REDAKCION I ODBOR,

Dr Muhamed Hadiijahk, ~1t!hmcd Muje1'inmic i Mahmud Tralji

GL.AVf'l.:I I ODGOVOR1\1 UREO:\U..:.

Dr Muhamed Hadlijahi

Tehniki

Mehmed

urednik

Mujelinovi

."'.:a .. lovnn strana; Ismet Ril\'it

Kaligrarska dekoracija na naslovnoj strani kopija je "<lt pisa

Osman Schdine biblioteke II Sarajevu (sada na zidu G3.i':i
Husrc\'bcgo\,c biblioteke)

IZDAVAC: G'lli Husrc\,-bcgova biblioteka, Sarajevo, Obala Pm"gke komune 8

Stampi.l~ .S\'jcllos lc -

Sarajevo, PQsJo\'nica za grafike usluge

Povodom prvog broja

"

Anala"

Gali Husn:\'begonl biblioteka u Saraje\-'\!, osnovana 8. januara 1537.

gouine, najstarija jc biblioteka u Sarajc\'U. a spada meu naj~larije biblioteke II Jugo!>lu\'iji uop/';tc. Ona je neosporno najbogatija i najvea orijen.
talna bibliotda II naoj ;('mlji. Po broju i vrijednosti s\'ojih orijentalnih
rukopisa 0\3. biblioteka .iuuzima \rlo istaknuto mjesto II svijetu. a " etHla
ili Jl'!la je II Evropi". Prema lome vcliki jc kulturni i nauni znaaj O\l.! bib..
liOlekl" ... ajugoslon.!nsku pa i s\'jctsku orijentaliSliku. Razumljivojc stoga
da G'l71 Husrc\'-hcgo\"u biblioteka danas zauzima jedno od naj\'aJnijih mjl-stOl mcdu kulturnim ustanov'ama ne samo II Bosni i Hercegovini, \'e( II
itavoj Socijalistikoj Federativnoj RepublicI Jugosla\'iji,
U bogatom rukopisnom odjeljenju zastupljene su sve grane arapske
no.:.li, a nanx:ilo je bogata ~crialsko-pravnu i !Loolokn Jilr:ralurn,
Zalim, \'idno mjr:sto 7au7ima klasitna perzijska poezija. Rukopisi na !ur
skom jeziku od osobi!e su Hijednosli kao knjievno-istorijska graa, meu
kojima posebnu valnost ima bogata kolekcija sudskih protokolu (sidiila)
sarajevskog ~eria!skog suda il. XVlJI i XIX vijeka koji sadr},u\'aju obilje
ma!erij;'lkt za politiku, ekonomsku i kulturnu istoriju na~ih naroda. Pored
sidtila biblioteka posjeduje i znatnu zbirku pojedinanih turskih istorijskih
dokumenata od poetka XV[ ,'ijcka do 1878. godine kao i 7birku htorijskih
dokumenata kojejc "akupio i prepisao Muhamed Em'eri Kadi, a koji su
od oc;obitog I_natuja 73 ilUa\'anjc politike i kullurne istorije Bosne i Her,
cego\ inc i su"jednih :ll'mal,j a pod nekadanjom turskom vlau.
knjih~'

Do !.eldc~ctih godina pl'o~log vijeka Biblioteka je bila II sastavu

Gazi J{usrcvbego\,c medrese, ijim je nastavnicima i acima prvenstn'no
sluJ:ila, Godine 1863. Bihlioteka je pretvorena u javnu ustanovu. Poslije
toga pristupilo se uno~enju u sasta\' Gazi Husrcv-bcgove biblioteke i dru
gih \'akufskih biblioteka u Sarajevu, koje nisu bile do,oljno sn.'d~ne ili
do,oljno prilotupane. b i!>tih razloga a i 7bog opasnosti 7.a njiho\" opstanak nastavl,jeno je sa koncentrisanjem u Ga7.i Husrcvbcgo\,u biblioteku
s\'ih \'vnijm ,'akufc;kih biblioteka u Bosni i Hercegovini koje su jo bile
~atuvane, Pored brojnih poklona Biblioteka je obogacena i kupovinom
knjiga. Otkupljenje niL dragocjenih rukopisa i cita\'ih biblioteka poje
dinih naunih radnika.

Gazi Husrevbegova biblioteka je .samostalna specijalna nauna

biblioteka za oblast islamistike i drugih njoj srodnih ili s njom povezanih
djelatnosti . Osim upravnika kao inokosnog organa upravljanja koji neposredno rukovodi bibliotekom, Biblioteka ima svoj Savjet od devet lanova,
sastavljen iz reda naunih i strunih radnika, posebno orijentalista. Pored
pribavljanja, odravanja, uvanja i davanja na upotrebu materijala iz s\'og
knjinog ronda u nauno istraivake svrhe, pribavljanja i obraivanja ru
kopisnih i drugih djela iz oblasti islamisti ke j srodnih grana, prikupljanja,
obraivanja i uvanja grae iz ivota i kulturne istorije Muslimana Bosne
i Hercegovine, Gaz.i Husre,,begova biblioteka ima zadatak i da nauno sreuje rukopisni materijal i da nauno obrauje pojedina pitanja iz oblasti
islamistike, posebno ako je to vezano za prolost i ivot Muslimana Bosne
i Hercegovine. Va1..an "id ostvarivanja toga zadatka je nauna i struna obrada i objavljivanje Kataloga rukopisnog materijala. Ve sa prvim tomom
Kataloga, biblioteka je uspostavila mnoge nove veze sa srodnim ustanovama
u zemlji i inostranstvu i pobudila veliki nauni intcres u redovima ori
jentalista. Drugi ve za tampu pripremljeni tom Kataloga dragocjenog
rukopisnog materijala je nov uspjeh Biblioteke.Ana1i Gazi Husrevbegove
bibliotcke. predstavljaju daljnji drugi vid ostvarivanja njenog zadatka.

Dr MUSTAFA KAMARJe

Osman A.

Sokolovi

Pj esnik Aga-dede iz Dobor-grada o svome

zaviaju i pogibiji Osmana II
o

jednom autografu Gazljine bibUoteke

I

Meu nekoliko stotina pisaca koji su II Bosni i II drugim junoslavenskim zem ljama knjievno djelovali, ostavivi iza sebe djela
bilo II st ihu ili II prozi na turskom, arapskom i per,lij skom jeziku,
Aga-dcde iz Dobor-grada II Bosanskoj Posavini zauzima posebno mjesto.
On je jedan od rijetkih pisaca iz ovoga kruga koji je smatrao vanim
da treba pisati i o svome uem zaviaju") lako je Aga-dede po svojim
pjesnikim kvalitetima znatno ispod prosjeka meu ovim piscima, ma
kar da na pojedinim mjestima nije ni sa i sto literarnog stanovita bez
vrijednosti. njegov je znaaj da nam je sauvao od zaborava niz obavjetenja o Dobor-gradu, selu Jakeu. Odaku i Modrioj spoetka XVIL
stoljea, pa j za ranije doba. Njegove pjesme su prvorazredni izvor za
upoznavanje ondanjeg ivota, posebno feuda1aca; i\'otna dinamika u
ovoj grupaciji posavskih naselja u prilikama kada su se drlavne granice
protezale duboko u prekosavsku pozadinu dovodila je ova mjesta do
uih veza i sa akovom, Poegom, Osijekom i drugim slavonskim, pa
i ugarskim centrima; ovo zajedniko ivotno pulsiranje donekle se
osjea i kod Aga-dedeta. On, dizdar doborskog grada, a onda im:lm i
hatib u Jakeu i Modrioj, prilino je klasno ogranien; za njega je
npr. l ogino da se treba .. poast odavati prema sta leu; njega oduevljavaju derterdari, def ter crnini, zaimi, pa za pojedine od njih, sa
kojima je do lazio u kontakt i koje je smatrao u neku ruku svojim
mecenama, daje u spjevu dosta dobre portrete; no on se ponosi da
je skrom ni dervi; on istie da je ..ovjeiji rod od jednog koljena;
on vr lo otro osuuje nas ilnike i pokvarenjake, pa lO bio i sam s ultan .
Nau panju Aga-dede privlai i za to to je napisao spjevopogibiji Osmana II. To je jedno dragocjeno svjedoanstvo o tome kako je

I) Sa ovo~ stanovita mogu se sa Aga-dedetom uporediti pjesnici,

koji su opjevah Sarajevo i Mostar. - Upor. H. Mehmed Han di, Sarajevo u turskoj pjesmi. Glasnik Islamske vjerske zajednice, svibanj-prosinac 1943. - Omer Mui: Dvije turske pjesme o Sarajevu. Glasnik Vrhovnog islamskog starjeJinstva, 10--12, Sarajevo 1963. Isti, Jedna turska
pjesma o Sarajevu iz xvn vijeka. Prilozi za orij. filologiju, J ll-IV, str.
575-587, Isti: Husejn eatrnja, mostarski pjesnik iz XVII. vijeka. Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva, 10--12, Sarajevo 1963.

jedan bosanski Musliman, suvremenik, gledao i kako je ocjenjh.a\)

onda!nja zbivanja u carstvu, koja su u izvjcsnom smislu bila od cpohalnog karaktera.
Fragmente nIkopisa, koji je sadravao spjevove Aga-dedeta pronaao sam negdje 1938. godine u kolekciji razasutih rukopisa Jbrahi
ma Ljubun ia zvanog Hoda-bega, rodom iz Livna.
O tomc mome nalazu, specijalno spjevu o Osmanovoj pogibiji ,
izvjestio je Muhamed Hadijahi u Obzoru od 12. XII. 1938.; stvar
je bila aktualna, jer sc upravo proslavljala 3CO-godinjica GUhdulieve
smrt i.
Neke podatke ii'. ovoga rukopisa ustupio sam poslije ALiji Bej
liu i Hamdiji Kre~evljako'iu. Prvi je u lanku .. Uloga va.kufa u izgradnji i razvitku naih gradova registrirao podatke iz ovoga spjeva
koji se odnosi na zadubine bosanskog defterdara Osmanc[endije u
Modrioj.2, Drugi je u svome radu Stari bosanski gradoviJ) sluei
se ovim podacima dao podrobnija obavjetenja o gradu Doboru u
prvo tursko doba.
To je sve Ato je do sada objavljeno o Agi-dedetu, odnosno njegovim spjevovima, pa je svakako od interesa da se tekst objavi u cjelosti.
II

Postavlja ~e pitanjc ko jc Aga-dede i ta znamo o njemu?

Jedini izvor za upoznavanje njegove linosti jest zapravo nje
gov spis. Tu on o samome sebi daje prilino oskudne podatke, pa
ne znamo ni puno njegovo ime.
On govori dosta o :svome porijeklu prcma podacima koje je
- kako sam veli - istraujui dobio od svoga oca Jusufage.
Porodica jc janiarska, stojei II slubi carstva jo! od Fati
hova doba (a ini se, za razliku od ranijih naziranja, da se janiar
ska organizacija upravo u Fatihovo doba i uspostavila). Pretci su
mu bili Ij udi tvrava, sluei na granici; bili su pouzdani u slulbi,
tako da niko od njegovih predaka nikada nije bio svrgnut. S obzirom
na janiarsko porijeklo Aga-<iedeta, pa i okolnost da se nije mogao
pohvaliti, kako je to onda bilo u modi. svojim stranim porijeklom,
gotovo je sigurno da je porodica Agadede sla\'enskog porijekla.
Djed Aga-dede tov, Muhjudin, sin J1ijasov, ivio je u pograninoj
tvravi Bugurdelenu (Sabac; osvojen 1521).4) Odatle je detairan sa jo

2) Kalendar Narodna Uzdanica 1944, str. 159-60. Kasnije je,

prema Bejtiu, O\'e podatke reproducirao Mil. S. Filipovi u II. izdanju
svoje monografije Modria nekad i sad, Sarajevo 1959, str. 41.
3) Nae starine. Sv. L Sarajevo 1953, str. 21.

4) Ovaj Muhjudin ~ svoj prilici nije identian sa Muhjudinom ha

tibom_ iz deftera zvorOIkog sandaka od 1548, po kome se zvala u Sapcu i jedna od 10 muslimanskih mahala, i to iz razloga jer je jo u vri
jeme popisa u toj mahali stanovao sam Muslihudin, dok Je djed Aga
-edeta ve 1536. bio u Dobor-gradu. O Sapeu i njegovoj nahiji u prvoj
polovici XVI ,rijeka upor. lanak Adema Handia u zborniku Clanci i
graa za kulturnu istoriju ist. Bosne, Tuzla 1961.

40 vojnika II Dobor-grad, kada je taj grad osvojio Gazi H usrev beg

a la znai 1536. godine; tada je ocu Aga-dcdeta - Jusur agi - bilo
sedam godi na. Djed Muhjudin je, za razliku od ostalih dctairanih
vojnika, trajno ostao II Doboru do svoje smrti; bavio se pclarstvom,
koje mu je ilo od ruke (Krcevljakovi pretpostavlja da bi Muslihudin mogao biti Husrev-bcgov pelar; Gazi Husrev beg je naime II
Doboru uvakufio 150 konica pela II prvoj polovici godine 1537.).
Njegov sin, a Aga-dedetov otac, ivio je 80 godina; bio je 23 godine daborski dizdar; umro je 1019. po Hidlri (1609. po n. c.).
za sebe Aga-dede kae, da je roen II Doboru i tu odrastao. Naobratavao se koliko su prilike II Doboru doputale (anama je sueno
da se Silmi naobraavamo - pa npr. i za svoga oca navodi, da ga
je njegov otac nauio itanju i pisanju); Aga-dede je postao hodJ..a,
pa je poduavao djecu. Bio je godinu i po dana doborski dizda.r,
na zagovor defter-cmina Kasim efendije, rodom iz Modrie, ali je
onda prodao agaluk; poslije je bio 7 godina imam i hatib damije
u Jakeu uz plau od jedne ake dnemo; pokazao je vcli ku aktivnost da se ta damija, koja je bila prostorno pretijesna, graena
od s labog materijala, iz temelja renovira, pa je u tu svrhu naao
mecenu, bo:.anskog defterdara Osman-cfendiju iz Modrie. Bez obzira meutim na svoje zasluge 2..:'1 obnovu jakeke damije intrigama
se uspjelo da je ova sluba Aga-dedetu oduzeta.
Ovih nekoliko podataka iz ivota Aga-dedeta pokazuje da je
to bio ovjek ogranienih mogunosti, no ipak kao autor spjevova
znao je od stranih jezika turski; posve ne iskljuujemo mogunost,
ako je Damabsnama, koju je prepisao i priredio, pisani perzijski,
da je mogao c\'entualno znati i perzijski.
III

Aga-dcdc pru'..a odreene podatke, koji su od znatne vanosti

za et iri bosanska posavska naselja: Dobor-grad, Jake, Modriu i
Odlak.
za Dobor grad iz Aga-dedetova opisa saznajcmo npr. za sve
njegove dizdare od Husrcv-begova zauzea 1536. pa do druge vlade
su ltana Mustafe (1622-1623). Nisu dalje beznaajni podaci o obnovi
damije u Jakeu od strane defterdara Osman-bega iz Modric. Zas luge ovog bosanskog defterdara, kako se razabire iz spjcva Age-dcdeta , daleko su vee u njegovoj rodnoj Modrioj; ulogu defterdara Osman-cfcndijc u izgradnju Modrie Aga-dcde ocjenjuje ovim
rije ima:

S njime je Modria dobila svoj sjaj,

Jer dotada (do njega) Modria nije bila nita.S)
Smatramo ipak da su najdragocjeniji podaci koje Aga-dede prua
o Odaku; o po~tanku te posavske "aroi dosada se nije nita znalo.
S) Mil. S. Filipovi uzima, prema Bejtiu, da je bosanski dehcrdar
Osman ef. podigao u Modriaj .lepu d'-amijuc koju identificira sa Si
kom damiJom. Vjcrojatn~ je: to tano, ali lreb~ iznjjeti rezervu. da u
spjevu Aga-dedela nema IZriitog spomena da bl Osman ef. pachgaa u
Modrioj damiju.

Istina je da ni Aga-dede nigdje izriito ne govori o Odaku

kao naselju, ali paljivija analiza teksta o Miralemu Ibrahim-begu, kojega naziva i Fetihlijom i o njegovu odaku kojemu nema u Bosni
ravnog, do koj eg je Age-dede e tnjom svraao, nesumnj ivo upuuje na zakljuak da je odak Mira lem bega Fetihlije nukleus naselja, danas poznatog pod nazivom Odak.O)
Podaci o Odaku koji se mogu izvesti iz spjeva Age-ded e ta
mogu se dobro konfrontirati s jednim izvorom jz 1718. kao i s jedno m narodnom pjesmom.
l ed na suvremena geografska karta bosa nskog posavskog pojas a
iz godine 171 8, r eproducirana u Glasniku Zemalj s kog muzeja u Sarajevu 1907. (X IX.) , r egis trirala je dananji lokalitet Odak kao . palanku pod nazivom MIRALANDWAR. Ne treba se mnogo domilj ati
da ovaj naziv pod sj ea na Miralema i nj egov dvor (ako se doe tak
ima shvatili i kao madarsko v ii r - kao oznaku za grads ko naselje, ne mijenja nita na stvari).1) Aga-dedetovi podaci o odaku
Miralema I brahim-bega FeLihlije i s pomen Miralandvara iz 1718.
kras no se upotpunjavaju, no kao da se ovoj dokumentaciji moe
pridruiti i jedna narodna pjes ma.
Radi se o na rodnoj pjesmi . Mijat Tomi i bezi Fetibegovi i.l)
Sujet pj esme s(' sastoj i II tome da Tornie Mihovil sa svojim hajducima, nalazei se u Vujak planini vie Kobaa, stvara plan da od
Fe tibe gov i a oduzmu pokupljenu cars ku miriju . Tomi saznaje da
su Fetibegovi i odsjeli u hanu Grge od Kotors kog , pa hajduci u kasno
doba n o i, pred s tavljaju i se kao kiridije, upadaju u han, gdje se
tri ml ada bega Fe tibegovia na laze raspasana na s pavanju i bez
oruja; hajduci ubij u Grgu od Kotors kog i j ednog Felibt:gov i a i
izmu carevu miriju, a ostala dva bega vode u Vujak pla ninu; Tomi nareuj e da hajduk Beke ta otprati dvojicu b egova, ostalih u
ivotu , do vode Painca .neka idju svom bije lom dvoru. Meutim
Beke ta nij e pos luao Tomi a ve ubija i ovu dvojicu begova kod
Painca; kad je o tome Tomi a izvij es tio, on se na lO ras rdio.

6) U Odaku danas nema traga ovo~ beg~vskor:n odaku; odak Miralema Fetihlije stradao je vjerojatno ~aJ~asmJ.e pngodom PClr.acvc ekspedicije 1716, kada je, prema suvrememm Izvonma, u potpunos ti razorcn .

1) Agronom iz Odaka Sejdi bavi se s. mnogo. ~spjt:ha .!'islorijom

Odaka. On sma tra da sc najranijc !l~selje, k,?Je se naJv~'7roJatmJe u firedtursko doba nazivalo Radunovac Ih Radunjevac, nalazilo ~a . loka Itetu
.Seli c , oko 1 i po km juno od c~ntra ~daka ; na .Iokaht<;tu su humusni crni sloj cvi kao kulturni os t~CI naselJ a na terasI. prvob~tno~ toka
Bosne na Iijevo~ s trani; tu se nalaZI kamt:nJe o~ gracyma, lJuna dd~
rita i neki vehki kamen. Predan~ e ~ovon da Jc tu bila c;rk.va, a .on a
damija ; tu je nastalo groblje, kOJe JC 191~. od ~omena OIS t~O ne: kl H!liii Davedi, koj i je kasnije poludio; predanje tvrdi ~a. su mus~lma!11 ovdj e
klanjali pa da su na namazu svi pobijeni; otuda I. tme SChltlup, pa ~e
za jeda~ ouvani grob tvrdi da je ehitski. Predanj e hoe da Je tu bto
osim damije i mekteb.

l) I. Fr. luki i Ljub. Hercegovac, Narodne pjesme bosans k~herce

govake. Osijek 1858.

Ne treha izgubiti iz vida da se Vu jak planina nalazi nadoma ...

Odaka na zapad. a Kotorska je jugozapadno od Odaka . Aga-dede
spominje vlasnika uve nog odaka Fetihlia, za koga izriito kae
da je imao dos ta illuka . a jo i zijametc; drl.ao je .tovie .es t
s ubaa_. Poljopri\Tcdnih proizvoda bi lo je II Fctihlije II tolikom izobilju, da ih je prodavao.'} Ove injenice koje iznosi Aga-dede mislimo da ne mogu dovesti II sumnju cgzi&liranje bcgovske porodice
Fetibegovi a (pravilnije Fethibegovi a) II ovom kraju bosanske Posavine, konkre tno II Odaku; pita se da li je narodna pjesma vjerno
odrazila i detalje o njima? Da li su trojica brae Fethibegovia iz
ginula II jednom hajdukom prepadu, pa da li je to, ako ih nije
bilo vie od trojice i ako nisu imali muke djece, bilo uzrok da se
izgubi trag porodici. lU) Aga-dede potvruj(! da su se u ovo doba u
tom kraju ddavaH hajduki prepadi (konkretno u Modri oj, kada
je naroito strada lo ima nje emina defterdara Kasim cf. i sina mu
Ahmed-bega); dalje se iz spjeva Aga-dedeta vidi da je Mi ra lem
Ibrahim-beg Fetih li ja imao djece (a rtve bi, s obzirom na doba u
kojem je ivio Tomi, mogla biti ve Ibrahimbegova djeca). U nedostatku direktn ih historijskih vijes ti o eventua lnom udesu Fethibegov ia ne moemo donositi nikakav dalekoseniji zakljuak.

IV
Od naroitog su interesa podaci koje Aga-dede daje o kulturnim
prilikama i drutvenim odnosima u svom e zaviaju.
Nau panju posebno privlai da je poetkom XV II . sto lj ea
u ovom kraju Posavine, koji prije toga nije imao ni neku dulju
islamsku kulturnu tradiciju, bio razvijen bujan kulturni ivot. Dodue. iz spjeva Aga-dedeta nita se ne saznaje o ivotu irokih slojeva naroda. Meutim . vladajui sloj , strogo orijentiran i proet tekovinama islamske civilizacije, iivljavao sc u posjedovanju i itanju
knjige, proteiranju uen ih ljudi i dervia, pa tovie i u pisanju
na orijentalnim jezicima. Nije beznaajno kada Aga-dede spominje
da je prigodom jedne hajduke pohare u Modrioj izgorjelo Ahmed
begu , s inu derteri-emina Kasim efendije. gotovo 80 komada knjiga;
brojne knjige imao je i njima se trajno zabavljaoc i miralem I brahim-beg Fctihlija; a k je u to doba bilo u ovim posavskim mjestima i vie pisaca: pored Aga-dedeta, i z ri ito -se potvruje za defteri-emina Kasim efendiju i to da je pisac. a na stranu to to je,
kako ve li Aga-dede, volio uenjake i bio naitan; za njegova najstarijeg sina doslovce navod i da je trajno it ao, bio pisac i vjet p eru.

9) Narodna pjesma na jedan karakteri s tia n na in apostrofira osnovna zanimanja pojedinih ~rupaci)a stanovnitva : ~turice su zemljoradnici (poturice, siJU I' lubcruce_, Jesu l' hode i7_0I1' kovaniuke, moremo
li meda nahoditi_?), l>ravoslavci stoari (jesu I' vlake na planditu ovce?c), dok se katoliCI bave preraivakim poslovima ( namcu li .okci
vodenice?_).
10) A~rono m Scjdi zna za bcgovsku porodicu Ade mbegovi ~e, koji su
imali poSjede u neposrednoj blizini Odaka, a odselili su u Tursku poslije
okupacije 1878. Nadodajmo da se iz samog prezimena ne moe zakljui
vati da li su eventualno Adembcgovii potomci miralema Ibrahim bega
Fetihlije, odnosno da li su i de nt ini s Fe t h i bcgoviima; poznata je stvar
da su pojedine porod i ne grane dobivale nova prezimena po novim rodonae ln icima.

U doba Aga-dedeta, kako se vidi iz njegova spisa, veliku su

ulogu imali dervii. Sam Aga-dede, kao i nj egovi preci, bili su pn
stde tarikata (na jednom mjestu tvrdi, da su mu preci sedam koljena unazad bili mistici), pa s obzirom na janiarsku prolost ove
porodice, podatak je znaajan i opetovano upozorava, da je kod vojnikih redova u Turskoj, poimenice jani ara, pripadnost tarikatu
bila neto to se samo po sebi podrazumijevalo (u nas je na povezanost vojnikih redova s tarikatom ukazivao u svojim radovima
Aleks ije Olesnicki). Aga-dede je pun potovanja prema svome duhovnom u itelju Hasan-efendiji, koji je pripadao Vmmi-Sinan-larikatu.
Hasan efendija je djelovao preko 50 godina u naim prekosavskim
krajevima; oao je iz Skoplja na Vardaru II tvravu akovo i tu
se oenio i dulje boravio; onda je otiao u Peuh i nastanio se u
Memi Sahbegovoj tekiji. Zanimljiv je podatak, da je ovaj derviki
prvak sudjelovao II bitci pod Sigetom, pa i ovaj detalj potvruje
osnovanost mnogobrojnih refleksa koji se sreu u naim narodnim
pjesmama o ulozi dervia u podsticanju na oduevljenje prilikom
ratovanja. Dalji ivotni put vodio je Hasan-efendiju u jednu tekiju
u Poegi, gdje ga je posjeivao i Aga-dede i drugi privrenici iz bliih i udaljenih mjesta. Tu je ovaj dervi i umro, a grob mu je, kako
navodi Aga-dede, postao stjecite naroda.
Jedan od manira pripadnika onovremenog bogatijeg drutva - a
to je vrijedilo kako za ranije tako i za poznije vrijeme - sastojao
se u otvaranju svojih domova - odaka gostima namjernicima-musafirima, koji su tu nalazili besplatno prenoite, prehranu i opskrbu
za konje; podizale su se i naroite zgrade za musafire. zvane musafirhane. Aga-dede daje zanimljive sliice o odaku miralema Ibrahim-bega. Po gostoljublju je Ibrahim beg bio poznat u itavoj Bosni. Tu se gostilo izabranim jelima i razliitim voem s bogatih
Ibrahim begovih ifluka. Pila se i kahva (to je jedan od prvih spomena kahve u naim krajevima), raspravljalo se o knjievnosti i mistinoj filozofiji.
U Modrioj je imao vie musafirhana uplivni defterdar emin
Kasim efendija:
Bio je uvijek osobno za trpezom,
I bogata i stranac se koristio njegovim jelom.
Dogodilo bi se ponekad da bi gost kasno stigao,
Ali bi uvijek naao ono to mu je sueno.
Isticao st: bogatstvom. pa je imao kamt:I1u kulu, brokatt:, srt:brt:nt:
rahtove.
Dobroinstvo se naroito ogledalo II osnivanju vakufa. Aga-dede
daje podatke o bosanskom defterdaru Osman-efendiji, rodom iz Modrie , koji se s obzirom na brojnost uvakufljenih objekata moe II
neku ruku smatrati osnivaem Modrie kao kasabe. Aga-dede kapacitira Osman efendiju, koji je o svom troku potpuno rekonstruirao
damiju u Jakeu. lI) Pa i sam Aga-dede, ovjek prilino skromnih
mogunosti, od prodatog agaluka osnovao je jedan vakuf.
II) Ovaj Osman efendija je tragino stradao negdje prije 1636.
dine, izJUbiv!i neduno glavu; pozvan je u Stambul na odgovornost
denuncijaciji njegova pisara, kasnijeg defterdara Mahmuda, . rodom iz
nice. Upor. BaJagi, Kratka uputa u pro!lost B. i H . Sarajevo 1900,
70, bilj. 1.

10

gopo

Zestr.

v
Aga-dede je autor i jedne Osman ide. II kojoj, kao i Gunduli.
opjevava vojnu ekspediciju sultana Osmana II, kojoj je bila izlika
upadi kozaka II Tursku sredinom 1621. te pogibiju Osmana II . povodom janiarske pobune II Stambulu, koja je uslijedila godinu dana
kasnije.
Cinjenica da su jedni te isti dogaaji inspirirali jednog Dubrovanina, pjesniku Gundulia, i jednog bosanskog Muslimana, Aga..ctede
ta, da im posvete svoje epove, neovisno od. neuporedivo veih pjes
nikih sposobnosti Gundulia, nameu odmah potrebu da se izvre
odreena uporeenja.

I jedan i drugi pjesnik dali su historijskim dogaajima koje

su opjevali nemali znaaj, to posebno vrijedi za Gundulia, koji je
tu vidio prelomni dogaaj II odnosu vojno-politikih snaga kranskih
drava nad muslimanskom Turskom.
Meutim jedan i drugi pisac polaze od oprenih polaznih pozicija. Nasuprot jako naglaenom kranskom religioznom i slavensko-patriotskom raspoloenju Gundulia, Aga-d.ede je u turskoj dravi, temeljenoj na principima respektiranja pravde i postojeih
drutvenih odnosa, vidio jedini ivotni okvir. Za razliku od Gundulia, koji je vie sklon Osmanu II. nego janiarima, simpatije Aga-d.edeta su na strani janiara.
Opredjeljivanje za janiare, koji su - kako su pokazala upravo
zbivanja u doba Osmana ll. - predstavljali u neku ruku monu protuteu i korelaciju sultanskoj samovolj i, - jo je u ovo doba znailo
jednu, u svojoj krajnjoj konzekvenci, destruktivnu crtu, ali je to
opredjeljivanje bez ikakve sumnje izraz takoder odreenih gotovo
da kaemo slavenskih patriotskih kompleksa. Sam je uostalom Gunduli. upravo u . Osmanu (Pjevanje XX, stihovi 453-460) pjevao:
Ti naredi da od krstjana
sinovi se grabe mladi
i vojnica da su izabrana
oni kojim se car obgradi.
Ali Boja vlas velika
podigla se u as sade
da taj graa sva kolika
na is toga cara pade.
Smatramo da se ne moe porei da stajanje na janiarskim pozicijama - toliko fatalno II ivotu i razvoju bosanskih Muslimana II tursko doba - ima i svojih izrazito nacionalnih aplikacija ba s obzirom
na slavensko porijeklo janiara. Prema tome, koliko god se lo na
prvi pogled moda inilo teko prihvatljivo, razlika izmeu Gundulia i Aga-d.edeta se svodi samo na oprena religiozna gledanja, kranski Weltanschauung, kojim je proet Gunduli, i islamski, kojim
je proet Aga-d.ede. Da ba u to doba u bosanskom muslimanskom
drutvu nisu nedostajala jako naglaena ira slavenska osjeanja
pokazao je ogroman materijal iz dubrovakog arhiva, koji takve
ll) Dubrovnik za vreme iva Gundulia. Srpski knjievni glasnik. Beograd. Nova serija LVI. br. 4. 16. februar 1939.

11

osjeaje nesumnjivo dokumentira; te dragocjene materijale

su prezentirali Jorjo TadiU) i Vuk Vinaver.LJ)

djelimine

Islamizirani Slaveni - a tu se u prvom redu imaju ubrojati Bonjaci mLJslimani - ne zaboravljajui svoje slavensko podrijetlo smatrali su Osmanlijsko carstvo jednom iznad nacionalnom dravnom kreacijom s islamom kao ideolokom platformom, pa su u toj i takvoj
dravi tada nalazili svoj ivotni okvir. I Agadede je duboko dravotvoran, makar nigdje ne taji svoje neraspoloenje prema sultanu Osmanu II. i simpatije prema janiarskim pobunjenicima.
Njemu ne nedostaje ni najkonzekventnije dinastiko raspoloenje, pa to vie i povodom usmrenja Osmana II. smatra da ga se
treba sjetiti Fatihom (Kur'anskom surom, koja se namjenjuje mrtvima). Inae u crtanju karaktera Osmana II. ide dotle da ga smatra
nesposobnim, samosilnim i pohlepnim, pa ilustracije radi spominje da je opljakao i zlatne kandilje iz oeve, uvene sultan Ahmedove damije. Kod Osmana, veli, nije bilo ni trunke pravednosti.
S druge strane je Aga-dede veliki poklonik sultana Mustafe, kojega je - spominjemo kao paradoks - turska historiografija proglasila suludim. Aga-dede ga uzdie gotovo do svetakog pijedestala.
On npr. nalazi da je 14-godinje izbivanje Mustafe u tamnici uinilo
da je dobio duhovnu snagu; on mu je veliki vladar, odnosno
veliki hAntI.
Aga-dede Je dosljedni konzervativac, pristaa starog reda koji je
olien ujaniarstvu.

Aga-dede je raspolagao obavjelenjima o pripremanim reformama (ne ulazimo ovdje u pitanje da li su te pripreme bile manje ili
vie realno zasnovane). Historijski je utvreno da je ve Osman II.
namjeravao refonnirati vojsku. Sultan je bio svjestan janiarske dekandencije. Kakav sam ja car, znao bi u ogorenju vikati, koji
moram da podnosim drskost svojih robova. Samo daj rasipaj blago,
a oni nee u ratu da se biju, a u miru da mirujutI . Dakako:, govorio bi mu veliki vezir Dilaver, nisi vie car, a ne moe ni biti dok ti
gospodare janiari. Poi na istok i tamo sakupi oko Damaska Kurde:
40.000 njihove vrijedne vojske bil e ti dosta jaka straa, a uz to neka
svaki beglerbeg u svojoj oblasti digne neto valjanih eta, eto ti vojske,
kojoj nema ravne, a manje e lo stajati, nego to te stoje janiari,
koje ne moe da zasiti. To se svidje Osmanu. Car e sam glavom
poi u Damask to je trebalo da ostane tajna - onamo boraviti
godinu dana, skupiti i uvjebati vojsku, a onda krenuti u Stambul,
da slomi i satare janiare i spahije. Poe li mu to za rukom. Osma!ijsko carstvo e se vratiti svojoj staroj slavi.I~)
Kao i Gunduli, i Aga-dede zna i za nagovjetaje o reorganizaciji vojske, kao i za nagovjetaje o preseljenju sultanskog sjedita
iz Stambula u Damask, odnosno Misir.
Moe se uope rei, da Aga-dede takorei frapira svojom dobrom
informiranou o zbivanjima koja su prethodila Osmanovoj pogibiji,
n) V. Vinaver. Dubrovnik i Turska u XVIII veku. Beograd 1960.
14) J. W. Zinkeisen, Geschichte des osmanischen Reiches in Europa
III, 743-745.

12

kao i opisom same pogibije. Redajui injenice. pokazuje u nizu deta

lja, koji se mogu provjeriti suvremenim historijskim vrelima, da jc:
raspolagao sigurnim itanim obavjetenjima takorei iz prve ruke.
Ostaje otvoreno pitanje, kako je doao do svih tih informacija.
Valja konano u osvrtu na Aga-d.edetovu Osmanidu istaknuti
jednu simpatinu crtu, a to je njegovo izrazito naglaeno - gotovo
bismo mogli upotrijebiti jzraz - antiimperijalistiko raspoloenje.
Svijet mu je - veli za Osmana - bio malene i kozaki upadi su
sultanu samo bili izlika da zaratuje. Kada su pobunjenici stavili Os
mana u zatvor, Aga..dede zlurado iznosi refleksiju da su metnuli u
zatvor sultana Osmana, njega kome je svijet bio tijesan. Aga-d.ede
je oito zadovoljan time to su se pri kraju Osmanove vojne vojske
jedna drugoj prijazne pokazivale, a njega mnogo ne oduevljavaju
ni navodni uspjesi Bonjaka i ugarskih akindija u njemakoj zemlji.e
U svome spjevu autor - podsjeajui na bosanske pisce Ha
sana Kafiju i Muhameda Prozorca, koji su posebno u svojim raspra
vama razmatrali politike principe kako se upravlja dravoml!) iz
nosi i neke koncepte u emu se sastoji dravnika mudrost. Posebno
su u ovom pogledu karakteristine misli koje stavlja u usta pobjed
nikom Mustafi koji se navodno sastao s poraenim Osmanom:
Za~to se nisi drao puta svojih prea?
Vojsku si govorom vrijeao.
Carstva se dre snagom vojske,
To je pravac koji se pokazao pravilan od postanka svijeta.
Jaka vlast postaji s pravdom,
Pravdom se uvrstilo ovo carstvo.
Osuujui

Osmanovu odluku da zarati, Aga-d.ede nagla!ava kako sul

tan nikog nije sluao, mada su veziri nastojali da ga u tom sprijee;
polazei u rat sirotinja je tlaena i nasiljem joj uzimana hrana za vojsku, a zulum ne donosi vladaru sreu, i initi zulum nije u Boijoj
prirodi ; vojska je, kako navodi, bila slabo snabdjevena (a to vrijedi
i za konje, koji su se i liem hranili); sultan nije konzultirao vje
take ni primio njihove savjete (pri tome Aga-dede, tacite ispoljavajui svoje graniarsko porijeklo velia vojniku vjetinu graninih
bega), nije nagraivao ni unapreivao vojnike i dopustio da se uvede
u praksu prodaja poloaja. U svemu ovome Aga-d.ede je nalazio slabosti.
Slabosti su doista postojale jo i prije Osmanova doba i dobrim
dijelom se ticale ustrojstva drave, to Aga-dede nije zapaao, nala
zei slabosti samo u Osmanovoj linosti.

VI

za Aga dedu moemo, prema njegovu spjevu, tvrditi da je ne

samo prepisao ve i dopunio spjev zvani Diamalbnama.
O tome spjevu raspolaemo vrlo oskudnim podacima. Do nas
se nije sauvao ni jedan barem fragment toga spjeva. Nije nam poznato iz dostupne literature nita o Df.amat;bnaml i njenom autoru,
pa se moramo ograniiti na ono to o tom djelu kae Aga-d.ede.
I') Baag:i, Nizam ul alem. Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo
1919. - MulI, Minhagu-n-nizam fi dinil- islam od Muhameda Prozorca.
Prilozi za orijentalnu filologiju V, Sarajevo 1955.

13

Prije loga valja leksi ki objasniti pojam Damasbname. To je

kovanica sastavljena od ri je i D~.a ma sb i name. Damasb je ime perzijske l eg~ndarnc li nosti, dok nama zna i pismo, knjiga, pjesma i sl.
tako da bi ovaj naziv mogli prevesti kao Pjesma o Damasbu.
Aga-dede daje podatak da je Damasbnama, do koje je on doao,
pisana prije 96 god ina, pa ako uzmemo da je Agadede pisao svoje
djelo 1622, Aga-dedetov original bio je pisan negdje oko 1526. godine.
Aga-dcdc je primjerak Ofamasbnamc dobio od miralema Ibrahi mbega iz Oda ka u pljesnivom s tanju sa iskvaren im i oteenim,
gotovo neit l jivim tekstom . Prema Aga-dedetu ni ono to je bilo it
ljivo nije s obzirom na metriku zado\'olja\!alo. Aga-dede je djelo na
isto pre pi sao, dodao pojedine kitice, crvenom tintom stavio nas love,
pa sc dak le radi o gotovo teme lj itoj prerad i.
Vjerojatno jc da jc primjerak od poetka XV I. vijeka bio na
turs kom jeziku, no nije isk ljuena mogunost da se I'adilo i
pe.rzijskom teks tu . Kao i mnoga pcrLij s ka kl as i n a djela Damasbnama
je mog la biti prvo p"evede na na arapsk i, a o nda na turski jezik.

VII
AUlograf Agadedetova spi sa nalazio sc kod Ibrah ima Ljubun ia,
rodom iL Livna. Ja sa m ga od nj ega prcuzeo i u mojoj kolekciji rukopisa m' ao se sve do 1964. godine, kada sam ga 7..ajedno sa svojom
cje lokupnom bibliotekom ustupio Gazi-Husrev-begovoj biblioteci u
Sarajevu.
Cita\, nlkopis je bio rasut i izmijcan s drugim turskim rukopisn im tcks tovima. Pomnom rckons trukcijom dobio sam cjelinu, ito dio
gdje Aga dede govori o svome zaviaj u i dio o Os manovoj tl"3gediji, ali
i u jednom i u drugom dijelu nedostaju neke stranice. Ovdje dajem
prijevod i jednog i drugog dije la.
Damasbnami ni sam naao nikakvog traga.
VIII
PRIJEVOD TEKSTOVA AGA-DEDE

Al
da piem historiju
da je sred im u obliku knjige.
U k.njizi (ovoj) da ob razloim s,'oje stanje
i dn opirnije govorim o kojee m:
odakle potjeem, tko mi je rod,
odakle mi je djed doao, tko mi je otac,
(i) da sc zna tko mi je (bio) ej h.
Bi potrebno da se i to obrazloi
i to da napiem u ovoj knjizi ,
s namjerom da steknem scv2ba.
Otac mi je dervikog reda,
i to mi je put ( na in) da ga se sjetim,
(jer) ako hoe da postane usta-majstor,
naprijed! Spomen i blagoslovom svog majstora.
Covjek treba da spomcnc takoer oca i majku ,
i treba ih sc dovom spomenuti.
Poe h

14

Treba sc.: sjetiti takoer vladara,

s molit\'om za njega, sjenu Boju.
Bote, daj duga ivota vladaru ,
da s pral'ed nou mnogo godina provede
da pobijedi neprijat elje,
kad potegne sablju proliv neprijatelja!
Ocu i majci mi je naa dova,
neka im se s miluje na gospodar (Bog),
I neka je s to hiljada molitvi blaenom (ejhu),
koji nas je uputio u odredbe (ovoga) reda.
Nakana mi je da se u 0\'001 odjeljku upoznaju moj otac i
da obja"im odakle su mi doli pre tci:
lako je ovje iji rod jednog korijena.
ho u da o bjasni m odakle su mi pre tci.
Od sultana Mehmcda koji je osvojio Carigrad,
djedo"j su mi ja n i ars ki robovi.
Od toga doba se tako pro v lae sve dosada
i idu naprijed kao robovi potomci.
Od prea mi n ije nitko svrgavan :
bili s u trajno stalc s lubenika.
Oni su vj e no bili lj udi t vrava
i ili s u ka granici iz unutranjos ti zemlje.
Njih su is tllrili na g ra nicu,
i za gedi kslubom odlazili na granicu.
DobrotvQl' pos tavi u Sarajevu bijee
Gaz.i Husrcvbeg. Za njegova vremena,
on jc, osvoj ivi h' ravu Dobor.
odredio vojnike i agu (starjei nu) im.
Izvadivi iz tvrave vojnike
iz unutranjos ti zemlje povue ih na granicu.
Iz tvrave Bugurdeien (Sabae), nj ih etrdese t ljudi,
izvadivi ih do"cde ih u laj mah.
Jedan od njih djed mi, Muhjlldin sin Iljasav,
koji meu narodom zbog svog nastupa bijae hvaljen.
Ne bijae mi u rodu n i b ingijena . bekrija.
U u sla niStl uzeli nikada alkohola .
Bi li su mistici svih sedam prea.
To sam svc p it aju i svog oca ist raio,
a on pilao t akoer svog oca
i dobili s u tc vijes ti jedan od drugoga .
Doavi sa e trd ese t vojnika iz Sapca .
Samo je on jedini ostao od svih pridolih.
Svj su se povratili naIrag.
(a) djed mi je ostao (posvetivi) se svoj im pelama
(pa) je u ljanik veoma poveao.
(i) sudbina ga s (njima) s time zavarala (zanijela?).
Oca mi jc donio (kad mu je bilo) sedam godina.
i ovdje ga je nauio itanju i pisanju.
Osamdeset godina ivio mi je Olae u toj tvri.
Ondje ostavi pri,'czan za jedan zid.

prei ,

.'

IS

III '

Napokon je postao aga ove tvrave,

i dera!jh'ou bio je u narodu poznat.

Dvadeset i Iri godine bio jc lama dizdar,

i napokon ga obori ",jccno kreui stroj.

Umro je godine hiljadu devetnaeste.

Na kon(:u je smrt, ustrajnost s\"ijeta,
napokon i nas e doi reda.
Boe! daj nam svima (Svoju) milost!
Mjesto mog roenja je grad.Dobor,
tamo sam se rodio, u tom gradu odrastao.
Koliko su mi prilike dozvoljavale, uio sam realne nauke,
a mislinu nauku, znanost, takoel' kasnije.
Sueno je n.nma da se sami naobrazirno.
(a) to znamo, takoer da svijetu dokaJ:cmo.
Kod kue (obitelji) sam uio Kur'an,
(i) posla'.~i uitelj poduavao sam malodobne.
Ovako sam prO'eo l'ie (dulje) \"remena,
nauio (s<ll.nao) sam 0\'0 znanje.
U OVOM DIJELU SE NAPISA ONO STO TREBA
DA SE ZNA TKO MI JE SEJH-MAJSTOR
Bio sam zaljubljen

II

(derviki rcd) Ummi-Sinan

i traih i naoh ,jeta Uitelja (majstora):

doao je II ovaj kraj il' eher-Oski.iba,
i nastanio se II tvravu akovo.
,,

'II,

Ocnhi sc ondje, dugo je vremena boravio

ponekad ondje, a ponekad se povukao u Osijek,
pa bi se ponovo odande iselio,
jer ie selidba za \'idovite sunnet.
Premjestio se u PeUh, odatle uzevi put,
nastanio sc II tekiji Memiah begovoj
i postav.i dugo vremena eih onog kraja.
a to jc bilo prije osvojenja Sigeta.
Kad god bi se ratnici boriti
s neprijateljima, on bi prihvatio bajrak.
Zajedno su i.li pod Siget
i osobno su se borili tamo.
Oni bi ~ej/lU osed/ali konja vrijedna
i (tako bi) ga ratnici odveli na bojgtc
i tu bi ih kih blagos'lovio
kada su doli u dodir s neprijateljem.
Svijetla obraza bio ,ic ud.ick
Gdje god bi ih cjh blagoslovio,
Zt\\'oJjcvi g,l Poeani
pozovu ga onamo u jednu tek iju,
r podigavi se iz P~uha preselio se u Poegu.
DOal'i tamo, ba\'io sc molitvom (blagoslovom)
Mnoge erbcine (kvartale) jc ondje proboravio.
a prijatelji bi mu dolazili iz udaljenih mjesta.
, ja bih navraao o\'()m s\'etom, asnom ovjeku.
On mc jc poducavao ovdje o telkinu (nadahnuu), propo,.jjedi.
l iskreno sam mu se predao na volju.

16

l sloga mi -

iO

je razumljivo razumu

pripade hidajet
(zastupstvO),

Hasan cf~'ndija mi je moj ~'asni scjh.

Polrao sam svoje !iL'e pra~inom nj~'g()\'ih nogu,
Mnogo ,i.:: gouin:J H!i.iu ejilo\'sku rduznosl) II Poicgi.
a mnogl' su mu pdstalk(.' uolc
s\ujill .i_etja,
PcdL'SL'I .lc godina OnO\Tl'ln.::no bio (.'jh
to u akO\u, P'::l'uhu, Io II PO/L'[,!i,
i. napokon. konac }i\ota muk bio II POll'gi
Otiad,j odutle, ,.\Uzco j.:: mjcslo Lt \_kl:!l()SIi.
Grob mu k sll<,,'!.:isl,;" naroda:
dolar.niri.proJ<l/llki SL' onljL' nL' ZilUria\aju.
Nije od mene ustL'J;JU sroje naklonosti,
i ja sam SL' koristio nj.::gu\'oJ1l naklunocll.
Stigla mc jc n,jcgm'd p,tinja, 111'::111.' - hijL,unika.
Neka il' hiljade zah,;tla S\c\i.;nj.::m!
Uao ~am Ll rcd il_ubranih en'na {('asnih ljudi u !'L'du)
i uspio uslanU\'iti !1l110!!l' tajnc mistike koje nbam pozn;\\-ao.
r.::doslijcd im.::na, L.lkvj su, l'[O \-iujdl.
s mirom sam \ouio tc\'llitk fubrcdi tl kojima s.:: H.'lil:u Boij ...,
jcdilhln.L
potu :'.11ll pus[ao sagm'ornik ret!'l nauhrat.'nih,
eznuu sam d" od njih Ulmt.'nl bl,lgos!o\'
Svojt.'\'t'(.'111<.'1l0 ","oga o!';a Ju,>ufag..:, olloHcmenug l'jha,
bio sam priHi.llik.
I kada mi uta.:: ode s O\og s\,ijeta,
jwipadt.' mi sluzba - agaluk od njcga,
Tada je na Bosr1i bio pnu lbmhimhan.
Njegm'o. zapo\"i,kd \-rijedila .lc koliku i f~rman.
Tc!iko jc hilo k nicmu pristupiti,
il kako .ll' (netku) moga{) dobil i i nam.i!.:i>lenk!
Ali ddtcr'l'min Kasim efclluij'l
i prij<Ltciji mi nastojahu, kao i on preporui moju st\'ar sH>jim prijalL'ljilna.
A kakv ~e nitko ll\.' naml'lnu na njih,
a i sam (Kasim dl'm1ija) od.:: pa;:'i Ill'koliko puta.
i Bug daue le mi paa s\'ri posao.
Paa ,jc uvaio nk!!u\"<.'! rl jed
i mene u[-ini s\'ojim t\c)l-adZijum (dn ga blago:.i\'liam),
O\'::ti prl'u7xiscni st<lnO\'ao jL' lj \ludri(-oj,
na[\ .iL' kuca bilu pokr:ti nk!!u\'ih blizu.
Kad ne bih s\'ake sedmke oti<lu mu, U\Tij.::uio bi sc,
rekavi mi: "Gdje si, ne dda;:' se,,?
Odi:ak (u\or) mu k bio da je sn:_ pjevalo.
tl dr-jao .il" l1l'koliko gO~ltni,H:,1 (mu,>afirhana).
Bio j.:: uvijek o'>obnn za Irp ...zom:
i bogata i stranac bi se koristio njcgm'im .Idom.
Dogodilo bi sc, ponekad, da bi gosl k<lsno stigao,
ali jc m'ijck naao ono
mu jL' su(kno.
Imao je brojna z\'anja (polo/a IC).
mlloge cit!ukc. puno zasi,ianog (u':ijc\'aJ.
Volio ie goste i dcrviI.:,
rado\ aa bi :;'C uri ,kk d~\ ih gk-da
; rm'ma njihovim :.ta1cim<l oU':I\<lO im (:ast.

uu

"to

17

A utnja!.;c it! jako \"olio.

rero mu .lc bilo ilt'OI", bin

pisa..:,
Dosta sposohan ul:cnjak i ~awilll na~itan.
SluIm mu jc bila na uI'oru.
Kada bi IllU fedri dll~t,a ua sluzi
I'l'Oma mnogim liudima udniu bi dobrotu.
Tko bi mu dusi\o. oli:,;to ic' \csC(J l na-;l1lijan.
Brojnim dobrol.1Jna l' nalu-anio
bilo na domu. bilo tl s/u!:ili.
S mnogo strana jc bla!!osiljan
i, ~rllibuiui, prihvati Pltt Vk':nus(i (unu'ijcl.
)'IUj:l ic mulit va o\'a: da mu S\c\"isJ1ji
il'

J;ldnc mjeslO II IlZvi.\cnom r;t ju.

O\'('i muju j molitvi rekne ."min.,.

A Iko ~rld

n.:k;! mu SH'\'isnii budciam;H; da C f!3 nci II I'a.l

Du~i umrlug Kasim dl.-'ndik, dLl~j BOljeq vjcrr.iJ'3

l!~'ka jc po/(II'~I\' na njega.

,I

flol il radi proud "fatihu"

Tri nlu ~ir1iJ o,>lados!.'. TWj"t,u'iji Ahmctbc.l!.
Odn jc odlak on drao fprlU/.t.'uj sam,
i jt:r mu ,ic ou o,'a ust:llo S\t: g.OIO\o:
i slui:bt:. i Jllno~o ubilj;!. nt:krt:tnina.
\'rlo je '-idI pl!lU, paln~'tan j ris'le.
Kako god r~'kllc~ gospodst\o njemu pristoji.
\'do uguuan, doonx'udan i dubra ,rea.
I ~:O\'or mu je sladak, ~U\'ori hlago.
Tko mu \Jd lIcenjaka t.I0l' na razgo\'or
lajdi ponovo mu doc
Trairro su pred nUm knjigt',
\k:anija, gu\-or mu ,j..: mijck /) naucI.
PotPUIlO ,h: poprimio o(in n'll':in _
,\'akaga je on sHJjim hlagodatima hranio.
\:apredlJvrJ'k s d;ln;) na dan u Sa\Tl.'lbh'u.
Njq!U\'i ~{J\'ori hili su puni mudrosti.
Na bosanskol!l tlh'anu kod ddlcrar-cll1ina
naJaT.l'~'i Sl' u sluibi, lenicu oka _
Oduk mu, orobi haramija:
Sto n\' udnose, onu sn: popali.
On sc [ada nala/"';c II borbama,
na istom mjestu laje-dno sa _lo S\Ohl dva hrata.
Nitko ne moc procijeniti mu ~Il"tu:
j/gor.ie gOlu\'O osamdeset komada knjiga.
Sagorje kula i sn: ~to bi u njoi,
Ostado~1! samo k.mwni zidari kule.
Eto lako mu ~e IgodiJa 0\"3 -tct;),
Da Bag dadne d .. ostanu g!a,c Idra\'C
Nee nedostajati <;l'cbmi rahto"i, kuma.i.
Braca mu :\Iibeg I Hasanbeg
Svaki pojedini s dana na dan
n<,;ka mnogo nn O\'om sviletu poi:ive u bogatst\.u
i neka postignu ono ;10 god cle.
Osim Boga llitko 10 ne zna,

18

da li je opskrb" bija i.nwl njihovim glavama:

biii :m otisli na miesto opasno
i slrl1i su pnx! tupon: i puke.
Na ah:ljc je pucano iz topma i pusaka
i mnogo jc ,itCl.O\";l tamo budzato prodalo.
Neka je molit\"a s\"<lkog o\.kka ovakvu.
Sto e doi na glavu, nek dotle na materijalnu ;lclu.
Mnogi su od \dikaa II lom ratu.
puslali ehidi i na lom mjestu glave izgl1bili."')

Posladli njega kao zeta

Nije sc tlstczao d" ["mo t<.. tu n~lpn.\\"i.
Saznalo se tko ~ll bili harnm1iic (h;'ljtiudJ
bar sc to iznadc.
Sto mu .it.' aka do~lu, on [HUO urne.
ProklL'lnikt! stie kazna.
Neka Bog lbJno.: ua se sve pronat1i!
i da mu njego\' im<.:lak opet u ruk<.:- dotle
0\'0 sc zgodi. n",ku sc rrepria\a
II gouini ratovanja $uitana-Osmann.

OPIS KARAKTERA OSMA.N EFENDIJE,

BOSANSKOG DEFTERDARA
Kasim dendija mc posta\"io dizdar-agam.
Aga!uk nisam dugo zadrao,
godinu i po bio sam t\Ta\"i dizdar.
uvao Ini grad (Dobor) S tim inom.
Kasnije sam ga ipak ostavio.
Naumio bijah da radim to drugo.
Pruda\"i agal uk pretvorih ga u novac za duu sloga oca osomah zadui.binu.
U\"jctmah da mi djeca ue (itaju):
Jasin. ajet pa ajl~t.
Zatim sam postao hatib (di.amije) II hkcu
i od le bogougodne sJu.be dobih sto je odreerIO:
po jednu aktu pla..:: u cijelom.
Bio sam sedam godina imam i halib.
Jednu tijesnu damiju SlI bili seljaci napra\"iJi
od plet~~na, zemljom objijepili.
Druina (dcmat) mi ne mogae Slati II dj.amiju,
il uz Bajram. ni II sam harem (d\"Ol'i~tc) damije,
Zimi. na snijegu. dh'mal mi napolju.
ostajnU bi vednom lamo.
Nastojao sam da se izgradi \"elika damija.
Pa sam se na mnoge ljude obraao.
S,c,-inji mi dade pt-ijale! ia - druga.
i tako jednog dana bosanski dc.fteruar.
*) Nedostaje jedan list, na kojem,

ini

se, da go,ori o po-

hari Odaka.

19

Modrianin

Osman efendija izjavi

i odmah izvadi novac i dade ga u gotovu.
Skupivi majstore ugovori h (sporazumjeh sc),
i ,' rsto se prihvatih izgradnje dto3mije.
On, Osman efendija, uinio me je blagosivljaem,
Prouena mu je hajirl i molitva (doval.
Sagradih damiju, savrcno kako treba,
n mene je postavio pomonikom damije,
dao mi je sinu s lubu da poziva na sallu ,
i to je zabiljeeno u beratu najprije.
za. imama, hatiba, muez.ina,
muarrira, kajjima i "aiza
odredi dunosti i ubiljei pl ae (u lufe).
Stekavi veliki se\'ab i dobro djelo,
upravo kad je sve bilo uinjeno,
i kad su mi dobro dole pla e,
doe II zbor i umijea se smutljivac.
Htiju i da mti je njegova rije prea.
Tube napravi, ne dade mira,
a natjera mc da 703 nevolju ostavim slube.
Neka mu ni jedan as ne bude bez belaja!
I ovo, da objasnim neka se ovdje ita:
Neka mu bijeda uvijek na glavu pada!
Smutljivci mene uinie s \'rgnutim;
nitko to ne nae opravdanim.
Pri gradnji d~.amije sam mnogo pocinio muke,
Zo'l.pclljane poslove rijeio sam i raspleo.
Smutljivcima koji bjehu uzrokom,
neka Bog dade nesrCu. Prm, ne najeli se hljeba ,
Aga-dC'do! Ne prolei na dugake govore,
kad s i vidio da su smutJji,'ci potegli muku.
Nego uini zah\'alnost i priznanje S\'evinjem.
a Osman efendija zai i molitvom sreu!
U S\'om rodnom kraju, u Modri ojkasabi
mnogim su ljud ima bile ispunjene elje kod njcga.
Susjede je on potivao,
a mnogima dao dobru slubu.
Nek se sl ide da ga poslue,
jedui njegov hlje b i nimel (b lagodat)
Bog dade, on mu posao izvdii.
Mnogom je kod njega njegova elja iZVrena.
On je onaj koji je sagradio han u Modri oj ,
(zatim) medresll i jo ne koli ko duana,
Pa je njego\'o dobro djelo i mckteb-kola.
Svj i veliki i mali bili su mu dovadijc (blagosivljali ga),
S njim je Modria dobila svoj sjaj.
jer dotada (do njega) Modria nije bila nita.
Bosanskim \'ojn icima (kulovima) njiho\'e plae,
pri dijeljenju nije uzimao nikakve pisarnine (pristojbe).
Prido li defterdari su jeli i gnjeili,
pa su vojnicima kapale suze iz oij u,
a otkada je na Bosnu doao Osman efendija

20

bosanski vojnici su uivali, a i on.

