MIROVNE I HUMANITARNE OPERACIJE

UN - ORGANI UN-a, I VIJEE SIGURNOSTI

Preteu organizaciji UN-a predstavlja Liga naroda kao veliki pokus, kao pokuaj
udruivanja drava radi odravanja mira u svijetu. Konferenecija UN-a o stvaranju
meunarodne organizacije odrana je u San Francisku od 25. maja do 26. juna 1945. godine,
na kojoj su posljednjeg dana rada konferencije iskonske clanice (pedeset pozvanih drzava
osnivaca) potpisale cjelovit teks povelje UN-a.Povelja UN-a je predvidjela est glavnih tijela
ove organizacije i definirala njihove funkcije: Generalna skuptina; Vijee sigurnosti;
Ekonomsko i socijalano vijee; Starateljsko vijee; Sekretarijat;Meunarodni sud pravde.
Generalna skuptina ili opa skuptina je jedino tijelo Ujedinjenih nacija u kojemu su
predstavljene sve drave lanice ove organizacije. dakle, razmatra sve za ujedninjene nacije
bitna sigurnosna pitanja.
Vijee sigurnosti je svojevrstan organ UN-a kojeg sainjava pet stalnih i deset nestalnih
drzava clanica (koje se biraju na rok od dvije godine). UN-e imaju na raspolaganju tri skupine
sigurnosnih mehanizama za ostvarivanje medjunarodne sigurnosti...: instrumenti za mirno
rjesavanje sporova, djelovanje u slucaju agresije i mirovne operacije. osnovna nadleznost i
odgovornost Vijeca sigurnosti (u skladu sa clanom 24. povelje) odrzavanje medjunarodnog
mira i sigurnosti.

HUMANITARNE OPERACIJE
Nerijetko podrazumijevaju multifunkcionalno djelovanje vojnih snaga, humanitarnih i drugih
organizacija, radi organizirane i vojno tiene dostave humanitarne pomoi ugroenome
stanovnitvu, te zatitu drugih humanitarnih aktivnosti. Humanitarne operacije zasnovane su
na konceptu humnosti i solidarnosti (Hake i enevske konvencije), a cilj je zatita
neborbenog/civilnog stanovnitva.

CIVILNO-VOJNI ODNOSI UNUTAR DRAVE I U SVIJETU MIROVNIH

OPERACIJA
Pojam oznaen sintagmom civilno-vojni odnosi, u svojoj studiji Vojnik i drava (s
podnaslovom: teorija i politika civilno vojnih odnosa), uveo je u praksu Semjuel Hantington
1957. godine. Studija predstavlja svojevrstan pregled historijskih iskustava o odnosima
politika i vojnih moi u devetnaestom i dvadesetom stoljeu, s naglaskom na njihov razvoj u
sjedinjenim amerikim dravama. Mogue varijante civilne kontrole vojske po Hantingtonu
su: subjektivna i objektivna. subjektivna podrazumijeva minimaliziranje vojne moi preko
maksimalizacije moi civilnih grupa (karakteristika totalitarnih reima). Objektivna civilna

kontrola vojne moi je predstavljala i predstavlja maksimaliziranje vojnog profesionalizma

(demokratska drutva). Civilno-vojni odnosi unutar drave su demokrtska kontrola sistema
sigurnosti od civilne vlasti. Dakle, civilna vlast u demokratskim dravama ima dunost da
ogranii mo prinude koju mogu posjedovati oruane snage i ostale institucije, i organi
sistema sigurnosti.
Mirovne operacije civilno-vojnih odnosa predstavljaju istovremeno uee i civilnih i vojnih
snaga (znaaj povjerenja vlada na iju se teritoriju alju mirovne operacije u oruane
formacije koje dolaze na njeno tlo)

