 1971..
[62] Mario Fabekovec: Uspon i pad "Republike Srpske Krajine" (priredio Davor Paukovi); Centar za politoloka istraivanja, Zagreb 2005, 472
str. (http:/ / hrcak. srce. hr/ file/ 46063), prikaz knjige
[63] DTIC (http:/ / www. dtic. mil/ dtic/ tr/ fulltext/ u2/ a344050. pdf) Conflict of Serbian, Muslim Parties in Bosnia. Prema lanku iz
zagrebakog Danasa, autora Fahrudina Radonia ""Goodbye, Bosnia" od 2. srpnja 1991. godine. Podnaslov "Did Bosnia-Hercegovina perish
in the parallel session of its assembly and the "Krajina parliament"?
[64] http:/ / www.braniteljski-portal. hr/ Novosti/ Udruge/
Na-danasnji-dan-u-velikosrpskoj-agresiji-na-Hrvatsku-dogodio-se-strasan-zlocin-do-temelja-zajedno-s-crkvom-spaljene-su-Celije-prvo-hrvatsko-spaljeno-selo-u-Domovinskome-ratu
[65] Nova grobnica: Na tijela hrvatskih civila bacili ivotinjske leine (http:/ / www. vecernji. hr/ vijesti/
nova-grobnica-na-tijela-hrvatskih-civila-bacili-zivotinjske-lesine-clanak-387507) OBJAVA: 15.03.2012. Na ovom podruju pobijeno je 1600
civila, od toga 14-ero djece. Meu njima je najmlai imao samo dvije i pol godine.
[66] Kinzer, Stephen SANCTIONS DRIVING YUGOSLAV ECONOMY INTO DEEP DECLINE (http:/ / www. nytimes. com/ 1992/ 08/ 31/
world/ sanctions-driving-yugoslav-economy-into-deep-decline. html?scp=20& sq=yugoslavia sanctions& st=cse) The New York Times, 31
August 1992. Accessdate 12 August 2010.
[67] Sudetic, Chuck U.N. Expulsion of Yugoslavia Breeds Defiance and Finger-Pointing (http:/ / www. nytimes. com/ 1992/ 09/ 24/ world/
un-expulsion-of-yugoslavia-breeds-defiance-and-finger-pointing. html?scp=3& sq=yugoslavia ousted un& st=cse) The New York Times, 24
September 1992. Accessdate 12 August 2010.
[68] 2009 Human Rights Report: Croatia (http:/ / www.state. gov/ g/ drl/ rls/ hrrpt/ 2009/ eur/ 136025. htm)
[69] [69] Tribina Hrvatsko slovo uivo. Srbi su sustavno unitavali hrvatsku sakralnu batinu. D.V., str. 15, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 23.
studenoga 2007.
Domovinski rat
26
[70] [70] Tribina Hrvatsko slovo uivo. Srbi su sustavno unitavali hrvatsku sakralnu batinu. D.V., str. 15, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 23.
studenoga 2007.
[71] [71] Tribina Hrvatsko slovo uivo. Srbi su sustavno unitavali hrvatsku sakralnu batinu. D.V., str. 15, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 23.
studenoga 2007.
[72] [72] Ranjena crkva u Hrvatskoj / Unitavanje sakralnoga hrvatskoga naslijea (1991.-1995.): Hrvatska biskupska konferencija, Hrvatski
informativni centar, Hrvatska matica iseljenika, Dravni ured za zatitu kulturnih i prirodnih dobara Hrvatske, Zagreb, 1996.
[73] [73] Crkveni ured za kulturna dobra, analecta, br. 4, Zagreb 2007.
[74] Slobodna Dalmacija (http:/ / www. slobodnadalmacija. hr/ Zadar/ tabid/ 73/ articleType/ ArticleView/ articleId/ 132687/ Default. aspx)
Smili: potresna svjedoenja o stradanju civila, 21. oujka 2011.,
[75] Vidi izvjea i pisanja inozemnih medija. Dnevna izvjea MVP RH. Kolovoz 1995. (http:/ / public. carnet. hr/ mvp_news/ di/ Kolovoz95/ )
[76] Davor Domazet-Loo: Hrvatski domovinski rat 1991.-1995. - strateki pogled, Udruga Hrvatski identitet i prosperitet/Matica hrvatska
ogranak Sinj, Zagreb, 2010., str. 22., ISBN 978-953-7440-07-7.
