Professional Documents
Culture Documents
Petar Simunovic Uvod U Hrvatsko Imenoslovlje PDF
Petar Simunovic Uvod U Hrvatsko Imenoslovlje PDF
UVOD U HRVATSKO
IMENOSLOVLJE
Golden
marketing-Tehnika
Zagreb, 2009.
knjiga
Sadraj
II
l3
15
23
24
29
42
61
63
64
68
69
71
74
79
95
104
106
111
115
118
123
125
l37
l39
l39
140
5
143
143
145
148
149
149
150
150
154
155
158
167
167
177
191
191
198
211
212
215
217
219
222
223
225
227
227
229
229
261
263
264
265
265
266
268
268
272
272
272
273
285
285
Kazalo
286
290
291
291
292
294
295
296
297
298
300
321
323
323
323
326
327
328
329
333
333
334
338
341
341
345
347
349
350
351
363
364
364
365
365
366
367
367
Proslov
Ovo je knjiga o hrvatskom imenoslovIju. Imena ive svoj ivot i imaju svoje
Neke milenijima stare.
Sav radni vijek od pola stoljea ivio sam u njihovu svijetu i nastojao odgonetnuti poruke koje su predci naih predaka pohranjivali u njima s nadom da e ih
tkogod htjeti i umjeti proitati.
Mnogo ih je neproitanih.
Hrvatska je po imenskom blagu bogomdana zemlja. Na njezinu su podruju
u prolosti ivjeli mnogi narodi i govorili se razliiti jezici. Ti su narodi spoznaje o sebi i o jeziku pohranili u osobnim i zemljopisnim imenima. Imena su nai
najstariji spomenici, postojani i vjerodostojni pokazatelji materijalne i duhovne
kulture svojih stvaratelja. Oni su ih uporabom prenosili potomstvu kao poklad
neprekinuta pamenja.
Imena su ukotvljena u zbilji ivota. Ona su izraz pukog poimanja stvarnosti
koja ih je uvjetovala i jezinih okolnosti koje su ih oblikovale na svim prostorima njihove nekadanje i dananje uporabe. Imena su doista naa memorija i nae
adrese kojima se snalazimo na terenu (toponimi) i ukljuujemo u drutvo (antroponirni). Ona su svjedoci naega protega u povijesnom i dananjemu prostoru i
iskaz sudbina (jezinih i svih drugih u vezi s imenima) u protoku vremena.
Radei na projektu "Enciklopedija slavenske onomastike", koji je izvela Poljska akademija znanosti (L, 2002.; II., 2003), prikazali su moji kolege i ja, svaki na nekoliko desetaka stranica, svoje nacionalne onomastike. Na taj svoj tekst
dogradio sam ovu knjigu. Ovako oblikovanu nisam naao u drugim slavenskim
onomastikarna.
U nae vrijeme sveope otuenosti, nevjerojatnih uzleta u svemirska prostranstva, uvlaenja u mikrosvijet atoma, genoma, u tajanstvenosti ivota, nije nevano upoznati bogatu batinu svojih imena kao vanu sastavnicu vlastitoga identiteta. Naa su imena neproitana knjiga o povijesti prostora i drutva, odkrinuta
vrata u na svijet imenskih sadraja i imenskih struktura.
prie.
II
ImenoslovIje je golemo podruje imenskoga djelovanja. Pri prouavanju imena, osim poznavanja vlastitoga jezika u kojemu imena djeluju i jezika s kojima je
hrvatski bio u doticaju, kad je o imenima rije, valja biti podrobno obavijeten o
drugim disciplinama kao to su: arheologija, historija, geografija, etnologija, demografija itd., jer svako objanjenje imena ne smije biti u protuslovIju s rezultatima tih znanosti ni s jezinim injenicama kojima su imena oblikovana. Akademik
Petar Skok znao je rei kako je onomastika predodreena u prvom redu za starce,
koji su stigli akumulirati mnoga znanja za djelotvornu obradu imena.
U steenim godinama, ivei u njihovu svijetu, umiljam da sam stekao barem
dvije povlastice. Prva je hrabrost da napiem ovu knjigu, premda sam svjestan da
nisam stigao do svih zabiti hrvatskoga imenoslovlja i da imenoslovnu tematiku
nisam posvuda i posve spoznao. Druga je povlastica da sam, unato tomu, nakon tolikog bavljenja imenima stekao pravo da mi se u toj golemoj grai potkrade i pokoja pogrena interpretacija. Za svaku od greaka u ovoj opirnoj i heterogenoj grai, koja je prvi put jedinstveno obraena u knjizi za koju nisam imao
uzora, neu se izvlaiti previdom i sluajnim propustom, nego vlastitom nedouenou. Unaprijed sam svakom svojemu tiocu zahvalan za svaku dobronamjernu primjedbu.
Zahvalan sam izdavau mojih sabranih djela, recenzentima, i svim drugim suradnicima na pomoi, posebno uredniku Iliji Raniu i nadasve grafikom uredniku Nenadu B. Kunteku koji, kad bi osjetio da u kojemu dijelu teksta nedostaje
prikladni slikovni ili kartografski prilog, znalaki ga je pronalazio, izradio i umetao tamo gdje treba i bez mojega znanja.
Volio bih ovom knjigom nastaviti uspjeno i drago drugovanje sa svojim
itateljima.
12
Autor
I.
UVOD U IMENOSLOVLJE
1. Uvod uimenoslovlje
povezanou
Uvod uimenoslovlje
....
/,
..."
Romanski (i poromanjeni) toponimi u raznim hrvatskim prilagodbama razmjeteni su uglavnom uz dananje hrvatsko primorje; na rubnoj vrti etnikog, biolokog, kulturnog i jezikog proimanja Slavije
(koju ovdje ine Hrvati) i Romanije (koja ovdje govori starim romanskim, dalmatskim jezikom). Toponimijske prilagodbe, kao prvi hrvatski jezini spomenici, upuuju na hrvatsku prisutnost na tim prostorima u prvim stoljeima hrvatske doseobe
drugoga naina da potvrdi sebe i ostavi trag svojega jezinoga izraza. Povijesna su
imena vrlo pouzdani jezini podatci u kojima su nazone ukruene jezine mijene minulih razdoblja i smjernice daljnjega razvitka.
Hrvatska je, s obzirom na svoj poloaj na Mediteranu, na moru koje se duboko
uvuklo u europsko kopno, bogata jezinim, prethrvatskim nataloinama, a ujedno je jugozapadni rub Slavenstva sa sauvanim arhainim dijalekatnim osobinama. Njezinim su dananjim prostorom u dalekoj prolosti prolazili mnogi narodi,
govorili se razliiti jezici, koji su svoj znatan dio jezinih sadraja i oblika ostavili u imenima, zemljopisnim i osobnim. Mnoga su imena potvrena u povijesnim
vrelima te su sa svojim jezinim znaajkama vana za povijest hrvatskoga jezika, za slavensko imenoslovije i uope jezikoslovlje i za jezike s kojima je hrvatski
bio u doticaju i iju imensku batinu nosi. Svaka jezina i imenska zbilja ima svoje korijene u dubokoj prolosti koja se zrcali u dananjoj onimiji, osobnim i zemljopisnim imenima.
U tome je njihova kulturna i jezina vrijednost.
Dananji hrvatski zemljopisni prostor po svojemu bogomdanom smjetaju
pripada dijelom kolijevci mediteranske i srednjoeuropske kulture. Plakali su ga
17
LIJ Slaveni
CJlliri
L=:J Grci
E::Z:J Germani
~Romani
~Vlasi
t.-_-] Avari
18
Uvod uimenoslovlje
Uvod uimenoslovlje
22
Uvod uimenoslovlje
1.1.
Openito
o onomastici
Imena je mnogo, zasigurno ih znamo vie nego rijei vlastitoga jezika. Bez
njih se ne moemo orijentirati u prostoru ni verificirati u drutvu. Bez njih bi se
paralizirao sav ivot. Nastala su davno i nastaju stalno u svim jezicima. Ne mogu
se davati proizvoljno (usporedi ulina imena). Ulaze u neki red, u sustav, ravnaju se po jezinim pravilima. Svjedoe o jeziku u kojem su stvorena, a svojim preoblikama i o jezicima koji su ih oblikovali. Od Drave do Jadrana mnogo ih je jer
ih nisu satrli narodi u mnogim povijesnim seobama i etnikim nadslojavanjima.
Ona su svjedoanstva te povijesti. Gradi Adria (Hadria), na primjer, po kojemu
je nazvano Jadrm)sko more (Adriaticum mare, Plinije St., Hadrianum mare, Ciceron itd.) nosio je etrursko ime, bio vana luka, a sada je vie od 20 km u unutranjosti zbog pjeanih nanosa rijeke Po. Otoci koje je prije vie od pola tisu
ljea otkrio K. Columbo u Srednjoj Americi nazvani su Zapadnom Indijom jer su
vjerovali da su s druge, zapadne strane globusa stigli u Indiju. Suhi mostac (iz IX.
stoljea), kako su Hrvati nazvali Dioklecijanov akvedukt (romanski Ponte sicco),
naoko je besmisleno ime. Most nije bio suh nego su presueni bili potok, jaruga koje je visoki vodovod premoivao. Pisani (= areni) pa zatim Krvavi most u
srednjovjekovnom Zagrebu vie ne imenuje ni potok ni most. Ostalo je samo ime
kratke ulice na tome mjestu. Tako mnoga imena imaju svoje prie. Uzroci kOji su
motivirali ta i takva imena povijesno su uvjetovani. Nema, dakle, nikakve sluaj
nosti jer onomastika koja se njima bavi jest znanost, a znanost se bavi zakonitostima, a ne sluajnostima.
Onoma st ika kao znanost ima svoj predmet i svoje metode istraivanja. Duboko je uronjena u jezikoslovlje i unutar jezikoslovlja je institucionalizirana. U nas se
obrauje u sastavu dijalektologije (jer nosi dijalektaina obiljeja), povijesti jezika
(jer imena esto balzamiraju starija jezina stanja), etimologije (jer nije nevaan
leksiki sadraj sadran u imenu), pa i suvremenoga jezika (s obzirom na gramatika, osobito tvorbena te ortografska i ortoepska ponaanja). Imena su nastajala
dugo i uvijek funkcionirala u odreenoj sadanjosti. Ona su esto internacionalne rijei, pa opet je svako ime ukotvljeno u svojem jeziku: Johannes - Ivan (Hrvatska, Bugarska, Rusija ... ), Jovan (Srbija ...), Giovanni (Italija), Johann (Njema
ka), Jean (Francuska), John (Engleska), Juan (panjolska), Joao (Portugal), Juhane
(Finska), Juhan (Estonija), Jonas (Litva), Sean (Irska), Jan (eka, Poljska), Janez
(Slovenija) itd. Onomastika se ukljuivala u povijest u kojoj su imena potvriva
na (i pomagala katkad datirati nedatirane spise), u etnografiju (obiaji, osobitosti
materijalne i duhovne kulture u kojima su imena nastajala, imenska profilaksa i
sL), u sociologiju (jer su imena odraz drutvenih zbivanja). Sluila je onomastika dugo kao ispornona znanost drugim disciplinama. U nas donedavna nije bila ukljuivana ni uz kakve studije.
O organizacijskoj povezanosti nacionalnih onomastika brinuo se od 1935. godine Meunarodno vijee za onomastiku znanost (ICOS, pod kasnijim patrona23
tom UNESCO-a). Hrvatska je u osobi prof. P. Skoka bila u tom vijeu od samoga
poetka. Odravali su se trijenaini onomastiki kongresi s obzirom na razliite
teme i izdavali zbornici podnesenih referata; tiskale su se bibliografije pojedinih
nacionalnih onomastika u asopisu Onoma (Leuven, Belgija), prireivale su se
onomastike izlobe i sl.
Mnoge nacionalne onomastike nastojale su skupiti i kataloki urediti svoj toponimijski i antroponimijski fond. U tome su prednjaile skandinavske zemlje i
ostale zemlje mijeanih podruja i neureenih granica (Belgija, Poljska, eka ...).
U nas je taj posao mnogo strunije naravi. Skupljajui, primjerice, zemljopisna
imena na terenu, trebalo je imati strune dijalektologe i poznavatelje zemljopisnog reljefa, trebalo je i'Illati strune akcentologe da se ime valjano zabiljei. Svega toga nije bilo, a nije bilo dovoljno ni novanih sredstava. Toponirnija nije kao
dijalektologija, gdje moemo izabrati nekoliko reprezentativnih punktova, pa da
obradom izabranih mjesta pokrijemo goleme povrine dijalekatnoga prostora. U
toponomastikom istraivanju valja skupljati sve (oistiti teren poput minskoga
polja). S druge strane, ove je spomenike vano spaavati. Njih ne moemo poput
arheolokih ponovno zakopati za neka druga povoljnija vremena, ni poput numizmatikih, etnografskih i drugih. Imena, u ovom vremenu pogotovu, naoi
gled nestaju. Nepovratno su se zaputila prema zaboravu.
1.2. Iz onomastike teorije
1.2.1. Onomastika i objekt imenovanja
Onomastika nalazi svoje mjesto na raskriju mnogih znanstvenih disciplina,
ali po naravi predmeta istraivanja priklonjena je filologiji.
Za terenski rad, za rad u arhivima, katastrima, na povijesnim zemljovidima
moramo biti struno osposobljeni, kritiki se odnositi prema vrelima, pouzdano
biljeiti fonijsku sliku imena, opis i znaajke onomastikoga objekta. Mnogostruki su naini opisa i opisnih tehnika odreenih onirnija. Cilj onomastikoga istraivanja odreuje pristup grai i izbor metode istraivanja.
U Hrvata je do kraja Skokova razdoblja, sva prva polovica XX. stoljea, vladala etimoloka metoda. Usporedo s njome prisutne su bile dijalektaine metode. esto su uz njih bile povijesno impostirane metode (K. Jireek, Vj. Klai, M.
Barada, J. uk), zemljopisne O. Modestin, I. Rubi, J. Smodlaka), etnografske (S.
Banovi, A. imik, A. kobalj, M. Gavazzi), arheoloke (F. Buli, L. Kati, S. Gunjaa, Z. Tomii), narodnosne (V. Jaki-Cestari) i druge. Nakon smrti P. Skoka (1956) hrvatska se onomastika okree prouavanju statusa vlastitoga imena u
jeziku i u drutvu, istrauju se njegove funkcije kao onomastikoga znaka u prijenosu onomastike poruke, analiziraju se njegove strukture na razini imena i
imenskoga segmenta.
U sreditu je onomastikoga zanimanja izbor imenskog lika, sljubljenost imena i objekta imenovanja, motivi imenovanja, imenski tipovi te poloaj imena u
24
Uvod uimenoslovlje
imenskom obrascu i slino. U drutvima gdje je istorodnih objekata mnogo opisni izrazi poput "potok koji protjee junim gradskim podrujem", "djevojka iz
predzadnje klupe" opisni su izrazi neprikladni za identifikaciju objekta. Takvi
izrazi nisu ni ekonomini. Vlastita se imena zasnivaju na drugim principima. Lue objekte obuhvaene istim pojmom i uvrtavaju ih u odgovarajui niz: Ugljan,
Paman, Pag; lue bia obuhvaena istom predodbom: "glumac", "profesor"; raspoznaju i identificiraju potencijalna i nestvarna bia: Perun, Snjeguljica, Trnoruica, Veli Joe. Imena su zapravo analitiki izrazi: od mnotva istorodnih objekata
izluuju dotinu jedinku imenom, dok su apelativi sintetiki izrazi: sintetiziraju
predodbu u vrstu istorodna objekta (stol, od mnotva dasaka povienih na jednu ili vie nogu; ew, od mnotva pokrivala za glavu s obodom).
Individualno ime moe biti pridodano samo jednom designatu, npr. Ivan, bez
obzira na to to se mnogi zovu tim imenom, i bez obzira na to to jedno te isto
ime, npr. Jadran, imenuje i identificira raznolike objekte ("more", "muka osoba",
"brod", "kinematograf", "bar" itd.). U njima nema zajednikih znaajki kao u pojmu "stol", "grad". Apelativi konotiraju, veu se uz predodbu i preko predodbe
na odreeni predmet istih atributa (pas, otok). Imena esto nastaju od stvarnih
imenica, koje jasno izraavaju pojam (Draga, Luka, Sljeme .. .), dok mislene i njima sline imenice nestainoga predodbenog lika (plin, vjetar, kia, zrak, mrnja)
rijetko postaju vlastita imena.
Vlastita imena ne konotiraju (ne uspostavljaju vezu s predodbom, pojmom),
ona se izravno vezuju na objekt imenovanja.
p'redodba
(brdo, poluotok)
imenica
naziv
(npr. svaki
Klobuk)
ime
MARJAN
..
Na ime ne utjee leksiki sadraj imenice Rijeka", "rijeka", Sljeme", "vrh dvostrenoga krova". U takvim se imenicama prozrano st leksikoga znaenja povlai. Ono je suvino. tovie, kad je ime koje je pridodano dotinom objektu sasvim izgubilo leksiko znaenje, mnogo bolje obavlja onomastiku funkciju (Nin
je recimo "onomastikije" ime od okolinih naselja: Pridraga, Vrsi i sL). Osobna
imena po nazivima ivotinja (Vuk, Lav, Lija, Medvjed, Rak .. .) pripadaju skupini
najstarijih imena. Mnogi dananji zemljopisni termini vrlo su se rano toponomizirali (Luka, Hum, Zaglav, Rt...). Oni se jednoznanim uim leksikim sadrajem
tjesnije veu uz objekt odgovarajueg morfolokog izgleda te se izravnim ili metaforikim putem (Nozdra, Rukavac, Rebro .. .) lake toponimiziraju. Pri imenovanju nekog onomastikog sadraja ime ne odaje nita o naravi toga sadraja (Jele25
nanja osobna imena), izdvojiti ih imenom kao jedinke iz vrste istorodnih objekata (Plava ptica iz mnotva automobila marke mercedes; Lajka - ona jedina kuja meu dotinom pasminom pasa itd.).
1.2.2. Ime i imenica
Vlastito ime je vie leksika, a manje gramatika kategorija. Imenski lik ima
specifine funkcije s obzirom na imeniko i drukije (tj. onomastiko, a ne leksiko) znaenje. Gramatikih kategorija koje bi izdvajale vlastita imena od opih
malo je:
1. Razliit je deklinacijski uzorak: (daj Ivi) Zobu : (daj arcu) zobi; (putujem) do
Bola: (ranio me) do boli;
2. izostanak mnoine vlastitih imena: Dugi otok - 0 : dugi otok - dugi otoci;
3. oblici zaviajnoga govora u imenima naprama standardiziranim oblicima u
apelativima: Bregi: brijezi / bregovi; Delnice: dionice; Bobovia : bobovita ...
Oblici mnoine: Mosti, Nereia, Banovii odnose se na jedinane objekte. U
reenici: Sve rijeke Bistrice nisu brze toponomastiki je plurallinearan: Bistrica + Bistrica + Bistrica ... Svaki lan skupa Bistrica posebna je i drukija rijeka.
Znakovna fiksiranost uz drukiji objekt ostaje uvijek individualna, jedina
na. Mnogo imena Bistrica / Bistrice nije pluralizacija predodbe, ve je odraz
ponavljanja iste motivacije u razliitih objekata.
Apelativni plural jest zbroj jedinica u okviru istoga pojma, pri emu se obiljeja tih jedinica neutraliziraju i mogu se zamjenjivati (svaki lan mnoine jezera jest jezero);
4. drukija su akcenatska ponaanja: prof. Magarac: magarac;
5. drukiji su tvorbeni likovi: Pakotane, Griane: graani, brani;
6. izraena hipokoristinost u antroponima i deminutivnost u apelativa: Pero,
Peo, Peo ... Vujo, Vule, Vuo, Vuco: pero - perce "malo pero";
7. vlastita imena nemaju mogunost izvodljivosti drugih rijei poput apelativa:
Mostar - 0 : most - mostar - mosti - mostarina - premostiti ... ;
8. vlastita imena nastaju od svih vrsta rijei, osim leksikaliziranih (prijedlozi,
veznici, estice): Svojak, Mladi, Trinaesti, Povuci-potegni (nadimak), Priko
"otok", "naselje", Izvan "rt na iovu", Uh i Evala "nadimci na Brau" itd.;
9. tvorena konverzijom od kosih padea, vlastita imena dobivaju oblik nominativa: podce "zaravan na padini" pl. po(d)ca - g. pl. podaca ~ ojkonim Podaca
sg. . roda u Makarskom primorju.
Iako se navedena dihotomija ini znaajnom, ipak su to izdvojeni primjeri
kojih bi se nalo i na apelativnoj razini. Razlike se objanjavaju razliitim porijeklom (bol: Bol; pero: pero), petrifikacijom dijalekatnog lika u imenima (Delnice,
rnomerec), povijesnim razvitkom (Kamenjane : kamenjani); izraavanje hipokoristinosti u vlastitih imena i genetska veza s deminutivnim sadrajima. Uosta26
Uvod uimenoslovlje
lom, rekli smo, vlastito je ime u prvom redu leksika, a ne gramatika kategorija
i nema mnogo gramatikih kriterija kojima bismo ih odijelili od apelativa. To to
se u imenima javljaju neke specifinosti (izostanak mnoine, zatiranje leksikoga
znaenja, postanak imena od svih vrsta leksikaliziranih rijei i izraza) dokazuje da isti likovi (sljeme: Sljeme; dubrava: Dubrava) nisu iste rijei. Jedna od njih
pripada kategoriji nom ina appellativa, a druga kategoriji nomina propria. Njihove su funkcije i njihovi sadraji razliiti. Meutim, granice meu njima, jezine i
katkad stvarne, u mnogo su sluajeva teko razluive.
Naime, opa imenica u prigodnoj funkciji imena dolazi u govornoj situaciji esto s atributom ili kojim drugim determinativima: a) taj brijeg, prvo jezero,
gornja varo, rijeka koja protjee s june strane naselja (pa je k tome uz identifikaciju odreen i smjetaj objekta s obzirom na poloaj davatelja i primatelja poruke); b) novo selo, velika luka, blatna dolina (pri emu su navedena karakteristina
svojstva prepoznatljivosti tih zemljopisnih objekata); e) Markov zaviaj, na grad
(ime se lokalitet definira svojstvima pripadnosti). Na taj nain apelativi obavljaju djelomino onomastiku funkciju identificirajui odreeni objekt, a zadravaju apelativnu funkciju oznaujui to je (luka, slatina), kakav je (blato, ravnica),
gdje je (osoje, donji dolac, pod mlinicom) i iji je ili na koga se odnosi taj zemljopisni objekt (zagrebaka gora). Kako takve imenice, same i s determinativima,
ne oznauju stalno jedan te isti objekt, njihova je onomastika funkcija prigodna, ovisna o govornoj situaciji sa znaenjem pripadnosti (naa nevjesta), o poloaju govornika (tree jezero), kojom od asovito izabranih znaajki (kriva draga)
i sl. Tek jaim vezivanjem uz objekt imenovanje istim determinativima, u istom
poretku, tj. potpunim poistovjeivanjem s objektom imenovanja opa imenica i
imenike sintagme dobivaju status vlastitoga imena: (nevjesta) Nevenka, Gornje
Selo, Blatna Vas, Dvigrad, Osoje itd.
Obratan je prijelaz mogu, iako je manje est. Kako vlastitim imenima nije
svrha izraavati obiljeja zemljopisnog objekta, ona postupno gube leksiko znaenje rijei od koje su potekla, usredotoujui se na sam lokalitet kojemu je nadjeveno ime: Uka, Poega, Orljava ... to god vie obavijesti, bilo koje vrste, znamo
o imenovanom objektu, to je onomastiki sadraj njegova imena bogatiji. Ako se
iz bogatog sadraja imenovanog objekta izdvoji koja bitna znaajka i poopi, tj.
pone li rije sa sadrajem te izdvojene znaajke oznaavati druge sline objekte,
ime se promee u apelativ sa svojstvima tipizacije. Na taj nain dobiva taj apelativ
novo leksiko znaenje koje je bilo motivirano nekom od znaajki dotad imenovanoga objekta. Od denotacije (upuivanjem izravno na objekt), svojstvene vlastitom imenu, poopeno ime dobiva konotaciju (veui se uz predodbu), svojstvenu
opoj imenici. Spliani e npr. toponim Bra poopiti dajui mu znaenje "otoka". Oni e vas zapitati: iz kojega ste braa, a trebalo bi odgovoriti: prvog (Bra),
drugog (Hvar) ili treeg (Vis). olta pripada njima i ne ulazi u taj red. Neki stari
kajkavski pisci poopavali su Med'imorje (= Meimurje) dajui mu znaenje "otoka" (insulae): U naem su orsagu mnoga med'imorja. Poljiani e za protonu vo27
du rei cetina, Gradianci dunaj, Istrani sava. Vino sa lokaliteta Dingaa postaje dinga, sa Postupa postup, a Gao se npr. premetnuo u apelativ gao i oznauje
lijenoga deka (po literarnom liku, kao sirota pepeljuga u zloeste maehe). Semantika vlastitoga imena pretvorena u semantiku ope imenice samo je obrnut
proces apelativne individualizacije.
Slina se pojava zbiva u govoru djeteta pri upoznavanju okolinog svijeta. Svaki predmet trai i naziva imenom. Njemu je tata vlastito ime vlastitoga oca i vlastito ime seoskog upnika don Luka meni je bilo, na primjer, naziv za svakog sveenika u sveenikoj odori. Tako se zbiva sve dok dijete ne usvoji neke od bitnijih
znaajki objekta, dok ne naui poistovjeivati sline objekte sjedinjujui ih u jednu klasu ("otac", "sveenik" itd.).
Kao to je npr. veina prezimena motivirana bilo znaajkama antroponimne
pripadnosti (patronimnosti), po osobnim imenicama (Janko Matko), po toponimima (Posavljak, Zagrebec), po etnonimima (Horvat, Vlai), bilo po apelativnim
sadrajima: po poloaju prebivalita (Vrdoljak), po tjelesnim i duevnim osobinama (Mudrini, Mucalo), po drutvenim poticajima (Sloboda), po raznim djelatnostima, obrtu (Sudar, Reetar), po nazivima bilja (Vinji, Dunja), po nazivima ivotinja (Kos, Lisac), po predmetima (Torbarina), po prirodnim pojavama (Meava)
itd., tako je i najvie toponima motivirano morfologijom tla, pa je esto u osnovama toponima imenica u toponomastikoj funkciji, zapravo zemljopisni termin.
Njima je najlaki prijelaz iz apelativnoga u onomastiko polje. Ta veza pripadnosti
objema poljima ostaje esto trajno oita, jer takvi apelativi uvaju i dalje leksiko
znaenje (sutjeska, hum, rt, dugi otok), ne naputaju sasvim apelativno polje, a niti su, zbog toga, sasvim integrirani u onomastiko polje.
Zemljopisni termini, na primjer, upuuju izravno na objekt: dolac ~ Dolac,
vrh ~ Vrh, obre ~ Obre te uz nominaciju izraavaju karakterizaciju objekta;
uz identifikacijsku funkciju (to je ime naselja, rijenog brijega, naplavine i sl.) dobivaju i obavijesnu funkciju.
Uvijek kad je iskaz ovjeren: Luka je odreena luka, Braco npr. moj susjed, rije je o vlastitu imenu. Iskazi luka je luka, brdo je brdo nisu ovjereni, besmisleni
su te pokazuju kako rijei luka II Luka pripadaju dvjema razliitim kategorijama:
apelativnoj ionomastikoj.
Zemljopisnom terminu vrlo je bliska metafora, kojom se imenuju razliiti oblici reljefa: glava, drijelo, oko, kotao, kuk, rukavac ili dolaze kao antroponimi:
Glavan, Nosko, Guzina, Pu, Lisac, Hrid ... Metafora ne oznauje objekt izravno
(vrh ~ Vrh) nego posredno, slikom koja je u osnovi svake metafore (uzvisina poput glave ~ Glava, spor poput pua ~ Pu). Dok je u proprijaliziranom obinom
apelativu prisutna objektivna, iskustvena konotacija, u imenskoj je metafori motiviranost asovita, angairana, afektivna. Imenska metafora stoga bre gubi leksiko znaenje i vre se sljubljuje s imenovanim objektom. Ona je u leksikom
smislu manje obavijesna i u onomastikom smislu svrhovitija. esta je u dobrih
pisaca u literarnoj onomastici.
28
Uvod uimenoslovlje
29
ga honorifikacijska imena te osobito esto krematonimi (imena predmeta materijalne kulture, proizvoda i sl.). Slovaki onomastiar Vicent Blanar mnogo je istraivao u antroponomastici funkciju srodnosti, legalizacije ovjeka u
drutvu, koja se postie antroponimima (i raznim ivim, govornim i slubenim antroponimijskim obrascima).