Zadovoljavao se sa s\ojom plaom.
I svatko tko je doao, dobio je svoje to mu pripada:
prole 7.aostatke, sve prolaze.
I sad sc zaklinju njegovom glavom.
Plae im 011 postavi u red
I to odgovara svim kulovima (bosansk im vojn icima).
Za njega sc mole svi graniar i .
U dodir koji dooe s njim.
Od svakog pojedinog dobio je blagosh'ljanje
blagosivljaju ga bogatai i siromasi.
Nastojci da pribere dl"1.avnoj b lagajn i,
Nemogue je da nije dobio scvabc (nagradu Svevinjeg).
To je sluba za islamsku vjeru,
to je ovozemno i .ajsko \"eliko bogatstvo.
Bez plae nitko ne moe uvati gran ice,
jer o vj e k ne moe opstojati bez opskrbe.
Oni koji su jamci za njegovo opskrbljivanje,
tako e r su od onih, koji nadzi ru granice.
Velikim se dobroinstvom smatraju i oni
koji god se nalaze u toj slub i.
U ovu slubu i u ovaj (zanos) ljubav tko upadne.
nije udo ako prei\'i (ivot) Hidra.
Kod Boga je 0"0 veliko djelo svaki ovjek, u7.ivi u s\"om zanimanju.
Oo zasjednua sultanMustafe
etiri je godine bio dehedar Bosne.
A kada jc zasjeo Mustafahan,
otada je (bosanska) blagajna bila pa prola.
Tko god na ovo moje blagosivljanje
rekne: _amine!
(na Sudnjem danu) neka Boji
MHjenik (Muhamed ResululIah) bude mu
zagovolTlik (kod Boga).
O ZULFIKARBEGU

Zulfikarbeg, znim knsnbe Modrie.

Zulfika rbeg, zvo mi ki g[nvni zaim,
otvorena mu je uvijek ku a dobro in stva.
Razmiljah da ga vidim,
konak mu je drugi modrik i han.
I otac mu je bio s nj ime.
goste je naroito volio.
Postao sam uitelj Zulfikarbcgov,
neka je Bog uvijek zadOVOljan s njime!
Kad god bih doao, ini o bi mi izraze (potovanja).
Premnogo sam uivao njegovih darova neka mu se povca ivot i bogatstvo!
To mi je uvijek elja pri svakoj molitvi:
Neka mu Bog dade da mu se ispune S\'e elje,
Neka mu bogatst vo proive njegova djeca,
a neka se Svevinji smiluje njegovu ocu

21

l amidi mu, ponosu vitezova.

O boe! odredi im da otprhnu u raj,
U raj. u zagrljaj rajskih dje\'ica!
POVOD PISANJA MIRALEMA IBRAHIMBEGA
I NJEGOVA STANJA

U knjigu napisanih uglednike i gospodu

da moju knjigu cijene.
Kad im knjiga dopadne, nek se razonode,
i nek znaju mnogo tota iz povijesti,
pa neka mc se trajno blagoslovom sjeaju,
mene, jednog siromaha,
skromnog s mnogo nedostataka.
U njihovo susjedstvo imam pristupa Svi pojedini iskazuju mi prijateljstvo,
i potovanje veliko, preko moje sposobnosti.
Za djecu sam isposlovao slube,
pa sam opl;krbljen bezbrino ivio.
Gdjekad bih kod kue sjedio, piui svoja pisanja,
a kada bih zaelio razonodu, putovanja, odlazio bih u etnju.
Fetihlija Miralem Ibrahim beg
izvor je dobrote, dareljivosti i doeka.
On je volio stale uenjaka-uleme
i svakog pojedinog bi darivao poklonima.
Bio sam zarobljenik njegova prijateljstva.
I duom i srcem sam volio ovog viteza,
pohodio bih ga kad bi me pozvao,
a po gdjekad bih dolazio i bez tQga.
Nije mu u odaku nedostajalo gosta,
u svakom kutu bilo je puno gosta,
obilno ih gostio hranom.
Dolazili bi kako dervii tako i ugledniCi.
Imetak i bogatstvo mu je pritjecalo u odak.
maslo i med tekU su kao s neba da padaju.
Imao je itluka dosta. k tome jo i zijamel,
u potpunosti bio se sredio i razgranao.
Upravo je est subaa koji su hodali,
a jo k tomu mnogo sluga i pomonika.
Raja mu je sijala zemlju i kosila.
Bog je dao da jc on sve zgotovljeno jeo i pio.
k tome je on mnoge plodine prodavao,
ali novac nije vezao, nego bi sve u obilju troio.
Konji, odjea i oprema potpuno izvanredna,
a stajahu vojnici (sluge) sklopljenih ruku.
Svatko ga priznaje zbog njegova (uvenog) odaka
jer mu u Bosni nema ravna.
Nek mu Bog njegov ivol i bogatstvo
s dana na dan povea, takoer i ugled.
S\'evinji mu je Bog odak uinio uglednim elim da ga jo vie uini unapreenim.
Neka mu Svevinji pokloni sinove
i neka u bogatstvu svaki dugo proivi.

22

Vidio sam mnogo njegom pri,jatcljstva a takoer darovaSeka mu Bog da zamjenu sjutra (poslije ~mrlil!
Gdje kod bi sc nala/ilo kakvo \'oe,
dolazilo bi u odl.ak i u:li\'alo ~C Ucla sc)
Jaka kahva, puni findiani,
povlaili bi se po srijedi a du~c bi ih pile.
Knjigom sc je trajno zabavljao,
i sabirao bi one koji su obr3.lovani.
Svome ejhu je odavao pocast zatim,
ljubav i iskrenost su\'Bc.
Jednog dana utrpa mi u ruke neku knjigu.
!'Itari primjerak, ne wa joj se ni glava ni odlomci.
To je knjiga bila Dl.amasbnama,
a po raunu pisana je bila prijt:! devcdeset i cst godina.
Pljcsna\a, pismo mnogo iskvan:no, oteeno,
toliko islrta da jc gotovo neitljiva.
!\ain pisma bio je .kgrtski,
k tome mnogi slihO\i izali i7 metrike.
Nakana mu bijae da bude primjerak tisto napisan.
Ree mi: .Napii (prepii) 0\'0 i dovedi u red_!
Sjedoh pisati, oaorivi teliri oka,
pa kao biser jedno 1:3 drugim nakitih
i jo k tome mnoge sam kitice sam dodao
pa ih poHh prite istakao, uinio sadri:aj.
I njih sam cnenilom napisao, da bi bilo jasno,
da sc 7na, ta je smisao prie.
S ljubavlju sam s\'aki momenat mlatio perom
i hvala Bogu kaJa dooh do S\T{;dka.
Bilo je potrebno da joj napiem datum,
da sc l..Oa kada je pisana.
(Ostatak nedostaje ali slijedei listovi sadri:e pjevanje o "Ratovanju sultan Osmana i njegovoj traginoj sudbini .. ).
B)

Razmiljah i lastadoh, jer !>c u to vrijeme

zbilo kojeta iO je trebalo opisati.
Iste godine mnogo ega se /bilo,
mnoge tuge, ali i mnogo radosti.
Zasjede na prijestolje Mustafa han
poto jc taj sultan bio mnogo godina /at\'orcn.
Da sutinu dogaaja opiem
i da tako s\'oju knjigu proirim jednim dodatkom.
POlO je sultan Mehmed bio umro
zapade sultanu Ahmedu kruna i prijestolje.
On je bio posta\io za sultana Mustafu krletku
u kojoj je tetrnaest ljela presjcciio.
Cclrnaest godina podnosio je ondje osamljenost
i na taj nain je zadobio duhovnu snagu.
Kada je sultanu Ahmedu <.lo~ao smrtni as
.. in mu nije narastao, bio ic mali.

23

Vidjc\~i !tta e mu pa~ti na giani.

prepusti \'Iadar~t\'o ~\'ome bratu.
Tri mjesloca i ';est dana bio je sultan
I u njegom imc sc je uila hutba (molitva petkom)
A i f,,"rrnani !ote na njego\,o imc ildavali,
Tri-etiri tO\"jeka, strahujuci ~ta e mu pa~ti na gla,-u.
(P07nata itreka _Na teJe dolaJi jo~ tCic..-)
bratka mu sullana O~mana
nl'nadno ustolite jednog dana.
On naredi ua strpaju u 7at\'or sultana Mustalu
dried da tome sultanu odgo\-ara ta ne\,olja.

UZROK VOJEVANJA NA POWSKU I POVOD

OSMANOVE POGIBIJE
Onog vremena kad J'asjL-de na prijestolje Osman
i kada ..c po njegO\'oj \'Olji vladalo,
bio je svjei: (mlad), a svijet mu bio malen (tijesan),
traZio je kakvu izliku da zaratuje.
JI poljske zemlje zalijetali .. u SI..' mnogi kOlaci
i s laama svojim plovili u dalekc k"ajeve;
hlamskc lemlje bi pljakali
pa je mnoga pokrajina bila 0puslo~ena.
Sultan na Poljake naumi zarato'-ati
i ne bi mogue od loga ga sprijl'i:ili.
VCliri su nasIojali da lO sprijCe,
jer \'ojna na Pol,jsku bila je lada leka.
U toj zemlji tcSko je manevri rali s ,oj .. kom,
u njoj nema ni pa~e (la konje), ni mesa ni hljeba.
Te~ko bija"e prenijeli (\'ojnu) opskrbu,
a ni l..a etrdeset konaka ne moze sc lama stii.
Sultan Osman nikoga ne poslu~a,
(nego) lapo\'jedi da ~e \9jska sakuplja.
U sedmic..:i jurje\'skog dana
iz Carigrada ilae sultan Osman
i na \'odi Dunavu postavi mOM
hlijui sc osvctiti Polj~koj.
\;a lemIju je namc!nuo tl'ke namctc
i mnogo opskrbe ULe nasiljem,
Car nijc imao ni jednog 'czira
ko;i bi imao iskustva i spretnosti,
Sirotinja je mnogo tlaena,
(jer) dado!';e mnogo opskrbe i gOlo,"ine.
Nema sree ako ~e u vladara dcSa\'aju nepravde,
a uin,jeno je na lom pUlu mnogo nepravdi,
Bog nije ladovoljan ako sc tini nr.:pravda,
KaJna za nr.:pra\'du je kratkotrajan i\'ol:
Niti mu srea poslu.i, a ni ivot,
na s\'ijetu mu oSIade samo pUSlo ime,
Sam ni jc znao kako trr.:ba da sc bori,
a od onih koji lO znaju nije primao savjete,
Granini ~ti tome su \'je~ti
jer su, ratujui esto, glavu razbijali.
S nijemom poslu5no~u \'jdtina sc ne da iska7ali.

24

Ni vladar ne znae tc vjetine, II ni doglavnici.

Svi prijedlozi i protumjere bijahu osujeene.
Nije se znalo kak\'og kralja ima kaurska zemlja
ni koji su kraljevi kaurskih zemalja dali pomo u vojsci
imovini.
Mada je bio ,elik carcv tabor,
ne htjedoe sc.! bOI'iti ni janiari ni spahije,
ne bjee nagrada ni unapreenja
i podreenima sc ne davae ono to ih pripada.
Mnoge spahije meu rumelijskom vojskom
uputa le su sc katkada u borbu.
U poetku mnogi od njih postadoe ehiti,
a mnogi izaoe ranjeni iz borbe.
Bezi i spahije se pokatkad
meu sobom kao ovnovi na trgu tukli.
Janiari se nisu htjeli boriti
ne dobivi dara i hljeba od cara.
Zbog oskudice hrane vojska je bila uznemirena.
Stajala je pred neprijateljem trideset i osam dana.
Mnogi je hranio konje liem (s drveta).
Da ne stie tatarski han
vjerojatno ne bi bilo izlaza (iz nevolje).
Tatari napravie pro\'alu II zemlju Poljsku.
Uzevi brojnu stoku ondje je prodavahU.
Pet puta po stotinu hiljada izvukoe zarobljenika, malih i
velikih.
Vie stotina hiljada bilo se sabralo nevjernika,
to pjeaka, to pukara i ostalih.
Njemaki kralj bio je spreman na pomirenje.
Pojavi se tada varka.
Poljak je poslao s\'oju vojsku
i potpuno ispraznio svoje pokrajine.
Umjesto njemake \'ojske zauzee oni mjesta.
O tome obavijestie aha i vezira.
A sad gleclaj ta mi suitan lada uradi odredi za vojskovou erde!jskog kralja Bet[ena,
a bosanski obveznici i umirovljenici
te ugarske sposobne okindije bijahu odreeni da se prikljue
Betlenu.
Mnoge provalc i pljake naprave u njemakoj zemlji
ak do iza njemakih gora.
Tamo je vie pula ila mnogo eta,
pa izyukoe mnogo man'c, sto hiljada zarobljenika.
Onaj tko bjee puki siromah ?aimao je mnogo imetka.
Cijela pokrajina iza Bea, u dubini osam milja
bi razorena, popaljena i poplijenjena.
Njemaki se kraj bijae jako uznemirio,
sa ekim se kraljem bijae udruio.
Na obje strane ustala je vojska.
Njemaka zcmlia bila je puna akindija.
Da se opct vratimo carskoj (suJtanskoj) vojsci,
da vidimo ta se tamo zbiva.

25

I,

I'
I

Neprijatelj, prestraen od Tatara

nastojae da zamoli mir.
Vojska se jedna s drugom
pomirljivom pokazivae
tako da svak svoj posao vrli.
Obeae da e davati hara
i uz taj sporazum se raz.ioe.
Kasnije se neprijatelj protivljae
Nee

harau.

davati. rekoe, zavjerie se.

Sam Osman dade vojsci privolu,
da se vojnici vrate kuama.
On sa svojim janiarima ode II Carigrad.
A sada sluaj ta sultan uradi s vojskom:
Vojsku svoju ne pozdravljae,
nili je lijepim govorom svakoga tjeio.
On se razbjesni na janiare svoje
i uhvatio ga bijes za osvetom,
lato se II ratu nisu vie potrudili
pa neprijatelj osta na bojitu nesavladan.
Sloga htjede da svoju vojsku uniti.
_Nanovo u popisati novu vojsku - tako je govorio.
Strast mu je nadvladala pamet.
Stare svoje borce nije uzimao u zatitu,
a one koji su imali pritubu nije nikako sasluavaa,
niti je nadzirao silnike.
U njega ne bjee ni trunke pravednosti,
pa je mnoge ljude stvorio sebi neprijateljem.
Bio je mnogo skJon krtosti,
i kad bi prosjak doao, ne bi dobio dara.
Bijae nakanio da poe na Cabu,
pokupivi svu carsku blagajnu.
Prijestolnicu je elio premjestiti II Egipat ili Damask dade da se o tome pronese glas unaron.
,.Rastjerat u svoju Slaru vojsku Uaniare)
i sve u im isprave na ognju spriti .
Smutnja mu bijae vrsta nakana.
Ne vodei napokon rauna o svome prijestolu,
zlato i srebro, gdje god je naao
i sve dragocijenosti uze i digne,
pa ta vie i na elenku na uzglavlju oeva niana
ruke je svoje pruio.
Napuni krinje i korpe,
vrijedne dragocijenosti sve uze i die.
I napokon je ruku digao
na zlatne kandiije u oevoj damiji.
Svrivi sve putne pripreme
naredi da mu carska pratnja pree u Uskudar.
Sutra kada klanjam dumu namaz
i uputim Bogu zahvalu i molitvu,
ne zadravajui sc nimalo, odmah prelazim i idem .
Nije odredio zadrlavanje ni II Uskuda.r u.
Vojnicima onim od tridesete ulefe zapovijedi,
ne vodei rauna o njihovim prilikama.

.1

26

Onaj kome je tO nareeno sve saopi VOJSCI.

Svi rekoSe: .Sta ovaj sullan jo~ hoe od nas?
Mi smo u mtu upali u mnoge dugO\'c
i s mnogo duga natili sc u svoje \ojarne.
Nije nam dunost da idemo na Cabu,
inac se ne bi protivili onome io smo obeali.
Padi~ah veli: _Kako bilo da bilo,
onaj vojnik koji mi je vjeran doi e i nai me.
Koji pak meni ne doe, nije moj vojnik,
a ja tu mjesto njega nai nekog drugog vojnika.
Polcc prenositi carske adore
pa se na taj nain pokazala vrsta odluka o sultanovu odlasku.
Sada pristupie sultanu s,i uenjaci (rekavi):
_Nije dozvoljeno da ti odlazi~ na taj pUL.
Nije izaao nikakav zakon od tvoj ill prea
s kojim bi sc tvoje namjere slagale.
(Za to) dostave caru deciziju: .Ne idi!
Padi~(lh se rnsrdi i podere deciz.iju.
Uinivi tako, vojska se uzbuni
pa skoe svi na noge, i malo i veliko.
Obavijestie se svi, kako siromani tako i bogati.
I tako sc svi skupe na jednom mjestu,
zatvorivi dumije i woje duane
i prih'atic u ruke svaki oruje.
Napravie zbor na kojem st\'ore zakljuke:
.Ako sultan eli da i dalje ostane na prijestolju,
neka one smutljivce, njih osam na broju,
dade da ih smaknemo i proJijemo krv.
Oni su ti koji su nagO\or;!.i sultana
da sc upropa!lti kruna i ullahi:
Dilavcr paa, koji jc vcliki vezir,
a jcdan od njih takoer je Husejn-paa,
od njih je trei Ahmed-paa
(Zato ne bi pobili smutljivce)?
Tu je i Baki.pa~a, pa boslandi-paa,
i sultano\' hoda je svjetski smutlji'!3C,
a sin hodlin je sedmi.
On je kadija, "Ii zar mu pristaje zvanje kadije, to je Ilcdozreo mladi
koji nije dostojan slu~.be carigradskog kadije.
Osmi od njih je kizlar-aga,
podmukli carski izdajica, a buntovnik protiv Allaha.
Neka nam njih dade da ih posmiemo
i da u isti mah vidimo kakav je na~ grijeh,
budui dn nas car hoe da uniti!
Sla su stari borci pogrijeili?
Sla mu je ~vrha, pa da popisuje no\'u VOjsku?
Zar je to padiahova pravda i savjest?
za popis \'ojske bio je odreden
stari Jusuf aga, jedan od notornih izdajica.
On je pripadao kizlaraginoj sviti,
od onih koji pripadaju baitadfijama: lO je jedan petljanac.
Bio je navodno zastupnik (irak) kizlar-age,
l\.Ji irak kojemu jc nedostajalo ulje.

27

II

II

II
Poslao jc vojvoda Turkmena.
On je popisao brojne jedinice
i jo k tome dvije-tri hiljade konjanika,
sejmena jo vie negoli konjanika,
a i Turkmeni su s njime hodali.
S,"C mu je to navodno bio naredio suhan Osman.
Ferman je giasio da se popie i poalje
dvadeset do etrdeset hiljada konjanika_
Ovoliko brojni konjanici i toliki sejmeni
uputie sc prema Stanbolu.
Jedva je ostalo tl'i do etiri dana hoda
da sc priblie SIMbolu, tako znaj.
Povodom ove odluke sve uenjake
a i asne ejho\'e i dobre ljude
poslae u dvor padiahu.
Vojska jc stajala ekajui odgovor.
Oni Ll podnevno doba unioe u saraj.
a tek u doba iindijsko dobie "ijesti:
Padiah od onih zatraenih (linosti) ne dade ni jednoga.
Ne pristade da se ivoti unitavaju .
Nek mi je vojska mirna j uljudna,
jer jc hiljad i vrana dovoljno baen jedan kamen.
Cuvi vojska ovaj odgovor
Uniu II saraj i otvore vrata,
a padiah sc premesti, otiavi II bau.
Sluaj sada, ta vojska uradi:
Prvo sve istraie
da bi gdjegod ondje nali sultana Mustafu.
Vojska naie na jednog mladia solufjiju
i spopadnu ga odmah s pitanjima
.Oaj nam djesti o sultanu Mustafi,
inae ti nee ostati glava na ramenu, tako da z.na.
Mladi sc prestrai za ivot svoj
i odmah im dade znak na jednu kulu.
Bio je u toj kuli ulaz duboko pod zemljom navodno etI-deset arina II dubinu.
Bilo je nemogue iznutra iz saraja pristupiti u kulu,
zato se s vana uspnu na kulu,
s vrha probiju i malo razvale,
odsijeku uad od adora
i jednog od njih spuste oni ljudi,
jednog spahiju po imenu Sabana
koji nije imao straha i nc izusti\'i ni jedne rijei,
spuste ga na dno kule.
A mnogi su stojei vani drlali kraj ueta.
Istraujui dno kule,
odjednom naoe u mraku vladara.
Ovom velikom vladaru, gladnom i bez mlijeka, ivot je visio o
dlaci.
Sultan upita: .Tko je taj koji mene trai?
Palim zbog ei, dajte mi vode.-!
Jednu au vode mu spustie.

28

Uslijed lova ga malo raspoloi e.

Sta tralite _, upita vladar,
oba\'ijl..'stih! mc. Sto \am je namjera_?
Spahija mu tada u isti a .. rete:

.Bogi mi, .. retna jc naa namjera!

Na.mjcro nam jc da tc pusta\"imo na prijesto
i na car)t\'u tebe Opel da "idimoKraj njega <,u !.jcdilc cl"ijc d\'orkinjc.

U molitvi Sh!moguc..'m Gospodaru

i/vade ih odatle napuIje jednu po jednu.

Tada sc pu"a\'jctoHIC u daljim mjerama.

S,'eza\'~i cara i<;poU pazuha
uvuku ~a sa dna kult:'.
Na lo jJ'\ uku i Sahan-bcga.
Za pasom mu bija!ie hrana I..oju je sultan jeo:
Jedan komadi crnog hljeba, koji je !milan jco. tvri od kamentl,
j na jednoj kosti komad pljc,>ni,-a mesa.
Svelaa jc otrag i onu ha .. uru (prostirka od rogozne)
koja mu jc 'ilu):ila Ja postelju.
A lU jc bio i jedan pojas bijele boje.
prljal.', pljesni\', vrlo !>tar, od mnogo godina.
Na (earc\'oj) gla,i cma kusa opru7ena, brada narasla,
a crna. kau da je obojena.
Tako je bio blijed! S"i koji ga "idjel,e reko~e:
_To jc drui!i Ju~ur, izvaen il 7.emlje.
Oi. obr\"c jako crne, lice blijedo,
Sjaj lica (ooraJ.av3 ~el u bistrini_,
"a.~a\"~i il mranog mjc~la O\'aj vladar
(priinjau ,"cl kao mje~l'C na nebeskom svodu.
Oni koji gu \"idjcl,c po<,ta!l.c stra~no i7_ncnaeni.
Nitko nije imao snage a da nije proplakao.
Jcdni plau, a drugi di)u ruke na molit\'u,
a jedni bacaju ~'oje turbane u ..rak.
Nebeski ~\od ... c ispuni od uJ\'ika i galame.
Stite gla ... l.ah\"alnosti na s,'e etiri stranc;
netko od r..ldusti oslobaa :ovoje 7arobljcnikc,
netko u~ljcd nvdraganosli dijeli zlaIa i srebro.
U tai a,> takoer i carica majka
vojsci je inila darove inallrade.
Jl\adi\"Si d\"ade~el kesa Ilatna i srebrCIlu novca
posipu~e po "ojsei carica majka.
Jo se k tome prepriuvulo
da je .iu,; \"i.:.e dobio duhome snage
O"aj "eliki \"lad3r, otkako jc baen u zatvor.
Sjela jc na serd)adu (tepih) ona carica
i odatle ...c nije micala.
I nije propustila ni jednog dana ni noi moli"u.
Pune teliri godine jc postila, o'>im na bajram.
Vladara odnesu pod kupolu,
svuku sa njcga onu jadnu odjecu
; obuku mu eUnike haljine.

I
29

Dovcdu ata, da bi ga posadili,

ali vidjee da se od slabosti ne moe na konju drati.
Lako su nali jedna kola
i posjednu sultana u kola.
Od njeg se nije rastajao nikako mladi soluflija,
niti dvorkinje, ni majka sultanija.
Svi uniu sa sultanom odmah u kola.
Kola su prihvatili Vojnici rukama i vukli,
i odvezli taj dan u stari saraj.

***
Cim jc vijest uo sultan Osman,
naime da jc Muslara han izvaen iz kule,
straJl mu odmah pade na duu.
Velikog vezira i kizlar..agu
dade kao il'(vu, da se odbije bijede.
Svezavi im vrsto ruke
poalje ih po jednom agi vojsci.
Poto ih jc aga in'eo izvan kapije, ree:
_Ako su vam cilj ovi koje traite,
prokletnici, uzmite ih, car vam ih daje!
Ut, ta ste s lime dobili?
Cuvi vojska (ovaj) gadni govor
isti as agi odsijeku glavu.
Takoer i kizlar-agu i veziru,
nc ostavljajui ive, u isti mah usmrte.
Opet suitan vidje da se vojska nee da smiri
i ne nae la to naina ni mogunosti.
Ovaj sluaj sc zbio osmoga (dana) mjeseca redcba
a bijae etvrtak.
Husejn-paa i sultan Osman
traei spasa, da se izbave bijede,
gledaj to njih dvojica poduzee:
Kuda da sc sklone i kamo da odu;
budui se trebalo uvati vojske.
_Nama treba skloniti se u neki odak,
hajde da idemo do janiarskog odaka!
Vjerojatno e se oni k nama povratiti.
Ova im se nakana uini lImjesnom.
No doe, oni se smirie.

***
Vojska sc poboja za sultana (Mustafu) u starom saraju
pa razmislie i o tome odluie:
Opet smjestc u kola ovog vladara
s dvorkinjama i care\'om majkom
kao i onim mladiem soluflijom,
uzmu ih i odnesu s lakoom.
Tako dooe u janiarski odak
i smjestc ih u Orla damiju.
Tc je noi mnogo spahija vrilo strau

30

drei oruje

II rukama i ne isputajui ga,

a II damiji unutra molio se veliki vladar.
Vele: nije ni aska zaspao ni iao spavati.
Neko bi vrijeme klanjao notne molitve,
n neko bi vrijeme molio, stojei na nogama
II bogomolji ovoj.
U neko doba noi vojnicima pade na um
i poee govoriti: lIPostali smo nesmotreni:
Zato da ne pripazima na sultana Osmana?
Pobjei e nam, ako mu tO ne onemoguimo.
Mogao bi ove noi pobjei na drugu stranu mora,
spasili se iz ovog grada i pobjei,
a tamonja obala je njemu sklona.
Tko zna ta e nam onda pasti aa glavu.
Mnogo C biti neizvjesnosti i proljevanja krvi.
lli emo mi ili oni pobijedili.
Razmiljae vojska koja se tu naMa.
Bila je II strahu da ne upadne II kakvu varku.

Cuvi 0"0 sultan Mustafa

jednom rijeju umiri vojsku:
Nita se ne bojte, vet odmah lezite,
ali neka z.nate, doite u ranu zoru_!
Cuvi vojnici ovaj odgovor
svi spokojno zaspae.
Sultan Osman s Husejn-paom, za nevolju
preobukoe odijelo i u ranu zoru,
da nau lijeka svojoj neVOlji,
dooe janiarskom agi.
A da bi pridobili njegovu naklonost
donesoe mu pedeset hiljada dukata ako nije biJo vie, nije bilo manje.
Po pedeset dukata na svakog vojnika,
da bi se vojnici prevarili na ovaj dar.
Jo k tome po pet aki da ih unapreuje.
Proitaj vojsci moje carsko pismo.d
Aga odmah ode meu vojnike
i kada je stao nogama na treu stepenicu,
drei u rukama carsko pismo
i rekavi im sadraj pisma,
objasni\'i dar i unapreenje,
meu vojnicima je napravio 7abul1u.
Dok je gO\'orio. prilikom izlaska na most damije,
odjedamput ga handar stie u lice.
Neki spahija, stojei kraj njega,
udari ga h8ndarom i u as obori
te se strovali s mosta na tle.
Vojnici ga sasjekoe na komade.
Odatle pou u agine saraje.
gdje naoe Husejn-pau
pa ga ondje sasijeku na komade.
"lije mu bilo spasa.

11

II
II

Tu naoe i sul tan Osmana,

koji se lu 7.3lekao, da bi spasio svoj ivot.
Naa\'i jednog konja, na njega uzjau cara
i sva vojska, svi kraj njega prooe.
On je dobacivao razne rijei:
.Zato ste na mene okrenuli lice?
U ovoj stvari nemam nikaha grijeha.
Bogu je poznato, On je moj svjedok.
Svome hodi sam vjerovao i II njega sc pouzdao,
mislio sam da mi jc prijatelj
i njegova sam sc savjclu uvijek drao,
a sada vidim na to sc sve svrilo.
Amanet mi je evo sada vama,
sluajte svi ove moje rijei:
Neka mi sudi na Sudnjem drulU,
ne uzimaj le mi krv na ovome svijetli.
Samo znam da mi je krv u hode,
Ako umrem, umrijeu l.bog njegovect.
Govorio je, plakao i trao suze s oiju
zakrenuvi gluvu na stranu od vojnika.
Povede ga pUl k Orta damiji.
Ondje skinue cara s konja.
Cim je on stao nogama
bacie na njega lasu od ueta.
Ali u laj momenat la zaprijei sui lan Mustara han,
tako da je (Osman) bio za momenat spakn.
Tu se naoe oba Olra sultana
i odmah 1.apoe razgo\'or.
Mustafa han govorae sul lanu Osmanu:
"Cudne su prilike nastale II dananje vrijeme:
Preokrenuo si zakone kue Osmanovia
postavio si druge zakone i izvrnuo.
SlO si traio dmga u vladanju?
Samo je jednom Turinu ast, a ne dvojici,
zato sc nisi drao puta svojih prea?
Vojsku si govOI'om vrijeao,
carstvo se dri snagom vojske.
To je pravac koji se od postanka svijeta pokazao pravilan.
Pravdom postaje jaka vlast,
pravdom se uvrstilo ovo carstvo".
Malo su posjedeti carevi.
a po lom su odnijeli sultana Osmana.
Metnue u zatvor, u Jedi kule, njega
sultana Osmana, kome je svijet bio tijesan.
Bijae naslao asni dan petak,
a lO je bi lo devetog redeba.
Da zasjedne (na prijestolje) Mustafa han
dolo je vrijeme, tako se okree svijet.
Ne bijae tada janiarskog age,
a nikome nije uspjelo da dotada ostvari (U elju.
Zakon je da je janiarski aga
bio onaj koji je (po ceremonijalu) dovodio do prijestolja.

32

Jer tko se zgodi janiaraga

On je laj koji lJ\odi u carstvo")

-------------------------------

Ostala jc pakost Oavud-pa!Hna,

nije bio prijatelj suilan.()smana.
Kako je propustio iz ruku pogodnu priliku
postade vC/ir sultana Mustafe.
Kada su lU nor.: odnijeli sultana Osmana
uda\'iti ga dade II novom dvoru.
SUlradan u oinom ga mau7.oleju
ukopue. kraj sultana Ahmeda.
Preivjelim zdravljem, a umrlim Boja milost!
To od Boga trali cio narod.
Neka mu S\'evi~nji dusu ra/.veseli.
Primao sam plau loga sultana.
Od Boga uviiek elim
da mu dui pripadne dio moje mo!in'c.
I tkogod ovoj mojoj molitvi rekne: Amin.
neka mu Svevinji dade mjesto II raju.
SultanOsmanovoj dui
proui draga srca Fatihu.
PolO se svrila tragedija sa sultan Osmanom,
u njega jc bi lo jo brae,
s kapu-agam htjeli su da zbace i te caIcvie.
ne ostavivi nijednog od njih iva.
Vojska na neki nain to osjeti
pa uhvati kapu-agu i raznese ga na komade.
Kada je veliki vczir ovo vidio,
ostavi polokaj i pobjegnu, sklonivi sc na neko mjesto.
Vcz.irslvo izae skoro na natjeaj
i nitko nijc imao elju da ga sc primi.
Biti vezir u 0\'0 bumo VJ"ijeme (bilo je teko):
onaj tko jI! silnik ovaj poloaj nee.
Husejnpaa bijae stigao iz Egipta
i bija'e jedini r.'!spoloten za taj poloaj.
Njega zvabu Mcrre.
Vladar naredi i on se odmah uzdie za velikog vezira.
To je bila volja i vojske i vladara
da bi se izna~la i rasprila klika smutljivaea.
Tu je obavezu na sebe preuzeo Mcrrc
i izvrio je, bilo milom bilo silom.
Vojska jI! nala Davudpau
i vrsto se odluila da ga smakne.
ali se suitan zauzeo za Da\uc!pau.
pa je ,'ojska udovoljila su!Lanu Mustafi
poklonivi sultanu njego\'u krv.
Na taj nain spasi on svoj .ivot
postade drugi ,Iadaruv vezir.
*) Ovdje u originalnom rukopisu nedostaje 2-3 lista.

33

I
II

II

Zna mu se mjesto pod carskim kubetom II sali.

Kako se lo zbilo Bog samo znade,
moda je bila i potvora na Davud-pau.
U ovom vremenu vezir je ipak Merre pod njegovom upravom izdaju se fermani.
Bog mu dade \'czirstvo i veliko vezirstvo.
Neka dugo ivi, ako bude vrio pravdu!
Pravedan vezir je neophodno potreban caru,
ali da mu bude svaka rije pravedna.
Svaija pamet se cijeni po koliini mudrosti,
a knjiga je da je prenosi.
Ako vezir ne bude izvravao care\'c rijei
sam sebe izvrgava opasnosti.

SUMMARY
The poet Agadede from Dobor grad about his homeland and
the death of Osman II.

The author of this work (now dead) Osman Asaf Sokolovi found
about 1938 in a collection of scattered aId manuscripts two poems,
[rom till then unknown Bosnian writer Aga-dede, a native o( Dobor
town near Modria in Bosnian Posavina. The poems are from the
begining of the XVll e., written in Turkish. In the first song are
given the reflections upon the cultural and social relations in the
Bosnian settlements: Dobor grad, Jake, Modria and Odak, in the
sccod Aga-dede describes the death of the Turkish sultan Osman IL.
whom [van Gunduli, a poet from Dubrovnik has in his verses immortalizcd. In contrast to Gunduli, Aga-dede shows his undisquised
simpathyes for janissary rehels, among which there were many Bos
nians. Aga-dede had besides these two poems, rewritten the poem
Damazhnama (Damazb is a hero from Firausi's Shah Nameh)
hut this work was not preserved. Sokolovi gives here the introductory e5sey and the transliteration of the mentioned two poems.

34

FeJzulah

Hadtlbajrl

Uvodne tesavufske interpretacije

Abdulaha Bonjaka
Prije ueset godina kad sc je poelo raditi na osnivanju Instituta
za prouavanje jugosla\"cnskc filolofije, profesor Ccdomil Vcljai iz
Zagreba dao mi je sugestiju, da bi bilo dobro povezali h:lamski ncoplatonizam sa zapadnim. II naim krajc\"ima. Osobito jc privlana
srodnost neoplatonske metafizike svjetlosti kod Franje Petria (krajem 16. stoljea) sa shvaanjima Sejh Abdulaha (Bonjaka) koji mu
jc vremenski \'rlo blizak.
Franjo PctriPetrie\"j, plemi porijeklom iz Bosne, umro II
Rimu 1597. god., gajio jc filozofiju, pisao stihove, prevodio s grkog
na latinski i ideje ncopiatoni7ma povezivao sa kranskom teologijom,
a Abdulah Bonjak iz okoline Livna, nepoznata porijekla, umro u
Konji 1644. god. gajio jc tcs3vvuf, pisao stihove, pre\'odio !) turskog
na arapski i ideje neopiatonizma susretao u tesan'ufu. O Petriu
se govori i u Jugoslaven~koj enciklopediji. dok su o Bonjaku pisali Dr. Salvctbcg Baagi (Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH. Sarajevo, god XXIV/1912, str. 74-80) i Hadi Mehmed Handi (Knjievni
rad Bosanskohercegovakih Muslimana, Sarajevo, 1934. str. 29-31).
Dok Baagi hvali Bonjaka i ubraja ga u uitelje ovjeanstva, Handi ga goto\'o kudi zbog pretjeranosti u tesa\'\"ufu.
Ne znamo kada je Abdulah ostavio Bosnu i kada je zavrio kolovanje u Carigradu. 1593. god. odlazi na had2i1uk i boravi u Meki i
Medini, a 1594. god. kao ratnik (mudahid) uestvuje u turskoj vojsci
protiv Rumuna u Ruuku. U Ruuku je vidio na snu Muhameda (a.s.)
i s njime razgovarao. Taj san opisuje nam Bonjak u svome komentaru Fususul-Hikema. Ko pomaje tesavvuf taj e razumjeti zalo jc
Bonjak, poslije povratka iz vojske. ostavio Carigrad, presao II Brusu
i stupio u red Bajrami. Sejh Hasan Kabaduz u Brusi mnogo je djelo\"ao na daljnji razvoj njegove misli. Od njeg je dobio diplomu na
cjhluk. Bonjak je kasnije podue vremena boravio u Kairu i Damasku, 7.atim je jo jednom bio u Meki i Medini, i konano se nastanio u Konji. gdje je i umro.
Radi svojih duhovnih inspiracija Bonjak je elio da boravi u
blizini Lcmnih ostataka Ibni Arcbije u Damasku i Dielaluddina Rumije u Konji. To, Sto je oporuio da se ukopa u blizini Sadruddina
Konje\'ijc, uenika Ibni Arcbije, ukazuje, da je Bonjakovu duhu j
prirodi bio blie Ibni Al'cbi, da je za njega primarna spoznaja (irfan).
Kod Di.etaluddina je primarna ljubav (ak).
35

Po vlastitoj oponJc i uklesan mu je na nadgrobnom s pome niku

(nianu) ovaj natpi s (tadh): ..Ovo je g ro b s iroma nog Boijeg putnika
na zemlji, Abdulaha Bonja ka, Rumije, Bajramije. Ovaj kralki na 1pis pma nam e tiri obavjetenja: tesa vvurs ko uenje, da je ivot na
zem lji kao vonja putnika u brodu, bosansko porij ek lo (prezime),
pripadnost Evropskom tlu i pripa dnost Bajra mijskom tarikatu. l )
I zme u 18 Bonjakovih pisanih radova (za koje se zna) najpoz
natiji je Komne tar IbniArcb ijina Fususul-Hikema pod naslo vom: ..Skidanje duvaka s mlada boanskih objava na uzvienim stolicama mozaike mudrosti. Stam pan je u Ka iru u 2. s \'cska , mjeseca rebiul-cv\'ela 1290, hidrets ke godine (1873.-74.) u tampariji EI-Ami re. Ima
predgovor. u\'od , komenta r pom ij can s tekstom i poema o sad ri:aj u .

Na

poe tku

predgovora cit irana su tri KU1"a ns ka ajeta (Xl : 120-121

i XII : 13) u kojima se govori da su obavijesti Pejgrambera is tine.

To je a luzija (jarel) ela je i Fususu l-Hikem istinit. a pre ma tome i

komentar. Uobiajena za hvala Bogu j pozdrav Muhamedu (In"okac ija) i zree na je vrlo ki tnjasto. s brojnim pojmovima i te nninima
iz tcsavvufa (ontologija , gnoseologija, nauka i religija). Na z.1V ret ku
pl'cdgovora Bon jak se poziva na Hadiskudsi i daje ga II obradi, po
kojem je Bog bio sk ri vena riznica, volio da se zna o toj riznici , s tvorio svije t i po kazao se kroz njega, a z."tim s tvorio ovjeka i darovao
mu sve potrebne snage, s posobnosti i podobnosti, da moe shvatiti
savrenstvo i Ijcpotu tog stvorenog svije ta i, to je jo vanije, savr
enstvo i svemo Stvorite lja Boga , jednog jedinog, kome se sve obraa 7.3 po m o. Za razumijevanje moga komentara bilo je potrebno
uput s tvo, kae Bonjak , pa je tako nastao Uvod koji sadri 12 poglavlja.
Poglavlja s u ovako poredana: O Sejhu (Ibni Arcb iji), njegovu
pristaama i prot ivn ici ma, O idejama, O s talnom postojanju,
O pet prisutnosti, O svemiru i ovjc ku , O glasovima i rijeima, O
pcjgamberima i svetim ljudima, O jasnom i skrh'enom znanju, O
ste peni ma ljubavi, Otarikat u, muridu i mUl'idu i O Muham edovoj
su tini.
I. Bo njak vje ruje, da je Sejh Muhjiddin Ibni Arebi (1165- 1240)
pos lj ednji ve liki cvlija (s\'cti ovjek) u nizu duhovnih naslj ednika Muha meda (a.s.). 0\'0 je vjerovanje sufija, dok racionalisti (muteke lli
mini) nisu toga mi ljcnja. Ima ih , koj i Scjhu pripi suju ra skol. Bo'
njak je vrlo us tar u obrani Sejha, to mu zamj e ra, kako smo na
veli , i na Ha nd i . Pris taa i protivnici Ibn j Arcbije pos toje i danas,
sa mo ne u iro kim narodnim slojevima nego m cu visoko o brazovanim. Tako npr. pror. Ahmcd cr. Bure k nije uope htio itati Ibni
Arebiju .
za nas u ovom s lu aju sud o Ibni Areb iji nije od naroite vanosti , pa se na ovoj ta ki n ee mo zad rtl\fati , osim spomena pos tojanja
tri vrste znanja, i to : znanje koje je Bog objavio Muhamedu sa za
datkom da ga prenese ljudima, znanje koj e je dato Muha medu uz
u enj u ,

I) U Staroj Gradikoj postojao je Gaibijin grob s turbctom s\'c do

svrctka Drugog svjetskog ra la. Prema narodnoj trad ici j i, Abdulah efe':l:
dija Bonjak je prozvan Gaibi (icZ;li ) .. Kad. je lu r~ sru~eno, ~ ~t;mlJl
pod kubu rom (sarkorag) nisu naem mkak vl zem m os tacI. RchkvlJe IZ
tU I'beta prcncsene su u Bosansku Gradi ku, gdje sc i danas U\'aju.

36

zabranu da ga kae drugima, i znanje koje treba da ostane skriveno,

do odreenog mom enta, da u svijetu ne doe zbrka. To je znanje o
predodrecno m s udbina.
Radi obavijet en ja na pomen uemo da se Ibni Arebi uvijek b'1\'io
tesavvufom. U jednom s\'om napisu iz 632. (1234.-35.) god. kac da
je napisao 289 knjiga. Drugi kau da je napisao 500 djela. Najopsenija su mu djela Mekanska otkria _ o Djelo je tampano i sluzi
kao tesav\!ufska enci klopedija. Veliki te[sir nije tampan. Znamenitiji radovi praktine prirode su: .Boansko rasporeivanje_, gdje
su prikazane ovjekove sposobnosti u odnosu na svijet u kome ivi,
Poloaj zvijezda. gdje je opisan reim II tarikatu, . Poslanica o samoi . gdje su dale pouke muridu o ponaanju u izolaciji (ha lvet)
i .Zapadna Anka ptica.. o cvlijama. Pos ljednje njegovo djelo je Fususul-I-l ikem .. koje je ujedno i najpoznatije. Glavni razlog polemike
je po\'od pisanja Fususa, jer ga je napisao na zailljev Muhameda
(a.s.) put em sna (mube ire). Za mUlesavvifine san je dokaz, a z<'\
muteke limine nije. l Bo njak je vid io na s nu Muhameda (a.s.) kad
je p io u Ruuku, i to mu je potvrda i dokaz da je Sejh u pravu,
i da je on, Abdulah Bonja k, ov la ten i nas ljednik Muhamedov (a.s.)
u pitanjima vjel'c islama.
2. Idcj e o teoriji tesavvufskih spoznaja su ove: apsolutna s kri\'enost (Gajbi mu tla k), skrivenost identiteta Bi a (Gajb i Huvijj et),
neodreenost (Latcajj un), pn'a odreenost (Teajjuni ewel), druga odreenos t (Tcajjun i s5ni), stepen maksimalne blizine (Mekami Ev-cdna),
prislItnos t skrivene jedinstvenosti (Maratibul-Amai), s lupnji skrivene
Jcdinstvenosti (Maratibul-Amai), stupanj jedinstva (Mcrtebei Ehadijjet),
stupanj blizine d\'il luka (Mcrtebei Kabe-Kavsejn).
Apsolutna s krivenost ima dva dijela (sfere): neodreenost i pl-va
odreenost. Neodreenost je apsolutna skrivenos t, savreno ista i uzviena od obiljeja, suda i bilo kakve spoznaje. Iz razloga to se druga
sfera naziva prva odreenost, nazvali su prvu sferu neodreenost.
Apso lutna istina o postojanju Bia i skrivenost identi nos ti Bia
odnose sc na jedno isto Bie i jedan isti bitak. Ovo Bi e je i sto i
uzvieno od svega to nam um donese. Jed ins tvo Bi a je isto i uzvieno od svakog mno tva (kesre t) i nepotrebna su mu imena i atributi.
Boija imena su nestala (utopljena-istihlak) II Bi u, ali ona nisu Bie.
On (Bog) je Bi e , a ona (imena i atributi) n isu On (Bie).
On (Bog, Bi e) sam po seb i postoji (Sab it) i postavlja sve drugo
da postoji (Musb it). On je jedan, jedno jedino jed in stvo, apsolutno jedinstvo. On (B i e) je istina (J-I akk). Apsolutno jedinstvo i Apsol utnu istinu nije mogue znati i shvatili bez pojava, na kojima se manifestira
da On postoji i postav lja sve drugo da postoj i.
S\'e to je postojalo (ajn) i to je nas talo (kevn) pojavljuje
se u mnogobrojn im i razliitim nijansama: boje, oblika i sastava,
sa oznakom koliine i kakvoe.
U postojanju Apsolutnog Bia isto su Bie i bitak, dok u pos
tojanju drugog nije tako. Bitak, u postojanju drugog, je .od uvijek
poznato o tome u Boijem znanju_o To Bogu .. Pozn a to. sufije nazivaju Ajni Sabite . Mutckelimini ga nazivaju: Mahijjet, Malumi-Madum i Sej'i Sabit (Sto jes t, Poznato nepostojee, Postojca s tvar).
Postojanje drugog osim Boga (gajr) predstavlja sc ovako: Darovane pojave, daJ-ivane od Dahova Milostivog, koji sc manifestiraju na
l\jni sabili. Ovo dariv:;tnje je dod:;ttak bitku.

37

Imena za Apsolutno Bi e (Esma i Zatijje) i glavn i odnosi i veze

(Nisebi AsJije) su neosvijetljena stra na (nalije) Prve odrc-

Biem
enosti.

Prva

je prva jasna kontura (mum taz) iz ope neodUn utranja strana ove Prve odrekao da die. Dahovi su isti i zovu
se Dahovi Milostivog (En-Nefesur-Rahmanijju). Kontura je prisutna i
jasna, vidi se. Jedna je, stoga je i disanje jedno. U njoj su prisutna
s\'a imena i atributi. Stoga je Prva odreenost ujedno i prva stepenica u nizu kasnijih pojava. U odnosu na Neodreenost, Prva odreenost je jasna (Zahir), a u odnosu na kasnije pojave, Prva odree
enost je skrivena (Bat in). Na pilanje gdje je bio Stvoritelj prije
stvorenog svijeta, Muhamed a.s. je odgovorio: Bio je II Neodreenosti
(EI-Amaa).
odreenost

reenosti. Ona je klju za imena.

enosti zove se EI-Amaa. Kontura

Prva odreenost ima dva dij ela, i to: nevidljivi i vidljivi (Batin
i Zahir). I zmeu njih postoji stalna veza i odnos (Nisbe t). Ta veza
je unutra nja strana znaenja (Boij eg) imena ,.Jasn i. - (Ez-Zah iru)
u odnosu na Neodreenost. Odravanje ovih meusobnih veza izmeu
Neodreenosti i Prve odreenosti
potpada pod djelovanje imena
(Bojeg) ,.E I-Dam iu. to znai Koj i okuplja.. Veza je sk rivena
i ne moe se raskinuti. Linija koja okuplja i povezuje zove se Granica odvajanja. To je brana da jedno ne prevladava drugo. Svojstva
Granice odvajanja su: mijeanje, ujedinjavanje i sjed injavanje. Granica je zamiljena i pripada skrivenosti. Sve to odvaja, sud o njemu je jasan, ali mu s uti na nije jasna. Poznato postojee (Ajni Sabite) nije jasno (Zahir).
l stalni odnos ima dva smjera: jasnou i skrivenost. Vid jassu obiljeja i koliina (broj), a vid skrivenosti su openitost
i unutranjost. Odnos odmjerava (regulira) slinosti i pretenost.
Odnos (nisbet) nema ni zamiljenog tijela, a nije bitak.
noe

Bitak je ono to uva dva smjera i ima podobnost (kabil ijje t)

da okuplja. Ovo okupljanje je iz smjera openitosti. Covjek koji
je kompletan (kamil) i usavren (ekmel) ima znaaj b itka koji je
uvar dvaju smjerova.
Potpun

ovjek

je naj cjelovitiji uzorak okupljanja i pravednog

pojava manifestacije postojanja Bi a i pojava manifestacije raznih imena. atributa i djelatnosti toga Bia.
Covje k je savren uzorak za te manifestacije. On je ogledalo na kome se pokazuje mehanika robovanja i gospodovanja.
rasporeivanja

izmeu

Bitak. u znaaju ovjeka, zove se takoer El-Ama. To je stupanj ija je oznaka jedin stvo. U tom jedinstvu okupljena su sva
svojstva svakog: imena Bia. Refleksi i sudovi, atributi i njihova
svojstva i druge mogue veze i odnosi to iz toga slijedi, prezentiraju se u slikama koje su zamiljene (makUl). To su Boanske slike
(Suveri lIahij.ie).
U zamilj enoj unutrini Prve odreenosti postoji mnotvo raznih
odnosa. Brojnost mnotva ovih odnosa trai i za htijeva i mnotvo
nosilaca tih odnosa. tj. trae tvar, materiju, svoju bit (Aj n). Jer, kad
se iz Neodreenosti pojavila kontura Prve odreenosti, ona je i na

38

svojoj vanjtini i u svojoj unutrini nosila imena i slike s\jh stvari

i njihove meusobne odnose. Tu su bile okupljene sve mogu e pojave. Vanjska s trana imena . Jasni zauzima i obuhvata s like i likove
svih imena s raznim atributima, u meusobnim odnosima kojigod su
mogui i koji, automatski, slijede jedan iz drugog (Et-Tevabiu vel-Levazimu).
Istinito Bie (Hakk) jasno je (Zahir) samo po Sebi. On je Jasan
i Skri\'en i u Neodreenosti (Huvez-Zahiru vel-Batinu). Razna imena
za Bie i temeljni odnosi s Bi em postali su jasni s konturom Prve
odreenos ti. On je Jasan i Skriven i u Prvoj odreenosti. Sva imena
i odnosi koji su obuhvaeni u kon turi Prve odreenosti imaj u svoj u
individua lnu pojavu u krugu komura Druge odreenosti.
Drugu odreenost (Teajjuni sani) predstavljaju jedinice svakog
imena u nijansama veza i odnosa. Jedinice iz kruga Druge Odre e
nosti postaju jas ne preko dva pravca (luka, kavsa, linije) i to: linija
nunosti (kavsi vudub) i linija mogunosti (kavsi imkan) . Sve to
nuno s lijedi iz svakog imena za Bie, kao njegova isti na, pripada
liniji nunosti. Sve mogue to podnosi bitak, neposredno ili posredno, pripada liniji mogunosti. Ove dvije linij e, kao dva luka, s toj e
meusobno u vezi i odnosu, i ne mogu se ni predpostaviti jedan bez
drugog. I stina znaenja imena Koji okuplja (EI-O3miu), vezu i odnos lin ije nunos ti i linije mogunosti, dri na okupu (Huvel-Damiu).
Odree nost (znaaj) potpunog ovjeka je izmeu dvije spomenute Unije (dva luka) . Zadatak mu je da okuplja reflekse ist ina nunog djelovanja Boji h imena (vladanja) i reflekse podobnosti elemenata, na kojima djeluju Istine imena, za prilagoavanje svakoj moguoj varijanti (pokoravanje) . Vladanje (Rububijjet) i pokoravanje
(Ubudijjet) jesu dvije s tvarnosti (istine). Covjek je taj koji obuhvata
te dvije istine i sve to ima u dva svijeta. On je taj gdje se s u sreu
dva kraja i sastaju dva mora. Covjek je vidljiv sa dvije s like. Stupanj ovakvog okupljanja love se Mekami Kabe Kavsejn (St upanj od
dva luka).
Dah Milosti u unutrini srca Prve odreenosti bio je ekstraktan
i vrlo skriven (upijen). I prije nego je odreena Prva odreenost
Dah Milos ti bio je u Neodreenosti. To je slino ta ki iz elifa (oblik
tanke crte) prije elifa. Ta ka i crta su ista materija (Ajn). Dah ov
jeka koji die is to je to i on prije disanja. Prije Prve odreenosti
nije bilo disanja. To je Stupanj jedinstva Bia, kad su u Biu nestali (menfij) svi odnosi i postojanja.
Lik (slika) Dahova Milos tivog pojavio se iz srca Prve odreenosti
i vezan je za srce; od njeg prima pomo. Stupnjevi skrivenosti Is tine
ne mogu postati odreeni bez jednog stupnja odreenosti. Dah ov
jekov pojavljuje se iz ovjekove unutrine samo posredstvom elifa.
Izgovaranje glasova nij e odreeno samo jednim glasom.
Daak Milostivog je odreen s Prvom odreenosti. Covjekovi izgovori postaju odreeni pomou hemzeta. a hemze se izgovara iz srca
(unutrine grla). (Hemze je specifian arapski poluglas u funkciji kratkog
vokala ili u funkciji pomoi za izgovor konsonanta). Elif je kao ov
jek, a hemze je kao srce. Hemze je Prva odreenost elifa. Lik elifa,
odnosno izgovor hemzeta, predstavljaju centar (izvor, s rce) iz koga
drugi glasovi (slova) kod svojih izgovora dobivaju pomo.

39

Da!ak Milostivog u Prvoj odreenosti ima svoju identinost i fun

kciju uvara veze izmeu od.reenosti i neodreenosti. Za njih obadvoje Dah Milostivog je ista stvar, jasna i skrivena. Sutina je skrivena
a odreenost je jasna. Covjekov dah, s hemzetom, prima i odree
nost i funkciju. Hemze ima svoj izgovor, to je njegova odreenost,
a pomae i kod drugih izgovora, to je njegova funkcija.
Dah Milostivog crpi pomo iz Prve odreenosti. Odreenostima
drugih s lova (glasova) prua pomo hemze. Hemze ima znaaj Daha
Milostivog u Prvoj odreenosti. Kroz Dahove Milostivog pojavljuju sc
slike iz Prve odreenosti a kroz uporabu hemzeta pojavljuju se izgovori r ij e i (govor).
Elif predstavlja sliku za skrivenost. On je atribut jedinstva
Dahova Milostivog (VahdanijjunNat). U liku eura okupljene su sve sli
ke jasnoe i odreenosti. njihova imena, izvedena imena, slova i rijei.
I ovjekove rijei dobivaju odreenost preko dahova a dahovi predstavljaj u odree n o jedinstvo.
Elif se nikad ne pokazuje u izgovoru (nema svog glasa) ali se
pokazuje u pismu. Lik elifa je predstava stepena jedinstva. U S\'ij elu
brojki (ma tema tika) lik elifa jc znak jedin ice == 1 Uedan).
Dahovi DilosI ivog iz srca Prve odreenosti pokazuju se kao pojave
postojanja i pokloni deraljivosti, svjetlo u ijim zrakama postoje
slike likova i sastojci likova koji treba da se pojave. U tim dahovima
postali su jasni (doli na vidjelo) i funkcioneri rada (Fail) i odgovarajui e lementi predmeta rada (Kabil). Sve pojave Dahova Milostivog
evidentirane su i prezentirane u krunici Velike s like skrivenosti
(Ne'ci Amai Ekber). Velika slika skrivenosti postala je jasna (Zahir). Iz nje u tri pravca zrae i pojavljuju se Dahovi Milostivog prema
gore, prema sredini j prema dolje, i oblikuju nove krugove. Sve to
je Failo: ulazi u gornju s liku, a sve IO je Kab ile ulazi u donju sliku.
Gornja slika krunice zove se Skrivenost vladanja (Amai Rabb), a
donja slika krunice zove se Skrivenost robovanja (Amai Merbub).
Na ovaj nain pojavio se krug onoga ta ima da bude, Bivanje bez
procesa (Kevn) i krug onoga !to ima da se stvori, putem procesa
(Ha lk ). Bivanja bez procesa (kevn) naziva se i Najvi!e perOe (Kalemi E'ala).
Dahovi prema sredini povezuju i dre na okupu gornju i donju
s liku (malu krunicu). To je brana, sred ina, gd je se dodiruju i sastaju: jasno i skriveno, gornje i donje, nuno i mogue, i zove se
Berzah. Berzah nije izdvojen (mum taz) nego je kraj (vrh) sa vrpce
Jed instva skupac (Dem'j Ehadijjet) i vrpce .Sk upa istovjetnostic
(Ajni Dem'ijjet). Ziva slika iz srednje kruniee je ovjek, normalno razvijen, potpuno pravilno odgojen, sposoban da dri na okupu,
a i odvaja, dva vrha od dviju vrpci. To je ovjek, u punom znae
nju, lnsani Kami!.
3. Boija imena i atributi utonula su u Biu lstinitog. Kao
takva ona su jedna ista bit (Ajn) u Biu, ali nisu Bie. U njihovu
postojanju i odnosima nema nikakve razlike, svi su jedna ista bit
(Ajn) . Ali, sva imena i atributi, kad se pojave, nose u sebi istu bit
sa svoj im karakternim razlikama. Te razlike su ujedno njihove od
like. To su najsvetiji darovi Bi a (Fejzi Akdes). Ti najsvetiji darovi
Bia svijetle kao odsjev pojave postojanja Istinitog Bia u bitku
slika i likova imena i atributa. Tome moe da posl ui kao primjer

40

jabuka: stab lo, grane, lie, cvjetovi, plodovi i sjemenke, imaju u

",ebi istu materiju. To je njihova ista bit (Ainl.
Svako pojedinano ime i atribut jednog bitka, s odlikama I
razlikama, ima svoju odreenost i pojavu, s oznakama mjesta, vremena i naina. Iz te pojave zrai Sveto darivanje (Fcjzi Mukaddes)
da se postojanje Bia manifestira i u toj konkretnoj situaciji s like.
Naziv Sveto i Najsvetije darovanje (Fejzi Mukaddes i Fejzi Akdes)
naziva se stoga to su sva imena i svi atributi utopljeni u Bie jo
u sferi Neodreenosti.
Imena mogu imati ui i iri znaaj i mogu se odnositi: na Bie,
na svojstvo Bia i na djelo Bia. Ovo su Tri stupnja za imena (Meratibi se lasc). Svako imc ima svoju poetnu i zavrnu snagu znaenja.
Sve to postoji upuuje nas, posredno ili neposredno, na neko
Boje imc. Fejzi Akdes i Fejzi Mukaddcs manifestira se uvijek i
svagdje. Toga je svjestan svaki ovjek sa ijim je djelima zadovoljan Stvoritelj.
Boja svojstva mogu biti: koja odlikuju i odgovaraj u, i ona
kojima se poriu manjkavosti i nesavrenosti (Safati l'dab ij je i Sifali Sclbijje). Grupu . Sedam imama ine ova Boja svojstva: ivi ,
zna, uje, vidi, govori, sve in i svojom voljom i svemonost.
tmena mogu imati apsolutno znaenje i relativno znaenje.
Stvaranje (halikijjet) i davanje opskrbe (razzakijjct) predstavlaju
imena (svojstva) s relativnim znaenjem.
4. Bit koja postoji (A'jani Sabite) je naziv za slike imena i
svojstava u znanju Apsolutnog Bia. Takvim imenom nazivamo i bitak mogueg u Boijem znanju. Prema tome . Bit koja postoj i moe
se posmatrati: kao bit u slikama i bitak u moguem (da postoji). U
prvom Sluaju je bit tijelo u kome je dua, a u drugom sluaju je
bitak dua koja je u tijelu. Bit ima svoju odreenost i pojavljuje se
kao Fejzi Akdes. Slike mogu ih pojava i sve to im neposredno i posredno s lijedi pokazuju sc u vanjskom svijetu iz bitka kao Fejzi Mukaddes. Bit nije napravljeno (Med'ul) i nije produkt koji se pokazuje u vanjskom svijetu. To su samo slike na vidljivoj povrini pojavnog svijeta, smatra Bonjak.
S. Pet prisutnosti (Hazarati Hamse). Boja prisutnost (intervencija) nema kraja, ali se kroz znaenje Boj ih imena .Jasni. i .Skrivcni (Zah ir, Batin) manifestira: u Neodreenosti, Prvoj odreenost:,
Drugoj odreenosti, predodbenoj slici i fizi ki prisutnoj slici. Sve
ove prisutnosti najbolje okuplja ovjek. Stoga ovjeka nazivaj u .Sesta prisutnost. Potpuni ovjek (Insani kamU) je najupotpunjeniji svijet i najobuhvntnija prisutnost, kae Bonjak.
6. Svemir i ovjek. Postojanje je samo jedno, ima svojI'. jasnou. il to je svemir, svoju unutarnju (skrivenost) a to su imena, i
branu (Berzah) koja okuplja i razdvaja prvo dvoje. Ova brana je
kompletni ovjek. Potpuni ovjek je ogledalo Bita Istine, dok su jasnoa i skrivenost ogledalo jedno drugom.
Sve drugo, osim Boga, postoji pomou Boga. In ae. drugog
samog bez Boga nema, ne postoji. Ovo dvoje ne mogu se sjediniti,
i ne postoji panteizam, tvrdi nam Bonjak.
Postoji odreena slinost ovjeka Bogu, npr. u znanju. Covjek
'1Pr. moe znati globalno i u tanine. Covjekovoj dui npr. moe
41

sliiti
slino.