[77] Uredniki komentar. Nenad Piska: Poraavajui kriterij, str. 5, Hrvatsko slovo, petak, 2. studenoga 2007.
[78] [cat (http:/ / www. hrt.hr/ index. php?id=enz& tx_ttnews)=415&cHash=549699fb87 HRT] Emisija Puls Hrvatske od 2. svibnja 2011. na
HRT. Gosti Ante Nazor, Ivan Zvonimir iak, Zoran Pusi, Vesna Bosanac.
[79] Hrvatski vojnik (http:/ / www. hrvatski-vojnik.hr/ hrvatski-vojnik/ 3452011/ domovinskirat. asp) Podaci iz srbijanskih izvora o stradanju
srpskoga stanovnitva u Oluji za koje nisu odgovorne hrvatske snage (III. dio)
[80] [80] ene Krajine - rat, egzodus i izbeglitvo, Beograd, 1996., 127-128, 262-263
[81] Glas Koncila (http:/ / www. glas-koncila. hr/ index.php?option=com_content& view=article& id=208& catid=21& Itemid=239) Tomislav
Vukovi: Zaboravljene hrvatske rtve (2) - Zato se ne zna za jedanaest Vidakovievih najbliih, 22. srpnja 2007., str. 25
[82] (http:/ / www. bookdepository. co. uk/ Memorandum-Sanu-Iz-1995-Godine-Jakov-Sirotkovic/ 9789531540742) Jakov Sirotkovi:
Memorandum SANU iz 1995. godine: (kritiki osvrt na knjigu Koste Mihailovia i Vasilija Krestia "Memorandum SANU", odgovori na
kritike, izdanje SANU, Beograd 1995.), Predavanja odrana u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, sv. 69./izdava: Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti, Birotisak, Zagreb, 1996., ISBN 9531540748
[83] Slobodna Dalmacija (http:/ / www. slobodnadalmacija. hr/ Hrvatska/ tabid/ 66/ articleType/ ArticleView/ articleId/ 138213/ Default. aspx)
Jo jedna masovna grobnica: etnici pobili sve stanovnike Kostria, nitko nije kanjen, 18. svibnja 2011.
[84] [84] croarmy.gamer.hr (neaktivna poveznica)
[85] Croarmy - projekt igre o Domovinskom ratu (http:/ / free-st. htnet. hr/ croarmy/ )
[86] Croarmy (http:/ / web. archive. org/ web/ 20050407095607/ http:/ / croarmy. gamer. hr/ novosti. htm)
[87] CroArmy (http:/ / web. archive. org/ web/ 20050415154046/ http:/ / croarmy. gamer. hr/ forum/ ) Forum s mnotvom informacija
[88] Narodne novine (http:/ / narodne-novine.nn.hr/ clanci/ sluzbeni/ 1991_04_19_588. html)
[89] Praksa Ustavnog suda HR (http:/ / sljeme.usud.hr/ usud/ praksaw. nsf/ 94b579567876f9fcc1256965002d1bf4/
c1256a25004a262ac1256c6f00513276/ $FILE/ U-X-2271. pdf)
Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Hrvatskog informativnog centra (http:/ / www. hic.
hr/ ). Vidi Dopusnicu Hrvatskog informativnog centra. Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja
asopisa Hrvatski vojnik (http:/ / www. hrvatski-vojnik. hr). Vidi Doputenje Hrvatskog vojnika.