1.3.1. in imenovanja i in priopavanja
Postanjem i funkcijom in imenovanja i in priopavanja imenom razliiti su.
U vremenskom slijedu in imenovanja prethodi priopaj nom inu (v. R. ramek
u asopisu Polia onomastica Croatica, 2003-2004, 12-13, 419-420).
in imenovanja sad.rava u sebi elemente imenotvornosti (strukturu imena)
i onomastiki sadraj (pridruenost stvorenog imena objektu koji to ime imenuje). U inu imenovanja prevladavaju nominativna obiljeja.
Obiljeja priopajnog ina oituju se procesom priopavanja, koje podrazumijeva uspostavu trajnog, jednoznanog odnosa imena i objekta imenovanja.
U toj priopajnoj funkciji prevladavaju referencijaIna obiljeja, upravo sadrana u odnosu: ime i njegov referent (objekt imenovanja).
Da ime moe funkcionirati u komunikaciji, ono mora biti supstantivizirano.
I ponaati se kao supstantiv: Zia "usklik kao nadimak u Supetru na Brau", Kukuriku (: kuk) "bilo s hridi u obliku pijeveve kreste", Priko "naselje na desnom
uu Cetine", pred Primotenom (ne *Primotenim), D. sg. Jasni (ne *Jasnoj), Milni (ne Milnoj), Dosta "ime djevojci" itd. Vlastito ime u priopajnom inu ravna
se po gramatikim pravilima dotinoga jezika. No kako ime nastaje u zaviajnom
idiomu, ono esto sadrava i zadrava dijalekatne osobitosti: Bregi "naselje", rni
"prezime", Hlam = hum ("uzvisina na Krku" < hIm). Ime se esto odlikuje nestandardnim likom, pravopisnom i prozodijskom nenormiranou. Ta obiljeja esto
nose distinktivnu onomastiku obavijest: Vladko: ne Vlatko, Maek: ne Maak
"prezimena", Medovi: Medovi "prezime slikara C. Medovia". Taj tip prezimena
u tom kraju nosi kratki uzlazni akcent na penultimi: Knezovi, Dragovi i sl.
1.3.2. Proprijalizacija ionimizacija apelativa
in kojim se mijenja status apelativa u status vlastitog imena: otoac --+ Otoac, klek --+ Klek, vinja --+ Vinja nazivamo proprijalizacija ili onimizacija. Njome se apelativ promee u drugu kategoriju leksema bez formalnih preoblika na
planu izraza. Tu pojavu zovemo transonimizacijom ili opim lingvistikim terminom konverzijom.
Transonimizacijom se, dakle, apelativna funkcija imenice da oznauje priopavanjem svojstava koja su svojstvena svakoj jedinki obuhvaenom tom imenicom (: struga - 1. "strmo korito tekuice"; 2. "dno rijenog korita"; 3. "pregradna
vrata u toru" itd.) promee u proprijainu funkciju da imenuje (da izravno upuuje na imenovani objekt: Struga "naselje na rijeci Uni"). Opatija "naselje" nema,
osim u momentu nastanka imena, gotovo nita u sadrajnom smislu zajedniko
s imenikim znaenjem "samostan". Tako nastaje binarna opreka dvaju razliitih
30
Uvod uimenoslovlje
znaenja:
konotativnog (opatija) idenotativnog proprijalnog (Opatija). Tom se dihotomijom oituje apelativna i proprijaina sfera jezika.
Imena, dakle, nastaju konverzijom apelativa u vlastito ime (brdo ---+ Brdo), konverzijom toponima: Jadran "more" ---+ Jadran "osobno ime", Goran(in) ---+ etnik (za
stanovnika Gorskoga kotara) ---+ Goran "osobno ime" te apelativnim i imenskim
derivacijama. Vladimir Nazor je svojega mlaeg prijatelja Ivana Gorana Kovai
a nazivao hipokoristikom Goro.
U onomastikom strukturalizmu imena su razvrstavana na:
a) Primarna imena: Vrh "izvor", Rijeka "grad", ilo, Kopito "nadimci naselja N".
Ona se ne pokrivaju sa znaenjem homonimnih apelativa. Ovoj skupini pripadaju mnoga imena metaforike motiviranosti.
b) Derivirana imena: ona se ni strukturom ne poklapaju ni s apelativima ni s imenima od kojih su nastala: gria / Gria H Griane, Split H Splitska "naselje na
Brau nasuprot Splitu". Pridodavanjem tvorbenih formanata imenici postiemo modifikaciju predodbenoga znaenja, dok derivirano ime s obzirom na
ishodinu imenicu imena ili drugo ime nosi drugi onomastiki sadraj, imenuje drugi objekt, postaje relacijski onim.
1.3.3. Etimoloki imenski i imeniki sadraj
Etimoloki sadraj, kojim se bavi etimoloka onoma st ika, ne oituje se u pravilu kroz imenski nego kroz imeniki (esto mukotrpno rekonstruiran) etimon. Taj
sadraj u vlastitih imena potisnut je u priopajnom inu. Toponim Ploa u Neretvanskoj delti nastao je konverzijom od apelativa ploa "plosnati kamen". Nastankom naselja prvotni toponim dobiva slubeni mnoinski oblik Ploe, kakav esto
dobivaju naselja da se razlikuju i od istooblinih toponima i od apelativa. Tu pojavu zamjeujemo davno i posvuda: Salonae, Romae, Athenai... Etimon je sasvim
zanemaren i u priopajnom inu sasvim je priguen. Imenovanjem se uspostavlja vrst odnos izmeu imenovanog objekta i pridruenog mu imena. Sljeme kao
onim nije "vrh krova od kojega se sputaju strane", niti "vrh gore", nego "vrh Medvednice, Zagrebu na sjever, visine 1033 metara, jo nenormiranoga imena: Sljeme : Sleme". A i kad se normira, oblik Sleme rabit e preteito domae i kajkavsko
stanovnitvo kao endogen, autohton lik, dok e oblik Sljeme biti u uporabi u doljakoga jekavskog (i kolovanog) puanstva koje ga prilagouje jekavskoj normi
standardnoga jezika (kao to je npr. Radio Sljeme). I kad se jednom slubeno normira lik toga oronima, oba e lika jo dugo supostojati i nee smetati u lokalnoj
komunikaciji. U imena nije toliko bitna etimologija koliko etiologija, tj. uzroci,
razlozi upravo takva imenovanja, a oni su uvijek povijesno uvjetovani.
1.3.4. Imenska semantika
Semantici imena nije se u dostrukturalnoj onomastici posveivala dovoljna pozornost. Dotad se imenska semantika esto poistovjeivala s imenikom semantikom. Za to u onomastikim radovima nailazimo na mnoge semantike klasifikacije po apelativnoj semantici u imenu. Apelativna znaenja mogu varirati od
31
32
Moramo takoer imati na umu da je ime vie no puki skup glasova, ono nije samo skup slova sastavljen od osnove i afiksa i tako osposobljen za sklanjanje. (Zemljopisno) je ime sraslo s objektom
koji oznauje, zrcali se u njemu dio tog objekta kao i dio due onoga koji je to ime nadjenuo i njime
se sluio.
Uvod uimenoslovlje
Onomastiko znaenje vlastitog imena posljedica je poznavanja objekta kojemu je ime pridrueno.
Svako je vlastito ime vezano apozicijskim odrednicama: Pakotane (to je naselje, sufiks je -ane koji dolazi samo za imena naselja); Orljava (to je rijeka, sufiks
-ava est je u hidronimiji), Jurjevi (to je prezime mukarcu i eni, sufiks -i najmarkantniji je upravo u prezimenima), Ivana (to je osobno ime nadjenuto eni,
sufiks -a est je u tvorbi mocijskih imenica i imena). Bez poznavanja ili podrazumijevanja takvih apelativnih predodaba ime ne moe funkcionirati. Rije je, dakle, o poznavanju objekta kojemu je pridrueno ime, ali i o poznavanju strukture
imena. Na djelu je etimoloka, etioloka i tvorbena jasnoa imena. Budui da je
vlastito ime u kudikamo veoj mjeri socijalni znak nego apelativ, u njegovo znaenje ulaze, kako smo ve spomenuli, izvanjezini imbenici: estetski, stilistiki,
moralni, konfesijski, honorifikacijski itd.
Sve to se nalazi u jeziku, rekli smo ve, nalazi se i u onomastici, a sve to je
podruje onomastike ne ulazi u jezinu kompetenciju.
A. Kategorija ivog
Objekt su imenovanja ljudi u vezi s naseljem
a) -ane: Laane "ljudi koji ive na Lazu", Rakljane, Hratane; b) -ii (-oviil-evi
i, -inii): Glogovii "ljudi koji stanuju u Glogoviku", Krii; c) -ci (-ovcil-evci, -inci):
Gatinci (: gat "naselje"), Slatinci, Labinci "ljudi koji su iz Labina, ili su se odande doselili".
Ovakvi se ojkonimi javljaju u hrvatskim dokumentima od IX. stoljea (Laane, u darovnici kneza Mislava godine 852. u Katelima) i traju do xv. stoljea,
a zatim se kasnije (u XVII.-XVIII. stoljeu) ponovno javljaju s migracijama puanstva i nastankom novih naselja po uzoru na one otprije tamo zateene. Naselja s ovakvim imenima uglavnom su zaselakoga, katunskoga tipa. Njihove ojkonimne strukture svjedoe otkud su se stanovnici naselili: Labinci (u zapadnoj
Istri), Modruani (u sredinjoj Istri) itd. Ovim se skupinama pribrajaju: a) etnonimna imena u funkciji ojkonima (Nimci, ehi, Vugrovci, Vlasi), b) ojkonimi na
-ari "stanovnici koji ive na mjestu iskazanom u sadraju osnove toponima: Brdari, Dolinari, Ponikvari, kuljari, Kuari, itari "ljudi koji ive uz it, gat, nasip
34
Uvod uimenoslovlje
rijeke". Usp. itarjevo blizu Zagreba na zemljitu stare Andautonije, ije je ime
sline motiviranostF i it u Rami.
B. Kategorija neivog
Ojkonimi ovih struktura izraavaju lokacijom izravno ili posredno mjesto stanovanja "ljudi koji ive na prostoru ili su se doselili s prostora iskazanog u sadraju ojkonima".
a) Tip prijedlog + ime (p3 + N). U hrvatskoj ojkonimiji tip je vrlo rijedak: Pod zidom, Nad lipom itd. Zastupljen je u mikrotoponimiji i urbonirniji i mlaega
je postanja.
b) Tip prefiks + ime (pr + N): Zagvozd, Primosten, Zagora. Imena ovog tipa vrlo
su stara i rairena su u svim slavenskim jezicima (v. M. Karas, "Nazwy miejscowe typu Podgora Zalas w j~zyku pol skim i innych j~zykach stowianskich",
Prace onomastyczne PAN, l, 1955, 140 str.).
c) Tip prefiksalno-sufiksalni: prefiks + ime + sufiks (pr + N + s): Zadvarje, Posavlje,
Pokupsko, Nerezine ... Ovaj je toponimijski tip vrlo star i produktivan (osobito
u mikrotoponimiji). Ojkonimi na -sko/-ko gusti su na irem podruju Slunja:
Topusko, Kravarsko, Jastrebarsko, Krnjako, Krateko, Luko, Srediko, Konjkovsko, Kamensko, Pokupsko.
d) Motiv lokalizacije kao odgovor "tamo gdje je", est u toponimima nastalim
konverzijom, tj. prijelazom apelativa u ime bez promjena na planu izraza:
Rijeka, Blato, Glina, Struga, Dolac, Varo, Kaptol, TvralFestung (Sl. Brod)
itd.
II. Tko su?, ime se bave? (karakterizacija objekta)
A. Kategorija ivog
Izdvajaju se dvije skupine koje izraavaju:
a) zvanja i zanimanja, bavljenje neim, obnaanje dotine slube: ervari, Kladari (Sisak), Kladare (urevac), Reetari, Ribari, Ovare, Peari, Rataji, Kovai... Takvi ojkonimi karakteristini su za srednju Europu i frekventniji su na
hrvatskom sjeveru i po Istri nego u junoj Hrvatskoj. Nastajali su kao naseobinske jezgre i suburbani predjeli razvojem trgovita: ostari, Vlasi "zidari",
Mesari, Lonari. Ovdje ubrajamo dvoleksemne ojkonime tipa: Suhovare, Varivode, Salopeci, Pivovari, Smiiklasi, Platihljebi (XI. stoljee), Konjevrate (od
starijega Koljivrate) itd. Ovaj tip ojkonima vrlo je star i ima svoj areal prostiranja po Dalmatinskoj zagori: Varivode, Zlouane, avoglave, Strizirepi, Dugobabe itd.
b) socijalni status: Kmeti, Knapii, Plemii, Kneii ...
2
3
P. Anreiter (2001): "Die vorromischen Namen Pannoniens", Archaeolingua, str. 29-30, Budimpeta.
Pokrate znae: N - ime; p - prijedlog; pr -prefiks; s - sufiks.
35
36
Uvod uimenoslovlje
ac) Neki su ojkonimi zbog ideolokih i drugih razloga izostavljali atribut sveti i
postajali ojkonimi i drugi toponimi nalikom na osobno ime: Sveti Vid "naselje s crkvom posveenom sv. Vidu u dolini Neretve" ve poodavno nosi
slubeno ime Vid. A takva su neposredno nakon Drugoga rata preoblikovana imena: (Sveta) Jana "naselje pod odvjetnitvom sv. Ane", (Sveti) Grgur "ime otoka pred Senjom", (Sveti) Kimenat "najvei otok uPaklenskom
otoju", (Sveta) Katarina "otoi pred Rovinjom", u kojih je bila posesivna
varijanta posveenosti pojedinom imenu. Ovdje bismo mogli ubrojiti imena od latinskoga pridjeva sanctus (> santu> spnt > sut-Ist-), u kojih je atribut "sveti" nedugo po nastanku postao neprepoznatljiv, te bi se sut-/st- sa
strukturaInoga gledita mogao smatrati top onoma stiki m prefiksom.
b) Tip ojkonima koji nastaju od antroponima u mnoinskom liku: Divci, Kokare,
Dakule, Zloselci ... "eljad koja je u svojevrsnom posesivnom odnosu s osobom
iji je antroponim u dotinom ojkonimu". Taj je tip ojkonima star (poput onih
na -ii, -ci) i rairen je osobito u starim naseobinskim arealima, a pridruen je
naseljima zaseoskoga, katunskog tipa: Jurci, Lirice "ugasli zaseoci na Brau".
c) Tip ojkonima koji ine osobno ime + ojkonimijski formant -(ov)ii/-(ev)ii,
-(in)ii: Kraii, Peruii, Perkovii, Metkovii, Orebii itd. To je jedan od najstarijih patronimnih tipova i pripada zajednikoj praslavenskoj batini. Ovaj
je tip rasprostiranjem Dinarskim gorjem, osobito razmnoen doseobama od
XVI. i XVII. stoljea za jakih pojedinanih migracija.
Najstariji su ojkonimi oni s osnovom dvoleksemnog antroponima: Dragozetii
(Cres), pa oni s narodnom antroponimnom osnovom: Unei(i) (: Juna "Mladen"),
pa oni od kranskih osobnih imena: Ivanovii. Ovdje bi se moglo spomenuti u svojstvu antroponimnih (mitolokih) oronima: Perun < *Perunj (kao Dobrinj); Perunsko, Peruni. U potonjem sufiks -i ne nosi kvalifikacijsko obiljeje deminutivnosti
"mali Perun" jer je Peruni vii vrh od vrha Perun, nego posesivnosti: "Perunov sin".
d) Tip ojkonima od poosobljenih imenica s funkcijom antroponima: kralj, knez, ban,
upan, pan, glavar, pop, plovan, koludar, biskup, pleban, vlastelin ... + -ii: Knezii, Koludrii, Biskupii, Plovanii "eljad koja je u nekom odnosu s poosobljenim
antroponimom". Podanici svjetovne i crkvene vlasti upuuju na pukoobiajni
pravni odnos kojim je bilo nuno obiljeiti ojkonimom takve motiviranosti.
Sve to je reeno za tip ojkonima nastalih od antroponima i formanta na -ii
(-oviil-evii, -inii) vrijedi i za ojkonime tipa antroponim + -ci (-ovcil-evci, -inci),
koji su uglavnom razmjeteni u interamniju Save i Drave: rnomerci, Negoslavci,
Radovanovci, Ilievci, Banovci, Rakovci, Lipinci, Marinci itd.
e) Rjei je posesivni motiv bio pri nastanku vrlo starih ojkonima od antroponima + '-ane: Petrane, Vaane, Biliane, Diviane, Deane ded "poosobljena
imenica") i novijih na -ani: Brckovljani, Pavljani. Potonji sufiks -ane do danas
je produktivan, ali na vrlo ogranienom zadarskom podruju.
Nije uvijek mogue pouzdano razluiti tvorbene strukture npr. ojkonima Borani jer je mogua tvorbena struktura: Borc-'ani ili Boran-i. Potonji oblik valjalo
38
Uvod uimenoslovlje
bi stoga uvrstiti u tip IV.A.b, gdje svrstavamo ojkonime: Divci, Dakule itd. Zanimljivo je uoiti da se u vrlo starim ojkonimima na -ane u zadarskom zaleu sufiks -'ane pridruuje topografskoj imenici (Kamenjane), dok u susjednom arealu
Pokrja nalazimo ojkonime u kojih je sufiks -ani (i rjee -ane, oponaajui starije
modele) pridodan antroponimnoj osnovi te nosi ideju patronimnosti. Taj mlai
tip u katunskim naseljima stvorili su stoari, dok onaj stariji pripada starom sesilnom, poljodjelskom puanstvu.
B. iji je posjed?
...
./
<f>
rq
~
'f.\
'OJ
-cl:-
...
'"
o\,;-
....
e \l p \
\ \'.. 'i> ~ \
ILJMENSKI
N.,.,.rrHI
I!trsonu :>
r n o
m o r e
\ o
.~
Sinopi
RlMj-.,j
( ..
IstolIli Slavtnl
Mnt Slaveni
Ir
Pergam
c:
.,
...
.'
~
c:
.
::
eo=.."
~
II
stoljeu (po
Uvod uimenoslovlje
dananja podruja
Juni Slaveni na prvotnim i dananjim prostranstvima
Raki,
44
Uvod uimenoslovlje
rjeje
formiralo se na zapadu kao akavski dijalekt, koji su Hrvati dijelili s Bonjacima i tokavski dijalekat na istoku, koji su Hrvati dijelili sa Srbima i Crnogorcima.
Formirale su se do IX. stoljea jezgre buduih junoslavenskih jezika, kako,
primjerice, pokazuju diskriminante praslavenskog refleksa *1', *d'.
One su na prostoru kasnijega slovenskog jezika davale reflekse *f> (no <
*nofb), *d' > j (meja < *med'a); na akavskom: *f> f (nof), *d' > j (meja); na kajkavskom f> (no) i d' > j (meja); na tokavskom akavskom: no, meja, na tokavskom takavskom: i d (no, meda), te na makedonskom i bugarskom: nOK/not,
mega/meda.
KAJKAVSKO NARJE(JE
c:=Jdanas
c:=Jnekad
(AKAVSKO NARJEJE
"danas
_nekad
STARO$TOKAVSKO NARJEJE
"danas
"nekad
NOVO$TOKAVSKO NARJE(JE
E3ikavsko mIIIlijekavsko
potomci u Gradiu, umberku itd.
potomci u Maarskoj i Slovakoj
potomci u zapadnoj Maarskoj
....
narjeja
Do kraja srednjega vijeka, do prodora Turaka na ove prostore i velikih migracija u vezi s tim prodorima od xv. do XVIII. stoljea, nalaze se etiri dijalekatne
jedinice: akavska, kajkavska, zapadnotokavska i istonotokavska. One su stabilne i u dananjem smislu dijalekatno neizdiferencirane. Prilino stabilan proces tih jedinica, u poetku s neznaajnim meusobnim proimanjem, karakteristian je u mirnim ranofeudalnim prilikama. Njihova svrstavanja podravale su
srednjovjekovne drave: Hrvatska (formirana u IX. stoljeu), Bosna (srednjovjekovna: Kulinova, Stjepanova i Tvrtkova od XII. stoljea) te srednjovjekovna Raka (Nemanjieva drava od X. stoljea).
1.4.1.1.
AKAVSKO NARJEJE
Uvod u imtnoslovljt
,.,.r
lakavsko narjeqt
kajkavsko narJ~
, .. .
\,
;
\
~lakavsko narJje
47
ikMklgovori
lakmko-kajkavski govori
Dana~njl prostor akavskoga narjeja s obzirom na refleks staroja jata
II!!
e) Refleks staroga jata koji je dao ile po zakonu Mayera i Jakubinskog, i to ispred
suglasnika lt, d, ,z, n, l, rl ako je iz.a. njih slijedio stranji vokal la, o, u ili 01
reflektirao se kao e, a u drugim sluajevima kao i: "Treba sist a ne celo vrime
vavik delat". Refleks e> ile danas je prilino nedosljedan. Ikavsko-ekavsko podruje obuhvaa: otok Krk i juni dio otoka Loinja te sve otoke na jugu do
Ugljana i Dugog otoka, obalom od Kraljevice do Novog sa Senjom te unutranje kopnene govore po Lici i Pokuplju. Kako je to bilo podruje jakog povijesnog iseljavanja, njemu pripada veina hrvatskoga puanstva u Gradiu i Moravskoj. Ovi eli e) govori imaju akcenatski izriaj: stiiri starci.
d) Ikavski akavci prostiru se danas primorjem od Novigrada dalmatinskog do
rijeke Cetine, po otocima: od Pamana do Korule. Ikavski su migracijski govori u jugozapadnoj Istri i oni u sjeverozapadnoj Istri izmeu Mirne i Dragonje te govori u junom Gradiu. Ovi govori naglauju: stari starci.
e) Najjuniji akav ki govor Lastova ima jatovski refleks -je.
Za sve ostale osobine s pedesetak dananjih i povijesnih punktova vidjeti u
knjizi p. imunoviIR. Oleseh, akavische Texte. Bohlau-Verlag, Koln - Be 1983,
48
Uvod uimenoslovlje
vl
pljeivikoprigorski
dijalekt
gornjosutlanski dijalekt
~ sredinjozagorski dijalekt
~ varadinsko-Iudbreki dijalekt
podravski dijalekt
sjevernomoslavaki dijalekt
~ glogovniko-bilogorski dijalekt
~ gornjolonjski dijalekt
turopoljski dijalekt
<I
'.
va"
,.
'-
o'
abar )
Kutina
o
~o
BrodnaK~pj
Deinice<J
<>Lokve
,Ravna
Gora
<>
:'(; - J- ......
Lukovdol
Hrvatsko Selo
narjeja
(po M.
Lonariu)
Uvod uimenoslovlje
tokavsko narjeje nazvano je po izgovoru relativne zamjenice to. Ono je najprostranije narjeje. Dijelimo ga na: a) akavski dijalekt (*skj, *stj, odnosno skaj,
staj> ) koji pripada zapadnoj tokavtini i b) na takavski dijalekt (*skj, *stj, odnosno skaj, staj> t) koji uglavnom pripada istonoj tokavtini.
Pojas akavskih dijalekata protee se od Podravine do Makarskog primorja.
Njime danas govore Hrvati i Bonjaci. akavsku dijalekatnu individualnost prvi
je utvrdio srpski dijalektolog A. Beli ("O znaenju zapadnog tokavskog govora
za istoriju srpskohrvatskog jezika". Junoslovenski filolog XXIII, 1958,69-75), a dijalekatno razvrstao, genetski protumaio i objasnio na bosanskim dijalektima D.
Brozovi ("O predmigracionom mozaiku hrvatskosrpskih dijalekata na podruju
SR Bosne i Hercegovine". Radovi III. Muzeja grada Zenice, Zenica 1973, 81-88). O
Brozovievu vienju toga predmigracijskoga jezinog mozaika u Bosni i Hercegovini ovdje se ukratko osvremo.
akavci u Slavoniji od zapadne granice s kajkavskim govorima do istone sa
takavskima (protohrvatsko *stj, *skj i starohrvatsko *staj, *skaj > ) govore ikavski. Ikavski govore akavci u zapadnoj Bosni, od zapadne granice u Pounju (gdje
je bilo i akavskoga supstrata) do rijeke Bosne odakle se prema istoku do Drine
prostire akavski ijekavski (od neretvanskog luka na jugu do Save na sjeveru). Na
podruju Makarskoga primorja postoji zona akavskoikavskog, odakle su se u
XVII. stoljeu naseljavali i osnivali naselja na istonim krajevima Braa (Sumartin), Hvara (Suuraj) i Korule (Raie). U unutranjosti su bile zone takavskih
govora, odakle su u XVI. stoljeu iseljavali u Italiju i naseljavali molika naselja:
KriU (Acquaviva Collecroce), Fili/Stijili (San Felice del Molise) i Mundimitiir
(Montemitro) i jo neka druga u kojima je bilo po nekoliko hrvatskih obitelji i ve
otprije potvren akavski supstrat.
akavci ikavci u predmigracijskom razdoblju malo su se razlikovali od dalmatinskih akavaca ikavaca. Moda je jedina i najoitija dihotomija bila a - to
(M. Hraste). O proetosti akavskih i akavskih dijalekata u zapadnoj Bosni jednako misli i A. Beli, koji kae da akavci i ikavci izmeu Vrbasa i Bosne, u najSl
'7",
;'
-'-' /
,,,.._.-'
"
_
kajkavsko narjeje
. _ akavsko narjeje
_ _ zapadnotokavsko narjeje
_ _ istonotokavsko narjeje
narjeja
(po D,
Brozoviu)
Dva sjeverna, bosanska podruja, akavska su, a dva juna, humska, takavska. Dva zapadna su ikavska, a dva istona ijekavska.
Sve etiri zone bile su podrujima intenzivnog iseljavanja od XV. stoljea. Osobito su emigracijski jaka bila takavska, juna podruja, ali i ona akavska koja
52
Razmje~taj likih
govora (po S.
Paviiu)
r, ", -/
53
pljeni U ijekavskotokavskoj puini (klijeta). Ikavskoakavci teritorijalno su nepovezani. "Njihovo se davnanje porijeklo ogleda u arhaizmima ugraenim u drukiji, sekundarni sustav". Kad je o antroponimima rije, treba spomenuti izolirano
dekliniranje osobnih imena tipa Marko - Marke, nerijedak tip Hase (mjesto Haso)
i enski nominativ Fate, tip hipokoristika s kratkim akcentom: Tuba, Pera, Jura.
Ikavski i ijekavski novotokavski govori prekrili su veliki dio likog nekadanjega akavskoga i ikavskoakavskoga podruja. Ondje su iseljavanja i doseljavanja, odlasci i povratci iseljenog puanstva bili stalni i esti. Poseban biljeg davale su seobe pojedinih rodova i porodica, koje su izbjegle povijesnim zapisima,
a ugraene su u vrlo arolik pejza dananjih likih dijalekata.
Istonobosanski akavski dijalekt (klijea) pripada zapadnotokavskom narjeju. U njemu se due nego u drugim podrujima uvao nezamijenjeni jat !el u
kojem je pod utjecajem junog istonohumskog dijalekta (klijeta) prevladao ijekavski izgovor, iako ima supstratnog ikavizma, npr. u zapisima na stecima i u
prezimenima. Ovaj akavski govor dugo je uvao arhaine znaajke (! > l:i9 : stuop
< st/p), staro mjesto akcenta, morfologiju itd. On nije uznapredovao u novotokavskom pravcu toliko koliko njegov susjedni akavski dijalekat na zapadu izmeu
Une i Bosne. Toj arhainosti pridonio je, smatra D. Brozovi, brz turski prijelaz
tim teritorijem, koji nije, kao zapadnobosanski, demografski i materijalno razoren, drutveno rastrojen i dijalekatno preslojavan.