ZA KOJE OPERACIJE JE NADLENO VIJEE SIGURNOSTI

Mirovne operacije predstavljaju skup mjera i aktivnosti koje Ujedinjene nacije odobre,
organizuju i poduzimaju u cilju odrzavanja meunarodnog mira i sigurnosti, a u skladu sa
poveljom, njenim clanom 24., kojim je za taj zadatak je ovlateno vijee sigurnosti.
Vijee sigurnosti je prvenstveno zadueno da mirnim putem pokua ponuditi rjeenja za
donoenje ili prevenciju sukoba izmeu dvije drave (pruanje dobrih usluga, tj. diplomatska
sredstva).
etiri su osnovna uvjeta da bi jedna mirovna operacija zapoela:
Sporazum o miru sklopljen izmedju sukobljenih strana;
Trajan prekid borbenih djelovanja (to je osnovni predmet sporazuma);
Odluka Vijea sigurnosti o uvodjenju mirovne operacije;
Odobrenje drzave da na njenu teritoriju uu mirovne snage.
Osnovna odlika mirovnih operacija jeste, dakle, odravanje mira, sprjeavanje izbijanja
oruanog sukoba i uspostavljanje mira, a da se oruane snage ne upotrijebe niti protiv jedne
strane u sukobu. s obzirom na zadatak koji imaju oruane snage u mirovnim operacijama
esto se za njih upotrebljava izraz: interpozicione snage. sastavljene su od kontigenata drava
koje dobrovoljno ponude svoje vojne formacije za uee u mirovnim operacijama.
Dakle, Vijee sigurnosti je jo nadleno za: humanitarne operacije i humanitarne intervencije.

MIROVNE OPERACIJE U BiH

Upravo je Bosansko Hercegovaka kriza i rat omoguili NATO-ovu bliu saradnju sa
Ujedinjenim nacijama te angaman u podri implementaciji mirovnog sporazuma.
Savez je u avgustu i septembru 1995. godine izveo napade koji su pomogli okonati rat u
Bosni i Hercegovini i potom je vodio operaciju ouvanja mira tokom devet godina, od

decembra 1995. do decembra 2004. Iako je NATO u decembru 2004. godine predao
Europskoj uniji odgovornost osiguranja svakodnevne bezbjednosti u Bosni i Hercegovini,
Savez je zadrao rezidualnu vojnu komandu u Sarajevu kako bi se mogao usredotoiti na
reformu odbrane u Bosni i Hercegovini i pripremiti zemlju za lanstvo u programu
Partnerstvo za mir a kasnije u NATO-u.
Pod uslovima Opteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (General Framework
Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina), poznatog pod imenom Dejtonski mirovni
sporazum (Dayton Peace Accord, DPA), potpisanog u Parizu 14. decembra 1995. godine,
NATO-ove su Snage za provoenje (Implementation Force, IFOR), sa 60 000 vojnika godinu
dana nadzirale provoenje vojnih aspekata sporazuma. Snage su aktivirane 16. decembra, a
etiri dana kasnije vlast je prenesena sa komadanta UN-ovih snaga na komadanta IFOR-a, te
su tako sve NATO i ne-NATO snage uestvovale u operaciji pod komandom IFOR-a.
Do 19. januara 1996. godine, stranke Dejtonskog sporazuma su povukle svoje snage iz zone
razdvajanja na drugu stranu dogovorene linije prekida vatre, i do 3. februara sve su snage bile
povuene iz podruja predvienih za transfer pod uslovima sporazuma. Transfer teritorija
izmeu entiteta Bosne i Hercegovine je zavren do 19. marta, te je ustanovljena nova zona
razdvajanja. Do kraja juna, spremanje tekog naoruanja u vojne objekte i demobilizacija
snaga su takoer bili zavreni prema odredbama DPA-a. IFOR je bitno doprinio stvaranju
bezbjednog okruenja za provoenje civilne i politike obnove. Takoe je omoguio podrku
civilnim zadacima usko saraujui s Kancelarijom Visokog predstavnika (OHR),
Meunarodnim policijskim namjenskim snagama (IPTF), Meunarodnim Crvenim krstom
(ICRC), kancelarijom Visokog predstavnika UN-a za izbjeglice (UNHCR), Meunarodnim
sudom za ratne zloine za bivu Jugoslaviju (ICTY) i mnogim drugim agencijama,
obuhvaajui vie od 400 nevladinih organizacija koje su djelovale na tom podruju.
IFOR je pomogao Organizaciji za evropsku bezbjednost i saradnjju (OESS) u pripremi i
nadzoru prvih slobodnih izbora u septembru 1996. godine. Nakon ovih izbora, IFOR je
pruao podrku OHR-u u nastojanju da pomogne entitetima Bosne i Hercegovine pri
stvaranju novih zajednikih institucija. Nadalje, vojni inenjeri IFOR-a su popravili i ponovno
otvorili puteve i mostove, te su pomogli u deminiranju, i popravci eljeznikih kolosijeka, te
otvaranju civilnih aerodroma, uspostavljanju redovnog snadbijevanja plinom, vodom i
strujom, u obnavljanju kola i bolnica, te u ponovnom uspostavljanju glavnih
telekomunikacija.
Prema Rezoluciji 1088 Savjeta bezbijednosti UN-a od 12. decembra 1996. godine, SFOR je
postao pravni naslednik IFOR-a i njegov glavni zadatak je bio doprinijeti razvoju bezbjednog
okruenja neophodnog za jaanje mira. Snage koje su se izmjenjivale nakon prvog SFOR-a,
zadrale su naziv SFOR te su radile na slinim principima kako bi sprijeile obnavljanje
neprijateljstva i na taj nain pomogle u stvaranju slova potrebnih za provoenje civilnih
aspekta DPA-a. Istovremeno je Savjet izradilo prelaznu strategiju koja je obuhvaala
progresivno smanjivanje veliine snaga im se stvore uslovi prijenosa odgovornosti na
nadlene zajednike institucije, civilne vlasti i meunarodna tijela.