Vanjske poveznice
Ostali projekti
U Wikimedijinu spremniku nalazi se jo gradiva na temu: Domovinski rat
U Wikimedijinu spremniku nalazi se jo materijala na temu: Izloba Domovinski rat u Hrvatskom povijesnom muzeju
Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Deklaracija Hrvatskog dravnog sabora o Domovinskom ratu
Wikiknjige imaju materijala na temu: Domovinski rat
Domovinski rat
27
Mrene stranice
HRT: Domovinski rat (http:/ / web. archive. org/ web/ 20010306191823/ http:/ / www. hrt. hr/ tudjman/
domovinski. htm)
Domovinski rat: vojne analize (http:/ / www. hercegbosna. org/ STARO/ ostalo/ rat_uhrv. html)
HIC:Domovinski rat (http:/ / www. hic. hr/ domov-rat00. htm)
Domovinski rat kroz srpske dokumente (http:/ / www. hic. hr/ domov-rat01. htm)
HRT arhiv sa snimkama "Banijska praskozorja" i "Oba su pala!" (21. rujna 1991.) (http:/ / www. hrt. hr/ arhiv/
tudjman/ domovinski. htm)
HIC: Ratni zloini srpskih vojnih i paravojnih postrojaba - u Lici i sjevernoj Dalmaciji (http:/ / www. hic. hr/
ratni-zlocini/ hrvatska/ dalmacija/ osumnjiceni00. htm), na Banovini (http:/ / www. hic. hr/ ratni-zlocini/ hrvatska/
dalmacija/ osumnjiceni01. htm), u hrv. Podunavlju (http:/ / www. hic. hr/ ratni-zlocini/ hrvatska/ podunavlje/
index. htm), u zap.Slavoniji (http:/ / www. hic. hr/ ratni-zlocini/ hrvatska/ banovina/ index. htm)
Beanija Srba pod prezidentom Martiem (http:/ / www. tomislavjonjic. iz. hr/ V_5_martic. html) Osvrt
povjesniara T. Jonjia na knjigu generala t.zv. RSK Milisava Sekulia "Knin je pao u Beogradu"
Portal Hrvatskog kulturnog vijea (http:/ / hakave. org/ index. php?option=com_content& task=view& id=1052&
Itemid=137) - to se dogaalo u Lici prije akcije Medaki dep
Knjiga (http:/ / www. phrkkz. hr/ Knjiga/ 9dio/ 9adio/ 9adio. html) Davor Runti: Prvi hrvatski redarstvenik
Hrvatske rtve koje nitko ne spominje (http:/ / www. kastav-crkva. com/ hr_zrtve2. html) rtve iz Cetingrada i
Slunjskog dekanata: upe Hrvatski Blagaj, Cetingrad, Cvitovi, Drenik grad, Laevac, Rakovica, Slunj,
Vaganac, Zavalje i Korenica.
Domovinski rat On Line! (http:/ / www. domovinskirat. com/ content/ view/ 4787/ 775/ lang,hr/ ) Strani
dragovoljci Domovinskog rata u Vukovaru
Mrena knjinica Miljenko Stoji (http:/ / www. miljenko. info/ haag. html) Ovo nije bio graanski rat
(preneseno iz Fokusa)
(srp.) NIN (http:/ / www. nin. co. yu/ 1999-10/ 14/ 10153. html) Zloupotreba psihijatrije (stranica sadri srbijanska
tumaenja rata, ali sadri psiholoka tumaenja mentalnog sklopa Hrvata i Srba i od hrvatskih i od srpskih
psihijatara)
(http:/ / amac.hrvati-amac. com/ index. php?option=com_content& task=view& id=682& Itemid=140), (http:/ /
amac. hrvati-amac. com/ index. php?option=com_content& task=view& id=743& Itemid=140), (http:/ / amac.