Kalemi A'ala, sru Levhl Mahfuz, tijelo Arsu, dahovi Cursu l

Svako od spomenutih je kao ogledalo (slika u ogledalu) ma
kroskopska i mikroskopska. Samo ovjek moe okupili to je za
pisano u knjigama i to funkcionira u svemiru. Zato je i reeno
,.Ko upozna sebe, upoznae Stvoritelja Boga. U Kur'anu je reeno:
,.Citaj svoju knjigu (sebe); dovoljno je da danas sam ti protiv sebe
raun sviae (XVII: 14). ,. Pokazaemo im nae znakove u svem iru
i u samim njima, da se objasni njima, da je On zaista Istina
(XLI: 53). I, .ElifLaamM1im, ZalikelKitabu la rejbe Fihi, Huden
liIMultekine. Sifra: za Bie, za svemir, za ovjeka a zatim kae:
To je knjiga u kojoj nema sumnje. Putokaz je bogobojaznim. (I I:
1-3). Ova tri ajeta slue Bonjaku kao dokaz znaaja ovjeka .
Brana izmeu mora nunosti (Bahri vudub) i mora mogu-.
nosti (Bahvi imkan) je kompletan ovjek (potpuni ovjek). More nunosij su bo7.anska imena i stvoriteljske istine, a More mogu nosti s\d mogui likovi materije u slikama. Covjeku koji je savren jednako su dostupna obadva ova mora. Covjek koji ne postigne stupanj svoje pot
punosti i nije ovjek, on predstavlja samo lik ovjeka. Ako nije
potpun (kamil), onda ne moe biti ni izvanredno savren (Ekmel).
Stoga ovakav ne moe biti vodi pravilne orijentacije (ejh murid),
niti va ljani nasljednik Pejgamberova pravca (halifa). Izvanredno sa
vren ovjek na stupnju Maksimalne blizine (Mekami EvEdna) je nas ljednik Muhamedov (u odnosu na islam).
7. Slova i rijei, u izlaganju Bonjaka, mogu biti: boanstveni
i postojei (nama dostupni). Boanstvena slova su i u Neodreenosti
bili uz Apsolutno Bie. Mi ih nazivamo sk rivenim (gajbi). Bog zna
kakva su, kao to zna npr. kompletnost stabla jabuke u sjemenkama
plodova. Bog zna sutinu slova i njihove specifine zadatke, odnose
i poloaje. To su Skrivene rijei (Kelimati gajbijje). Manifestacija
skrivenih slova (Hurufi gajbijje) i skrivenih rijei (Kelimati gajbijje)
u pojavnom svijetu se nazivaju .Postojea slova i . Postojee rijei .
Skrivena s lova u Neodreenosti imaju svoju bit, ali nisu Bie. Mnogobrojna su i u pojavnom svijetu imaju razliite faze oblika. Slino
sjemnki i stablu. Skriveni harfovi su poeci pojave odreenos ti , kae
Bonjak.
8. Pejgamberi i Evlije. Vjerovjesnik je ovjek kome a n eo donese objavu od Boga, da zna i da po tome postupa. Ta vijest je u
okviru zakona (eriata) prethodnog pejgamberaresula. Ovakav ovjek
zove se Nebijj (vjerovjesnik). Ako je vjerovjesniku nareeno da obJavu kae lJudima, onda je on vJerovJesnik-poslanik (Resu l). Prema
tome, objava bez obaveze za druge zove se Nubuvvet, a objava s
obavezom za druge zove se Risalet.
Nubbuvvet moe biti: skriveni i jasni Uavni). Skrivena objava
su vijesti o tajnama iz skrivenosti koje je dobio vjerovjesnik.
Javna objava moe biti: sa zakonima (Nubuvveti teri'ijje) i s
poukama (Nubuvveti ta'rifijje) . Zakon putem objave zove se eriat.
I objava s poukama dijeli se na dvoje: nadahnue i spoznaje
neposredno od Stvoritelja (Rabba) i otkria preko kojih se ne to
saznaje (kef) ili doznaju skrivene tajne namijenjene evlijama. Ovo
su stupnjevi bliskosti (prijateljstva) Bogu i postiu se kao dar Boji.
Izvjesna osjetilna obavijetenost darovana je i ivotinjama, to
naroito vidimo kod pela, a nalazi se i u prirodi.

42

Seriat moe biti univerzalnog i lokalnog (specijalnog) znaa'

ja. Samo eriati nekih pejgambera bili su univerzalnog znaaja. Izvor svih eriata bio je jedan. Prema uvjetima ivota, sposobnosti dotinog naroda i podobnostima, eriati su dopunjavani i obnavljani.
Muhamedov eriat je univer.l3lan i vrijedi za sva budua vremena. Ne
podlijee dopunama, ali se moe razraivati. Boji poslanik sa eriatom je ujedno i evlija maksimalne blizine Bogu (spoznaje Boga).
Pejgamber sa eriatom je vii stupanj od pejgambera bez eriata.
Zavrna stepenica na ljestvici evJija je poetna stepenica na ljestvici
pejgambera.
Evlije mogu biti: pokriveni i javni. Javne evlije se takoer
dijele na dvije grupe: ope i specijalne evlije. I ope evlije se dijele u ove dvije grupe: pejgamberi od Adema do Muhameda, tarika tski kutubi i druge evlije. U drugu grupu spadaju pojedinci koji su
vjerovali u jednog Boga jz prelaznih vremena kad nije bilo nekog
eriata. I posebne evlije dijelimo na dvoje: Muhamedovi nas ljednici
(ha life) koji striktno slijede pejgamberov pravac i tko ove strogo
s lij edi, i drugo, terikatski prvaci, e lik-vj ernici. Evlije ne vide sebe
u odnosu na Stvoritelja. Najvii stupanj koji moe postii evlija je
stupanj dvaju lukova, a to je i inae stupanj potpunog ovjeka. To
je stupanj odmah uz Muhameda. Dok postoji svijet i ovjek postojae i evlije. Kad Isapejgamber (Isus) doe opet na zemlju, imae
status evlije i slijedie Muhamedov eriat. On e biti najsavreniji
nasljednik Muhamedo\' i s njime e biti prekinut lanac evlija. Isu
sova primjena Muhamedova vjerozakona bie potvrda istini da je
Muhamed posljednji Boji poslanik.
Ibni Arebi je. u ovom s lu aju, posljednji evHja iz grupe Muhamedovih nasljednika koji su poznavali skriveno znanje, kae nam
na Bonjak.
9. Okupljanje jasnog i skrivenog znanja. I stiniti (Bog) je jasan i skriven. Jasnoa se doznaje jasnoom a skrivenost skrivenou.
Jasno znanje (limi Zahir) dijeli se na dvoje. Prvo, to odmah doznajemo iz Kur'ana: eriatski propisi, vjerske pouke i islamsko vjerovanje. Ova znanja su po vrijednosti kao tijelo u odnosu na duu.
Drugo jasno znanj e je ono koje doznajemo preko vanjskih osjet ila :
vid, sluh , miris, okus i opip. Na gornja dva znanja upuuje nas Kur'an
rijeima: .Pokazau im nae znakove u svemiru i u njima samim ...
Znakove iz svemira povezujemo sa znakovima koji se pojave u na
ma. Spajamo ih s naim unutranjim ivotom.
1 skriveno znanje (lima Batin) dijelimo na dvoje i to: znanje
koje crpimo iz unutrine teksta Kur'ana i znanje koje dobijemo preko
unutranjih osjetila. U prvom Sluaju to je nauka o Bojem jedinslvu
(limi Tevhid). To su boanske tajne i skrivene istine i sutine. U
drugom sluaju to su: energija ivota, mo rasuivanja, r3Lmiljanja u zakljuivanju, rcf1ksi due na srce, i slino. To su nai unutranji skriveni faktori. Oni su u nama, kae se u Kur'anu (ve fi
enrusihim .. .).
Meusobni odnos vanjskih i unutranjih znakova koji nam se
pokazuju slian je odnosu tijela i due. Unutranji znakovi su kao
dua II odnosu na vanjske znakove koji su kao tijelo. Dua se pokazuje tijelom (kroz tijelo), a i skriveno znanje u~jetov~no je (v~
zano) za vanjsko. Tijelo ne ivi bez due. stoga OI vanjsko znanje

43

nema pune afirmacije svoga ivota bez skrivenog znanja. Ono jc kao
njegova dua.
Covjck jc vrlo priklada n i pogodan uzorak na kOllle se reproduciraju ~cflcksi vanjskih .i u~~llranjih znako\'a Bojih. Uenjak koji
ne poznaje oba ova znanja mje polpun (kompletan), Pristae Musa-Pcjgambera zapostavil i su duu, a pristae Isa Pcjgambcra bili su
zaposI3vili tijelo. Sl.oga je doao Muhamed i kazao kako sc uva i
njeguje zajedno dub i tijelo. Na ovaj Muhamedav zadatak upuuju
ova Iri ajeta iz Kur'ana: Treba dati svakoj stvari ono to je 7.a nju
s tvoreno, I zmeu njih je brana da ne prelaze jedni druge i Dijelite
ono II emu smo vas u ini li na im z.ls tu pnicima.
!)otpuni ovje k jc zaduen da pravilno raspored i i odrava i po.trebe due i potrebe tijela, zakljuuje Bonjak.
10. Stupanj zaljubljenos ti (Meka mi mchabbet) jc najvie st:tnje,
pa tako i najvi i stupanj na ljes tvici duhovnog uzdi:t.a nja . Ljubav Boja
svugdjc dosce i svugdje se pojaVljuje. Ljubav je temclj postojanj a .
Sve Slo se pojavljuje u vidljivom svijetu j c iz Boij e ljubavi. Ljubav
je Muhamedov stupanj . U Kur'anu je reeno: _Rec i im, ako volite
Boga, s lijedit e mene; Bog e vas voljc ti . Slijedili Muhameda jc,
dakle, uvjet da Bog voli ovje ka .
Bog: je \Iolio da se zna o Njego\'om Biu, pa jc stvorio svijet.
Jz ljubav i jc stvoren svijet.
11. O tarika tu i izboru ej ha. Skrivena savrenstva ljepote iz
faze Neodreenosti treba la su biti prikazana u vidljivom svijetu, pa
je Svemogui Bog stvorio ovje ka u naljepem skadu (ahsen i takvim ) i najzbijenijem crteu (ahsani tersim), a L"l.tim ga bacio u najnie kal jue (csfcle sami n). U Kur'anu se kae: _Stvorili smo o \'
jeka u na ljepem skladu i zatim smo ga bacili u najnie IlIzme ,
osim onih koji vjeruju i rade dobra dje la . (XCV: 4-6). Bilo je ne
minovno bacanje ovjeka u najnie kande njego\'c prirode, zatim,
da postane uvjeren i vjernik, da ini dobro i da postigne vie spoz
najeo Samo preko punih ljudskih sposobnosti st ie se do \iih spoz
naja, a samo potpuni ovjek m oe sc uzdi i do naj vieg stupnja du
hovne visine, to jest do stupnja Maksimalne blizine (Bogu). Taj us
po n zovemo Muhamedov poloaj (Meka mi Muhamedi). Uvjeti da se
ovjck uzdigne do o\'og stupnja jesu: i s toa srca, us temnjc i od pok uenih s tva l'i , striktna primjena eriata i ta rikata, potpuna iskre
nost i maks ima lno 7..alaganj e u primjcni imperat iva Istin itog. Da se
u ovome uspij e tre ba u i telj, kome je uzor duhovni nasljednik Mu
hamedov, a ovome, izravno Muhamed (a.s.). U svakom vremenu postoji ovakav ovje k i zove se Kutbul-Ak tab (Po l polova svije ta). Ku tb
je kao srce , a osta le evlije i muridi su kao pojedi ni organi tijela.
Dio neega nije isto to i cjelina, nedostatnost nij e is to to i
pravi put. Murid koj i ima razbor i mo pravilnog pros ui vanja o st u
pnjevima duhovnog napretka i uzdiza nja , bez sumnje, moe pos ti i
visoki s tupa nj svog duhovnog u zdign u a, i nema opasnosti da bude
zaveden, a time i prikraen II napretku. Zaveden i nee spoznati ist inu
i bie li en pravog duevnog uitka (zevk). Stoga je potrebno, da duhovni uzgajatclj (mur id) bude pravilno odgojen i orijentiran. Ne
potpuni ovjck ne moe b iti vodi (ejh) drugome, jer nij~. do;astao
tome zadatku. Ono to ni sam ne zna, ne moe pod U Iti III drugoga. Ko ne poznaje ptiiji go\'or, kako e prepoznati Su lejmana?!
(Sulejman Pcjgamber (Salamon) je pozna\'ao pti ji govor).

44

Pogreno je vjerovali
odgajanju dnIgoga.

da svaki murid i evlija mora uspje li u

Murid treba da strogo s lijedi ejha u izvravanju eriats kih dunosti. Muri d ne sm ije dopustiti da ga zavedu: imetak, porodica i
ast. Murid treba da je vrlo iskren u odnosu s ljudima i pouzdan
u Stvoritelja. Kad u ovjeka prevlada ljubav prema Bogu, srce mu
postane isto i sposobno da primi magnetiziranje i priv l aenje Bogu
(Dezbci-l1ah ijje) . Oezba se ne moe doiviti sve dok u srcu ne prev
lada ljubav prema Bogu.
Ljude moemo podijeliti u tri grupe: ljevi ari, desniari i bliski.
(Ashabi Sima l) s u oni ljudi koji znaju samo za ovozemni
ivot, a prema drugom svijetu su nezainteresirani (gafil). Srca su
im kao u koricama (izolirani ). D es ni ari (Ashabi Jem in) su on i ljudi, i ja su s rca vie oki-enula onom drugom svijetu, a ovdje se za
dovoljavaju s onim koliko im je dostatno za ivot (kHa!) . Bliski Bogu
(Mukarreb in) su Oil i ljudi koji vole Boga i e le Njegovo zadovoljs
tvo (Riza luk). Oni sve inc iz ljubavi prema Bogu. Susl'cti s ovakvim
lj udima donose s rclI m ir i dovode do vi ih spozna nja . Blago ono
me ko vjeruje da ima ovakv ih ljudi, makar ih i ne vid io. Mukarrebini
nam otvaraj u vidike iz faze skrivenost i. On i s u spa lili i potopil i u
svojim srcima S\' C poloaje, znakove i vanjske epitete za koje se bore
i natjeu nazovipobonjac i. Oni su s kriveni pred tu i ncima, kao
nevjesta pod duvakol1l, kae Bo njak .
Ljevi a ri

12. Znaaj Muhameda (a.s.). Su tina Muhamedova je s kup svih

bO' .lO.skih imena. Taj skup je '-ari te svjetla iz koga s ij aj u zrake i
bacaju svjetlost na sve strane. To arite je postojalo prij e nego je
s tvoren prvi ovjek na zem lji (Adem). Kad je roen Muhamed sve
zrake iz toga '-arita zasjale su u jednoj !arulj i, Muhamedovu tijelu.
Svje tlom iz te '..aru lje obasjani su svi kutovi na obadva svijeta. S
Muham edov im poslanstvom zavreno je s lanje objave ljudima. Preko Muhameda s u upuene lj udskom rodu ove Kur'anske rijei: Oanas sam vam vau vjeru do savrenstva izveo, time sam upotpu nio
Svoje blagodati prema vama, i Moja je elja da vi prihvatite islam
kao svoju vjeru (Kur'an V :3) . Sadri..aj ovih Kur'ansk ih rijei vrijedi e dokle god postoji ovoj svijet.
Propisi is kazan i u Kur'anu imaju trajnu vrijednost. Propast svijeta nee nastu piti dok le god se bude s lavilo isti nsk i Boje I me Alah. Sve dotle, na zemlji c biti vjerskih ve li kana (ev li ja, mur ida
i uleme). U jednom had isu koj i prenosi Halifa Omer. Muham ed a.s.
je rekao: Moj narod (umrne t) je kao kia. ne zna se ili je bo lj i poetak ili svretak kie.
UBonjakovu tesavvufskom uvodu od 12 pog lav lja utkan je
i Veljaiev sadraj kako ejh Abdulah izraava svoj u osnovnu ideju
o bogu i is tini, iz l a nk a koji je namijenio filozo (jji u Indiji (Vivekananda: the Cosmic Conscience, Prafulla Chan dra Das, Cuttak 1963.
_ I stoni utjecaji i in teres za Indiju u jugoslavenskoj knjievnosti
i filozofiji. RAD JAZU knj. 350, Zagreb 1968. s tr 59 1-?99.) Po:e~.
bena analiza noeg uvoda i Veljaevieva izvoda, ukaz':'Ju na dJe.lt.
m i ne razlike kod prevaanja, kao npr. neodreenost I neoformlJenost, istinska jedinstvenost i jednost i sl.

45

Sufije ne dopu taju da su filozofi, je r oni polaze od istine, il

filozofi idu ka istini. Na istini oni se susretu, i tu istinu nam jed.
nako ili s li no prenose i slikaju. Sejh Abdulah je s lij edio Ibni Arebiju, i nije bio pod utjecajem Pla tona i Pla tina, ali su ideje koje
su istina istovjetno ili slino prikazivali. Tesavvuf je kao nebo o kojem mnogo znamo, a li ipak ne sve. Uvijek sc na nebu otkriva nd.
to novo.
Idejno, praktina metodologija tesavvufa je tarikat. Tarikat je
idejni sistem na in a ivala zasnovan na eriat u , kako ga je shvatio
i primenjivao nek i vjerski velikan. Takvi vjerski velikani bili su os
nivai tarikala (pir). U veini sluajeva pirovi su bili muftije svoga
vremena.
Serial, tarikat, marifet i hakikat su e tiri koncentrina kruga
tesavvufske nauke. To je zakon, me tod, spoznaja i su tina. U s lici,
oni se prispodabljaju jajetu : lj uska, tanka opna, bjelance i umance.
Najpoznatiji tarika ti su: Kaderi , Rifai, Nakibendi, Mevlevi, Halve ti, Bajrami, Sazili, Bedevi, Bektai, Dessuki , Sadi i Sinfl ni. Tek ij a je
osnovna in stitucija tarikata za njegovanj e i irenje prosvje te, nauke i
kulture. protkane pobo no u, po metodi doti nog tarika ta . Pri stae jedne tek ije su kao braa (ihvan). Na e lu tekij e stoj i ej h. Pri staa
tarikata koj i je prihvatio obavezu (bej'at) zove su murid. a simpatizer tarika ta koji nije pristupio u tarikat i dao obavezu zove se
muhibb.
Zikir se obav lj a zajedniki, obino poslije namaza. Pobone
pjesme u zikru mogu se izvodi ti i na narodnom jeziku . Stoga su
tekije u svoje vrijeme slavile i kao domovi kulture za dotino mjesto. Ma nje tekije nazivane su Zavijec, a velike Asitanec. Hanikah
je tekija za spremanje ej hova .
Abdulah Bonjak je bio ej h Bajramijskog tarikata. U Bosni
ovaj tarikat nij e imao svoju tekiju.

46

SUMMA RY

Introductory . tesavvur. interpretations by Abdullah Botnjak

The introductory tcsavvuf. interpretation s of Abdullah Bonjak, as
described in essay, are the foundations of Islamic mysticism. I n
twelve items is presented the theory of mysticism and the order of
tarikah: (dervish sects). For his time Bonjak is original and progressive. The ideas of mysticism: as indefiniteness, the first and second

definiteness. are in the works of other mystics expressed as separated conceptions, whi le Bonjak binds them up elastically. The
Exalted Devine Being (Za.tuhu Tcaia:) and everything except the Being
(Gajr) stand in nafrow connection. This connection exists through
the names and attributes of the Being. Everything exept the Being
is called . Gajre. The essence of Gajre is God's knowledge about
Gajr. Fejzi Akdes. is manifestation of existence of the Devine-Being
through the existence of everything except the Being - Gajr . Fejzi
Mukaddes. is the way by which Gajr. - everything except the
Being is manifested, through the names and characteristics of the Devine-Being. These are the Reflections of the Grace of God. The whole
Universe ex is ts through these Reflections of the Grace of God.
The mos t perfect model which exists and lives in the Universe is man.
The top on the ladder of the human perfectness is to become a complete man. (kamil). Climbing up the ladder is _tarikat . On this way
we are led by a teacher _ejh . The ascent on the top of the ladder
gives specia l satisfaction.
To follow Mohammed sincerely and consciously is the most sure
way to achieve a happy and contend life. The word of God-Koran ,
the tradition of Muhammed-Hadis, and the way of Pir are the foundations of tesavvuf (musticism). The ideas of neoplatonism can
be found in tesavvuf, because they are Truth (Hakk). The relationsh ip
between neoplatonism and I s lamic mysticism (tesavvuf) represent
this Truth. Always and everywhere the truth is Truth. Herefrom
the re lationship between Franjo Petri's neopiatonic metaphysicai
light and Abdulah Bonjak's tesavvuf. metaphysical light, as is reft:rt:u to by Prufessor Cedornil Veljai.

47

48

SaUh Trako

Kronogrami sarajevskog muflije Muhamed

akir efendije Muidovia*)
U prilici smo da obja"imo nekoliko kronograma koje je II 19.
ispjevao poznati saraje\'ski murtija Muhamed Sakir ef. Mu
idovi (umro 1859. g.), povodom smrti znamenitijih linosti svoga
vremena. Ovi kronogrami su zapisani u jednoj medmui (biljenici
na 1 75_78) koja se uva u rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta
u Sarajevu (br. 4689). Biljenica je 1966. g. otkuplj ena od Mide Sikiri iz Sarajeva. poslije smrt i njenog mua dr. Saira Sikiria. profe sora arapskog i perzijskog jezika na Katedri za orijentalne jezike
Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Iz raznovrsnog sadraja ove biljenice, gdje su najvie zastupljene raznih autora pjesme sunjske sadrine dade se zak l juiti da
se radi o biljenici koja je nastala u uenoj dervi koj porod ici Sikiria na Oglavku kod Kiseljaka. Ne zna se ko je sakuplja ove
biljenice, ali nema sumnje da je to neko od bliih potomaka poznatog ejha nakibendijske tekije na Oglavku, ejha Abdurrahmana
Sirri (u narodu prozvan i poznat kao Sejh Sikira, umro 1847. g.)
koji je u ovoj biljenici zastupljen sa devet svojih pjesama na turskom i srpskohn'atskom jeziku od kojih ove posljednje i danas uivaju veliku popularnost meu bosanskim Muslimanima. posebno mcu onim koji inkliniraju tesavvufu (derviiuk. islamski misticizam).')
Nas ovdje poblie zanimaju pj esme, tanije, kronogra.mi iji je
autor Muhamed Sakir ef. Muidovi iz Sarajeva. O njemu se dosada
znalo da je kao uen ovjek zauzimao poloaj sarajevskog muftije,
s malim prekidima od 1826--1855. g. Bio je i pjesnik, naroito vrstan u pjevanju kronograma. Kao pripadnik nakibendijskog dervikog tarika ta ispjevao je vie hronograma povodom smrti znamenitijih ljudi svoga vremena, takoer pripadnika nakibendijskog dervikog reda. 2) U gore spomenutoj medmu'i zabiljeeno je nekoliko Mustoljeu

-) Muidovl~eva kolekcija knjiga danas je sastavni dio Gazi Husrev-begove biblioteke.

I. Uz ime Sejh Sirrije Sikiria vezan je i nastanak tekije na Oglavku kod
Kiseljaka poetkom 19. stoljea, te jaanje i popularnost nakibendijskog dervikog tarikata ne samo u centralnoj nego uope u cijeloj Bosni pa i II Hercegovini gdje su inae sufijske ideje nailaz.ile na slab prijem i odjek. Vie o ovom predmetu vidjeti: Dr. Sair Sikiri, Tekije na
Oglavku, Kalendar Gajret za 1941. Sarajevo 1940., st.r. 42-51.
2. O MuhamedSakir ef. Muidoviu neto vie vid.: Sejh Sejfuddin Kemura, Sarajevske muftije, Sarajevo 1916., str. 22-26; H. Mehmed Han-

49

idovievih kronograma koje emo ovdje donijeti II originalu i prijevodu, kronolo~kim redom, jer nam oni predstavljaju Muidovia kao
pjesnika, a uz to govore nam i o ljudima koje je Muidovi kao uen
ovjek cijenio, !to znai da su svakako neto znaili II naunom i
kulturnom ivotu toga doba. 3)

di.

I,

l'

l',
-1'1
"

Nekoliko fetvi ndib muftija iz turske dobe, Kalendar Gajret,

1939. g., str. 2~209; Mehmed Mujezinovi. Stari Alifakovac II Sarajevu, Nae starine VIII, Sarajevo 1962, str. 122.
3. Kronogrami II stihovima su se pisali a i danas se piu povodom ne-.
kog znaajnijeg dogaaja: gradnje nekog ope-korisnog objekta (damije, mekteba, e!me, mosta, banje i sL), ili povodom smrti neke zaslune osobe. ili prilikom nekog drugog znamenitijeg dogaaja. Baviti
se pisanjem kronograma II stihu nije bio niti je svaiji posao. Da bi
mogao u desetak stihova iznijeti najvanije o onome kome ili emu
je kronogram namijenjen, a uz to da na kraju u kronostihu izrazi i
datum odreenog dogaaja (sluei se brojanom vrijednosti arapskih
slova, kako je to odavno uvedeno u praksu), nastojei da i taj stih
sadri neku lijepu misao, elju i sl., pjesnik je morao posjedovati i
roko obrazovanje i znanje te izvanredno vladati jezikom na kome
pjeva (u naem sluaju turski, arapski ili perzijski). Prije je i u naim
krajevima bilo vie takvih i tako sposobnih ljudi, jer je i nain kolovanja to omoguavao. Od onih koji su u nedavnoj prolosti premi
nuli i koje smo lino mogli poznavati su: Scjh Sejfuddin Kemura (um
ro 14. IX 1917.), Muhamed Enveri Kadi (um. 21. II 1931.), Salih Sa
fvet Bai (um. 1948.), Hadi Mujaga Merhemi (um. 1959.). Meu i
vim ljudima u naoj uoj domovini (Basni i Hercegovini) koji imaju
sposobnost da piu kronograme u stihovima danas su, koliko nam je
poznato, Muhamed Mai iz Graanice koji je na arapskom jeziku ispjevao niz kronograma za novopodignute damije, eme i niane zna
menitijih ljudi kod nas, izmeu ostalih i tatih na nianima poznatog
naeg uenjaka historika prof. Hamdije Kreevljakovi3 (preminuo 1959.
g. i pokopan na groblju Hendek u Sarajevu), i hafiz Kami! Silajdi,
imam Gazi Husrevbegove damije i mudevvid Gazi Husrevbegove medrese, koji je takoer sa velikim uspjehom napisao vie kronograma u
stihu ljudima preminulim u nedavnoj prolosti.

50

Tdstovl kronop-ama

KRONOGRAM POVODOM SMRTI SEJH HUSEJNA

4. Da ne bi rad prostorno bio optereen, pravopisne greke prepisivaa

(sakupljaa bilje!nice) nisu ovdje ispravljene. Na te greke je ukazano
samo jednim uzvinikom u zagradama.

51

,.

-::f~~t ~\.!...)\

., ...

.r-, .~~."...

t! ....r=- .)~ ~ \..;.,; .,r> r. .~.Jl:\

LS;' <'.:s- ~ ~ \ OJ ."e.,~~
~

J""c",

L -

ot

~i}">:~.r( ~)~ ~c..SJJ~ ...;.~~

~ U ~ ,) 'fi.~ <y u-'1' ~~ CS"":-'
...:...1-.> ~/ \.: rV ~ t' ~

u::-tf'
Prijevod:

Car zemlje mistine nauke, Sejh Husejn,

nevidljiva tvrava vojske Boje dobrote, Sejh HUSc:jn.
Izvor boanskog svjetla, majdan najvrednijeg bisera,
riznica blaga Boanskih tajni, Sejh Husejn.
Ukras prijestola nasljedstva, vrelo Boanskih tajni,
okrunjena glava prijestola careva velajeta, Sejh Husejn.
Krem sufija preistih i savrlenih,
prvak. voa nakibendija, vojskovoa Sejh Husejn .
U hanikahu muHa Murada II Is tanbulu, drugog pira
nak!ibendija,
bio je posluitelj tog odabranog hanikaha, Sejb Husejn.
Poboni, svjetlo mjeseca II gradu uenjaka
Hafiz Muhameda, Odgojenik ejha Sejh-Husejn.
Ugledni, proelnik II odabranoj druini bogougodnika,
Bonjak po porijklu i rodu, Sejh Husejn.
Konju, Bagdad, Buharu, Samarkand,
poput sunca, etrdeset godina obilazio je uenjak, Sejh Husejn.
U rodnom mjestu je upuivao i odgajao
jednu razumnu i bistru prirodu u ulozi pira, Sijh Husejn.
Iz njegova obilnog vrela pio je Sejh-Sirri Kevserc,
i potput Hidra postigao je ivot murida, Sejh Husejn.
Kada njegovom duhovnom djedu ree Bog: Ooil c
Sakir sastavi potpuni tarihc odlaska Sejh Husejna.
Godina 1214.
Brojana vrijednost rijei _gami 'i mugnic iz kronostiha iznosi
1214 (hidretskih godina), to znai da je Sejh Husejn umro 1799. g.

nove ere.

02

Da bi se ovaj kronogram mogao potpuno razumjeti, potrebno

je napomenuti slijedee: Muftija Muidovi je ovaj kronogram ispjevao povodom smrti Sejh-Husejna Zukia, osnivaa nakibendijske tekije u rodnom selu Vukeljiima, u dematu 2ivii, dva sata hoda
sjeverno od Fojnice. Sejh Husejn je ivio u 18. sto lj eu . Nakon po.
etnog kolovanja u Fojnici i Sarajevu otiao je u Inslanbul gdje je
UZ kolovanje posjeivao i poznatu tekiju Muradiju. Tu ga je ejh
hafiz Muhamed uveo u naUibendijski derviki tarikat. Po nalogu svog
kjha, Zuki je obiao mnoge tekije Male Azije, Samarkanda i Bu
bare, a po povratku u rodne Vukeljie, osnovao je u tom zabitnom
selu nakibendijsku tekiju, s namjerom da svoje gorotake krijepi
duhom islamskog misticizma. Nije proteklo mnogo vremena, a Sejh
Husejn je stekao veliku popularnost, izmeu ostalog i poznanstvo
fojnikog kadije Muhamed ef. koji mu je povjerio na odgoj svoga
sina Abdurrahmana. Sejh Husejn je mladia uveo u nakibendijski
derviki red i dao mu nadimak Sirri (Tajanstveni, Tajnoviti). Poto
se Sirrija oenio udovicom koja je posjedovala imanje na Oglavku,
!ejh Husejn mu naloi da tamo podigne tekiju II znak potovanja
prema jednom drugom ejh Husejnu koji je u vojsci osmanskog sultana Mehmeda II Fatiha (vladao 1451-1481) kao heroj (ehid) pao
prilikom osvajanja Bosne (1463), u pohodu sa Milodrakog polja na
Kozograd na obranku Zec planine povi Fojnice. Abdurrahman Sirri
je izvrio nalog svoga Sejha, podigao na Oglavku tekiju i kao prvi
njen ejh, stekao veliku popularnost ne samo u centralnoj nego u
cijeloj Bosni, pa ak i u Hercegovini, gdje su sufijske ideje vrlo
teko prodirale. Njegovi sljedbenici (muridi) postali su i mnogi moni predstavnici vlasti i ueni ljudi toga doba (kao to su: na sa
rajevski murtija Muhamed Sakir ef. Muidovi (um. 1859), mostarski
muftija Mustafa ef. Sarajli (um. 1847.), Ali Galib paa Stoevi Riz
vanbegovi, Husejn kapetan Gradaevi-Zmaj od Bosne i dr.). Poloaj ejha oglavake tekije ostao je sve do najnovijeg doba meu
potomcima ejha Sinije.S)

J'y

l? ~ ~ t-:'

'.;I, \

~ LS ..... ta ~~

JJf.r" ~ U-LS~\tY'~'V.>

tu~.> ~IP.,,\ '-:''>J.\':'~ ~~

Jr. (~vJ.l,;U.\.;.; ~ ~ ~LS~

t~

\; ~~ . ' e..oP)\.;" ~).; ~~

..f ' (! )

r.> L..;... ..) \-

.Hr"'-' ...f ' . : ~ \' I..A...

5. O ovom opirnije vidjeti lanak: Dr. Sair Sikiri~, Tekija na Oglavku,

Kalendar Gajret za 1941. god., Sarajevo 1940. str. 42-51.

53

Prijevod:
Ibrahim. ejh kadi rij skog dervikog reda, poput svjetla
bijae evlija. poz.nat po lijepoj naravi.
Cim doe uzvieni poziv: ItVrati sel e, ree: ItOa! e
Krene u \'jenosl, a napusti prolazni svijet.
Sakir izree tarih o njegovu preseljenju. dodajui slovo Itbc
iz rijei Itkutbe:
Neka mu raj bude naselje i neka mu na usluzi stoje rajske
djevice!
Drugi polustih treeg stiha (kronostiha) zajedno sa brojanom
vrijednosti slova _b e iz prvog polusliha daje hidretsku godinu 1257
(1841) . lj. tadh o snll ti ejha kadidj~kog dervikog reda SejI! Tbrahima. OVdje treba primijetiti da je autor, sigurno obuzet traenjem
odgovarajuih rijei da bi izrazio godinu smrti, pogreno upotrijebio
rije Ithadim e uzimajui je kao Ithadime tj. piui je sa slovom Itha.
umjes ti .hi. , jer upravo tako pogreno napisana u stihu daje eljeni larih.

KRONOGRAMI POVODOM SMRTI LEJLE, SEJH SIRIJINE ZENE

ti~ .J.-I: \ .J ~n.) 'I}..H.>';'\.f J,

!JL...t, t.~ J' ~ ..:;.;'i 1..S,.),b \ LS)')., ... Is.,:.ll..;

t'" 1!1Zs' \ J.>'O~\ tS~ ,;,.,M"~\.;U

ll"
.;.AJ

'

~~

\.-.

'
"':'

e :

~ ~

(' ,

-~ O..)~J~'U..J\

~'),~~,";(;U~O~\...r..1~~
~..r-,\<.S~;'I.: ~ l\h.s.)'...y..J~\

,.i'

~u~l')~"'.>JJI~'i I..S~\ ~ IY

- r..>.:..

.
~rl' <.S.r:

.
IS' ~,.J ~"" ~..J\
r~t.svl' tJ...-J-,1 r\..A.... <"sJU' .-": ~
.11 '
,...
'
~ ..> ...s.)..J'.:- I..S ~ \ LSf.'-- . -:po u~
"

rt; t~l.. '.!"':"LS-W",I ~I) r~\,V! ~

~

54

>-: u-:

(_~ LS~\'-'~ ..Il'

.ss..)\:. ~.)~.>
~..l

('

~L.:. k>' l.S~ .. \

.(.~ t..S~' ~~\ ~

J;.> t/,;

~~ t.:'1:.
~ ~~

r. . y.J~LS"",,"> ~\:&j'

, ~

(..S~. LS.J..lw. '-";"; \

Prijevod:
Toak

vasione se

okree

na

njegova borba se odvija

II

udan nain;

znaku uzimanja dua preko jednog

anela.

Doe II

mjesecu SMeru i ugrabi onu . moju majku..

no. u nedjelju, II dvanaest i po sati.

dvanaestu

Kada jc

ula rije

Uzvinog: .Vroti se! .

odmah krenu vjenoj kui, preseli se poput anela.

Bog joj je udijelio onu veliku sretu i
umrije tena onog bogougodnika, ejha Sirri uglednoga.
Rajsko naselje .Mc'va_ neka bude boravite ..mojoj majci.
jer neumoljivi handar naini joj iznenada ranu na jetri.
Dodajui jedan, upotpunjen je datum (njene smrti), Saki re!
Ova sudbina (nebo, vasiona) me baci II vatru rastanka, a ja la
da radim!?
Drugi kronogram

Vinue se

.u l eTi.,

Saki re,

izgovarajui

larih:

Okrutna sudbina (nebo) je baci u raj _A'la. , a ja ta da radim I

Drugi kronogram

o njenom

preseljenju Sakir tog asa izree tarih:

Ova sudbina nas baci u rastanak, a ja ta da inim!

55

DRUGI KRONOGRAM POVODOM SMRTI LE JLE.

SEJH SIRIJINE ZE NE

(~I{..Al I~ LS~
~

t::i

~~ ..:.'..>

(!) ~..H.:~~';

4l.!... ~ L1.f \...::... LS.,::.; "'

\-.

JJ> .;

..,. ~. \,( ~~\ '-:' '-: \; 'o>

~ .J I ~ '~ \.Jj I ..I :

~'='...:..JW

!.J.':'. I

,c.

~ '--

<.Jo> \ \..

, . +:.J ~~~\ ,-<.~'. ~L.; ul

~\ (~),".: ." Y
~~\~
'J.' tr---- .~w t:' \,; ~\.!.

r\. .:

(fi..s~~

'LU'

(~h~.)

Prijevod:

Kreposne osobe, ejha Sirrije plemenitog ideraljivoga,

ena njegova Lejla, dobroudna, blaga;
U pobonosti i udorednoj estitosti nema joj ravne:
uvijek je bila pred vratima Bojeg zadovoljstva.
Od Allaha stie poziv: .Vrati se!.
Ona najuljudnije ree: .Orlazivam li se i pokoravam, Premudri!_
Ljudi su II dovi molili: .Na Boe,
uved i je i olakaj joj ulazak II raj!.
Saki rc, tarih je: Kako lijep kraj (ivota)!
Neka se milost Plemenitog izlije na nju!

56

Iz ova dva hronograma Ispjevana povodom smrti Sejh Sirrijinc

lene doznaje se: da ju jc autor Muido\'i neobino cijenio; on je na
dva mjesta naziva .svojom majkom_, smatra je zaslunom da ispje\a [ad h o njenoj smrti (i na turskom i na arapskom jeziku)_ Nadalje. II kronogramu na turskom .larih. tj. godinu njene smrti 1265
(1849. g. n. e.) iskazao jc sa tri kronostiha, a u onom na arapskom
iwosi taj .Iarih. i u prvom i II drugom polustihu kronost.iha. To
wc govori o njegovu velikom potovanju prema toj osobi kao i o
njegovoj veUkoj sposobnosti II ovom pjesnikom anru.

KRONOGRAM POVODOM SMRTI SALIH FERHADA

0..> ~

U'>J~\

J..J... .:J: .. tL
t

o>':jJv.-o';';.J.> v~ ~\U-G
".>~\ -..1"

-'>.r

~ ~ uyo (l.-

:'~jt.w ~ ~~~'...r--:",.J I
~ I <....S..I"'-:> ~ .:..J._:.>0I.; L

o.)~.i.Ju\..>'.:t~;I.J ~ ~~
]-."..r; I... .> L J-. of-.' u ....... .:...:';';"~IU.,-J-,I

(I:' u~-'.J;"

(..s~o~ (!u-~.>.r.r.V:-'1

.> c.- r \,; .:r-=- \ ~.)..a....>

t='L.'.}'\'!' rl.' t.' ~.!lJ ~....;..
0" \JI.r' t.J.J {' ~ U-' \.> .1'.\ ...:...;. J
\

57

Prijevod:
Slavuj iz perivoja ljepote pjevao je u osami;
i im sc odjek zauo sudbina pretvori melodije u vapaj.
Edel je u svojoj ruci drao pripremljenu smrtnu a~u,
a Bog uputi rijei Salih-Ferhadu: .Vrati se!.
S velikom uljueno.u odazva se sluga (Boji): .Odazivam ti se,
Boe!
I on bi udostojen Bojih rijei: .Ui, Bog je tako odredio.
Neka ti bude boravi.te u raju lOAdn, a napitak voda .Kevserc,
rajske djevice i mJadii neka ti vjeno stoje na us luzi!
Tako svestran ovjek kome ravna nema,
nosi ime koje znai: najboljeg pona!anja, najljep.c udi.
Saki re, kada se doda .d od rijei .dclal_ dobija se puni
tadh :
Neka je trajna milost Boja du.i Ferhada!
B roja n a vrijednost slova kron osti ha, ( tanije, drugog polustiha
ovog kro nostiha) zaj edno sa brojan om vrijedn os ti slova .d. daje
godin u 1270 (1853-54), lj. godinu smrti nekog ue n og ovjeka Sa lih
Ferhada kom e je m u ftija M uidovi posvetio ovaj kron ogr am.

KRONOGRAM POVODOM SMRTI SALIHA RAGIBOVICA

~~L. .j~\I~...s+

cJKJ

U t.:..)1 ~.JJYo o..) I..; ~ '.J

..

r~ ~\ o~..ns--=-L.5~u..u
o :.1.A

u- <.S...\....7 o,-\

o..):

o\

. ' Ur ~ \

".r

(' o~...s~-,\ ~o :>r,-:,~~ c-.-::

~~

~\....s..J)\

;5-.J

Oj

.... o

<:-Ib

l ~ lu":'. ~~
u~~~\~Yf

;",.Ll

(~),s;" <.r~ LS.D~

:.!'\..!.U'>"l (~) o~ tN \ ..in..s-

~~>\
58

t."- \. .. ~ t,:'L

Prijevod:
Bog je stvorio njegovu narav kao istu dobrotu;
takav ugled i glas je uivao Ragibovi.
Bio je potovani aga u eher-Sarajevu,
rodio se kada je sretna zvijezda bila u zenitu.
Bavio se trgovinom, a bio je uz to Sirriji sluga,
stajao je na slubi nakibendijskom tarika tu.
Kada mu od Boga bi nareeno: _Vrati se! .. ,
II zoru zazvoni zvono za odlazak na putovanje.
Kada se dopuni s trideset dana, $akir izree _tarih:
Odlazi Salih, ui u moj raj!
Brojana vrijednost slova drugog polustiha dopunjena sa 30 iz
prvog polustiha kronostiha daje broj 1273, tj. hidrelsku godinu smrti
Salih-age Ragibovia, sarajevskog trgovca, pripadnika nakibendijskog dervi kog reda, to odgovara 1856-57. g. n. e.

Muftija Muidovi je umro, kako je ve poznato, ll. VII. 1859. g.

Povodom njegove smrti ispjevao je dva kronograma na turskom jeziku
pjesnik Fadil-paa Serifovi. 6 ) Prvi Monogram koji ovdje donosimo zabiljeen je u gore navedenoj biljenici, a uklesan i na Mudovievu uzglavnom nianu (u haremu Vekilhar, Hadijske damije LL Sarajevu).
Obadva kronograma, meutim, zabiljeena su u rukopisnom primjerku
Divana Fadilpae Serifovia (str. 299) koji se uva u Orijentalnom
institutu u Sarajevu (br. 4520). Premda je prvi kronogram objavio
Sejh Sefuddin Kemura, ne navodei ko je njegov autor, smatramo da
je mjesto da ih ovdje obadva zajedno s prijevodom donesemo.l)

6. Sarajevski kadija, zatim zapovjednik spahija i muselim, a uz to izvrstan pjesnik (koji nam je ostavio _Divan.. pjesama u rukopisu) Fadil-paa Seri.fovi, sin Mustafe Nuruddina, roen je u Sarajevu 1808., a
umro u Turskoj 1893. god. O njemu neto vie vid.: Baagi, Bonjaci
i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo 1912. str. J58.; Isti, Znameniti Hrvati Bonjaci j Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb 1931.,
str. 50--51; Mehmed Mujezinovi, Stari A1ifakovac u Sarajevu, Nae
starine VIII, Sarajevo 1962., Str. 134, bilj. 47.
7. Vid.: Sejb Sejfuddin Kemura, Sarajevske damije i druge javne zgrade
turske dobe, Glasnik Zemaljskog muzeja XXII, 1910, Sarajevo 1911, str.
109.

59

KRONOGRAM o SMRTI SARAJEVKSOG MUFTIJE ,

PREMINULOG SAKIR EFENDIJE
(Se rifovi )

Napisao Fadil p aa

Lt f~-;.;.J.).\ .J-l-.)I o.>~yt.S l~ ~''>

G ~ ,)'o> U-';' <.> ~\ '-' J .).", .0j <.s W ) 'o>

fi u'.>.), ~fJ-\.i(!'i- <..Sj.,'~-"

:J,..

II l(, .....
.-,) U .'<..S >J...I ...:. 'l>J.:;.. .;.. O~. ;
~ ">J'.t.5~.) j-!-o....s.>J.G OJ;-' .~y'

UV>~J:,U~~I'>U.Jt.-J.}b

~.'~'- .>~ .~~ ~'>'>J ~

I,A':'" ...sj ~ tl ~~ M' LS~' ~ r~..t

.)~<-'i ..J-L-t~lM\.S~ y'" ~fo~\.;

~~ "-: ...s.i.,:. (./L;:. \.lJ' U ~ lOS '.r (" '.>

Prijevod:
Bijae muftija II Saraj-Bosni,
ostavi prolazni svijet, nae sebi mjesto II rajskom naselju.
Premda je doivio duboku starost onaj asni ovjek,
rjeavao je teka pravna pitanja II svakoj grani bez
dvoumljenja.

I niko ne osta njemu ravan

II

ovom gradu,

jer je njegovoj osobi sposobnost bila od Boga data.

Veoma upuen II poznavanju hadisa, fikha i tefsira,
bijae jedinstven uenjak i uivao je ugled kao Sejjid.

Fadil mu od srca izree potpuni tarih:

Neka je dvorac Adn trajno boravite Sakir-efendiji.

Godina 1275

60

Kronoslih iz gornjeg kronograrua daje 1275 (hidretsku) godinu

Ovaj kronogram je uklesan i na nianu muftije Mui dovia u haremu
Vekil har (Hadijske) damije II Sarajevu. Pored gore navedenog
kronograma, oznaen je i brojem puni datum njegove smrt i: 10. zul
hideta 1275 (tj. Il. VI I. 1859). godine.
Pored gornjeg kronograma Fadil-paa je povodom Muido\-ieve
smrti ispjevao i drugi kronogram u kome je (u kronostihu) izrazio
. tarih na taj na i n to je raunao brojanu vrijednost samo slova
s l akama. E\'o i toga kronograma:')

DRUGI KRONOGRAM POVODOM SMRTI

SARAJEVSKOG MUFTIJE MUIDOVICA

CY L.-. ...,...:..;
<..$ '.r ~
- U.rt .:,\.; ~.:r.
oy.U"~

0.>' '-'.>J...,.J.>.... <OJ W.:JJ...

~ ~Wf~~L(,j-b

L:.\ C..:I ~-,::' .:JI ~ l ~ ) ,s..:.:.. \\'-~.)-- -'.r'> ~.

t.> ...
- \ Q . ..u..'y
U.'>".. I \:,I.> "':'.1 ~./
.'
IJ.i" (I.> '--'~'J"..>u~~'-:s"',jo;
U ~ ~ J; .... t-.It:t..S~' ~j-P\.;

_.

.11".f'o: ~ ~ ili

~ \ '-: t..S'>':":' ' fl;...

'"'' Q

8. Oba ova kronagrama zapisana su i II rukopisDom primjerku Divana

dil.pa~e Serifovia koji se uva u rukopisnoj zbirci Orijentalnog
stituta u Saraje\'U (br. 4520). Ovaj primjerak je prepisan rukom
ligra.fa Mehmeda Sevki iz Sarajeva koji ga je dovrio 18 dlumade
1296 (8. VI 1879.).

Fain
ka

II.

61

Prijevod:
2.alosti velike, biv.i muftija SarajBosne
ostavi prolazni svijet, preseli se u vjenost.
BijaSe iZvor uenosti i savrSenstva, SlJeci.te teoloSkih znanosti,
ta linost je bez sumnje bila vrelo poezije i poetike.
Ueni dervi' kome u ovome gradu ne bija.e ravna;
ne bi bilo previ'c kad bi njegova familija i blinji bili vjeno
uplakani.
Bijedni Fadil izree _tarih slovima sa takama:
Bog odredi raj boravi.tem Sakir crendiji.
Ako se sabere brojana vrijednost (arapskih) slova sa takama
iz drugog polustiha posljednjeg stiha (to su slova: , f, n, j, j, q, j, b,.. t,
j, g) dobija se hidretska godina 1275.) tj. 1859. n. e.).
Zanimljivo je da muftija Muidovi, po svoj prilici, nije ostavio
ni jedan kronogram povodom smrti Sejh Sirrije. Meutim, u ovoj
medmui zab iljeena su druga dva kronograma ispjevana povodom
tog dogaaja. Prvi kronogram je na turskom a potjee iz pera pjes
nika sa pseudon imom Rizai o kome nemamo podataka. Drugi je
ispjevan na perzijskom jeziku od anonimnog pjesnika.
Premda ovi kronogrami ne potjeu od muftije Muidovia, mi
emo ih ovdje donijeti, jer biljee smrt popularnog SijhSirrije.

KRONOGRAM OD (PJESNIKA) RIZA'I

'-

<J1...<>.)rW.Jlt~L

i.J: .. JJ !JJ""" r':"~:; ~ J-~~J'

~

t!'h1:> ~J. ~ ~ tJJ'

:;

tS-~\-, '-:-~J\ 0.>~' ( ' <-:,~ I

J..,' '"7-'~ \...:..1..>.1

~ ; ~'tS :.. cJ.1... c-:.. ~ ...:. 'JlU..r.
~~.~ L_\.:..~.>J..,' ~~\S-> (".J;. rl'

Uu.)f~~~\..;...

Uf. Uf ";';';Y_l..Jf
- \ "
~.
_

o.).),'.r ~\ .t;l"

.P: \fi r~ r-'

~
(J\j""
. _..\1 L
; . ~~' \_.A~
J
.
.
..

~\ '''l!l~ tJ~ \

~j) (J~/r~ .)-,:,\ ~/t;.r

r.\:-.t~~u~~...J ~~ ~.n~J'
~1.<1.I~~c..:..M; ~~u"'..ru.J-"

62

Prijevod:
Pravi mu~id istinske spoznaje, Sejh Sirri, stup vjere,
tarikat mu je nak.ibendijski. a ue mu je vrsti eriat.
Odazva se (pozivu): .Vrati se i ui (u raj)!_
otputova na ono mjesto gdje slue rajske ljepotice.
Savrenstva i _keramet_ (njegov) uli su se na sve strane svijeta,
dobri glas o njemu i njegovoj dereljivosli doprije do lndije
i Kine.
za bogougodnike nema straha niti !alosti.
Boe, omogui nam njihov zagovor (efaat)!
Iz asa u as njegovo je srce spominjalo Allaha.
O sufi (derviu), ako sumnja u to, onda pitaj onog
nerazdvojnog druga.
O njegovu preseljenju Riza'i izree potpuni tarih:
Umrije onaj vrh sljedbenik Muhamedovaostae tuni alcl
(derviU).

nRVCI KRONOCRAM O SMRTI SEm SIRRIJE

neka mu Uzvieni posveti njegovu tajnu!

u ; ......\..:.. wlo> J' U '-tr. U I.> "i-:-J.i

l5ru.rt;=' l?>.A..s.U">:, ':;

\

-"

"

I""

'.,

.11

"I '
.>

WJ'~'" ~~ ...... --'~ .....

LS ~ ........ WO .>.:..:. \... tf ... f

- . . , .. .
-U' \
~J: \tG.J"u,

\$0.1.,,1

./.

J~'y

~ ~j.&. -' '.t~ v=-- ~~ LS.>.r;.. )

.t.:-=";Y>-'-7.. wJL...r../'~.J U~
..t.'.r \ ~ ~I .>j
~ ~ 'l\s \-. :' ~ e :-!. .'> ~ '-::

lJ ~ .) , ' ;,;...;;.. '-' ..l

~~'r.-:, r.r'

.Jr (\-,J '-:' ..\. .J~.J.>~ . .

-

I."

63

Prijevod:
Stoer svih krajeva svijeta, ah duhovnih junaka,
Nakibendi Abdurrahman Sejh Sirn, Bosanac.
Preista bie, sjena Istine, kruna bogougodnika,
papagaj boanskih tajni kao to je bio pisac Mesnevije.
U planini istinske spoznaje bio je Feniks svoga vremena.
I siromah i bogata se ponosio Lim da mu poljubi stopu.
Kada je doivio sedamdesetetiri godine, uo je poziv
i odazva se Bojoj naredbi, uj i ti no\'ost
koja se dogodi jedanaestu no rebiuI aharu, oui nedjelje, u
treem satu.
Cuj puni tarih o tom: 1263. (godine).

Iz ovog kronograma (koj i je anonimni autor spjevao) na perzijskom jeziku, doznajemo potpuni datum smrti Sejh Sirrije S i k i ria.
Taj datum pada 23. III 1847. god. po I saalejhisselamu.
Napominjemo da se u ovoj medmw nalaze zapisana jo dva
kronogr ama iz pera nekog pjesnika Sakira. Prvi je vezan za smrt
nakibcnd ijskog ej ha Neati Ali ef. iz 1282/ 1865-66. g., a drugi se
odnosi na smrt nekog uenog Hamid ef. koj i je umro od kuge u kasabi Visoko 1283/ 1866--67. g.
Kako se vidi, oba kronograma su napisana poslije smrti mu ftije
to znai da im je autor neki drugi pjesnik Sakir. Postoji
\"elika vjcrovalnoa da se radi o Sejh Sirnjinu mlaem sinu Sakiru,
koji je dobro poznavao turski i perzijski jez.ik i koji je nas lijedio starijeg brata Abdulltifa na ejhovskom poloaju oglavake tekije. Ovaj
Sakir nam je ostavio i kronogram O gradnji Sejh-Sirrijina turbeta
(mauzoleja) koje je na Oglavku podigao Ali-paa Rizvanbegovi StoMuidovia,

evi.')

9. Vid ljcI i

64

lanak

naveden u biljeci S.

SUMMARY

Chronograms by Muhammed Salli ef.

Muidovl

poet from Sarajevo

ln this essay some chronograms in original and in prosaic translation writen by Muhammed Sakir ef. Miudovi are presented. Muidovi was muhi in Sarajevo in the first half of 19 s. The death of some
distinguished men of that time Sarajevo, provoked Muhamed Sak ir
Muidovi to write the chronograms. The intention of the author was
to throw light upon thc personality of this learned mufti from Sarajevo and poet of chronograms. For writing chronograms in verses
author must have specific poetica1 sk ill and ability to give in several
vcrses the main characteristic features of the person to which the
chronogram is dedicated, or to describe some useful object and his
benefactor and moreover a chronogram should include a statement,
a fine idea, wish ect. and give the date of the event described. III
thi s sever al chronograms, Muidovi has shown himself as a ski llrul
poet and in his chronograms is preserved the memory on certain
persons of Muidovi 's time which he appreciated and which playd
an important role in the public life of that time Sarajevo.