Istonobosanski akavski dijalekat (klijea) izgubio je nakon migracija s juga dio terena na jugoistoku. U njegovu supstratu sklon sam nazrijeti neke iste crte koje nalazim u dubrovakom dijalektu. Taj dubrovaki dijalekat bio je stvarno
i administrativno jae povezan sa srodnim zapadnotokavskim dijalektima Bosne
i Hercegovine, nego s istonotokavskim. ak tovie, nalazim na dubrovakim
otocima nekoliko karakteristika kao to je neprenoenje silaznoga akcenta novoakutskog postanja sa zadnjih i unutranjih slogova: (veslo od) dubine dubine), ne
uvam ne uvam), od sue (od sue), refleks vokalnog l IV> o: osobito u toponimima: Tojsti *t/sti na Mljetu), Koke (: k/k, Koloep, ipan), Stobe (: st/b, Mljet),
Hom (Mljet), ponaanje jata: potvrde su doslovno uvijek slovinac, slovinski; N. de
Suisda (= zvizda) i u talijanskom liku: N. de Stella; 1497. swyckga (= svia, zabiljeio A. von Harff u dubrovakoj krmi), toponimi Greb, Grebac (Mljet), Rat (posvuda), Ponta od Gauh (G. pl. bez nastavka, Mljet); kratka mnoina: MUni, Kotli,
MeBithljebi, zadran novi akut na dubrovakom dijelu Peljeca, u Brijesti: timun,
spu, ere (G. sg.), eran (I. sg.), poj (= po), iziij (= iza), u prezimenima: Baka,
Buhii, Bimiik, Vidi, u toponimu Skoj/e ... ; prezime (Bogdan) Medueiac (= Medvejac, dj > j) 1378. godine u Dubrovniku te konano termin meja *med'a "margina") u dubrovakom statutu (MHJ IX, str. 116, u cap. XXIV i XXV). Te i druge pojave ne nahode se na kopnenom, istonohumskom podruju pa nisu odatle
mogle ui u dubrovaki govor, ali se nahode na junodalmatinskim akavskim
otocima, Dubrovniku na zapad (P. imunovi, "Ivi i Dubrovnik". Zbornik Stjepan Ivi i hrvatski jezik, HAZU, Zagreb 1996, 127-140).
54
Uvod u ;mtnoslovljt
--------------------------
"
....
...
----------------------------
J.~
,.
-..
\
,.,.I '\. J
... ..,
l'
istiXnobosanski dijalekt
slavonski dijalekl
Karta dana~njega
~tokavskoga narjeja
Svoje iseljenike govore istonobosan ki akavski dijalekat zapadnotokavskog narjeja uva do danas u maarskom dijelu Baranje (oko Peuha). D. Brozovi po tim arhainim znaajkama sklon je istonobosanskom dijalektu dati
status posebnog narjeja. jer u svojem razvitku nije uznapredovao do novotokavskog narjeja.
Moglo bi se ustvrditi da su neki dananji tokavci ikavci zapravo potokavIjeni
nekadanji akavci O. Lisac. Hrvatska dijalektologija 1. 2003.60-61).
Ijekavskotakavski dijalekt (klijeta) nastao na tromei istone Hercegovine.
Crne Gore i Srbije pripada istonotokavskom narjeju. Odatle su pole najbroj nije seobe i zauzele najprostranija bosanska i hrvatska podruja: Liku. Kordun.
Banovinu. staro Svetaje (Valachia Parva) razdvojivi starinske podravske govore od posavskih govora (v. kartu).
55
KAJKAVSKO NARJKJE
[::J zagorsko-meimu~ko Igorall5ko
,.-'.
C:::::J kri1evalko-podravsko i
turopoljsko-posavsko
_
~
~
SToKAVSKO NARJELIE
noV1ttok:mko Ijekavsko
noV1ttokavsko ik.mko
noV1ttokavsko ekavsko
slavonsko s virovltlkJm I kostaJnlWm
istO1Obosanskim govorima
NARJECJE
sjevernoiakavsko i buzetsko
lIIIIIIIIIl srednjolakavsko
es jugozapadno
lastovsko
ista~ko.lufnolakmko I
Dana~nji razmje~aJ
hrvatskih narjeja
Uvod uimenoslovlje
rl
JJBievo
n,
57
cjelokupno podvelebitsko podruje i prostori u Lici oko Gospia (Bilaj, Bruane, Trnovac, Smiljan) i oko Lovinca i Svetoga Roka, mnoga druga lika podru
ja (Perui, Pazarite, Smiljan itd.) te prostori u Gorskom kotaru (Li, Mrkopalj,
Sunger)
~ u Slavoniji, Vuka te podruja oko Osijeka i akova
~ u sjevernoj Bakoj (Subotica, Sombor te u okolici Baje u Maarskoj)
~ u pokrajini Molise u Italiji
~ od XVI. stoljea sa sjevernodalmatinskog stanita naseljavaju kugom opustoenu jugozapadnu Istru, te kraj oko Vodica u iariji. Kako su se razgranali po
nekadanjem istarskom akavskome, ne posvuda jedinstvenom akavskom supstratu, u istarskim ikavskim govorima nahode se zateene (a vjerojatno i donesene) starije, arhainije znaajke: a) ostatak akuta (osmi), b) Iftl > lal iza j (zaji'k),
e) -l na kraju rijei i sloga (vol, dolni), d) djelomino sauvan Ihl (kruh), e) dj > j
(mliijilmliii), f) stara skupina r (rnja: Crnobori). Ove govore smatramo danas
akavsko-tokavskim istarskim govorima.
e) takavske ijekavske seobe (klijetalklj!ta). takavci ijekavci potjeu sa tromee istone Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore. Danas su razgranati istono od
srednjeg i donjeg toka Neretve, po istonom Peljecu, na dubrovakim otoci58
Uvod uimenoslovlje
***
Dijalekatna sredina, zaviajni idiomi oblikovali su veinu antroponima (osobnih imena, prezimena, nadimke), te mnoga zemljopisna imena. Sva nastojanja jezinih normiraca s kraja XIX. stoljea da se imena jezino standardiziraju, svedu
na ono narjeje koje je posluilo kao uzorak standardnom jeziku, nisu uspjela jer
su s onomastikog (i pravnog) gledita bila pogrena. Upravo dijalekatno arenilo hrvatskih govora, njihova proimanja i preslojavanja prenijeli su i sauvali dijalekatne realizacije i u imenima.
Mnogi su se starosjedilaki hrvatski dijalekti nali u susjedstvu s "revolucionarnim" novo tokavskim dijalektima, koji su u svojim seobama imali mnogo
vlakog puanstva. O ostatcima starije hrvatske prisutnosti u nadslojenim dijalekatnim zonama svjedoi toponirnija s hrvatskim narjenim obiljejima. Vlaka
toponirnija zbog pokretnog stoarskog naina ivota nije ostavila dubljih tragova.
Prepoznajemo je u pojedinanim ojkonimima: epa u Bosni, Vrhure na Krku, u
oronimima Durmitor lat. -torius) "nono poivalite", Vizitor "traeno (ispasite)", Prlitor "spaljen" s rumunjskim sufiksom -tor, u toponima setnonimnom
osnovom: rum-/rom-: Rmanj, Rumin, Rumija, Romanija, i-: ii, iarija, vlahi sl.: Vlaii, Vlaine, Vlahi, Vlaka, Vlahorija, Stari Vlah ...
59
Brozovi,
60
II.
IVOT IMENA
63
studium praslovenskeho slovnfka (1959); Stratigrafija Slovanov v lui onomastike (1958). Autor je Etimolokog slovarja
slovenskega jezika l-IV, 1976-2005. + Kazala, 2007. Rjenik
su dovrili njegovi mlai suradnici M. Snoj i Metka Furlan,
a Kazala izradili: M. Snoj i Simona Klemeni. Autor dvoveane knjige Slovenska vodna imena, l. A-L, 1956, 360
str., 2. M-Z, 1961,354 str. Osobito je koristan rad Slovenski
imenotvorni proces u njegovoj knjizi Eseji o slovenskem jeziku, Mladinska knjiga, Ljubljana 1967. Zajedno smo ureivali prve knjige asopisa
Onomastica lugoslavica, od kojih je 9. knjiga posveena njemu o 70. godinjici ivota.
BOIDAR FINKA (1925-1999), hrvatski dijalektolog. U njegovim dijalektolokim raspravama utkana je u prvom redu toponimijska graa sa akavskoga podruja. Istraivao je obalnu toponimiju zadarsko-ibenskoga kraja i napisao desetak onomastikih lanaka.
KONSTANTIN JIREEK (1854-1918), povjesnik i onomastiar. Na sveuilitu u
od 1909. do 19J6. koJeSY SJav.eDska OSDM.aj2emJ)qp)s.na)me1Ja
Beupredavao)e
64
t.yotimtna
KONSTANTIN J'RKEK
TOMISLAV
MARfT1C
u rednjem vijeku. Udario je znan tvene temelje slavenskoj onoma tici. 1 traivao
je osobna imena i ojkonime u romanskim gradovima Hrvatskoga primorja. Njegova knjiga Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittelalters,lllI, Wien 1901-1903, koju je prevela SANU 1962 (Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjeg veka), u temeljima je hrvatske primor kogradske onomastike.
Pouzdan oslonac kasnijim istraivateljima.
TOMISLAV MARETI (1854-1938). Usputno je obraivao hrvatsku antroponimiju. Dva njegova najznaajnija djela je u: prvijenac iz nae hidronomastike Imena
rijeka i potoka u hrvatskim i srpskim zemljama. Nastavni vje nik I, 1893, 1-24, te
jedno od temeljnih djela iz antroponimije O narodnim imenima i prezimenima u
Hrvata i Srba, Rad JAZU, 81 (1886),81-146; 82 (1886), 69-154.
ANTUN MAYER (1883-1957), klasini filolog i indoeuropeist, najvaniji prohrvatske ilirske onomastike. Veinu radnog vijeka proveo je kao gimnazijski profesor u Splitu, Zadru, Kotoru, Podgorici i Zagrebu. Tek posljednjih
de etak godina postaje sveuilinim profesorom poredbene indoeuropske gramatike i klasine filologije. Nije bio miljenik reima i radio je pod tekim uvjetima. Glavno mu je djelo Die Sprache der alten Illyrier l-Il. te u toj knjizi posebno
Etymologisches Worterbuch des Illyrischen, u kojem je sa terena zapadnog Ilirika kupio ilir ke toponime s potvrdama iz grkih i latinskih pisaca, pOistovjecivao ih dananjim imenima, pratio slijed jezinih promjena u njima i etimoloki ih tumaio. Mnogi ilirolozi nakon njega uzimaju do danas njegov Rjenik
kao polazni uporanj u daljem istraivanju. Ostali njegovi radovi navedeni su u
pomenutoj Retrospektivnoj onomastikoj bibliografiji.
uavatelj
VELIMIR MIHAJLOVI (1918-1994). Nije dugo ivio. a ipak sam imao sree s
njime dugo prijateljevati. Lako je uio jezike. Radei u Srijemskim Karlovcima i
u ovom Sadu nauio je maarski i rumunjski. Bavio se i folkloristikom, arhi\ri tikom. Bio je zarana pripravan da se upusti u onomastiku u kojoj je dao vri'edne rezultate. Radio je ustrajno i sam. Pomalo sklon boemlji, odgurnut u stranu od vodeih jezinih monika, jedino je zadovoljstvo nalazio u istraivanju i u
65
SlAl JURIS!(
66
llvollm.na
mastici vrlo znaajan. Ovdje istiemo: Leksik prezimena SR Hrvatske (1978. koji je
uredio s P. Simunoviem) i vrlo instruktivan uvodni Esej o jezinom znaku i onomastici te antroponimiji u Hrvatskoj (1976, 1-48 str.), ra pravu Refleksi starodalmatskog pridjeva sancus u onomastici obalne Hrvatske (Slovo. 13. 1962. 137-175).
te Retrospektivnu onomastiku bibliografiju (Djela JAZU. 68. 1987. u suautorstvu s
P. Simunoviem). Putanec je posjedovao neogranienu matu koja ga je zavela na
prouavanje davnih supstratnih imena, gdje su podaci sve nesigurniji to su stariji. a domi ljanja bogatija. Ti su njegovi radovi vrlo uzbudljivi. a rjeenja u njima
tee prihvatljivija. ali u svakom sluaju vrlo poticajna. Priredio je ne sasvim dogotovljen Etimologijski rjenik P. Skoka, te zamislio i ostvario IV. knjigu toga rje
nika Kazala, bez'koje bi Rjenik bio gotovo neupotrebljiv.
PETAR SKOK (1881-1956). Sredinja linost hrvatske onomastike. esto ga spominjemo u ovoj kjizi. Autor Etimologijskoga rjenika hrvatskoga ili srpskoga jezika
J-IV (1971-1974) u kojem su, ravnopravno s ostalim leksikom, obraivani mnogi
onimi. Tragao je za supstrat nim imenima, objanjavao fonetske supstitucije u njima i prilagodbe hrvatskomu jeziku. Njegova je onomastika bibliografija izuzetno
bogata. Uz knjige Dolazak Slavena na Mediteran (Split 1934) i Slaverlstvo i romanstvo na jadranskim otocima OAZU, Zagreb 1950, l-II sa zemljovidima) istiemo
najzrelije radove kao to su: Zum Balkanlate;n (Zeitschrift fUr romanische Philologie, 48, 1928; 50, 1930; 54, 1934), Les origines de Raguse (Slavia, X, 1931,449498), Postanak Splita (Anali Historij kog instituta JAZU u Dubrovniku l, 1952,
19-62), Postanak hrvatskog Zadra (Radovi Instituta JAZU u Zadru 1, 1954,37-68),
LingVistika analiza Kartulara s. Petri de Goma; (poglavlje: Ispitivanje onomasti
kog materijala, 246-312. u knjizi: Viktor Novak/Petar Skok, Supetarski kartular,
Djela JAZU 43, Zagreb 1952). Cjelokupnu Skokovu onomastiku bibliografiju vidi
u V. Putanec/P. imunovi, Onomastika bibliografija (Djela JAZU 68, 1987. brojevi 271-272, 480-487, 3986-4921).
MATE SUI (1915-1995). Historiar, arheolog, klaini
filolog, muzealac, terenski istraiva, osobito anrazdoblja, u prvom redu s podruja sjeverne
Dalmacije. Njegovi znanstveni ekskursi utopomastiku
brojni su i uspje ni: Istonojadranska obala u PseudoSkylakovu Periplu (Rad JAZU 30,1955,37-44), O imenu
Zadra (Zadarski zbornik, Zagreb 1964.95-104), Pizych
na Dugom otoku (Starohrvatska prosvjeta 3, s. 4,1944,
130-140), Bodul (Onomastica Jugoslavica 13, 1989,2127), Jadranske harybde, prilog toponimiji istonojadran
ske obale (Onomastica Jugoslavica 14, 1991, 7-20), Ime
otoka i grada Hvara (Otok Hvar, zbornik, Matica hrvatska. 1995,93-96), Vrijeme i
prostor u istolnojadranskoj toponimiji (Antiki temelji nae suvremenosti, Zagreb
1988, 136-146), te mnogi usput obraivani toponimi: Albion (Velebit), i\loep (OUb),
tikoga
67
Apsorus (Osor). Brevona (Brijun), Curicta (Krk), Monetium (Brinje), Novalja, apjane. Tarsatica (Rijeka) itd. u: M. Sui, Odabrani radovi iz stare povijesti hrvatske (Opera selecta), Zadar 1996 (passim).
MATE IMUNDI (1932-1998). O 70-ih godina prologa stoljea imundi se
ustrajno bavi starohrvatskim osobnim imenima u etrdesetak lanaka. Istraio
je golemu grau, ali je imena katkad neprecizno ekscerpirao i ne uvijek tono tumaio metodom koja nije na razini suvremenih antroponimijskih istraivanja.
Glavno mu je djelo Rjenik osobnih imena (Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1988). On je opsegom najvei rjenik osobnih imena u nas. Izvedena imena
autor esto pogreno dovodi u vezu s temeljnim imenom. Oslanja se esto na nekompetentan in roditelja u povezivanju imena. Iz toponimije je napisao knjigu
akovaka toponimija (Matica hrvatska - akovo, 1995) s neprimjerenom metodom dovoenja u vezu mnogih toponima sa vrlo irokog podruja i bez oslonca
na knjigu M. Markovia, akovo i akovtina (Centar za znanstveni rad JAZU,
Vinkovci, Zagreb 1976) u kojoj su ve bili obraivani toponimi akovtine.
PAVAO ThKAVI (1931-2007). Romanist, najbolji poznavatelj staroga istriotskoga jezika. Toj problematici posvetio je glavninu svojih radova. Njegovo je kapitalno
djelo Grammatica storica dell'italiano (Bologna 1972. i
1980). Njime je ostavio trajan trag u talijanistici. Nagovorio sam ga da iz svojega podruja napi e nekoliko priloga iz onomastike. To su, meu inim, Aspekti etimolokih istraivanja istroromanskih govora (Etimologija,
JAZU, Zagreb 1983, 137-147), Motovun i Flaveyco. svjedoanstva
silaznih diftonga u toponimima autohtonih romanskih govora na istonoj obali Jadrana (Onomastica
Jugoslavica 9,1982. 129-136), Toponomastika u suvremenom studiju retoromanskih
govora (Onomastica Jugoslavica 12, 1987, 1-15), Lingvistiki aspekti vodnjanskih nadimaka (Onom as tica Jugoslavica 3-4, 1973-1974, 161-177) i djelo koje se esto citira: O kriterijima stratifikacije i regionalne diferencijacije jugoslavenskog romatlstva u
svjetlu toponomastike (Onomastica JugoslaVica 6,1976,35-56) itd. Njegovi se radovi odlikuju pouzdanou podataka. tonim interpretacijama. Ona su vaan i trajan
prinos kontaktnoj onomastici u svjetlu romansko-hrvatskih jezinih proimanja.
ivot imena
69
Maksimir- honorifikacijski toponim u ast biskupa Maksimilijana Vrhovca (rad I. Zaschea iz mape
Park Jurjaves - toponim u ast biskupa Jurja Haulika)
bogatim arheolokim nalazitima; zapoinju obrade pojedinanih imenskih tipova kao to su ojkonimi patronimskog tipa na "'-itjo (Stanislaw Rospond) i dr. ve e
vie naputaju poredbenoformalne metode zasnovane na gotovo mehanikoj podjeli imena na osnovu i formant bez uzimanja u obzir njihova znaenjsko-struk
turnog odnosa. Raspoznavalo se da je npr. Bistrica supstantivizirani pridjev ("bitra voda", ali i "brza protona voda"). da hidronimi tipa Savica, Dunajec, Unac
no e ideju deminutivnosti, uoava se udjel ljudske djelatnosti u motivu imena
(Gradina, Kotilo, Rie), da Dragomirica (= Dragomirova zemlja) ima posvojno
znaenje, a Maksimir honorifikacij ko (u ast Maksimilijana Vrhovca) itd. Razabire e sve vie stratigrafska i strukturalna funkcija pojedinih onomastikih tipova.
obrauju se monografski onimijski formanti i onimijske osnove te av splet tvorbenih dijakrono zasnovanih prouavanja dobiva sve egzaktniji onomastiki biljeg.
Kako je hrvatski dijalekatni pejza vrlo razveden. arolik. ispresijecan razlii
tim izoglosama, ojkonimima se posveivala posebna pozornost s obzirom na normu. umjesto dotada nje fetii zacije literarne imenske forme temeljene na novotokavskoJ dijalekatnoj o novici i prekrajanja imena na standardizirane leksike
modele (Delnice u Dionice, Split uSpljet, Cakovec u Cakovac, Griane u Griani
itd.). Spoznaja da je ime proizvod govora a ne normiranoga lika i da jezini purizam ima ogranieno djelovanje u kodificiranju imena te da kriteriji kako izabrati imen ki lik nisu u kompetenciji jezinih normiraea. ve to mnogo bolje mogu
70
ivot imena
onomastikim
metodama
ivot imena
ju oblikom i sadrajem ne samo jezini biljeg nego mnogobrojne steevine, kulturne i materijalne, kao spomenici neprekinutoga pamenja.
Prve onimijske potvrde pojavljuju se u vremenu u kojemu je drugih spomenika malo, ili su manjkavi, ili ih uope nema. Zbog internacionalne i interjezine naravi onima katkad su onomastike metode vrlo kompleksne. Nekada
su u hrvatskoj onomastici bili prisutni dijalektolozi sa svojim metodama (identifikacija imena, utvrivanje zapisanoga i izgovorena lika), nekad su istraivanja zahtijevala normativni pristup imenima (utvrditi uporabni lik dijalekatnog,
stranog, izopaenog imenskog lika i objasniti njegovu uporabnu prilagodljivost,
osobito u ulinim imenima, uope u ojkonimima i u novije vrijeme pomodno
u krematonirnima, npr. u imenima brodova i drugih proizvoda pri emu nastaju glasovne, obline i akcenatske izopake). Nekad onomastiari rabe metode
arhivskih znaajki (studij imenske grafije, razrjeavanje arhivskih zapisa radi
rekonstrukcije imena). est je u hrvatskoj onomastici bio prisutan historijski
metodoloki pristup (identifikacija imena i pridruenog onomastikog sadraja,
utvrivanje slijeda povijesnih potvrda, objanjavanje varijantnih zapisa). Drugi
onomastiari na terenskim toponimijskim istraivanjima slue se zemljopisnim
metodama (ubikacija imena, studij odraza imenskog i pridruenog zemljopisnog
sadraja, utvrivanje uzroka i slijeda preimenovanja). U onomastikim radovima zamijetit emo uporabu kartografskih metoda. Naii emo i na bibliografske pristupe (konzultiranja bibliografskih jedinica in vivo) i na stilistiku obradu imena u afektivnim vrednovanjima imena, pogotovu u knjievnim djelima.
Onomastika kao humanistika disciplina akumulira tri plana sadraja: leksi
ki, onomastiki, sveopi u kojem je kodiran splet kulturno-povijesnih informacija.
Njih otkrivamo i tumaimo u strukturalnom modelu koji je implicitni koncept i
eksplicitni opis. Ime se tako raskriva kao vjerodostojan jezini i drutveni poklad
ljudskog pamenja. Hrvatska je onoma st ika tim sporadinim metodolokim pitanjima u obradi grae u tijeku suvremenih onomastikih istraivanja.
Literatura:
Bjelanovi,
Katii,
73
Dok je prouavanje imena bilo ispornono sredstvo drugim disciplinama, termini za razliite vrste imena upotrebljavali su se s neujednaenim terminolokim
znaenjem. Termin toponomastika pokrivao je zbir zemljovidnih imena i znanost
o zemljopisnim imenima jednako kao i termin toponimija. Tako je bilo i s terminima antroponimija i antroponomastika, hidronimija i hidronomastika itd. Tek sedamdesetih godina poeli su se pojmovi razlikovati. Danas termin toponomastika podrazumijeva jednoznanu znanost o zemljopisnim imenima, atoponimija
skup, grau koju ine zemljopisna imena. Tako je bilo i s gorskim, vodnim, naseobinskim imenima. Zemljina, terenska imena zovu se mikrotoponimi, zbir mikrotoponima odreenoga kraja ini mikrotoponimiju toga kraja, a njih prouava
mikrotoponomastika. Relativno noviji termini ojkonimija i ojkonomastika teko su
se usvajali te se umjesto tih likova tvorenih po grkom izvorniku gdjekad rabe hibridni termini ekonimija i ekonomastika, dakle latinizirani oblik koji je proizaao
iz grke rijei Ol'KO~, oiKia, kao uostalom i ekonomija, na koji se upire latinizirani
oblik ekonimija, pa dolazi u zvukovnu, a onda i u sadrajnu koliziju.
Dugo se (obino izvan jezikoslovnih krugova) rabi termin naziv za ime jedinanih zemljopisnih sadraja, a ime za iva bia, ali oba znaenja pokriva termin
vlastito ime (onim, tj. rije koja se pie velikim poetnim slovom). To nesuglasje
nestaje otkad izlaze onomastiki asopisi i nakon to je tiskana knjiga OCHo6eH
cucmeM u mepMUHollo2uja Ha Cllo6eHCKa oHoMacmuKa (Skopje 1983). Naziv, dakle,
sve vie pripada sferi nomina appellativa, a ime iskljuivo sferi nom in a propria. Hrvatska onomastika terminologija bogati se novim terminima u skladu s terminima usvojenima u drugim slavenskim onomastikarna, kolovanjem onomastikoga
podmlatka i sve veih obrada u sporednijim podrujima onomastike djelatnosti.
Termin krematonim "ime predmeta i proizvoda materijalne i duhovne kulture",
primjerice, jo nije zaivio. Javljaju se meutim termini: nesonim "ime otoka", potamonim "ime rijeke", hagionim "svetako ime", eklezionim "ime po patronu crkve",
a u perifernoj su uporabi: koinonim "jezini znak koji se odnosi na pojam/vrstu i
pridruen je svim lanovima vrste (apelativ, imenica)" i idionim "jezini znak koji se pridruuje jedinki vrste i nju imenuje" (= onim, vlastito ime). U vezi su s tim
termini topoidionim, bioidionim, pragmatoidionim (= krematonim). Izvan strunih
raspravljanja, ali i u njima, rabe se i dalje tradicionalni termini: vlastito ime, osobno
ime, nadimak, prezime, zemljino, naseobinsko/mjesno, vodno, gorsko ... ime.
U slavenskoj onomastici rabili su se neusklaeni termini za onomastika imena i u vezi s njima. Tako je bilo i u Hrvatskoj. Onomastika se jo nije bila profilirala kao znanost. Historiari su rabili termine iz svoje struke, geografi iz svoje,
lingvisti iz svoje i posve neujednaeno.
Na meunarodnome slavistikome kongresu u Sofiji (1962) dogovoren je projekt izrade slavenske onomastike terminologije. Podloga je bila ve dugo skupljana graa ekog onomastiara Jana Svobode u knjizi Zakladni soustava a terminologie slovanske onomastiky (1973).
74
ivot imena
Zatim je osnovama Meunarodna komisija za slavenski onomastiku terminologiju, koja je dogotovila knjigu Grundsystem und Terminologie der slawischen Onomastik/Osnoven sistem i terminologija na slovanskata onomastika (MANU, Skopje
1983). Kao lan navedene komisije sastavio sam po dotadanjoj uporabi i po zahtjevima suvremenih onomastikih istraivanja hrvatsku onomastiku terminologiju.
Dosad smo ve nekoliko puta isticali pripadnost onomastike jezikosloviju, to
se takoer potvruje pripadnou onomastikih termina jezikoslovnOj terminologiji. U objema je prisutna internacionalna sastavnica kao i mnogima drugima
stvaranima na predloku grkog i (manje) latinskog jezika.
Ovdje iznosimo kratak probir osnovnih termina, od kOjih je veina upotrijebljena u ovoj knjizi.