hrvati-amac. com/ index. php?option=com_content& task=view& id=750& Itemid=140) Hrvati AMAC:
Razgovor s Hrvojem Kaiem: Amnezija u Hrvata
(engl.) Hrvati AMAC (http:/ / amac. hrvati-amac. com/ index. php?option=com_content& task=view& id=354&
Itemid=140) Hrvoje Kai: Why the Yugoslav Army commander has not been charged in the Hague indictment
(engl.) Jerry Blaskovich, Anatomy of Deceit: An American Physicians First-hand Encounter With the Realities Of
The War In Croatia (http:/ / www. jblaskovich. com/ PDF/ AnatomyofDeceit. pdf)
Kazneni zakon: Kaznena djela protiv Republike Hrvatske
Kazneni zakon: Kaznena djela protiv vrijednosti zatienih meunarodnim pravom
Izvori rabljeni u lanku i suradnici
28
Izvori rabljeni u lanku i suradnici
Domovinski rat Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=4292046 Doprinositelji: ARAGONESE35, Andrej alov, Aradic-es, Argo Navis, Asim Led, August Dominus, Baba Mica,
BlackArrow, Blotowij, Bon, Bormalagurski, Bugoslav, Chvrka, CommonsDelinker, Croq, Dalibor Bosits, Damirux, Dmilosev, Doma93, Donatus, Doncsecz, Edgar Allan Poe, El hombre,
Elephantus, Elphaba, Emerick, Ex13, F karlo, Flopy, Fraxinus, GregorB, Gusari Kakanj, Inkvizitor, IvanOS, Ivica Vlahovi, Izitpajn, Jack Sparrow, Joy, Jure Grm, Kaj-man, Kreimir Iakovi,
Kubura, Litany, MaGa, Man Usk, Marpipi, Mate.kordich, MayaSimFan, Mir Harven, Mostarac, Niks, Nilski krokodil, Orijentolog, Perun, Pp, Rakovicazauvijek, Rjecina2, Roberta F., Rovoobo,
Rumpo, Seiya, Silverije, Sisco, Sombrero, SpeedyGonsales, Srcevatreno, Suradnik13, Tola555, Tomy108, Tycho Brahe, Tzowu, Ula, Urul, Vatel, Vedran Vukasinovic, Vodomar, Vrpka
Kreimir, WhiteWriter, Wstenfuchs, Zeljko, Zmaj, arobnjak tapi, okac, 83 anonimne izmjene
Izvori, licencije i suautori slika
Datoteka:Vukovar ruin.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Vukovar_ruin.JPG Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 2.5 Doprinositelji: own work
Slika:Flag of Croatia.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Flag_of_Croatia.svg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Nightstallion, Elephantus, Neoneo13,
Denelson83, Rainman, R-41, Minestrone, Lupo, Zscout370, MaGa (based on Decision of the Parliament)
Datoteka:HOS flag.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:HOS_flag.svg Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 3.0 Doprinositelji: Nanin7
Slika:Flag of Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Flag_of_Croatian_Republic_of_Herzeg-Bosnia.svg Licencija: nepoznato
Doprinositelji: -
Slika:Flag of FR Yugoslavia.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Flag_of_FR_Yugoslavia.svg Licencija: nepoznato Doprinositelji: Original uploader was Milan B. at
en.wikipedia
Slika:Flag of Serbian Krajina (1991).svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Flag_of_Serbian_Krajina_(1991).svg Licencija: Public Domain Doprinositelji: odder
Slika:Flag of SFR Yugoslavia.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Flag_of_SFR_Yugoslavia.svg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Flag designed by ore
Andrejevi-KunSVG coding: Zscout370
Datoteka:Ethnic Clensing.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Ethnic_Clensing.JPG Licencija: Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 Unported
Doprinositelji: Modzzak
Slika:Coat of arms of Croatia.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Coat_of_arms_of_Croatia.svg Licencija: nepoznato Doprinositelji: Croatian Parliament - ZAKON
O GRBU, ZASTAVI I HIMNI RH TE ZASTAVI I LENTI PREDSJEDNIKA RH which based its decision on the design by Miroslav utej F.C.A. proposals.MaGa (based on Decision of the
Parliament)
Slika:Vista-xmag.png Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Vista-xmag.png Licencija: GNU General Public License Doprinositelji: Cpro, Rocket000, Romaine, Sasa
Stefanovic, Steinsplitter, Trijnstel, 1 anonimne izmjene
Datoteka:JNA offensive plan 1991 - hr.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:JNA_offensive_plan_1991_-_hr.svg Licencija: Creative Commons
Attribution-ShareAlike 3.0 Unported Doprinositelji: File:JNA offensive plan 1991.jpg: Joonasl File:JNA offensive plan 1991 - ru.svg: Kaidor MaGa
Datoteka:Serb T-55 Battle of the Barracks.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Serb_T-55_Battle_of_the_Barracks.JPG Licencija: Public Domain Doprinositelji:
Auntof6, DIREKTOR, SuperTank17
Datoteka:Eastern slavonia 91-92 map.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Eastern_slavonia_91-92_map.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Central
Intelligence Agency
Datoteka:Destruction of a tank.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Destruction_of_a_tank.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Jack Nico
Datoteka:R.Peresin.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:R.Peresin.jpg Licencija: nepoznato Doprinositelji: Dtom
Datoteka:Otocac ostecene zgrade 050807.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Otocac_ostecene_zgrade_050807.jpg Licencija: Creative Commons
Attribution-Sharealike 3.0 Doprinositelji: Roberta F.