65

66

Kasim

Dobraa

Skriptorij

U Foi U

XVI

sto l jeu

Prije izuma tamparije ljudi su svugdje u sVijetu umnoavali

knjige i irili ih prepisivanjem (manuskripta). Zato je knjiga bila,
srazmjerno, u to vrijeme, rij etka i skupocjena. Otuda nam se sau
\'ao mali broj pisanih podataka, bilo knjiga ili dokumenata, iz vreo
mena stari h kultura. Moda bi se brojnost i ra ire nost knjige i bib
Iioteka, u to prepisivako doba, mogla uzeti kao najbolj e mjerilo
kulturnog ivota i stupnja kulturne djelatnosti ljudi u njemu. Ako sa
tog s tanovita bn.cimo pogled na brojno stanje rukopisnih knjiga i
biblioteka u islamskom svijetu, na podruju islamske kulture, onda
dolaz imo do znaajnog zak ljuka, da je kulturna djelatnost u tom
wijetu bila u prolosti vrlo iva i interes za knjigu veoma velik. Izdavanje knjiga u tom svijetu. iako je to bilo putem prepisivanja,
naglo se razvijalo. Islamske biblioteke u Spaniji, kao i one u drugim centr ima islamskog svijeta, - Bagdadu, Kairu, Buhari, Semer
kandu , Istanbulu i drugim, - brojale se nekad na desetine, pa i
stotine hiljada svezaka raznih djela.
Prepi sivaka knj ie\"nost postojala je i cvala i kod nas u Bos
ni , jo za vrijeme kraljevstva, prije dolaska Turaka u ove krajeve.
Ta najstarija prepisivaka bosanska knjievnost sastojala se, uglavnom , od vjerskih knjiga, koje su prepisivane za mnoge crkve. Bilo
jc tu i apokrifa, i ne to sVjetovnih. knjiga. Centri prepisivanja i u
vanja tih knjiga bili s u , uglavnom, samostani i manastiri.
Dolaskom Turaka u Bosnu (1463.), ovdje se poinje razvijati i
jedna nova, i s t ona, ili islamska kultura. Jedan veliki udio naeg naroda u Bosni i Hercegovini prihvatio je tu kulturu i poeo je razv ijati i njegovati kao svoj u. Tako, prep i sivaka djela tnost kod nas dob iva tada jo jedan novi smjer, or ijentalni.
Islamizacijom jednog dijela naeg naroda le njegovim usvajanjem arapske, odnosno is lamske kulture, irilo se i kod nas arapsko
pismo, kao i knjiga pisana arapskim pismom i jezikom. Tako su
nai ljudi ubrzo pokazali iv interes za novom knjigom. Oni su veliki broj knjiga donosili s Istoka, iz raznih nau nih centara, i jednim
dijelom su i sam i pisali, a veim dijelom prepisivali za nae domae
potrebe. Naroito se mnogo prepisivalo u medresema, koje su kod
nas, u esnaestom stoljeu i kasnije, u velikom broju otvarane. Moe sc rei, da su mnoge - ako ne svaka od lih medresa - bile u
neku ruku i prepisivake kole, gdje su uenici prepisivali knjige,
bar za svoje potrebe. Tako su kod nas u Bosni nastale brojne biblioteke, privatne i javne (vakufske), kojima su se s luili mnogi nai
ljudi, eljni nauke.

67

Koliko se zna, najstarija medresa u Sarajevu je Firuz-begova

medresa (osnovana 1507.), za koju se smatra, da je imala i svoju
biblioteku. Ova medresa nalazila se u sjeveroistonom dijclu Sarajc\-a, u kvartu koji i danas, po toj medresi, nosi naziv Medreseta.
Jedna od najstarijih i najznaajnijih takvih bibliOleka kod nas
je, svakako, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, koja je osnomna 1537. godine.
Mnogi ljudi koji su se bavili knjigom prepisivali su tada razna
djela za sebe osobno. za svoje potrebe. To je bio jedan nain preno!enja knjige.
Drugi, znaajniji nain irenja knjige je prepisivaka dje latnost kao posebno zanimanje nekih ljudi, koji su se bavili prepisivanjem kao svojim stalnim zanatom, s kojim su zaraivali svoj svagdanji hljeb. Oni bi obino prepisivali po jcdno cijelo djelo, i kad
bi dovrili njegovo prepisivanje, prelazili bi na prcpisivanje nekog
drugog djela. Otuda najee nailazimo na rukopise, - makar oni
bili u vie svezaka, - koji su u cijelosti prepisani rukom istog prepisivaa. Tako su kulturni polet i potranja za knjigom doveli do
\elikc prepisivakc djelatnosti i rasprostranjenosti prepisivake mree u to vrijeme. Ta djelatnost bila je i kod nas velika i znaajna.
Kad su se pojavile tampane knjige, nai ljudi su i njih marljivo prikupljali. Stampa je u islamskom svijctu uvedena, srazmjerno, dosta kasno, poetkom XVIII-tog stoljea (1725), ali i poslije
toga \remena odralo se jo dugo prepisivanje, jer tampa nije mogla
zadovoljiti s\e potrebe za knjigom, naroito zbog toga, to je njen
rad, u poetku, bio slabo razvijen i ogranien. Pored malog broja
tamparija, u njima su se prvih dana tampale samo knjige odreenog sadraja, knjige koje obrauju tzv . pomone nauke, a u te
su ubrajali nauku o jeziku i s\'c svjeto\'ne znanosti. Knjige isto vjer.
skog sadraja nisu dava ne u tampu. Neuki svijet naime, pa inedou
eni sveenici (hode), protivili su se u poetk u i davali su jak otpor
tampanju knjige. To je bilo, uglavnom, iz njihova pogre!nog vjerskog poimanja. Naime, prema starom muslimanskom shvalanju, nau
ka, pa i papir na kome se ona pie, je svetinja, koju valja potivali i
uvat i od svakog omalovaavanja. Proturanje papira, pisma i knjiga
(kitaba) kroz tamparske strojeve, sma trali su, da nije u sk ladu s
dunim pietctom prema toj svetinji, naroito kad se radi o knjigama
vjerskog sadraja. S druge strane opet, govo rili su, da je rad strojeva nesiguran, pa ~e mnoge tamparske greke dovesti do nesIgurnosti i iskrivljavanja u naukama i II knjigama. To se pak, rekli su,
ni pod koju cijenu ne smije dozvoliti, jer to bi bio grijeh. Da sc raz
biju takva pretjerivanja i sumnje, koje su dolazile oito iz nepoznavanja sutine i smisla za tampu, trebalo je dosta vremena i nastojanja. To se vidi po dodatku na poetku prve vce tampane knjige
u Istanbulu iz godine 1728. Rije jc o arapskom rjeniku Slhah al-Gawharl, koji jc preveo na turski jezik Muhamcd b. Mustafa al-Wani
al-Wankoli, (umro 1000. 1591.). Na prvom mjestu donosena je cars
ka naredba (halti humajun). kojom se nareuje tampanje dotinog
djela. Naredba sc oslanja i poziva na rjeenje vrhovnog vjerskog

68

starje~ine II
no rjc~enje,

Istanbulu (~cjhul-islama). Potom je navedeno i doti

u kom sc kae, da je takvo ~tal11panje knjiga korisno
i .pohvalno. Nakon toga je odtampana i jedna rasprava (risala)
pod na~luvum .Wasilet aHibaa. o tampi. Raspravu je napisao osni\'a pn'e ~tamparije u Turskoj, Ibrahim Mute[erika. U raspravi
pisac dosta op~irno izlae vanost i mnoge prednosti tampe u p~
g ledu il-enja knjige, a time i kulture. Rasprava je posluila kao
podloga i obrazloenje na\'edenom rjeenju ([etvi) vrhovnog vjerskog poglavara. Uz to su navedena jo miljenja i rjdenja mnogih
najglavnijih vjerSkih predstavnika Turske, u kojima oni, osnui se
na dotinu raspravlI, iskazuju svoju saglasnost s iSlom i daju podrku tampanju knjiga. Nakon svega toga prelo se na tampanje Vankolijina rjenika, a poslije i drugih knjiga, onako kako smo to prije
rekli. Da bi se otklonili prigovori i sumnje kritiara tampe, u navedenoj carskoj naredbi odreuje se komisija .istinskih uenjaka i
.~avrenih. ~pccijali~ta, koja e nadzirati tampanje knjiga i rukovoditi njim. Komisija ima dunost, da tano proita rukopis (original), koji se daje u tampu i da obavlja korekturu tampanja. Ta
mjera opreza ima la jc dobru posljedicu, jer su prve tampane k njige u islamskom svijetu, u Istanbulu i Kairu, (tamparija BuJak),
najispravnije sve do danas. Nakon izvjesnog vremena, kad je tampa razbila sumnje protivnika i dokazala svoju opravdanost i vrijednost, poele su u islamskom svijetu nicati mnogobrojne tamparije,
koje su punim kapacitetom ~tampale sve knjige, bez obzira na sadraj. dakle i vjerske. No ni do danas one nisu uspjele odtampati
ni sva znaajna djela iz knjinog fonda starih islamskih biblioteka,
razasutih irom svijeta, - kako smo to napomenUli. Zato sc prepi~ivanjc knjig\.! u i~lalll~kolll ~vijt:lu f1a~ta\"ilu i prutt:glu jo .ta dugu
nijeme. Tako kod nas imamo rukopisa, koji su nastali jo poet
kom XX vijeka.
Meu mnogobrojnim rukopisima koje su na~i ljudi prepisali
ovaj puta nau panju svraa na sebe jedan rukopis iz Foe, iji
je prepis uraen na poseban nain. To je rukopis komentara, zvanog
Sadr a-Sari'a, s podruja islamskog prava. l )

Primjerak tog komentara, o kome je ovdje

rije,

prepisan je u

FoU)

l) Djelo je najp01.natiji komentar znamenitom eriatsko-pravnom djelu Vikaji (al-Wiqaya). Osnovno d;elo (Vikaje) napisao je Mahmud Ibn Sadr
a-Sari'a Stariji, umro oko 673/1274, a ovaj komentar napisao je 'Ubaidullah
b. Mas'ud zv. Sadr a-Sari'a Mlai, umro 747/1346. Pisci su u bliim rodbinskim vezama, djed i unuk. Ueni pisac osnO\-nog djela napisao je isto za
svog unuka od keri. Kad)e ovaj postao takoer :t.namenit uenjak, napisao
je komcntar Vikaji, koji Je popularno dobio naziv po imenu autora (Sadr
a-Sari'a). Komentar je, II s\'oje vrijeme, mnogo upotrebljavan u kolama
i naunim krugovima irom islamskog svijeta.
2) Pored o\'og primjerka, jo se II Gazi Husrev-begovoj biblioteci ~alaze
brojni rukopisni prim.i~rci navedenog ~omen.tara, .to uk~!-~je, da sc I kod
nas to veliko pravno dJclo mnogo studiralo I da Je studij Islamskog prava
i kod nas bio nekada na visokom stupnju, jer se radilo po djelima od naroite nau ne vrijednosti. Ovaj komentar tampan je prvi put u Indiji
(Lokno?) godine 1278. po hidri (1861.). Djelo je kasnije doivjelo vi~e izdanja u Indiji i drugim 7cmljama.

69

'I

Prijepis su izradili nai domai prepisivai i rasporedili ga u est

svezaka (v. brojeve inv. G.H.B. biblioteke: 142, 155-159).
Nain prepisivanja je, sam po sebi, \"Coma intcresantan, koji
uz to - drlimo - moe posluiti kao istorijski dokaz poMojanja
organizovanog i naroito ureenog prepisivakog rada kod nas u prolosti. Il. biljeaka u ovom rukopisu vidi se, naime, da je postojala,
u prvom redu, grupa organizovanih dobrotvora (vaki fa), koji su zajednik im i planskim nastojanjima pokretali rad na prepisivanju i
irenju knjiga, i koji su taj rad finansirali. U konkrctnom sluaju,
kod prijcpisa navcdenog djela, dotini dobrot\'ori ~u sabrali itavu
ekipu prepisivaa i svakom od njih dali u zadatak da prepiSe po jedan odreeni dio dotinog rukopisa za odreenog dobrotvora. Svaki
dobrotvor je onda svoj dio uvakufio i priloio za ovaj primjerak i
tako je nastalo kompletno izdanje ovog djela. Prcpisivanje, dakle,
jednog rukopisa obavio je \"ci broj organiziranih prcpisivaa, za razliku od uobiajene prakse, da jedan prepisiva prepie cio jedan
primjerak nekog djela. Postojali su i odreeni korektori, koji su
cjelokupni rad prepisivaa kontrolirali i ispravljati, sravnjivanjem
s tekstom originala iz koga je vren prijepis. Na ovom prijepisu, vidi
se, radila je ekipa od 25 uenih ljudi. Na taj nain prepisan je ovaj
primjerak, iji je prijepis dovren krajem mjeseca rebiul-evvela 996.
godine po Hid1.ri, ili 1587. n. e., - kako je to 7.abiljeeno rukom prepisivaa na kraju posljednjeg sveska.

Takav nain sistematskog ekipnog rada i prepIsivanja omoguda sc, za srazmjerno kratko vrijeme, dobije kompletan prijcpis
i najvceg djela i da se knjiga bre umnoi U doba kad nije bilo
tampc taj mctod rada je imao svoj veliki znaaj.

~'\\'a

To sve jo! bolje dokazuje da je u to vrijeme, dakle u esnaestom stoljeu, bio uspostavljen i da je postojao Skriptorij za prepisivanje, - tj. za umnoavanje i irenje k.njiga. Taj skriplorij imao je
i svoj urcen sistcm rada i svoje kadrovc. Ne zaboravimo da je Foa u to vrijeme bila jcdan od glavnih centara kulturne djelatnosti
kod nas , - to pokazuje, meu ostalim, i postojanje ovake ustanove u njoj.3)
Sada iznosimo glavne pojedinosti oko izrade ovog primjerka, a
to nam je mogue. jer su one zabiljeene na raznim mjestima u rukopisu. Na taj nain emo dobiti bolji uvid u funkcioniranje skriptorija - o emu ovdje govorimo.
Zavjetai (vakifi), koji su pokrenuli i organizirali prepisivanje
ovog rukopisa, bili su, uglavnom, imami i ha tibi brojnih roanskih
damija, te jo neke hode i ugledni, imuni graani. Njihova su ime
na zabiljeena u rukopisu. Korekturu s u obavljali: jedan sposobniji
imam za jedan svezak i jedan profesor medrese (muderis) za ostaje
sveske. Njihova imena su takoer zabiljeena, - dok imena prepisivaa nisu navedena. osim ako su to bili sami dobrotvori, koji su, ujedno, oba\-iIi i ovaj prijepis. Da je tako stvarno bilo, bar u nekim s lu
ajev ima, vidi se iz biljeaka.
3) U Foi je vc lada - dakle osamdesetih godina esnaestog slo!jca,
-bilo, iO manjih IO vcih, deset damija, nekoliko mekleba i bar Jedna
medresa.

70

Sve biljeke u kojima su sadrani podaci o radu na ovom ru

kopisu stavio je glavni korektor, muderis Saban-cfendija. To je ue
niji ovjek koji je hin neko vrijeme i kadija. On u svojim biljeka
ma obino daje pokoju napomenu. Tako za se obino kae: _Ispra
vio prema svojoj mogunosti.c Za rad jednog prepisivaa koji je na
pravio mnogo greaka navodi jednu arapsku poslovicu koja bi od
govarala naoj poslovici: _Ko e krivu Drinu ispraviti?! c U jednoj
biljeci kae: .Nije kolacionirano, na osnovu povjerenja u sposobnost
prepisivaac .

Prepisao svojom rukom i uvakufio na uvaeni alim Hadi Omer. Nije

sravnjena sa originalom na osnovu povjerenja u ispravnost prcpisac

Uvakufio Mustara, sin Ferhadov Travnianin.

Sravnio sa originalom muderis Saban.

71

lo>

pomoi, krajem mjeseca rebiul-evela

996 godine po H ldri" (1587 n. e.).

,.Prepis knjige dovren je, Bojom

*
Pre~led dobrotvora (vaki fa), prepisivaa i korektora, koji su
na izrad! (izdanju) ovog rukopisa, prema redu svezaka:

72

saraivali

Svczak

II

Va k

Prepisiva

Korektor

Ibrahim Halifa.
imam damije
Scjh Piri

Saban. mudcris

Ali Celebi. hatib

Alada damije

Fcrhad Halifa. imam

Nezir Kethoda
(Cehaja)

Saban. muderis

Ibrahim Celebi,
zvani Magribi,
imam, prepisao

rbrnhim Celebi

Saban, muderis

Hadi Faik

Saban, muderis

Husein Cehaja Zaim

Saban, muderis

Osman HaHfa,
muezin Hamza-begove damije;

Saban, muderis

vlastoruno;

III

Ibrahim HaJifa,
halib Mustara-pa~ine
damije;
Muhjiddin. hatib
Mcmiah-begovc
damije;

rv

Saban. mudcris

Saban, mudcris

Ahmed Halifa, muczin

Memiah-bego\'c
damije

Saban, mudcris

Mc\'lana Kara Bali

Saban, mudcris

Husam Ha1ifa, imam

Hadi Sefcrove
damije

Saban. rnuderis

Mevlana Muslim b.,

prepisao vlastoruno

Mevlana Muslim

Ibrahim Halifa,
hatib Sultan Bajcz.id-hanovc damije

73

Svezak
V

Va k i f

Prepisiva

Korektor

Mevlana Sinan Celebi

e-$ik.loi (iz Sikloa, Maarska)
Hadi Ahmed
Selim CeJcbi el-Dindi
i Ahmed CeJebi b.

Jusuf e-Sikloi

Hadi Il'jas
Mevlana Mahmud b.
Hadi Bali, prepisao

Mahmud

b. Hadi

Bali

Saban, muderis

vlastoruno

Vl

Ali Celebi b. Muhamed

el-Emin

Sahan, muderis

Mevlana Baba. Hasan,

prepisao vlastoruno

Mevlana
Baba Hasan

Saban, muderis

Mevlana Hadi Omer,

prepisao vlastoruno

Mcvlana Hadi
Omer

Saban, muderis

Mustafa b. Ferhad
et-Travniki
(Travnjak)

Saban, muderis

Ovakav nain ekipnog prepisivakog rada lo je poznat kod nas i u svijetu.

kao ovaj u

Foi

ma-

SUMMARY
The scriptorium in

Foa

in XVI th century

Some people in Bosnia \Vere professional transcribers, Somentimes

they collectively copeid old books, by copying different parts of a
book separately and after the copying \vas finished the separated
parts of the book were binded into one book. Sush organized collective work was in practice in Foa, an important cultural centre in
lhe 16 th century Bosnia. A manuscript dealing with the I slamic law
under the title Sadr aSari:'a, cl commentary to the work al-Wiqaya,
gives evidence that in Foa there was a group of benefactors who
subsidizcd the book copying. The benefactors hired a group of
copyists, each of them had to copy determined part of a book for a benefactor. Each of the benefactors gave his contribution (vakuf) [or
the completed book. On the above menlioned manuscript worked 25
learned men. Among them there were some benefactors The copies
were corrested, the chief corrector was the dilligent professor (muderis) Saban efendija Nevesinjac, a distinguished person in the field
of science and culture in Bosnia of that time. This manuscript was
fin ished in Foa 996 A. H. (1587 A. D.).
The names of the benefactors and copysts and the judgement of
every part of lhe copied manuscript are noted down bu the chief
corrector muderis Saban efendija.

74
j

Ismet

Rizvl

Iluminiran i r ukop isi II G a:;.i H us rev-begovoj

biblioteci
Mnogobrojni kaligrarski ispisani i ukraeni islamski rukopisi koji su nam ostali u nasljee gO\lore o razvijenoj prepisiva koj djelatnosti koja je doprla i do nas. Vjetina lijepog pisanja dostiza la je nivo
umjetnosti, a pl-episiva i i iJuminatori radili su svoj posao s velikom
ljubavlju i strpljenjem i stvarali djela puna mate u kojima pisana
rije i slikani ukras ine jedinstvenu cjelinu.
Tome je ila u prilog upolreba arapskog pisma, koje je pored
svoje funkciona lnosti imalo i dekorativni karakter. S obzirom na zabranu prikazivanja ljudi i ivotinja ono se kod islamskih naroda iroko primjenjuje u dekorativne svrhe. Veoma adaptabilno, ono daje
vel ike mogunosti za stilizaciju, dozvoljava iznalaenje novih formi i
raznovrsno komponiranje grafikih elem.ata na povrinama. Veliki
broj znakova ovog pisma ima svoje varijante koje se upotrebljavaju
na poetku, sredini jli na kraju rijei, a prema potrebi mogu se izduivati, pa je arapsko pismo pisano rukom vjetog ka ligrafa dobivalo
jedan specifian vizuelni ritam. Kod nekih njegO\'ih vrsta, a posebno
kod ncsha i sulusa, naknadnim upisivanjem dijakritikih znakova i
vokala s delikatno odmjerenim nagibom, postizala se jo vea zaokruenost kompozicije. Uzmemo li u obzir da je interpukcija koja je
prilikom pisanja kur'anskog teksta odvajala pojedine ajete bila u
obliku cvijeta, lista, granice ili s lobodno zamiljenog geometrijskog
lika, iz raena bojom ili zlatom, a margina da je odvaja od teksta sa
dvije ili vie crnih, a esto i kojom zlatnom linijom, moe sc I-ei
da je i letimian pogled na stranice rukop isa pruao poseban estetski
doivljaj.
U islamskim mkopisima posebna panja se poklanjala u n v an i m a, koji predstavljaju ornamentalne figure na poetku knjige ili
pojedinih njenih poglavlja. Nekad su unvani raeni u vidu cr lea mureefom, a u nekim sveanim mkopisima slikani su u bogatoj polihrom noj tehnici j oivljeni upotrebom zlata. Najee se na centralnom mjestu jednog takvog zaglavlja nalazi polje na kome je
posebnim dekorativnim p ismom ispisan naslov poglavlja ili sure, ukoliko se radi o rukopisu Kur'ana. l)
Kod kur'an skih rukopisa prve dvije stranice gotovo uvijek su
bogato iluminirane. Pisani tekst postavljen je na njima u vidu diptiha, a dije lovi teksta uokvireni su posebnim a zat im zajednikim
I. Zagorka Jane: Islamski rukopisi, Beograd 19S6, 14, IS.

75

ornamentalnim okvirima s kojih esto na margini izlaze nizovi stIliziranih granica s listovima i cvjetovima. Na marginama nekih stranica nalaze se lijepo izraene rozete s izduenjima. Njihova je s\'rha
da oznae pojedine dijelove (dU2ove) ili da upozore na mjesta za
seddu.J )
Ukrasni motivi na koje nailazimo u islamskim rukopisima obi
no se ograniavaju na elemente geometrijske i vegetabiIne stilizacije,
a odlikuje se ivou mate, bogatstvom oblika i inventivnou u postavljanju pojedinih grafikih delalja ili koloristikih vrijednosti u nove
odnose. Na veini ovih rukopisa osjea se potpuno odsustvo ivolinjske i ljudske figure. to je posljcdka vje rske zabrane njihova prikazivanja da bi sc sprije ila regeneracija idolatrije. Meutim, sd narodi koji su primili is lam nisu se pridravali ove zabrane. a naroito
PerLijanci, kod kojih ve u XIII. stolj eu poinje da oivljm-a sliknrska nktivnost. U XV s tolj cu u Pcniji se javlja jaka minijaturistika ~kola i nastaju brojni rukopisi i albumi u kojima sc slobodno
prikazuje 1.i\'otinjska i ljudska figural). Figurativnim ilustracijama
najee su ukraavana pjesnika i historijska djela, a rjee djela religioznog karaktera.
Ukrasi i minijature u rukopisima raeni su obino bojama koje
se rastvaraju vodom. Ceslo su oblici pno nacrtani perom, a zatim
su boje nanoene u jednom ili vie slojeva. POl.:lata je raena prekrivanjem povrine zlatnim listiima ili upotrebom zlatne emisije.
Ornamentalne figure nekada su izraivane slobodno a nekada uz po.mo izreza ili krivuljara. Upotreblja\'ani su \'eoma tanki i precizni
kistovi.
Boju papiru na kome su pisani rukopisi veoma je teko utvrditi, jer se vremenom promijenila, ali obino varira izmeu bijele i
utkasto-bijele boje 4).
Kod nekih rukopisa povezi su jednostavni, a nekima je pok lanjana posebna panja. Na sveanim rukopisima povcl.i su izraeni
od kofe i sastoje se od gornje i donje korice, hrpta i miklaha, kako
je nazivan preklopni dio koji svojim najdaljim krajem pada pod gornju koricu, ukraavani su ornamentima i pozlaivani. Na unutranjim dijelovima nekih poveza nalazimo ornamentalne detalje izrae
ne u tehnici kotnog filigrana. U takvim sluajevima koj..a je na odreenim mjestima izrezivana tako da se kroz s itne otvore koji ine
posebnu ukrasnu figuru vide obojeni papiri ili druge vrste koe').

"*

Pojavu prvih islam sk ih rukopi sa kod nas le ko je precizno vreodredili, ali svakako ona je vezana uz dolazak Turaka u nae
krajeve. Proces islamizacije domaeg stanovnitva, razvoj gradova,
olivljavanje niza privrednih aktivnosti i trgovina s Istokom doprinose da se islamska kultura i prosvijeenos! raire i u XVI. stoljeu
doive svoj procvat. Knjiga postaje traen predmet pa ih IrgO\'ci s
Istoka donose i prodaju po na~im gradovima').
1Ilt:II~ki

2. Ibid.
3. Enciklopedija likovnih umjetnosti, knj. 3, 659, 660,
4. Z. Jane: op. cit. 13,
5. Zagorka Jane: Islamski povezi u jugoslovenskim zbirkama, Beograd

1956. 63-73,

6. Z. Jane: Islamski rukopisi, op. cit. J, 4. 5,

76

Meu domaim stanovnitvom poinje se razvijati prepisivaka

djelatnost kako u krugovima uleme tako i kod ljudi drugih proCesija.
Cesto su se prepisivanjem bavili knjigovesci (mudelliti)').
Na mnogim rukopisima. zabiljeeni su podaci iz kojih se moze
vidjeti da su ih pisali domai kaligrafi. Neki od njih postali su na
daleko poznati. Iedno od najvrednijih djela iz zbirke rukopisa. koja
se nalazi u Topka.pisaraju u Istanbulu .Hunernama41 prepisao je
Bosnali Sinan bin Mehmeda), to sasvim jasno govori o njegovu porijeklu. U istoj knjizi nalazi se 45 minijatura na punim stranama ko.
je je sa svojim pomonicima naslikao poznati minijaturist naeg porijekla Naka Osman. On je ilustrirao mnoge rukopise meu kojima
su najpoznatiji .Sahinahna01ei Murad Ilh i Surna01ej humajun4l.
Karakteristike njegova stila su smisao za prikazivanje figura, reali
stika obrada odjee i arhitektonskih detalja te zaokruenost kom
pozicije9).
Jo jedan ovjek iz naSih krajeva proslavio se kao slikar mini
jatura i historik. To jc Matraki Nesuh, rodom iz Visokog, koji jc
napisao i ilustrirao historiju sultana 8ajezida i knjigu .Sulejmanna
O1U<t 10). Njegova djela takoer se uvaju u Topkapisaraju u Istan
bulu.
Prepisivaa kaligrafa naeg porijekla je bilo vie. O tome
svjedoe biljeke na brojnim rukopisima, a nije iskljueno da je osim
spomenute dvojice slikara - minijaturista bilo jo ljudi iz naih krao
jeva koji su se bavili ovim umjetnikim radom.

"*

Jedan od najranijih podataka o islamskim bibliotekama kod

nas zabiljeen je 1445. godine, a odnosi se na biblioteku u sklopu
lsnakbegove medrese"). Godine 1537. Gazi Husrevbeg je u s\'ojoj
vakufnami jasno odredio namjenu i ciljeve budue bibliotcke, koja
danas predstavlja najznaajniju zbirku islamskih rukopisa u naoj
zemljjI2).
Mnogi od ranijih rukopisa upropateni su prilikom poara, ali
na nekoliko rukopisa koji i danas u njoj postoje mogu se proitati
biljeke iz kojih se vidi da potjeu iz pn/og fonda knjiga kojc je na
bavio i poklonio sam osnivaU). Tokom vremena biblioteka je ober
gaena drugim knjigama koje su nabavljene ili su joj ih ljudi oporuno poklanjali.
Danas sc u Gazi Husrcvbegovoj biblioteci nalaze mnogi drago.
cjeni stari orijentalni rukopisi, meu kojima ima takvih koji po svo.
joj izradi spadaju meu najvrcdnija ostvarenja isbmske kaJigrafije I4 ).
7. Hamdija KrcSevljakovi: Esnafi i obrti u starom Sarajevu. Sarajevo.
1958. 236. 237

8. Filiz OgUtmcn: Miniature Art. Istanbul 1966. 26

9. Ibid. 26---28
10. Ibid. 24, 27
II. M. Mujezinovi: Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, Sarajevo,
1966. 2

12. Ibid.
13. Fehim Spaho: Gazi Husrcvbegova knjin.ica, Spomenica Gazi Husrev
bego\'e eliristogodignjice, Sarajevo. 1932. 74
14. Ibid. 74--$2
77

Neki od ovih rukopisa raskono su ukraeni ornamentima i mInIJaturama. Meu njima naroitu panju privlae i istiu se umjetnikom
opremom _Duzovic (dijelovi Kur'ana, XVI. stoljee), Kur'an (vakuf
Muhamed Fadil-pae, XIX. stoljee) i _Divan_ (stihovi perzijskog pjesnika Hafiza, XVI. stoljee), a kako nam je o\"dje svrha da ukaemo
na umjetniku vrijednost rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, to
emo spomenute rukopise posebno obraditi.
DZUZOVI (DIJELOVI KUR'ANA, XVI.

STOUEE)

Ove duzo\'e poklonio je damiji u svom rodnom mjestu Soko\'eliki vezir Mehmed-paa Sokolovi. (1505-1579.), odakle su
preneseni u o\'u biblioteku. Od ukupno trideset svezaka sauvana su
dvadeset i tri, dok ih je sedam nestalo, a meu njima posljednji, na
kome je vjerovatno bilo ime prepisivaa, vrijeme i mjesto gdje su
prepisani. Zbog nedostatka detaljnijih podataka a s obzirom na druge
historijske indikacije, pretpostavlja se da potjeu iz sredine XVI stoloviima

ljea!!).

Svojom ljepotom ovi duzovi izdvajaju se izmeu svih drugih

rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Svi su bogato opremljeni
jednakim povezima (dim. 24,5 x 17,5 cm.), na kojima je ukraena i
vanjska i unutranja strana.
Vanjska strana poveza je u konom reljefu koji je postignut utiskivanjem metalnog ili drvenog kalupa na povrinu raskvaene koe,
a zatim je cij ela strana pozlaena, izuzev uske trake koja odvaja centralni od perifernog dijela. Ornamenti predstavljaju klasinu biljnu
s tilizaciju, a motivi su komponirani od lozice, lista, pupoljaka i cvijeta. Centralni motiv predstavlja izduenu ornamentalnu figuru s lepezastim zavrecima na izduenim dijelovima. CetHtine figure rasporeene su u etiri ugla i predstavljaju odgovarajue ugaone detalje.
Cijeli prostor ispunjen je biljnim elementima, a periferni okvir sastoji se od s tiliziranog biljnog prepleta (SI. 1).
Mnogo jcdnostavniji motiv upotrebljen je na unutranjoj strani
pm"cza. l ovdjc odmah uoavamo srednji dio s lepezastim 7.3vrecima
i ugaone detalje, s jednim izuzetkom to u ovom sluaju lepezasti zavreci nisu ukomponovani u uglovima. Unutranja strana izraena je
u tehnici konog filigrana. Koa je crvenkasto-smee boje i na njoj
su izrezani neki dijelovi u vidu ornamentainih fibrura. Na preostalu
kou izmeu izrezanih prostora navuena je pozlata, a ispod ornamentainih figura nalijepljen je papir podijeljen na polja koja su obojena
svijetlim cinoberom, s,"ijctlom zelenom tamnoplavom bojom. Stranica
je uokvirena dvjema tankim i jednom debi jom zlatnom linijom.
Visokim stepenom umjetnike obrade i rijetkim smislom za stilizaciju ovi po,"ezi ostavljaju izvanredan utisak na gledaoca. Prema
nekim autorima, ovakav tip poveza \'odi porijeklo iz Tebrisa u Perziji. Uporci\anjem ukrasnih elemenata na njima i nainom njihova
komponiranja u cjelinu osjea se interesantna podudarnost s karakteristinim ornamentalnim motivima na nekim perzijskim povezima

15. Katalog rukopisa Gazi Husrev-begovc bibliOlckc

78

'

"

'/
I

,"

"~

(!!

l'

o"

<

Sl. I -

Vanjski povez na duzovima Mehmed~pae Sokolovia

(SI. 2 i 3)16). U prilog tome ide podatak da se u Orijentalnoj zbirci

Jugoslavenske akadt>mije u Zagrebu nalazi rukopis na ijem je povezu
potpuno identian motiv (osim perifernog okvira) kao na vanjskom
povezu ovih duzova. U spomenutom rukopisu ispisan je kur'anski
tekst s interlinearnim prijevodom na perzijskill), to donekle upuuje
na njegovo porijeklo.
Tekst u ovim svescima pisan je veoma razgovijetno pismom
zvanim sulus na papiru ukaste boje.
Po bogatstvu ukrasnih elemenata i umjetnikoj opremljenosti
pisanog teksta u Duzovima bez sumnje je naj interesantniji prvi svezak, jer su u njemu poetne dvije stranice (Surei-Fatiha) bogato iluminirane. Tekst ove kratke sure rasporeen je u est redaka na
rastvorenim stranicama u vidu diptiha. Vee praznine u tekstu i
prostori izmeu redaka ispunjeni su zlatom po kome su tankim crnim linijima iscrtani detalji biljnog porijekla. [vice zlatnih prostora
16. Motivi iz knjige H. Dolmetseh: Der Omamentenshatz, Slulgart 1897
17. Z. Jane: Povezi,71

Sl. 2 -

Tipini

motiv na perzijskim povezima

79

SI. 3 -

Tipini

motiv na perzijskim povezima

opisuju ovaine oblike lako da se uz ovla baeni pogled dobija uti

sak da je tekst ispisan na vanredno lijepo stiliziranim oblacima. S
gornje i donje strane teksta nalaze sc etiri jednaka unvana. Src
dinu svakog od njih predstavljaju pozlaena polja na kojima su bijelom bojom ispisane reenice iz Kur'ana, naslov sure i broj ajeta.
S desna i s lijeva na plavu podlogu unvana izlaze trokutaste zlatne
povrine, a s gornje i donje strane manje crvene povrine slinor
oblika. Na njima su izraeni svojevrsn i ornamentalni motivi, a plava
podloga ispunjena je sitnom f1oraJnom ornamentikom. Ovi unvani
pojedinano su okrueni raznovrsnim okvirima u kojima sc u vidu
neprekidnih nizova pojavljuju razliiti grafiki elementi, a zajedno
s ispisanom surom povezani su jedinstvenim okvirima. Na sve ovo
nadovezuje se iroki ornamentaIni okvir u kome su na plavoj podlozi poredani zlatni medaljoni i trokutasta crvena i zelena polja sa
sitnim detaljima fIorainc ornamentike. S desne i s lijeve strane jz
laze na marginu dva jednaka ispupenja izraena zlatom te crvenom
i plavom bojom sa mnotvom ukrasnih pojedinosti. Obje stran ice
uokvirene su zlatnom trakom i tankom plavom linijom h. koje na
sve strane izlaze okomito postavljene plave granice na kojima raspoznajemo listie i cvjetov~ II vidu kruno rasporeenih taaka (SI. 4).

80

SI. 4 -

Pn'c stranice u d}uzO\'ima

Mehmed-pa~c

Sokolo\'ica

Na irokoj margini gotovo svake stranice odh svezaka nalazi sc

po jedna rOleta kru.lnog oblika na kojoj raspoznajerno centralno
polje s !epczastom rigurom, lozicom i cvjetovima, a uokvirena je nizom krunica. S perifernog kruga izlaze na gornju i donju stranu
dva izduicnja u vidu stabljika veoma slinih onim koje smo opisali
u ranijem tekstu. Osnovna grarika koncepcija rozete ista je na svim
stranicama ili sc neznatno razlikuje, ali su dijelovi razliito obojeni
pla\'om, cr\'cnom, svijetlo-zelenom i narandastom bojom ili su pozlaeni. Raspored ovih boja na rozeti mijenja se iz stranice u stranicu
i ponavlja u odreenom ritmu, to ovom rukopi::.u daje posebnu dra
i koloristiku raznovrsnost (SI. 5).
Posebnu panju 7.3sluuju um'ani. Meu njima razlikujemo one
na poetku duzo"a i one na poetku pojedinih sura. Ako ih paljivije posmatramo doi emo do zakljuka da se u njima nalaze
varijante samo nekoliko osnovnih oblika upotrijebljenih na ukrasimIl pn'ih dviju stranica. Raspored o\'ih elemenata drukiji je na svakom unvanu, to je obino uvjeto\'ano veliinom naslova (ukoliko je
polje s naslovom ve(;c. pratei elementi zauzimaju manji prostor.)

81

--

Sl. 5 -

Tipina

-1-"

rozeta sa margina duzova

Ajeti su odvojeni zlatnim krunica ma koje su podijeljene na

est jednakih dijelova. Linije se sijeku II centru s crvenom takom,
3

zavravaju sa plavim

takama.

Stranice su uokvirene nizom

para~

lelnih linija s razUito obojenim meuprostorimaI 8 ).

Kada se analiziraju ukrasi na ovom rukopisu uoava se da su
upotrijebljene slijedee boje: ultramarin plava, cinobcr cn'cna, svijetlozelena i narandasta. Smanjivanje intenziteta postignuto je mije-

anjem bijele boje.

njem zlatnih

Pozlaene

povrine dobijene su vjetim lijeplje-

listia.

Upore.ivanjem pojedinih detalja zakljuujemo da se iluminator

sluio izrezima ili nekim posebnim krivuljama. Za kaligrafiju je upotrebljen kajem, a njime su raeni i neki sitniji detalji na ukrasima.

KUR'AN (VAKUF MUHAMED FADIL-PASE)

Ovaj rukopis prepisao je 1849. godine neki Dagistani, to ukazuje na njegovo porijeklo iz Dagistana na Kavkazu, a poklonio ga je
Muhamed Fadil-paa 1872. godine Gazi Husrev-begovoj damiji gdje
je trebalo da slui kao uzor za uporeivanje i ispravljanje ostalih
primjeraka Kur'ana, odakle je prenesen u Gazi Husrev-begovu biblioteku 19).
To je imponzantna knjiga veliine 32 x 20,5 II tamnozelenom konom povezu, s utisnutim i pozlaenim ukrasima. Sredinom korica
sijeku se nizovi pravih granica, a u kvadratnim poljima utisnuti
su cvijetii. Okvire predstavljaju dvije jednake ornamentalne trake
II vidu pletenica, a u prostoru izmeu njih ukomponirane su rozete
od kruno postavljenih cvjetia.
Tekst je ispisan lijepim sulus-neshom rukom savrenog kaligrafa (Sl. 6). Na marginama su ispisane biljeke razliitim bojama i
vrstama pisma. Reci (sa ture) su odvojeni dvjema tankim linijama,
a prostor izmeu njih ispunjen je zlatom. Ajeti su odvojeni lijepim
18. Hakija Kulenovi: Ukrasi i minijature u Gazi Husrev-bego\'oj bibli
oteci u Sarajevu, Glasnik VIS, Sarajevo, 1951, 169
19. Katalog rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke

82

SI. 6 -

Stranica il. Kurana (Vakuf Fadil-pae

Scrirovia)

pozlaenim ili obojenim rozetama u obliku cvijeta sa zaobljenim ili

uglastim laticama, a neke su u vidu zvijezde ili krunice (SI. 7). Upute
za uenje ispisane su crvenom bojom .

SI. 7 -

Znakovi za odvajanje

reenica

II

(ajeta)

il

83

Stranice su uokvirene nizom tankih crnih linija sa .datno obojenim meuprostorima.

Prvc dvije stranke rasporeene su u vidu diptiha i uokvirene
su svijetloru}iastom ornamentiranom trakom sa irokim zlatnim
takama po sebi, s obje strane obrubljene zlatnim linijama. Slijedei
okvir je plavoljubiaste boje, ukraen zlatnim granicama i cvjetii
ma s\ijetlocrvenc i narandasle boje. Na ovaj okvir nadovezuju se
s gornje i s donje strane po dva unl'ana obrubljena zelenom pletenicom sa zlatnim takama. Njihova srednja polja pozlaena su i s
dvije strane obrubljena narandastom bojom. Natpisi su bi jeli i ispisani pismom sulus bez vokala. Tekst i unvane sada uokviruje svijetlocn"ena traka s ukrasima od polukrunica i linija. Podloga perifernog okvira je modroljubiaste boje sa zlatnim poljima naizmljeni
no postadjenim

supl"Otne pozicije. Na zlatnim poljima iscrtane su

ornamentalne figure sa cvjetovima u narandastoj i crvenoj boji, a
plava podloga opet je raskono ukraena cvjetovima crvene i naranII

daste boje te zlatnom lozicom. Na margini su ispisane biljeke crnom i crvenom bojom (SL 8) .

.,

:~~

:.

84

,l

.',

"

'f

--------------------------~
SI. 8 -

Prve stranice u Kuranu (Vakuf Fadil-pae)

Meu ukrasima na kojc nailazimo u o\'oj knjizi narocito sc isunvani i ukrasne figurc.
Unvani sc nalaze na poetku svake sure. Oni su Lanki i zauzimaju neto \'ci prostor od jednog pisanog retka. Meusobno sc razlikuju po nainu obrade i bojama, ali najee imaju jedan \-'anjski
ornamenlalni okvir, dva polja sa cvjetovima i pozlaeno polje na
kome jc ispisan naslo\' sure. Nekad je okvir i7.ostavljcn, a nekada
itavu sredinu u",'ana zauzima zlatno polje s naslovom. O\'e razlike
su uvjcto\anc veliinom pisanog naslova. Okviri unvana razlikuju se
meusobno. Po njima su izraeni ornamneti II "idu pletenica, izlomljene j \'alovite linije, nizod grafikih elemenata itd. Oblici srednjih
polja takoer variraju na svojim desnim j lijevim za\T~ccima i obi
no su sa strana obrubljeni linijom u boji (Sl. 9).
Svrha ukrasnih figum koje su postav ljene na margine nije samo dekorativna. One oznaavaju poetke duzo\'a ili mjesta za seddu.
Veoma su razliite i rijetko sc ponavljaju u potpuno istom obliku.
Na njima raspoznajcmo sn:dnji dio, koji je obino II obliku neke
slobodno shvaene geometrijske slike (krunice had rata i sL), ahil'
sa raznim ukrasnim detaljima i izduenja s gornje i donje strane.
tiu

...

SI. 9 -

...':-'

Um'ani na rastvorenim stranicama Kurana (Vakuf Fadilpae)

85

Na srednjem dijelu obino je ispisana oznaka ili broj. Negdje je natpis ukomponiran u izduene dijelove (Sl. JO i JI).
Na Z<;"lvl'etku rukopisa s obje strane zavrne dove nalazi se po
jedna ukr::tcna traka plavoljubiaste podloge s nizom isprepletenih
granica i cvjetova ruiaste i narandaste boje (Sl. t2), a na samom
zavretku istim zlatom izraeni su floralni ornamenti.
Za razliku od mnogih drugih islamskih rukopisa u kojima je
broj boja ogranien, ovdje je umjetnik upotrijebio itav niz boja u
njihoyu punom intenzitetu ili osvijetljenih mijeanjem bijele boje.
U svome radu sluio se ultramarin-plavom, kobalt-plavom, cinober-crvenom, karmin-crvenom, kadmijum-utom, raznim nijansama zelene,
narandast c i ljubiaste boje, te bijelom j crnom. Upotrebljavao je
zlato u listiima, zlato II prahu, mllrcef i crveni 11I~ . Tekst je ispi
san kalemom, a linije su izvuene veoma preciznim metalnim instrumentom. Ukrasi su crtani slobodno j ne moe se utvrditi da su osim
linijara i estara upotrebljavana druga pomagala u vidu izre7.anih
oblika ili krivuljara.
Rukopis djeluje veoma bogato i njegova realizacija je zahtijevala mnogo smisla, strpljivosti i truda.
HII.FIZOV .DIVAN. (XVI. STOUECE)

Ovo je jedan od veoma vrijednih rukopisa, a predstavlja knjigu poezije velikog perzijskog mistinog pjesnika Semsuddina Muhammeda, poznatog pod imenom Hanz-Sirazi ili samo Hafiz, koji
je umro 1389. godine. Njegova je poezija tokom kasnijih vijekova
mnogo prepisi vana, tako da u svijetu postoji vie primjeraka Divana.
Ne postoje tani podaci O starosti ovog rukopisa, ali se pret
postavlja da potj ee najkasnije iz XVI. stoljea. U prilog ovome
ide injenica da su na minijaturama ovog rukopisa naslikani ljudi
u turbanima s palicom koji su se nosili za vlade aha Ismaila, os
nivaa dinastije Savafida, oca aha TahmaspalO).
Dhan je knjiga manjeg formata (20,5 x ll) u povezu od
tamnosmee koe, koja je ukraena plastinom flora Inom ornamentikom s centralnim motivom i dvjema trakama u obliku stiliziranog
biljnog prepleta sa gornje i donje strane. Preko reljefnih dijelova na
vuena je pozlata, od koje je do danas ostalo vrlo malo. Unutranja
strana korica je u vrlo loem stanju, a raena je u tehnici konog fi!igrana na koi tamnosmee boje. Na sred.ini unutranje strane nalazi
se ornamentaina figura s izduenjima na gornjoj i danoj strani. Unu
tranji dio figure obojen je crnom bojom, a uokviruje ga uska pozlaena traka. Na etiri ugla rasporeena su etiri dijela figure. Ispod
izrezanih dijelova stavljena je podloga od bijelog papira.
Tekst je pisan talikom Uednom vrstom arapskog kurziva) u dvije
kolone koje su odvojene tankim zlatnim trakama. Stranice su oiviene
nizom crnih linija i jednom zlatnom trakom.
Prve dvije stranice ukraene su biljnim ornamentima, a pros
tori izmeu redova ispunjeni su zlatom. Na samom poetku nalazi se
jedan veoma paljivo izraen unvan na tamnoplavoj i zlatnOj podlozi. Cvjetii i lozica izraeni su crvenom i utom bojom.
20. Andre Godar: Umetnost Irana, Beograd 1967, 328, 329

86

.
)
<
'
v)
;:.

S I. 10 _

Ka rakteristi na

figura

ukra.;na

Sl. 11 -

Kara k leri:;lic.13 ukra,;i'a

figura

. ', .

~.

'II '
/ .-"' )/"J.;
J " I. , I
, \,.;
"

'

''''J

..

,..

,
/~" ...

"

o,

" ,/ '

"", J'll<.v,;:t ; .... ... \. .

~ '"

.,..:

..", .

, "

"

Sl. 12 -

o'
o'

....
..

", 1 . ,

~'~(.; . (

~_ ____

Minijatura iz Hafizo\'og lt Oivan ~"

Sl. 13 -

Ukrasna traka

Naj\'eu panju u ovom rukopisu privlae pet slikanih mtnlJatura. J ednaki h su dimenzija i postavljene su uvijek na lijevu stranu
rast\'orene knjige. One ilustriraju pojedine prizore iz ovog djela, a
odlikuju se ivom matom i slobodom izraza.
Prikazani motivi nisu nepoznati i na sline moemo naii u
nekim muzejima u svijetu. Poto su u rukopisima ilustrirana obino
ona mjesta koja su podesna za likovno oblikovanje, minijaluristi raznih perioda esto su slikaJi iste dogaaje iz djela nekada potpuno
oponaajui svoje prethodnike, a nekad su figure rasporeivali u druge odnose i stvarali nove kompozicije. Vrlo esto su ljudske rigure
.odijevali u nonju svoga vremena, pa je danas i to jedan od na
ina za odreivanje starosti minijatura.
Kao primjer obrade istog motiva na razliite naine moe nam
posluiti jedna minijatura iz Hafizova .Divana Gazi Husrev-begove
biblioteke, uporeena s perzijskom minijaturom koja se nalazi u British Museumu u Londonu. (SI. 13 i 14). Slian je s l uaj s minijaturom o\'og . Divana koja prikazuje igru dilitom (Sl. 15), koja se mole uporediti s minijaturom iz Nationalbibliothek u Beu (SI. 16).
Naveemo opise minijatura iz Hafizova .Divana Gazi Husrev-begove biblioteke.
Na pn'oj minijaturi predstavljeni su mladi i djevojka kako sjede u bai, a oko njih su sluge i slukinje koji ih dvore i zabavljaju
svirkom i pjesmom. Boje: zlato, oker, plava, uta, crvena, ljubiasta,
crna i bijela.
Druga minijatura predstavlja prizor s bradatim goniem deva,
koji na putu nailaze na ovjeka crne koe okruenog gazelama i ze
evima. Ovu scenu posmatraju iza brda dva ovjeka. Figure ljudi i
ivotinja sti li zirane su i pojednostavljene u boji i crteu21 ). Bojc: zlato,
oker, plava, crvena, ljubiasta, crna i bijela.
Na treoj minijaturi smjelo je predstavljen jedan erotina-po
etski motiv. Djevojka gola do pojasa s raeljanom kosom kupa se
II potoku u sjenci rascvetalog drveta i II neposrednoj blizini svoga.
vranca. Ovaj prizor posmatra iza brda mladi na konju, obuen u
zlatnom ukraenu odjeu. Boje: zlato, crvena, plava, uta, oker, zelena,
crna, i bijela (SI. 13).
Peta minijatura predstavlja Hafizovu omiljenu atmosferu. Ljudi
piju vino, a sluge im donose vreve. Izrazi na licu su im suzdrani
i na njima se ne vidi traga veselju. Izvanredno je obraena cvjetna
dekoracija iznad glave centralne figure. Boje: zlato, crvena, plava,
uta, narandasla, oker, crna i bijela.

21. Hakija

Kulenovi,

op. cit 172.

87

'I
I

im

Sve minijature su veoma mnogo potamnjele, a neki dijelO\"j su

teko dati detaljniju analizu boja,
ovom rukopisu Hafizova _Divana_

oteeni vlagom, pa je veoma

Ope osobine minijatura u

su sljedee: plono koncipirana po\'dina, odsustvo linearne i atmosferske perspektive (dubina sc moe samo naslutiti iniciranim prostorom putem postavljanja daljih figura u gornje dijelove slike), stilizacija ljud skih i ivotinjskih figura, naglaen pokret, sklonost detalju i primjena ukrasa kao sredstva likovne ekspresije.

SI. 14 - Minijatura iz XVI stoljea

British Museum, London

"*
Ovdje smo se ograniili na analizu nekih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke koji se istiu svojom umjetnikom obradom i po

88

li

i
SL 15 -

Minijatura iz HafitOvog Divana

II

SL 16 -

Minijatura iz XV[ vijeka, Nationalbibliotek, Wien

vrijednosti se mogu uporediti s pojedinim u svijetu poznatim primjercima o kojima govore historije umjetnosti. Svakako da mnogi rukopisi ove biblioteke o kojima nismo ovdje govorili, a posebno radovi

domaih

a.utoru, po svojim

umjetnikim

kvalitetima zasluuju

posebnu panju i potrebno ih je detaljno obraditi. Organiziran rad

orijentalista i historika umjetnosti u naunoj obradi brojnih rukopisa i dokumenata ove vrijedne zbirke dao bi ogroman doprinos nauci, a struna restauratorska intervencija, koja je mnogim primjercima potl'cbna, doprinijela bi da se ovo kulturno i umjetniko blago
sauva za budunost.

89

SUMMARY
Manuscripts of grcat value ln Gazl Husrev-bey's Library lu Sarajevo
ln thc int .-oductory part of the paper the writer speaks in wh ich
way thc rslamic manuscripts werc iIluminatcd in genera l, and thcn
speaks about Lhc illuminated manuscripts in Gazi Husrcv-bcy's Library
in Sarajevo_ Among the great number of manuscripts in this Library
the autho.- describes in dctail several parts of Mushaf of Mehmed-pasha Sokolovi, Fadil-pasha's Mushaf and Hafiz's Divan illuminated
with miniature!; representing some scenes about which Hafiz from
Shira.t sings_
Thc author points out Ihat Gazi Husrev-bey's Library posscsscs a
great number of manuscripts which wcretranscribcd and iIIuminatcd bu calligraphers, natives from our regions. which proved themselves as artists of high quality_ The very skilfulness of these caligraphers claims for more detailed description of this material.

90

Mehmed

Mujezlnovi

Diplome kaligrafa Islamovia u Gazi

Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu
U is lamskoj umjetnosti posebno i znaajno mj esto pripada ka
ligrafiji arapskog pi sma. Pored ope potrebe ukraavanja i prepisi
vanja knjiga, to je naroito aktualno do pojave tampe, kaligrafija
dolazi do svog izraaja i II raznim drugim oblicima. Tu je prije svega ukraSavanje kaligrafijom ploha i kamenih portala znaajnijih sakralnih i drugih zdanja. Posebna panja se zatim poklanjala ispisivanju i klesanju kamenih ploa postavljenih na najistaknutijem mjestu, obino nad portalom, a koje ploe sadre podatke o vremenu podizanja i osnivaima pojedinih objekata. Osobito su pak brojni epitafi na nianima koje kaligrafi izvode u raznim varijantama arapskog pisma. Kaligrafi se bave i izradom levhi (kra i tekstovi sa ukrasima raeni na papiru, drvetu i dr.) koje slue kao dekor zidnih ploha
unutranjosti graevina. I pojedini dokumenti kaligrafski su ispisivani i
ukraavani kao na primjer vakufname (zakJadn.ice), idazetname (diplome) i dr. Kaligrafski izvedeni razni prigodni tekstovi prisutni su
esto i na raznim zanatskim rukotvorinama.
Zbog svega spomenutog arapska kaligrafija se gajila i izuava
la kao posebna disciplina. Svaki kaligraf-hattat nakon to bi se osposobio u pojedinim vrstama-varijantama pisma dobio bi za to od
svog uitelja i posebnu diplomu, koju bi kaligrafski izradio i ukrasio sam uenik kojemu se ona izdaje. I u naim krajevima i danas
su prisutna brojna djela poznatih i nepoznatih naih hattata, a poneglIje nai1azilllo i na diplome lih naih majstura kaUgrafije. Taj materijal zasluuje i posebnu studiju.
Ovdje emo se pak ograniiti na naeg poznatog sarajevskog kaJigrafa fsJamovi a Hafiz-Husej in-Rakim-efendiju l ) s kraja XIX. vijeka ,

I. Islamovi je roen 1839. godine u Sarajevu gdje je dobio prvo

obrazovanje najprije kod muderisa Tahir ef., a zatim II Gazi Husrev-begovoj med resi kod poznatog muftije Mustafa Hilmi ef. Hadiomerovi3
Krajinika. Arapsku kaligraFiju zapoeo je izuavati kod tadanjeg poznatog sarajevskog hattata Abdulah Ajni ef. Hasagi3 (umro 1872.), a specijalizaciju u kaligrafiji nastavlja u Carigradu. Vrativi se u domovinu iza
1867. g. I slamovi radi kao samostalan kaligraf poduavajui i druge toj

91

'I

koji je II svrhu specijalizacije II kaligrafiji proveo vie godina i II

Carigradu, gdje je izradio etiri diplome za kaligrafiju koje se danas
uvaju II Gazi Husrevbcgovoj biblioteci II Sarajevu, a od kojih su
osobito dvije majstorski izraene, pa o njima ovdje elimo detalj.
nije progovoriti.
Sve kaligrafske diplome. obzirom na raspored teksta, iako razliite po sadrf.."lju, raene su standardno i jednoobrazno. Prije svega na poetku diplome je krai tekst, koji treba da pokae domet
kaJigrarskc vjdtine dotinog kaligrafa kojem sc diploma izdaje. To
su uglavnom pojedine krae reenice iz Kur'ana. hadisa ili pak koja
druga mudra izreka. Ispod toga su, veinom II krugovima, tekstovi
kojima uitelj izdaje odobrenje kaligraru da mo1.e samostalno raditi
i dcugc poduavati u ka1igrafiji. Tu su spomenuta redovno Imena
uitelja uz datum izdavanja diplome. Svi navedeni tekstovi su uokvireni raznim ornamentima u vie boja. Naroito su zastupljeni biljni ornamenti: rue, selvije i dr. Diplome su raene na boljem papiru i potom uramijene u drvene okvire (takoer ornamentirane) sa
stak li ma.
Spomenute dvije s umjetnike strane izvanredno uspje le Islamovia diplome imaju istu veliinu 27 x 37 cm, izraene na debljem
boljem papiru, bogato su ukraene ruama i raznim cvjetiima kao
i geometrijskim ornamnetima. Sve je izvedeno u vie boja koje djeluju ugodno i svjee kao da su jstom izraene. Diplome imaju i drvene takoer ornamentirane ostakljene okvire.
Jedna od tih diploma nosi datum 9. dumadel-ahira 1284. (8. oktobar 1867.) godine, a na njoj su ispisani tekstovi na arapskom jeziku koji u prijevodu glase:
.Uime Alaha, opeg dobroinitelja, milostivog. Boji poslanik, neka je na njeg blagoslov i spas, rekao je: Ko sa Besmelom izgovori
rijei: snaga i mo pripadaju samo Uzvienom Allahu. Allah e takvog spasiti od sedamdeset raznih nevolja, brige, tuge i karanja. Isti
nu je rekao Boji poslanik.
Ispod toga su u dva kruga slijedei tekstovi (u prijevodu):
.Uz spominjanje Milostivog Allaha i uz Njegov blagoslov dozvoljavam i odobravam autoru (pisaru) ovih redaka Sejjid-Husejin-Rakim-erendiji, neka dugo poivi, da moe izdavati kelebe. Sejjid
Muhamed Hulusi, 9. dumadel-ahira 1284. (8. X. 1867.).
U drugom krugu:
. Boe, koji si poduio ovjeka peru, poui nas onome to mi ne
znamo. Ovim izdajem odobrenje (idazet) piscu ovi h redaka Sejjid-

vjc~tlnl. Tako su Izmeu ostalih pred njim kaligrafiju uili kaligrafi: Bt!
haudin cr. Sikiri. Akif. ef. HadihusejinoviMu,'ckit, Hafiz Sulejman ef.
Cuak i Hadi Hafiz Mustafa ef. Cadordija.
Islamovi je 1895. godine umro II Anadoliji na povratku s putovanja
u Hidaz u svrhu obavljanja hada.