Priruni rjenik hrvatskih onomastikih
termina
Dominika; Josip
deapelativ, deapelativno ime, vlastito ime nastalo od apelativa ili skupine rijei
(supstantiva, pridjeva, glagola itd.) bez derivacije ili s derivacijom ili apelativnom sloenicom: Opatija, Primoten, Povuci-potegni (nadimak), Hrvatski govorili! (krematonim; naslov knjige I. .)
deminutiv, deminutivno ime, ime koje po subjektivnoj ocjeni predstavlja ime
afektivnog sadraja s primjesom onomastiki umanjenog znaenja: Ivica,
Njivica, Petrinjica (rjeica u Petrinji)
denotat (imenski), objekt imenovan vlastitim imenom = referent (imenski)
deonimizacija (apelativizacija), prijelaz onima u apelativ: Amper --+ amper, Gao --+
gao "ljenina", Hlebinac "stanovnik Hlebina" --+ hlebinac "naivno eljade"
deproprijativ, vlastito,ime tvoreno od kojeg drugog imena: Cetina - Pocetinje Cetinka "ime tvornici", Cetinska krajina ...
desemantizacija (u onomastici), gubitak prvotnog ime nskog znaenja npr. pri onimizaciji ili transonomizaciji: Zagreb, Arena "sportska dvorana u Zagrebu"
egzonim, tradicionalni toponim kojim se imenuje objekt na drugom jezinom teritoriju i razlikuje se oblikom od toponima na jezinom teritoriju kojemu pripada: Mleci (= Venecija), Be (= Wien), Rim (= Roma), Letonija (= Latvia) ...
eliptino ime, pokraeno sintagmatsko ime: Bistra rijeka> Bistra, Solinska rika> Rika
entropija (onomastika), pojava kad jedno ime dolazi na nekoliko imenovanih
objekata (pola mukaraca u selu imenuje se Ivan)
etnik, ime stanovnika mjesta ili predjela: Vukovarac, Metkovac, Zagorec, Lianin
etnonim, ime odreenog etnosa, naroda, nacionalnosti: Hrvat, Vlah, Horvaa
nin (= gradianski Hrvat)
fitonim, vlastito ime biljke: Gupeva lipa, Drvo ivota (v. str. 335), Katelanovi
jablani ...
geonim, vlastito ime reljefnog objekta na Zemlji: Dinarsko gorje, Novigradsko more, Ravni kotari, Gorski kotar
ginekonim, imenovanje mua (oca, brata, sina ... ) po imenu (nadimku) enske
osobe: [Viktor Car] Emin Erna "Viktorova supruga"), [Nikola Bonifai]
Roin Roa je Nikolina majka)
heraldiko ime, vlastito ime motivirano simbolom u grbu: Kaii (u grbu kaa,
"zmija"), Guii (u grbu guska), posredno: Trakoan Drachenstein "Zmajevkamen")
hibridno ime, ime sastavljeno od leksikih ili tvorbenih dijelova dvaju ili vie jezika = dvojezino/viejezino ime: Vukovar, Jadransko more, Juroslav...
hidronim, vlastito ime vodnog objekta Gacka, Vransko jezero, Crnac, Strug, Jadransko more, Skradinski buk, Una ...
hidronimija, sveukupnost hidronima odreenog teritorija, odreenog jezika,
odreenog razdoblja
hidronimizacija, prijelaz apelativa ili bilo kojeg drugog onima u hidronim: Vrlika
(: vrhrika, "na izvoru rijeke"), Reina, (Solinska) Rika (danas Jadro)
hidronomastika, dio onomastike koji prouava hidronime
76
ivot imena
hipokoristik, afektivno osobno ime ili nadimak, ime od milja, odmiljica, redovito je pokraene ili pune imenske osnove (Vladimir> Vlado/Bruno); prepoznatljiv po suprasegmentalnim biljezima (Vlado, JUre, Nada, odnosno
VladO/Vlade, Jure, Neda), po deklinacijskim osobitostima (Freino-Frane//
Frano-Frana//Frane-Franeta ili Frane itd.)
hodonim, vrsta urbonima, ime gradskih etvrti, ulica, trgova, prometnoga tkiva
u naselju: Zaprue, Ilica, Stareviev trg...
honorifikacijsko ime, ime dano iz poasti nekoj linosti, dogaaju i sl.: Karlovac, Ferdinandovac, Tomislavgrad, Tomislavac, Kvaternjak Kvaternikov
trg) ...
horonim, razred toponima odreenog (administrativnog) teritorija: Banovina, Bekija, Baranja, Brodsko-posavska upanija, Savska banovina, Vojna
krajina ...
konverzija (onomastika), prijelaz onima iz jedne vrste u drugu bez promjena na
planu izraza: Split (ojkonim) ~ Split (krematonim: brod, topovnjaa, no
ni bar)
kozmonim ~ astronim
krematonim, imenovanja koja se odnose na a) IMENA USTANOVA, UDRUGA, TVRTKI: Crveni kri, Sveuilite u Zagrebu, "Rade Konar"; b) IMENA USTANOVA
POPUT CRKAVA I REDOVNIKIH ZAJEDNICA: Katolika crkva, Druba Isusova ... ; e) IMENA UMJETNIKIH SKUPINA: Gorgona, Biafra (udruga likovnih
umjetnika); d) IMENA POLITIKIH I VOJNIH SAVEZA: Mala Antanta, Varavski
pakt; e} IMENA GRAEVINA, GROBLJA I SL.: Kneev dvor, Sponza, Zorin dom,
Glavat "svjetionik", Mirogoj, Lovinac, Boninovo (groblja u Zagrebu, Splitu,
Dubrovniku ...); f} IMENA PROMETNICA, TUNELA: Paki most, Lujzijana, Sveti Rok (ime tunelu); g) ZATIENA IMENA PROIZVODA TVRTKE: Dinga (vino od vrste groa sorte mali plavac na predjelu Dinga), Bakarska vodica,
"Babi': Peugeot (ime tvrtke, a ne serije, moj peugeot); h} IMENA PROMETALA:
vlakovi Marijan, Arena, Mimara, A. G. Mato ... ; i) IMENA UMJETNINA, NOVINA, FILMOVA, KNJIGA, MOLITAVA: Bakanal (ime slici), Danas (ime tjednika),
Breza (ime filma), Angelus (odreena molitva); j) IMENA FESTIVALA, IZLOBI, SIMPOZIJA ... : Skokovi dani, Knjievni petak, Zagrebaki salon, Hanekoviev memorijal (atletski miting), Krievaki tatuti, Pazinski samanj (= sajam);
k) IMENA SPORTSKIH NATJECANJA: Univerzijada, Utrka tovarov (u Salima) ... ;
l) IMENA BLAGDANA I PRAZNIKA: Doae, Badnjak, Uskrs, Dan nezavisnosti;
m) IMENA ODLIJA: Zlatna kopaka, Plava vrpca, Zlatna pirueta; n) IMENA
KOLA: Hlebinska kola, o) IMENA POVIJESNIH DOGAAJA: Domovinski rat,
Sigetska bitka, Oluja (ime ofenzivi) itd.
ktetik, pridjevska izvedenica od ojkonima i drugih geonima: osjeki, gospiki,
dalmatinski
mikrotoponim, vlastito ime prirodnog fiziogeografskog objekta s malim radijUsom prepoznatljivosti: Vetac, Blataki dolac, Krvava njiva, Pokladnja veera
itd. Mikrotoponimijski sustav ine obino mikrotoponimi jedne katastarske
opine i drugih manjih definiranih povrina
77
mononimno ime, ime ija je struktura korijen ili osnova bez drugih formanata:
Rab, Vrh, Vuk, Zub
motiv imenovanja, pobuda pri izboru i tvorbi imena
nahodsko ime, ime (i prezime) koje se nadijevalo djeci unahoditima: Befana
("babaroga"), Infidele ("nepouzdan"), Padavizza, Neznanovi, Najdi ...
ojkonim, vlastito ime naseljenog (ili raseljenog) mjesta
ojkonimija, cjelokupnost ojkonima
ojkonomastika, dio toponimije koji prouava zakonitosti nastanka oblikovanja,
razvitka i funkcioniranja imena naselja
onim, rije ili skup rijei kojima imenujemo objekt i luimo ga od drugih objekata iste vrste: to su npr. antroponim, toponim, zoonim, fitonim, teonim, kozmonim, krematonim itd.
onimija, sveukupnost onima, te cjelovitost onima odreenog teritorija, jezika,
razdoblja, katastika, urbara itd.
onimizacija, prijetvorba opeg imena u vlastito ime: pivac ~ Pivac ~ Pivevi
onomastiki areal, podruje rairenosti odreene onomastike pojave
onomastiki atlas, zemljovid na kojemu su prikazane rasprostranjenosti istraenih onomastikih pojava na odreenom teritoriju
onomastiko polje; a) dio onomastikog prostora s onim ima odreene vrste:
istarska predijaina imena; b) spektar onomastikih tipova odreenog teritorija: prostor ojkonima na -ane; na -ii, na -ci
oronim, vlastito ime reljefnog objekta na zemljinoj povrini (gore, vrhovi, klanci, gudure ...)
oronimija, cjelokupnost oronima
oronomastika, dio toponomastike koja prouava oronime, njihove zakonitosti
nastanka, oblikovanja, razvitka i funkcioniranja, tipologiju oronimijskih
objekata i sl.
patrocinijsko ime, ime nastalo po svetcu patronu crkve (u odreenom naselju):
Brckovljani, urevac, Veliko Trojstvo
patronim, prezime (obiteljski nadimak. ..) izvedeno od osobnog imena pretka, njegova nadimka, naziva za zanimanja i sl.: (Jakov) Mihalj (= Mihaljev), Petri,
doktor ivago (= Zivi, gen. Zivoga)
pejorativno imelpejorativ, ime s prezirnim i poniavajuim znaenjem u odreenom kontekstu: Crnjuga, Canjuga, (h)Romac, ojkonimi: Hudi Bitek, Cerje
Tuno, Koljivrate (danas Konjevrate), Mrcina (danas selo Dubravka u Konavlima), Zloselo (danas Pirovac) itd.
profilaktiko ime, zatitno ime. Osobno ime negativnog sadrajnog predznaka
koje se nadijeva djeci da bi ih se zatitilo od zloduha, demona i sl.: Grdan,
Mren, Prodan, ~ apotropej
proprijalizacija, prijelaz ope imenice i drugih rijei u vlastito ime: Rebro, Svojak, Trinaesti, Sukaja, Nedoklan ...
pseudonim, izmiljeno ime kojim se ovjek slui umjesto pravog vlastitog imena,
fiktonim: Janus Panonius (= Ivan esmiki, 1434-1472), Markez (= Marko
78
ivot imena
Fotez), Mirvlad Zorna (= Vladimir Nazor), Branimir Donat (= Tvrtko Zane) itd.
struktura (imena), unutranji ustroj imena koji se ogleda upridruenosti tvorbenih formanata imenskoj osnovi
teonim, osobno ime boanstava: Perun, Vesna, Moko, Morana, Jarila ...
toponim, zemljopisno ime, posebna onimijska kategorija koja se odnosi na zemljopisne objekte: hidronim, ojkonim, oronim, speleonim, horonim, urbonim itd.
toponimija, zbir toponima
toponimijski model, nain toponomastike tvorbe koja toponomastike strukture svrstava.u odreen toponomastiki tip
toponimizacija, oblik onimizacije pri emu se opa imenica promee u toponim
toponomastika osnova, dio toponimnog lika koji ostaje kad od toponima odijelimo formant: Un-ac, Grad-ie, Za-greb, Peru-i, Hrvat-ska
toponomastiki supstrat, zemljopisna imena ili elementi imena koji su iezli iz
uporabe na odreenom teritoriju (panonski, mediteranski supstrat) itd.
toponomastika, znanost koja prouava zemljopisna imena
transonimizacija, prijelaz onima jedne vrste u drugu vrstu: Pakrac (hidronim)
---+ Pakrac (ojkonim)
zoonim, vlastito ime ivotinje: Dorat (konj), Bilova (krava), Bimbo (pas) itd.
Literatura:
Finka, Boidar (1963): "Prilog utvrivanju onomastike terminologije". Jezik 11
(1963/64): 2, prosinac 1963, 60-62.
Putanec, Valentin (1976): "Esej o jezinom znaku i onomastici te o antroponimiji u Hrvatskoj". U: Leksik prezimena SR Hrvatske (ur. Valentin Putanec i Petar
imunovi), Institut za jezik i Matica hrvatska, Zagreb, str. VII-VIII.
2.6. Stanje onomastikih istraivanja u Hrvatskoj
Hrvatska onomastika literatura temelji se na Mikloievim onomastikim radovima (Die Bildung der Ortsnamen aus Personennamen, 1860, i Die slavischen Ortsnamen aus Appellativen I-II, 1872-74), te na spomenutim onomastikim radovima
Tome Maretia, Konstantina Jireeka, Antuna Mayera, Otta Francka i Petra Skoka.
Ti radovi pripadaju staroj koli. Obuhvatili su dugo vremensko razdoblje i golemo
jezino podruje. Ponirui u jezinu prolost, lingvistika prouavanja usmjerila su
pozornost na stariji jezini sloj po prostoru zapadnoga Ilirika, koji je nudio iskljuivo onomastike podatke kao gotovo jedine potvrde o sebi. Znanstvena istraivanja bila su usmjerena na studij predslavenskih onomastikih relikata i supstitucijske fonetike, a cilj je bio prouiti jezine simbioze onih jezika i etnija koji su dolazili
u doticaj na ovom podruju. Ta su prouavanja uzimala onimiju kao sredstvo a ne
kao cilj prouavanja. Zato u hrvatskoj onomastici u prvoj polovici XX. stoljea ima
mnogo parcijalnih onomastikih obrada, a malo pravih onomastikih istraivanja.
79
Poslije II. svjetskog rata tiskana je knjiga istarskih prezimena na temelju popisnica puanstva iz 1946. godine s potpisom svakoga popisanika na popisnici. Bio
je to Cadastre national de l'Istrie (d 'apres le recensement du 1er octobre 1945) (Suak 1946), kojom se svjedoilo o hrvatstvu (i slovenstvu) Istre pri tadanjoj Saveznikoj komisiji za razgranienja. Osnovan je 1960-ih Meuakademijski odbor za
onomastiku i otad je poeo organizirani rad. Taj rad oituje se u ovim podrujima:
Terenski rad na skupljanju toponimijske grae. Skupljena je i velikim dijelom
obraena mikrotoponimija jadranskih otoka. Istraene su neke druge aktivne
onomastike zone uokolo primorskih gradova, u Istri, Gorskom kotaru, Lici, na
Banovini, u umberku i Prigorju, u Poekoj kotlini i nekim podrujima istone
Slavonije (v. u knjizi Retrospektivna onomastika bibliografija, 1987, kazalo podruja koja su obraivana, str. 401-141). Obraivana su jo ova podruja: dubrovako i bokokotorsko primorje (M. Mogu), brako, oltansko, iovsko, peljeko,
lastovsko, drveniko (P. imunovi), poljiko i katelansko (P. imunovi), trogirsko (M. Andreis), splitsko (P. Skok, D. Kati, M. Marasovi i dr.), imotsko (D. Aleri), ibensko i zadarsko otoje (B. Jurii, B. Finka, V. Skrai), istarsko (P. imunovi), pako i kvarnersko (I. Jelenovi, P. imunovi i dr.), zadarsko (P. Skok, V.
Jaki-Cestari i dr.), bukovako (. Bjelanovi), liko (P. imunovi), podvelebitsko (P. Rogi), gorskokotarsko (V. Barac-Grum, B. Finka), banovinsko (P. imunovi), turopoljsko (D. Aleri), zagrebako (P. Skok, V. Putanec, D. Aleri i dr.),
krapinsko (M. Lukenda), moslavako i poeko (J. Buturac), slavonsko (St. Pavii, St. Sekere, P. imunovi), meimursko (A. Frani), podruje podunavskih
Hrvata - Baranja, Srijem, Baka (A. Sekuli); onomastiku Hrvata u Maarskoj (.
Mandi) i Hrvata u Molisama (P. imunovi). Prireena je za objavljivanje suvremena toponimijska graa ekscerpirana sa sekcijskih karata. Obraeno je mnogo
onomastikih naslova na temelju skupljene grae i publicirano u zasebnim knjigama te u onomastikim i drugim asopisima. Obraivani su pojedini strukturalni imenski tipovi: ojkonimi na *-itjo (Stanislaw Rospond, 1937); na -ci, -ovci/-evci,
-inci (Wladyslaw Lubas, 1971), toponimi s pridjevom sanctus (Valentin Putanec,
1963, i Petar imunovi, 1996). Od vanijih knjiga navodimo Petar Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, 1950; Mieczyslaw Karas, Toponimia wysp
Elafickich na Adriatiku, 1968; P. imunovi, Toponimija otoka Braa, 1972; Vladimir Skrai, Toponimija vanjskog srednjeg reda zadarskih otoka, 1996; te iz podruja hidronimije knjigu Ernsta Dickenmanna, Studien zur Hydronymie des Savesystems I-II, 11936, 21966.
2.6.1. Pregled rada na onomastici u XX.
stoljeu
Openito
ivot imena
XX. STOLJEA
Potpun zastoj u radu na onomastici nastao je u godinama nakon Skokove smrti (Zagreb, 1956), a ivnuo je osnivanjem Meuakademijskoga odbora za onomastiku pri Hrvatskoj (ondanjoj Jugoslavenskoj) akademiji znanosti i umjetnosti u
Zagrebu.
Poznato je odavno kako je hrvatsko jezino podruje onomastiki bogato
raznovrsnom graom iz razliitih razdoblja i njezinim viejezinim biljegom, te
isprepletenou aloglotskih elemenata u njoj i utjecajem na motiv imena u razliitim zemljopisnim krajinama, od panonskih, preko gorskih do onih iz primorskoga pojasa. Srednjovjekovna kontaktna toponirnija i supstitucijska fonetika koja
se odraava u njoj najstariji su hrvatski stvarni i jezini podatci i spomenici prisutnosti Hrvata na spomenikim i jezinim podrujima prostiranja te simbiotske
toponimije. 5 Valja dodati usput kako su rijetko gdje ovi imenski spomenici nae
kulturne i jezine batine tako i toliko ugroeni kao u nas zbog naglih drutvenih promjena, te brzo i nekontrolirano bjee u mijene i zaborav. Ondje gdje sve
postane pusto ni imena nemaju uvjeta za preivljavanje.
Prva polovica XX. stoljea obiljeena je Skokovi m onomastikim opusom.
Tada izlaze znaajne njegove rasprave o dubrovakoj toponimiW i o stranim toponornastikim reliktima u balkanskom latinitetu. 7 Upravo sredinom toga sto2.6.1.2. TIJEK RAZVITKA U PRVOJ POLOVICI
Jireek, K. (1902-1904): "Die Romanen in der SHidten Dalmatiens wahrend des Mittelalters". U:
Denkschriften der Akadernie der Wissenschaftern, philosophisch-historische Klasse, sv. 48, 49, Be.
Mayer, A. (1957, 1959): Die Sprache der alten Illyrier, sv. I-II, Be.
Franck, O. (1930): Studie n zur serbokroatischen Ortsnamenkunde, Leipzig.
imunovi, P. (1985): "Prvotna simbioza Romana i Hrvata u svjetlu toponimije", Rasprave Zavoda za
jezik IFF, X-XI, Zagreb.
Skok, P. (1931): "Origines de Raguse", Slavia X, 449-498, Prag.
Skok, P. (1928-1934): "Zum Balkanlatein", Zeitschrijt fur romanische Philologie 48,50,54.
81
ljea izlaze najzrelije Skokove onomastike rasprave kao to su, meu ostalim,
Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima I-II (Zagreb 1950-1951), Postanak hrvatskog Zadra (1954), Postanak Splita (1952), Lingvistika (onomastika)
analiza Kartulara Jura S. Petri de Gomai (1952). Tih godina bio je P. Skok vrlo angairan u Meunarodnom vijeu za onomastiku znanost sa sjeditem u
Leuvenu. U to se doba u njegovu radu primjeuje zaokret od fonetske obrade
imenskog lika prema prouavanju znaenja, onomastikom sadraju imena te u
organiziranoj sustavnosti imena odreenoga podruja i odreenoga razdoblja
imenske pojavnosti. 8 Prisutan je bio na meunarodnim onomastikim skupovima. Pisao je lanke za sveana izdanja asopisa i zbornika posveenih svojim
kolegama. Svojim radvima i svojim autoritetom pronio je hrvatsku onomastiku znanost izvan granica Hrvatske i uzdigao ju na zavidnu visinu europske
onomastike toga vremena.
Ona taj ugled uiva i danas.
Treba ponoviti da su radovi iz prve polovice XX. stoljea pripadali staroj, mlaetimolokoj koli. Bez sustavne obrade zahvaali su tadanji
onomastiari u probiru golemo vremensko razdoblje i preiroko i slojevito jezino
podruje. Njihova onomastika obrada pripadala je vremenu poredbenoga prouavanja jezika, a etimologija je bila osobito na cijeni, pa su se onomastika prouavanja, osobito ona s romanskim jezinim biljegom, zbog poznatosti latinskoga (i
grkoga) jezika, razvijala u tom smjeru. Bolje je bila obraivana jezina periferija
od jezine jezgre i bolje strani onomastiki relikti od slavenske onomastike grae.
Tadanja prouavanja junoslavenskih dijalekata, i ona koja su slijedila, uzimala
su onimiju kao sredstvo, a ne kao cilj prouavanja, pa je danas onirnija (pogotovu
toponimija) utkana u hrvatsku dijalektoloku literaturu. U hrvatskoj onomasti
koj literaturi toga razdoblja nalazimo mnogo parcijalnih obrada.
dogramatiarskoj
Ve smo naveli kako se golema poklada onomastike grae nalazi u Akademijinu Rjeniku, a spomenuli smo takoer rad dvojice povjesnika, G. Hellera i
K. Nehringa iz Ugrofinskog instituta u Munchenu koji su u 20-ak knjiga ispisali
povijesnu ojkonimiju ugarsko-hrvatskih upanija, meu kojima su komitati Varadina, Virovitice, Srijema, Poege, Krievaca, Zagreba itd. 9
Iznimno su znaajna izdanja tzv. Jozefinskog katastra za podruje hrvatskoga sjevera (Hrvatska na tajnim zemljovidima XVIII. i XIX. stoljea) u uzornom
izdanju Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu, od kojih navodimo: Brodsku
pukovniju (1999), Gradiku pukovniju (1999), Petrovaradinsku pukovniju (2000),
Srijemsku upaniju (2001), Virovitiku upaniju (2002), Poeku upaniju (2002),
82
Skok, P. (1951): "La linguistique de F. de Saussure et la toponymie". Actes et memoires du IIJ'm, congres
international de toponymie et d'anthroponymie 2,125-132.
Vidi: "Veroffentlichungen des Finnisch-Ugrischen Seminars an der Universitiit Miinchen". Serie A.
Die historische Ortsnamen von Ungarn, Miinchen.
ivot imena
Krievaku pukovniju (2003), urevaku pukovniju (2003), Varadinsku upaniju (2006).10 Taj se niz nastavlja.
Jedna i druga serija predstavljaju dragocjena vrela za toponimiju hrvatskoga
sjevera. Bez njih vie nije mogue ui u savsko-dravsko meurjeje radi proua
vanja zemljopisnih imena.
Ovdje emo spomenuti i ispis zemljopisnih imena sa sekcijskih karata
1: 100000 s oznakama vrste zemljopisnih objekata na koje se dotina imena odnose i ireg razmjetaja tih toponima na sekcijskim zemljovidima. Uz ovu grau
vani su nedavno izili atlasi kao to su Veliki atlas HrvatskelI s preko 200 zemljovida i s ispisom toponima na tim kartama u omjeru 1 : 100000 sa 220 zemljovida i sa kazalom od 7500 zemljopisnih imena na tim kartama, Satelitski atlas
Hrvatske,l2 te Leksikon naselja Hrvatske I-II B. Feldbauera i suradnika, Mozaik
knjiga, Zagreb 2004.
2.6.1.4. MIKROTOPONIMIJA
Mikrotoponimija se nije mnogo obraivala. Uz ve navedene knjige Skokovo Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima,13 imunovievu Braku toponimiju 14 i Toponimiju hrvatskoga jadranskog prostoralS te Skrai evu Toponimiju
vanjskog ruba zadarskih otoka 16 gotovo da nije bilo znaajnije mikrotoponimijske monografije.
Mnoge vrlo aktivne toponimijske zone preputene su zaboravu. Taj je zaborav
tragian jer je esto vjean. Mnoge poruke u ovim spomenicima narodnoga pamenja koje su nai predci ostavili u likovima i u imenskim sadrajima nismo proi
tali niti smo te spomenike jezika i kulture sauvali naratajima. Bilo je u prolom
stoljeu mnogo nerazumijevanja i suvie malo poslenika, a drutveni preobraaji
bili su nagli, skokoviti, mnoga stanita raseljena i opustjela i mnogi toponimi zauvijek su se zaputili u muk i zaborav.
2.6.1.5. OJKONIMIJA
Hrvatska ojkonimija nije obraena na zadovoljavajui nain. Naime, hrvatska se onomastika dugo nije obraivala po vrstama imena. Objavljeno je nekoliko monografija koje uprobiru etimoloki obrauju ojkonime na hrvatskom jezi
nom prostoru. Napisano je nekoliko manjih i veih radova. Uz ve spominjane tri
knjige, i to Otta Francka, Studien zur serbokroatischen Namenkunde,17 Stanislawa
10
II
12
13
14
15
16
17
Hrvatska na tajnim zemljovidima XVIII. i XiX. stoljea, Biblioteka Hrvatska povjesnica, Hrvatski institut za povijest. Svi su zemljovidi raeni u mjerilu l: 2800 bekih cola (jedan col je 2,63 cm).
Izd. Mozaik knjiga, Zagreb 2002.
Izd. Naklada Ljevak/Gisdata, Zagreb 2004.
Izd. Jadranski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb 1950.
imunovi, P. (1972): "Toponimija otoka Braa", Braki zbornik X, Supetar; drugo, dijelom preraeno
i dopunjeno izdanje: Braka toponimija (2004), Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb.
imunovi, P. (1986): Istonojadranska toponimija, Logos, Split; drugo, dopunjeno izdanje (2005)
Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb.
Skrai, V. (1996): Toponimija vanjskoga ruba zadarskih otoka, Knjievni krug Split i Matica hrvatska Zadar.
Franck, O. (1930): Studien zur serbokroatischen Ortsnamenkunde, Leipzig.
83
HIDRONIMIJA
U podruju hidronimijskoga istraivanja vano je dvoknjije Ernsta Dickenmanna, Studien zur Hydronymie des Savesystems (Budimpeta 1939, te drugo dopunjeno izdanje Heidelberg 1966). Za slavensku, pa i za hrvatsku hidronimiju
vano je djelo J. Udolpha, Studien zu slavischen Gewiisernamen und Gewiiserbezeichnungen (Heidelberg 1979) i rukopisna knjiga Dunje Brozovi Ronevi,
Apelativi u hrvatskoj hidronimiji (Zagreb 1997) i "Hidronimi s motivom vrelita na povijesnom hrvatskom jezinom podruju" (Polia onomastica Croatica 6,
Zagreb 1997, 1_40).20 etvrta jugoslavenska onomastika konferencija u Portorou 1981. bila je posveena hidronimijskoj problematici (Ljubljana, Zbornik referatov 1981).
2.6.1.8.
ZEMLJOPISNA NOMENKLATURA
19
20
21
84
ivot imena
23
Vidi u knjizi P. imunovi, Hrvatska prezimena. Zagreb 2006, lanak "Damnatio memoriae (uz neodgonetnuto prezime Hebrang)", 497-498.
Takva imenovanja bila su vrlo popularna u ate iz iranom i boljeviki ideologiziranom SSSR-u, te u
drugim europskim socijalistikim dravama. Ona su u tim zemljama trajala due nego u Hrvatskoj,
u kojoj su nakon 1948. ta i takva imena u 'povlaenju. Tada je pod utjecajem Zapada zapljusnuo val
pomodnih imena. V. o tome u radu Petra Simunovia, "Pomodna osobna imena i njihovo ponaanje
u jeziku", Jezik XII/S, 1965, 137-142. Neka takva imena mogla su u pojedinanim sluajevima nastati
ranije i nisu imala taj ideoloki naboj, npr. Iskra, Drina, Tito itd.
85
ma na tim rijekama, kao svojevrstan zavjet - kako su to objanjavali nadjevatelji tih i takvih imena). Imena Sinaj, Sinajka nadjevaju se djeci roenoj u zbijegu
u El Shattu na Sinaju, Njegoka je roena za putovanja na brodu "Njegou" itd.
Za djelovanja tzv. Pokreta nesvrstanih zemalja neka djeca dobivala su imena
po inozemnim voama toga pokreta, osvjedoenim prijateljima Jugoslavije: Nehru, Naser, Sukarno, Indira ...
Mnogo kasnije, u doba nacionalnog preporoda, za Hrvatskog proljea 1971,
u porastu su bila vladarska imena iz stare kneevsko-kraljevske dinastije: Borna, Trpimir, Zvonimir, Domagoj, Berigoj, Ninoslav, Kreimir, te osobito esto Hrvoje i Hrvojka.
Bilo je slinih imenbvanja i u drugih naroda u tadanjoj Jugoslaviji, osobito u
onih koji su bili jae zahvaeni ateizacijom poput Bugara i Albanaca, na primjer.
Zabiljeeno je i mnogo osobnih imena od etnonima: Hrvat, Srbin, Srpko, Ugrin,
Slaven, Jugoslav, Krum, Ilir, Ilirka ... Odstupanja od hrvatskoga imenskog blaga i
otklon od svetako-biblijskih imena oitovali su se u jo nekoliko dotad neuobiajenih semantikih skupina:
- po ukrasnim osobinama: arna, Bajna, Lijepa, Ubava
- po izgledu tijela: Malena, irna, Tanka
- po vremenskim pogodama (vjetrovi, godinja doba): Jesenka, Rosna, Ljetiea,
Proljetka, Lahorka, Razvigor, Bura, Oluja, Studenka
- po kteticima u slubi osobnih imena: Zagorka, Primorka, Dubravka, Saraj ka,
Sinajka. 24
Preobraaj toponima u osobna imena zbivao se i prije u hrvatskoj antroponimiji: Dunaj, Velebit, Sava, Drina (imena djece hrvatskog kipara Ivana Rendia),
a slinu konverziju nalazimo ve otprije i u prezimenima: Krajina, Bosna, Cetina itd.
Pojava ideologiziranih osobnih imena u Hrvatskoj nije bila osobito djelatna,
nije uhvatila dublje korijene. S pojavom Rezolucije Informbiroa i prekidom politikih i drugih veza sa zemljama tadanjega socijalistikog poretka, imena ideolokog naboja koja smo navodili bila su u povlaenju i uskoro su nestala iz hrvatskog imenika.