Datoteka:Destroyed tank on the road to Drnis 2.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Destroyed_tank_on_the_road_to_Drnis_2.jpg Licencija: Public Domain
Doprinositelji: Jack Nico
Datoteka:Radna ratna mapa.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Radna_ratna_mapa.JPG Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 3.0 Doprinositelji:
Bracodbk
Datoteka:Yugoslaw Army destroyed this Hotel in Kupari, Croatia.JPG Izvor:
http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Yugoslaw_Army_destroyed_this_Hotel_in_Kupari,_Croatia.JPG Licencija: Public Domain Doprinositelji: Modzzak
File:Former Yugoslavia durning war.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Former_Yugoslavia_durning_war.svg Licencija: GNU Free Documentation License
Doprinositelji: user:Shazz
Datoteka:Knin tvrava rez.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Knin_tvrava_rez.jpg Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 3.0 Doprinositelji:
User:Ex13
Datoteka:Karlovac - Logorite - Geleri-Kua.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Karlovac_-_Logorite_-_Geleri-Kua.JPG Licencija: Public Domain
Doprinositelji: Cro-Cop2, Samulili, Vhorvat, 1 anonimne izmjene
Datoteka:Dubrovnik Hotel Imperial 1999.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Dubrovnik_Hotel_Imperial_1999.jpg Licencija: Creative Commons
Attribution-Sharealike 3.0 Doprinositelji: AlMare
Datoteka:Vukovar - Ovcara.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Vukovar_-_Ovcara.jpg Licencija: GNU Free Documentation License Doprinositelji: Damir olja
Slika:RomanH-01.png Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:RomanH-01.png Licencija: Creative Commons Attribution-ShareAlike 1.0 Generic Doprinositelji: Denniss,
Javier Carro, Nd, Pseudomoi, Zorion
Slika:I, heavily serifed.png Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:I,_heavily_serifed.png Licencija: Public Domain Doprinositelji: Madman2001
Slika:RomanC-01.png Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:RomanC-01.png Licencija: GNU Free Documentation License Doprinositelji: Nd, Pseudomoi, 2 anonimne
izmjene
Slika:Hrvatskivojnik.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Hrvatskivojnik.jpg Licencija: GNU Free Documentation License Doprinositelji: Suradnik:Roberta F.
Slika:Commons-logo.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Commons-logo.svg Licencija: Public Domain Doprinositelji: SVG version was created by User:Grunt and
cleaned up by 3247, based on the earlier PNG version, created by Reidab.
Slika:Wikisource-logo.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Wikisource-logo.svg Licencija: logo Doprinositelji: ChrisiPK, Guillom, INeverCry, Jarekt, Leyo,
MichaelMaggs, NielsF, Rei-artur, Rocket000, Steinsplitter
Slika:Wikibooks-logo.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Wikibooks-logo.svg Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 3.0 Doprinositelji:
User:Bastique, User:Ramac et al.
Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/