O Islamoviu kao glasovitom kaJigrafu napisao je h. Mehmed Han

posebni rad u .Novom Seharu god. XII (1938-9), br. 20-21, str. 237-238.
Njegovo ime uz kratke biografske podatke uvriteno je i u Enciklopediji
likovnih umjetnosti, Zagrab 1964, sv. 3, str. lO, a obradio ga je i . Ma
zali u Leksikonu umjetnika BiH, Sarajevo 1960., str. 61.
dj

92

_Hariz_Huscjin_Rakim-efendija, neka je dugo iv, neka mu se znanje

i ncka postigne sreu ovog i budueg svijeta. Sejjid Muhamed
Sevki, uenik Mehmed Hulusije .

uvea

Sadraj druge Islamovicve, isto tako bogato ornamenti rane, diplome u prijevodu glasi:
_Blagodat je 1..3 vjernika nalaziti se u drutvu gdje se ini dob.
ro. Boji poslanik, neka je na njega spas i milost, rekao jc: _Ko u
ime Allaha lijepo ispie Besmelu, njemu Allah prata grijehe. Istinu
j\! rekao Poslanik .
slijedei

zapISI i potPISI:
milostivog. Hvala Stvoritelju nebesa, zemlje i svih svjetova. Neka je blagoslov na Muhameda,
njegov rod i sve njegovo drutvo. Dozvoljavam i dajem idazet za
ketebu kaligrafu, piscu ovih redaka Hafiz-Husejn-Rakim-erendiji, ncka
ga Bog poivi i povea njegovo znanje! Grijeni Sejjid Muhamed Tcvnk, ncka su mu oproteni grijesi! Godine 1284. (1867.) .
Ispod toga u dva kruga su

.U ime Boga,

opcg

dobroinitelja,

U ime Boga, opeg dobroinitc ija, milostivog! Hvala Bogu, Stvoritelju Lcvha i Kalema, koji jc ovjeka poduio onomc to on nije
znao i nek::!. je blagosloven mir na Muhameda, vlasnika znanja i pleme
nitosti! Ovim dozvoljavam da pisar ovih tekstova Mevlana-Hariz-Huscjn-Rakim-ercndija moe davati ketebe na nain kako je 10 ve od
davnina uobiajeno. Siromah Jahja Hilmi, neka su mu oproteni grijesi! Godine 1284. po hidri. (1867.).
Ovc dvije diplomc izdale su Islamoviu za pismo s u I u s i n e S h,
dok su druge dvije diplome za pismo t a I i k, a potpisane su od strane
Ali H3jdara, Hafidi Melek pae, Samije, H. Zek..ije i Muhamed Arifa.
Diplome za talik jednostavnije su obrade i s manje ukrasa.
Da je Islamovi zaista bio vrstan haHat potvruju nam i vanredno lijepo iz\'edeni kaligrafski zapisi koji jo i danas ukraavaju zidove unutranjosti Gazi-Husrev-begove damije u Sarajevu. Naime kada je 1884./1885. godine vreno bojenje i ukraavanje Begove damije,
l slamovi je angairan da izradi sve potrebne odgovarajue kaligrafske dekoracije na ovom velikom objektu, Sto je on s potpunim uspjehom izveo.
ISlina, ovi su zapisi vremenom djelomino oteeni, a pogotovu
on i u kupolama zbog a i i patine gotovo i neitki, tako da su ove
kaligrafske dekoracije mnogo izgubile od svoje ljepote i svjeine.
Meutim u arhivi Vakurske uprave za Bosnu i Hercegovinu pronali smo i uzorke gdje je Jslamovi na dva arka papira obinog formata kaligrafski ispisao sve odgovarajue tekstove u odgovarajuoj vrsti pisma i onom obliku kako oni treba da budu jzvedeni na objektu.
Na uzorku je na Tabli l ispod imena Husejn sitno ispisana i
hid. 1303. (1885.) godina, a koja se takoer vidi i na istom zapisu
iznad mahfila u samoj damiji. I sami uzorci pokazuju da je Islamovi bio pravi umjetnik u arapskoj kaJigrafiji.

93

SUMMARY
Diplomas in caJligraphy of calUgrapher
Husrev-bey's Library in Sarajevo

Hafiz Husejin Rakim

l s iamovi

Islamovi

ln Gazi

was born in Sarajevo 1839 and was

renowned as one of the most skilled caUigrapher of hi s lime in our

coun try. To make himself perfect in calligraphy he stayed several
years in Istambu l where he got four diplomas in various kinds of
ca lli graphy These diplomas are now in Gazi Husrcv-beu's Library
in Sarajevo. The author of the article describes I s lamovi 's diplo-

mas, and arter that the calligraphic decorations which

Islamovi

worked oul o n the inside walls of Gazi Husrev-bey's mosque 188485

and which ca n be seen to this day.

Legende uz ilustracije:
Tab. I

Kaligrafske dekoracije
ligrafa I slamov ia.

Tab. II

Kaligrafskc dekoracije u Gazi Husrcv-begovoj damiji. Rad kaligrafa I s lamo via.

Tab. III Diploma kaligrafa

94

II

Gazi Husrev-bego\'oj d1..amiji. Rad ka

Islamovi3.

TAB.

~.'''' ~~~ r i ~
'

'i' ., ~
.' '''. "-,
.

.'

rp

.'

-"," "

~':.:..~ .~~~tV;-1
~
:. '('
I....." . '~s
.;,::.
. . . .. . "r-"

~"

I. ~

."

, " I.

I
<'

"

TAB , JI

f':-lJ.-.IJ:"
"","'.;',.
"';' ' .-};.II '>'''' .) .~)",,:,>
aW/p.,
, ,
'
,
'

~~.J,~(I'J~II
I J.J.:..>~"
,
. ,oI,;...,.;.J/ .......,.J)t6;:~
.
.'

~1

~~
' ,"
"Iiy '"I
"~)J'"

",

AUJa Nametak

Marginalije

IZ

nae kulturne historije

(Prema podacima iz I sveska Kataloga GazJjlne blbUoteke)

Gazi Husrev-begova biblioteka je osnovana godine 1537. kao pridruena ustanova med resi velikog va kira i umnoavala se tokom vremena priV;lInim poklonima, prijenosom drugih vakufskih biblioteka
iz provincije i, manjim dijelom, kupovinom. Narasla je na zamjernu
\'isinu i po kvantitetu, a jo vie po kvalitetu knjinog fona.
U dvjema monografijama o Gazi Husrev-begu, objavljenim godine 1907, povodom tobonje 400-godinjice od prvog dolaska Gazi
Husrev-bega u Bosnu (jednoj je autor Safvctbcg Ba!agi, a drugoj
Mehmed Spaho), samo sc uzgred spominje biblioteka. U monografiji dra. Cire Truhelke, objavljenoj godine 19 12. u Glasniku Zemaljskog muzeja i u posebnoj knjizi, autor je ve malo vie ukazao na
o\'u biblioteku i donio sliku korica kur'anskih duzovu, koje je slavni Mehmed-paa Sokolovi uvakufio za svoju damiju u Sokoloviima
kod Viegrada. Godine 1930. Novi Behar je posvetio jedan dvobroj cjelokupnoj djelatnosti Gazi Husrev-begovoj, povodom etirista
godinjice njegove damije u Sarajevu, i II tome je dvobroju Fehim
Spaho napisao lanak o biblioteci. koji je onda bez promjene pre
tampan u Kre!evljakovievu Spomenicu Gazi Husrev-begove etirista
godinjice (Sarajevo 1932.).
Kad je hadi Mehmed Handi postavljen za bibliotekara ove biblioteke 1937. poeo je praviti nacrt o katalogu biblioteke i vriti predradnje za pisanje kataloga, ali ga je prerana smrt u tome pretekla
( 1944.). Godine 1951. je Hazim Sabanovi zapoeo objavljivnti katnlog
ove biblioteke kao prilog G lasniku VIS-a, ali je uspio objaviti samo 64 strane.
U god ini 19S6-0j postavljen je za bibliotekara Gazi Husrevbegove
bibl ioteke Kasim Dobraa, kome je povjerena izrada kataloga rukopisa ovc biblioteke. On Je znalaki pristupio povjerenom mu po:.lu,
radio ga uenjakom akribijom. Godine 1963. objavljen je prvi s\'c7.akl} sa 795 obraenih kodeksa II kojemu su poglavlja : Enciklopedija (Dairetu l-mcariO, Kur'an i nauka o Kur'anu (mushafi, duzovi.
prije\'odi na (urski i perzijski. tedvid i tefsir), Hadi s, Dogmatika

I) Kasim Dobra3: Katalog arapskih, turskih I perzJjskth rukopisa

Gaxl HusrevbeJove bibIJoleke u Sarajevu_ l7.danje Starjeinsl\ra Islamske
vjerske zajedmce za Bosnu i Hercegovinu_ Sarajevo 1963., Sir. XXXJI+

+607+15 TBL+20 (arapskog teksta).

95

(Akaid) i Dove, a takav je poredak orijemainih (islamskih) kataloga.

Moda bi vei dio onih koji su s nestrpljenjem oekivali ovaj katalog voljeli da je uzet neki na redoslijed: historija, jezik, knjievnost
i sL, ali se autor, s pravom, pridrlavao u islamskim zemljama ustaljenog reda, kojcga se dre i zapadni autori slinih kataloga, u kojima iza navcdenih glavnih grupa slijede: Seriatsko pravo (Fikh),
Etika i propovjednitvo (Ahlak i Mev'iza), Misticizam (Tesawur),
Filozofija (Hikmct). Filologija (Ilmul-Iugat), Povijest i zcm ljopis (Tarih ve ografija). Medicina i \'etcrinarstvo (lImuHibb \'cl-bajtara),
Matematika i prirodne nauke (lImul-hisab ve lImut-tabia) i Razno.
Na osam strana je Dobraa objavio \Tlo saet i instruktivan
uvod o orijcntalnim rukopisima i bibliotekama kojc uvaju ovakvc
rukopise u Jugoslaviji, o historijatu najvanijih biblioteka u Bosni i
Hercegovini i, naravno, posebno o samoj Gazi Husrc\,bcgovoj biblioteci i znaaju njezinu za nau orijentalistiku i islamistiku. Taj isti
uvod je objavljen i na engleskom jeziku, da bi se s materijom upoznali ugla\'nom e\Topski narodi. a neto op irniji uvod na arapskom
jeziku predstavie nas arapskim i drugim is lamskim narodima koji
njeguju arapski kao obredni jezik, a koji esto ne znaju ni da ima
muslimana u Jugoslaviji, a kamoli da imamo "ie nego pctstoljetnu
kulturnu tradiciju.
U Gazi Husrcvbego\'oj biblioteci meu rukopisil11u obraenim
u ovom prvom s\'csku kataloga ima ih vrlo starih, ak i po trista i
"ie godina prije dolaska Turaka u Bosnu. Tako je rkp. 415, najsta
riji opisani rukopis u ovom svesku. zbirka had isa Firdevsulahbar
bi me'suril-hitabc, iji je autor Ebu Sud1.a' Siravcjh b. Sehirdar b.
Siravejh edDailani clHamedani (umro g. 111 5.). a prepisao ga je za
nepuna tri mjeseca (iako rukopis ima 417 lista \cliine 18;ot 21,5 cm)
Abdusselam b. Muhamed b. Hasan b. Ali el-Ha\'arizmi u medrcsi Ima
dijji u Hcmedanu godine 1151.. to dokazuje da je rukopis \'flo star,
a moda i najstariji rukopis ovog djela u svijetu. U\'akufio ga je Meh
med cr. Mufti, bh:;i muderis Gazi Husre\,begove mcdrese u Sara
jevu (umro g. 1916.) - Rkp. 619 EI-muktedabu min kitabilmevdu
ati minel-chadisi1merfu'atc dovren je godine 1229. Autoric nepoz
nat, a ini se da je rukopis autograf. - Rkp. 3836, Zamahserijin tef
sir EIKc~arc je iz godine 1262. (28. zulhide 660. po hidri), koji
je iz autografa prepisao Bilal bin Debrail b. Muhamed Ali et-Turkmeni elKiziki u medresi EI-Muntansirijji II BagdadU. U Sarajevo je
prenesen iz Karaozbegove medrese iz Mostara. - Rkp. 1323, Ebul
-Futuh-Muhamedovo djelo Knjiga 40 hadi sa, iji je autor umro 1160,
a na je prijepis zavren 28. evala 664, odnosno 1265. Nckadanji
vlasnik je h. Hasan Muzaferija, Bonjak iz Sarajeva, a uz njegovo
imc je zabiljeena godinu 1703. - Rkp. 2682 je kodeks od 6 poseb
nih traktata. Sesti, Kitabul-e\'ail, napisao je kadija Isfahana Ebu
Bekr Ahmed b. Amr (umro godin e 900.), a na naem rukopisu ima
datum iz 1274. - Rkp. 563 je djelo Muhtesaru D.tami'iIusul fi eha
disirresul od Zijauddina ebulFetha. koji je umro 1239. Na prijepisu
u Gazijinoj biblioteci stoji da je zavren mjeseca rebiul-eV\'ela 691
(g. 1291). a bio ga je u\'akufio lbrahimpa~a za svoju dl.amiju u Poite lju . Rkp. 315 .Tcfsiru suretilfatihatic od Fahruddina Razije

96

je iz g. 1209, a na prijepis od Omera b. Mikai1a b. Abdullaha el-Kaj

sanje iz godine 1291. Uvakufio ga je Hromo-zade (Hromi) iz Stoca
(odnosno Ljuhinja, jer je otuda porijeklo te porodice.). - Rkp . Fethul-vesid fi erhil-kasid je vrijedno djelo, prepisano (dovren prijepis) 30. VU 1308, dakle na 230 godina prije osnutka Gazijine medrese i biblioteke. - Rkp. 3313 je autograf Ibni Devzijina .EI-Mev
duata, a ovaj primjerak je prepisao autor u subotu 6. abana 748.
(1347.) - Rkp. 130, .E-ifa fi t'arifi hukukU-Mustafa, od kadije je
Ebul-Fadla (umro 1149.), a prijepis Halida b. Ismaila iz sirijskog Traboloza je iz g. 1362. - Na rkp. 423 .Elfijetu1lraki fi Usulil-hadisc
od Zejnuddin-Abdurrahima b. EI-Husejn-eIIraki ( koji je djelo dovrio g. 1367. u Medini i umro 1404.) stoji da je to prijetlis iz pieva
autografa i da je zavren g.1383, dakJe 20 godina prije pieve smrti.
- Rkp. 3379 .Tuhvelu ihvanis-safa ... <l je od ejh-Muhameda b. Ahmeda el-Asuri e-Safii (umro 1361), a na rukopis je prepisan 1390.
i u najnovije vrijeme prenesen ovamo iz Karaozbegove medrese. Rkp. 401 je II sve7.ak prijepisa iz Kevaijina Tefsira iz g. 1443, a rkp.
3844 i 3804 je kompletan primjerak u dva sveska istog tefsira, prepisan na Krimu g. 1391. - Rkp. 343 Ebu-Lejsov Tefsirul-Kur'an (od
sure Merjem do kraja Kur'ana) prepisao je Husejn b. Kasim b. Hasan u Karamanu 1432. a uvakufio ga je Nazir Hasan b. Sinan Jusu(,
dobrotvor Foe i graditelj uvene damije Alade u tom mjestu, koji je umro g. 1553. - Rkp. 705 je komentar zbirke 40 had isa .El-Ved'anijje. Komentator Ebu Nasr Abdul-Aziz umro je 1349, a djelo
je prepisao Abdurahman b. Kasim II Stolnom Biogradu g. 1563. Na
omotu stoji biljeka iz g. 1569. da je tada izgorjela tvrava u Smederevu.
Vanost i znaaj ovoga kataloga je, mislim, jo u tome, to autor, pored strunog opisa pojedinih rukopisa, donosi prijevod iH sadrf.aj raznih biljeaka koje se nalaze na mnogim rukopisima, a koje
su vrlo vane za nau kulturnu povijest ili za povijest uope.
Latinski pjesnik Terentialus Maurus je napisao stih Habent sua
fata libellie, to bismo slobodnije preveli: .1 svaka knjiga ima svoju
sudbinu, ili I s knjigama se svata deava. Ove nas misli opsijedaju itajui Dohrainc prijevode biljeaka s pojedinih djela ove bibUoteke. Prema zapisima na prvoj stranici i drugim listovima lU
sveska El~Begavijina Tefsira, ovaj rukopis br. 569 iz XVI stoljea promijenio je vie vlasnika i biblioteka. Najprije ga je, ini se, uvakufio ejh-Sulejman-efendi, vaiz u Velikoj damiji u gradu Budimu. Zatim je dospio u ruke Muhamed-efendije Beograanina , koji je bio aga
janiara na Visokoj Porti. On ga je poklonio svome ueniku i tie
niku Ahmedu Misri-zade, bibliotekaru u Niu, prilikom svoje posjete
Niu g. 1636. 17.a toga drugi zapis govori da je djelo kupio u Beogradu ejh-hadi-Halil iz Graanice i uvakufio ga za svoju biblioteku
u Graanici, odakle je prenesen U Gazi Husrev-begovu biblioteku.
U dijelu rukopisa br. 1912 - .Hadisu1-erbein ima biljeaka, od
kojih je kao posebno interesantnu preveo Dobra3: .Meu ovim na~
lazi se pismo opsjednutih muslimana u tvravi Kanii, koje oni alju
viim vlastima (u Istanbulu). Pismo je sastavio h. Pir Amed-efendi

97

,
"

'I

na arapskom jeziku kako neprijatelj ne bi mogao lako saznati sadraj, ako mu padne u ruke. U pismu se istie odlunost opsjednutih
kOJI trpe opsadu ve sedam godina - da e braniti tvravu do posljednjeg daha, ali se opisuje i njihovo teko stanje zbog oskudice u
hrani i odje i . Spominju se Madari i Hrvati - da im je nareeno
da se bore prOliv Francuza. Komandant odbrane i mjesto potpisani
su irrom. Godina pisanja pisma je 1688. - Kako se iz ovoga vidi.
u naim muslimanskim junakim narodnim pjesmama, osobito onima koje opjevavaju unurske junake II vrijeme Bekog rata (16831699.), ima dogaaja koji se potpuno podudaraju sa sadrajem spomenutog pisma.
Rkp. 920 _Ezharurrevdat fi erhi Revdatil-dennat_ (komentar
.Rajskih baa, koje je g. 1935. preveo i tampao h. Mehmed Handi) u konanoj je redakciji dovren 1606, nakon vojne pod Ostrogonom (u Ul:orskoj). u kojoj je i pisac uestvovao i za vrijeme knjc
je pisao Revdat, iako je, kako sam kae u biljeci na kraju bio mnogo zaulet vojnik im pitanjima i savjetovanjima s vojskovoom Gazi-Mehmed-paom. Ovdje, kao i na jo nekim mjestima, sjeamo se
i nehotice stihova pjesnika Dure Arnolda, koji, pjevajui o naim
preima i njihovoj 1.auJ.etosti tokom historijskih zbivanja, kae:
... jer su kadto posred bojne buke
pograbili pero jo u ruke,
njim su uvstva ocrtala vrela,
smjele misli, mate plamen ivi,
pa su tako satvorili djela
kojim' i sad cio svijet se divi ...
Kao to smo \'idjeli, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci ima djela
pisanih u velikim i dalekim islamskim centrima, ima ih pisanih i u
naim kulturnim centrima Sarajevu, Mostaru, Tuzli, ali ih ima i iz
neznatnih, 7.abaenih kasaba i sela, to je znak da je ova rorma kulturnog iivljavanja bila rasprostranjena na irokom podruju nae
domovine. Tako je npr. rkp. 3230 - _En 'am_ prepisao Munla Velija,
sin Salihov, u tvravi Iza i (kadiluk bihaki) godine 1756. - Rkp.
br. 22 prepisao jc Ibrahim , sin Fejzullahov, rodom iz Dnoluke u kadiluku jajakom, u mektebu Kamiak-maha le ukljukom kndiluku
g. 1861. - Jedan traktat u kodeksu br. 2591 prepisao je Hanz-Muhamed, sin Munla-Ibrahima , iz HJivna god ine 1861. - Rkp. 1494 je komentar enciklopedijskom djelu _En_Nukaja, koji je prepisao Ahmed,
sin Emrullahov AI-Dijakovi (iz akova, Hrvatska). - Rkp. 3573 pi
sao je eihA liDede b. Mustafa el-Bosnevi el-Mostari g. 1589. kao lur
bedar turbeln sultanSulejmana kod Sigeta. Tc jc godine pisac i um
ro. - Rkp. 4140 jc glosa Taftazanijinu komentaru Nesenjina Akaida.
Prepic;ao ju je Osman sin Ahmedov, u tvravi GUli u Mad'.arskoj 1680.
a na koncu je biljeka da je posljednje dijelove rukopisa prepisao
Mustara Celebi Sarajli. Tu je i biljeka da je djelo uvakurio crnogorski murtija Alijjul-Murteza Karauzovi. - Rkp. 637 jc Tedvid
nepoznata pisca. Prijepis je Mustafe Ediba, sina Ibrahima Kuukzade,
iz Sarajeva il g. 1793. Primjerak je kasnije uvakufio h. Zulfikar-aga,

98

sin Mehmeda Spahia, iz sela Cumelj (zaselak Cumeljci kod Glee

vaca - Ljubinje) u Hercegovini. Jedan traktat u istom kodeksu prepisao je bivi vlasnik Mustara Edib iz Gornje Tuzle godine 1793. Ted!vid Mustafe. sina h. Alije. iz XVIII st. (rkp. br. 2955) uvakufio je
isti Spahi. - Rkp. 1964, Serh _Kasidei-nunijje_, nije star ni stotinu
godina, a znamenit je po prepisivau Ahmed-efendiji, sinu Muhameda
Di:t:dara iz Mostara, muderisu i kasnijem lanu Ulema-medilisa u Sarajevu. Znaajna je biljeka na naslovnoj stran i iz koje se vidi da
prepisiva zna svojih est direktnih predaka, do h. Ahmed-age, osnivaa damije u Riini u Mostaru. Koliko nas danas ima koji znamo
imc s\"ogn djeda (ako nije iv), a koliko nas zna pradjedovo ime ili
materino i babino djevojako prezime? - Trei traktat kodeksa br.
2117 prepisao je Muhamed-Haki Bonjak iz Glamoa u Krkeme medresi u Carigradu g. 1892. Glamo je nekad bio sjedite uenih (vjerski obrazovanih) ljudi , a nije davno bilo kada je po sedam hafiza iz
porodice begova Filipovi a uilo uz ramazan mukabelu u mjesnoj
d'amiji. - Rkp. 2069 iz XV[I stoljea, rkp. 799 iz XVI stoljea i rkp.
636 uvakurio je h. Ibrahim-aga, sin Islamov, Ispuli (Spuanin), nas
tanjen u Travniku, 7.3 Ajnibegov mekteb. U Spuu u Crnoj Gori bilo
je muslimana do kraja svjetskog rata, a do pred drugi svjetski ral
staja le su uzgor i tri kamene munare uz damijske zidine. - U rkp.
86 zabiljeeno je da ga je uvakufio Ahmed-Alija Gaanin iz Tabak-Sulejmano\'c mahale u Sarajevu za Ajnibegov mekteb i predao ga
muteveliji Halilu, sinu Salihovu, Hersenkliju. Dakle, i Gaana je bilo
vakifa, a interesantan je oblik Hersenk1i mjesto uobiajenog Hersekli (Hercegovac). Na baluku h. Abdulah-ef. Rianovia u Mostaru
iz g. 1917. pie da je bio Hersenk-muftija. Tarih je sastavio brat mu
Hafiz Muhamed-ef., a upitan to je stavio Hersenk mj. Hersek, objanjavao je da taj termin znai _sve kamen_o
lltio bih naroito istaknuti nekolike ene, koje su uvakufljivale
rukopise za razne vjerske ustanove, a sada je to njihovo blago skoncentrirano u Biblioteci. Tako je rkp. 29 Mushaf iz XVII stoljea, a
uvakufi1a ga je u prolom stoljcu Kanita-hanuma, ena Mustaj-pae
Babia i ki Homarije Mchmcd-efendijc, za mekteb u mahali Sinan
vojvode u Sarajevu. - Rkp. br. 44 je Mushaf koji je prepisao Husejn sin Alijin, uenik Muhamed-ef. Sarajlije 1738, a uvakufila ga je
Habiba-hanuma, ki Muhamed-Nazif-ef. Svne. - Br. 76 je Mushaf iz
XVlJI stoljea, a uvaku[iJa ga je neka Giuzida-hanuma. - Br. 4394
je Mushaf iz 1839. godine. Uvakufi1a ga je Hatida-hanuma, ki bosanskog namjesnika h. HaiiiiKami1pae, g. 1845. - Rkp. br. 5 je iz
XIX sto l jea, a uvakurlIa ga je Haema, ki Mustu[u-eft:mlije Gloe,
za Ferhadiju damiju u Sarajevu. - Rk:p. br. 1 je arapski tekst Kur'ana s turskim prije\'odom, prepisan u Sarajevu u Isabegovoj zaviji g. 1842. Uvakufila ga je Atija, ki Hasan-ef. Halilbaia za Durak
hodinu damiju II Sarajevu g. 1848. - Rkp. br. 10 je Mushaf koji
je nekad uvakufi1a Ummi-Gulsum, ki sultana Ahmeda, za dt..amiju
Ahmed-pa'c AI-Gazarije u Carigradu, a koji je g. 1833. uvakufio za
Carevu damiju u Sarajevu bajraktar h. AJjja, sin h. Husejna Kape
u Sarajevu. - U kodeksu br. 3712 znaajna je biljeka na arapskom
jeziku na prvom rukopisu Tefsiru min sureti Ved-duha ila ahiril-K ur ,ani_, u kojoj se kae da je ovu knj igu uvakufila Hatida, ki

99

Abdurahmana, sina Veli-hode, za svoju i

tomstvo, u nekom selu kod Mostara, a
- da se i ta i tumai na p oboni
n i c i m a i v j e r n i c a m a koje e njoj

bratovu djecu i njihovo popotom za imame toga sela

m s i j e l i m a m e tl V j erhajir-dovu initi.

Na rkp. 498 zabiljeeno je da ga je uvakufio legendarni bosanski

vezir Muhsin-zade Abdullah-paa godine 1733. To je onaj slavni vezir
koji se nije htio pokoriti ni sultanovu nalogu da Pounje izrui Austriji, nego je radije popio otrov, uskliknuvi: Ba vererim, bir la
vermen! (5 ramena u dati glavu, a kamena jednog ne dam.) - Na
rkp. 3754-3748, uvakufljenim za Karaozbegovu med resu u Mostaru,
interesantan je popis bivih vlasnika, od kojih je jedan Ahmed Seid b.
Ahmed Mir u gradu Haniji na Kreti, da bi poslije doao u vlasnitvo
Mustafa-ef. Mukia. mostarskog muftije u VII deceniju prologa stoljea. Rkp. 507 Eraful-vesail ila fehmi-email od Ahmeda bin
Hadera el-Mekki et-Taimi ed-DamanJmri, koji je bio uenik autora, kod koga je s luao ovaj komentar. Svoj prijepis sravnio je s origanalom i dobio od autora idazet. - Rkp. 725 je sastavljen od est
traktata, a jedan je RisaJetu ft hakikatil-insan od Delaluddina Muhameda bin As'ad-ed-Devanije, koje djelo ne spominje Brockehnann
meu djelima ovoga pisca. Na jednom djelu je zapisan kasniji vlasnik: h. Abdullah b. h. Ahmed Makovi. (Ova porod ica je izumrla u
nae vrijeme i u mukoj i u enskoj lozi II Sarajevu. Interesantno bi
bilo Znati da li je vlasnik zabiljeen kao Hirri-zade ili u slaviziranom
obliku.) Sesti traktat prepisao je MustaFa b. Muhammed b. Ali el-Bosnevi en-Nev'abadi II medresi Iskenderijji u Kairu god. 1720. Kod
mnogih pisaca, kao i kod ovog Pruaka. susreemo kako s ponosom
istiu da su Bonjaci El-Bosnevi. - Tako na rkp. 2081 ima stara
bil jeka: D7.amija se b o s a n s k i m jezikom kae b o g o m o l j a .
- U rkp. 4302 je veoma interesantan tursko-bosanski rjenik Lugat
tUrki - bosncvi sa oko 1000 rijei, a pisao ga je neki Mustafa b.
h. Ibrahim iz Bayburta u Anadolu, koji je doao 28. marta 1865. u
Bosnu i god.inu dana uio bosanski jezik.
Mnogi rukopisi u ovoj biblioteci su ukraeni vegetabilnim 01'namentima (nekad polikromatinim). a na nekima su i crtei, pa i
struni, kao na pr. u rkp. 3946 o tedvidu, II kojemu ima crte koji
predstavlja usta i grlo i njihov poloaj pri izgovaranju pojedinih glasova. I tl rukopisu 4279 postoji ista slika, a zbirku je prepisao Abdullah b. Mun la Salih Hrom i g. 1836. - Na 11. strani rkp. 2807 na lazi se crle koji prikazuje Muhamedovo (a.s.) turbe i dio njegove damije II Medini. a na listovima 13 i 14 rukopisa br. 2942 nacrtan je
plan Resulullahove damije i Revdai-mutahhere u Medin i, dok se u
kodeksu 2569 takoer nalazi crte II bojama Revdai-mutahhere. Takoer i rkp. 4198 ima na 100. listu lijep crte u bojama Rcvdai-mutahhere s Resulullahovom darnijom i njenom bliom okolinom II
Medini.
Na 3799. rukopisu interesantna je biljeka da je to dje lo uvak:ufio Ali Galib-paa Stoevi za biblioteku svoje tekije u Mostaru godine J842. Na poetku je zapis na turskom jeziku, pisan olovkom, II
kome se kae da se ovaj rukopis bio pojavio na tritu u ostavini
Mustafe-ef. Hadimahmutovia, pa ga je kao vakuf spasio i predao
Karaozbegovoj biblioteci Salih-ef. Hasanagi. Kako je poznato, gotovo sve vakufske biblioteke imale su pisano pravilo da se knjige ne

100

smiju iznositi iz biblioteke, a kako vidimo, bilo je i popustljivih knji

niara koji su pojedincima dozvoljavali da iznose vakurske knjige,
koje su onda ovi 7.aboravljali vratiti, i vakufske knjige s njihovim
vlastitim, ako im nasljednici nisu bili osobito skurpulozni, prodavane su na muhalleratu kao privatna svojina.
Kako sc postupalo sa starim rukopisima, interesantna je biljeka na rkp. 170, Mearikul.envarc, koji je vjerovatno iz XV stoljea. Na poetku je naslov i zapis h. Mehmed-ef. Handia na arapskom
jeziku, u kome se kae da je rukopis naao na rubu propasti i spasio ga otkupom, da je bio manjkav II sredini, te da je vidio tampan
primjerak II biblioteci Muharned.ef. Tarabara u Derventi i zamolio
ga da mu se manjkavi dio prepie, to je uinio Tarabarov sin. Tako
je rukopis dopunjen. Iznad i ispod toga je dastoruni potpis i osobni I l:lndiev peat.
Namjerno nisam citirao orijentalna imena i naslove djela onom
vrstom fonetike kakva je uobiajena u svijetu i kakvom je pisao i
sam Dobra a ovo djelo, nego onako kako e ih najlake moi ita ti
naj:;iri krug ndih ita laca, ne pravei razlike izmeu ha-hehi, .lcl
ze-zi. sesinsad i dr.
Ima i nekoliko sitnijih zamjerki ovom djelu. Da je autor obznakove na papiru, kod mnogih rUkopisa bi
u kojcmu su nastali, pa ne bi kao kod rkp.
br. 183 stajalo: Rukopis potie (mjesto: potjee) iz XVll ili XVIIJ
stoljea . Gdje je potpun hidretski tarih, trebalo ga je u cjelosti
navesti i u gregorijanskom kalendaru, a ne zadovoljiti se samo godinom. Na naslo\'noj strani, pisanoj arapskim jezikom i pismom.
oznaena je godina izlaska djela 1963. Miljenja sam da je na tom
mjestu trebalo napisati hidretsku godinu, jer upravo su u tekstu
Kataloga svi datumi pojedinih rukopisa iskazani u hidJ.retskim godinama i preraunati na kalendar po Isatovu roenju. Ovu naslovnu
stranu je i:rradio Abdul1atif Husejn, lektor arapskog jezika na Sa
rajevskom univerzitetu. Na rkp. 4215 pie da ga je uvakufio Strnak
h. Muhamed efendija, a trebalo je napisati Stranjak. (Stranjaci su
stolaka porodica, a rukopis je upravo i prepisan u Stocu godine
1800.) U rkp. 462 ime D o p a n bih ja itao e o b a n (jer se, vjerojatno, radi o nehotinom pomaku taaka.) Na rkp. 2126 iz XVII stoljea ima peal preprodavaca knjiga Muhamed-age Aganagia iz Sarajeva, a isto tako i na rkp. 2057. Da li je u peatu urezana gOd ina ?
Moda je Aganagi bio na najstariji knjiar. Na rkp. 4213 poslije
sadraja su zapisi da mu je vlasnik Stoanin Hromo-zade Salih Sid
ki i da je cijena knjige 28 groa. Koliki je to bio novac i ta se 7.a
nj moglo dobiti od drugih materijalnih dobara? Jesu li knjige bile
skupe? - Da je Dobra3 imao vie asistenata koji bi mu pomagali
u poslu, ne bi bilo povoda ovim, makar i nebitnim, zamjerkama.
raao pamju na vodene
bilo odreenije vrijeme

U predgovoru se spominje ko je sve darivao knjige Gazi Husrev-begovoj biblioteci, iz kojih su mjesta preneseni pojedini rukopisi
i skoncentrirani ovdje, pa to posebno ne spominjem. Kad bi ovjek
htio priknzati ovaj Dobrain rad onako kako treba i ukazati na nje
gov ogroman trud i napore pri radu, na njegovu vanrednu strunu

101

spremu, kad bi htio spomenuti najinteresantmJa i naj znaajnija ot

krita u ovom poslu, trebao bi desetorostruko vie prostora nego to
sam ga ja zauzeo u o\,oj publikaciji. Prije o\'og mog prikaza iZIao
je opiran prikaz ovog Kataloga iz pera Tajjiba Okia. profesora Hadisa na Teolokom fakultetu u Ankari, u publikaciji _Ankara univers itesi I1ahiyat fakultesi dergisi, Yi! 1964 - cild XII, s. 143-153. Kao
istaknu ti orijentalist profesor Oki znanstveno prikazuje o\'aj Dobra in rad i izraava se veoma pohvalno o tom radu i njegovu piscu.
Pravo da kalem, odavno sam oekivao takav prikaz od naih orijentalista koji bi daleko bolje i tanije od mene ocijenHi o\'o grandiozno
djelo. Mene je najvie interesirala i neizmjerno oduevila kulturna historija koja zrai iz ovih starih rukopisa, iz mnogih unikata. autografa i biljeaka na koje je ukazao Dobrata u Katalogu.
Ja bi na kraju apelirao na one ljude koji znaju gdje jo ima
po provinciji (a i u samom Sarajevu) ovakvih rukopisa, pa i fragmenata. koji propadaju, da bi se spasili i skoncentriraH uGazijinoj bibliotcci. odakle bi, na stranicama daljnjih svezaka Kataloga, zasjali
starim sjajem. Znam da je i u najnovije vrijeme bilo s luajeva da se
orijentalni rukopisi zakop.waju II bae, jer ih je grehota naloiti
na vatru, uk oliko se ne prodaju u inozemstvo, a sjetih se ovom zgo-dom i prianja rahmetli Safvetbega Baagia, kako je jednom u Ne
vesinju, kao student orijentalistike i historije, otkrio u Baagia ku
i oblijepljene prozore (bila je zima) na kajie izrezanim fermanom,
kojim se rodonaelnik njihove porodice, Redeb-paa, postavlja ne
znam ve na kakav poloaj i daje mu se Zalom-palanka u leno!
Na koncu. s ovim prvim sveskom Kataloga mi smo dobili jedno izvrsno djelo, na kojemu se moe estitati prvenstveno autoru,
a onda i izdavau, pa i tamparskom preduzetu na tehnikoj opremi.
Zelimo da se i slijedei svesci pojave iz tampe koliko je mogue
prije.

SUMMARY

Some marginal notes from our cultural history

tn the article Marginalije ... The author after taking into consideration the importance of the Gazi Husrev-bey's Library and the
issue of the first catalogue of it s Oriental manuscripts, presents
the most interesting notes from the cultural and the polilical history
of Bosnia and Herzegovina. These notes Kasim Dobra3 had put
down beside the code of some particular manuscripts catalogued in
Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Husrev-begove biblioteke. These annotations are often more interesting for the nowada}
reader than the catalogued works.

102

I brahhn Kemura

Ma li eva

kolekcija u Gazi H usrev - begovoj

biblioteci

PokuSaemo da objavljivanjem kratkog pregleda pismene ostavStine Milivoja-Mh-ze Abdurahmana Malia skrenemo panju na ovu vrijednu zbirku. Stjecajem sretnih okolnosti ova ostavtina je od sestre
M. A. Mali a, gospoe Nevenke Mali-Ramouz iz Rijeke, otkupljena
1966. godine za 200.000 st. dlnara i pohranjena u Gazi Husrev-bcgovll
biblioteku, gdje je taj materijal obraen i danas dostupan javnosti.
Ne treba izgubili iz vida da ime Mlrze Abdurahmana Matia za
uzima jedno od najistaknutijih mjesta II jugoslovenskoj orijentalistici izmeu dva rata. Njegov rad i doprinos kojim je obogatio ne samo nau, nego i svjetsku orijentalistiku, zasluuje i obavezuj e da se
vie osvijetli kako linost tako i stvaralatvo ovog izuzetnog i vrsnog
orijenlaliste. To je na dug prema njemu i kao nauenjaku i kao
ovjeku i ovaj na prilog neka bude skroman doprinos tome.
Svakako da su u naoj zbirci najvredniji oni materijali koji se
odnose na Bulbulistan njegovu doktorsku disetarciju pod naslovom: BULBULISTAN DU SHAlKH FEWZI DE MOSTAR, PO!lTE HERCEGOWINIEN DE LANGUE PERSANE kao i prepiska voena sa raznim l inostima u vezi s Bulbulistanom. Tu je i prijepis Bulbulistana
na perzijskom (br. 157) kao i Maliev prijevod na francusk i jezik
(br. 156). Perzijski primjerak M. A. Mali je posudio iz Bratislave, iz
zbirke dra. S. Baagia i prepisao. Mali je tezu obranio na Sorboni
17. VII 1935. (tampana je iste godine u Parizu). Tezu je obranio pod
veoma tekim i nepovoljnim uvjetima: bio je teko bolestan. Paraliziran ve sedam mjeseci, na nosilima je donesen na Univerzu gdje jc
sjajno i bri ljantno obranio tezu . U prepisci koju je M. A. Mali vodio
s istaknutim orijentalistima u vezi svoje teze susreemo se s imenima Henry Masse-a (10 pisama), prof. Vaillanta (5 pisama), prof. Mirze
Khan Gazvini-a (3 pisma) i dr. koji su mu davali s uges tije, ocjene i
upute. Prepiska je na francuskom jeziku.
Inae, najvei dio ostavtine odnosi se na korespondenciju M. A.
Malia s istaknutim pojedincima, drutvima i dr. Ta nam korespondencija najbolje otkriva i pokazuje kako i pod kojim uvje lima je rao
dio i studirao u Francuskoj. Njegova pisma su bolna svjedo anstva
jednog velikog, upornog i snanog duha, koji nije pokleknuo uprkos
svih nedaa s kojima se nosio. Upravo je fanatinom snagom istrajao
na svom naunom putu. Citavo vrijeme studiranja u Francuskoj bio
je izloen hroninoj nestaici novca, ikanacijama od strane zvani
oih predstavnika jugoslavenskih vlasti u Parizu, podmetanjima i maltretiranju u cilju onemoguavanja njegova redovnog studiranja. Tome

J03

je mnogo doprinijela i okolnost da je kao Hrvat (katolik) primio islam, to mu je pribavilo no\'e neprijatelje, koji su ga onemogua\'ali
na svakom koraku,
U svom pismu iz 1925, (nije oznaen bliLi datum) Stjepanu Raministru prosvjete Kraljevine SHS, Mali piSe o sebi i s\'om ivotu: .. Roen sam 1897. u Imotskom, Svrio sam Trgovaku akademiju u Suaku godine 1915., tc sam iza toga bio nameten kod raznih
banaka i preduzea, kako se moete uveriti iz priloenih kopija mojih
ceriirikata. No oduvek sam se bavio privatno orientalistikom. S\"C svoje slobodno neme posveivao sam studiji i lektiri filozofije, tt.'Ologije
i filologije. Tako sam pred etiri godine priprcmio za tnmpu Budhistiki Katehizam, prvu knjigu te vrste u nas, prema nemakom izdanju
od Subhadra Bhikua. Knjigu na lalost. nakladnik nije jo tampao.
jer se boji da ne bankrotira s njome. Oduevljavao sam se za Orijent
i sve to se Orijenta tie, tc sam 1922. preao na Islu m u samoj kapitali .. Antemurnlis Christianitatis. Nakon toga bio sum otiao u Spaniju, da sc upoznam sa tom negdn najkulturnijom zemljom Evrope
i da se usavrim u kastiljskom jeziku. Lani sam doao u Pariz, tc sam
isposlovao bez ikakve preporuke sa strane naih, stipendiju francuskog Ministarstva Prosvete. Bivi ef Pros\,etnog odclenja g. Kosta Petrovi na Sve mogue naine stao me ikanirati , '" kao i mnoge druge Dalmatince. Dao je nnpisati prOliv mene i jednn lanak u .. Politici, koji u odlomku prila1cm ... I dalje ..... Mrzim strastveno na
Evropu i njezinu psevdokulturu, u istoj meri u koliko sam oduevljen
za Orient. Poznajem neke vie. a neke manje franc. panj. ital. ruski,
cngl. arapski (sad uim mavarski dijalekt), tc stadoh da uim persijski. Nadam &C, budemo li II vezi, da u vam moi, ins'Allah, za
par godina da poaljem tamo iz zemlje Huseinove ili Fuadove, ili pak
iz carstva Lava i Sunca koji pre\'od s jezika lmrulkeisova ili Hafi
zova. Volim Thakura, Baudelairea. Marianija, Strindberga, Nietschea,
Hamsunn, Ewersa i Poli-Kamova . . .
diu,

M. A. Mali u stalnom je kontaktu sa onda istaknutim linosti

ma islamskog javnog i vjerskog h'ota i intelegencije u Bosni i Hercegovini: rcisululemom H. D. Cau~eviem, Edhemom Mulabdiem,
prof. A. Nametkom, O. A. Sokoloviem, H. ogom, Taibom Okiem,
koji mll svojim linim prilozima i obezbjeivanjcm potpore od ondanjih muslimanskih dru tava _Narodne Uzdanice i .. Cajreta, nastoje
koliko toliko pomoi i o lakati poloaj.
Kao vanredan poznavalac evropskih i orijentalnih jezika M. A.
mnogo prevodio i u njegovoj zaostavStini pored originalnih
od kojih su neki neobjavljeni ,sauvano je i dosta prijevoda
od kojih su neki ve objavljeni u raznim asopisima i listovima. Ov
dje emo donijeti spisak prvo originalnih, a zatim prevedenih l a
naka, koji su pohranjeni u ovoj zbirci.
Mali jc
lanaka,

l) ORIGINALNI CLANCI,
a) neobjavljeni:

I. Spanjolska osvajanja i njiho\'o irenje kulture osvrt na

prosla\'U stogodinjice puta oko svijeta Juana Sebastiana Ele.::.no-a, jedna kucana stranica;

104

2. Sla je uzrok naem nazadku j zaostalosti na prosvjetnom po.

Iju? - po miljenju autora glavni krivac je muslimanska inte
ligencija, dvije kucane stranice;
3. Dvije rijei o Kineskoj Republici - historijski prikaz, 7 ku
canih stran.ica;
4. Perzijske rijei u hrvatskom jeziku - najee upotrebljavane
rijei bez davanja znaenja, 4 kucane stranice;
5. Da ne mislite da sam ja sam! - lanak o istaknutim ljudima
koji su preH na islam, jedna kucana stranica.
b) objavljeni:

I. Spanjja i Maroko, Rije, br. 39 od 16. II 1923., str. 2, Zagreb.

2. Spanija iSpanjolci, Jutarnji list, od 6. VII 1924, str. 7.
3. Medina del Campo, _Novi Behar, II/1928. br. 17-18,
str. 281-282.

Posthumno:
4. Slavni Jugosloveni
februara 1966, str. 10.

II

stranom svijetu, Na svijet. br. od

,
II

JI) PREVEDENI CLANCI:

a) neobjavljeni:

l. Angel Guimera: Serbia - prijevod sa panjolskog, I stranica.

2. A. Manzoni: ,.Peti maj - prijevod s talijanskog, l stranica.
3. Friedrich Nietsche: Antihrist - svega jedna kucana stranica.
4. Sinesio Darnel: Malenkosti - prijevod sa panjolskog, 1 stran.
5. Muhamed Jakub Han: Od Tada do Alhambre, 3 stranice.
b) objavljeni:

l. Abdllrahman Damija: Iz persiskih pria, Cajret, XI/1927 ,

str. 377
2. Elisa Perez: Arapska no u Tandi, Cajret, XI/1927, br. 20,
str. 309
3. Laura Veccia VagUeri: Iz apologije islamizma, Novi Behar,
[[[/1929 br. Il. str. 169-170.
4. Major A. G. Leonard: Dug Evrope Islamu, .Novi Behar,
II1/1929-30. br. 24. str. 377-378.

Djelo II rukopisu "Zato sam preao na Islam, koje je imalo

oko 2.000 stranica, na neobjanjiv nain je nestalo i do danas nije
us tanovljeno gdje se nalazi.
Ostali dio ostavtine zapremaju kolske svjedodbe, razni cerlifikati, ocjene slubovanja, izresci iz novina, korespondencija s raznim tinostima, nekoliko browa ah medijskog pokreta s kojima je
M. A. Mali suraivao, razne posjetnice, adrese, molbe za potporu,
potvrde o pomoi pojedinaca i drutva i dr. Malieva sestra gospoa
Nevenka Ramollz ovdje je priloila i sve nekrologe povodom Mali
eve smrti, objav ljene II gotovo svim veim listovima i asopisima.
Danas je sav laj materijal razvrstan po grai i ima 170 brojeva II arhivi Gazi Husrev-begove biblioteke.
105

SUMMARY
Mall's Col1ecLlon ln the Gazi Husrev-bey's Library

ln 1966 thc Gazi Husrev-bey's Library bought the library that belonged to the deceased Milivoj Mirza Mali. ln the article is given the
survey of this book collection which consists of 170 numbers. The
most significan t works arc in reference to Mali's doctoral dissertation .Bulbuli stan du shaikh Fevzi de Mostar, poet hcrcegowinien
dc langue persane., vwich Mali defended at Sorbonne 1935.

106

Hafzlja

Hasandedi

Muslimanske biblioteke u Mostaru

Za vrijeme 400-godinje turske vladavine u Bosni i Hercegovini,
Mostar je dao cijelu plejadu ljudi koji II svom rodnom mjestu podigoe spomenike trajne vrijendosti ili se istakoe kao vrsni dravnici
i znanstveni radnici visokog kvaliteta. Uzreica: Ne kai se II Mostaru uen, jasno govori da je Mostar prednjaio II nauci ispred svih
mjesta Bosne i Hercegovine. To potvruje i jedna narodna pjesma
koja Mostarce naziva efendijama (titula koja se davala uenim ljudima), a Visoane i Zeniane opanari ma ireetarima.
Sta su i koliko mostarski Muslimani uradili na znanstvenom polju do austro-ugarske okupacije 1878. godine, tj. koliko su djela napisali na arapskom, turksom i perzijskom jeziku, ne moe se tano
i potpuno utvrditi. U Arhivu Hercegovine, Zaviajnom muzeju Hercegovine, Provincijalatu hercegovakih franjevaca, kao i kod nekih
privatnih osoba II Mostaru, nalazi se preko 1400 rukopisa, kompletnih i nekompletni h , od kojih su dobar dio napisali Mostarci. Godine
1950. iz Karaoz-begove biblioteke II Mostaru preneseno je u Gazi Husrev-begovu u Sarajevu vie stotina rukopisa. Nekoliko rukopisa posjeduje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti II Zagrebu,
a neki, najvredniji mostarski rukopisi, nalaze se van granica nae
drave.
Ovdje takoer treba istaknuti da su mnogi, zbog nerazumijevanja, zakopavali cijele biblioteke u zemlju, vjerujui da je grijeh
da se spale. Na taj nain uniteni su brojni i vani rukopisi koji su,
svi odreda, bili unikati.
Za turske vladavine u Mostaru je osnovano vie biblioteka koje
su u svoje vrijeme imale znaajnu ulogu u irenju znanosti. Do knjige se II to doba teko dolazilo, jer sve do 1866. u Bosni i Hercegovini
nije radila nijedna tamparija u kojoj bi se tampale knjige na orijentalnim jezicima. Zbog toga su knjige oabavljane sa strane, zatim
prepisivane i tako umnoavane. Knjige su prepisivali i obrazovani i
poluobrazovani ljudi. Sva ta manuscripta predstavljaju danas veliku
vrijednost, jer pored raznovrsnosti materijala i bibliografskih podataka, mnoga od njih sadre i razne veoma vane zapise i kronograme, a neki i originalne radove naih ljudi koji su pisali i pjevali na
orijentalnim jezicima. Meu ovim rukopisima nalaze se i autografi
domaih pisaca.
t. Karaoz-begova biblioteka je prva poznata biblioteka II Mos
taru. Skromne temelje udario joj je sam legator. Iz njegove zaklad
nice od poetka ramazana 977 (7-16. II 1570.) saznajemo da je, pored
ostalog, uvakufio jo slijedee: 7 kompletnih, ukorienih i lijepo pi
sanih mushafa, 30 duzova Kur'ana, u kou ukorienih , za uenje u

J07

damiji, kompletan i ukorien komentar Kur'ana od Zimaherije, kompletan i ukorien komentar Kur'ana od Kadi-Bejdavije, komentar djela Sirat.elislam od Sejjid-Alije i arapsko-turski rjenik Ahtariju. Mutevelija je duan da sve navedene knjige uva i pozajmljuje itaoci
ma uz kauciju i jamstvo jednog ovjeka iz naroda. za staranje o
knjigama, mutevelija te 7.aduiti kajjima.
Biblioteka je bi la smjetena u posebnoj prostoriji koja :se na
lazila uz dershanu Karaoz-begove medrese. U njoj su se vremenom
skoncentrirale mnoge privatne i sve javne biblioteke Mostam, pa su
tako u njen posjed doli dragocjeni unikati i autografi nekih domaih pisaca. (Sejh Juje, Sejh-lbrahjma Opijaa i drugih.) Zatvorena je
1934. godine kad je umro njen posljednji bibliotekar, Hadi Muhamed
ef. Spahi. Poslije toga nije vie otvarana jer nije postojala odrec
na osoba koja bi se o njoj brinula. Od tog vremena, iz nje su otu
ena mnoga djela i bez traga nestala. Ostatak je prenesen godine
1950. u Gazi Huslcvbegovu biblioteku u Sarajevu.
2. Druga, neto mlaa ali veoma znaajna, biblioteka bi ja je Dcrvi-paina, koju je osnovao sam legator. U svojoj zakladnici od po.etka januara 1593. on na kraju donosi spisak knjiga koje je uvakufio i odreuje se da se ne smiju nikome poklanjati, prodavati, u
posjed uzimati, niti igdje iz Mostara iznositi . Iz tog spiska saznnjemo da je Dervi paa Bajezidagi uvakufio 46 svezaka, preteno komentam raznih dogmatskih i criatsko-pravnih djela. Meu njima se
naroito istie komentar Mesnevije od McvJana Sururija u est sve
....nka. Legator dalje odreuje da se ovim komcntarom moe sluiti
samo mudcris njegove medrese i da se sveske ne smiju prepisivati
niti ekscerptirati jer bi se otetile i upropastile. Pored Mesnevijc legator je zavjetao jo tri djela na perzijskom jeziku: Beharistan,
Dulistan i Hafizov Divan.
Biblioteka je bila smjetena u dershani Dervi-paine medrese
POlhumu. Zatvorena je kad i medresa, prije 1890, a knjige su pre
nesene u Karaozbegovu biblioteku. Jedno djelo iz ove biblioteke u
va se danas u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, a jedno u
Arhivu Hercegovine.

II

3. Cejvan-chajina biblioteka. Za potrebe svojih damija u Mostaru, Blagaju i Gabeli, mostarski legator Cejvan tehaja je 1558. uvakufio 120 kompletnih duzova Kur'ana i osam svezaka drugih raznih
knjiga vjerskog sadraja za uenje i dranje predavanja u damijama. Jedno djelo iz ove biblioteke nalazi se u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci u Sarajevu.
4. Bosnali Ahmedagina biblioteka. Darus-seade-aga Bosnali Ah
mcdaga, sin Alijin, uvakufio je 1653. vie primjeraka raznih knjiga
vjerskog sadrlaja za svoju medresu u Mostaru. Iz jedne biljeke koja se nalazi na kraju jednog rukopisa saznajemo da je legator 1644.
godine bio bakapu ogJani i da je neto prije 1653. postao babus
seadeaga (kizJaraga). Nekoliko rukopisa iz ove biblioteke nalazi se
u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. Iz biljeaka na kraju
ovih rukopisa saznajemo da ih je 1653. uvakufio kapu-aga (nekad:
babus-seade aga) Ahmetaga za dranje javnih predavanja (dersiam)
u njegovoj med resi u Mostaru.

108

5. Biblioteka AIipa!e Rizvanbegovia. Za svoju tekiju, koja se nalazi kod njegove d1.amije na Luci u Mostaru, AJipaa je 1841. i 1842.
godine uvakufio vie primjeraka raznih knjiga. Nekoliko rukopisa iz
ove biblioteke nalazi se u Gazi Husrevbego\'oj biblioteci II Sarajevu
i jedan II Arhivu Hercegovine.
6. U Gazi Husrev-bcgo\'oj bibliotcci u Sarajevu nalaze se dva
rukopisa koje je uvakufio kizlar-aga Oavudaga za medresu kapuaga
Ahmetage u Mostrau.
7. Gazi Husre\'-begova biblioteka posjeduje jedan rukopis koji
je uvakufio carski odobaa (has odobai) Hasanaga za med resu kapu-age Ahmetage u Mostaru.
8. Provincijalat hercegovakih franjevaca u Mostaru posjeduje
jedan, a Gazi Husrcvbcgova biblioteka dva rukopisa, koje je uva
kuno Munla Salih, muezin iz Cejvan-begove mahale.
9. U Arhivu Hercegovine nalaze se dva rUkopisa koji su bili via
snitvo vakufa lladi Mustafa ef. s ina Hadi Muhamedova iz Mostara.
10. Arhiv Hercegovine posjeduje dva rukopisa koji su bili via
slli~tvo vakufa Mustafa ef. Naimia iz Mostara.
11. Provincijalal hercegovakih franjevaca posjeduje jedan rukopis koji je bio vlasnitvo Munla Sahovog vakufa, muezina Cejvan-begove d1.amijc u Mostaru.
U Mostaru su za vrijeme turske vladavine radile, pored navedenih, jo i slijedee medrese: Roznamedi Ibrahim ef., Koski Meh
med-paina, Hadi Balina, Buk'a, Hadi Velijina i SejhIsmaila Opijaa,
koje su, bez sumnje, imale svoje prirune biblioteke.
Sve napred spomenute biblioteke bile su javne i knjigama iz
njih mogli su se, uz izvjesne uvjete, koristiti svi koji su traili nauku i njom se zanimali.
Od polovine XIX. stolje6l u Mostaru je radila i jedna kiraethana (itaonica); ona nije dri.ala knjige, nego samo primjerke novina
koje su tada izlazile u Bosni i Hercegovini.
Pored na\'cdenih biblioteka, za vrijeme turske vladavinc u Mostaru je postojalo vie biblioteka po privatnim kuama; Veliku biblioteku imao je mostarski muftija i pravni pisac Ahmed ef. Mostarac,
koji jc umro 1679. godine. Jedan dio knjiga iz ove biblioteke nalazi
se danas u Gazi I-Iusrc\'-begovoj biblioteci.
I druge mostarske muftije, kao i sve istaknutije politike i kulturne l inosti ondanjeg Mostara, takoer su imale svoje privatne
biblioteke. U raznim ispravama spominju se slijedee privatne biblioteke: Mustafe Ejuboviu (SejhJuje), Ibrahim ef. Opijaa, Ibrahim
ef. Du!ia, Huseina, sina Mustafina, imama Curi Ahmedove dJ.amije,
nekog Ibrahima, Hafiz Omer-pa!e Rizvanbegovia, nekog !ladi Mu
hamed cr., Abdulaha Hasanefendi a, Hasan-bega Lakiia i drugih. U
~pisku knjiga Abdulaha Hasanefendia spominju se, izmeu ostalih.
slijedcta djela: Medmua (zbirka) _napisana rukom SejhJujec, jedan primjerak Sejh-Jujina djela .Fevaidi abdijjec i jedan SejhJujin
mushaf.
Ovdje donosimo pregled pisaca i prepisivaa (tc'lif, tahrir, ter
kim, kitabet) uz ija imena stoji napisano da su iz Mostara (alMos-

109

tari). Ove podatke uzeli smo iz bibliografskih biljeaka na kraju rukopisa koji su obraeni i uneseni u katalog arapskih, turskih i per
zijskih rukopisa. Pregled je nepotpun jer jo nisu publicirani svi ka
talozi Gazi Husrev-begovc biblioteke koja posjeduje izvjestan broj rukopisa koje su napisali Mostarci. U raznim znanstvenim ustanovama
i u nekih privatnih lica u Mostaru i drugdje nalazi se velik broj rukopisa koje su napisali ili prepisali Mostarci. Kad sc svi Li rukopisi
obrade i unesu u kataloge moi e se dati potpuniji pregled (potpun
nikad jcr je, kako smo prije istakli, uniten velik broj rukopisa koji
su bez traga nestali) pisaca iz Mostara koji su pisali na orijentalnim
jezicima.
Pregled pisaca donosimo kronolokim redom: Hasan, sin Nesuhov 1571. Zijai (pjesniko ime Hasan ef. Mostarea) 1575, Mustafa, sin
Jusu(a 1583, Ibrahim, sin Ferhatov 1586, Ibrahim, sin Alijin 1595, Hadi
Selim, imam Cose!1odine damije 1635, Jusuf, sin Ahmetov, 1645, Hadi Mustafa, sin Hadi-Balin 1646, Abdulah, sin l1asanov 1651, Sejjid,
sin Abdov 1658, Mahmud, uenik 1658, Alija, uenik 1658, Ahmed, sin
Mustafin 1666, Ahmed, sin Beirov 1668, Hasan, sin Hadi Osmanov 1672.
Ahmed, imam, sin Sejh Muhamed ef., Murteza, sin Muhamedov, uenik
1675, Hasan, sin OsmanHalife 1676, Ahmed Orlevi, sin [slan1OV (u Moslaru ivi porodica Orle) 1682, Mustafa Ejubovi (Sejh-Jujo) 1682-1688
(5 djela), Ahmed, sin Salihov 1706, Ibrahim Opija. sin Sejh-Hadi
Ismailov 1706 - 1712 (6 djela), Husein, sin Hasanov 1712, Salih, sin
Bajramov 1712, Muhamed, sin Mustafin sin Muhamedov, sin Ali ef.
1712 (2 rukopisa), Muhamed, sin Selimov 1713, Osman, sin Omerov
1713, Ahmed, uenik 1727, Ahmed, sin Huseinov, uenik 1733 i
1734 (2 rukopisa), Mehmed, sin Salihov, uenik 1736, Muhamed.
sin Scjh-Ibrahim er. 1736, Jahja KokaIi, sin Sejh-Mustafin 1740,
Alija Dabi 1744 (3 djela), Ibrahim Kefi, sin Huseinov, sin Smai1ov, sin Ali cf. 1740, Mustafa, sin Salihov 1744, Ahmed, sin Hadi
Mustafin 1745, Muhamed, uenik 1749, Ahmed Bosnevi, sin Selimov
1750, Musta(a, sin Salih ef. 1753, Abdulvehab Naimi, sin Salih er.,
sin Sejh Osmanov 1754, Abdulah, sin Hadi Mchmedov 1755. Hafiz
Mustara, sin Hadi Omerov, 1755, Muhamed Turi, sin Ahmedov 1757
- 1785 (4 rukopisa), Husein, sin Mahmutagin 1760, Hadi Muhamed.
sin Hasanov 1760, Ibrahim, sin Ahmeda Hazuria, ehaje mostarske
tvrave 1760, Ahmed. sin Muharnedov 1776, Ahmed. sin Hadi Redcpo'- 1786, Hasan Efica, sin Osmanov, sin Hadi Salihov, sin Hadi
Osmanov, sin Hadi Alijin 1792 - 1796 (3 rukopisa), Sabit Agi, sin
Hadi Alije 1792, Ibrahim Spahi, sin Hadi Muhamedov 1795 (2 rukopisa), Munla Salih Rami 1801, Ahmed, sin Omerov 1804, !-ladiH Sa!ihaga Rudinac 1810, Hasan Arpadi, sin Muhamcdov 1829, Fadil Kajlaz, sin Dervicv 1834, Ahmed Bakamovi, sin Salihov 1835, Hadi Alija
Sunje. sin Mustafin 1837 (2 rukopisa), Husein Grani. sin Munla-Salihov 1838, Ahmed. sin Muhamedov, sin Fejzulahov, sin Ahmetov, sin
Fcjzulahov, sin Hadi Memin, poznat pod imenom Malko 1842 (2 rukopisa), Munla Musl.afa Hrvi 1844 (2 rukopisa), Mustafa Mrkonji 1845
(2 rukopisa). Ahmed Lakii, sin Abdulahov, sin Ahmedov, sin Omerov,
110

sin Huseinov, sin Hasanov, sin Omerov. sin Ahmetov 1847, Mustafa-Sidki Mostarac, maftija 1847, Mustafa Seva, sin Salihov 1848, Ibrahim Hadiomerovi, sin Muhamedov 1849, Ahmed, sin Alijin, 1851, Selim, sin
Ahmedov 1854, Husein Mangjo, sin Mustafin 1855, Sadik Voljevica,
sin Ibrahimov 1855 i 1856 (2 rukopisa), Dervi Jusuf, sin Mustarin
1857, Salih, sin Ibrahimov, sin Muhamedov 1857, Hafiz Mehmed Dervi Cemalovi 1860, Hadi Mustafa Karabeg, sin Ahmedov 1864, Dervi Faladi, sin Mustafin 1867, Ahmed, sin Muhamedov. sin Hadi
Ali ef., sin Mustafin, sin Salihage Dizdara 1867, Sulejman Dabi 1868,
Abdulah Bakamovi 1870, Salih Kasumovi, sin Abdulmuminov 1871,
Alija Kulenovi 1872, Salih, sin Muhamedov 1873, Omer Mahini 1876.
Hadi Abdulah ef. Ridanovi, mostarski muftija 1878, Osmanaga Grebu, sin Dcrvi<lgin 1879, Hadi Hanz Muhamed Cemalovi 1888, Scjjid
Hafiz Osman Cemalovi, sin Hadi Mustafin 1891, Ahmed D!abi, sin
Sulejmanov 1896, Ahmed, sin Mehmedov, Husein Vugi, Mehmed 1:uljevi, Salih, sin Hadi Tsmailov, Ali Fehmi ef. Dabi.
Na temelju prezentiranih podataka moe se 7..akljuiti da sc svi
naprijed navedeni, u granicama postojeih uvjeta i mogunosti. bavili naukom pa s tim u vezi imali i svoje privatne biblioteke.
Posebno su interesantni zapisi u rukopisima koji nam pruaju
podatke o vlasnicima (sahih, malik) knjiga. Iz tih zapisa saznajemo
da su mnogi, uz relativno visoke cijene, kupovali knjige od telah.\ na
lici taciji u ariji ili drugih lica. Ovi podaci nam jasno govore da su
svi oni bili ljubitelji knjige i imali svoje privatne biblioteke. Ovdje
ne donosimo njihov pregled, ali istiemo da smo ih zapisali vie od
80 koji se spominju kao kupci i vlasnici knjiga.
U sidi!u mostarskog suda iz 1244. (1828.) godine nalazi se je
dan spisak knjiga za koje nije navedeno ije su vlasnitvo. U njemu
su poimenino upisana: 83 sveske raznih djela iz islamskog prava
(fikh), 76 iz gramatike i sintakse arapskog jezika (navo ve mean i),
22 iz islamske dogmatike (akaid, meu njima se spominje i jedno
Sejh-Jujino djelo .Sarh Tehzib elmantik), 11 iz islamske tradicije
(hadis), 14 na per.tijskom jeziku i 9 rjenika (1ogat), ukupno 215 djela. Nisu nam se sauvali kassam-clefteri (iskazi o raspodjeli ostavin
ske imovine) mostarskog suda, pa se iz ovog razloga ne moe dati
potpun pregled islamskih biblioteka u Mostaru.
U periodu od 1878. do 1965. godine u Mostaru je djelovalo vie
od 180 osoba koje su vrile razne funkcije II islamskoj hijerarhiji.
Meu njima je bio: jedan reis-el-ulema, vie muftija, muderisa, la
nova Ulema-mcdlisa, profesora, direktora kola, kadija, hatiba, imama, mual1ima, ehova i drugih. Poznavao sam dobar dio ovih ili njihovih nas ljednika, i osobno se osvjedoio da su svi imali lijepe pri
vatne biblioteke.
Hadi Jusuf, sin Kalimanov, iz Mostara uvakufio je 1042. (1633.)
godine 51.000 aki i, izmeu ostalog, odredio da se iz prihoda troi
jedan dio na opravak korica mushafi-erifa kojih su vlasnici siromani.
Rezimirajui sve ovo to smo naprijed izloili, moe se zakljuiti da je u Mostaru, za vrijeme 400-godinje turske vladavine, osnovano vie od 300 javnih i privatnih biblioteka koje su posjedovale
bar po nekoliko knjiga na orijentalnim jezicima, preleno iz islamistike. Ovo ujedno svjedoi da su se Mostarci prije mnogo bavili na
ukom i njegovali je.