Pedesetih godina, zaokretom Hrvatske (i Jugoslavije) prema zapadnim zemljama, imena sovjetskoga ideolokog biljega, koja su dolazila filmom, lektirom, naobrazbom i slino, bivaju zamijenjena imenima zapadnih "junaka", najee junaka
amerikih filmova, urnala, televizijskih serijala, javnoga, pogotovu estradnoga,
glamurnoga ivota. Od tada u hrvatski imenik ulaze mnoga pomodna, u Hrvata
dotad gotovo neovjerena imena iz neslavnih jezika, koja, dodue, ne nose ideo24
86
Vidi o tome u radu M. imundia, "Motivacija prostih osobnih imena u nas", Onomastica Jugoslavica,
VII, 1978, 165-176. Bilo je tada u Hrvatskoj svakakvih, upravo nakaradnih imena, kao primjerice
osobno ime Jamesdin (djelomino fonetski itano ime i prezime rano preminulog i tada vrlo popularnog amerikog glumca koji se zvao James Dean). I takva su imena svojevrsna ideologizacija. O
slinim nakaradnim imenima u Bosni i Hercegovini izvijestio je 1. Smailovi na VII. jugoslavenskoj
onomastikoj konferenciji u Pritini 1987.
ivot imena
loki sadraj, ali svojim likovima teko se uklapaju u imenski i gramatiki sustav
hrvatskoga jezika.
Takva su, primjerice, bila imena i prezimena na -i (-y); Deki, Deri, Deni, Doni/Doni, Doly, Bili, otprije: Zorzi, Luidi, Rudi, a za njima se povode hrvatska pridj evska imena Mili, Dragi itd. U takvim imenima neutralizirana su morfemska
i prozodijska sredstva za razlikovanje vokativa od nominativa, mogunost dalje
tvorbe hipokoristika postala je skuena ili nemogua. Zbog istih likova u nominativu esto je nemogue prepoznati je li dotino ime pridrueno mukoj ili enskoj osobi (imena Toni, Viki nose npr. mukarci i ene).
Imena na -i ulazila su i prije u hrvatski jezik, ali je takvih imena bilo malo i radijus proirenosti kudikamo ogranieniji. Negdje su dobivala takva imena oblik
hrvatskih hipokoristika na -o: Rudo, Viko, Freda, negdje su se deklinirala po imenskom tipu Miirko-Miirka, dakle: Toni-Tona; Deki-Deka itd., drugdje se dekliniraju po n-deklinaciji: Toni- Ton e ta, a najraireniji je tip Deki-Dekija-Dekijev.
Ovaj tip sve vie privlai domaa pridjevska imena, te nisu rijetki oblici Mili-Milija-Milije v, Dragi-Dragija-Dragijev. 25
Velika je ishitrenost u nadijevanju enskih imena na konsonant i na -i: Dagmar, Rut, Ines, Dolores, Mirabel, Gertrud, Karmen, Felon, Ingeborg, Margot, Elizabet, Nives, Ester, Kim, Suzi, Mani, Magi, Gabi. Njihovo pritjecanje u pomodni
hrvatski imenar zbiva se ve desetljeima. Ta i takva imena opiru se deklinacijskim promjenama, postaju indeklinabilnima. Onemoguuju razlikovanje roda,
broja; onemoguuju tvorbu hipokoristika i posvojnih pridjeva ... U novije vrijeme
uvodi se za enska osobna imena tipa Nives deklinacijski tip imenike promjene
i-vrste: N. A. V. Nives, D. L. Nivesi. 26
Taj tip imena nije, dakle, tvorbeno kreativan, on samo gomila imenske osnove, unosi neke nove motivacijske skupine. Njihov je broj u hrvatskom imeniku sve
vei i njihova prilagodljivost jeziku minimalna.
Zakon o osobnom imenu gotovo neogranienom slobodom izbora osobnog
imena prepustio je taj izbor samovolji roditelja koji esto nisu bili dorasli takvu zadatku. Birali su nakaradna, pomodna, ideologizirana imena koja su imena ta djeca, koja pri izboru nisu mogla imati nikakva udjela, ponijela i nosila
sav ivot. Mnogi su se od nositelja takvih imena izlagali munim i skupim administrativnim procedurama zamjene imena, pa ipak su tragovi staroga imena ostajali u starijim osobnim ispravama i u sjeanju ljudi koji su dotine osobe poznavali pod starim imenima, pogotovu to su se ona isticala neobinou
sadrajnih obiljeja.
25
26
ini se da imena imenike kategorije nadvladavaju ona pridjevske. Usporedi za osobna imena: Jasna-Jasni (ne: Jasnoj), Slobodan - sa Slobodanom (ne: Slobodnim); Milna-Milni (ne: Milnoj),
Primoten-Primotenom (ne: Primotenim) itd. Osobna imena na svaki se nain nastoje supstantivizirati.
Vidi S. Babi, D. Brozovi, M. Mogu, S. Pavei, I. kari, S. Teak, Povijesni pregled, glasovi i oblici
hrvatskoga knjievnog jezika. Izd. HAZU/Globus, Zagreb 1991, str. 609.
87
88
Vidi podrobnije: J. Bratuli, P. imunovi, Prezimena i naselja u Istri, I-III, Rijeka/Pula 1985. Uvodno
poglavlje i Literatura (str. 35-36).
Zivot imena
Hrvatska osobna imena i prezimena u golemoj hrvatskoj dijaspori po europskim zemljama, a osobito u Njemakoj, u kojoj nakon Drugoga svjetskog rata ivi
oko 500000 Hrvata, po zemljama Sjeverne i June Amerike i Australije imala su
teku sudbinu. 29 No kad je rije o iseljenicima nakon Drugog svjetskog rata, valja istaknuti da se njihova prezimena nisu bitno izmijenila (veinom su to samo
grafijske prilagodbe grafijskom sustavu jezika zemlje gdje hrvatski iseljenici ive), dok su mnoga osobna imena (osobito svetaka) dobila oblike kakvi su u tim
(kranskim) zemljama.
Suvremena osobna imena skupljena su u Rjeniku osobnih imena M. imundia (Nakladni zavod Matice hrvatske, 1988), u navedenim knjigama . Bjelanovia i . Mandia te u drugim knjigama i raspravama.
2.6.1.11. TOKAVIZIRANJE IMENA
Nakon posljednjeg rata za uspostavljanje samostalne i neovisne hrvatske drave, u mnoge naputene krajeve doseljavalo je prognano hrvatsko puanstvo iz
opustjelih krajeva, iz drugih predjela Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te mnogi
iz Srbije (Vojvodina i Kosovo). Ostaje zasad nepoznanicom koliko je prezimena
p. imunovi, "Istarska prezimena - narodnosni spomenici", u: p. imunovi, Hrvatska prezimena,
Golden marketing, Zagreb 1996, 340-352.
2. Usporedi u netom spomenutoj knjizi (bilj. 34) ove odjeljke: "Gradianskohrvatska prezimena" (str.
373-382); "Hrvati s dvije seob~ - Moravski Hrvati i njihova prezimena" (str. 383-388); "Imena i prezimena hrvatskih potomaka u Cileu (i drugim junoamerikim zemljama)" (str. 389-406).
>. P. imunovi, Hrvatska prezimena, Golden marketing-Tehnika knjiga (v. odjeljak "Hrvatski imenski i prezimenski sustavi", str. 27-41), Zagreb 2006.
28
89
tim preseljavanjima nestalo, koliko ih je uselilo, kolika je njihova entropija i kakav je njihov razmjetaj.
Hrvatska antroponomastika ve je bila izradila Leksik prezimena 31 po popisnicama iz godine 1948, prije ondanjih velikih migracija, djelo koje nije tako
sveobuhvatno izraeno ni u kojoj drugoj slavenskoj antroponomiji, te se po slovu prikaza u slavenskoj onomastikloj literaturi smatra "grandioznim djelom
hrvatske antroponomastike" (V. A. Nikonov), koje je uvelike pospjeilo razvitak i prouavanje hrvatske antroponomastike. Godine 2008. izraen je i tiskan
veliki Hrvatski prezimenik, I-III, autora F. Maletia i P. imunovia,32 te knjiga P. imunovia Hrvatska u prezimenima kao separatni otisak. 33 Ta graa koja sadrava popis prezimena s naseljima i brojem prezimena u naseljima (I-II)
i naselja s prezimenima, brojem nositelja i brojem obitelji, izraen prema popisu s poetka XXI. stoljea (III. knjiga), dat e odgovor na mnoga antroponimijska, migracijska, demografska i druga pitanja. To djelo temeljna je graa za hrvatsku antroponimiju.
2.6.1.13. BIBLIOGRAFSKI MINIMUM
32
33
34
90
Leksik prezimena SR Hrvatske. Uredili V. Putanec/P. imunovi, Zagreb 1976, XIV + 765 str.
F. Maleti, P. imunovi, Hrvatski prezimenik, I-III. Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb
2008.
P. imunovi, Hrvatska u prezimenima, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb 2008.
V. Putanec/P. imunovi, Retrospektivna onomastika bibliografija do god. 1975, Izd. JAZU. Zagreb
1987, 405 str. s kazalima.
ivot imena
ko sredinje gorovite Hrvatske s istonim obroncima Alpa i razvedenoga Dinarskoga gorja s velikim prostranstvima kra, do primorskih krajolika s preko tisuu
otoka i grebena te uvala, zatona, prolaza, rtova, pliina i litica, vrulja, slatina - sve
do podmorskog reljefa - vrlo je bogata, raznovrsna i u velikom postotku prisutna
u zemljopisnim imenima svih vrsta: u ojkonimima, hidronimima, oronimima te
osobito u mikro toponimima.
Zbog vrlo izdiferencirane tvorbe i dijalekatnih obiljeja bila je posveena velika pozornost prouavanju etnika i ktetika. Etnike i ktetike biljei veliki povijesni
Akademijin Rjenik, a u pripremi je rjenik svih etnika i ktetika s podruja Hrvatske s dijalekatnim likovima i lokalnom akcentuacijom.
2.6.2. Baze onomastikih podataka: asopisi, skupovi,
za onomastika istraivanja
rjenici
i druga vrela
Meuakademijski odbor za onomastiku sa sjeditem u Zagrebu poeo je izdavati asopis Onomastica Jugoslavica, koji je u svojih 14 svezaka izvrio golem utjecaj na razvitak onomastike. Godine 1992. taj se asopis gasi, a pokrenut je asopis
hrvatskoga imena i preteito hrvatske tematike Polia onomastica Croatica. Taj a
sopis okuplja iz sveska u svezak sve vei broj domaih i inozemnih suradnika. U
tisku je 18. knjiga za godinu 2009. Ovaj je asopis zapaen na meunarodnim onomastikim kongresima i pohvaljen zbog tematike te grafiko-tehnikog ureivanja.
2.6.2.2. ONOMASTIKI ZNANSTVENI SKUPOVI
91
takvi skupovi odrani u Zagrebu, Puli, Zadru, Krku, Vukovaru i Koruli. Radovi s tih skupova tiskani su u poetku u posebnim zbornicima, a zatim u a
sopisu Polia onomastica Croatica.
Hrvatska je lan Meunarodnog vijea za onomastiku znanost, koje organizira trijenalne meunarodne kongrese na kojima redovito sudjeluju hrvatski onomastiari, lanovi toga meunarodnog onomastikog vijea.
Hrvatski su onomastiari sudjelovali i na slavenskim onomastikim konferencijama i u slavenskim meunarodnim onomastikim projektima. Ugled hrvatske onomastike dokazuje poziv Meunarodnog vijea za onomastiku znanosti iz Leuvena da se 1990. meunarodni onomastiki kongres odri u Hrvatskoj.
Tada se ve pripremala'srpska pobuna i agresija na Hrvatsku. Bilo je oito da se
takvo zborovanje nije moglo odrati u Hrvatskoj.
2.6.2.3. IZOBRAZBA PODMLATKA
Onomastika
znanost ukljuuje se sve vie u poslijediplomski studij na zagrei zadarskom fakultetu, te na Hrvatskim studijima, a odnedavno se predaje i na redovitom studiju pri katedri povijesti hrvatskog jezika i dijalektologije.
Dananja onomastika istraivanja prevladala su postulate starije onomasti
ke kole, koja je u odabiru grae tragala etimolokim metodama toga vremena za jezinim reliktima u imenima, a nije obraivala imena sonomastikoga
gledita, u prvom redu s onomastike strukture i funkcionalnog priopavanja
onomastike poruke. Danas se, dakle, istrauju imenske strukture na razini
imena i imenskih elemenata, funkcioniranje imena u jeziku i govoru, jezine i
izvanjezine (socioloke) poruke, u prvom redu etiologija imena, imenski razmjetaj i njihova organiziranost u dotinom prostoru te mijene imenskih oblika, uzroci tih mijena, uestalost pojavljivanja odreenih tipova imena na vremenskoj okornici itd.
Hrvatski onomastiki pejza bio je povijesno-demografski i zemljopisno pogodan za razvitak onomastike. Razliitost morfolokog pejzaa, slojevitost jezinoga
proimanja i bogata aloglotska onirnija ine ovu znanost zanimljivom, ali i tekom.
Ona je na izazov. Na sreu izazvanih je u nas sve vie.
bakom, rijekom, dubrovakom
2.6.2-4. RJENICI.
Uz veliki povijesni Akademijin Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, koji donosi ravnopravno onomastiku grau, valja podsjetiti na ve spominjane onomastikone Geze Alf6ldyja (1969), Konstantina Jireeka (1902-1904), Antuna Mayera (1957-59) te iz suvremene antroponimije rjenike Mate imundia Rjenik
osobnih imena i njihovih izvedenica (1982), Prosvjetin imenoslov Milana Bosanca (1984), Imenoslov bakih Bunjevaca Matka Peia i Grge Balije (1994). Izdani
su povijesni zemljovidi kao to su Descriptio Histriae te dvije knjige Mirka Markovia, Descriptio Croatiae (1993) i Descriptio Bosniae et Hercegovinae (1993), a u
pripremi je Descriptio Slavoniae s povijesnim prikazom naselja i stanovnitva. Iz92
ivot imena
daju se takoer Jozefinski katastri s hrvatskog povijesnog podruja u okviru Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu.
Literatura:
Gabri-Bagari,
Darija (1989/1990): "Onomastisches Material in den iiltesten W6rterbiichern der serbokroatischen Sprache". Balkan-Archiv sv. 14/15, Hamburg.
Autorica izvjeuje o antroponimiji (185-186), o ojkonimiji (186-189), o horonirniji (189-190), o hidronirniji (190-191), o etnicima i kteticima (191-194) u najstarijim hrvatskim rjenicima.
Onomastike kartoteke:
Formiraju se i.popunjavaju dvije velike kartoteke onomastikih podataka:
a) kartoteka povijesnih toponima do kraja XVI. stoljea za Povijesni hrvatski toponornastiki rjenik
b) kartoteka povijesnih antroponima (osobnih imena i prezimena) za budui povijesni antroponimijski leksikon.
Hrvatski onomastiari sudjeluju u meunarodnim (slavenskim) onomasti
kim projektima i odborima te su redoviti sudionici svjetskih onomastikih kongresa i esti sudionici slavenskih onomastikih konferencija.
2.6.3. Rezultati
Unato bijelim, neobraenim prostorima na hrvatskom onomastikom zemljovidu, hrvatska onomastika u prvoj polovici XX. stoljea, osobito u aktivnom
Skokovu razdoblju, bila je na samom vrhu europske onomastike. Nakon letargije
50-ih godina, ona se u drugoj polovici XX. stoljea irinom pothvata u istraivanjima, raznolikou obrade, novim metodama koje se primjenjuju u istraivanjima i rezultatima koji se postiu, vraa uz bok ostalim slavenskim onomastikama,
kako se to jasno oitava u netom tiskanim knjigama Slowianska onomastyka. Encyklopedia, I-II (Varava - Krakov, 2002-2003), u kojima je upravo hrvatska onomastika sustavno i cjelovito prikazana.
Hrvatski onomastiari danas s ponosom istiu ove postignute rezultate u hrvatskoj onomastici:
1. Obraene su, sondirane ili predviene za rad najvanije najaktivnije onomastike zone u Hrvatskoj.
2. Skupljena je golema povijesna toponimijska graa do XVI. stoljea 35 i antroponimijska graa nekadanjega azmanskog kaptola koja je pripremljena za
unos u raunalni fond onomastikih podataka. 36
3. Napisano je nekoliko desetaka uzornih monografija iz toponomastike i antroponornastike. Godinja kurentna onomastika bibliografija broji preko stotinjak onomastikih jedinica (vidi Folia onomastica Croatica). Ona pokazuje
radnu dinamiku u onomastikim istraivanjima.
35
36
Graa
Graa
93
38
3'
40
41
42
94
Markovi,
M. (1993): Descriptio Croatiae. Hrvatske zemlje na geografskim kartama od najstarijih vremena do pojave prvih topografskih karata, Naprijed, Zagreb.
Lago, L. - Rossit, C. (1981): Descriptio Histriae. La penisola istriana in alcuni momenti significativi
della sua tradizione cartografica sino a tutto il secolo XVIII, Lint, Trst.
Feldbauer, B. i suradnici (2004), Mozaik knjiga, I-II, Zagreb.
Putanec, V. - imunovi, P. (1987): "Retrospektivna onomastika bibliografija, hrvatsko-srpska do
godine 1975.", Djela Jugo.slavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 68, Zagreb. Drugi dio do godine 2000. izradili su P. Simunovi, Dunja Brozovi-Ronevi i Ines Schaub-Gomeri (u tisku).
Vidi biljeku 21.
Taj rad prikazao sam u posebnom (rukopisnom) radu za Spomenicu Instituta u povodu njegova
SO-godinjeg postojanja i organiziranog rada u njemu na hrvatskoj onomastici.
Zivot imena
stike
teme (Zagreb 2007), knjiga Marka Peia i Grge Balije Imenoslov bakih Bunjevaca (1994) i knjiga Milana Nosia Antroponimija zapadne Hercegovine (1988) te
Anele Frani Meimurska prezimena (Zagreb 2002). Antroponimiju gradian
skih Hrvata obraivali su Robert Hajszan i Gerhard Neweklowsky, osobna imena u
bunjevakih Hrvata i hrvatsku toponimiju u Maarskoj ivko Mandi, prezimena
Hrvata u Rumunjskoj istraivao je Mile Tomi, a antroponimiju Hrvata u Molisama (Italija) P. imunovi. Dugaak je popis antroponimijskih radova iz svih hrvatskih podruja (v. V. Putanec i P. imunovi, Retrospektivna onomastika bibliografija. Djela JAZU 68, 1987, te prirune bibliografije P. imunovia: a) Bibliografija
antroponomastikih, demografskih, migracijskih i rodoslovnih jedinica (u P. imunovi, Hrvatska u'prezimenima, 2008, 392-461) i b) toponomastika bibliografija
P. imunovia i Ivane Filipovi (u P. imunovi, Hrvatska toponimija, u pripremi).
Rad na povijesnoj antroponimiji. Osobna imena u rimskoj provinciji Dalmaciji obradio je Geza Alf6ldy (1969), a prethrvatski antroponimijski sloj i najstarija
potvrena hrvatska narodna i kranska imena u dalmatinskim gradovima objavio je u ve spominjanoj knjizi Konstantin Jireek (1902-1904), osobna imena na
istarskim natpisima iz rimskoga doba monografski je i magistralno obradio Mate Kriman (1991), a na ilirsku antroponimiju navraali su se u nekoliko radova
Duje Rendi-Mioevi i Radoslav Katii (vidi navedene bibliografije).
Hrvatsku povijesnu antroponimiju istraivalo je nekoliko onomastiara: onu
bunjevakih Hrvata u Maarskoj ivko Mandi (1987), povijesna prezimena Gorskog kotara objavio je Antun Buri (1983), ibensku antroponimiju Ivan Ostoji
(1980) i Ante upuk (1981), splitsku Marina Marasovi-Alujevi (21993), trogirsku
Mladen Andreis, peljeku i konavosku Nenad Vekari i Niko Kapetanovi, liku i
moslavaku Stjepan Pavii (1967), ogulinsku Hrvoje Salopek (1999), gradaku Baldo uti, Miroslav Ujdurovi i Milorad Viski (2000), mostarsku, kreevsku i konjiku Nikola Mandi, duvanjsku Ante Ivankovi (2001), slavonsku Stjepan Pavii,
Stjepan Sekere i Ive Mauran (v. Hrvatski prezimenik I, Bibliografija, 127-165). U
pripremi je ispis antroponimije sjeverozapadne (banske) Hrvatske do XVI. stoljea Mladena Pavera. Iz povijesne antroponimijske tvorbe, uz radove T. Maretia, P.
Skoka, P. imunovia, V. Putanca i dr., znaajna je monografija o sufiksalnom sustavu hrvatske (i srpske) antroponimije XII-XV. stoljea, koju je napisala Irina M. eleznjak, Oe rk serbohorvatskogo antroponimieskogo slovoobrazovanija, Kijev 1969.
96
ivot imena
sadravaju opis granica katastarske opine, upisnik zemljinih estica, upisnik iznacrt nepodijeljenih posjeda, abecedni popis vlasnika zemljita
i objekata, poreznu procjenu te albe i odgovore na albe.
Katastarsko gradivo povijesno je vrelo od neprocjenjive vrijednosti. Ono sadrava podatke koje nam omoguuju povijesno-geografska istraivanja prostora,
kao i podatke koji su od izvanrednoga znaenja za toponomastiku, studije o stanovnitvu (prezimena, broj), posebno su znaajna za gospodarsku povijest (podatci o posjedima, kulturama, prihodima, stoarstvu) te za povijest pojedinih naselja.
Posebno je potrebno istaknuti sljedee vrste podataka koje sadravaju katastri:
- Opis granica opine ili meani opis u svrhu tonoga utvrivanja i opisivanja
granica svake opine.
Indikacijske skice (posjedovni nacrti) daju potpuni sadraj koji e se ucrtati i
na katastarski plan pa se s njime i podudaraju.
Izvorni rukopisni planovi sadravaju podrobne gospodarske karte s iskazom
naina koritenja povrina (vrste kultura), upisom cesta, eljeznica, zidanih
kua, javnih zgrada i njihovih naziva.
Katastarski planovi reambulacije s kraja XIX. stoljea.
Upisnici estica. Za svaku esticu upisan je broj estice, ime i kuni broj vlasnika, kultura pod kojom se estica nalazi (livada, oranica, vrt, vonjak, vinograd, panjak, uma, pustoina ili kua), povrina estice te njezina klasa, to
je bila osnova poreza.
Abecedni popis vlasnika zemljita i objekata sadrava popis svih vlasnika
na podruju dotine opine navedenih abecednim redom slijedom njihovih
prezimena.
- Elaborati porezne procjene sadravaju podroban gospodarski opis opine.
Katastri koji se uvaju u arhivima nezaobilazna su gradiva za najrazliitija povijesna i zemljopisna istraivanja, temelj su za istraivanja demografske strukture,
prezimena, jedan od temeljnih izvora openito za zaviajnu povijest. Vrelo koje se
ne smije zaobii u toponomastikim istraivanjima odreenoga prostora.
graenih estica,
Literatura:
Slukan-Alti,
Mirela (2000): Dravna geodetska uprava 1847-1963. Inventar, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, str. 655.
Slukan-Alti, Mirela (2001): Katastar Istre 1817-1960. Inventar, Hrvatski dravni
arhiv, Zagreb, str. 109.
Baji-arko, Nataa (2006): Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju: Katastar Dalmacije 1823-1975. Inventar, Hrvatski dravni arhiv i Dravni arhiv u Splitu, Zagreb - Split, str. 890.
2.7.2. Povijesni ratni zemljovidi
Slavonske upanije. U Odjelu za zemljovide u Ratnom arhivu za Prvog svjetskog rata u Beu bile su donedavno pohranjene ove knjige s peatom vojne tajne.
97
Kao tajna leale su u dubini arhiva, poznate samo malobrojnima. Ni od koga traene, iekivale su naklonost novoga vremena.
U ovim knjigama koje je izdao i izvrsno opremio Hrvatski institut za povijest
u Zagrebu opisana je Slavonija, staro Slovinje.
U Slavoniji je rano potvreno hrvatsko ime: Hrvati kod Starih Mikanovaca
i drugdje, koje u to doba ima gentilna, a ne narodnosna obiljeja, ali kad kasnije
iseljavaju Slavonci u Burgenland bivaju prepoznati kao gradianski Hrvati. Uostalom o tome svjedoi razmjetaj prezimena Horvat!
Ovaj militiirische Beschreibung ujedno je toponomastiki popis i opis. Vjernost
imena i vjernost reljefa u najstarijem atlasu do zadivljujuih podrobnosti.
Zemljovidi su raeni tehnikom finog crtea i akvarela. Upisani su puteljci i
ceste, vinogradi i oranice, ume i goleti, brda i dolovi, potoci i rijeke, jezera i movare, sela i gradovi, te granice na Savi, na Uni prema ondanjem Osmanskom
Carstvu.
Vojne karte oduvijek su bile tajnom. Sve dok ne zastare strateki objekti na
njima upisani.
Usvajanjem simbola i znaenja pojedinih boja ovi se zemljovidi itko i slojevito itaju. Boje su u dvojakoj ulozi: znaenjskoj i doivljajnoj: oranice - bijelosiva, panjaci - zeleni, vinogradi - smei s viticama trsja, ume prekrivene blijedim
tuem, a drvee crtano crnim. Gradska i seoska naselja nisu ucrtana kruiima
(isti krui: azma, Daruvar, Pakrac, Poega, Naice ...). Prikazani su zbijenou
ili uorenou ulica, brojnou zgrada (crveno, kao i crkve, sruene utvrde, kameni krievi i kameni mostovi, oni od drva obojeni su crno).
Vode su kao: rijeke, movare, ribnjaci, vrela - modri.
Ceste i putovi razliito su predoeni. U komentarima ovih karata proitao sam
kako je po slavonskom blatu po osam volova vuklo kola. Moda je doista bio golem civilizacijski pomak izvui takva kola iz panonskog blata (Panonija i jest blato, Blatni grad, Balaton) i postaviti ih na rimske ceste (one Podravinom od Petovija do Bolentia, do Jovallia, do Murse Minor, do prave Murse; i one Posavinom
od Andautonije, do Siscije, do Servitiuma, do Marsonije, do Certise i Cibala, do
Sirmija, do Singidunuma itd.).
Udaljenost na ovim kartama mjeri se ljudskim mjerilima: satima i koracima.
Za 6000 koraka potrebno je sat hoda.
Jezik je zemljovida slika grafikih znakova i boja. Ovi su zemljovidi dekorativne slike. Neke od njih vise kairane na mojim zidovima zbog likovnog ugoaja.
Tekst koji je po svojoj naravi linearan, na zemljovidu je sveobuhvatan. ita
se u svim smjerovima: linijom pravom i krivom i isprekidanom. Zemljovid vrvi informacijama.
Ono to je upisano na zemljovidu nije upisano u krajoliku.
to je ovjek vie ovladao prostorom, zemljovid je sadrajniji.
Na njemu nije samo reljef - natura, nego i kultura -ljudska djelatnost.
98
ivot imena
Upisana imena na karti nadjenuta su u razliitim vremenima, od razliitih naroda, na razliitim jezicima. Projicirana na karti: ona su sintopijska isinkronijska.
Ukljuena u druge sustave, s obzirom na namjenu karte u prvom redu.
Ako je rije o imenima koja su preuzeli Hrvati od prethodnika, valja nam rei
da hrvatski sjever nije bio za hrvatske doseobe tabula rasa. U toj hrvatskoj "Mezopotamiji" doekali su Hrvate i Siscia, i Marsonia, i Servitium, i Uica (amne),
i Basante, i Sirmium (Serem), jer su Hrvati nakon doseobe ta imena uli i prilagodili ih svojem tadanjem hrvatskom jeziku: Sisek, Mrsunj, Srbac, Vuka, Bosut,
Srem. Ta su imena prve potvrde hrvatske prisutnosti, nai najstariji spomenici.
Poega se zvala Inserum ("pogana"), Sopje se zvalo Bulentum (dananji Sopot).
Isti je to motivacljski milje.
Mnogo je imena potvreno u XII. i XIII. stoljeu. Tada se ve gase starohrvatske upe i stvaraju kraljevska nadarbinska imanja.
Utvrde, castra uz Dunav, u Povuju i Pobiu: Valko, Varad-Gradac, kao Varad-in: epin, Sotin, Petrovaradin, Nemetin, Voin, Apatin, Paetin, Bradin (Borsod), Borosin (Boro) ... Segedin, Budin ...