Kako je situacija u Bosni i Hercegovini postajala sve stabilnija, NATO je reorganizovao

Stabilizacijske snage i smanjivao njihov opseg. Do poetka 2002. godine, poetnih 32 000
vojnika je bilo svedeno na 19 000, upuenih iz 17 zemalja lanica NATO-a i 15 ne-NATO
lanica, ubrajajui i ruski kontingent. Veliki broj ne-NATO zemalja, od kojih su neke od tada
postale lanicama, uestvovalo je u IFOR-u i SFOR-u u nekoj od rotacija: Albanija,
Argentina, Austrija, Bugarska, Egipat, Estonija, Finska, Irska, Jordan, Letonija, Litva,
Maroko, Rumunija, Slovaka, Slovenija, vedska i Ukrajina.
Nadalje je, do januara 2003. godine, SFOR smanjen na 12 000 vojnika, s mogunou
podrke stratekim rezevnim snagama i s nastavljenim mandatom kako bi pomogao odrati
sigurno okruenje uskladu sa DPA-a. Poboljanje opte bezbjednone situacije u Bosni i
Hercegovini u 2003. godini, emu su doprinijele uspjene operacije koje su vodili timovi za
unitenje minsko-eksplozivnih sredstava u uklanjanju velikih koliina granata, metaka,
pitolja, mina i ostalog materijala, omoguile su NATO-u da nadalje svede opseg SFOR-a na
nekih 7000 vojnika u sklopu rezidualnih snaga za odvraanje, a s mogunou pojaanja, do
sredine 2004.
Istovremeno, uspjena primopredaja NATO-ove operacije u bivoj jugoslavenskoj Republici
Makedoniji Europskoj uniji 2003. godine, omoguila je rasporeivanje snaga misije EU-a
koje su trebale naslijediti SFOR.
lanovi Saveza su dogovorili zavretak operacije SFOR-a do kraja 2004. godine, odajui
priznanje napretku ostvarenom u Bosni i Hercegovini od rasporeivanja Snaga za provoenje
pod vodstvom NATO-a 1995. godine, kao i kasnijoj pozitivnoj ulozi SFOR Evropska unija je
2. decembra 2004. godine rasporedila nove snage u Bosni i Hercegovini, EUFOR, u okviru
operacije Althea. EUFOR trenutno ima podrku NATO-a u skladu s dogovorom Berlin
plus. Odgovornosti za ovu misiju preduzete su u okviru sporazuma Berlin plus oslanjajui
se na NATO-ovu ekspertizu na podruju planiranja i omoguavajui Evropskoj uniji
koritenje zajednikih kapaciteta i sposobnosti Saveza.Ovi su dogovori takoer omoguili
prenos odgovornosti za misiju s NATO-a na Evropsku uniju u kontinuitetu, to je
optimizovalo uporabu resursa i izbjeglo dupliciranje nastojanja.
NATO je od 2004 aktivno uestvovao u provoenju reforme odbrane takoe pomogao je BH
vlastima da kroz reformu odbrane unite dio starog nepotrebno naoruanja Danas kada je
Bosna i Hecegovina lanica Partnerstva za mir uloga NATO-a svedena je na savjetodavnu i
tehniku pomo Zdruenoj komandi oruanih snaga BiH.