III

I,

I
I

Izvori I literatura:
Mostarske vakufname: Mehmcd-bega Karaozbega, Cejvan chajina,
Dervi-Dac Bajc7idagia, originali i prijepisi u GaLi Husrcv-begovoj biblioteci 1\ Sarajcvu; Sidili mostarskog suda od 1631. do 1871. godine, u
Orijcntalnom institutu u Sarajevu; Kasim Dobraa: Katalog arapskih, turskih i pet7ijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, Sa
rajcvo, 1963; Hivzija Hasandcdi: Katalog arapskih, turskih i pert.ijskih
rukopisa Arhiva Hercegovine; Isti: Katalog arapskih, turskih i perzijskih
rukopisn Pro\'incijaiola hercegovakih franjevaca; Isti: Katalog nropskih,
turskih i perzijskih rukopisa Muzeja Hercegovine; Isti: Katalog arapskih,
turskih i perzijskih rukopisa bibliotekc Muhameda Muslibcgovi3; Isti:
Analitiki invcntar Acta turcarum Provincijalata hcrccgovakih franjcvaca
(u rukopisu); Dore Pcjanovi: Istorija biblioteka u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo, 1960. str. 28; Hivzija Hasandedi: Uspomene na mostarskom ulemu od 1878. do 1967. godine, Glasnik VIS u SFRJ, Sarajevo, 1968, (XXXI),
br_ 9-10, str_ 401-403.

SUMMARY
The Moslem libraries ln Mostar
Moslar was one of the most important centres of Islamic learning
in Yugoslav countries, which is testified by more than 300 registered
Oriental public and private libraries in Mostar. The books that these
libraries possessed were in OricntaL languages. The author in his
paper describes several libraries in Mostar, among which the oldest
is the one founded by Karaos bey's legacu. This library was closed
in 1934 and the rest of it's book collections were transferred to Gazi
Husrevbey's Library in Sarajevo. Among the works preserved in libraries in Mostar, there are a great number of autographs. Many private citizens had libraries of their own. A register of writers and
copyists from Mostar is given too.

112

Branko

Cu1J~

Jedan zanimljiv bibliografski projekat

Poznati bibliofil Osman Asaf Sokolovi (1883-1972.), bivi vlasnik bogate zbirke knjiga i manuskripatal) na naem i na orijentalnim
jezicima, pripndao je grupi strastvenih amatera ljubitelja pisanog kulturnog nasljea. Pasionirani kolekcionar starih .. itaba nije se zadovoljavao sakupljanjem knjiga. On je, istovremeno, pokazivao ivo
intcresovanje za te literarne izvore. prouavao ih i o njima pisao.
Tako je direktno ili indirektno prodirao i bogatio i naa _ esto
vrlo oskudna i povrna - znanja o tarnpanoj i pisanoj rijei i o
njenoj kulturnoj ulozi u sredini u kojoj ivimo. Naroito ga je privlaila literatura o Bosni i Hercegovini. Neumorno je, decenijama, tragao i za onom knjigom koja se izdavala u naoj uoj domovini. dajui pri tome prednost tampanoj grai ij i su autori bili bosanskohercegovaki Muslimani. Ovakva opredeljenja stavljala su bibliofila
amatera pred neobino sloene zadatke i nametala potrebu za sistematskim bnvljenjem i onim disciplinama iji je predmet knjiga kao
nosilac odreenog sadraja i kao materijalni objekat sa svojim ustaljenim dimenzijama. Jer proces izdavanja tampane grae Muslimana iz ukupnosti bosanskohercegovake izdavake tamparskc produkcije uslovljen je ne samo stalnim praenjem izvornog stvaralatva naeg ovjeka u knjievnosti, umjetnosti i u drugim sferama i
vota, nego i prouavanjem knjige u kojoj je to stvaralatvo ovjekovjee no . A za takva prouavanja potrebna je iSlrajnost u utvriva
nju injenica i sposobnost da se knjiga razumije i da sc njen sadraj i drugi tekstoloki podaci dovedu u vezu sa pojavama i linostima

I) Kod Muslimana tradicionalno je njegovan kult pisane rijei i mnogi od njih, a naroito onaj obrazovanij i sloj, posjedovao je velike line
biblioteke. Pominjemo primjera radi biblioteke Muhameda Enveri Kadia,
Mehmedbega Kapetanovia Ljubu!aka, Hilmije Hatibovia, Muhameda Teufika Okia, Muhameda Dizdara, Mehmeda Handia, Hamdije Krf!evljakovia. Harolda Dizdara i mnoge druge. Poznate su i pojedine porodice II

kojima se ljubav prema knjizi prenosila s pokoljenJa na pokoljenje: Oenetii u Sarajevu. Korkuti II Travniku, SmailbegovIi II Tenju, Baagii
-Redepaii u Zalom Palanci kod Nevesinja. Ova pojava II kulturnoj is.
toriji Bosne i Hercegovine nije do danas sIstematski prouavana i trebalo
bi joj, ubudue, posvetiti mnogo vi!e panje.

113

'I

vremena. Tu se pruaju i mogunosti objalnja\'anja kojim povodom

je knjiga nastala. Da bi sc dolo do kraja u utvrivanju tekstolokih
i tipografskih podataka o njoj bibIionI amater traga i za izvorima
i dokumentima nastalim u samoj akciji uobliavanja knjige kao jedinice izdavake djelatnosti. U ocjenjivanju vrijednosti iskorienih
istorijskih izvora i dokumenata o oblikovanju, umnoavanju i rasturanju knjiga ovaj strastveni amater rukovodi se modernim istoriagrafskim shvatanjima i istie jednaku naunu vrijednost i tampanom tekstu kao jednom od oblika ispoljavanja istorijskih sadrina.
I tako, postepeno, strastveni bibHofil kolekcionarJ) prihvata no\'U mctodiku u radu. On postaje trezveniji i sistematsk iji u traganju za
injenicama, izvlaei iz njih odreene pretpostavke i krei no\e putc\'e u prouavanju knjige kao dokumenta o drutvenom ivotu bosan.
skohcrcegovakih Muslimana. U ovoj fazi njegovih istraivakih na
pora raa sc i ideja o uobliavanju jednog cjelovitiieg bibliografskog
prcgleda literarnog stvaralatva Muslimana u periodu od 1878.
do 1948. g. Sauvan je u rukopisu nacrt plana ovog bihJiografskog prirunika. Pisao ga je sam Sokolovi. U tom rukopisu prirunik nosi
nas lov _Muslimani i islam u jugoslovenskoj knjizi 1878 - 1948. (bibli.
ografski pregled).c Tamo je navedeno prcko 20 tema kojima je autor
mislio obuhvatiti sva objelodanjena literarna ostvarenja Muslimana u tom vrcmenskom razdoblju. Da bi se detaljnije upoznali sa
autoro\'om koncepcijom planiranog prirunika izbi1jc3\"amo sve te
me onim redom kako ih je on u nacrtu naveo. U nacrtu plana teme
teku ovim redom:
1) Uvod;

2)
3)
4)
5)
6)
7)

8)
9)
10)
II )
12)

Muslimani pisci iri licom i latinicom;

Muslimani pisci arebicom;
Pseudonimi;
Zajedniki pisci;
Nepoznati pisci, prevodioci i izdavai;
Edicije islamskih drutava;
IZ\'jctaji i edicije islamskih vjerskih ustanova;
Spomenicc;
Dokumenti i memorandurni islamskih naroda;
Narodne pjesme i sevdalinke;
Kalendari;

2) Pro!iruju~i svoja intcresovanja na ovako sloeno I do danas jo~ dovoljno neobraeno podruje - s namjerom da prui to potpuniju informaciju o st\'aralakim ostvarenjima bosanskohercegovakih Muslimana tokom istorijskog kretanja kulturnog ivota naroda nMe Republike - 50kolO\i i dalje ostaje stvrastveni ljubitelj' i pasionirani kolekcionar knji
ga. O njemu je prije desetak godina 7.abi jc1eno u ltampi da je .mao sa
mo za dvije snari: uenje i kupovanje knjiga. Obiao )e antikvarnice ,.elik.ih evropskih e:mdo\"a tragajui za starim orijentalmm knjigama i rukopisima. Posjclvao je mnoge stare ljude i kupovao s,'e 1;;to je bilo \Tedno i znaajno... Tako radi punih !ezdeset godina... (B. Bozdano,i.
Sarajevski _milionarc Politika, 1959., br. 16550, od 16. VIII).

114

13)
14)
tS)
16)
17)
18)
19)
20)
21)
22)

Novine i revije;
revija;
Muslimani vlasnici ili urednici zajednikih listova
Muslimani pisci na orijentalnim jezicima;
Muslimani pisci na evropskim jezicima;
Izjave i cirkulari pojedinaca i organizacija;
Muslimanska prosvjetna i ostala drutva do 1908.g.;
Islamski pseudonimi pisaca nemuslimana;
Nekoja djela nemuslimana o islamu;
Zakljuna rije;

Abecedni popis pisaca;

Tema pod brojem 18 .Muslimanska prosvjetna i ostala drutva do

1908. g . nejasna je za bibliografiju. Kako ova disciplina iskljuivo
vri deskripciju tampanih dokumenata i opisom prua podatak o
njima i omoguuje njihovu identifikaciju, iz teme se jasno ne vidi
da li se ovdje moda radi o izdavakoj djelatnosti tih drutava?
Literarna djelatnost bosanskohercegovakih Muslimana bila je, kao
to je poznato, predmet interesovanja i briljivog prouavanja kako
naih ljudi tako i stranaca. O tome nam je ostalo zabiljeeno obilje
bibliografske j kulturnoislorijske grae. Ali je, prema podacima kojima danas raspolaemo, O. A. Sokolovi prvi ovjek koji je svojim
bibliografskim radom .Muslimani i islam u jugoslovenskoj knjizi od
1878. do 1948. g . pokuao da priredi jedan kompletan prirunik osnovnih bibliografskih podataka o
toj djelatnosti Muslimana.
Na alost, ovaj njegov pokuaj nije realizovan. Poslije Sokolovieve
smrti on je sve do danas ostao, gOLovo nepoznat, kao svojevrstan bibliografski projekat. Meutim, on je za nas neobino znaajan. Da
su, na primjer, postojali uslovi za njegovo ostvarenje, Sokoloviev
.bibliografski prirunik. predstavljao bi danas vanredan prilog naoj vrlo siromanoj bibliografskoj literaturi. Njegovom znaaju doprinosi i to to obuhvata onaj vremenski period - austrougarsku
okupaciju - u kome se, kako to kae A. Purivatra, .moderni razvoj
Muslimana odvijao u pravcu njihovog separisanja i odvojenog grupisanja, kao to je uostalom tekao i moderni razvitak Srba i Hrvata
u Bosni i Hercegovini. Postojala su posebna muslimanska kulturna,
prosvjetna, humanitarna, ta vie i sportska i aotialkoholiarska drutva, posebne muslimanske itaonice, posebni asopisi i novine. posebne
muslimanske politike stranke, posebne tamparije, pa ak i posebne zadruge, novani zavodi i banke _.. Istina, Sokolovi je u vremenu od 1955. do 1959. g. objavljivao dijelove svoga .Pregleda . Ti
dijelovi ~tampani su u nastavcima u Glasniku VIS-a, poev od 1955.
pa do 1957. pod naslovom .Pregled tampanih djela na srpsko-hrvatskom jeziku Muslimana Bosne i Hercegovine od 1878 - 1948. godine.
Kasnije je, tj. 1957. g., tampan i posebni otisak ovoga rada. Bibliograska graa registrovaoa u Glasniku VISa rasporeena je po istim
mjerilima kao i u nacrtu plana i obuhvata take 2, 3, 4, 5, 6 i 19 nacrta sa neto izmijenjenim redoslijedom_ Raspored u Glasniku i u
separatu tee ovim redom:

115

Kratak predgovor;
A) Djela pisana latinicom i

irilicom;

Il Nekoja zajedniki izdana djela;

I II Pseudonim i;
IV Nepoznati pisci i prevodioci;
V Islamski ili orijentalni pseunonimi nemuslimana;
Dodatak;
Alfabetski popis pisaca i prevodilaca (latinica i il'ilica);
B) Djela pisana arapskim slovima;
Alrabetski popis pisaca i prevodilaca (arebicom);
Zakljuna rije o arebici.
U separatu su oba alrabetska registra tampana jedan 7..3 drugim
na kraju teksta.
U 1959. g. tampan jc. u brouri na 14 s tranica, nastavak .PregledatI sa naznakom da je separat iz Glasnika VIS-a. Meutim, ovaj nastavak nije prethodno objavljivan u Glasniku. Ovdje su obuhvaen('
tri take iz prednacrta (taka 12, 13 i 14). Ione su tampane u izmijenjenom redoslijedu u odnosu na nacrt:
rt Novine i asopisi u vremenu od 1878 1948. (sa kratkom
uvodnom biljekom);
- Muslimani vlasnici i urednici raznih posebnih ili zajednikih
lislova;
_ Takvimi (kalendari) _ samo uvodna biljeka.
Na sve objavljene dijelove Sokolovievog bibliografskog pregleda
trebalo bi se ozbiljno osvrnuti i objektivno utvrditi stepen upotrebljivosti te izuzetno interesantne grae. Ali ovaj napis nema tu svrhu.
On jc ogranien na nekoliko informacija koje treba da skrenu panju na ovaj Sokoloviev poduhvat. Pa ipak, i povrna analiza objavljenih dijelova Sokolovievog Pregleda uvjerie nas da sc ovaj stras
tveni ljubitelj knjige prihvatio sloenih zadataka koji su esto prevazilazili njegove moi. Meutim, to ni malo ne umanjuje znaaj nje
gova poduhvata. Radei pod vrlo nepovoljnim uslovima i sa skromnim poznavanjem bibliograrsko desk.riptivne metodologije Sokolovi
je njemu svojstvenom upornou, udario temelj jednom neobino
korisnom poslu. Njegovo djelo treba nastaviti, a ono to je njemu
polo za rukom da sabere i opie moglo bi da poslui kao baza za
dalji rad. PI'i tome bi trebalo povesti rauna o injen i ci da je literarno ~tva lala~tvo bosanskohelcegovakih Muslimana integralni dio
stvaralatva naroda Bosne i Hercegovine. Potpuna evidencija o tom
stvarala!tvu vodi se u optoj bosanskohercegovakoj bibliografiji. Onaj
ko bi nastavio tamo gdje je Sokolovi stao trebalo bi da usposta
vi kontakte sa institucijom koja izrauje optu bosanskohercegova
ku bibliografiju i da prethodno dobro razmisli o svim pitanjima vczanim za dalje sabiranje, opis i sreivanje grae. Pri organizovanju
ovakvog posla treba se posluiti iskustvima drugih. Prije prelaska na
rad treba utvrditi ta je sve dosada uraeno u toj oblasti. Pomenuli
smo da o literarnom stvaralatvu Muslimana postoji obilje Iitera
ture: monografija, lanaka, zapisa i drugih priloga. U toj literaturi
mogu se nai dragocjeni bibliografski podaci bez kojih bi nam opis

116

ostao nepotpun, a esto i nepouzdan. Od ruskog naunika A. Giljferdinga koji je prvi - jednom kratkom biljekom o stvaralatvu Muslimana u svom putopisu kroz Bosnu 1857. g. - obavijest-io Evropu
o toj literaturi, pa do Wernera Lehfeldta koji je nedavno branio tezu o alhamijado-literaturi i o njoj napisao nekoliko interesantnih priloga, pred nama se pojavljuje impozantan broj naunih radnika i publicista ije tekstove ne smijemo zanemariti pri utvrivanju bibliografskih fakata o pisanom kulturnom nasljeu koje su iza sebe ostavile
ranije generacije Muslimana nae ue domovine.

I
II

SUMMARY
An interesting bibUographical project

The written word was traditionaly cultivated by the Moslems in Bosnia

and Herzegovina. Many among them, particularly those belonging to
the educated class, possessed their own libraries with rich collection
of books and manuscripts in Oriental languages and Serbo-Croatian
language. Osman Asaf Sokolovi (1883-1972) was owner of a such
rich library. As a bibliophil amateur he tried to work out a complete
bibliographic compend ium of literary creation of the Moslems from
Bosnia and Herzegovina. from 1878-1948. Some parts of this compendium were printed in G lasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva
u SFRJ, Sarajevo, from 1955- 1957 and as an independent work 1959.

117

'I

118

Fehim Nametak

Prevodilaki

rad Fehima Spahe

Kad je u Sarajevu pokrenut Behar. 1900. god ine jedan od njegovih prvih i najplodnijih suradnika naroito na knjiJ.evno-prevodila
kom polju bio je Fehim Spaho. Njegovo poznavanje arapskog, turskog pa i perzijskog jezika, a uz to sasvim solidno pismeno izraavanje na materinjem jeziku i opa kultura, bili su garancija da c prijevodi biti korektni i pismeni. Ovaj list je inae dobrim dijelom PQpunjavan bcletristikim prijc\'odima i to preteno s orijentalnih jezika
i . mada .Beha r nije oskudijevao prevodiocima s orijentalnih jezika
jer su tu suraivali i drugi nai poznati orijentalisti i prevodioci s
i stonih jezika kao Safvetbeg Baagi , Musa Cazim Cati, Edhem Muladbi, Osman Nuri Hadi, Muhamed Emin Dizdar, Ahmed Seri.
Naim Kadi i drugi. meu njima svoje vidno mjesto imao je Fehim
Spaho. Cak ako uzmemo samo prije\'ode sa turskog jezika moemo
sa sigurnou tvrditi da je uz Musu azima Catia, Spaho na najplodniji prevodilac s ovog jezika pa je samim tim i najzasluniji za interes koji postoji kod nas za tursku knjievnost.
Fehim Spaho je roen u Sarajevu 1871. godine. Skolovao se u
mektcbu. rudiji i Scriatskoj sudakoj koli, koju je zavrio 1895.
Svoje znanje triju orijentalnih jezika ponio je odavde, pa iako nikad
nije bio u Turskoj. turski je tako dobro savladao da je vrlo lijepo
mogao govoriti , a i prevoditi s ovog jezika, kako starije dokumente.
tako i suvremena, preteno prozna djela. Umro je 13. rebruara 1942.
na polo'..aju reis-ul-uleme.
U najvanije prijevode Fehima Spahe ovdje spada.ju: Hilj ad u i
jedna noi), prijevod s arapskog jezika. Moemo rei za ovaj prij evod
da je dosta uspio, mada ga je prevodilac radio u fazi svog poetnikog
rada. Moramo odmah napomenuti da se Fehim Spaho ipak vie arirmirao kao prevodilac s turskog jezika jer c;e time kac;nije gotovo iskljuivo bavio. Svi ostali vaniji prijevodi s u sa turskog jezika. Tu
je Mual1im Nadijev (Muallim Naci) lanak u kome je preneseno

t. U drugom goditu Behara poeo je zajedno sa Osmanom Nuri Hadiem pre\'oditi Hiljadu i jednu no, a od etrnaes te noi do stotinu i

devete (polovinom IX godita) prevodio je sam. Poslije je Islamska

dionika tampanja prctampala Hiljadu i jednu no u sveiima od
po 16 strana i izdala 40 svezaka (ukupno et iri knjige) u kojima je Spaho nastavio ranije zapoeti rad i doao do 206. noi.

119

predanje O halifi Aliji pod naslovom Nauka 1 bogatstvo', zatim Na

mik Kemalova (Namik Kemal) pripovijetka Rad l nastoJanje ', Husein
Dahidova (Hilseyin Cahit Yalt;in) pripovijetka Sila 4 iz zbirke Hayati
Haklkyye SahneJcrl, objavljena 1909. 5 , drama Varalica Hamza (1901),
turski prijevod i lokalizacija Moliere-ovih Les fourberles de Scapln.
Ovo djelo je s francuskog na turski preveo Ali Bey '. Sva ova djela
tampana su u .Deharu_ . Behar_ je prestao izlaziti 1911. i sve do 1919.
kada poinje izJaziti .Pravda_, glasilo Jugoslavenske muslimanske or
ganizacije, traje zatije u prevodilakom radu Fehima Spahe. Ovaj list
u prvoj svojoj etapi (1919-1929), nakon ega je privremeno prestao iz
laziti, donosi niz Spahinih prijevoda sa turskog jezika.
U .Pravdi je tampao 1923. roman Vesaf Kadrija (Vesaf Kadri
Moralizftde) SaCiJa, Read Nuri Gintekinov (Re~at Nuri GUntekin) roman f;allkusu. tampan na turskom 1922. (u prijevodu Grmua) koji
je osim prijevoda u nastavcima u Pravdi (1923-24) doivio i zasebno
tampanje II izdanju Matice Hrvatske u Zagrebu 1962. godine. Inae.
ovaj roman je u Turskoj do danas doivio 17 izdanja i jedan je od
najpopularnijih i najitanijih turskih romana uope. To to se Spaho
odluio da ga prevede odmah po njegovom objavljivanju u Turskoj
svakako pokazuje njegov smisao za literaturu i ocjenjivanje ukusa ta
danje italake publike. Roman je preveden na nekoliko evropskih
jezika, ali najprije na hrvatskosrpski. Godine 1924. izlazio je u nastav
cima Spahin prijevod romana Erdumenda Ekrema Talua (Erc\i
ment Ekrem Talu) Kad sunce zalazi (GUn batarken) nakon to je pre
stao izlaziti roman Saliha Hanuma Halid Zija U~akligila (Halit Ziya
Usakligil) koji je objavljivan 1922. i 1923. Godine 1923. ovaj roman
je tampan i zasebno u Sarajevu, u izdanju Islamske dionike !tam
parije, a 1953. u Zagrebu u izdanju Seljake knjige doivljava i tree
izdanje sa predgovorom Alije Bejti8. Ovaj inae u Turskoj manje
poznat roman prvog turskog modernog romansijera je svakako jedan
od boljih Spahinih prijevoda. Godine 1924. Spaho je dao jo jedan
prijevod Halit Zija Uakligila. To je, po opem miljenju, piev najuspjeliji roman Zaboravljena ljubav (~k-i memnu), iza~ao u Carigra
du 1900. godine u izdanju Edebiyatj Cedide KUtilphanesi (Biblioteke
.Nove knjievnosti_l. Ovamo spada i prijevod romana turske spisate
ljice Gtizide Sabri Zaostale bllJeke umrle lene (Olmtis Bir Kadin!n
Evraki Melrukesi), tampan 1905. godine, a do 1942. doivljava u Tur
skoj elir i izdanja.'
Poslije ovoga nailazi njegova prevodilaka aktivnost II . Novom
Beharu. Od vanijih prijevoda objavljenih ovdje su romani: Halide

2. Behar 1. 1900. br. 16 str. 245-248.

3. Behar J. 1900, br. 8 str. 117-119.
4. Behar II. 1901. br. 3 Str. 35.
5. Ljubinka Rajkovi: Turski pesnici i

pripovedai kod Srba i Hrvata . Beograd 1968. str. 68.

6. Alija Nametak: Knjievni rad Fehima Spahe. Obzor LXXII. 1935. br. 171.
7. Lj. Rajkovi, isto. str. 49.
8. Behcet Necatigil, Edebiyatimizda isimler sozlUA:U, 6. baski. Istanbul.
1970, str. 148.

120

Edip Adivar Bolja na sr-eu (Kalp Agris1)' j Haodana (Handan) 10. Halide Edip Adi\'ar je najbolja turska romansijerka i uop<!e uz Jakup
Kadri Karaosmanoglua i Reat Ginteklna spada II najitanijc turske
pisee prve polovicc XX stoljea. Poslije ovoga prevodio je i roman
Rcat Nuri Gintekina S usana na srce (Dudaktan Kalbe), ali ga nije
za\Tio zbog prezauzetosti redovnim poslom pa je dalje prcvoenje
ovog romana ustupio Abdurahmanu Meiu. To su uglavnom romani,
a u uspjcle prije\'odc mogu se ubrajati i niz pripovijedaka medu kojim pripovijcst Hatide Sureja. to je u stvari pseudonim knjicvnika Val5. Nurettina, Pouzdanje II se II, te Re3t Nuri GintckinO\'e pripovijcsti Na oporavak (Nekahat) 12, Tetka Hava (Havva Teyze) u Tre
nje (Klzilcik Dallarf) 14, Jedna neduna prevara (Masumane Bir Hile)I~.
Habur Sahova Sedada (BabUr Sah'in Seccadesi) 16, te pripovijest En
dumcnda Ekrcma Talua Clgra (Topac)l1.
No ovdje bih Idio po~cbno naglasili njegove prijevode koji su
manje poznati. a sigurno vie znaajni, prijevode turskih dokumenata
kojc jc pisao da bi posluili za naune radove naih istaknutih his
toriara Cire Truhelke", Hamdij e Kreevijakovia 19 i drugih le prijcvode dokumenata koje je sam iskoris tio za ne mali broj svojih na
unih radova.
Novi Behar I-III, 1927-28, 1928-29.
NO\'j Behar IY-Y, 1930-31, 1931-32.
Novi Behar YI, 1932-33. str. 305-306.
Kalendar Napredak XX, 1930.
Kalendar Napredak XXlI, 1932.
Novi Behar Ill, 1929-30. Str. 337-339.
No\.i Behar, III, 1929-30. str. 353-354.
Novi Behar X, 19~37, u nekoliko nastavaka.
Narodna uzdanica, Kalcndar, 1938.
Ciro Truhelka istie u monografiji o Gazi Husrev-begu - Gazi Husrev
-beg, njegov ih'ot i njegovo doba, u biljeci na 14. strani: .Ovdje mi je
dunost da se toplo zhvalim gospodinu Fehim efendiji Spahi. to mi je
vanrednom portvovanosti i pripravnosti pomogao dobaviti ovu vanu
knjigu (Medmuai munealus selatin) i iz nje prevaao ona mjesta, koja su me osobit o zanimala i koja su doprinijela, da ovo moje prikazi
vanje biogradske vojne bude daleko potpunije nego bi bilo ne uvaiv~i
taj dokumenat_o
Slina zahva la je u predgovoru Tursko-slovjenskih spomenika Du
brovake arhjvc. Sarajevo. 191 L, s tr. 3, a u Novom Beharu br. 4 od
IS. Ir 1944. dr Cira Truhelka pie o Spahinu znanstvenom radu pa istie
sa zahvalnou da mu je Spaho mnogo puta pomogao u njegovu z.nan
st\'enom radu, a osobito kod redakcije Tursko-slovjenskih spomenika
Dubrovake arhive i u Monografiji o Gazi Husrev-begu. Zahvala se na
lazi i u lanku Dra Marica levija Rav Danon, Godinjak La Bene
volencije i Potpore za godinu 5694-1933., str. 81-93.
19. Najvei dio spomenice Gazi Husrcv-begove etiristogodi njice napisao je
Hamdija Kreevijakovi. On je napisao i lanke o Gazi Husrevbegovom
hanikahu, imaretu i musafirhani, koristei se podacima iz Gazi Husrcv
-begovih \'akurnama za damiju, imare i hanikah koje je preveo Fehim
Spaho (u istom djelu I-XXXVI). Isto tako prevodio je originalne fer
manc i bujruldije koji se odnose na kapetanije Ostrovicu (Kulen-Vakuf)
i Poitelj, a koje je Krccvljakovi upotrijebio u svojim navedenim monoararijama.

lt

9.
10.
II.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.

121

I
I

Naime interesantno je kako su nastajali neki nauni radovi vcoma vani za prouavanje nae povijesti. Rad bi objavio jedan ov
jek, ali je oko njegova stvaranja bilo okupljeno vie ljudi to vidimo
po autorovim zahvalama na suradnji, koritenju njihovih prijevoda,
sugestijama, revizijama i superrevizijama. Ne zanemarujui injenicu
da je prilikom stvaranja svakog naunog djela neophodno konsultirati
djela drugih autora o istoj ili slinim temama, ovdje se radi o drugom
obliku pozajmnice, o nadgledanju i pomaganju u samom toku stvaranja. Ilo se dotle da bi se za neke od tih knjiga gotovo moglo rei da
su plod kolektivnog rada s izuzetnim naporima i poduzimljivou jednog autora. U svakom sluaju to je bio dobar momenat da se netko
upusti u posao koji moda sam ne bi mogao obaviti, ali uz pomo i
suradnju ljudi u ije se znanje mogao pouzdati, mogao se korist iti vanim histor ijsk im izvorima i tako uinit i znaajan korak u prouavanju
odreene oblasti. Nisu li za to najbolji primjeri upravo H. KreevIjakovi i C. Truhelka.
U ove ljude koji su sami manje stvarali nego to su doprinosili
stvaralakom radu drugih moemo ubrojati i Fehima Spahu, poznavaoca tri orijentalna jezika i suradnika naih spomenutih historiara.
Ovdje smo duni spomenuti i njegove prijevode dijelova iz Seyahatname (Putopisa) Evlije Celebije (EvJiya Celebi) II Kalendaru Napredak za godinu 1932, Kolu Matice Hrvatske XII I, Kalendaru Narodne uzdanice za 1942. godinu. Preveo je i jedan odlomak iz Seyahatname koji se odnosi na grad Podgoricu u Crnoj Gori, koji je upotrijebio Alija Nametak u svojoj studiji Nekoji narodni o bi aj i l tradiciJe musUmana u Podgorici (Glasnik Etnografskog muzeja na Cetinju, knjiga ll, 1962.). Meu ostalim Spahinim studijama i lancima
najvaniji su: TurskJ ruda rski zakoni (Glasnik Zemaljskog muzeja
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1913), Staroslovens kI c rkveni stlhovi
u ara pskom pismu (Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 193 1.), Nai narodni nazivi mjeseci u turskim kalcndarima Iz scdamnaestog vijeka (Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XVII , 1030. i Kalendar Napredak za 1934.), Prve kavane su
otvorene u naim krajevima (Novi Behar V, 1931-32), Jedan turski
dokwnenat o Krba vskoj bitci 1493 (Napredak Vl , 1931. br. 1-2), Pobuna u luzlanskom srezu polovicom XVIII vijeka (Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1933), Jo jedan neobjavIJcn dokumena t Iz pokreta Husejn kapetana C radaAevlta (Napredak,
kalendar za 1934. g.) ArapskI, perzijski I turskl rukopisi Hrva tskJh zemaljskih muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1942. str. IX + 107 (uz ovo obradio je i opisao oko 1500 arapskih, turskih i perzijskih rukopisa koji su tada pripadali Zemaljskom muzeju, a sada su u posjedu Orijen[a lnog instituta II Sarajevu. Listovi na kojima su rukopisi obraeni
uvaju se sada u rukopisima Instituta)
Prijevodom lanka Ustanak
srbske raje, njihovo ugu!enje i izba vljanje grada Beograda (Napisao
na turskom Salih Sidki Mahmudkadi, a sa turskog pre\'eo Fehim Spaho) mogli bismo upotpuniti sliku o boga lom prevodilakom i nau
nom radu Fehima Spahe.

122

SUMMARY

Fehim Spaho's translational work

The article informs about Fehim Spahe, one of the most fruitful tran-

slators from Orieotal languages. Even though he translated from three

Orieotal languages (Arabic, Turkish, Persian) he distinguesbed himself
as translator of Turkish prosaic texts. In this respect, he stands besi de
Musa azim Cati, the most fruitful translator of Turkish poesy.
The author of the article points to Spaho's exceptional contribution

in translating Turkish documents for interpretation of the history

of the Yugoslav countries. Spako translated documents as material
for his studies, but also for the use of other historians who were
not familiar with Turkish, among which the academician Hamdija
Kreevijakovi and Doctor Ciro Truhelka should be specially mentioned.

!
I

123

124

J.

Jovanovi

Reagovanja muslimana u Rusiji i muslimanske

tampe u Bosni povodom smrti
Lava Nikolajevia Tolstoja
(Uz 6o..godlnjlcu Tolstojeve smrti, 1910 -

1970)

Na smrt Lava Tolstoja reagovao je gotovo itav svijet. Gotovo

sva svjetska tampa objavljivala je tekstove o njemu kao velikom
piscu i umjetniku, borcu 1..a pravdu; zatitniku bespravnih i potlaenih. U mnogim parlamentima, organizacijama, kolama i na univerzitetima irom svijeta odravane su komemorativne sjednice povodom Tolstojeve smrti kao izraz potovanja prema ovom velikom
geniju.
Ruski narod - naroito ruski muik. - dostojno je o13lio svoga
uite lja ivola41 iako to nije bilo po volji ruskom carskom reimu,
crkvenim velikodostojnicima i ruskim kapitalistima koje je Tolstoj
bespotedno kritikovao, ne tedei ni samog cara Nikolaja II (18681918). Koliko je bio snaan uragan Tolstojeve kritike moe se ocijeniti po rijeima publiciste i urednika lista _Novoj e vremja41 A. S.
Suvorova. Mi imamo dva cara: Nikolaja II i Lava Tolstoja, pisao
je Suvorov. Ko je od njih jai? Nikolaj II ne moe nita da preduzme protiv Tolstoja, ne moe da mu uzdrma pres to, dok Tolstoj nesumnjivo drma presto Nikolaja Il i njegove dinastije4l.
Tolstoj se, kako kae Lenjin oborio ... estokom kritikom na
sav savremeni ivot dravni, crkveni, drutveni i ekonomski poredak,
osnovan na porobljavanju masa, na njihovoj bijedi, na upropaava
nju seljaka i sitnih sopstvenika uopte, na nasilju i pritvorstvu, ko
jima je od vrha do dna protkan cio savremeni ivote.
Zbog otrog kritikovanja ruske crkve, koja se po miljenju Tolstoja udaljila od pravog uenja i zaboravila ovjeka , sinod (najvea
crkvena vlast) je iskljuio Lava Nikolajevia iz crkve i naredio da
se u svim crkvama proklinje jeretik i otpadnik od crkve - Tol stoj.
Vladimir lli Lenjin povodom ove odluke i iskljuenja Tolstoja iz crkve reagovao je ovim rijeima: . Sveti Sinod iskljuio je Tolstoja iz crkve.. Ovaj podvig bie uzet u raun Svetom Sinodu u
momentu narodnog obrauna sa inovnicima pod mantijama, sa policajcima u ime Hrista, sa mranim inkvizitorima, koji su pomagali
jevrejske pogrome i ostale podvige crnostotinake carske bandee (lenjin, Soinenija, tom XIV str. 402). Meutim Tolstoj je ostao do kraja
ivota kategorian u stavu prema ruskoj crkvi, odbijajui na samrtnom asu pokuaj crkvenih ljudi da se pomiri sa njom. Zbog toga

125

Sinod nije dozvolio da se u ruskim crkvama odrava pomen Tolstoju, !to je jo! vie razjarilo ake i studente u Petrogradu da demonstriraju protiv Sinoda.
Meutim u Moskvi su muslimani, Jevreji i protestanti odrali
slube boje u ast Lava Tolstoja izraavajui na taj nain duboko
potovanje prema njemu. A u Petrogradu - prijestonici Rusije jedino su Jermeni odrali sveanu liturgiju povodom smrti Lava
Tolstoja.
Ruski parlament (duma) 21. novembra 1912. godine odrao je
komemorativnu sjednicu. Neposredno poslije sjednice Parlamenta
politike stranke, meu kojima i muslimani, takoer su odrali skup
posveten Tolstoju. Desniari su, naravno, protestvovali protiv takvih
skupova.
Pored odranih komemorativnih sjednica politike stranke: muslimana, radnika, socijaldemokrata i oktobrista uputile su telegrafsko
sauee Sofiji suprugi Lava Tolstoja.
Navedeni podaci jasno govore da je stranka muslimana, a takoe i Muslimani u Rusiji neposredno ili posredno preko svojih delegata u Parlamentu, odala potu preminulom geniju koji je jednoj
svojoj poznatoj pripovijeci dao ime . HAD2I MURAT, a u kojoj .obrauje temu borbe brana za nacionalnu slobodu i izraava otvorene
simpatije prema linosti smelog .hajduka, borca za nezavisnost Hadi Murata.
Povodom smrti Lava Tolstoja bosansko-hercegovaka tampa publikovala je veliki broj vijesti i lanaka o njemu. Od muslimanskih
listova na smrt Lava Nikolajevia reagovala je .MUSLIMANSKA SLOGA - glasilo bosansko-hercegovakih Muslimana - 22. novembra
1910. godine.
Fadil Kurtagi je toga dana u .Muslimanskoj slozi objavio feljton .TOLSTOJ (str. 2.) u kojem se ukratko osvrnuo na uenje i znaaj velikog pisca. Autor konstatuje da Tolstojevo filozofsko uenje
o ljudskom ivotu kao i njegovo shvatanje religije kod mnogih nije
nailo na razumijevanje . Covjek koji je svojim filozofskim studijama prodrmao donekle fundamente itave sadanje svjetske konstrukcije, nai!lo je u kulturnom svijetu na mnoge simpatije nu i na malo
razumijevanja, kae Kurtagi.
Kurtagi misli da tadanja generacija nije bila u stanju da razumije Tolstoja ba zbog toga to se nije mogla .otresti starijih dogmi. zbog ega .nije bila u mogunosti da kapira Tolstojeva shvaanja.
Kurtagi ne krije nadu da e Tolstojevo uenje doi do punog
izraaja i da e biti od ljudi prihvaeno kao to su filozofske postavke Rusoa, Voltera i Monteskijea ili, na primjer, islama zasjale .na
kulturnom horizontu Evrope i pored toga to su bile podvrgnute
negiranju i kritici.
Autor podvlai da Tolstojeva nauka nije sadravala e lemente misticizma kako su mu neki predbacivali .Tolstoj u rijeima, da je vjera
poznavanje ljudskog ivota i snage njegove pokazuje
nam posve kontraran princip tome shvaanju, istie Kurtagi. Vjerske,
pecijalno hrianske dogme,preuske su i preve nesavremene za Tolstojevo naziranje na napredak ovjeanstva. Zato je i pala na njeg
kia taneta sa strane ruske klerikaIne mafije i ostalih reakcionamih
krugovac.
126

Po ocjeni Kurtagia Tolstoj izopen (iskljuen - prim. J. J.)

iz crkve, uz najveu duevnu energiju sazidao je novi hram od trajne
mjedi svoga modernizma i pribavio mu svestrano repektovanjec.
I u ono vrijeme u krugovima naih ljucli Tolstoj je imao dosta
potovalaca, o emu i sam Kurtagi govori. lIMu, koji je snagom svoga pera onako krasno i sa onoliko priroenoga i disciplinovanoga hu
mora i sarkazma znao izibati dananje judicijalne religiozne i filozofske forme, naao je i u naem intelektualnom krugu prilian broj
potovalacac.
Autor svoj feljton zakljuuje rijeima:
Mi kao jedan ograni kulturnog stabla ovom prigodom sa puno ambicioznosti spominjemo ime Lava Nikolajevia Tolstoja, koje
e vazda poput alabastra sjati na strai kuJturnog SIovenstva<c.
Kurtagiu je prigovarano zbog lanka TOLSTOJ ali se ne moe ustanovili sa koje je strane dolazio taj prigovor. U iduem broju
lista MUSLIMANSKA SLOGA (25. novembra 1910., str. 2, 3,) on je
dao neku vrstu odgovora na te prigovore.
Pripominjem ... da sam taj feljton napisao za .Muslimansku
slogu koliko iz pieteta prema kulturnoj sili, kakova je nesumnjivo
pjesnik i misli lac Lav Nikolajevi Tolstoj, toliko i da zadovoljim jednom [ormaInom taktu, kojemu se oduila sva evropska tampa, pa
i ruski muslimani obavivi dove u damijama, naroito u Moskvi ..
(str. 3).
Kurtagi primijetivi da je u feljtonu napravio greku (lapsus
kalami) kada je za Jovanku Orleanku (1412 - 1413) rekao da je engleska umjesto francuska junakinja u broju od 25. novembra 1910.
ispravio je ovu greku.
Fadil Kurtagi, slino jo nekim autorima radova o Lavu Tolstoju koje su objavili u listovima Bosne i Hercegovine, kae da je
Tolstoj umro u manastiru Astapovo. Meutim on je umro na eljeznikoj stanici Astapovo, u sobi efa stanice 1. 1. Ozolina, 20. novembra 1910. godine. Stanica Astapovo sada se zove eljeznika stanica
.Lav Tolstoj.
U asopisu GAJRETc (Glasilo GAJRETA, drutva la potpomaganje djece Muslimana na srednjim kolama) povodom Tolstojeve
smrti obavljen je tekst slijedee sadrine:
LAV TOLSTOJ
Nema obrazovana ovjeka na svijetu, a da mu nije poznato ovo
veliko ime. Kao pjesnika i filozofa Tolstojevo se i.me ve nekoliko
decenija prenosi irom svih dijelova svijeta i njegova djela prevaa.
ju svi kulturni narodi na svoje jezike, da bi se to bolje upoznali sa
ljepotom niegove poezije, sa dubinom njegove filozofije i velikim
mislima velikog mislioca.
Covjek, koji nosi to proslavljeno ime je prije kratkog vremena
wnro. Lav Tolstoj se vie ne nalazi meu ivima, ali njegovo ime nije sa njegovim tijelom sahranjeno. I poslije njegove smrti ivjee
stoljeima, a njegove gigantske misli vjekovima e zadivljavati ljudstvo.
Roen u ruskom narodu, dakako da se taj najvei dio slovenske rase u prvom redu ponosi sa ovim velikim imenom, nu i ostali
clijelovi slovenske rase mogu se s tim imenom takoer diiti i Lava
Tolstoja nazivati svojim velikanom.
Slava mu!
127

Biljeka je objavljena u broju 12., godine 1910. na 198. strani.

Redakcija asopisa GAJRET objavila je tekst na vidnom mjestu
podvukavi sve redove crnom debelom linijom kako bi bio to uo
ljiviji.
Dr Safvet beg Baagi je za jedno sa lanovima Sabora Bosne i
Hercegovine - meu kojima je bilo i Muslimana - izrazio duboko
potovanje i aljenje povodom Tolstojeve smrti. Naime, prva taka
dnevnog reda na sjednici Sabora BiH, odranoj 23. novembra 1910.
godi ne, bila je posveena Lavu Nikolajeviu Tolstoju. Sjednici je predsjedavao Baagi ijim je odobrenjem i znanjem, dajui rije narodnom poslaniku Kosti Majkiu, promijenjen dnevni red, to se vidi
po stenografskim biljekama. Dakle odobrenjem Baagia poslanik
Majki obratio se Saboru ovim rijeima:
Gospodo poslanici! vAstapovu, majenom mjetacu prostrane
ruske drave, ispustio je u nedjelju iz jutra u 6 sati i S minuta svoju
91emenitu duu jedan od najveih ljudi, koji svojim radom, svojim idealima, pripada ne samo Rusiji j Slovenstvu, nego itavom ovjean
stvu; sa ovijem se svijetom rastao ovjek, kojega je srce bilo neo
bino veliko, a duh tako opsean, da je obuhvatalo itavo ovjeans
tvo. Za ovim velikanom ne ali samo i ne oplakuje ga velika ruska
nacija; njegova smr t izazvala je boli i tugu u sviju kulturnih naroda,
koji znaju shvatiti j ocijeniti neizmjerno bogatstvo misli, to ih je
taj velikan II djelima svojim ostavio buduim ljudskim pokoljenjima, da se njim oplemenjavaju i podiu do ist ij ega i savrenijega
ivota.
Covjek, o kome govorim, j kojega e uspomena trajno i kroz
vremena slaviti ljudstvo, jeste Lav Nikolajevi Tolstoj!

vjeita

Pa kad se na svim stranama prostranog svijeta oplakuje smrt

ovog duevnog dina, ovog borca za prava i dostojanstvo ovjeka,
kojega je srce sve do zadnjega asa kucalo za slabe, nejake, siroma
ne, uvrijeene i potitene, pridruimo se i mi gospodo poslanici, op
oj ovjeanskoj alosti pa rijeima: 1)Slava mu! odaj mo i uinimo
ovdje u ovoj visokoj kui spomen velikom besmrtniku Lavu Nikola
jeviu Toistoju! (Stenografski izVjetaji o sjednicama bosansko-hercegovakog Sabora god. 1910/1 t. I zasjedanje. Svezak II. Sarajevo.
1911., str. 287-288).
Poslije rijei Majkia naradili poslanici ustajui kliu; Slava
mul Istovremeno Sabor je poslao sauee slijedee sadrine;
Predsjednilvu dume Petrograd.
Najmlai slovenski Sabor izjavljuje svoje duboko sauee veo
likom ruskom narodu povodom smrti velikog mislioca Lava Nikolajevia Tol stOja.

Predsjednitvo bos.-herc. Sabora.

Na ovoj - po redu 35. - sjedniCi Sabora prisustvovao je u ime
Zemaljske vlade i doglavnik I sidor Benko kao i tri predstojnika i
vladin referent. Zemaljska vlada je istoga dana brzojavom dostavila
zajednikom ministru za finansije u Beu tekst sauea. U Beu su
konstatovaH da je Sabor Bosne i Hercegovine time to je izjavio sauee ruskoj vladi prekrio Ustav. Ministar Stjepan Burijan je 25. no-vembra poslao pismo baronu Benku savjetuju i ga da na prikladan

128

nain

l>krene paJ.nju predsjednitvu Sabora, a 10 znai i dr Safvetbegu Baagiu, da je prekoraio svoje kompentencije i da ga upozori da sc ubudue pridrava ustamih propisa (Hamdija Kapidli,
Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom. Sarajevo. 1968.,
str. 378-379).
Treba napomenuti i to da Be nije bio naklonjen Lavu Tolstoju koji je otro protestovao u svom spisu. O prisajedinjenju Bosne
j Hercegovine Austriji protiv Austrije nazivajui Austrijsku carevinu
.razbojnikim gnijezdom.
I na kraju ,'alja napomenuti da je jedan na ovjek - Mustafa
Krila!. rodom iz sela Gunjana kod Kreeva, radio kod Lava Tolstoja
u Jasnoj Poljani etiri godine (Jugoslovenska pota, 30. maja 1940. g.,
str. 4.).
AvantlIristu Krilaa, koji je krstario po svim kontinentima, put jI!
doveo u Odesu gdje se upoznao sa profesorom Marinske umjetnike
akademije Pjotrom Mihajloviem od koga je nauio s likarsku vjetinu.
Jednom prilikom profesor je dao Muji da oboji s liku starca s dugom bradom uz napomenu da posao dobro obavi, jer je starac otac
Olge - supruge Pjotra Mihajlovia. Krila nije imao pojma o tome da
je ovjek iju sliku uljcp.w3 bojama genije O'jeanstva Lav Tolstoj.
Meutim jednom prilikom poveo je Mihajlovi Muju u Jasnu
Poljanu kod svoga tasta Lava Tolstoja. Tek tada je Krilau bilo jasno da je to ono isto lice iju je sliku radio dok je bio u Odesi. Prema Mujinu prianju Tolstoj ga je zavolio i esto puta s njim radio
u bai. Tolstoj je esto hvalio naeg zemljaka govorei mu: .Mustafa. vrijedan si ti mladi. Nikolajevi mu je priao o ivolu i ljudima. Tako, na primjer. sjea se Mujo da mu je jednom prilikom
govorio: .Covjek ne smije da umre kao strvina. Sve to ima mora
ostaviti ljudima. Pronalaske, znanje ...
Drugom prilikom mu je govorio: .Jest, esto bi iz ljudi pobjegao ovjek. Ali. on ipak mora da doe, da se povrati natrag. Moc
svata da se desi. Mlad si, vidjec. Ljudi te cijene po spoljanjosti.
Skidaju eir ako si lijepo obuen. Novac postaje cilj. A novac je
prljav. Zbog njega e se ljudi pokrviti. No, ipak, jednom bie s,'e
drukije. Covjek e zagrliti ovjeka. (Jugoslovenska pota. Sarajevo.
31. maja 1940., str. 5.).
Mujo Krila je jednoga dana .proliv svoje ,'olje, morao ostavil i
La'a Tolstoja i Jasnu Poljanu kojih se sjeao sa s impatijama itavog
ivota. Tolstojev zet Pjotr Mihajlovi bio je umijean u ruskoj revoluciji 1905. godine. Plaei se da e pasti u ruke policiji morao je bje'.ati
iz Jasne Poljane i tom prilikom je poveo sa sobom Muju. kojeg je vc>lio ne manje nego Lav Tolstoj. Zadrali su se u Petrogradu gdje je Mujo jmao prilike upoznati se i s vel ikim piscem Maksimom Gorkim (Jugoslovenska pota. I. juna 1940., str. 6.).
Pred drugi svjetski r3t, u maju 1940. godine, svjetski putnik Mujo
Krila Hatio se sa dugogodgnjeg puteestvija i naslanio u Sarajevu radei u ateljeu .Tempo- (Jugoslovenska pota, 3. juna 1940., str. 5.). Uvijek se rado sjeao pdjatclja Tolstoja - toga .potenjaine i filozafa, kako ga je on nazivao. Naraho burne 1940. g., kada je rat plamtio Evropom, esto puta padale su na pamet Tolstoje,'e rijei da e
doi vrijeme kada e .ovjek zagrliti ovjeka.

129

U dugom razgovoru sa Makom Dizdarom O svojim putovanjima

i doivljajima, koji su trajali vie od etiri decenije (o emu je Dizdar u Jugoslovenskoj poti 1940. g. objavio opirnu reportau u e
tiri nastavka), Mustafa Krila nije krio da iznese i to da je za Tolstojem plakao kao malo dijete, kada je poslije nekoliko godina
poto se s rastao II Jasnoj Poljani, u novinama o njemu itao lanke
u kojima se velia ovaj veUki ruski pisac, umjetnik, filozof. propovjednik ljubavi i prijatelj ovjeka.
LITERATURA

I. Gajrel, 1910. broj 12.

2. A. A. Zeaninov i drugi, Ruska knjievnosl. Knjiga I L, Beograd Prosvjeta. 1947.

3. Jugoslovenska pota. 1940., broj 3351-3354.
4. Muslimanska sloga, 1910., broj 83, 84.
5. Stenografski izvjetaji o sjednicama Bosansko-hercegovakog saboru
Cod. 1910/11.
6. Hamdija

Kapidi,

Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom

Sarajcvo. 1968.

SUMMARY

The reaction of Ihe Moslems ln Russia and the Moslem press

in Bosnia on occasion of Leo Tolstoy's death
The Moslems in Russia expressed their mourning through their representatives in the Russian parliament, or by expressing sympalhyeswith Tolstoy's family in Yasnaya Polyana, or by praing .Oova
in the mosques.
The Moslem press noted lhe death of lhe great writer Leo Tolstoy.
The periodieal .Muslimanska sloga (No. 22, November 1910) and
the journal Gajre t (No. 12, 1910, page 198) published texls expres
sing the deepest esteem for L. Tolstay and his work.
Bosnian Moslems paid their homage to L. ToIslOY al the meeting of
their representatives in the Bosnian parliament on 23 th november
1910. The meeting was presided over by Safvet beg Baagi. At the
same time the chairmanship sent a condolatary telegram te the Russian Parliament in Petersburg. The Austro-Hungarian authorities dissatisfied with this action of the Bosnian Parliament reacted unof
ficially from Vienna.
It is intcrcstingly that a Bosnian, Mustafa Krila (a native of the
village Gunjani near Kreevo in Bosnia) Iived and worked for some
while with L. Tolstoy at Yasnaya Polyana. Krila~ rcmembered his
rriend Tolstoy during his whole life, and cherished feelings of deep
esteem for him.

130

OSVRTI

IN MEMORIAM

U posljednjih nekoliko godina

umro je vci broj nauenjaka naih i slranih - koji su se na
o\'aj ili onaj nain bavili kulturnom batinom bosanskih Muslimana. Naa je dunost da II naem
asopisu registriramo njihovu smrt
i tim po\'odom dademo najnu}'.ni
je osvrte na njihovo nauno djeo

lovanje, posebno II koliko to ima

veze s bosanskim Muslimanima.
Od domaih nauenjaka zabiljeiemo

smrt

Dervia M. Korkuta, koji je umro II Sarajevu 28. VIII. 1969.

prof. dra Fehima Bajraktarevi.
a,
koji je umro II Beogradu
22. II. 1970.
Antuna Slmika, koji je umro

Zagrebu 29. IX. 1970.

dra Hazima Sabanovla, koji je
umro llStanbolu 23. III. 1971,
Dervia Bulurovla, koji je umro II Sarajevu 18. VI. 1977. i
Osmana Asafa Sokolovia, koji
je umro II Saraje,'u 24. I. 1972.
od stranih nauenjaka smatra
mo svojom obavezom da komem0riramo s mrt
prof. dra Franza Bablngera, koji je umro 23. VI. 1967,
Aloisa Schmausa, koji jc um.o
27. VII. 1970. i
prof. dra Aleksandra Solovjeva,
koji je umro II enevi 15. I. 1971.