Maari dolaze u X. stoljeu na staro kulturno tlo u Povuje, uz Dunav.
Hrvatska paorija je izmeu Bosuta i Dunava; Bia i Vuke. Ista motivacija: Vaaro - Trac.
Na zapadu je maarski utjecaj neznatan.
Hrvatska imena dijelimo na ona koja potjeu od antroponima i ona koja potjeu od imenica i toponima. Potonja se dijele:
1. s obzirom na reljef, izgled i sastav tla (prirodni aspekt imenske motivacije): pulja, Privlaka, Otok, Dol, Homog "pijesak", Lazi
2. ljudska djelatnost (kulturni aspekt imenske motivacije): Varo, Varasd/Gradac,
Gradie, Gat, Klisa, Vas, Vasica, Nutar, Monotor (Nagy Olasz), Beli Manastir (Monotor de origine Peel), kao Bjelovar (Beloblacka reka), Virovitica ...
3. vode: Dobra voda, Vodokalj, Strug, Brod, Slatina, Palaa, Berga ...
4. flora: Lipik, Brizna, Cernik, Hrastovo, Brestovac, Oraje, Oriovac, Buje, Komletinci (komio "hmelj"), Szilos (szil "brijest"), Kenderes (kender "konoplje"),
Erdut "uma" itd.
Imena od antroponima:
A. Karakteristina su za Slavoniju imena na -ci (-ovci/-evci, -inci) dodano imenu
rodoelnika. To su patronimni ojkonimi:
-ovci: Bogdanovci, akanovci, Mikanovci, Marinovci
-evci: Karaevci, Andrijevci, Komarevci
-inci: Tordinci, Voinci, Petroinci.
To je najstarija i najrasprostranjenija kategorija imena u slavenskoj (i osobito
u slavonskoj) ojkonimiji. Mnoga od njih potjeu iz vremena rodovskih zajednica, iz vremena kad jo nema stalnih naselja, kad ljudi ive od skupljanja plodina,
od stoarstva. Napasuju svinje po hrasticima. U Slavoniji su to mala, najbrojni99
Domaslovovo...
Univerbizacija: Herijevac, Vidovac, Miijanovac, Opatovac ...
D. Patrociniji: Dimitrovci (Mitrovica), Vinkovci, Rokovci, Damjanci (u junoj Hrvatskoj su to ona hagionirnska imena sa sut-).
E. Etnonimi: Nimci (1240. Nemti), Hrvati (1223. Croat, 1332. Choruati) i kasnije
Morovlasi, Parva Valachia i mnoga imena s atributom vlaki (kao u Lici i Gorskom kotaru).
F. Imena po zanimanju tek su u nastajanju. Ta je skupina karakteristina za Srednju Europu s nastankom suburbija, trgovita. Ovdje ima seoski karakter: Svinjarevci, Svinjar (= Davor), Kovaevci, Luari, Reetari itd.
Novaci i Novoselci odraavaju individualnu seobu. Takve su individualne seobe u nas najslabije prouene.
G. Imena po danima u tjednu: etvrtielChwthtthekhely, Torec, Torie, Sredie (: sreda), Subocka, SoboticalSzombathely, Nedelie. Motivirana su tjednim
sajmovima.
S Turcima naseobinska i narodnosna slika stubokom se bila izmijenila.
Sava je za turskih osvajanja prestala biti granicom. Pred Turcima i s Turcima
dolazi iz unutranjosti jugoistone Bosne (Stari Vlah, Rumija, Romanija, Peter,
Prlitor) vlaka populacija. U Slavoniji su bili posvuda zbjegovi. Nee ipak biti to
na tvrdnja nekih povjesniara kako je u istonoj Slavoniji i Srijemu malo tko ostao
od starog hrvatskog iteljstva.
Ne postoji terra deserta. Hrvati su u krajevima paorije bili naseljeni daleko
od putova, u malim selima. Sklanjali su se po movaritima Spave, u mnogim
gustim umama i povremeno se vraali u svoje domove. Svjedoi o tome toponimija i autentini slavonski govori sauvani u tim krajevima do danas. Dijalektoloki atlas Slavonije bio bi jednako zanimljiv kao i top onomastiki impostiran
zemljovidni atlas.
Vlasi su naseljavali lijevo Povuje, kulturno tlo iz kojega su se iselili Maari.
Vlasi su u Poekoj upaniji, i to kao humantni stoari po Poekom gorju. Pun
ih je bio Papuk, Ravna gora, Krndija. Vlasi su u Maloj Vlakoj. Tamo su bili zatekli prilino pust kraj. Tamo im nije imao tko predati stara imena pa stvaraju svo100
ivot imena
Ali ne zavaravajmo se. Na terenima ivi nekoliko puta vie imena koja na kartama nisu unesena.
U vremenu velikog civilizacijskog progresa, depopulacije i nestajanja sela, velikih poljoprivrednih kombinata i komasacija zatiru se mnoga imena. Gdje nema ljudi, ni imena ne vide razloge svojega opstanka. ure, ure neumitno u mijenu i u zaborav.
Imamo li snage, volje i sredstava da se ona skupe i sauvaju?
2.7.3. Urbari
Urbari (srednjovjekovno latinski urbarium, prema urbor ili urbar: obraeno
kmetsko zemljite) predstavljaju zbirke propisa o feudalnim davanjima ovisnih
seljaka vlastelinu te se po njima ureivali i drugi odnosi vlastelina i kmetova i
njihove uzajamne dunosti. Urbarsko gradivo moe se podijeliti na potpune urbare (koji sadravaju popise podlonika, veliinu njihovih davanja) i na urbarijalne isprave (normativne odredbe o davanjima i odnosima na vlastelinstvu).
Ve Statut Zagrebakoga kaptola (1334-1356) regulira odnose meu kanonicima, ali sadrava i opirne odredbe o davanjima kaptolskih kmetova, o nai
nu skupljanja crkvene desetine i o poloaju predijalaca. Urbar pavlinskoga samostana u Strezi iz 1477. osnovno je vrelo za prouavanje agrarnih odnosa u
srednjovjekovnoj Slavoniji u drugoj polovici Xv. stoljea. Urbar Modrukoga
vlastelinstva iz 1486. pokazuje prilike na feudalnom vlastelinstvu koje su opustoili Turci. Iz Xv. stoljea sauvano je jo desetak neobjavljenih urbara i vei
broj urbarijainih isprava. Posebno su znaajni urbari za povijest Istre. U njima
se, osim drutvenih odnosa, odraavaju i etniki odnosi. Vei je broj istarskih
urbara objavljen. Temeljnu zbirku urbara za podruje Banske Hrvatske objavio
je R. Lopai ve 1894. U toj su zbirci tiskani urbari za vlastelinstva Dubovec,
Grobnik, Novi Vinodolski, Ozalj, Rakovec i dr. Kasnije su publicirani urbari za
Vinodol, stubike posjede (1576) i dr.
Kako su zbog iskoritavanja podanika izbijale bune, u XVIII. stoljeu dravna
je vlast poela donositi norme koje su odreivale najviu granicu kmetskih podavanja, a zbirke tih propisa zvale su se takoer urbarima. Marija Terezija izdala
je 1756. takav urbar za slavonske upanije: virovitiku, poeku i srijemsku (Slavonski urbar), a u razdoblju izmeu 1775. i 1780. za hrvatske upanije zagreba
ku, varadinsku i krievaku (Urbar za Bansku Hrvatsku 1779). Zakonom su urbarijaini odnosi ureeni 1836. i 1840. Ukidanjem kmetskih odnosa (1848. i 1853)
urbari gube svoje znaenje.
Najvei dio urbara uva se u Kaptolskome arhivu u Zagrebu i u obiteljskim
arhivima. U Hrvatskome dravnom arhivu uvaju se popisi desetine idevetine
u Hrvatskoj za razdoblje 1594-1775. te urbarski spisi i popisi posjeda za razdoblje 1564-1848.
Premda su urbari nastajali u prvom redu kao vrela za gospodarsku povijest,
oni su prvorazredno vrelo i za toponimiju i za antroponimiju.
102
ivot imena
***
Terezijanska urbarijaina regulacija je sustavno proveden postupak na podru
ju zemalja Habsburke Monarhije koji je trebao, na javnopravnim osnovama, urediti gospodarske i pravne odnose izmeu podlonika i osigurati plaanje poreza
dravnom eraru. Ovaj je postupak posebnu vanost imao u ugarskom dijelu Monarhije u kojemu je neplemi ko stanovnitvo i nadalje ostalo jedinim nositeljem
porezne obveze, a plemiki sabori su na razne naine pruali otpor zadiranju drave u odnose izmeu podlonika i vlastelina. Zbog toga je urbarijaina regulacija u ovim zemljama provedena putem kraljevskih odredbi i preko administrativnog aparata podreenog sredinjoj upravi.
U Hrvatskoj Je urbarijaina regulacije zapoela odredbom Marije Terezije (odatle i naslov: Terezijanska urbarijaina regulacija) 1773. godine, a zavrena je donoenjem Hrvatskog urbara 27. studenoga 1780. godine. Postupak je proveden u tzv.
"gornjim hrvatskim upanijama": Krievakoj, Varadinskoj i Zagrebakoj, a tijekom provedbe proirio se i na podruje Severinske upanije.
U postupku provedbe urbarijalne regulacije izvreno je utvrivanje postojeeg stanja urbarijainih odnosa na razini suija za svako pojedino podloniko selite, odnosno domainstvo. Na temelju uputa i prikupljenih podataka provedeno je ureenje podlonikih selita te izraun godinjih obveza, a sukladno tome
utvrena su i podavanja podlonika prema opim odredbama novog urbarijalnog ureenja. Novi odnosi iskazani su za svaku suiju, odnosno selo, u zasebnim
urbarima i urbarijalnim tablicama. Te odredbe uredile su gospodarske i pravne odnose izmeu podlonika i vlastele i uspostavile upravno ureenje na razini osnovne jedinice feudalnog poretka, to su bile seoske opine, odnosno suije.
Postupak je proveden u svim spomenutim upanijama, te je krajem 1780. godine
proglaen zajedniki urbar za Hrvatsku. Ova rjeenja su, uz manje izmjene, potrajala sve do sredine XIX. stoljea.
Urbarijalnom regulacijom nastali su spisi koji sadravaju podatke znaajne za
povijesna, gospodarska, demografska, socioloka, etnoloka i druga istraivanja.
Na temelju dokumenata nastalih ovim postupkom urbarijalne regulacije mogue
je utvrditi gospodarsku i demografsku strukturu sela kao to su imovinski status,
brojnost stanovnitva, identifikaciju stanovnitva prema preZimenima te iscrpni
pregled toponima u pojedinim selima odnosno suijama.
Literatura o urbarima na naem podruju odnosi se najveim dijelom na razdoblje do kraja XVII. stoljea (Lopai, Adamek, Tkali, Laszovski, Kampu i
drugi). O terezijanskoj urbarijalnoj regulaciji za podruje dananje kontinentalne Hrvatske opa istraivanja proveli su M. Vei u radu "Urbar hrvatsko-slavonski", koji je objavio vei dio odredbi i uputa o urbarijalnom ureenju. Za podru
je Slavonije analizu i prikaz postupka terezijanske urbarijalne regulacije obradio
je J. B6sendorfer u knjizi Agrarni odnosi u Slavoniji. M. Lanovi u knjizi Privatno pravo Tripartita donosi pravne odredbe vezane uz terezijanske urbare. Uz ove
103
(Bojnii,
Dokumentaciju terezijanske urbarijalne regulacije ine zapisi - dokumenti nastali u okviru upanija, a na razini suija u neposrednoj provedbi toga postupka.
Ti se dokumenti nalaze u arhivskim fondovima upanija za sjevernu Hrvatsku,
ali i u obiteljskim, vlastelinskim i drugim fondovima i zbirkama u naim i stranim arhivima i nearhivskim ustanovama.
Za prouavanje onimije i toponimije u Dalmaciji i Mletakoj Istri, uz matine
knjige, najznaajniji su biljeniki spisi, kao i spisi inventara i oporuka, contralitterae. Dio toga gradiva je za razdoblje do 1500. godine objavljen u Zadru, ibeniku i HAZU. Usp. npr: Spisi kancelarije Pantina de cha de Pesaro (1441-1443) za
ibenik. Za Zadar: Andrija pok. Petra iz Antua 1353-1355,2 sveska; Trogirski biljnici 13. i 14. st. koje je objavio M. Barada.
2.8. Etimologija
Pronai prapoetak imenu bio je cilj onomastikih istraivanja. Dananji hrvatski prostor obilovao je oduvijek predslavenskim imenima i ona su pobuivala
osobitu pozornost jeziara koji su se bavili supstratnim, poglavito tzv. "ilirskim"
ostatcima to su posrednitvom romanskih jezika uli u hrvatski imenski fond.
Imena se nisu istraivala kao sustav za imenovanje jedinki koje identificiraju i tako ih izluuju iz vrste kojoj su pripadale. Na ime se gledalo kao na jezini podatak
koji je davno ukotvljen u prostor koji valja imenovati (toponim) ili kao znak koji
je pridruen osobi i davno povijesno zasvjedoen (antroponim). Ta duboka vremenska okomica nosila je obavijesti svoje davnanjosti i pruala mogunost poredbenih jezinih istraivanja. Ime se prouavalo slijedom svojih povijesnih potvrda i likovi na kojima su se zapaale mijene bili su u povijesnom slijedu vani
pokazatelji jezinog razvitka i jezinih mijena, to je osobito dolazilo do izraaja
u starijim stadijima jezinih simbioza, to jest u kontaktnoj onirniji. Dijalektolozima su toponomastiki podatci vezani za mjesto bili vanim potvrdama areaInoga
prostiranja jezinih pojava koje su se istraivale dijalektolokim metodama. Svi ti
pokuaji objanjavanja imena nosili su u sebi etimoloko-genetski pristup i takva
etimologija trebala je uglavnom odgovoriti na pitanja: kojem jeziku pripada korijen sadran u imenu, to bi znaila rije u imenskoj osnovi. Takav etimoloki pristup imenima vue u hrvatskoj onomastici svoje recidive do danas.
ivot imena
latinskoj ili grkoj, romanskoj i hrvatskoj (npr. Drido, starohrvatska prilagodba latinskoga pridjeva dridisticus > Drid *- Orido; Solentia > hrv. Sulet (= olta) *- Olentia, Siscia> Sisak *- Segestica
2. opetovanje toponima (na udaljenim mediteranskim prostorima): Kissa (danas
Caska) na Jadranu i polis Kissa u Mauretaniji; Apsarum (Osor) na Jadranu i
Apsaros na Pontu; Arba (Rab) na Jadranu i Arba u Hispaniji Baetici; Issa (Vis)
na Jadranu i Issa na Lesbosu; Pharos (Hvar) na Jadranu te u blizini Aleksandrije, u Egeju i na Helespontu. Glasovne podudarnosti u imenima pokazuju
da se vjerojatno radi o mediteranskom supstratu, ali se na tumaenje znae
nja u imensld.m osnovama zasad ne moe pomiljati
3. na irim se jezinim prostorima u razliitim imenima pojavljuju slini ili identini zavrni segmenti koji se mogu manje-vie poistovjetiti stvorbenim morfemima, npr. -ona (Flanona, Salona, Narona); -este/-ista (Tergeste, Bigeste, Nareste, Ladesta), -en t (Pinquentum, Parentium, Colentium, Solenta), -unt- (Pituntum, Diluntum, Maluntum (Molat)
4. opetuju se slini i identini segmenti imena: bist- (Bistua, Bista, Biston), scard(Skarda, Scardona, Skrad), jad- (fader, Jadrija, Odra) itd.
5. arheoloki i drugi spomenici materijalne i duhovne kulture svjedoe posredno o vremenu nastanka te tako definiraju gospodarsko znaenje ili strateki
poloaj imenovanoga objekta.
Pri tome su naravno za mlae (romanske) toponime vani lingvistiki kriteriji koji u imenskim prilagodbama pokazuju vrijeme svojega ulaska u hrvatski jezik.
Takav nain etimolokog istraivanja - iznai imensku osnovu, odrediti njezinu jezinu pripadnost, povezati oblinu slinost imena ire i razliite jezine pripadnosti, te tumaenja znaenja (a vrlo izuzetno) i strukture imena - nastavlja se
gdjekad u hrvatskoj nesonimiji i hidronimiji, tj. u imenima koja uglavnom pripadaju supstratnim, prethrvatskim jezinim slojevima.
2.8.2. Suvremeni pristupi etimolokom istraivanju u onomastici
kad apelativ od kojega je dotino ime stvoreno naputa imeniko podruje u kojemu je kao apelativ togod oznaavao, i prelazi u imensko polje u kojem kao ime togod imenuje - otkrivamo splet okolnosti koji je izazvao motiv
imenovanja, ili ire - etiologiju imena.
Danas kao prirunike onomastikog istraivanja u Hrvatskoj imamo vrlo podroban povijesni rjenik hrvatskoga (i srpskoga) jezika, u kojemu je mogue pratiti razvitak znaenja pojedinih rijei i imena; imamo rjenik hrvatskoga srednjovjekovnog latiniteta koji pomae objasniti mnoge toponime romanskoga postanja;
izvrstan Skokov Etimologijski rjenik; podroban popis svih prezimena te njihov
broj i njihov razmjetaj u Hrvatskoj; vrlo mnoge dijalekatne rjenike; vrlo iscrpnu
onomastiku bibliografiju; prilino dobro istraene dijalekte za hrvatski dijalekU
asu
105
Seobe naroda (od IV. do VII. stoljea) u nekadanji Ilirik dolazile su uglavnom
sa sjevera u Mediteranski bazen, koji je irio svoje utjecaje s mora i koritima primorskih rijeka prodirao u unutranjost. U novoj domovini Hrvati su od kraja VI.
stoljea postupno batinili mnoga imena:
a) osobna, od kojih su mnoga bila zapisana na rimskim spomenicima, a uz rimska bila su uklesana mnoga ilirska i druga nerimska imena, te uskoro s kristijanizacijom primaju Hrvati mnoga kranska imena istone i zapadne provenijencije te
b) zemljopisna, u prvom redu rijena, jer su na rijekama dolazili u dodir sa supstratnim (uglavnom poromanjenim) populacijama, od kojih su ta imena uli,
ali i druga utvrdna, naseobinska, a na primorju i mnogobrojna insularna imena. Supstratna toponimija u doba doseobe Hrvata bila je vrlo brojna i bogato
zasvjedoena, djelomino u tadanjim, a obiluje u kasnijim vrelima.
106
ivot imena
grke
oi.
svetite
Ankon
.. Diomedeiai
(Palagrua)
Grke naseobine na primorju istonoga Jadrana iz IV. stoljea prije Krista (po S. ai)
Mnoga imena nisu preivjela seobu Hrvata. Utrnula su se. Neka su imena na
predjelima na kojima su se susretali Hrvati s prethrvatskim populacijama sau
vala svoj zateeni lik prilagoen hrvatskom jezinom sustavu. Jezici grkih i romanskih kolonizatora posredovali su u prijenosu naslijeenih imena i onih imena koja su se stvarala i oblikovala u tim jezicima.
Grci su kao izrazito pomorski narod osnivali svoje naseobine pri moru i nisu
prodirali u unutranjost. Njihovim su posrednitvom naslijeena imena KopKvpa
(Krkar = Korula), ImJa (Vis), (]JxpOC; (Hvar), Salona (Solin), Tragurion (Trogir),
Jader (Zadar) ...
Rimljani su prodirali u unutranjost sve do dunavskih granica, gradili ceste,
podizali uz njih utvrde i naselja koji su zabiljeeni na nastarijim zemljovidima
(v. M. Markovi, Descriptio Croatiae, 33-36). Tako se navode neke vanije ceste i
imena naselja na njima:
107
ivot imena
sancalium (= Medak) - Clambetium (= Obrovac) - Ad Hadre (= Medvia) - Burnomilia (= Kistanje) - Promona (= Tepljuh) - Magnum (= Klake) - Andetrium (=
Mu) - Salona (= Solin).
Na tu se cestu bila vezala lokalna cesta koja je doticala naselja: Scardona
(= Skradin) - Lorano (= Vrpolje) - Tragurium (= Trogir) - Salona (= Solin).
a) hidronimi: Dunav, Sutla, Krapina, Mura, Bednja, Drava, Odra, Kupa, Una,
Sava, Mrsunja (uz nekadanje naselje Marsoniju), Vuka, Lika, Rama, Trebiat, Buna, Dragonja, Raa, Riana, Cetina, Norin i dr.;
b) planine: Promina, Dinara, Mose, Mosor, Viganj, Oki i dr.
Neka supstratna imena sauvana su do danas u horonimskom znaenju i odnose se na ira podruja: Ilirik, Dalmacija, Istra, Liburnija, Kvarner, Lika, Bosna,
Srijem, Konavli, Dinaridi, Meimurje, te po rijekama: Posavina, Podravina, pokuplje i slino.
e) naselja: Srijemska Mitrovica, Sisak, Srbac, Mursa, Ilok, Knin, Glamo, Duvno,
Pset, Imotski, Karin, Sinj, Dicmo, Trpanj, Umag, Pore, Rovinj, Pula, Plomin,
Trsat, (Ka rio) bag (= Vegium), Nin, Karin, Zadar, Skradin, Trogir, Sali, Split,
Omi, Makar(ska), Bast, Lapan, Ston, Labe (Dubrovnik), Cavtat, Molunat te imena otoka i naselja na otocima: Krk, Osor, Rab, Pag, kedra, Rava, ut,
Lapkat (= Vrgada), oltaiSulet, Hvar, Vis, KorulalKrkar, Mljet, Lastovo ...
Literatura:
llO
Zivot imena
Hrvatska povijest svjedoi o povijesnoj razdrobljenosti svojega etnikoga teritorija od srednjega vijeka, kada su pojedini dijelovi povijesnoga hrvatskoga prostora potpadali pod ugarsku, austrijsku, mletaku i tursku dravnu upravu. Hrvatska
jezina povijest upozorava na narjenu razdrobljenost akavskoga, kajkavskoga i
zapadnotokavskoga prostora do XV. stoljea, a imena se uvijek javljaju u mjesnim
idiomima. U XV. stoljeu zapoinju goleme migracije koje su dio hrvatskoga naroda odvele u dijasporu, dijelom u Gradie (Burgenland), dijelom preko mora u
Italiju, dijelom na druge prostore izvan hrvatskih granica i unutar Hrvatske. Taj
raseljeni narod upravo svojim imenima svjedoi o svojoj etnikoj pripadnosti i o
prostorima na kojima je boravio, a na nekima od njih jo i danas boravi.
Takva stvarna i jezina povijest hrvatskoga naroda i njegova povijesnoga prostora upozorava na jak strani utjecaj koji je izvren u hrvatskoj onirniji, i to manje u toponimiji, a vie u antroponimiji.
111
Mnogobrojno arenilo utjecaja pokazuju tri razliita povijesna pisma (glagoljica, zapadna irilica i latinica), neujednaeni slovopisi i pravopisi i razliiti kriteriji latiniziranja, talijaniziranja, germaniziranja i maariziranja hrvatskih imena.
Mnogi su imenski zapisi ostali u nasljeu kao rezultat takvih utjecaja.
Strani utjecaj doivjeli su Hrvati iseljavanjem od xv. stoljea, koje je uslijedilo turskom najezdom s jugoistoka. Hrvati koji su se preseljavali u austrijske, maarske, slovake i moravske zemlje dijelom su preuzimali imena naselja u koja su
se naseljavali i prilagoavali ih svojem izgovoru: a) austrijska: Baumgarten postaje Pajngrt, Hornstein biva Voriton, Ne ugra ben postaje Bajngrab ... ; b) maar
ska: Fiiles postaje File, Czem postaje emba. Neka su se imena prevodila, npr.
Neudorf> Novo Selo, 1hebennendorf> Djevinska Nova Ves i druga, ili su hrvatski doseljenici iz svoje postojbine prenosili ojkonime: Bandal, Gacka, Parapatia
Brig, Stinjaki - naselja u Gradiu. Prepoznatljivost te kolonijalne ojkonimije pomae utvrditi kraj iz kojega su Hrvati doli. U tom smislu kudikamo pouzdanije
potvrde daju hrvatska prezimena u iseljenikim krajevima: Brodari (Brod), Bian (Biha), Klanski (Klana), Zrinjac (Zrin), Slunjski (Slunj) itd.
Slino je i s Hrvatima u junoj Italiji, gdje je sauvana kudikamo brojnija ojkonimija; od onih prilagoenih ojkonima Acquaviva Collecroce > KriU, Montemitra
> Mundimitar, San Felice> tifiti... do onih koji svjedoe o nacionalnoj pripadnosti doljaka: Valle Crobatia, Dalmazia, Lesina, Peschici (Peskii) itd.
Na prostore sjeverne Hrvatske, osobito u meurjeju Drave i Save, bio je maarski utjecaj koji se oitovao: a) u vokalnoj harmoniji: Bestercze (= Bistrica),
Kemence (= Kamenica), b) u izbjegavanju maarskoj administraciji nepriline
suglasnike skupine: dodavanjem vokala: Izdench (= Zdenac), e) rastavljanjem
konsonantskog skupa: Malaka (: Mlaka), d) izostavljanjem konsonanta iz konsonantskog skupa: Bathce (= Bace < *blatbce), e) hrvatsko Iri zamjenjuje se slijedom
Iur/, i poslije lori: Hrvat> Hurvat > Horvat, f) hrvatsko 161 zamjenjivalo se maarskim Iiii: Patak (= Potok). Maarski je utjecaj neizmijenjenost osobnog imena
koje dolazi u sloenim toponimima Martinbreg (= Martinov breg) itd. Po maar
skom imenskom obrascu prezimena su se postavljala ispred osobnog imena itd.
Taj utjecaj u pismu bio je kudikamo obilniji nego se to iskazivalo u praksi.
U junoj Hrvatskoj oitovao se pak mletaki utjecaj, osobito u primorskoj zemljopisnoj terminologiji i u toponimima nastalima proprijalizacijom zemljopisnih termina: Kava, Petrada (: petra), Galija, Gustirna (gustierna), Pantana, Plaa,
Punta, Vala, Riva, Mandra, Mandra, Kaca, Fjumera, Macel, Purporela, Lumbarda, Vrgada, Fortica itd. Romanski utjecaj osjeao se u potalijanivanju prezimena:
Lazaneo (= Lozani), Mladineo (= Mladini), Petrizio (= Petri), Cottrulli (= Kotrulovi) usvajanjem romanskih oblika osobnih imena i u preuzimanju romanskih (veinom mletakih) nadimaka.
Na hrvatski prostor, osobito na onaj iseljenih Hrvata, spustilo se s dinarskih
planina kroatizirano vlako puanstvo, katolike vjeroispovijedi, koje takoer s
ostalim hrvatskim puanstvom seli izvan Hrvatske (vlaka onirnija u Gradiu i
112
ivot imena
u junoj Italiji). Unutar Hrvatske dolazi pred Turcima (i s Turcima) vlako pravoslavno puanstvo s jugoistoka. Ono zajedno s kudikamo manje brojnom srpskom
populacijom naseljava neko u srednjem vijeku gusto naseljene hrvatske prostore u sjevernoj Dalmaciji, u Lici, na Kordunu i Banovini i po Slavoniji, osobito na
istonoj rubnoj granici Hrvatske u tzv. Vojnoj granici. Ti doseljenici bili su predstavnici mlaega novotokavskoga ijekavskoga govornoga tipa koji se govorio u
Starom Vlahu, po Peteru na istonohercegovako-crnogorsko-sjevernoalbanskoj
tromei, po Travuniji i Humu. Tim govorom doli su u susjedstvo starijih, starosjedilakih govornih tipova (akavski, kajkavski, starotokavski akavski) koji su
obiljeavali hrvatsko puanstvo. Tako su se starosjedilaki prilino konzervativni hrvatski dijalekti nali u susjedstvu s najrevolucionarnijima novotokavskima
i esto bili njima nadslojeni. O ostatcima hrvatske prisutnosti svjedoi nadslojena toponirnija s hrvatskim narjenim obiljejima.
Kako su starosjedioci uvali svoje dijalekatne osobine, svoju onimiju, novodoseljenici, naseljeni uglavnom u naputenim naseljima, nisu stvarali novu ojkonimiju, osim onu zaselakog, katunskoga tipa koja je u dinarskim krajevima motivirana imenom rodoelnika spluralnim formantom -ii (-oviil-evii, -inii) te
formantom -ci (-ovcil-evci, -ivci) u preteito sjevernim ravniarskim predjelima.