II

DERVIS M. KORKUT potjee

iz uvene travnike ulemanske porodice. Roen je 1888. U Stanbolu
je postigao najvii stupanj teolo
ke naobrazbe, no isticao se i modernim 7.Oanjima, posebno poznavanjem svjetskih jezika. Najvie je
sluio kao muzej sk i kustos (Zemaljski muzej, Cetinjski muzej ,
Muzej grada Sarajeva). U jednom
od rijetkih nekrologa koji je objavljen povodom Korkutove smrti
reteno je o njemu kao kustosu da
je .uspijevao da zainteresuje pos
jetioce, esto zadri i VThunske delegacije due nego to je to bilo
predvieno po protokolu, jer je u
mio da svojim go\'ornikim darom,
unosei pri lome mnogo duha i
sa kolosalnim poznavanjem inje
nica, plijeni posjetioca.c
Korkut spada II red najuenijih
ljudi svoga doba II nas, ali je u od
nosu na svoj intelektualni potencijal relativno malo toga ostavio na
pi~ano.

Preteni dio radova koje je na

pisao odnosi se na turski period
historije naih naroda. Bavio se
filologijom (uinio je znatne na
pore u prikupljanju turcizama II na
em jeziku, ali je rad ostao neza
vren, a pogotovu se demobilizi
rao u radu, kada su se pojavili

131

Skalji~evi turcizmi). Njegov nau

ni interes bio je meutim matno
iri od disciplina koje se mogu
pod"esti pod pojam turkologijc
(spominjemo na pr. da je proua.
vao albansku narodnu medicinu,
da ga jc zanimala diplomatska hi
storija. da jc na jednom antialkoholistikom s\jetskom kongresu is
tupio s rcferatom _Islam i alkohol., da je na kongresu cHopskih
muslimana u Z.cncvi 1935. istupio
sa zanimljivom komunikacijom o
etnikoj
strukturi muslimanskog
stanovnit\'n u Jugosbviji itd.).
U ovoj prilici climo podvui
da jc Korkut dva svoja rada koji po naem miljenju spadaju
u njego\'u najvanija nnuna ostva
renja - napisao, sluei se fondom
Gazi Husrcvbcgove biblioteke. Pr
\'o je njegova studija
.MakbOIi
Aryf (Potur Sahidija) Dski.ifi Bos
ne\ija_, objavljena u Glasniku Hr
,'atskih zemaljskih muzcja u Sa
rajcvu, 1942; il_dajui kompletan
tekst Potur Sahidije, Korkut je
imao za podlogu i dva rukopisa iz
Gazi Husrc\,bego\e biblioteke. Oru
go, zapravo Korkutovo posthumno
djelo, .Popis u7.ajamnog jamenja
stanovnitva u Sarajc\'u iz 1841.
godine. MulaMuhameda Mest\'ice,
objavljeno u ildanju Muzeja gra
da Sarajcva 1970. (str. 411), tcmeJji sc na autografu Gazi Husrev
begove biblioteke.
Spominjemo i druge Korkutovc vajnije radove:
- Ne~to o turskim dokumen
tima Arhh'll dubrovakog. Glasnik
Zemaljskog muzeja u BiH, Saraje
"0 1928, XL, sv. 2, !>tr. 145-160.
- Sarajevski Jevreji u godini
1848. Jevrejski glas, 1) 1928, 1l-I3,
4; 27, 2; 32, 2; 44, 4; 2) 1929, l (Sl)

2; 17-18 (67~). 12.

- Obno\"a natpisa na Sokolo\i
a mostu u Viegradu. Glasnik Ze
maljskog mU7ejn u B.iH., Saraje . . o
1929, sv. 2. 115-120.

132

Orijentalni rukopisi u Biblio((.'ci cc(injskog muzeja. Zapisi 1932,

VI. knj. XI. 2, sIr. 93--96.
- Rjeavanje o Bosni i Herc(.'gO\'InI na
Berlinskom kongre:;u,
Novi Behar. xr, 1937-1938, br.
17-19, 262-264; br. 21-23, 337-339;
br. 24, 373--375.
(sa H. Krec\'ljako\"iem),
Travnik 1464--1878. Biblioteka Zadajnog muzeja, Tra\'nik, br. 2.
Travnik 1961, sir. 1-1S2.
Neobjavljeni dokumenti o
hcrccgo\'akom ustanku (1875-1879)
i o dogaajima koji su mu pret
hodili. Graa. Odjeljenjc istorijs
ko-filolokih nnuka Naunog dru~
' . . a B.il-L, knj. 8, X I. Sarajevo 1961.
Tursko-srpskohrvatski rje
nik nepoznatog autora il. XV II
stoljea. Prilol.i la orijentalnu fi
lologiju XVI-XVII 1966-67, Sara
jem 1970.
Nema sumnje da bi portret 1)(...
n'iSa M. Korkuta bio nepoptun
ako se ne bi naroito napomenule
njegove visoko-moralne i najdosljednije demokratske kvalitete. To
sc meu ostalim ogledalo u njego\'U opoLicionom slavu prema vIa
dajuim rc;;l'imima stare Jugosla,i
je, u njegovoj u"ijek Oh'oreno izraenoj antiraistitkoj orijentaciji
(powati su njcgod istupi u korist
2.idma pred sami ral i u korist
Cigana u 1941 1942. godini), IC uzoroom po~,enju II odnosu prema
ljudima uope.

PROF. DR. FEH IM BAJRAKTA

REVIC roen jc u Sarajevu 1889.
godine. Struka mu jc orijentalni
(islamski) jezici i sla,'enska filologija. Zavrio je studije u Beu,
Londonu i Aljiru. od 1924. pa do
pcnl.ioniranja 1960. predavao je na
katedri orijentalne filologije be0gradskog uni\"erdlcta.

Bajraktarevi je
osniva
moderne orijentalistike u nas. Kao
orijentalist stekao je meunarod
nu afirmaciju. U svome radu u
potpunosti je usvojio zapadnoevropsku metodologiju II orijcntalistici. nekada je moda j prenaglaavajui, i, po svoj
prilici, predstavlja II izvjesnom smislu jedinstven primjer u svjetskoj orijemalistici da sc kao musliman bez rezerve ukljui II sheme vace na
Zapadu.
Bajraktarevie,'a jc prednost II
tome to je bio ne samo orijentalist ve i slavist, posjedujui pd
tome dosta istanan smisao za litCI-aturu.
Velike su Bajraktarevicve zasluge da je naoj i talakoj publici dao priliku da se upozna S nizom arapskih, per.tijskih i turskih
pjesnika. Prcvodei te pjesnike
Bajraktarevi se uvijek trudio ne
samo da dade odgovarajui prije
vod, ve da originalu pl"ilagoc1i i
pjesnikov ritam, pa i melodiju. Uz
prijevode uvijek je davao naunu
obradu. U ovom pogJedu tipi a n jc
Bajraktareviev prepjev epizode iz
Firdusijeve Sahname ,.Rustem I
Suhrabo:, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1928.
Meu Bajraktarevievim
mnogobrojnim studijama mislimo da
naroito
vano mjesto zauzima
Ulicaj Istoka na Getea (Godi
njica Nikole upia, knj. 48. str.
1-132, Beograd 1938).
Ovdje emo jo spomenuli Saj .
raktarevieve radove,
koji se izravno odnose na bosanske Muslimane, i to:
- Srpska pesma o Muhamedavu roenju. Glasnik Skopskog naunog drutva, Skoplje 1927, knj.
III, str. 189-202.
- Dimitrie.v N. K.. Problemi i
dostienja bosnijskoj turkologiji.
Priloz.i za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, knj. VU, Beognld
1927, str. 251-253.

C. Patsch, Drei bosnische

KultsHitten. Glasnik Skopskog naunog drutva, Skoplje 1928, knj.
V, str. 358-359.

- ledna nova versija srpskog

Mevluda. Prilozi za knjievnost, jczik, istoriju i folklor. Beograd 1930,
knj. X, str. 83-87.
- Les tudes islamiques en YOugaslavie. Archiv Orientalni. Prag
1931, 80 knj.,
str, 492-507.

nr.

- Ouo F. Babler, Dve mohamedanske biblicke basne. Prilozi za

knjievnost, jezik, istoriju i folklor. Beograd 1934, knj. XIV, str.
234---235.
- L' etat Betuel des tudes islamiques cn Yougoslavie. Revue
international des etudcs balkaniques. Beograd 1936, knj. TIJ, str.

241-269.
- Milivoj Mali, Bulbulistan du
shaikh Fewzi dc Mostar. Prilozi za
knjievnost, jezik, istoriju i [alklor. Beograd 1936, knj. XVI, str.

375-379.
- O na im Mcvludima i o Me"ludu uopte. Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor. Beograd 1937, knj. XVII, str. 1-37.
- Jedna Baagieva pozaJmica iz Getea. Prilozi za knjievnost,
jezik, istoriju i folklo!". Beograd
1938_ knj. XVIU, str. 265-270.
- Nai Muslimani u turskoj dravnoj upravi, knjievnosti i nauci. Politika, bajramski broj od

2. Xl 1940.
- Postanak Baagieve Aikli
je i problem pozajmica u knjievnosti. Zbornik Filozofskog fa
kulteta, knj. Ill , Beograd 1955, str.

399-419.
- Osman Asaf Sokolovi, Preg
led tampanih cijela na srpskoh rvatskom jeziku Muslimana Bosne
i H ercegovine od 1878-1948. Prilo
zi za knjievnost, jezik, istoriju i
folklor 1958, knj. XXIV, sv. 3---4,
str. 342-344.

133

- Pregrt narodnih pesama iz

bosanskog Skoplja. Posebna izdanja Srpske akademije nauka, knj.
CCCXXXV, Etnografski institut,
knj. ll, Beograd 1960, 26 str.
- Abdulah Skalji, Turcizmi u
narodnom govoru i narodnoj knjievnosti Bosne i Hercegovine. Pri
lozi za knjilevnosl, jezik, istoriju
i folklor, knj. XXVI, Beograd 1960,
str. 334-344.
- Bibliografija folklorne grae
u deset godHta _Sehara_ s indeksom motiva. Prilozi za knjic,'nosl,
jezik, istoriju i folklor. Beograd
1962, str. 112-114.
- Abdulah Skalji, Turcizmi u
srpsko-hrvatskom jeziku. Sarajevo
1965. Prilozi za knjicvnost, jezik,
istoriju i folklor, knj. XXXII, sv.
1-2, 1966, sir. 113---123.
Kao to se \.idi i iz ovih posebno iskazanih bibliografskih jedinica koje su od znaaja za kulturnu
historiju
bosanskih Muslimana,
Bajraktarevi je u toku punih 40
godina briljivo pratio s'-jetsku islamistiku, registl;rao vanija izdanja i o njima rcdovno davao svoj
kritini sud.

ANTUN SIMCtK roen je u

Moravskoj, u mjestu ZMivii, 27.
januara 1893_ tivot je proveo u Zagrebu, sluci meu ostalim II Juguslavenskoj akademiji 7.l1anosti i
umjetnosti, Bibliografskom za\'odu
iNakladnom za,odu Hrvatske.
Afirmirao se kao priznati, vrlo
obrazovan i plodan jezikoslo\'ae i
folk.lorist. S mnogo uspjeha pisao
je o Bosni i Muslimanima.
Meu njego\'im radovima iz bo
sanske tematike spominjemo (prema A. Nametku, Bibliotekarstvo
xvn 1971, br. 2, str. 45--51):
- Solaci. Novi Behar IV, br.
18--19, str. 280--281.
- Osman paa Bonjak. Novi
Behar V, hr. 19-20.

134

- Baagic\'a zbirka narodnih

pjesama. Novi Behar VII, 19-21
od l. maja 1934, str. 30+-308.
- Turbe bosanske kraljevne u
Skoplju. NO\li Behar XII, br. 15-19.
str. 176--177.
- Narodna pjesma o Kuuk
Dafer-pa~i, braniocu Biograda 1693.
Novi Behar XIII, br. I, str. 7-8.
- Hasanaga Kuna (posvceno
Hamdiji Krdevljakoviu). Novi Behar X111, br. 11-12, str. 141-143.
- Kna ili kma. Novi Behar
XlV, br. 1-2, str. 16-18.
- Narodna pjesma o osvajanju
Kamenice u Podolju godine 1672.
Novi Behar XIV, br. S, str. 144-147.
- Liva i Livc polje. Novi Behar XV, br. l, str. 5---8.
- Svi su bezi na Hercegovini.
Napredak VU, br. 3, str. 39-40.
- Jedan oevidac o dogaaji .
ma u Bosni 146364. Napredak VII,
br. 11-12, str. 142-144.
- Svatovsko groblje na Morinama i Li vair Palefroi. Napredak
VIII, br. 9, str. 109-112.
- Alija Nametak: Muslimanske
narodnc pjesme. 2. izdanje. Kujundi, Sarajcvo. 1941. str. 160. Sarajevski novi list, god. 1., broj 45, od
3. VII 1941. (prikaz).
- Osnove za tro\anje Mehmeda II i paJe bosanskog, prihvae
ne od mletake republike. Napre
dak, hrvatski narodni kalendar
XXI za godinu 1932, str. 197-200.
- Zulfikar, sablja haueti Ali
je. Naprcdak, hnatski narodni ka
lendar, xxn za godinu 1933, Str.
136--139.

- Tri junaka Cifre. Kalendar

Narodna Uzdanica rv 7.3 1936, Sir.
10S-115.

- Odsutnost Husre\-bcgo,a iz
Sarajeva godine 1534-1536. Glas
nik Zemaljskog muzeja XLVI
(1934), svezak za historiju i ctnografiju, str. 91-106.
- Zlatni Prag u tradicijama ju
goslovenskih Muslimana. Zbornik

za narodni ivot i obiaje Junih

Slavena, knj. XXIX, sv. fl, st r.
69-78.
- Bezi Kopii. Zbomik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, knj. XXIX, sv. 1. str. 38-59.
- Bonacke ety na Morave.
Casopis Vlastneckeho Spolku Musejniho v Olomouci, XLIII, 1930,
br. 1-4.
Poevi

od 1934. $imik je sau Novom Beharu u rubrici ..Male prie i dosjetke, objavivi velik broj priica i anegdota,
za koje je redovito prona'lazio paralele.
raivao

U nekoliko prilika Simik je pisao i o Gazi Husrevbegu i njego\'u djelu, i to osvrui se u lan
ku .Solaci na poznatu Gazi Husrevbegovu sliku, kako u Glavog0dini prima austrijsko poslanstvo,
dalje piui o odsutnosti Gazi Hus
rev-bega iz Sarajeva godine 15341536, te prikazujui u Narodnoj
starini 31, Zagreb 1935., Gazi Husrevbegovu spomenicu o etiristo
godinjici njegove damije u Sa
rajevu 1530-1930, Sarajevo 1932.
Navodei kako je Gazi Husrev-beg irio granice carstva na zapad
i sjever, Simik pie:

liU tim osvajanjima poveao je

Husrev beg z.natno svoj ionako veo
liki oinski imutak, koji je upotrijebio kao velik mecena Sarajeva II
dobrotvorne i prosvjetne sv rhe: sagradio je najveu islamsku bogomolju u Sarajevu, karakteristinu
damiju, koja j danas nosi njegovo
ime; zatim vodovod, dvije medrese (visoke kole), Hanikah j Kur
umliju; dva bezistuna (zatvorene
trnice s duanima), musafirhanu
(putniki dvor), dvije banje i cijele arije s magazama i duanima.
Osim toga obnovio jc Carevu damiju svu i sagradio joj kamenu
munaru. Tim svojim graevinama

uinio

jc Gazi Husrev-beg Sarajevo od turske vojnike kasabe velikom trgovakom i kulturnom varoi, koja je ostala glavnim gra
dom zemlje i onda kada su naskoro njegovi nasljednici prenijeli svoje sijelo u Banju Luku i Travnik.
Vei dio zadubina Husrev-begovih
postoji i danas i slui plemenitoj
svrsi, koju im je odredio njihov
osniva. Radi (oga moe se lako
razumjeti, da se meu Muslimanima sarajevskim rodila misao, da
e(iristotu obljetnicu Husrev-begove damije proslave velikom pri
redbom. To je bilo uinjeno J932.
uz veliko uee muslimana ne samo iz. Bosne i Hercegovine nego i
iz ostalih krajeva. U loj prigodi
izaao je zbornik od kojih trideset lanaka u kojima razni autori
(C. Truhelka, Fehim Spaho, Mato
Bajlon, Muhamed Emin Dizdar,
Jusuf Tanovi, Aleksandar Wundsam, Alija Nametak, Salih Ljubuni i Hamdija Kreevijakovi, kojemu je bila isprva povjerena re
dakcija spomenice i koji je sam
napisao polovicu svih lanaka) osvjetljuje ivot Husrevbegov, historiju i dananje stanje i djelova
nje njegovih haj rata. Neki od tih
lanaka bili su tampan i prije (u
Novom Beharu 1. juna 1930. i
drugdje) i ovdje su bili dopunjeni ...

..o Husrev-begu pisali su vee

studije po turskim izvorima Mehmed Spaho (.Behar, Sarajevo
1906-1907. i posebno) i Mirza Safo
vet(Baagi) g. 1907, kada se mislilo da se navrilo etiri stotine godina, kako je Husrev.beg doao u
Bosnu, i C. Truhelka, koji je upotrijebio mnogo podataka krans
kih izvora (Glasnik Muzeja u Bosni i Hercegovini 1912. i posebno).
_Novi Behar.. predlagao je 1. juna
1930. da se koji marljiv iSlorik
vjdit turskom jeziku poalje liCa
rigrad da ondje pregleda s idile
135

(!), koji su pisani u vrijeme Hus-

re,begovo. Ta se elja nije ispuni.

la. O Husre,-beirU ima ml.-ulim 0bilje vijesti u tampanim kran
skim izvorima, koje jo nijesu bile
iskoritene. Po njima je piscu ovih
redaka uspjelo rasvijetlili jedan
laman dosad period Ilusrcv-bcgova ivota u lanku .Odsu tnost
Husrcvbcgova iz Sarajeva godine
1534--36c (Glasnik muzeja u Bosni
i Hercegovini XLVI).
_Truhelka je dao dobru sliku
Husrcvbegova rada, ali Samo na
temeiju onoga, ~Iu !)U

!IlU

mogle

pruiti siromane sarajevske biblioteke i vlastito istraivanje u bogatim dubrovakim arhivima. Mnogo data o tom pcriodu bosanske
historije ima u potpunom izdanju
Sanudovih Dijarija, zatim u Lasz
awskoga Monumenta Habsburgica
i Siievim Acta comit ialia Croa
tiae (oboje u Monumenla spectan
tia hestoriae Slavorum meridiona
lium. vol. 35, 36, 38) i drugdje. U
lim r::l.z!inim izvorima nalazi sc
takoer obilje vijesti po kojima
bi se dala napisati opirna studija
o Sibcnianinu Muratu vojvodi ili
ehaji (zamjeniku) Husrc,,begO\u,
koji je bio isprva rob. a onda os
loboenik i posinak Husrc\,begov,
koji je uivao neogranieno povje
renje svoga gospodara i koji je
ukopan (1545) u svome zasebnom
turbetu do tUl'beta svoga pooima
u haremu Begove damije.
Zanimljivo je ono iO Simfk
dodaje u biljeci, govorci da nije
ni malo sigurno to pie Truhelka
i svi drugi prema njemu da se
Muratbeg zvao Tardi . U Sanuda
osim Tardich pie se prezime nje
gova brata Zorzi iz Sibenika Faidich i Gaidk

DR HAZIM SABANOVJC roen

je u Porianima kod Visokog 22.
jula 1916. Zavr~io je Viu islamsku

136

!erial~ko-teolo~ku

~kolu u Sarajevu. Godine 1954. obranio je dok

torsku desertaciju pod naslovom
.Bosanski paaluk, postanak, upravna podjela i unutranje uree
nje_, koju je objavio (1959) u izda
nju Naunog drut"a Bosne i Her
cegovine. Na radu je najvie vreo
mena proveo kao saradnik Orijen
talnog instituta u Sarajevu.
Sabanovi je jedno \'rijeme bio
i slulbcnik Ga:d Husrevbcgove bi
blioteke (1948. i 1949.). Ina e je o
ovoj biblioteci napisao vie rado,-n tc :lopoeo rad na i:ldu\'unju
njenog kataloga, o emu se govori na posebnom mjestu u ovim
Analima. Sabanovi je dalje napravio i opirna regcsta sarajevskog
sidila od 1555-1558; ta rcsestra
nhou izdata. ali su dobro poslu}Jla
nekolicini naih naunih radnika
pri iuadi pojedinih njiho\'ih monograf!)kih studija. U odnosima dra
Sabanovia prema Gazi Husrcvbe
govoj biblioteci treba podsjetiti i
na to da jc od 1966. pa do svoje
smrti bio lan njenog savjeta i
svojim uclim sugestijama dopri
nosio unapreenju rada biblioteke.

Va1io je kao turkolog i historik, a bio-bibliografski je obrai

vao bosanske muslimanske pisce
na orijentalnim jezicima.
Dr Sabanovi je zasluan meu
ostalim po tome to je znalaki
i sa dosta akribije prila:lio izda
vanju turskih izvora za historiju
jugoslavcnskih naroda. Od kapital
ne su valnosti za bosansku historiju njegova dva rada .Turski dokumenti u Bosni iz druge polovine
XV stoljca_ (Istorijsko-pravni zbornik, Sarajevo, I, 1949, 2. str. 177208) i _Krajite Isabega. Ishakovj
a. Zbirni katastarski propis iz 1455
sa znaajnim komentarom (Orijen
talni institut, Sarajevo 1964). Va
an je Snbanoviev udio i pri i7da
vanju edicije, takoer Orijentalnog
instituta .Kanuni i kanunname za
bosanski, hercegovaki, zvorniki,

kliki, crnogorski i skadarski san

dak. (Orijentalni institut, Sarajevo 1957). Poeo je i s izdavanjem
\'akufnama. pa jc objavio rad .Ovi
je najstarije vakufname u Bosni
(PrilOli la orijcntalnu filologiju 2,
1951, str. 5-38) kao i .. akufnamu
Mustafabega Skcnderpaia (Prilozi za orijentalnu filologiju 3--4.
1952-1953, str. 403--413).
Posl!'bno je npafen i '>Il!'kao

hvalnu

italaku

73

publiku

Sabanoviev rad na prevoenju glasovi

tog turskog putopisca Evlije Celebije; Sabanovic\"i odlomci putopisa EvlijcCclebije o junoslaven
skim zemljama izali su tri izda
nja (Sarajevo 1954, Sarajevo 1957 i
Sarajcvo 1967). Od naroite su va
nosti Sabnnovic\j komena tri i
rjcnik
uz EvlijaCelcbijin tckst.
kao i uvodna studija o Evliji-Celebiji.
Sabanovi jc s dosta metodi
nosli pristupio obradi turskih iz
,'ora, pa u ovomc pogledu zauz.ima
s\'oje \'aino mjcsto njego\' rod
.Turski diplomatiki izvori za istoriju naih naroda (Prilozi za 0rijentalnu filologiju I 1950, str. 117
- 149), pa i rad iz kronologije . Jzrazi cv5'iI, c,'asit i evahir u datumima turskih spomenika. (Prilozi
7..3 orijcntalnu filologiju 2 1951. str.
213-237).

S podruja nae knjievne historije Sabanovi je objavio radove

o Seh-Juji (Pdlozi za orijentalnu
filol ogiju 8--9 1958-59. str. 29-35) i
Hasan-Kafi Pruaku (Prilozi za 0rijentalnu filologiju 14-15. 19~5.
131), a ovdje bi se moglo uvrstiti
i njegovo i7danje .Popisi kadiluka
u E\'ropskoj Turskoj od Mostarca
Adbulaha HurcmO\ia. (Glasnik Zcmaljskog muzeja s4 1942, str. 307356). ML>(1utim njegovo posljednje
napisano. a jamano najvrednije
djelo o knjie\'Tlom radu Bonjaka
Muslimana na orijentalnim jezicima jo nije obja\ljeno, iako je uglavnom dovreno, u koliko se ti e

pisaca do kraja XVII "ijeka, pa

kasnije doba.

II

Vie ranijem periodu njcgova

rada pripadaju monogra
fije o pojedinim naim istaknutim
ljudima na Porti (Ibrahim paa
No\oeherlija. NO\i Behar 9 19351936, Murat-pasa Hrvat, Sarajevo
1936, Ibrahim paSa Poeki, Hrvatsko kolo 23/1942, 68-82). Iz kasnijeg perioda njegova nautnog stva
ranja potjeu priloLi o pojedinim
namjesnicima u noim krajc\im ..
(Ferhad-bcg Vuko\'iOesisali, Zbornik Filozofskog fakulteta Beograd.
skog univerziteta IV , 1Il-127 Skender-paa, Istorijski glasnik I
1955, l-t8).
naunog

Sabanovi se nadalje intenzivno

bavio historijom Srbije i Beograda, prije svega izdavanjem izvora
iz toga domena. Moe se ta vie
rei u7.evi
voluminozno da \'1'10
zamaan dio njegova opusa otpao
da na srpsku historiju (Turski iz
vori o srpskoj revoluciji. knj. I.
Beograd 1956, Turski i7\'ori za istoriju Beograda, knj. I, Beograd
1964. dok knj. II jo nije objavljena, ali je zavrena).
Sabanovi jc objavio jo ilav
niz vcih i manjih radova, a valja
spomenuti i njegovu saradnju u
. Enciklopediji Jugoslavije, .Vojnoj enciklopediji. i . Historiji naroda Jugoslavije (knj. ll ).

Sudjelovao jc na vie 7..Oanstvcnih skupova u zemlji i inostranstvu.

Sabanovie\'a smrt znai golc
mi gubitak za nau nauku, posebno turkologiju. Snbanovi je stra
u istinskog
uenjaka
neumorno
pretraivao i prouavao turske arhimlije i druge iz\o.c, izdajui ih
i piui studije. To mu je osiguralo ne samo kod nas vc i u svijetu rang cijenjenog nauenjaka.
Mnogo je bio zaokupljen starim
turskim katastarskim defterima i7.

137

XV i XVI vijeka, pa su mu deheri _ kao i Kreevljakovievi radovi - dobro posluili kod izrade
njego\'c doktorske disetarcije, u kojoj ima i ozbiljnijih propusta. Vatio je 7..3 jednog od najboljih poznavalaca ovih deftera u svijetu.
Bio je pravi virtuoz u de'ifriranju
starih turskih tekstova.
Govorei o njemu u nekrologu
u asopisu Baicanica, II, Beograd
1971. prof. Vaso Cubrilovi pie:
.Zivot Hazima Sabanovia i kao
oveka i kao naunog radnika vrIo je znnimljiv. Spadao je u mali
broj muslimanskih kolovanih ljudi u Bosni i Hcrcegovini, koji je
bio poreklom sa scla i probio sc
napred samo zahvaljujui S\'ojoj
darovitosti. svojoj vrednoi i svojoj upornosti i ljubavi za nauku.
Imao je nekoliko osobina koje su
mu omoguile da se razvije kao
ozbiljan nauni istraiva istorijskih nauka. Pored svoje darovitosti
i vrednoe lako je primao sve ono
,to treba da ima jedan savremni
istoriar. Bio je vrlo kritian u oceni izvora i do pedantnosti save&tan na poslu. Naroito je upadala
u oi kod njega stvaralaka strast,
bez koje nema pravog naunika u
istoriji. Sagorevao je na poslu, sve
ga je interesovalo, sve je eleo da
obuhvati i sve sam da uradi. Zato
je preuzimao zadatke raznovrsne
i mnogobrojne, koji su es to puta
prevazilazili njegove duhovne i telesne snage. I umro je u Carigradu Z;;l pisaim stolom prouavaju
i grau carigradskih arhiva .

DERVIS BUTUROVIC-FAZLlBE
GOVIe bio je po zvanju criatski
sudac. Roen je u Sconici kod Konj ica 1885. godine.

Zelimo se ovdje osvrnuti na njegovo djelovanje prije svega za to

jer je autor vie vrijednih historiografskih priloga, od kojih se jedan dio odnosi na prolost njego-

138

va zaviaja. a i za to jer je nje

govo djelovanje od izvjcsnog zna
aja za Gazi Husrc\'-begovu bibli
oteku.
- koji je u svome
.0 postanku prezimena Buturavi. (Novi Behar X, str. 121)
iznio zanimljivu pretpostavku da
njegova porodica vodi porijeklo od
gosta Radina iz Seonice - napisao
je vie priloga, u koje je uvrstio.
odnosno komentirao pojedine dokumente (na turskom jeziku), koji
se odnose na odreena pitanja iz
nn'e prolosti. Ovdje bi se mogli
nabrojali njegovi radovi: .Murase
la kadije i muftije neretvanske ob
lasti feraiijc Osmana od 3. rama
zana 1235. (Glasnik Islamske vjero
ske zajcdnice X 1942, 7, str. 203205), .Jedna znaajna fetva. (Glasnik Islamske vjerske zajednice
X 1942, 9, 248-250), .Jean doku
menat o nasiljima nad muslimanskom rajom. (G lasnik Islamske vje
rske zajednice Je. 1942, 8, str. 2l5226), dedan dokumenat o djelovanju i berivima kadija. (Novi Be
har 1944, br. 21. str. 334), .Neto
o postanku erazi mirije i o usta
novIjenju mirijskog nasljednog re
da_ (Glasnik Islamske vjerske za
jednice XII 1944, 6-7. str. 111-117),
.Povodom jedne vakufname. (Gla
snik Vrhovnog islamskog s tnrje'in
stva 111/ 1952, 1-4. st r. 55-60), .Isprave spahijskih porodica iz nahi
je Neretve. (Prilozi za orijentalnu
filologiju 1956/1957, sV. VI-VII), . Jedan interesantan dokumenat iz
pro~losti nahije Fojnice_ (Glasnik
Vrhovnog islamskog starjeinstva
XIII 'XIV, br. 10-12, str. 370--371),
dalje (zajedno sa Hamidom Hadi
begi6!m) .Berat Hodaverdi Bosna
Mehmed bega iz 1593. god . (Prijoz.i za orijentalnu filologiju 1962 '63).
.Ovije konjike vakufname. (Glas
nik Vrhovnog islamskog starjein
stva XXIX. br. 7..a, str. 305-309),
Buturovi

lanku

.Bilje.ke o nekim starim damija

ma. (Glasnik Vrhovnog islamskog
starjeinstva 1967, br. 7-8, str 326329). Ostao je u nauci ne~apaen,
ali je znaajan njegov rad .Turs
ko agrarno zakonodavstvo prema
jednom rukopisu zbornika agrarnih zakona iz 1721. godine., objav.
ljen u Mjeseniku Hrvatskog pra\'
nikog drutva 1945, br. I ,Sir. 5.
O Seonici, Konjicu i neretvanskoj
na.hlJi napisao jc viSc rado\'a i to
u Glasniku Vrhovnog islamskog
starjcinstva XXXI. br. 4-6. str. 244
i 11 -12, SIr. 596; 1968. 11-12, str.
526; XXXII, 1969, br. 34, 7-8 i 9-10;
XXXIII, br. 12, sir. 26, br. 3-4. str.
37; br. 78, str. 390--392; br. 11.12.
str. 583 j XXXIV, br. 12, str. 90.
Panje jc vrijedan i Buturovi c\'
lanak .Neto O upotrebi orijentalnih mirodija kod bosanskohercegovakih Muslimana i o porijeklu,
s,ojst\'ima i znaaju tih mirodija. (Glasnik Vrhovnog islamskog
starjeinstva XX, br. 10-12. str.
329-330).
U Gazi Husrev-begovoj bibliolese uspomena na Buturoda i za to, to je jedan od njenih darodavaca (vidi Glasnik Vr
hovnog islamskog starjeinstva 1955,
str. 17). Nadalje Den'i. Buturavi
je preveo s arapskog jez.ika na na
jezik poznati kodeks o slubi hizbe (trnog nadzora) pod naslovom
Nihajet-urrudbe od Abdulah b.
Nasr b. Abdulah b. Muhamed
Eizerije prema jednom novom
prijepisu, koji se sada uva u Za
,'odu za zdravst\'cnu zatitu Bosne
i Hercegovine u Sarajevu. a taj jc
prijepis napravljen po rukopisu
Gazi Husrev-begove biblioteke.
ci

ouvae

OSMAN ASAF SOKOLQVIC r0en je u Sarajevu 1882. godine.

Poslije kolovanja zaposlio se kao
tajnik Trgovako-obrtn.ike komore
II Sarajevu. Rano je penzioniran,

to mu je omoguilo da se u pu
noj mjeri mogao posvetiti s,rojoj
paSIJI prema knji7j i izuavanju
nae kulturne i ckonomske historije.
Sokoloviu je knjiga bila gI8\"
na preokupacija u laku itava 'i
vota. Pa i u njegovoj porodici mna
go se cijenila knjiga. Djed mu Su
nulah cfendija Sokolovi, dravni
tui.ilac. mnogo poznat i cijenjen iz
predokupaclonog Sarajeva, imao je
golemu bibliotcku: Osman je 7.3
pamtio da su jcdna velika rafa i
jedan pokretni ormar u staroj ku
i u Sunulah-cfendinoj ulici u Sarajevu bili puni knjiga.
Ve kao dijete bavio se knjj
gomo Prvo to je itao bile su HO.
rmanove Narodne pjesme; itao ih
je sa starijim bratom Tevfikom,
katkada i kradimice kasno u no
pri fii (maloj lampi), kada bi otac
i maeha (a majke nije ni zapamlio!) ve bili utrnuli lampu i zabranili djeci - iz razloga opreza,
da se ta ne bi zapalilo - da lampa dalje gori.
Ostavi rano, i bez oca, najblii
roaci odluie da Osman nastavi
kolovanje u Stambolu. Tamo se
sa bratom Tc\'fikom smjestio u jedan privatni internat i pohaao licej. O njemu se brinuo Sarajlija
Muharem ef. Smai, koji je - to
II ovom s lu aju nije bez znaaja imao tampanju i izdavao knjige
(Smai jc bio ugledna linost kod
sultan Hamida; austro-ugarski po\'jerijivi izvjetaji tretiraju ga kao
jednog od glavnih aktera u pokretu protiv Austro-Ugarske). Osman
se s bratom po tome upisao u jedan licej u Brusi. .Na to smo se
odJui1j. priao je .jer smo
znaJi da II Brusi ima mnogo Bosa
naca, pa se ta vie u jednom kvartu govorilo samo bosanski, a i
zrak je u Brusi slian sarajevs
kom . Zavrivi licej u Brusi morao je takoroci ilegalno ostaviti
Tursku, jer se izjasnio protiv apsoluustikog reima, pa je tako postao

139

meta pijunirna. I dok sc nalazio

na kolovanju II Brusi svakih fe
rija jc dolazci u Sarajc\'o donosio kofer-dva knjiga. Tako sc zai
njala njcgo\'a biblioteka, sigurno
najbogatija privatna biblioteka u
Bosni i Hercegovini. U Turskoj jc
dobro nauio turski jezik, II tO je
bilo od ogromne koristi 1.0. njegov
kasniji nauni rad.
_Vrativi se sa maturalnom
svjedodbom liceja u Brusi, kako
nisam imao roditeljc ni stana u
Sarajevu, a volio selo, Ijclovao
sam u Hotoini u odlaku koji mi
jc nasljedstvom 051300 i:I:.l ocve
majkec - pie Sokolovi u svome
posljednjem saslavu namijenjenom
za predgovor (nesuenom) petom
izdanju pripovIjesti .Muncvvera-.
... Iz Stambola sam donio korcr
raznih knjiga, meu njima i _Mu_
ncV\'cruc u kojoj je opisana ljubav
dvoje mladih. Sinulo mi je u glavu
da je prcvedem. Upisavi sc u zimski semestar na pravni fakultet zagrcbake univenc kao prvi ak s
turskom kolom i poznajui pored
turskog i francuski jezik, bio sam
rado vien meu kolcgama kao i
meu graanstvom. Naravno da su
se i jedni i drugi intercsirali za
kulturne prilike u Turskoj. Slusali
su moja iz.laganja. Spomenuo sam
i DU7jdu Sabri i njen mali roman
MuncV\'cru, koji sam bio upravo
prcvco. PredJoie mi da taj svoj
prevod objavim. Tako je poeo da
izlazi laj moj mali roman u Narodnim novinama. Izlazio je u nastavcima od 8. juna do 13. jula 1907.
Dobio sam 27 kruna honorara. To
je bilo moje prvo pojavJji\'anje u
tampi._
Ljubopitljiva duha, Sokolovi se
nije zadovoljio sa Zagrebom, vct
je nastavio sa studijem na sveui
lilU u Pragu, a onda sc upisao na
svcuilite te pri,'atnu akademiju
trgovakih znanosti u l..ausanni. Ccsto je s ponosom govorio da jc tamo bio ak uvenog hicarskog

140

kriminaliste Rodolpha Archibalda

Reissa, s kojim je osobno kontak
tirao. Sto. "ie znao je isticati, da
je on tim kontaktima pridonio Re
issovoj ljubavi za jugoslavcnske
narode (poznato je da je Reiss kas
nije za Svjetskog rata bio dobrovoljac u srpskoj vojsci). Tvrdio je i
to da mu je studij kriminalistike
pomogao i u radu na historij i, jer
da istrah'ake metode u krimina
Iistici dobro pomau u nauno-is
trajh'akom radu.
I 1.3 studija u I.apadnjm lemlja
ma Sokolovi je uvijek prtio knji
ge za svoju biblioteku, koja je
1963. godine - kada ju je ustupio
Gazi Husre\bcgovoj biblioteci u
Sarajevu - narasla na "ie hiljada primjeraka, meu kojima pre
ko 400 starih rukopisnih djela.
Valja ovdje

naroito podvui

da

.jc Sokolo\'i i prije o\"og u:.tupa

nja bio usko vezan sa Husrev-begovom bibliotekom; on je u njoj

provodio na istraivakom radu
dane i dane, pa je primjerice indicirao za svoje naune potrebe
svc iole znaajnije podatke iL sidi!a koji se uvaju u O\'oj biblioteci. Nadalje se jedan dio njegovih
radova bazira na grai iz. Gazi Husre\,bcgove biblioteke. Jo da podsjctimo da je on ve negdjc oko
1934 dal'O\'ao itav komplet Glasnika Zemaljskog muzeja o\,oj biblioteci, S ovim II \'ezi treba dodati da je prikupio vanu i znaajnu
grau o samom Gazi Husrcvbcgu
i njegovim djelima. Znao je esto
isticati kako je preko 20 institucija bosanskih Muslimana vezano 1I7
Ga7i Husrevbcgovo ime ili su se
raz\'ilc, htina, poslije Gazi Husrc\"-bega, ali u okviru njegova vakufa.
Ovaj je materijal ostao neobljavljen; neposredno na Gazi Husrcv
-bega odnosi se Sokolovic\' rad
.Ga7i Husrev-hcg u narodnoj pjesmi_ (Novi Bchar IV, 7-8. t5 X 1932),

u kojem SC iznosi, moda i historijski fundirano, predanje o Gazi

Husrevbcgo\,oj pogibiji II blizini
Podgorice (dana~njeg Titograda) u
borbi s plemenom Kui zajedno sa
d\-ije vel7ije narodne pjesme koja
se odnosi na taj dogaaj, zabilje
:lene od I-fav erike, keri Ali-age
Vrania te od Husejnage Vrania.
Sokolovi je objavio i jedan dokumenat o Gazi Husrev-begu, koji
se danas uva u Arhivu grada Sarajeva; nije bio siguran o datumu
toga dokumenta. 7apra\'o Ga7i Husrev-begove bujruldije, da li se naime ima itati kao datum poctak
safera 928, Sto odgovara poetku
januara 1522 ili poetak safc,'a 938,
~to
odg'O\'ara sredini septembra
1531. Gazi Hllsl'ev-beg je bio nam
jesnik i 1522. i 1531 , pa sc teko
opredijeliti bilo za jedan bilo za
drugi datum. Bujruldija II Sokalo\'ievu prijevodu g lasi:
.Gospod inu naibu asnog eriata, ugJednicima, uenim ljudima
i sudcima u fojnikom i kree\'s,
kom kadiluku, neka im se ast povea! (O\'a se zapovijed upuuje) i
asnome 7.astupniku emina (ime
mu neitljivo), kojemu neka se
vlast povea. Poslije pozdrava i izraza potovanja saoi>ujc se slijedee:

U posljednje vrijeme sveenici

u Fojnici i tamonjim krajevima
doli su ovamo i izjaVili da su od
s tarina po s trll'o m obiaju obilu7.ili od crkve do crkve i vr~i1i ono
~10 jc uobiajeno ( apostolat), ali
su ih u tome poeli spreavati ljudi i sluben ici sadanjeg emin-bcga. Tako se oni .fa1ic da ih uznemiruju.
(PO\-odom ovih albi) potrebno
je da stvar izvidite kako bi spomenuti sve~enic i mogli od crkve do
crhc i od sela do sela da obilaze
i vre ono to jc uobiajeQP, ka
ko su to i do sada inili i kako
je njihovim nevjernikim (!) propisima odreeno.

{Zapovjeda vam se}, da nikog

od njih protivno od ovoga (ove
bujruldije) ne uz.nemirujctc i da
im ne dosaujete. Toliko na znanje i ra\'nanje.
Pisano poetkom mjeseca safera 928 (938) II mjestu Sarajevu .
Sokolovi

napominje da se na
ove bujruldije nalazi originalni muhur, na kome stoj i .POnizni Boji rob Husrev (NekolikO
dokumenata o toleranciji naih
predaka. Glasnik VISa, 1969. 12 i
3-1).
poleini

Sokolovi je bio pasionirani bi

bliofil. Za njega su predstavljali
vrijednosti i odbaeni posve rasuti,
uprljani i o~teeni rukopisi i rukopisni fragmenti, pa je sabirui sve
~ lo je ocijenio kao iole znaajno
spas io esto dragocjeno kulturno
blago. Tako je on na pr. u korica
ma jedne stare knjige, kada joj jc
rastavio stranicc, pronaao znaaj
ne akte O gradnji mosta na Drini;
tu je bio i jedan dokumenat iz kojeg sc vidi da je Mehrnedpaa s0kolovi gradei most uz skupe pare od kr8nki Svjedane, k~cri Nikoline, i Mande (MagdaienI!) otku
pio zemljite za to svoje zdanje.
Meu mnogobrojnim raritetima do
kojih je doao spominjemo spjev
Aga--dedeta iz XVll vijeka o ivotu u Dobor-gradu i okolnim naselji
ma te o smrti Osmana II (iji
prijevod objavljujemo II ovoj knjizi Anala), dalje hagiograrij u o Sal
LUk-dcdetu, u kojoj jc na jednom
mjestu spomenut i bosanski kralj,
zatim biografsko djelo o Mahmut
-pai Abogoviu iz koje sc vidi da
je ovaj turs ki dravnik. koji je uzeo
uca i pri oS\'ojenju Bosne. porijeklom sla\"enski pop iz okoline
Bitolja. Sokolo\'i je pronaao i
turske dokumente o Bosni sa spomenom Tihomira. po svoj prilici
bosanskog kneza lupe Drina il: X.
\ijeka. Pronaao je i dijelom ol).
javio i dosta rukopisa sa IZV. alha
miado tekstovima. tj. tekstovima

141

koje su nai ljudi pisali arebicom,

a svojim narodnim jezikom. SokoIO\'iu imamo zahvaliti da je ot
krio neka pisma, iz kojih sc zako
ljuilo, da je ve Salih Mu\"ek.it u
tursko doba poeo sakupljati narodne pjesme i tampao svoje tekstove irilicom. Sokolovi je nada
Ije sabrao kolekciju medicinskih
rukopisa (oko 45; sada se uniju u
Zavodu za zdravstvenu zatitu Bosne i Hercegovine u Sarajevu) i o
tome napisao bibliografski prikaz,
a u zajednici sa Smail-Haki Caueviem izdvojio iz njih
recepture
u posebnom (nctampanom) radu.
Najvie na bazi s\.'oje biblioteke
izradio je prvu bibliografiju posebno tampanih djcla koja su izdali
bosanski Muslimani od 1878--1948
(Sarajcvo 1957). Rccen7irajui ovu
bibliografiju F. Bajraktarevi je u
Prilozima za knjicvnost, jC'J:ik, isloriju i folklor 24 (3-4 1958, str. 342
-344) naglasio da je sastavljanje
Preglcda .bilo skopano sa mnogo
objektivnih i jedva savladivih tekoa_ istiui da Pregled .sadr1.i
masu pisaca i spisa, knjiga i broura za koje veina nas i ne zna
da postoje. Kako ovaj rad saddi
verovatno iscrpan spisak knjiga i
broura, objavljenih u okviru oznake u naslovu, on se moe pozdraviti kao ozbiljan prilog i korisna
dopuna naoj bibliografiji uopte.
Svakako Sokolovieva p,cduzimliivost i uloeni trud su 7.a veliku
pohvalu, a njegov Pregled c se
pokazati korisnim u "ie s luajeva.
Sokoloviev se rad meutim ne
iscrpljuje samo u bibliografiji (kao
to je na pr. bio sluaj sa islo tako jednim odlinim i zaslunim
bibliofilom Aleksandrom Poljani
em). Sokolovi se i aktivno bavio
naukom, ali i drugim javnim djelatnostima.
Bibliografija objavljenih radova
kojima je Sokolovi autor broji
50-60 jedinica, a uz to jc ostalo

142

najmanje 20-tak Sokolovievih neobjavljenih radova.

Zanimljivo je da je on poka7i
vao dosta smisla za ekonomsku
historiju. Bavio se vie historijom
bosanske trgovine, prepustivi svom
dobrom prijatelju Hamdiji KreevIjakoviu da i7uava historiju zanatstva, mada je Sokolovi i o zanatima dao nekoliko priloga. Sokolovi je bio pn'i koji je upozorio
na postojanle vakufskog krcdJtnog
poslovanja, a njegov prilog Vakufi
kao komunalne ustanove, po svojim svjeim idejama, daje klju za
razumijevanje urbanistikog razvoja u tursko doba. Sokolovi je obraivao i historiju voarstva u Bosni, ali na alost laj je rad ostao
nedovren.
Iz nae kolturne i politike historije Sokolo\'i je dao vrijednih
priloga. Ovdje bi mogli navesti njegov rad o prilikama u Bosni potkraj XVII "ijcka, dalje rad o pobuni muslimanskih seljaka i pogibiji sarajcvskog mulle 1682. godine,
o mjerniku i izumitelju jednog
pontonskog mosta iz XVIII. vijeka,
Saraj lij i Muzafcriji, o starim rukopisima o putovanju na had, o
historiji Brkog, Tuzle, Tenja itd.
Sokoio\ic se mnogo bavio tra
govima islama u naim krajcvima
prije dolaska Turaka. On je o tome sakupio dosta materijala, ali
nije napisao ni jedan rad. U tome
su ga pretekli neki drugi, koji su
sigurno s tajali pod utjecajem njegovih idcja.
I inae je Sokolovi s mnogo
osnove nazivan .Ideenmacher, ali
u jednom dobrom smislu. Bio je
vrlo matovit i u usmenom izlaganju svojih ideja esto presmion,
ali je bio krajnje oprezan i kriti
an kada je svoje ideje pismenim
putem saopavao. 1 nauci je uosta
lom potrebna mata, ali samo kao
jedna prethodna faza u misaonim
procesima, u kojima sc vri jedno
strogo selekcioniranje, p3 to onda

rezultira znanstvenom tezom ili hipotezom. A znanstvenih koncepata,

moramo priznati, dao je i Osman
Asaf Sokolovi, mada je vie poznat i priznat kao bibliofil.

FRANZ BABINGER (roen 1891.)

orijentalist je svjetskog glasa. Naoj iroj javnosti poslao je bolje
poznat pojavom prijevoda njegova
diela .. Mehmed osvaja i njegovo
dobaO! u izdanju Matice srpske u
Novom Sadu, koje inae, kao i jo
neki drugi Babingerovi radovi, nije
najbolje primljeno u muslimanskim krugovima.
Babinger je napisao i nekoliko
radova koji se direktno odnose na
kuitumu prolost bosanskih Muslimana.
Tako je 1922. godine obradio u
bekom .. Mitteilungen zur Osmanischen Geschichte. (1 sv., str. 151
- 166) jednu vakufnamu koju je sastavio s mnogo pjesnike ljepote
Nerkesija Sarajlija u radu pod naslovom .. Ein tUrkisehen Stiftungsbrief des NerkesI vom Jahre
1029/1620.,
U svome djelu ..Die Geschichlsschreiber der Osmanen und ihre
Werke. (Leipzig 1927) Babinger je
obuhvatio j nekoliko starih naih
historika koji su pisali na turskom
jeziku. U Glasniku pak Zemaljskog muzeja za 1930. u lanku pod
naslovom >IFiinf bosnisch-osmanische Geschichtschreiber dopunio
je ova svoja istraivanja, osvrnuvi se na bosanske historike i kroolare Mustafu
Sevki Baeskiju,
Ibrahima Kapia-Vchbiju, Salih-sidki Mahmudkadia, Saliha Muvekila i Mu11amcd-En\'cri Kadia.
Na nae zemlje odnosi se i Babingerov l anak ..Aus Siidslaviens
Tlirkenzeit (Berlin 1927), pa dijelom i djelo tampano iste godine
u Berlinu sa suautorima R. Graggerom, E. Mitlwochom i J. H. Mordtmannom pod naslovom .. Literaturdenkmaier aus Ungams Turken-

zeit (ovdje je izmeu ostalog ob

javljen jedan na alhamiado tekst
iz XVI vijeka).
Babinger je napisao i tri priloga koji se odnose na spomenike
kulture II Bosni. osvrnuvi se na
navodni grob Saltuk-dedeta u Blagaju (Jugoslovenski turizam l, 8.
sv., str. 20---22), dalje govorei o
Pruscu, tome s mnogo razloga a
enom nekadanjem kuJturnom aritu bosanskih Muslimana, u lan
ku pod naslovom ..Das bosnische
Mekka (Miinchener Neueste Nachrichten, god. LXXXII, Miinchen 4.
marta 1929.) te piui o mostarskom
maslu (Die Brucke von Moslar,
Morgenblatl, Zagreb LIII. br. 115
od 15. maja 1938)_
U dva maha Babinger je obra
ivao arhiv Bonjaka Osman-pae,
rodom iz sela Kazanaca kod Gacka (Das Archiv des Bosniaken Osman paa, u posebnoj knji7J, Ber
lin 1931, te u Milteilungen des Seminars
filr
Orient.
Sprachen
XXXIV, Berlin 1931).
N~e historije se tie i Babingerov lanak .. Eine unven.vertete
Quelle zur bosnisehen Geschichtc
(Morgenblatt,
LI,
br 24 od
28. I 1934), u kojem je objavljeno
svjedoanstvo J6rg-a vom Numberg-a o Bosni iz 1496_ godine.
Za nae Anale je od posebnog
interesa Babingerov lanak .. Mus!im ische Handschriften in Jugoslavien", objavljcn u zagrebakom
"Morgenblattu CL god., bl'. 1 od
I. I 1933),
Ovaj lanak i danas ima dokumentacionu vrijednosl, a donekle
i aktuelnost. Babingcr je u to doba bio uveliko razvio akciju oko
otkupa muslimanskih rukopisa, rao
dei u ime Akademije znanosti i
umjetnosti u Zagrebu, u okviru
koje je osnovao orijentalnu zbirku. Tada se, mogue i s mnogo
osnove, prialo da otkupljuje odreeve knjige u svoje osobne svrhe, lJa je jedan muslimanski list
143

apelirao na Ministarstvo prosvjete, da sc povede rauna o tome da

se rukopisi rasuti po Jugoslaviji
ne iznose u inostranstvo. Tim PGvodom Babinger u spomenutom
lanku pie:
_Moram priznati da mc taj prijedlog mnogo iznenadio. Prije ta
no pet godina pisac ovih redaka
poeo je II ime Jugoslavenske akademije u Zagrebu sa planskim putovanjima po Bosni i Hcrcegovini
i Junoj Srbiji u cilju kupo,'anja
najdragocjenijih rukopisa za spomenutu Akademiju. Bila su razna iskustva sa o\-'ih puto\'anja po muslimanskim podrutjimn, ali je najbolnija konstatacija da sc goto\'o
nigdje nije posveivala brigu tome
blagu. Jzuzetu samo dvorskog savjetnika Carla Palscha, koji jc u
svoje vrijeme organizirao da se kupuju rukopisi 7.0 Balkanski institut u Sarajevu, kojiie njego,'a 1"0revi na. Ali pri tome ni on nije
imao utvrenog plana. Da sam ja
u svoje vrijeme kupio s,'aki ponueni rukopis danas bl se zagreba
ka zbirka sastojala od najmanje
10 hiljada komada, ali Slanje u kome sam naao naj\ci broj o\'ih
spisa ne da se ni opisali. Najvci
dio bio je in"l!en iz o&ko,'a, gdje
su leali zapraeni, sagnjili i najedeni od gamadi._
Babinger II daljem il.laganju iznosi jednu tvrdnju koja je u najmanju ruku diskutabilna, ako ne
i uHedljiva za bosanske Muslimane navodei: .U ita\'oj I'emlji naao sam jedva trojicu Jiudi koji
su bili u stanju da ut \'rde sadraj
tih rukopisa i da razlikuju tampu
od rukopisa_o Na o\'aj prepotentno
i7nesen navod onerazlikovanju
tampe i rukopisa naao je 7.0. potrebno da reagira i Hamdija Kreevijakovi u Novom Bchanl VIII,
t-2, 1934-1935, str. 31 rijeima:
,.Na tisue Muslimana made razlikovali tisak i rukopis, a ja lIlam
da jc onda dr Babinger poznavao

144

neto, ie od tri ovjeka, koji sc

u oye rukopise barem toliko rwu
miju, koliko i gospodin Babinger._
Babinger u istome lanku dalje
nastavlja: .0 nastojanju da se ovi
rukopisi ouvaju, moram kazali ot,
voreno, nisam mogao nigdje nita
primijetiti*). Od loga iskljuujem
Safvct-bega Baagia, koji jc u SICt
nijim danima mogao da nabavi odlinu zbirku muslimanskih rukopisa, koje je kasnije najvetim dijelom morao prodati (u Pounu), potO SC u njegovoj domovini nije nitko naao da ih kupi. Da i ne go\'orim o onom staretinaru Musli
manu koji je, uostalom bez moga
manja, (ja sam za to saznao istom
godinu dana kasnije, i to ne uBer
linu, nego u Sarajevu) poslao u
Berlin vei broj djelomino vrijednih muslimanskih rukopisa, ali ih
tamo nije nitko htjeo kupiti, po~to
je elio na njima 7araditi itav
imetak. Ukratko nigdje nisam na
iao na razumijevanje u s"ojim nastojanjima.
Opisujui na svoj nain 7_bi1ja
alosni odnos prema naem kultur
nom blagu Babinger je propustio
da istakne da je rukopise otkup-Ijh'ao upravo po bagatelnim cijenama. I kada mu je u jednoj pri.
lici Den'i M. Korkut prijatcijski
prigovorio poyodom kupnje jcdnog
naroito vrijednog rukopisa, da ]j
je poteno to ga je bagatelno pIa
lio, Babinger jc mirno odgovorio:

OJ Ova 8abinael"O\'lI tvrdnja M

bi u
,"jcJoSII mogla b.drla!i mliku, Spominjemo

na pr. da Je mIlIno prije nego

Je obja\ .

ljen Babingerov flanak Vakufska direkcija

u Sarajevu I\ojlm

raspisom

Br.

14_.5b4 JI

0Li 19. 5Cplcmbru 1911. apelirala dil

kilOlbi
ku~a

dokum .. nta

prikupe

i pohr,llIc u Ga7.i

il

~e

~~n

priv~lInih

Hu~re"bego\'OJ

ku-

lubhani, 1'1 da nl II predmeli i dalje 05'

lanju \135nl(l\'O
nika."

dosada~nJih

njihovih

vl;a~

.Ovo je trgovina; prodavalac je tOliko traio i ja sam mu platio koliko je zatraio._

Babinger je u ovome zanimljivom lanku dao i podatke koliko
su u to vrijeme pojedine jugoslavenske zbirke sadravale islamskih
rukopisa, pa onda nadodaje:
Sto se tie predloene zabrane
izvoza mu~limanskih starina, a speciialno rukopisa, praktino sc nikad nce ta zabrana provesti. Tko
se ozbiljno brine za uvanje tih
uspomena, pobrinu~e sc da ostanu
u zemlji . Temeljito jc sumnjivo
kada dalje Babinger uvjerava da je
. u\'ijek sma trao svojom prvom dunou da svaki pojedini komad
ostavim u zemlji i da sc ni jedan
ne prenese izvan granica. Ali ako
sc "..aista nae trgovac ili uenjak
koji bi htio kupovati takve rukopise za svoje line svrhe ili za potrebu domaih muzeja, nitko mu u
tome ne bi mogao stavljati ozbiljnijih zapreka. Kako saznajem, nedavno je jedan Englez. kupio u Bosni vie muslimanskih rukopisa i
vjerojatno ih iznio iz zemlje .
U zakljunim svojim mislima
Babinger kae:
.Umjes to povike i jeftine sentimentalnosti trebalo bi s musliman
ske strane voditi brigu o tome da
se irokim muslimansk im slojevima objasni vrijednost takvih spomenika, pa da se besplatno ili uz
umjerene cijene povjere uvanju
dri..avnih naunih instituta. A isto
tako treba10 bi poraditi na tome
da sc ncki od mlaih muslimanskih uenjaka u Jugoslaviji posvete
prouavaju prolosti..
ALOIS SCHMAUS roen je u
Meierstreutu, Bavarska, 1901. godine; slavist, koji je dugo vremena ivio i djelovao u Beogradu
(1923-1944) a od 1946. kao profesor Univerziteta u MUnchenu. Bosanske Muslimane zaduio je svojom studijom .Studije o kraj inskoj epici. (Rad Jugoslavenske aka

demije znanosti i umjetnosti u Za

grebu, knj. 297, Zagreb 1953, str.
29-247).
U ovom prilogu upoznatemo se
s nekim Schmausovim rezultatima
prouavanja krajike epike u kojoj je vidio poodmakao stupanj
epizacije.
Sc:hmaus kae:
.U muslimanskoj epici pojavlju.
ju se jednim f.1c1um bu junad k.ilo
u hrianskoj, naroito u uskokom
ciklusu, samo to je odnos prija
telja i neprijatcija obrnut. Izuzetak ine figure nekih hriana koji - kao Sljepan Maljkovi, uskok
Radovan - stalno pomau Turke
u svojstvu pobratima. I Jankovi
Stojan igra delimino ak pozitivnu ulogu u krajinskoj epici. Sli
ni su velikim delom i siei pesama. Jedna bitna razlika je ipak u
tome to krajinski peva rado bira
velike, masovne pothvate umesto
manjih akcija hajdukog i usko
kog formata; to vai pre svega za
tzv..ungjurske' pesme, ali se proiruje i na blie lokalizovane pesme. Druga sadrajna razlika se
sastoji u tome to tematika posta
je ua. Krajinski peva voli najvie
one teme u kojima !ena igra centralnu ulogu (otmice, kn-ave svatovc) i obrauje ih ak u okviru masovnih pohoda ili bar vezuje pojedinane akcije sa ratovanjem ireg
stila. Modemijem shvatanju odgovara i oruje, broj vojske i nain
borbe. U lom pogledu krajinska
epika odraava kasnije i drugaije
sh\'ntnnje, to je razumljivo kad
se uzmu u obzir istorijski uslovi i
injenica da ,Turin' ratuje kao
pretstavnik jedne velike drave.
Svest o ovom poslednjem, antagoni7..am izmeu feudalne samostalnosti i podanike vernosti padiahu,
izmeu bosanskog autonomizma i
ponosa zbog vodee uloge u carevini, ini temu vcine tzv. suJtanskih pesama. Jedna dalja oznaka,
koja se takoe tie sadrine, jeste

145

unoenje bogatijeg kulturno-istorijskog gmdiva, naroito ako je ono

podesno da prikae tursko gospodstvo, ivot i obiaje u reprezentativnoj svetlosti. Ima usled toga
mnogo vie opisnih elemenata nego u hrianskoj epici, jedna bogatija slika kulturne pozadine_
Obuhvatanje obimnije radnje,
sa veim brojem Lica, pohodi masa, ukus za iroko ispredena romantino-avanturistika zbivanja sa
mnogo preokreta i zapleta, bogatstvo opisnih elemenata daju krajinskoj epici veliku, esto preveliku
opirnost. Ove iste crte smanjuju
razumevanje za strogo mOlivsku
pesmu, ...3 strogu stilizaciju starinske epike i deluju u pravcu dezintegracije epskog stila_ Ali ovim
prcobra'.3jem izaliva se i proces
u suprotnom pravcu. Novi zadaci
trae i nov stil, novu tehniku za
savlahanje

pripovedno-tehnikih

te!k03.