Kako su doseljenici bili pravoslavne vjeroispovijedi, njihova se antroponimija razlikovala od starosjedilake, ali su zamjetni i meusobni utjecaji, osobito u tvorbi hipokoristikih likova.
S njima skupa s turskim osvajanjima u mnoge dotad hrvatske predjele prodiru islamska imena, iji je zamjetniji utjecaj u antroponimiji nego utoponimiji:
uprija "most", Prnjavor "imanje, leno", Vakuj"posjed", itluk "vrsta feudalnog
posjeda", Orman "uma", Bajer "obala", Meraja "istina" itd.
Ta onomastika proimanja (premda sprjeavana jezinim, vjerskim, statusnim, zemljopisnim i drugim barijerama) ostavila su tragove u suvremenoj hrvatskoj onirniji.
U XVI. stoljeu mnogi istaknuti Hrvati piu svoja imena i prezimena uzorom
na latinske i talijanske likove: Petrus HectoreuslPietro Ettoreo umjesto Petar Hektorovi. Ta antroponimija u razliitim tekstovima dugo se drala i kod onih ue
njaka, umjetnika i pisaca koji su osim na latinskom, talijanskom, maarskom pisali (ponajvie) na hrvatskom jeziku. Pohrvaivanje takvih imena provodilo se
poslije ortografskim prilagodbama, pri emu su katkad neka prezimena kroatizirana prema nedovoljno dokumentiranim predlocima.
U XVII. stoljeu pojavljuju se u nekim rjenicima - primjerice u rjeniku Jakova Mikaije vrlo opseni popisi zemljopisnih imena. Tako J. Mikalja u vrlo opsenoj grai donosi hrvatski lik na prvom mjestu, zatim na drugom i treem mjestu
talijanske i latinske likove kao odredine. Uz hrvatsko ime dolazi definicija: Alga,
grad u panji; Osor, otok; Pirineji, planine koje razdiijuju panju od Prancije; Planica, rijeka u Moreji; upa, kneina u dubrovakom kraju itd. Ta bogata graa bila
je uzor i poticaj mlaim leksikografima - Pavlu Vitezoviu i drugima.
113
U tom XVII. stoljeu kao posljedica tridentskokoncilskih zakljuaka da se djeci na krtenju nadijevaju svetaka osobna imena i uz ime obvezatno zapisuje prezime, koje snagom zapisa postaje stalno, neizrnjenljivo i nasljedno, javljaju se u
hrvatskim krajevima koji nisu bili pod turskom upravom matice roenih i s njima prodor kranske antroponimije, u dotadanji prilino kompaktan hrvatski
imenski fond, a kod islamiziranih Hrvata jak islamski imenski repertoar s hipokoristinim likovima po uzoru na hrvatska narodna imena. Tada i u iduim stoljeima, pogotovu nakon oslobaanja sjevernih krajeva od Turaka, velik broj stranaca - Nijemaca, Maara, eha, Slovaka na sjeveru i Talijana na jugu - unosi svoj
imenski repertoar, koji se proimlje s hrvatskim i ukljuuje u nj.
Vlaka prezimena rta -ul (ungul, Lincul, Dakul, Danul, Drakul, Serbul) i
druga, zajedno s albanskima koja su s albansko-vlakim doseljenicima dola od
srednjega vijeka naovamo, samo su periferno utjecala na strukturu hrvatskog
imenskog fonda.
U XIX. stoljeu s buenjem nacionalne svijesti mnoga se osobna imena i prezimena prevode na hrvatski: Ignacije> Vatroslav, Wiesner> Livadi, Fuchs> Lisinski, Farka> Vukotinovi, Ritter> Vitezovi, Flieder > Jorgovani i dr. Tada nastaje i prvo imenovanje ulica po dobro izraenim planovima, ali se u XX. stoljeu
najvie u toj vrsti imena oitovala ideologiziranost nominacija.
U XX. stoljeu dio hrvatskih zemalja - Istra, Cres, Zadar, Lastovo - potpao je
po Rapalskom ugovoru iz 1920. pod vlast Italije, pa su mnoga mjesna imena, sva
osobna imena i prezimena bila talijanizirana, i tako je to ostalo do 1943, kad su
Istra, a onda i ostali krajevi, osloboeni i pripojeni Hrvatskoj.
Nakon Drugog svjetskog rata u antroponimiji se provodi ideologizacija imena pod utjecajem komunistikog reima. No, to je kratko razdoblje jer se ve poslije 1950-ih javljaju novi trendovi. Dijelom se biljei povratak na narodna imena
a dijelom se javljaju pomodna imena pod utjecajem Zapada (svijet filma, estrade i sL).
Mnogi toponimi tipa Sveti Juraj rabili su se na slubenoj razini bez pridjeva
sveti: Grgur, Klement, Janja, (Sveti Ivan) Zelina, (Sveti Ivan) abno itd.
Literatura:
Frani, Anela, Orsolya :agar-Szentesi (2008): "Meimurska ojkonimija na maarski nain", Folia onomastica Croatica 17, Zagreb, 59-80.
Hadrovics, L. (1985): Ungarische Elemente im Serbokroatischen, Budimpeta.
Jurii, B. (1956): "Toponimika zapadne Istre, Cresa i Loinja", Anali Leksikografskog zavoda, sv. 3, Zagreb.
Mandi, :. (2001): "Mikrotoponimija bunjevakih Hrvata u Madarskoj", Folia
onomastica Croatica, X, Zagreb.
Mirdita, Z. (2004): Vlasi u historiografiji, Hrvatski institut za povijest, Zagreb.
Ostoji, L (1974): Vlasi u Hrvatskoj, vlastita naklada, Krapina.
Skok, P. (1950): Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, JAZU, Zagreb.
114
ivot imena
Istona hrvatska granica prema Bosni dijalekatno se nije razlikovala. Bosanska Posavina imala je osobine slavonske Posavine, a u nekadanjoj tzv. Turskoj
Hrvatskoj proimali su se zapadni akavski i istoni starotokavski dijalekti. U
predtursko doba ta je onirnija jedinstvena.
Prodorom Turaka, spomenuli smo, prodire islamizirana antroponimija, ali s
predturskim i kasnijim migracijama dolazi u hrvatske (bosanske) krajeve vlako
(pravoslavno) i srpsko puanstvo sistonohercegovakim novotokavskim dijalektom. Tako su se, osobito na podruju Vojne granice (i po Bosni), nali II susjedstvu stari autohtoni govori s najmlaima doljakima. No kako je prostor ve
bio imenovan, a doljaci nisu osnivali nova naselja (nego uz njih podizali zaseoke porodinoga, katun~koga tipa), nala su se u susjedstvu stara hrvatska katolika te pravoslavna: srpska i vlaka antroponimija, ije se razlike oituju: a) u izboru imena, b) u imenskoj strukturi i e) u poloaju antroponimijskih lanova u
troimenskoj formuli itd. (vidi u knjizi P. imunovi (2006): Hrvatska prezimena,
Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb, odjeljak: "Hrvatski i srpski imenski
i prezimenski sustavi", 27-40).
116
tivot imena
2. U mlaem stadiju sveslavenskog jezika, koji traje u doba seobe naroda, zadrana je kvantiteta vokala kao razlikovnost. Vokali su samo kratki lb, 'b, e, oi i
dugi li:, y:, e:, a:, f:, 9:/' pa Hrvati protoniko (i toniko) kratko 10./ u stranim
imenima percipiraju kao svoje kratko lo/' Ta vokalna supstitucija trajala je
do u VIII. stoljee: Parentium (> Pore), Apssara (> Osor), Alluvium (> Olib),
Malata (> Molat), Salona (> Solin), Valum (> Bol), Basante (> Bosut). Nakon
VIII. stoljea ta se promjena vie ne provodi: palude > Palit (a ne Poljud i sL),
castellione(m) > Kaun (a ne Koun i sL), palatia > palazzo> Palac (a ne Polaa i sl.) itd.
3. Zamjena romanskog dugog lul i dugog 191 u starohrvatski Iyl zbivala se otprilike od polovk'e VII. do polovice VIII. stoljea, a onda se poslije u XII. stoljeu
Iyl zamjenjuje sa Iii: Alluviu(m) (> Olib), Duculum (> Diklo), Skrupi (> k rip),
Busi (> Bievo), Aenona (> Nin). .. Poslije se te promjene ne provode: Murula
(: Murus), Poljud (: palude), Brijun (: Brevona), Pulj/Pula (: Pola), Solentia (>
Suletiolta) ...
4. Rana je pojava prilagodba romanskoga frikatiziranoga skupa It'il u ll: Brattia
(> Bra), Puteu(s) (> Pu), Palatiu(m) (> Polaa), a od VIII. stoljea prilagodbe
glase: Bucal Puteolu), palac (: palatia) i sl.
5. Do kraja IX. stoljea hrvatski razlikuje poluglase lb, 'b/, pa se romansko kratko lul uje kao l'b/, a romansko kratko Iii kao lb/. U X. stoljeu poluglasi su u
hrvatskom iZjednaeni i od XlV. stoljea prelaze u lal: Mucurum (> *m'bhrb
> Makar), Bucuri (> *b'bhrb > Bakar), odnosno Vigia (> Bigi > *bbg'b > Bag),
Kissa (> *Cbska > Caska), Biston (> Bast) itd.
6. Metateza likvida provodi se uglavnom od sredine VIII. do kraja X. stoljea:
*Syrma > Srima, Albona > Labin, Arba> Rab, Arsia > Raa, Melita> MIet,
vjerojatno i Borna (;t Bran-ko i sL).
7. U poznatim sekvencijama vokala i nazalnih suglasnika ln, m/, kad iza njih
nije slijedio vokal u preuzimanim romanskim imenima, Hrvati uju svoje nazalne vokale If, 91: *Pisentu (> Pbsft'b > Pset), Solenta (> *Sulft'b > Sulet), Parentiu(m) (> *Porfb > Pore), junceu(s) (> *9h > uk(ovik)), *mont(e)
acutum (> M9tokyt'b > Mutokit) itd. Kako su nazali s X. stoljeem uglavnom
iezli iz hrvatskoga jezika, toponimi tvoreni od romanskog pridjeva san(c)tu(s)
i svetakoga imena, tipa: Supetar (: s. Petrus), Suidar (: s. !sidorus), Sutvara (: s.
Barbara), a odnosili su se na kasnoantike crkve koje su za doseobe Hrvata bile u funkciji, a poslije i na naselja oko tih crkava te na predjele koji su im pripadali. Ti toponimi, nastali kao plod mirne i stalne simbioze, upozoravaju svojim likovima na prostor uskog suivota tih dviju etnija, svjedoe o ranom ulasku Hrvata u dotad preteito romanske gradove i na kroatizaciju tih gradova.
Ti romansko-hrvatski jezini doticaj i najstarije su onomastike potvrde, prvi
jezini spomenici hrvatskoga jezika. Imaju golemo znaenje jer na supstratnim
imenskim osnovama odraavaju rane hrvatske glasovne supstitucije. To je jezi
ni i nacionalni prostor gdje je uz kontaktnu onimiju najranije potvrena hrvatska
117
prilino
Literatura:
Frani, Anela/Orsolya
arski nain",
ivot imena
119
Krk
Sutvid
(res
Stivan
Stivanjska
Suplatunski
Sutlovreki (2)
(Sutvija)
Suviki
Zadar
Supetar
Supetarska Draga
Sutvid
Sutomiica
Supetar
ibenik
Istra
Satlovre
Smogor
Soerga
Supetarina
Lika
Suerab
(: Servulus)
Olib/Silba
Suto(mo)ria
Subrijana
Sumaksim
Supavo
Supetr
Sutikva
Sutvara
Sutvid
Suuljan
Dubrovnik
Situ lija
Suura
Sumratinj
Supetri
Supokra
Suepan
Bra/Hvar
Sitvorje
Stivan
Stomorica (3)
Suuraj
Supetar
Sutulija
Sutvara
Sutmiho
Sutpavo
Sutpetka
Sutvara
Suvarevina
Sviuraj
Zastivonje
znai
Peljeac, Korula,
Makarska
' - - - - - - - , Sustjepan
kocijan
marje
Sudaneja
Sukojan (2)
Smijovaa
Sumajs
Stobre
Supaval
Stombrata
Supetar (2)
Stomorica
Stomorija (2) Sustipan (3)
Stomorska
Sutikva
Sutoei
Suisdar
Sutulija
Suurac
(Sudamja)
tafili
Vinodol
Stomorica
Stomorina
Pocukmarak
Sustipanac
Siandrija
' - - - - - - , Stivan
Stomorini Lazi
Supetarski Art
Sativa nac
Split
Rab
Citorij
Stivan
Stivanje
Stomora
Stomorica
Stomorin otok
Sukoan
svetakog
imena
i u biolokoj, gospodarskoj, kulturnoj i konfesijskoj) simbiozi Romana i Hrvata na prostoru tih sauvanih imena. Razmjetaj takvih toponima upozorava na
prisutnost Hrvata na tim imenskim podrujima, na crkve koje su Hrvati zatekli,
kojima su se sluili i obnavljali ih, ili gradili svoje u predromanikom graditeljskom slogu, na njihovu prvotnu evangelizaciju koja se dogodila upravo u agerima romanskih gradova, jer su upravo tamo ti toponimi grozdasto potvreni, to
potvruju i arheoloki ostatci.
Vrlo velika veina toponima s romanskim pridjevom santu (+ svetako ime)
odnosi se na crkvena zdanja koja su pripadala ranokranskom horizontu. Taj
ranokranski horizont obiljeava prostor na kojem zatim nastaje starohrvatska
predromanika sakralna arhitektura, svjedoei tako o neprekinutom slijedu antike i nakon hrvatske doseobe.
Dri se da se tek osnivanjem teme Dalmacije za Bazilija I, godine 867, predromanika pojavljuje u astarejama i u suburbijima romanskih gradova, na temeljima gdje su nekada bila rimska gospodarstva (villae rusticae), zatim ranokranske
crkve s imenima titulara ija su se imena nasljedovala u navedenim sanktoremima. Mnoge hrvatske predromanike crkve koje nastaju na izmaku IX. stoljea i
kasnije nisu ve nosile imena s romanskim pridjevom santu (+ svetako ime), kao
to su bila imena pridruena starijim crkvama kasnoantikoga supstrata, jer ve
nije bilo nazala u hrvatskom jeziku.
120
ivot imena
Razmjetaj hrvatskih
predromanikih
ranoromanikih
crkava (po T.
Marasoviu)
Hrvati, kako pokazuju ovi toponimi, naselili su vrlo rano prostore oko romanskih sakralnih zdanja koja su uglavnom nastala u V. i VI. stoljeu, ivjeli su
s Romanima u federatima skladno i mirno. Upravo je takvo ivljenje uvjet svake
simbioze, pogotovu jezine.
Razmjetaj toponima sa sut-, st- svojim grozdastim potvrdama na agerima romanskih gradova i na otocima pred njima, osobito oko Zadra, Splita, Trogira i
Dubrovnika, upozoravaju ne samo na jezine doticaje ve i na bioloka proimanja (prisutnost hrvatskih osobnih imena u gradovima), na jaku gospodarsku ovisnost romanske manufakturne privrede u gradovima i poljoprivrednih proizvoda iz hrvatske prigradske okolice. Ti toponimi kao plod mirne i stalne simbioze
upozoravaju svojim likovima na vrijeme i prostor uskoga suivota tih dviju etnija,
svjedoe o ranom ulasku Hrvata u gradove, na kroatizaciju tih gradova i na ranu
evangelizaciju Hrvata, koja se zbila u poetku upravo na tim prostorima.
Izostanak toponima rane romansko-hrvatske simbioze na prostorima gdje
arheologija otkriva romanska gospodarstva, naselja i ranokranske crkve u dubljoj unutranjosti romanskih dalmatinskih gradova, na liburnijskom primor121
47
48
122
Zivot imena
Zbornik radova savjetovanja o pitanjima standardizacije geografskih naziva u jezicima naroda i narodnosti SFRJ, Sarajevo 1984,353 str.
2.13.3.
Zaviajni
oblik imena
Zivot imena
ka: Omi (ne Omi), refleks nekadanjega jata ll oituje se razliito i u slubenim
imenima: BililBelilBijeli, na mjestu nekadanjega va lal 'b, b) odslikava se
izgovorna stvarnost: Nova Vas i Nova Ves, Orlac i Orlec; uvaju se dijalekatni skupovi Ii i lrl: itarjevo, rnji, akavski likovi sa sufiksima -ie *-isko), -ak
(Medveak), -ina (Laina : (v) las t), otpali suglasnik Ihl ne restituira se u imenima iz onoga kraja gdje je tako u dijalektu: Oriovac (ne *Orhovac), Cista Provo
(ne *Cesta Prhovo), Magia Mala (ne *Magieva Mahala) itd.
U antroponimiji se takoer uvaavaju narjeni oblici: Prani (ne preinaka Frani), ali Frane (a ne preinaka Vrane).
U vezi s naslijeenom zapisivakom tradicijom problem je kako pisati prezimena istaknutih ljudi -iz hrvatske kulturne povijesti koji su svoj ugled stjecali izvan
domovine te svoja imena i prezimena prilagoivali stranim antroponomastikim
sustavima i pisali ih razliitim stranim neprilagoenim grafijama (latinskim, talijanskim, njemakim, maarskim): PetriciuslPetriziolPetrizilPetrislPetrievi ili
Petri; Giorgi pa ori ili urevi; CotrullilCotrugli!de Cotruglis i hrvatski KotruljilKotruljevi ili Kotrulovi; Luci ili Lui; Nale/Nali ili Naljekovi; Relkovi
ili Reljkovi; Vranyczany ili Vranjican itd. Autori koji o njima piu rabe i zagovaraju svoj izbor prezimenskog lika i neka takva prezimena nakon nekoliko stoljea jo nisu ustaljena, iako postoje onomastiki razlozi i potreba da se ona ustale.
(Vidi P. imunovi, "Neustaljena prezimena u hrvatskih velikana", u: Hrvatska u
prezimenima, Zagreb 2008, 52-60).
Imena iz jezika koji se slue latinskim pismom u hrvatskoj je tradiciji da se
preuzimlju i piu u originalnoj grafiji, a za druge jezike postoje pravila, ne do
kraja utvrena, kako ih jednoliko prenijeti u hrvatski grafijski sustav. Lako se u
to uvjeriti konzultiranjem razliitih izdanja hrvatskih pravopisa. Neke kulturno-znanstvene izdavake ustanove imaju vlastita pravila kako postupati u takvim transkripcijama i transliteracijama kako mijenjati takva imena u hrvatskom jeziku.
2.14. Ime i jezina norma
2.14.l. Uvod
U jezinom i kulturnom kOllmniciranju, pri snalaenju u prostoru i prepoznavanju u drutvu, imena su bitni imbenici. Ona su jezini znaci i kulturni spomenici. Sabijaju u sebe svjetonazor puka, bogatu motiviku kao odslik materijalne i
duhovne kulture. U pobudi nastanka i u liku nose biljeg obiteljske intime, obivateljske povijesti i zaviajnog idioma u kojima su se imena smiljala i oblikovala.
Imena su teritorijalno i dijalektalno odreena. Njihova dijalektalna obiljeja nije
potrebno (esto ni doputeno) usklaivati sa standardnojezinim obiljejima ako
imena u jeziku uspjeno obavljaju svoju osnovnu funkciju: identifikaciju i diferencijaciju onomastiki h sadraja kojima su pridruena radi njihova imenovanja,
a ne naruavaju fonoloke i akcenatske uzuse standardnoga jezika.
125
49
Usp. P. imunovi (1986): Istonojadranska toponimija, III. dio: "Ime i norma", Logos, Split, str. 167.
126
Zivot imena
127
ne likove na -ac, a zatim golemim porazom tih nakana privoenja imena "knjievnom" izrazu kad mu je pismo adresirano u Biograd (srpski) zalutalo u "Biograd dalmatinski".
Vlastito ime opire se prekrajanjima bilo koje vrste. Ono ustaljenim, naslijeenim likom omoguuje brzu, jednoznanu, izravnu identifikaciju objekta koji
imenuje. Zbog toga su imena pravilna u likovima u kojima ih rabe njihovi nadjevatelji i njihovi potomci (tradicijski kriterij), u kojima su oblikovani na teritoriju
odreenih dijalektainih odlika (topiki kriterij) i u kojima dijalektaine znaaj
ke imena nisu zapreka njihovu funkcioniranju u standardnom jeziku (normativni kriterij).
Zasade s poetka st6ljea da se vlastita imena u svemu prilagouju normi standardnoga jezika trajale su u nas dugo i nanijele su golemu tetu naoj imenskoj
standardologiji. Odbacivale su ih i srpska strana, koja npr. nije mogla prihvatiti
oblik Biograd za ime svojega glavnoga grada i, pogotovu, hrvatska strana gdje je
dijalektalni pejza vrlo kompleksan i gdje su pod udar dola mnoga, najfrekventnija imena: Osijek (: Osik), Rijeka (: Reka), Delnice, Split, Bjelovar (: Belovar), Karlovac (: Ka rio vec), Sisak (: Sisek), Meumurje (mj.: Meimurje) itd.
Na hrvatskoj se strani tek u Pravopisu D. Borania iz godine 1921. unosi pravilo: "Mjesna imena i prezimena iz ekavskog i ikavskog podruja uvaju e i i u
ijekavskom govoru. Tako na pr. pie se Nemi, Beli, Delnice, Split" (str. 9). Borani je iao i dalje u uvaavanju "neknjievnih" imenskih likova: "Vlastita imena ove ruke otimaju se kadto i o drugih glasovnih zakona, pie se na pr. Livno
mjesto Hlijevno, Foa mjesto Hoa (od Hoda), Gacko mjesto Gatsko, Rai mjesto Raji itd."
Tako se postupno ostvarivalo ono to ui dananja onomastika teorija u vezi
s uporabom imena u knjievnom jeziku. Ali ni tada, pa ni do danas, nisu mnoge
dijalektaine osobine u imenima uspjele stei status standardnojezine legislative. Uzmimo, primjerice, hrvatskokajkavska imena na -ec (Vrbovec, Gubec) i druga (Tuhelj, Badel) bez prava na "nepostojano" e (Vrbovca, Gupca, *Tuhlja, *Badla), imena na -'aneS3 (Pakotane), -re (Ribare) kao pluralia tantum mukoga roda s
golemom estoom i pravilnou uporabe na prostranom podruju. S4 Iako takvi
likovi ve dugo ekaju pravo na verifikaciju u normativnoj gramatici, tek Pravopisni prirunik S. Markovia, M. Ajanovia i Z. Diklia ss navodi kao ispravne kajkavske oblike akovec, g. akovca i ktetik akoveki. Donedavno takvi su se ktetici progonili iz knjievnoga jezika, iako su oni sastavni dio sloenih toponima:
53
54
55
Tako npr. M. Peikan smatra da "lokalno ime Deane mase. pl. ulazei u opti jezik mora rtvovati ili nastavak ili rod (ili rod i broj zajedno). Mi smatramo da taj opi jezik mora unijeti tu stvarnost
u gramatiko pravilo po kojem postoje pluralna imena mukoga roda s nominativom na -e (-ane):
Deane ... i na -e (-are): Ribare. Svinjare, Za sve je potreban terenski podatak, jer se "administrativni podatci o imenima ne mogu uzimati kao sigurna i autentina onomastika graa" (M. Peikan,
Znaaj praenja jezikih elemenata koji se ponavljaju U mikrotoponimiji, Prva jugoslovenska onomastika konferencija, izd. CAN U, Nauni skupovi 2, Titograd 1976, 100).
Od Deane, Berane ... na jugoistoku do apjane, ejane u sjevernoj Istri.
Izd. Svjetlost, Sarajevo 1987, 135b.
128
ivot imena
Graa
Danas kad su nam ve postale poznate daleke prostorne zabiti i imena u njima, kad su nam sve podrobnije znana imena u dijalektainim krajinama, kad su
nam pred oima zemljovidi najrazliitijih namjena i sve prisutnija fonijska sredstva priopavanja preko kojih usvajamo zvukovne slike imena iz svih zemalja
svijeta, kad je sve vie pravopisnih uzusa u pojedinim jezinim sredinama s obzirom na transkripciju i transliteraciju stranih imena i pisanje velikog slova u
imenskim sintagmama, potreba za istom, jednoznanom i funkcionalnom standardizacijom imena namee se naoj normativnoj jezinoj znanosti kao jedan od
prenijih zadataka.
Potrebno je to izvriti na svim jezinim razinama.
56
57
Izvan sklopova imena mogua je dubleta na -aki: akovaki, M. Peikan, ibidem. Takva dvojnost
ktetika javlja se onda i izvan onomastike sfere. A. G. Mato pie jednu od svojih najljepih pjesama Hrastovaki nokturno, koja je uvrtavana na prvo mjesto u antologijama kajkavske lirike; ne pie Hrastoveki, ali na drugom mjestu pie ktetik u kajkavskom liku: krapoveki prema ojkonimu
Krapovec. V. Lj. Jonke, Standardizacija imena mjesta, Prva jugoslovenska onomastika konferencija,
izd. CANU, Nauni skupovi 2, Titograd 1976,45.
Imenska varijanta je drukiji oblik koji se razlikuje od standardnog lika u nekom od segmenata u fonemskoj postavi ili u ortoepiji. Varijante su, kao dijakronijski pokazatelji u prostoru i vremenu, vani kaiputi tumaenja arhetipskog imena, jer su nastale kao ishod jezinih prilagodbi i odraz su jezinih prilika koje su ih izazvale.
129
Ortje, Bjelina ... ne bi se mogli usvojiti u takvu izgovoru /SI i u takvim "kratkojatovskim" likovima. sB
Ne mogu se takoer prihvatiti akavski i(li) tokavski likovi jer nema odgovarajuih grafema ls/' Iii u knjievnom jeziku, a niti je ta pojava osobito stara i proirena. Druge dijalektaine crte, kao vane prostorne diskriminante u toponimima,
koji su po svojoj naravi nepomini i nepomiljivi svjedoci area Inoga razmjetaja
imena kao, primjerice, glasovne skupine lrl: ernomerec, Zaretje, rnji; l/' ll
: Iti: it, itarjevo, Vogoa: Gradite ... ; sudbina suglasnika Ihl: Oriovac (: *Orihovac), Provo (: *Prhovo), Magi Mala (= *Mahala),S9 Ajdukovi; nezamijenjeno -l
na kraju imena i na kraju sloga u imenu: Dol, Delnice (ne Dionice) itd. valjalo bi
sauvati pri odreivanjtl slubenog lika imenu. Ovo piem stoga to nas eka normiranje tisua mikrotoponima, koji jo nisu ni valjano popisani ni opisani.
Vokalni se fonerni u hrvatskim dijalektima vrlo razliito ostvaruju. Osobito su
esti zatvoreni i otvoreni izgovori tzv. sredinjih vokala le/, la/, 101 i njihovi dvoglasniki ostvaraji, te saimanje vokala i sL, s obzirom na njihove ekvivalente u
standardnom jeziku. Takve ostvaraje ne treba unositi u knjievni jezik, ve ih valja svoditi na ishodini osnovni vokal, odnosno na odgovarajui vokal u knjievnom jeziku. Naime, treba uz izgovor imena uzimati u obzir kako sami mjetani
piu dotina mjesna imena i taj njihov zapis vaan je pokazatelj uvanja tradicionalnog imenskog oblika. 60
Mnoge elizije vokalnih fonema u komociji izgovora ne bi valjalo uvaavati u
toponimima (ne: Sim"ljvo), iako su mnoge ve ule u prezimena: ajnovi (pored
ajinovi, koje je s onomastikog gledita drugo prezime). U toponimima se ne bi
trebalo osvrtati na aferezu, tj. izostavljanje inicijalnog nenaglaenog suglasnika,
primjerice: Ostroac (ne puki Stroac), Amerika (ne Merika), ali se u Hrvatskoj
odavna ustalilo etnonimsko ime Talijan (ne !talijan). Sinkope u toponimima tipa
Zenca, Jablanca, Prodolna, ve je reeno, ne treba uvaavati.
Kontrakcije u imenima tipa ili Iliji), Deli Deliji), Kadina Voda Kadijina voda), Marindvor Marijin dvor) svojom su se estoom nametnule i valja ih uzimati u tim oblicima. One su bogato zasvjedoene u prezimenima i uope u antroponimima. 61
U vezi s konsonantskim supstitucijama u imenima este su ve spomenute elizije i supstitucije fonema Ih/, zamjena If! sa Ipl i sl. akus tika asimilacija tipa *u58
59
60
61
Vidi o tome podrobnije A. Peco, Toponomastika i knjievnojezina norma, Vtora jugoslovenska onomastika konferencija, Skopje 1980,239.