Nastojanja u tom pravcu

pokazuju jedan zanimljiv proces
daljeg razvijanja nasleenih i stvaranja novih sredstava, pokuaj reintegracije na novim osnovama.
Pri tome se polazi od starog i 7.3jednikog fonda.
Dokaluju to i
najstarije muslimanske epske pesme u Erlangenskom rukopisu, ali
isto tako i relikti starog stila u
novoj krajinskoj pesmi.
Istorijski razvitak i preobraaj
od krae epske pesme hrianskog
i junog muslimaskog tipa do opirne krajinske pesme pretstavlja
ne samo za istoriju jugoslovenske
epike, nego za istoriju epike uopte jedan vrlo vaan problem. Rezultat tog razvoja nije "ie pesmac u smislu srpskohrv3tske hrianske ili starogermanske junake
pesme, nego pored sve primitivnosti
pretstadij jednog malog epa.-.
Stoga ne iznenauje ako se u stil
skom razvoju i u tehnici konstatu
ju oni isti stilski simptomi i tehniki postupci koji su bitni za proces tzv. ,epizacije' . Kao to je

146

Heusler pokawo u .. Nibelunkoj pesmi_ ovaj sc razvoj da najbolje

utvrditi na promeni pevake tehnike. Ispitivanje krajinske epike s te
strane omoguic bolju i taniju
definiciju pesme, ba~ i njenih razlika od hrianske epike, osvetJie jedan zanimljiv proces u raz
,'oju jugoslovenske epike u kojoj
kraj inska pesma predstavlja jedan
nov stupanj. Olakae ujedno i istorijsko posmatranje, razlikovanje
i profiliranje raznih stupnjeva stilskog razvoja, utvri\'anje meu
sobnih za\<isnosti i uticaja. Ono e
naizad doprineti da se zapravo i
hriSanska junaka pesma kako u
svojim klasinim ostvarenjima tako i u istorijskim i regionalnim
,arijantama, shvati i opredeli ta
nije s obzirom na njene zaista bitne i presudne oznake._
Uporeujui karakteristike .pilmanske_ epike i kompozicije srednjevjekovnih epova Schmaus zakljuuje da su dodirne ta.ke u toliko interesantnije i nauno znaajnije to se u s luaju krajike
epike, po svemu sudei, radi o
spontanom i samostalnom razvoju,
o prirodnom toku, koji nije na
silno prekinut vanjskim utjecaji.
ma i to evolucija krajike epike
ne vodi od pjevane pjesme do epa
7.3 itanje, nego od krae do opirne pjesme koja je i dalje odreena za pjevanje ul. instrument
pred sluaocima.

ALEKSANDAR VAS[LJEV[C SO

LOVJEV, pravni historiar ruskog

porijekla, roen je u Kalisz-u, Poljska. 1890. godine. Bio jc univer
zitetski proresor, meu ostalim i
na Pravnom fakultetu u Sarajevu
(1947-[949).

Poznat je i priznOlI po svojim

radovima iz srpskog i bi7.3nlijskog srcdnjevjekovnog prava,
uporedne historije slavenskih pra
va, heraldike i drugih pomonih
historijskih nauka. Naroito je stenaunim

kao glas u svijetu po svojim studijama iz problematike bogomilstva.

Posebno cijenimo Solovjeve zasluge po tome to je uinio temeljit zaokret u nauci o pitanju izuavanja bosanske crk\'e, a onda i
porijekla bosanskih Muslimana. Za
stare JugOSlavije, pa i kasnije, bilo je dosta pokuaja, koji esto
nisu bili daleko ni od odreenih
politikih aspiracija, kojim se osporavala helerodoksnost bosanske
crkve. Za Muslimane se poele iznositi tvrdnje da ih je gro doseljen namito krajem XVU. vijeka
(Gluac, Gakovi); stecima se poricala svako bogomiIsko obiljeje.
Solovjcv je u nizu svojih studija iznio snanu argumentaciju iz
koje proizilazi, da je bosanska crkva polazila od dualizma i ta vie
jedno vrijeme postala centar heretikog pokreta za itavu junu Evropu. Bosanske bogomile je pokuao do kraja unititi Stjepan Tomaevi, ali mu se to osvetilo 1463,
jer se Bosanci nisu htjeli da bore
za njega kao kralja. Veina naroda prela je na islam, ali je dugo
vremena u Bosni zaostalo i kriptobogomila. Nadalje je dokazivao
da su bosanski steei bogomiiske
proveniencije.
Glavni Solovjevi radovi su ovi:
- Gost Radin i njegov testament, Pregled, JI, sv. 7, 310--318.
Sarajevo 1947.
- Postanak i propast .. bosanske crkve., Prosvjetni radnik, Sarajevo 11/6 i 7-8, juni-juli-avgust 1947_
Jesu li bogomili potovali
krst? Glasnik Zemaljskog muzeja.
1948. NS, sv. III, Sarajevo 1948.
81-102,
- Vjersko uenje bosanske crkve. Rad Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti. Odjel za fiI07.ofiju i drutvene nauke. Zagreb
1948,
- La doctrine de l' eglise de
Bosnie. Bulletin de l' Academie rc-

yale de Belgique (Classe de Let

tres). Seance du 4 octobre 1948.
Tome XXXIV, Bruxelles 1948, str
481-534,
_ Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne. Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine
l (1949), 42-75.
- Les bogomiles veneraient-ils
la Croix? Academie Royale de Bel
gique. Bulletin de la Classe des
Lettres et des Sciences moralcs. T.
XXXV, Bruxelles 1949, 47--62.
_ Vaso Gluac, Istina o bogomilima. Beograd 1945. Istoriski a
sopis SAN [/ 1948, Beograd 1949,
str. 263-273.
_ Saint Gregoire, patl'on de
Bosnie. Byzantion, t. XIX, Bruxel
les 1950, str. 263-273.
- Prilog pitanju bosanske erk
veo Historijski zbornik. Zagreb
1950, Ill, str. 213-215.
- Fundajajiti, patareni i kudugeri u vizantijskim izvorima. Zbornik radova. Vizantoloki institut,
knj. I, Beograd 1952.
- Autour des Bogomiles. Byzantion XXlI, 1952, 81-104.
- Engleski iz\'cllaj XVII veka
o bosanskim Poturima. Glasnik Zemaljskog muzeja, N. S. VII, 1952,
101-109.
- La messe cathare. Cahiers
d'Etudes Cathares 12/1952, str. 199
-207.
- Novi podaci za istoriju neomanihejskog pokreta u Italiji i
Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja,
N. S, Vrli, 1953, V, 329-334.
Svedoanstva
pravoslavnih
izvora o bogumilstvu na Balkanu,
Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1953,
V, 1-103.
Les symboHsme des monuments funeraires bogomiles. Cahier
d' Etudes Cathares, No 19, 1954,
157-162.
- Le remoignage de Paul Ricaut
sur les restes du bogomilisrne de

147

Bosnie. Byzantion XXIII, Bruxel

les, 1954, 73-86.
- Broj grobnih spomenika u
Bosni i Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja. Etnologija X,
1955, str. 217-218.
- Bogomoli. Enciklopedija Ju
goslavije, sv. I, Zagreb 1955, str.

_S.

- Lc probl~me du bogumilismc
en Bosnie ml!dil!val. ACles du tXt
Congr~s Intern. d' Etudes Byzan
tines ~ ThessaJonique 1953. t. II.
Athenai 1955.
- Le symbotisme des monuments fun~raires bogom iles et catha res. Actes du Xc Congr~s intern.

148

d'Eludes
Byzantines.
lnstanbul
1957, str. 162-165.
Simbolika srednjevekovnih
spomenika u Bosni i Hercegovini.
Glasnik Zemaljskog muzeja VII,
Sarajevo 1957, str. 5-67.
- Bogomilentum und Bogomi
lengraber in dcn sudslavisehen
Uindcm Volkcm und Kulturen Sil
dosteuropas, Milnchen 1958, str.
173--199,

Osim o bogomilslvu Solovjev je

napisao jo desetak sl~dija koje
se direktno odnose na historiju
Bosne.
M. HAD2IJAHIC

IZ PROSLOSTI GAZI HUSREVBE

GOVE BIBLIOTE KE

8. januar 1537. godine (26. redeba 943. godine po Hidri) smatra se danom osnivanja i ustanovljenja Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Toga dana je napisana i potpisana vakufnama Gazi
Husrevbegove (Kurumlije) medrese. U vakufnami izmeu ostalog
stoji: Sto pretee od trokova za
gradnju, neka se za to kupi valjanih knjiga, koje e se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se
njima koristi, ko ih bude itao i
da iz njih prepisuju oni, koji se
bave naukom. Time je udaren temelj ovoj kulturnoj ustanovi. Biblioteka se nalazila u sklopu medrese, kako je u ostalom bilo uobi
ajeno u 10 vrijeme da se biblioteke nalaze u sklopu drugih ustanova: medresa, damija, tekija ili
mekteba.
Biblioteka je bila namijenjena
II prvom redu uenicima medrese,
a onda i svima, ... koj i se bave
naukomOI. To je jedna od indicija,
da je Gazi Husrevbegova biblioteka
jo oci svoga postanka imala karakter javne ustanove. Kakav je
prvi fond biblioteke bio, danas je
to teko odrediti. Ali po uvjetima,
koje je vakufnamom trebao imati
mudcris Husrevbegove medrese, da
se pretpostaviti, da su i prve knjige, unesene II ovu biblioteku, morale biti i vrijedne i brojne. U ve

spomenutoj vakufnami itamo i

slijedee: "U medresi, koju namjerava sagraditi, uvrstili, podignuti
i uvakufiti za one Boje robove,
koji stiu nauku i usavravaju duu, te se bave spekulativnim i pn>
dajnim (racionalnim i empirika.
tradicionalnim) znanostima, neka
se namjesti izmeu Bojih robova
ovjek uen, spreman, sa\'ren, iskusan, koji predavanjem i pisanjem die zastore istina, koji je u
sebi sakupio grane i temelje, koji
obuhvata spekuJativne i tradicionalne znanosti. Neka im predaje
tefsir (tumaenje Kor-ana), hadis
(tradiciju), ahkam (eriatsko pra
vo), usul (institucije eriatskog
prava), meani ve bejan (poetiku i
retor iku), kelam (dogma tiku na
metafizikoj podlozi) i ost&lo, to
bude iziskivao obiaj i mjesto. Neka ne propusti predavanja osim
eriatom pdznalOm isprikom, a ni
oni neka ne propuste, os im na obiajem priznati nain. Da se dne
praznici (ferije) i kolski dani, kako je to obiaj, nije potrebno, da
se opirno kazuje. Neka svijetu
daje fetve (pravne savjete) u onim
eriatska.pravnim pitanjima, u kojima mu budu traili, i to po naj
temeljitijim pravcima i miljenjima, uzimajUi to iz knjiga o fet
vama u svim poslovima. Jo se
njemu pridodaje poasni nadzor

149

nad vakufima za sva vremena

vijekove.
Ugled i uspjeh jedne medrcsc
je u mnogome Z3\isio od njenoga
muderisa. Sto je on bio ueniji i
Sto je bolji uspjeh u predavanjima postizao, i ugled medrese je bivao veti. Na vakif, Gazi Husrebeg,
je jo postavio uvjet, da muderis
njegove medrese bude ujedno i sarajc\'ski muftija. A kako su za munije dolazili i najueniji ljudi svoga vremena, to se i s le strane
Kurumlija medresa izdvajalo. iz
meu ostalih u Sarajevu. Nadzor
nad bibHolekom je imao svakako
muderis medrese pri kojoj jc biblioteka osnovana. Prema tome i po
predmetima, koji su se u med resi
imali Uili i prema spremi muderisa, koji je u medresi predavao,
u biblioteku su morali bili nabavljeni najbolji i najprizolltiji i ud
benki i prirunici. I po broju predmeta, koji su se u med resi izutavali, broj knjiga u biblioteci je
morno biti znatan, jer za jedan
predmet nije bila dovoljna samo
jedna knjiga. Kako su biblioteke
dosta dugo bile i prepisivake .kole, i to ne samo za uenike medresa, to je i izbor knjiga morao bili
mnogo \fei i razno\-rsniji. I za jedno i za drugo imamo potvrdu u
brojno sauvanim primjercima rukopisa.
Sve do godine 1863 . koliko se
do danas zna, biblioteka je osta
la u prostorijama Kurumlije me
drese, Te je godine na poticaj Topal Osman pae. guvernera Bosne,
uprava Gazi Husrebcgova vakufa
dogradila jednu vetu prostoriju uz
Begovu damiju ispod munare. Tu
se biblioteka preselila i ostala do
godine 1935., kada je prela u prizemne prostorije zgrade sarajevskog muflijstva pred Carevom d!amijom. To je uraeno, jer su dotadanje prostorije posl Ilic tijesne s
obzirom. da se je knjini fond bi
blioteke iz dana u dlln mnoio, a

150

i broj posjetUac::a je bivao sn.~ \'eDo nekoiko godina poslije Osloboenja biblioteka je dobila i prostorije na katu zgrade, gdje je bi
la smjdtena. Kasnije se ukazala
potl'eba ponovnog proirenja pros
!Orija biblioteke, pa su upravne i
poslovne prostorije biblioteke smje
~tene u
prizemlju bi~eg Ulema
med.lisa (isto pred Carevom diamiJom, a sva zgrada biv~eg muftij
stva je upotrijebljena za smjdtaj
knjinog fonda biblioteke.
i.

Je li Gazi Husrebegova biblioteka bila sastavni dio medrese sve

do prelaska u prostorije u dvoritu
Begove damije. ili je jo u med
resi postala samostalna ustanova,
do danas sc jo tano ne 2.118. Naime sve do sada se smatralo i pi.
salo, da je ooa do godine 1863. bila u sastavu medrese. Meutim
ima indicija, koje govore, da je
biblioteka i ranije bila samostalna.
Mehmed Tahir u svome djelu
Osmanli mue1lifleri (sv. nf, str. 46)
biljd.i. kada govori o Saraj liji Husein efendiji Koda Muerihu. da je
njegov otac bio bibliotekar Gazi
Husrebegove biblioteke. Ovu Mehmed Tahirovu tvrdnju uzima kao
sigurnu i A. S. Tvcritinova (v, Pre
dgovor, str. 6 djelu Bedai'u] Vekai' Sarajlije Huseina, izdanje Aka
demije nauka SSSR, Moskva, 1961).
Meutim, H. M. Handi u svome
Knjievnom radu bosansko-hcrcegovakih
muslimana
(Sarajevo,
1934 . str. 38) predpostavija, da je
otac Husein efendijin imao_ nekak
vu slubu u Gazi Husrebegovoj
med resi. te je usput nadzirao i
knjige u toj medresi, jer onda nije postojala Gazi Husrevbegova biblioteka kao samostalna uSlanova .
Ali ima i drugih pretpostavki,
koje govore u prilog, da je Gazi
Husrcbegova biblioteka i prije 1863.
godine magill biti samostalna ustanova. Prva biblioteka u evrops
kom dijelu Osmanskog carstva kao
samostalna ustanova osnovana je

Skoplju 1607. godine. To je bila

biblioteka Kaanikli Mehmed pae
za koju je vaklf dao izgraditi i posebnu zgradu. Skoro pola stoljea
kasnije osnovana je u Carigradu
prva samostalna biblioteka (1661.
godine KopriiItina biblioteka. Vid.
Ismail Eren, Rumeli'de TUrk KUlturu. Istanbul. 1970., str. 28). Osman Sehdi ef. Bjelopoljac osnovao
je u Sarajevu 1759. godine svoju
samostalnu biblioteku, a kojih 15
godina kasnije drugu samostalnu
biblioteku u ovome gradu osnovao
je Abdulah ef. Kantami.rija, prok
SOl', kaligraf i neumorni prepisiva
vrijednih j zapaenih djela jz islamske i arapske knjievnosti. Umro
jc 1774. godine. I jedan i drugi sa
gradili su posebne zgrade za svoje biblioteke.
Ve je reeno, da je Gazi Husrcbegova (Kurumlija) medresa i
po svome osnivau i po namjeni
bila najpoznatija kod nas. I njezina je biblioteka morala biti iz is
lih razloga meu prvima kod nas.
Kako god se medresa razvijala,
moe se uzeli, da je i biblioteka
pratila njen razvoj. Kad su nasta
le prve samostalne biblioteke kod
nas, logino je pretpostaviti da je
i Gazi Husrebegov vakuf kao najjai i najugledniji u Bosni i Hcrcegovini, osamostalio njegovu biblioteku. Ovo sve ide u prilog Mehmed Tajtirovoj tvrdnji, da je otac
Husein ef. Koda Mueriha bio bibliotekar Gazi Husrevbegove biblioteke. Ako se ovo sve uzme u obzir, onda je ova biblioteka postala
samostalna jo II prvoj polovini
XVII stoljea s obzirom, da je Husein efendija umro 1644. godine.

II

I Gazi Husrevbegova biblioteka

je, kao u ostalom i Sarajevo, u
svojoj prolosti doivjela vie crnih dana. Mnogobrojni poari, neprijateljski pohodi na ovaj grad
(provala Eugena Savojskog 1697.
godine) nisu mimoili ni ovu ustanovu. Ali je ona svaki put obnovljena. Zadnji put je je zahvatio poar u aprilu 1941. godine prilikom
bombardiranja Sarajeva od strane
Nijemaca. Kad je jedna bomba pala u harem Careve damije, poar
je zahvatio i krov biblioteke. Zahvaljujui brzoj intervenciji profe
sora Franjeva.ke bogoslovije Dra
Miroljuba Pervana, poar je ugaen
i naa biblioteka spaena sigurne
propasti. Naime s prozora Bogoslovije, koja se nalazila u neposrednoj bUzini Careve damije, profesor Pervan je vidio, kad je bomba
pala u dvorite damije i kada se
upalio krov nad bibliotekom. Odmah je zvao vatrogasce, ali je dobio odgovor, da oni idu samo na
izriiti nalog bana Drinske banovine. Doktor Pervan se i opet snaao. Kako se konak (rezidencija
bana) nalazi izmeu damije i Bogoslovije, on se odmah uputio ta
mo. Meutim u Konaku nije nikoga naao. On je odatle opet naz
vao Vatrogasnu etu i naredio .u
ime bana, da vatrogasci odmah
dou gasiti poar na Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Ovaj Pervanov
nlrik je upalio. Vatrogasci su kroz
kratko vrijeme bili na mjes lU poara i jo, dok sama zgrada biblioteke nije bila zahvaena poa
rom, ugasili su vatru i tako sau
vali ovu kulturnu ustanovu od si
gurne propasti.

M. TRAUIC

I
151

STAMPA O PRVOM SVESKU KATALOGA

ARAPSKIH, TL'RSKIH [ PERZIJSKIH RUKOPISA

Kada je Dr. Safvetbeg Babgi

1916. godine tampao svoj . Popis
orijentalnih rukopisa moje blbUolekec (Glasnik Zemaljskog muzeja,
knjiga XXVIII, 1916., sv. 3-4, str.
207-290), II uvodu je napisao, da
namjerava obraditi i orijentalne
rukopise Zemaljskog muzeja, Gazi
Husrcbegove biblioteke, a kasnije.
moda, i Karaozbegove biblioteke
u Mostaru. Ali Baagiu nije bilo
sueno realizirati ovu namjenI. Poralne prilike i njegova bolest omele su ga, pa nije opisao ove rukopise, osim jednog dijela iz bibli
oteke biveg Instituta za proua
vanje Balkana, to je uradio kao
kustos Zemaljskog muzeja (19211927.). Poslije Baagia rad na opi
sivanju orijentalnih rukopisa biv
eg Instituta za prouavanje Bal
kana nastavili su F. Spaho i O. M.
Korkut. Jedan dio toga materijala.
to ga je uradio Spaho, izdao je
Zemaljski muzej II Sarajevu godi
ne 1942. pod naslovom Arapski,
penljski I turski rukopisi Hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu.
Svezak I. Sarajevo. 1942.
Rukopisi Gazi Husrevbcgove bi
blioteke ekali su dolazak H. Meh
meda Handia u biblioteku 1937.
godine, pa da se i oni ponu obra
ivati. Dotle su oni bili uvoeni
samo II knj igu prinove. Handi je
poeo obraivati i rukopise i tam
pane orijentalne knjige tako, to
je svaki kodeks obradio na posebnim listiima bilo potpuno, bilo
samo da ih je registrirao, a kasni
je bi popunio ostale podatke. Na
ovaj nain Handi je katalogizi
rao preko dvije hiljade jedinica, a
jo mnogo vie naslova, jer u jed.
nom kodeksu ima i po vie djela.
Rat, Handieva angairanost na
drugim poslovima kao i prerana
smrt njegova zaustavila je ovaj pasao. Godine 1950. rad na obradi TU

152

kopisa ove biblioteke nastavio je

Hazim Sabanovi. On je nastavio
obraivati samo rukopise ito na
nain, kako se to radi usavreme
nom znanstvenom svijetu. Sabanovi
je radio na obradi rukopisa do
1953. godine, kada je taj rad prekinuo uljed odlaska u Beograd.
Jedan dio obraenog materijala Sa
banovi je objavio kao prilog Gla.
sniku VIS-a 1951.-1952. Obradio
je ukupno 205 rukopisa.
Godine 1956. profesor Kasim
Dobraa nastavlja posao na kata
logizaciji rukopisa ove biblioteke.
Do poetka 1963. godine rad na
obradi rukopisa loliko je umapredO\'ao. da se moglo prii !tampanju prvog sveska Kataloga arapskih, turskih i perxJ.jsJdh rukopisa
Gazi Husrevbegove biblioteke u Sa
rajevu. U toku 1963. godine zavr
eno je tampanje I sveska. Poja.
va Kataloga je izazvala veliko in
teresiranje u svim znanstvenim i
kulturnim krugovima, kako uzem
lji tako i izvan nje, jer izdavanje
ovakih kataloga je veliki uspjeh i
za ustanove i institucije mnogo vee, nego je Husrevbegova biblioteka!
Pojava Kataloga registrirana je
i II tampi.
Prvi osvrt na Katalog ... je iza
ao u Dobrom pastiru (godina
XIII-XIV/1964, svezak I.IV, SIr.
446). Tu se meu ostalim veli, da
se i u franjevakim samostanima
u Bosni nalni dosta turcika, koje
ekaju

obraivaa.

Mehmed Mujezinovi je u Godi!njaku Zavoda za zatitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine Nale starLne (godina X 1965,
str. 261) dao detaljan pregled sa
draja i rasporeda. l sveska Kata
loga ... napominjui na kraju, da
se Gazi Husrevbegova biblioteka u
cjelini nalazi pod za!titom drave

kao jedna od vrlo znaajnih kulturnih institucija u Bosni i Hercegovini.

Dr. Hasan Kalei je uBlbllotekaro, organu Drutva bibliotekara
Srbije (godine XVII/I96S, br. 5-6,
sir. 455--459) dao iscrpan i sadrlajan prikaz Kataloga. Pored kratih
napomena o razvoju mree biblioteka na dananjem teritoriju Jugoslavije u vrijeme turske uprave
u ovim zemljama, Kalcli je ukazao
na znaaj Gazi Husrevbcgove biblioteke za natu kulturu, kao i na
vrijednost fondova ove biblioteke.
Prikazujui l
svezak Kataloga ...
pisac je dao opiran prikaz sadraja ovog sveska, ukazao na nedostatke i nedosljednosti u njemu s
namjerom, da se u iduim svescima ovoga Kataloga izbjegnu ti nedostaci.
Mahmud

Tralji

je,

prikazujui

I svezak Kataloga (Bibliotekarstvo

XIII 1967, br. 3, str. 89---93), ukako je sve do sada kod nas
radio na obradi orijentalnih rukopisa (Ba!agi. F. Spaho, O. A. Sokolovi, S. Bajra.ktarevi, Dr. S. Sikiri, Dr. H. Sabanovi. B. Miladinovi. M. Mujezinovi) a iji su
materijali do sada objavljeni. Na
veo je i sve ustano\'e, koje posjeduju iole vee zbirke orijentalnih
rukopisa na teritoriji na~ domovi
ne.
7.80,

Prof. Muhamed Tajib Oki je

napisao opiran prikaz l sveska
(Ankara Umvt:nlh:sl lIah.lyal Fa
ki.iJtesl Derglsl. 1964. Cilt XII, s.
143-153) u kome je naveo, gdje su
sve na teritoriju dananje Jugosla.
vije, a naroito Bosne i Hercegovine, postojale orijentalne biblioteke kroz minulih 400 i vge godina.
Posebno se zadrao na Gazi Husrevbegovoj biblioteci. danas jedi.
noj u Bosni i Hercegovini.
Govorei

o samom Katalogu,
je prikazao raspored grae,
sadraj pojedinih poglavlja i mno-

ge njegove karakteristike. Na mnoga vana djela je posebno upozorio, kao i na djela pisaca iz Bu~
ne i Hercegovine. Naveo je istaknutije kaHgraCc (hat tate), domac
ljude, iji su primjcrci navedeni u
ovome svesku Kataloga.
Dr. H. Kalci je napisao jo
jedan prikaz I sveska Kataloga
(Der Islam. Band 43, HeCt 3, Berlin, August 1976.). l u o\'ome pri
kazu, Dr. Kalei je spomenuo, gdje
su sve postojale orijentalne biblioteke na teritoriji nae drave, kao
i postojee fondo\'e orijentalnih rukopisa danas kod nas (Sarajevo.
Skoplje, Zagreb, Pritina, Beog
rad). Pored datog rasporeda i sa
draja I sveska, Dr. Kalei je spomenuo posebno, gdje su sve prepish'ani pojedini egscmplari, obrae
ni u ovom svesku. Posebno je spomenuo pisce pojedinih djela, a koji su domai ljudi, roeni ili rao
dili u Bosni i Hercegovini.
Dr. Smail Bali je u lanku
OrJental1schcr Handschriftenschalz
von Dosmen und seln kultureUer
HJntergrund (AnatoUea. 1969---1970.
No. Ill, s. 237-242) dao lijep prikaz I sveska Kataloga, osvrui se
na kulturne prilike Muslimana Bosne i Hercegovine kroz minulih
400 godina. Naveo je neke od pred.
stavnika tih kulturnih radnika (Ahmed paa Hercegovi. Rustem pa
a. Nesuh Mitraki, Hasan Kafi Pruak, Abdulah cf. Bonjak, Ibra
him ef. pcevi. Husein ef. Koda
Muerih i dr.). Spomenuo je takoer i mjesta u Bosni i Herccgovi
ni, gdje su sve postojale orijentalne biblioteke, kao i iz kojih mjes
la i biblioteka je prenesen osta
tak toga naeg kulturnog blaga II
Gazi Husrevbegovu biblioteku.
I jedan marokanski list donio
je osvrt na Katalog. Naalost do
log lista nismo mogli doi.

Oki

M. TRAUIC

153

,
I

KORISTENJE FONDOVA GAZI

HUSREVBEGQVE BIBLIOTEKE

Sejh Sejfudin Kemura je prvi

kod nas poeo koristiti arhivske
materijale za svoje tampane rad"
ve, a koji se danas nalaze i uva
ju u Gazi Husrevbegovoj bibliote
ci. Pri obradi sarajevskih damija
(objavljivao u Glasniku Zemaljskog
muzeja 1908.-1911.), zalim Prvog
srpskog ustanka (1916.), onda u radovima Turski dokumenti za povijest bosanskih katolika (Glasnik
ZM, 1909,), Stara hrianska crkva
u Sarajevu (Glasnik ZM, 1911.) tc
joS nekim, Kemura se obilno sluio turskim dokumentima iz protokola sarajevskog eriatskog suda (sidiH), koji su se u to vrijeme
nalazili u biblioteci Osman Sehdi
efendije, a kasnije preneseni u Gazi Husrevbcgovu, kada je zgrada
Sehdijine biblioteke poruena i na
njenom mjestu podignuta zgrada,
u kojoj se danas nalazi ova biblioteka.
Profesor Hamdija Kreevljako-vi je bio jedan meu prvima koji
je sistematski pregledao sarajevske sidile, a kasnije i Kroniku
M. E. Kadia, kada je dola u biblioteku. Takoer je pregledao i
zbirku turskih dokumenata, koju
ova biblioteka posjeduje. Svu tu
brojnu arhivsku grau on je koristio u svojim historijskim radovima, naroito onim, koji obrauju
sarajevsku prolost. Krdevljakovi
je i sam znao toliko turski, da je
mogao itati ove dokumente. Meutim usljed slabog vida, to ga je
154

zamaralo, pa su mu u lome poslu

es to i drugi pomap:ali. Kada mu
je 1927, g:xiine Stampana Sarajevo
ska arlja, njenI esnafi t obrti za
osmanlijske uprave (Narodna stao
rina, knjiga 14), Kreevijakovi se
u jednoj biljeci zahvaljuje tadanjim bibliotekarima ove biblioteke
A. Muvekitu-Hu sej noviu i H. M.
MlIharcmagilI, koji su mu pomagali pri itanju i pregledanju sidii1a.
Na jednom drugom mjestu
(Spomenica Gazi Husrevbcgove e
tiristogodinjice, Sarajevo, 1932.,
str. 3) Krcevljakovi se zahvaljuje
M. E. Dizdaru i H. D. Hadijahiu, koji su me a .. pri prouava
nju brojnih isprava zduno poma
gali, kao i svima koji su mi pri
radu izlazili u susret. Mene je u
ovome poslu osobito zaduio Ha
dijahi, jer je II ovu svrhu sa
mnom prelistao 83 knjige sidi
la .... U Predgovoru knjige Esnaft I obrti u starom Sarajevu KreevIjakovi se, izmedu ostalog, zah
valjuje i Mehmedu Mujezinoviu
a ... koji me je zduno pomagao
pri prikupljanju arhivske grae iz
sidiIa Gazi Husrevbegove biblioteke.
Koliko se Kreevijakovi u svo-me znanstvenom radu koristio sarajevskim sidilima, Kronikom M.
E. Kadia i drugom arhivskom
graom ove biblioteke, dovoljno je
prelistati njegove radove Esnafl I

obrte u starom Sarajevu (Saraje'0, 1958.), Vodovodi i gradnje na

vodi u .tarom Sarajevu (Sarajevo,

1939.), Banje u Bosni l HercegovinI 1462.-1916. (Sarajevo, 1952_), Kau.ndf1Jsld obrt u Bosnl I Hercegovini (Glasnik ZM. 1951.), Clzmeditjski obrt I staro gradska obua u
Bosni l Hercegovini (Rado\'i Nau
nog dru~tva BiH, III 1955). Sara
ki obrt u Bosni l Hercegovini (Radovi Naunog drutva BiH. VIII
1958 i IX 1959), DfeneU.t - Prilog izuavanju feudalizma u Bosni i Hercegovini (Radovi Naunog
dru~t\'a BiH, JJ 1954) i mnoge druge. U svakom od ovih radova dobar dio biljeaka jc, gdje se autor
poziva na materijale, koji se nalaze u ovoj biblioteci.

.Nepos redni povod prikupljanju grae 7.0 povijest naih grado\"a pod turskom upravom bio je
moj pronalazak popisa oruja. municije i hrane u 67 bosanskih gradova. sastavljenog 1833 (Sarajevski
sidEI br. 73. st .. 58--61 u Gazi Husrevbcgovoj biblioteci u Saraje\u).
iji nam podaci osvjetljavaju jednu
potpuno tamnu stranicu pro~losli
na~ih gradova . Tako Krcevljakovi pi~e u predgovoru s\oje radnje
Prilozi povijesti bosanskih gradova
pod turskom upravont (Prilozi za
orijentalnu filologiju. sv. II. 1952 .
str. 115-184). U radu je donesen
popis u cijelosti i on ini glavni
dio radnje. Na isti nain je nastao i jedan drugi Kre~evljakoviev
r:ld C'efl1ema fmraJevsklh kr~nll
1:1: 1788. godine (Prilozi za orijentalnu filologiju. sv. III-IV. 1953 .
str. 195-214). Prikupljajui grau
za ve. spomenuti rad o pro~losti
bosanskih gradova pod. turskom
upravom, Kre~evljakovi je nai~ao
u sidfilu broj 27. str. 154-159. na
ovu efilemu. koja je dotle umakla i njemu i Skariu.
Osman Asaf Sokolovi prona~ao
je u O\'oj biblioteci jedan rukopis
o zanatima u doba Abasovia (NI-

haJetur-rutbe fl talabU hlsbe od

AbduJaha Sezerije-Safije). Kao interesantnu i valnu. Sokolovi je
dao prepisati je i prevesti i onda
objaviti pod. naslovom Jedan rije.
dak arapsld rukopis o zanatima
(No\'j Behar. IV 1930-31. br. 18-19,
str. 27~278; br. 20. str. 299-300).
Sokolovi je pregledao i sve sarajevske sidile u ovoj biblioteci. Kao
rezultat toga su njegovi radovi
Nekoliko zanimljivih blljef.aka iz
sarajevskog sudskog protokola od
godine 964/5 po Hldlretu (Osvit,
lU 1944, br. 102, Sir. 4-5) i Jol nekoliko zanimljivih blIjetaka Iz sarajevskog sudskog protokola od
godine 964/.5 po Hldtretu (Osvit,
UI, 1944, br. 104, str. 5), Muslimani
u okolini Sarajeva Pabirci iz
jednog sidila sarajevskog suda
sredinom XVI sloljca (EI-Hidaje,
VII.. 1943-44, br. 11-12. sir. 366-368.
VIII 1944-45, br. 1. Slr. 18---20, br.
6, str. 21~220, br. 7-8, str_ 273280). Rad je ostao nedovren, jer
je El-Hidaje prestala u aprilu 1945.
godine izlaziti.
H. Mehmed Handi je preveo
dva djela Hasana Kafije Pru~aka
na srpskohrvatski jezik: NlzamuJ
uJema' Ila HaiemU enblJa' - Niz
uenjaka do posljednjeg
Boljeg
poslanika (Novi Behar. VIII 1934-35,
br. 17-18. str. 297-300, br. 19. str.
328---330. br. 20-23, str. 368-375. br_
24, str. 396-399) i Rajske baUe o
temeijiva vjerovanja Revdntul
dennal fi usulil itnkndat (Gajret.
kalendar zn godi.nu 1940. str. 34
63). Niz uenJaka.._ je Handi pre\'00 iz rukopisa, koji je Sam 1926.
godine prepisao II Gali Husrevbegovoj biblioteci iz jednog tamonjeg rukopisnog primjerka. Kod
prevoenja Rajskih bai..
Handi se pored jednog tampanog
izdanja sloao i jednim rukopisom
iz ove biblioteke kao i sa dva rukopisna komentara ovog djela od
samog Kafije, a koji se takoer
nalaze u biblioteci.

155

Pri prevoenju l\UradilJJe Sabio

la U!ianina H. M. H andi (Glas
nik IVZ, VI II 1940, br. 7, str. 266
-271, br. 8, str. 289--297, b .. 9, str.
317-329, br. 10, str. 366-375, br.
11, str. 45 1-458) H. M. H andi je
koristio 6 primjeraka ovoga djela.
I zmeu njih su dva rukopisna pri
mjerka, koji se nalaze u fondovi
ma o\'e biblioteke. Handi se pos
luio fondovima biblioteke i kad
je pisao svoj rad Sarajevo II tur
. koj pjesmi (Glasnik lVZ, Xl 1943,
br. 7, str. 161- 174, br. 3-9, s tr. 193
-206. br. 10 str. 235-250, br. 1112,
Str. 269--281). Dvije a nonimne pjesme o katast rofi Sarajeva 1697. godine, kada ga je Eugen Savojski
popalio, H andi je uzeo iz Kadi
eve Kronike. Re.id efendijinu pje'
srnu o katastrofi Sarajeva je Han
di takoer na!ao u Kadia. Has
bij inu pjesmu o Sarajevu Handu
je na!no u ostavtini Eref ef. u
zunia, koja se nalaz.ila u Gaz.i Hu
srevbegovoj biblioteci. Zuhdijinu
pjesmu kao i pjesmu nekog anon imnog dervia O Sarajevu Han
d i je takoe naao u Kadia.
Arhivalnu grau iz ove biblioteke koristio je i Vladislav Skari.
naroito pri obradi svojih djela
Srpsld pravoslavni narod I c rkva
u Sarajevu u 17. l 18. vijeku (Sa
rajevo, 1926) i Saraje vo l njegova
okoUna od najstarijih vremena do
austrougarske okupacije (Sarajevo,
1937.).
Dervi M. Korkut je 1942. god i
ne obradio i ltampao (Glasnik ZM.
LIV 1942, s tr. 371-408) rjcnik Mu
hameda Hevaije Uskufije Makbul'
'aryf (PoturSahidija). Pri likom rao
da Korkut je konzultirao i dva ru
kopisna primjerka PoturSahidije,
koji se nal87..e u Gazi H usrcvbegovoj biblioteci. God ine 1970. Muzej
grada Sarajeva je izdao Popi. un
jamnog Jamenja IItanovnJAtva II
Sarajevu Iz 1841. godine. Popis ...
(Cefilema) je sastavio Mula Muha
med Mestvica, a s turskog prevco

156

i za !tampu priredio Dervi M. Kor

kut na temelju autografa, koji sc
nalazi u ovoj biblioteci. To je l
knjiga ove Cerileme. Ne znamo u
kahom je stadiju ostala II knjiga
Popisa ... i je li je Korkut za svoga 1ivota dovrio.
U Novom Bcharu (godina XV I
1944, brojevi 215) izlazio je prevod djela Ustanak s rpske raje, njegovo ugu.lenJe I izbavljanje grada
Biograda. Djelo je na turskom jeziku napisao Salih Sidki Mahmud
kadi, a na srpskohnatski ga je
prevco Feh im Spaho iz primjerka,
to ga je prepisao Muhamed En
veri Kadi i koji sc nalazio u nje
govoj b iblioteci (sada u Gazi I lusre\'bego\'oj). - Na prevodu o\"og
Mahmudkadieva djela radio je i
Mehmed Rem'li Deli. Je li on do\Tio svoj prevod i gdje se rukopis loga rada nalazi, nije nam poz
nato. I Deli je svoj prevod radio
na temelju ovoga Kadieva pre
pisa.
Hazim Sabanovi je bio poeo
obraivati
najstarije vakufname
kod nas. Od loga je objavio tri, j
to: Va kurnamu Isabega Ishakavi
l.J. za njegove J'.adubine u Sarajevu, Vakufnamu bosanskog sand1nk
bega Ajasbcga sina Abdulhajjeva
za njegove zadubine u Saraje\'u
i Visokom, te Vakufnamu Mustajbega Skenderpaia za njegove za
dubine u Sarajevu. Prvu i drugu
vaku fnamu je Sabanov i objavio II
Prilozima za orijentalnu fi lologiju,
knjiga II/195 l, str. 5-38, a i treu
na sitom mjestu , knjiga IIII V 1952
53, s tr. 403--413. Vakufname su objavljene pod naslovom Najsta rije
vakufna me II Bos ni. S\'e su rae
ne prema ovjerenim prepisi ma il.
sidi la sarajevskog eriatskog su
da i prepisima u Kad i a Kronici.
za potrebe b iveg Istorijskog
instituta pri Pravnom fakultetu u
Sarajevu S abanovi je preveo i
ekscerptirao sarajevski sidi1 iz godina 963-965. po H idretu (1555.1558.). Na temelju ovoga ekscerpta

nastali su radovi: Sarajevski sldJl b; godine 1555---1558 Dra Bra-

nislava Nedeljkovi3 (Arhiv za pravne i drutvene nauke, lO 1954, br.

2 i br. 34), Neki sluajevi razvoda
braka zabllJeienl u sldUu Iz 1.5.56-057 godlne (Istorijsko-pravni zbornik, II 1950, br. 3-4 str. 214-222) i
O slu ajevima ropstva ubiljeeno
u sudskom protokolu sarajevskog
kadije b; godine 1.5~S7 (Glasnik
VIS-a, III 1952, br. 8-12, str. 241255), oba iz. pera Dra Alije SilajMia. Sabanovi se i inae mnogo
slulio materijalima iz ove biblioteke u brojnim svojim znanstvenim radovima.
Biografiju Mustafe Ejubovlta
(Sej h Jujo) od Ibrahima Opijaa
preveo je Muhamed A. Muji (Gla
sn ik VIS-a, VIr 1956, br. 13, str.
1-22) prema Kadievu prepisu ove
biografije u njegovoj Kronici sv.
V, str. 147-157). Muji se isto tako posluio materijalima sidtila i
Kadieve Kronike u svojim radovima: PoloiaJ cigana u jugoslaven.
sklm zemljama pod osmanskom
vlaUu (Prilozi za orijentalnu rilologiju, IrI-IV 1952-53, str. 137-193)
i manje u radu PrlJog prouavanju
ullvanja alkoholnih pia u Bosni
i Hercegovln1 pod osmonskom viau (Prilozi za orijentaliu filologiju, V/ 1954-55, str. 287-298).
U opsenoj radnji D:Uzja til ha(Prilozi za orijentaliu filologiju, III-IVJt952-53, str. 55-135 i
V 1954-55, str. 43-102) autor prof.
Hamid Hadibegi je pored arhivskog materijala iz Orijentalnog instituta i Dr. arhiva Makedonije,
te nekih drugih arhiva, koristio se
i sidtilima sarajevskog eriatskog
suda i Kronikom M. E. Kadia. U
mnogo manjoj mjeri sc Hadibcgi
sluio materijalima Gazi Husrevbcgove biblioteke, kad je obraivao
Porez na sitnu stoku I korle nJe
Ispale (Prilozi za orijentalnu filologiju, VIII-IX 195~59 , Sir. 63109).
ra

Dr. Sair Sikiri je svoju studiju Divan Mehmed RaIIda (Prilozi

za orijentalnu filologiju, VI-VII
1956-57, str. 55-76) obradio na
temelju jednog rukopisnog primjerka Gazi Husrevbego\'e biblioteke, ija prva polovina sadri pjesme pjesnika iz Sarajeva Mehmeda
Ralida. Pri pisanju ove studije Sikiri se sluio i Kronikom M. E.
Kadia.

Omer Mu!i je za podlogu svoje radnje En-Nemllyye ft lzharll-qawaJd1 a-sarflyye we n-nahwfyye

uzeo primjerak ovog djela naoeS
pisca Abdul Kemala Travnianina,
koji je II Gazi Husrevbegovu biblioteku dospio sa ostalim rukopisi
ma iz Fejzije medrese u Travniku.
Jo dva primjerka ovog djela nalaze se u Orijentalnom institutu.
Ali kako primjerak iz Fej7jje me-drese ima najmanje greaka i kako je po svoj prilici najstariji meu postojeim i za koga Mui
smatra, da bi mogao biti piev
autograf, to je uzeo njega za podlogu, a objavio ga je u Prilozima
1..3 orijentalnu filologiju, VI-VIIl
1956--57, str. 39-54. U svome rao
du Ibrahim OplJa Mostarac (Ibrahim b. Hadi Ismail el Mostari)
Mui se posluio brojnim rukopisnim primjercima djela Opijae
vih, koji se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. I ovaj rad je
izaao u Pril07jma za orijentalnu
filologiju, X-XI/1960-6I, str. 31-53.
Mui je i rad AnonhnnJ pjesnik
Sarajlija o stanju u Dow 10571
11647_ godlne (Radovi Filozofskog
fakulteta u Sarajevu, knjiga 1'1963,
str. 349--355) izradio na temelju
podataka do kojih je doao u Kronici M. E. Kadia, knj. rv, str_ 119.
Makbuli-arif Muhameda Hevaije
Uskufije doivio je jo jednu strun u obradu, pored ve spomenute
D. M. Korkuta. Prof. Alija Nametak je napisao opirnu i od strune
kritike visoko ocijenjenu radnju pod
naslovom Rukopisni tursko-hrvat
skosrpskl rJenici . (Graa za po-

157

vijest knjievnosti hrvatske, knji.

ga 29, 1968., SIT. 231-380). Prj ob
radi Makbuliarifa, Nametak se sluio i sa sva tri rukopisa ovog rje
nika, koji se nalaze u Gazi Hus"evbegovoj biblioteci.
Ljetopis (1746-1804) Mula Mustafe Sevk.i Baeskije (Sarajevo 1968.
str. 488) preveo je Mehmed Mujezinovi iz pieva autografa, koji
se nalazi u ovoj biblioteci. Prevodilac je propratio prevod brojnim
biljekama (oko 800) od kojih preko dvije treine su na temelju podataka iz sarajevskih sidi.la. Mujezinovi je i II drugim svojim radovima koristio (i koristi) sarajevske sidi1e i Kroniku M. E. Kadia. To se u pn'om redu odnosi
Da mnoge natpise, kojih je nesta
lo, a u Kadia su zabiljeeni (npr.
radovi Turski natpisi II Sarajevu
lz XVI vijeka. PriJ07..! za orijentalnu filologiju, 11/1951, str. 95--114;
Turski natpisi XVI vijeka u Bosni i Hercegovlnl. Prilozi za orijentalnu (ilologiju, VIII-IX/1958-59;
Turski natpisi Iz XVII vijeka u nekoliko mjesta Bosne 1 Hercegovine.
Prilozi 7.8 orijentalnu filologiju,
XTI-XJJl/1962-6J, Sl'. 175-208).
I o Kadiu kao epigrafiaru, Mujezinovi je
napisao poseban rad
(Glasnik VIS-a, X 1959, br. 4-6, sir.
175--176; Xlf1960, br. 1-3, str. 1219, br. 7-9, str. 316-326, br. 10-12,
str. 466--481). U njemu je takoer
koritena Kronika M. E. Kadia.
Alija Bejti je takoer uveliko
koristio materijale Gazi Husrev-begove biblioteke II brojnim svojim
radovima. Poev od Ell Hadi lbrahim.paJlna vakufa u Travniku
EI-Hidaje, V/1941-42, br. 7, 8-10 i
11-12), pa Sarajevsko roblje u XVI
stoljeu (Osvit, 1/1942, br. 13, str.
2-3 i br. 14, str. 2-3); Popis konaka
II Sarajevu (Osvit 11/1943, br. 58,
str. 13); O jednom sldHlu lz 1763.
-1770. godine (Osvit, IT/1943, br.

158

90, str. 4-5); Iz proJIosti Mevluda u

Bosni i Hcrcegovini (EI-Hidaje,
VI/1942-43, br. 6-8, str. 205--213);
Paadl Hadi Nesuhova damlja I
mahala u Sarajcvu (EI-Hidaje, VII
1942-43, br. 10-11, str. 317-322);
Spomen.lcI osmanUjske arhitekture
u Bosni I Hercegovlni (Prilozi za
orijentalnu filologiju, sv. Tn-IVI
1953, str. 229-297); Bosanski namjesnik HadJ Mehmed paJa Kukavica i njegove zadubine u BosnJ t Hercegovini (Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. VI-VII/1956
-57, str. 77-114), Bejti je pored
ostalog koristio sidile sarajevskog
edatskog suda kao i Kroniku M.
E. Kadia.
Materijalima iz Kadieve Kronike posluio se i Adem Handi
kada je pisao svoju radnju Bosanski namjesnik Hcklm.()glu All-paa
(prilozi za orijentalnu filologiju,
sv. V/19S4-55, str. 135--180).
Popis lfluka u rogatIkom kadiluku iz 1835. godine (prilozi za
orijentalnu filologiju, sv. XIV-XVI
1964 - 65, str. 189 271) je
Avdo Sueska izradio na temclju
dokumenta zabiljeenog II sidi1u
sarajevskog eriatskog suda iz spomenute godine. I u drugim svojim radovima Sueska se mnogo
slui materijalima iz sidila sarajevskog eriatskog suda i Kronikom M. E. Kadia, npr. Ajani PrUog izuavanju lokalne vlasti u
naJlm zemljama za vrijeme Turaka. Sarajevo. 1965.; Mal1kana
doiJvotnJ zakup dravnih dobara II
Osmanskoj driavi (Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. VIII-lXI
1958-59, str. 111-142); Mjesto muteseUma u lokalnoj upravi do Tanumata (Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, VII/1959, str. 295
-31S); Promjene u sistemu izvanrednog oporezivanja u Turskoj u
XVII vijeku I pojava tekalif-akka (prilozi za orijentalnu filologiju, sv. X-XI/1960-61, str. 75--112);
Taksit - Prilog izuavanja dablnskog sistema u naJlm zemljama

turskom vlau) Godinjak

Pravnog fakulteta II Sarajevu, VIII
jI960, slr. 339-360); Specifinosti
drlavno-pravnog poloaja Bosne
pod Turcima (Godinjak Pravnog
fakulteta u Sarajevu, Xj1962, str.
317-361 i XTI/1964, str. 99-114);
Vilajetski ajanI (Godinjak Drutva
istoriara BiH, XIIlj1962, slr. 167
-198); O nastanku lfluka II naim zemljama (Godinjak Drutva
istoriara BiH. XVlj196S, str. 37S7); Seljake bune II Bosni II XVI]
i XV]]] stoljeu (Godinjak Drupod

tva istoriara BiH, XVIIjl966---fl7,

str. 163--207).
Niti su ovim iscrpljeni svi rao
dovi navedenih autora, niti su spomenuli svi, koji su koristili materijale Gazi Husrev-begove biblioteke .. I mnogi su drugi (Dervi Buturovi, Muhamed Hadjjahi,
Seid
Tralji) koristili i koriste bogate
fondove ove nae kulturne inslitucije u svojim znanstvenim radovima.

M. TRAUIC

PRILOG BIBLIOGRAFIJI O GAZI

HUSREVBEGOVOJ BIBLIOTECI

Gazi Husrevbegova biblioteka

je svratila na sebe panju kulturne javnosti nae jo poetkom ovo-ga stoljea. Ne samo da su se po-eli koristiti njeni knjini fondovi
od strane historiara i kulturnih
poslenika, nego se i o njoj, kao
kulturnoj ustanovi, pOelo pisati i
ukazivati na blago, koje ona uva
i posjeduje. Dr. Cira Truhelka je
prvi pisao kod nas o ovoj biblioteci kao kulturnoj ustanovi. Od
njega do danas o Gazi Husrevbe
govoj biblioteci napisano je mnogo lanaka i osvrta, kraih i duih. Ima tu novinskih reportaa
do studioznih napisa. Radi potpunije informacije donosimo popis
tih radova:
Alii, Ahmed: Za Glasnik Gazi
Husrevbegove knjinice. - Osvit.
Ij1942, br. 23, str. 2-3.
Bejti, Alija: Gazi Husrevbego-va knjinica i njen znaaj za nau povijest. - Osvit. lIj 1943, br.
91, str. 6.
D. H.: Gazi Husrevbegova knjinica. Povodom vijesti da vakuf namjerava postaviti tu ustanovu na
nove temelje. - Jugoslavenski lisI.
XIIIj1930, br. 8J, str. 5.

Dobraa,

Kasim: Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu i neki njeni vaniji orijentalni rukopisi. - Glasnik VIS-a. XII/1961, br.
4-6, str. 144-149.
Dobraa, Kasim: Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu. Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa. Knjiga I. Sarajevo.
1963. Str. XIIIXVI.
E. N.: Gazi Husrevbegova knji
nica kao kulturna ustanova. - Muslimanska svijest. 1/1936, br. 13,
str. 6.
Gazi Husrevbegova knjinica.
Bogato vrelo historije Bosne i Balkana. Kur-an Sokolovia. Biseri
orijentalne ornamentike. Mozaik.
Egzotina zemljopisna
karta. Veernje novosti. 1I1/ 1924, br. 157,
str. 3.
Kadi, Read: Povijesne i umjetnike dragocjenosti Gazi Husrev
begove knjin.ice, stare preko 400
godina. - Sarajevski novi list. l j
1941, br. 396, str. S.
Kulenovi, Hakija: Ukrasi i mi
nijature u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. - Glasnik VIS-a.
1I/1951, br. 4-6, str. 168-172.

159

Mujezinovi, Mehmed: Gazi Hu

srevbegova biblioteka u Sarajevu.
Sarajevo. 1968. Str. 12 (nepaginira
nih). Izdanje DruJtva konzervatora Bosne i Hercegovine. Serija H.
Broj 8.
Skari. Vladislav Biblioteka Begove damije u Saraje\'u. - Jugoslavenska njiva od 29. X 1921. ls
ti lanak je prctampan u Glasni
ku VIS-a. XXIX 1966, br. 34, str.
105-106.
Spaho, Fehim: Gazi Husrevbe
gova knjinica. - Novi Behar. IV
1930-1931, br. 2-3, str. 31-33Spaho, Fehim: Gazi Husrevbe
gova knjinica. - Spomenici Gazi
Husrevbegove 400-godiJnjice. Sara
jevo. 1932. Str. 74--84. - ProJiren
i dopunjen lanak iz Novog Beha

ea.
Sulejmanpa.i, Mehmed: Saraybosnada Gazi Husrev bey kutupha
nesi. - Val'lik. 1940. Broj 172 (od
t. IX ).
Sabanovi, Hazim: Nale orijentalno blago. - Osvit. 1/1941, br. ~7.
- Govori se o Gazi Husrevbegovoj biblioteci i Orijentalnoj zbirci
Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti.
Sabanovi, Hazim : Gazi Husrev
begova biblioteka u Sarajevu. Glasnik VISa. II 1951, br. 13, str.
14--23.
Sabanovi, Hazim: Znaaj Gazi
Husrevbegove biblioteke II Saraje
vu. - Glasnik VIS-a. tr 1951, br.
4-6, str. 133--138.
Sabanovi, Hazim: Istona djela na!ih pi<:ac(l II Ga1i Huo;revbegovoj biblioteci. - Glasnik VIS-a.
n 1951, br. 79. str, 251-257.
Sabanovi, Hazim: Povodom iz
da\1anja kataloga rukopisa Gazi
Husrevbegove bibliOleke. - Glas
nik VIS-a. I 1950, br. 13, str. 49
-52.

160

Sabanovi, Haz.im: Husrevbegova biblioteka u Sarajevu. - Bibli

otekar. VIII 1956, br, '.2, str, 45
--62.
Sahinovi, Munir Ekremov: Hu
Obzor,
srel'begova knjinica.
LXXV 1935, br. 74, str. I i br. 75,
str. I.
Seva, Mustafa: Gazi Husrevbe
gova biblioteka u Sarajevu sa osvrtom na njen istorijski razvoj i
njenu ulogu u sada~njosti. - Glasnik VIS-a. VI 1955, br. )2, str, 17
-36.
T ralji, Seid M.: Vane prinove
u Husrevbegovoj knjinici. - ObI.or. LXXVll I 1938, br, 17. str. 1- 2.
Tralji, Seid M.: Gazi Husrev
begova knjiinica. Najbogatija zbir
ka vrela za povijest Bosne i Hercegovine u doba etiristogodi~nje
turske uprave, Hrvatski dnevnik, IV: 1939, br. 1270, sir. 15.
Tralji Mahmud: Hand!itev rad
u Gazi Husrevbcgovoj knjiniciKu
tubhani. - Osvit . IV 1944, br. 127,
sir, 6,
Tralji, Mahmud: Gazi Husrevbegova knjinica pod upraviteljsIvom Hadi Mehmed er. Hand'.ia .
- EI.Hidaje. VIII 1944--45, br, 2.3,
str. 92-95.
Truhelka, Ciro: Gazi Husrelbeg.
Njegov ivot i njegovo doba. Sara
jevo, 1912. - O biblioteci na str.
71-72.
Kako je sarajevski rranjevac
olae Pervan spasio dragocjenu Ga
ri Husrevbegovu knjinicu. - Sa
rajevski novi list. 111941, br. 146,
str. 5.
Kolak, Vojka: Zborno mjesto
dobrih - dom savrJenih. Zabiljeeno II Gazi Husrev-begovoj bibli
oteci. - Odjek. XVIII 1965, br. 12,
str, II.

M. TRAUIC

I \
I

SADRZAJ

Dr Mustafa
Osman A.
7.aviaju

Fejzulah
Bonjaka

Kamari:

Povodom prvog broja _Analae -

Sokolovi:

Pjesnik Aga-dede iz Dobor-grada o svome

pogibiji Osmana II - -

Hadtibajri:

Uvodne tesavufske interpretacije Abdulaha

35

Salih Trajka: Kronogrami sarajevskog muftije Muhamed Sakir

efcndije Muidovia Dobraa:

Skriptorij

II Foi II

Kasim

Ismet

Mehmed Mujez.inovi: Diplome kaJigrafa

rev-begovoj biblioteci

Rizvi:

Iluminirani rukopisi

II

XVI

stoljeu

Islamovia II

Ibrahim Kemura: Malieva kolekcija

lioteei - -

Gazi Hus-

95

Gazi Husrcv-begovoj bib103

Muslimanske biblioteke

107

Hifl.ija

Branko

Fehim Nametak:

Jovan Jovanovi: Reagovanje muslimana u Rusiji j muslimanske

tampe u Bosni povodom smrti Lava Nikolajevia Tolstoja -

Hasandedi:

II

Mostaru -

113

Jedan zanimljiv bibliografski projekat

Prevodilaki

75

91

Alija Nametak: Marginalije iz nae kulturne historije

II

49

67

Gazi Husrev-begovoj biblioteci

Culi:

119

Tad Fehima Spahe

125

OsvrtI
Hadijahi)

ln memoriam (Dr M.

Iz prolosti Gazi Husrev-begove biblioteke (M.

Stampa o prvom svesku Kataloga arapskih, turskih i pe17jjskih

rukopisa (M. Tralji)
- -

131

149

Tralji)

Koritenje fondova Gazi Husrevbegove biblioteke (M.

Tralji)

_ Prilog bibliografiji o Gazi Husrev-begovoj biblioteci (M.

Tralji)

152
155

161