Vano je pri tome istraiti nalaze li se toponimi kojima odreujemo slubeni lik u kompaktnom dijalektalnom arealu koje ima Ihl u svojem konsonantskom sustavu, ili je to dijalektaino, konfesionalno
itd. mijeana populacija sprevagom starinakog stanovnitva koje ima Ihl u svojem govoru. I u drugim sluajevima valja voditi rauna o mijeanim dijalektainim regijama, o starosti i ukorijenjenosti
pojedine fonetske pojave u imenima radi uvanja povijesnojezinog podatka u dotinim toponimima.
Premda na srednjodalmatinskim otocima mjetani izgovaraju: Varb6nj, Varb6ska, StOri Grlf:d, Blf:l
- ta i takva imena ve su dugo u uporabi kao Vrbanj, Vrboska, Stari Grad, Bol. S tim u vezi je defonologijacija Iri sekvencijom fonerna lor/, lari. Izvan ve ustaljenih imena tipa Vrbanj (: Varb6n), trebalo
bi tolerirati domai izgovor: Artac, Artina (ne preinaivati u *Rtac, *Rtina i sl.).
M. ipka (1966/67): "Kadina voda i Ilica Odalica",]ezik XIV, 158-160.
130
ivot imena
neprovedene palatalizacije (Dragi, Luki) i sibilarizacije (Potrki, ehi, Bregi), desonorizacije (Mehmet umjesto Mehmed, Mahmut). to
se tie pojednostavljivanja suglasnikih skupina, neke se toleriraju kao to su naprimjer prezime Tica, toponim elari (= Pelari), druge se zamemaruju kao npr.
u toponima Jesa (= Jelsa), Popov Mos (= Popov Most), Nii (= Niki) itd.
U muslimanskim govorima i nekim hrvatskim dijalektima koji ne poznaju
foneme ll (Poitej, aplina),62 IDI (Hida), ln; ll'! (Jubuki), u nekim tokavskim
govorima koji nemaju foneme If!, Ihl (Utovo, Rasno < Hutovo, Hrasno), u kajkavskim bez fonerna Ii i zvunih afrikata, kao i u akavskim govorima, imena
su oblikovana "supstitutima" spomenutih fonerna. Pri uvrtavanju takvih imena
u slubene imenske popise potrebna je podrobna analiza na terenu koju valjano
moe obaviti jezini strunjak, a njega se, naalost, najmanje konzultira pri izradi zemljovida i uope pri kodifikaciji imena. Pojave ove vrste najprisutnije su u
mikrotoponimiji, koju karakteriziraju upravo jezini konzervativizam i dijalekatska autentinost, koja je osobito vana danas u doba sveope korozije dijalekata.
uvajui te osobine u imenima, mi spaavamo vjerodostojne jeZine i kulturne
spomenike od njihovih izopaka, produujemo u njihovih korisnika intimu njihova nastanka, onu srodenost kojom su oni vezani za svoja imena. uvamo takvim
imenima medae protega neke jezine pojave, smjerokaze stvarnih i jezinih migracija kroz prostor i vrijeme.
Morfoloke osobitosti. Morfoloke naznake u imenima vrlo su bitne u kodifi-
63
64
U toponimu Lovre u Imotskoj krajini Ii se ustalilo, iako je po porijeklu ll: *Laurentius > Lovre,
kao Stobre, Lovreina; kao Bra (: Bratia), Polae (: palatia) itd. Pojava ti > t'j > provodila se do u
VIII. stoljee te svjedoi o ranoj hrvatskoj prisutnosti na dotinom mjestu gdje je toponim prilagoen hrvatskom jeziku.
Vidi J. Bratuli/P. imunovi (1985): "Prezimena i naselja u Istri", VI. kolo Istra kroz stoljea, knj. 35
i 36, Pula - Rijeka, te (1986): kolo VII, knj. 37, abecedno kazalo naselja i karata. p. imunovi (1979):
"Tipoloko-strukturalni ogled istarske ojkonimije", Rasprave Zavoda za jezik 4-5, 219-250 + karte;
isti (1986): "Krk, Rab i Pag u svjetlu toponim ije", u: Istonojadranska toponimija, Split, 76 i 86-88.
W. Lubas (1971): Slowotw6rstwo poludrlOwoslowianskich nazw miesczwych z sufiksami -ci, -ovci, -inci
itp., Katowice, 202 str.
131
promjene pluralnih likova na -ci (-ovci/-evci, -inci) u singularne likove na -ce (Beoce, Petrovce, trpce .. .) srednjega roda u gornjem Pomoraviju i drugdje. 65 Singularizacija toponima zamjeuje se i u drugim toponomastikim tipovima, redovito
u ojkonimima na pojedinim podrujima na Hvaru: Zastraie (mj. Zastraia),
Poljice (mj. Poljica), Svire (ali gen. samo Svira[a]), dok se na Brau upotrebljavaju i singularni likovi, uz slubene pluralne likove srednjega roda: Puia (Puie), Nereia, Bobovia, Loia, Mirca, Postira, Povlja, Blaca, Selca. 66 Dvojna
upotreba javlja se i u drugih ojkonima: BilealBilee, PljevljalPljevljeY esto se
zbiva u zemljopisnim imenima promjena i uporaba dvojnih oblika: Mokronogel
Mokronozi, Vele (gen. Velea) "ime kluba" (m.)IVele (gen. Velei, f.) "ime gore",
Biokovo (m.) lBiakova (f.) itd.
.
Uvoenje u standardizaciju imena te vrste oito nije mogue bez jezinoga
strunjaka, upravo onomastiara.
Nisu ujednaene ni deklinacijske promjene tzv. pridjevskih imena. Ojkonimi tipa Tisno, Slano, Trsteno mijenjaju se po imenskoj i pridjevskoj deklinaciji: TrstenalTrstenog, Tisna i ee Tisnog; u pridjevskih imena prevladala je,
ili sve vie prevladava, imenika deklinacija Jasna - Jasni (ne: Jasnoj), Mirna Mirni (ne: Mirnoj), Milna - Milni (ne: Milnoj), Baka - Baki (pored Bakoj),
Gradika - Gradiki (pored Gradikoj), Uka - Uki (ne: Ukoj), Primoten (s) Primotenom (ne: Primotenim), Nedoklan - (s) Nedoklanom (ne: Nedoklanim), Vukov - Vukovom itd. Muka osobna imena na -i koja su po postanju pridjevi poinju dobivati oblike imenike deklinacije: Drobni - Drobnija, Dragi
- Dragija, pa tako i prezimena Krnjavi (: "ljevoruki") - Krnjavija. Ta je tendencija sve shvatljivija jer se imena nastoje supstantivizirati (tjednik Danas, u
Danasu). Ona je donekle i objanjiva, imamo li na umu da su imena rastereena leksikoga znaenja, kao sadrajno "prazna" bliska imenikim strukturama gdje se nalaze odgovarajui imenski deklinacijski uzorci. 68 Pokazuju to i
pomodna, mahom strana, enska osobna imena na -i: Meri, Gabi, Viki ... i ona
na konsonant: Briit, Karmen, Nives koja jezina praksa promee u normalne
deklinacijske uzorke enskih imena: Merica, Gabika, Vikica ... , Briita, Karmena, Niveska i s1. 69
65
66
67
68
69
Sv. Georgijevi (1975): "Imena mesta SR Srbije, njihovi etnici i ktetici", Balkanolake studije III-V,
Ni,13.
M. Hraste (1937/38): "O imenima mesta u Dalmaciji", Na jezik VI, 266-268; P. imunovi (1968):
"Singularizacija pluralnih toponima na Brau i drugim dalmatinskim otocima", Symbole Taszicki,
Krakov, 354-358.
A. Peca (1961): "Oblici toponima u knjievnom jeziku", Na jezik, n. s. 11,234-248.
Zato se toponim Banja Luka usvaja kao jednolani toponim Banjaluka. Rjee se u pridjevskoj sastavnici prepoznaje pridjev i dekliniraju obje imenske sastavnice. Vidi se to u nekolikim pogrenim etimologijama koji pridjev dovode u vezu s banja, bajna i sl. Jednako se tako ponaaju ojkonimi
Jurandvor (od Juran + -jb -> Juranj) s gubitkom palatalnog elementa pred labijalima /dv/. Usporedi
Banbrdo (od Banj brdo).
P. imunovi, Pomodna osobna imena i njihovo ponaanje u jeziku, Jezik XII/S, 1964, 137-142. U radu
se navode razliiti tipovi deklinacije istih imena u raznim region ima: ivo - ive, ivo - [va, ive - iva, Ive
- Ive, Ivo - Ivota, Ivi! - Iveta, Ivo - Ivota itd. Sve ove i mnoge druge pojave ortoepije i imenske tvorbe
trae izradu normativne gramatike imena, za koju prikupljam grau.
132
ivot imena
Imena, postavi semantiki "prazna", svoj neestotni nominativni oblik nadomjetaju oblikom kojeg estotnijeg padea. Tako je npr. ime uvale Likva na Brau zapravo genitivni oblik zaboravljenog nominativa Livak ("lijevak"), dananji
makarski ojkonim Podaca (f.) zasigurno je genitiv mnoine zaboravljenog nominativa *Poca *Podca "podi", "zaravni na pristrancima"). Dijalektni oblik Jami
(= f. nom pl.) na Sredi na Cresu postaje kao arheoloki lokalitet u znanstvenoj literaturi imenska besmislica Jamina Sredi; ojkonim Crna Vas u Lici postaje u doseljenika Crna Vlast, a ojkonimi Magi-Mala (= mahala) i Mala Sebiina uzimaju
pridjevsku deklinaciju: u Magi-Maloj/o u Maloj Sebiinj71 itd.
71
73
133
--------------------------
ske udbenike itd. Tako je makar na podruju hrvatskoga jezika, gdje je problem
standardizacije imena vrlo akutan. 74
Kartografima, koji sudjeluju u izradi zemljovida i u upisu imena na njih, esto
su, zbog razliitosti njihova razmjera i njihovih specijalnih namjena, uskraene
mogunosti da valjano i podrobno ispiu imena uz onomastike sadraje koji su
ucrtani na kartama. Kartografi se stoga dovijaju razliitim rjeenjima uvodei u
opticaj imena koja sami stvaraju:
a) umjesto pojedinanog zapisivanja imena oni zapisuju kumulativno ime za nekoliko objekata: otoii Mali i Veli Barjak dobivaju zajedniko ime Barjaci.
Tim su nainom nastala pluralna kumulativna imena Trimulii, estakovci,
Sestrice za skupine otoia u zadarsko-ibenskom otoju. Slinoga su postanja Vrhovnjaci i Lastovci za skupine otoia istono od Lastova, takva su kumulativna imena Bainska jezera, Plitvice, pri emu prvo ime obuhvaa est
pojedinanih jezerskih imena, a potonje ime esnaest
b) proizvoljno skrauju imena. Tuhinjska dolina postaje Tuhinj, Kara Hasovina
postaje Karasovina 75
c) izostavljaju bitni oznaitelj i u imenu: ime Hrid pod Mraru (uz Lastovo) zapisuju na karti kao Podmraru, Otok van Ula zapisuju kao Vanula (Cres), u
drugom sluaju nepotreban pleonazam Punta od Arca 76 umjesto Artac (= ratac "mali rt")
d) na razliitim zemljovidima zapisuju se razliita imena za isti toponomasti
ki sadraj. Tako se za morski kanal podno Velebita mogu nai ova imena: Velebitski kanal, Podvelebitski kanal, Podgorski kanal, Planinski kanal, Primorski kanal. Oito su sva ta imena umjetne tvorbe, pa i nisu ustalila jedinstven
imenski lik. Poljica kod Splita jedni dijele na Donja, Srednja i Gornja, drugi
na Primorska, Zavrka i Zagorska, a drugi opet kombinirano od jednih i drugih atributivnih sastavnica.
Prekrajanja imena. U kodifikaciji imena osnovno je polazite da ime bude istoliko, jednoznano, jedinano! Odabrati takve likove specijalnost je u prvom redu jezinoga strunjaka, terenskoga istraivaa, koji zna onomastike konstante
i onomastike zakonitosti funkcioniranja imena, koji poznaje toponimiju doti
noga kraja radi izbjegavanja kolizije s drugim slinim imenima, pogotovu s onima koja imenuju istovrsne onomastike sadraje. Naveli smo ve kako je nuno
74
75
76
Usporedi vrlo instruktivan rad M. Peterca (1984): "Standardizacija geografskih naziva na teritoriji
Jugoslavije", Zbornik radova o pitanjima standardizacije geografskih naziva naroda i narodnosti SFRJ,
Sarajevo, 5-29.
Takvu proizvoljnost nalazimo ve kod V. Karadia koji mjesto toponima Konavii zapisuje u svoj
Rjenik svoje izmiljeno ime Konavlje, umjesto toponima Katila zapisuje Katela, a planinu
Sinjavina preimenuje u Sinjajevina. Neka tako krivo zapisana imena upravo snagom zapisa uvrstila
su pogrene likove koje vie nije mogue ispraviti, a trebalo bi, ne samo zbog tonosti izvornoga toponima nego i zbog drukijeg jezinog i stvarnog sadraja koji nose izvorni likovi.
Ovakve analitike, mahom strane, imenske sintagme netipine su za knjievni jezik pa ih je mogue
(i potrebno bi bilo) prilagoditi tipinim sintagmama pridjev + imenica. Ne Boka od Kotora (terenski
zapis), ve Boka kotorska.
134
Zivot imena
poznavati dijalekatni sustav u kojem je dotino ime oblikovano i normu knjievnoga jezika u kojoj e dotino ime uspjeno djelovati.
Poseban problem izazivaju pomodna, kvazikomercijalna imena u primorsko-turistikim regijama (a vjerojatno i drugdje) kao to su: Otok mladosti (Obonjan), Otok ivota (Govanj), Otok ljubavi (Zeeva), Uvala Scott (Grabrova), Ostrvo
cvea (Prevlaka u Boki kotorskoj) i mnoga druga (ukljuujui i imena hotela, gostionica, brodica, kafia itd.) koja su prave imenske nagrde, daleko od puke motiviranosti i jednostavnosti, a zatiru mnoga stara izvorna imena koja su etnika i
jezina svjedoanstva ovoga puka o njegovoj vjekovnoj prisutnosti u tom kraju,
o njegovom poimanju svijeta u vremenu nastanka tih imena, kojima i vremenski
postanak odreujemo po njihovim izvornim likovima. Daleko smo od zakonske
zatite imena kao spomenika jezika i kulture, premda smo slubene zahtjeve podnosili u nekoliko navrata mjerodavnim republikim ustanovama pozivajui se i
na zakljuke i preporuke Meunarodnog onomastikog vijea pri UNESCO-u,
kojega smo lan od njegova osnutka.
U mnogim toponimima izostavlja se pridjevska sastavnica sveti, pa umjesto
toponima Sveti Vid (s istim sadrajem kao u imenima Sutvid, entvid i sl.) imamo
toponime jednake osobnim imenima: Katarina, Grgur, Klement, Jerolim (otoci),
Jana, Vid, Marija na Muri (ojkonirni), Jure (vrh) itd. Stvarali su se tako neobi
ni toponimijski tipovi strani puku te tui i neprimjereni slavenskoj toponirniji i
spontanim pukim kreacijama.
Razliiti su uzusi u Hrvatskoj u preuzimanju nekih makedonskih i slovenskih
toponima. Dok u Hrvatskoj prevladavaju izvorni likovi: Skopje (kao Slivje, Sopje),
Bitola, Gevgelija, Kalugerica ili, kao u Slovenaca Alpe, drugdje su ta imena drukije prilagoena i piu se: Skoplje, Bitolj, evelija, Kalueriea, Alpi itd.
Spomenimo usput inaice u pograninim imenima kao to su onimi na hrvatsko-slovenskoj granici (Kupa/Kopa, Su tla/So tla, Kopar/Koper/Capodistria, Jadransko more/Jadransko marje) koje inaice s gledita kodifikacije imena u pojedinom
jeziku ne predstavljaju tekoe niti izazivaju onomastike nedoumice. 77
Blizak ovim rjeenjima je problem egzonima u cijelosti. Uz preporuku Meu
narodne komisije za standardizaciju zemljopisnih imena pri UNESCO-u da se
potuje i preuzima izvorni lik imena iz dotinoga jezika, oito je da bi se ve bilo teko odrei davno udomaenih imena: Rim, Napulj, Solun, Dra, Prag, Be,
Carigrad, dvojakosti upotrebe: Celovec/Klagenfurt, Videm/Udine, Voden/Edessa,
eljezno/Eisenstadt, Mleci/Venezia, dok su sasvim nestali iz upotrebe: Monakov
(= Miinchen), Dredane (= Dresden), Lipice (= Leipzig), Jakin (= Ancona), Turin (=
Torino) itd. Problem egzonima trai podrobniju obradu i jedinstven stav do ko77
Ovdje je zanimljivo navesti kako se u slovenskom jeziku tri znaajna hrvatska grada zovu varijantnim "slovenskim" likovima. To su Karlovec. Sisak, Pulj. Upravo su se stariji hrvatski likovi sauvali
u slovenskom jeziku, dok su u hrvatskom jeziku popustili fetiizaciji knjievne norme s poetka XX.
stoljea kojom su bila, kako smo vidjeli, zahvaena vlastita imena. Staro hrvatsko ime Pulj (s kongruencijom prema grad) izmijenjeno je ugledom na romansko ime PolaiPula (s kongruencijom prema
tal. citta f.). Usporedi do danas sauvan pridjev puljski (od Pulj) i ulino ime u Zagrebu: Puljska ulica.
135
Vidi moj pogovor "S. O. S. za imensku batinu" u navoenoj knjizi Istonojadranska toponimija, Split
1986,267-269.
136
ivot imena
sedla od imena pregiba, imena uvala s mogunou sidrita od imena onih drugih
bez te mogunosti itd. U ovom vrednovanju potrebna je suradnja s geografima.
Ortoepske osobitosti. Ortoepska problematika vlastitih imena posebno je, veliko i sasvim neproueno podruje. Ona se namee zbog fonijskih sredstava priopavanja, pri emu su izgovor i naglasak imena koje usvajamo bitni. Naelno bi se
vlastita imena morala prilagoditi naglasnoj normi knjievnoga jeZika. No kako se
i na novotokavskom podruju javljaju akcentske dvostrukosti, i u ovom podru
ju predstoji golem posao u normiranju jedinstvenih ortoepskih tipova i likova.
Neki su se tipovi ustalili u komplementarnoj razdiobi kao primjerice oni u prezimenima: i'munovi, imunovi i imunovi. Vei problem predstavljaju npr. prezimena koja su naiik opoj imenici tipa teak - Teak. U prezimenima i u nekim
drugim toponimijskim tipovima pokazuje se tendencija stupanog (kolumnog)
akcenta: ne kao teak - teaka, ve kao Teak - Teaka (ne Teaka), VukovarVukovara (ne Vukovara) itd., to jest, upravo zbog dvojakog naglaavanja, ortoepski problem. Bit e potrebno prouiti akcenatske tipove u hipokoristika: KOa
- K6a, Rua - Rua itd. jer nose razliite sadraje izraavajui meljorativnost,
pejorativnost. U nekim krajevima hipokoristik tipa Rua nosi osoba, a oblik RUa
domaa ivotinja (krava), pa su i u vokativ u razliiti akcenti i sl.
***
Imenima smo duni uvati izvorne likove. "Svako je ime kulturni i jezini spomenik, pouzdan vremenski i prostorni smjerokaz u identifikaciji migraCijskih i
kulturnih tokova. I jezinih u prvom redu. Imena imaju golemo znaenje u istraivanju materijalne i duhovne kulture odreene krajine i odreenog naroda. Puk
je nadijevajui imena vrio izbor objekata koje valja imenovati i obiljeja objekata koja valja pohraniti u imenu. Zemljopisna imena dokaz su materijalne istine o
prostoru i kompleksne istine o nadjevateljima i korisnicima imena. U tom smislu
prekrajanje imena jest povreda i spomenika kulture".79
Imena uvaju jezine navike i opiru se promjenama na bilo kojoj jezinoj razini u bilo kojem dijelu svojega lika. Ti su likovi ukorijenjeni u puku kojemu su
imena batina naslijeenih predaja, najintimniji izraz svekolikog sadraja vezanog za jezik i zaviajnu povijest.
2.15. Egzonimi
P. imunovi, Split ili Spljet - osvrt na polemiku s poetka stoljea, u knjizi: Istonojadranska toponimija, Split 1986, 203.
137
Dredone (Dresden) iz 9jela G. Brauna i F. Hogenberga Civirotes orbis te"orum, Koln 1S72.
Drugi su opet egzonimi zastarjeli i rijetko su u upotrebi: Jakin (= Ancona), Tur;n (= Torino), Lipice (= Leipzig), Dredane (= Dresden), Monakov (= Munchen).
Neki su egzonimi s neznatnom prilagodbom: Krakov (: Krak6w), Pariz (: Paris), eneva (: Geneve), a neki se egzonimi svode na lokalnu i stilistiku uporabu: Londra (= Split).
Neke nacionalne manjine rabe ojkonime na teritoriju svojega prostiranja. Onako kako glase u njihovu jeziku. Tako Talijani u Istri zovu neke gradove svojim
imenom: Pola (= Pula), Dignano (= Vodnjan), Portole (= Oprtalj) itd. a esi u podruju Moslavine npr. Veliki Zdrence (= Veliki Zdenci), Beliovec (= Bjelievac).
Jednako tako susjedni europski jezici imaju svoje egzonime i za hrvatske gradove: njemaki Agram (= Zagreb); maarski Czaktornya (= akovec), Strig6vdr
(= trigova), Muraszentmarton (= Sveti Martin na Muri); talijanski Fiume (= Rijeka), Zara (= Zadar), Spalato (= Split), Ragusa (= Dubrovnik) itd.
138
ivot imena
Hrvatski zakon o osobnom imenu (Narodne novine 69/1992) daje veliku slobodu imenskog izbora i postavlja mala ogranienja. Dijete nasljeuje prezime svojih roditelja i oni odluuju koje e od njihovih prezimena naslijediti ili e nositi
oba prezimena svojih roditelja. Usvojenom djetetu odreuje se prezime u skladu
s odredbama zakona. Djetetu kojemu je do 18. godine priznato oinstvo roditelji
mogu sporazumno odrediti novo prezime.
Pri sklapanju braka suprunici zajedniki odluuju o izboru svojega budueg
prezimena. Svatko ima pravo prezime zakonski promijeniti. Dijete starije od 10
godina samo daje pristanak za promjenu svojega imena i prezimena.
Imenski obrazac sastoji se najvie od etiri dijela, tako da imenska ili pak prezimenska sastavnica ima najvie dva dijela. Udvojena prezimena mogu nositi i
mukarci i ene. Netko se na primjer moe zvati Ljubomil Tito Josip Franjo Ksaver andor Babi Gjalski Kiiijski (roen je kao Ljubomil Tito Josip Franjo Babi), ali u pravnoj uporabi moe imati najvie dva imena i najvie dva prezimena, npr. Ksaver andor Babi Gjalski. Najea je pojava da ena pri udaji uzima
muevljevo prezime.
U prolim stoljeima nadijevana su umjetna, neobina imena i prezimena nahodima, tako da su ve imensko-prezimenskim biljegom bili drutveno oznaeni.
LT naim primorskim nahoditima bila su, meu inim, zapisana ova imena: Galina (= koko), Befana (= Baba Roga), Jnfidele ("nepouzdan, nevjernik"), Padavizza,
Tikva ... Da ne povjeruje! Nahodi su poslije estim usvajanjem preuzimali prezi139
'
L~tt/r/4(-
;Jra.'/""k~'//!(;Ed'r..44 ~/~
/"'M.c-c,:;/...."~C,,~,:.::~~J
,Za
Redak u
matinoj
knjizi
roenih
mena (i imena) svojih u.svajatelja, ili su kao domazeti preuzimali prezime porodice u kojoj su se bili prienili.
2.18. Nova preimenovanja i njihove posljedice
Nakon raspada Jugoslavije 1991, u kojoj je zbog kolizije istih toponima bilo
mnogo imenskih prilagodbi, i nakon raspada komunizma, za ije je vladavine bilo
mnogo ideologiziranih imena, u hrvatskoj su onirniji nastupila mnoga preimenovanja (osobito ulica i trgova), vraanja na iskonske (ili starije, prethodne) imenske
likove. U toj oblasti danas su mnoga imena u previranju. ive stariji izaivljuju
novi imenski likovi. Taj proces s prividnim neredom vodi k skoroj stabilizaciji. U
tome uz politike faktore onomastiari imaju vanu ulogu u imenskoj "ekologiji".
Politika i imenska pragmatika doista su na djelu u dananjoj hrvatskoj onirniji.
Literatura:
"Normizacija osobnih imena u knjiarstvu i lekSikografiji", Hrvatski bibliotekarski zbornik, Zagreb 1996, 172 str.
Vladimir Ani/Josip Sili (2001): Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber [iJ kolska knjiga, Zagreb.
140
III.
ANTROPONIMIJA
3. Osobno ime
Hrvatska narodna imena praslavenska su batina. Ona predstavljaju najstarije hrvatske spomenike, potvrene ve od VIII. stoljea. Mnoga prepoznajemo i u
davno potvrenim ojkonimima. Svojom tipologijom hrvatska osobna imena preslik su slavenske i indoeuropske antroponimije. Od prvih spomenika otkad su potvrena mogue ih je razvrstati u nekoliko skupina:
a) Odapelativna (samotvorna, monoleksemna) osobna imena. Ona su mononirnske strukture i vjerojatno postanjem najstarija (K. Jireek). Mnoga od njih nastala su pod utjecajem magije i religije kao apotropeji (da osobu kojoj su pridruena uvaju od zla). Zovemo ih profilaktikim imenima. U Hrvata su vrlo
rano potvrena u likovima: Rak, Hlap, Dub, Rab, Oral, Vuk, Vrh, Grab, Golub, Grlica, Loza ... Ta i takva imena bila su mijenjana i preinaivana sufiksacijom: Vukac, Vukoje, Lozan ... Preinaavana su bila i mnoga druga osobna imena, osobito hipokoristici tvoreni pokraivanjem narodnih dvoleksemnih i drugih osobnih imena.
Tomo Mareti u svojem je ve spominjanom klasinom djelu "O narodnim
imenima i prezimenima u Hrvata i Srba" (Rad JAZU 81,1886, i 72, 1886) popisao apelative koji dolaze u takvih odapelativnih imena: ban, brz, bura, eh, dikla,
div, gora, dub, gvozd, kamen, kita, neven, obil, osam, paun, slad, smilj, vidra, zlato, zvijezda, ar...
U starohrvatskoj (i staro srpskoj) povijesnoj antroponimiji izbrojeno je 45%
imena supstantivne, 33% glagolske i 22% pridjevske tvorbe, pa je tako dvije treine nesufiksainih imena tvoreno semantikim putem prijelazom iz apelativnog
polja, gdje su apelativi imali funkciju oznaivanja u antroponimijsko polje gdje
postaju imena i obnaaju funkciju imenovanja.
Mnoga jednoslona imena (npr. eh, Hlap, Rak, Rab... ) zapravo su dvoslone imenske tvorbe. Ona su ispadanjem poluglasova na kraju postala jednoslona imena.
143
Antroponimija
dua, god, gaj, gradi, hod, ini, jar, jezd, kaz, kraj, lep, ljub, ljud, ljut, moj, nih, rast,
sebe, skor, slava, stan, stoj, strad, stra, stroj, sav, svet, tih, tvrd, vei veli, vii, vit,
vlast, valj, zemlja, zvan, elja, ito esti su i glagolski oblici: beri, desi, dri, gradi,
nosi, ozri, pribi, toli, zbi, zde ...
U drugom dijelu preteito su ovi morfemi: -aj, -dan, -dar, -ded, -dej, -drag,
-drug, -gaj, -gaj, -gost,-hran, -hval, -lik,-ljub, -man, -mar, -mer, -mil, -mir, -misl, -mu, -neg, -rad, -hram, -salj, -slav, -sil, -strah, -srez, -teg, -Uh, -vit, -voj, -vuk,
-zar, -iv ...
Praindoeuropskoj batini dvoleksemnih imena pripada produktivna kategorija imenskih osnova. Meu rano potvrenim dvoleksemnim imenima ubrajamo i
ona tvorene prijedIbzima i negacijom kao to su Prijezda, Negoda, Nenad itd.
Po Maretievu istraivanju u hrvatskom (i srpskom) jeziku nahodi se 367 dvoleksemnih imena potvrenih od IX. stoljea.
Nakon evangelizacije, po uzoru na dvoleksemna narodna imena, javljaju se
hibridna imena: Jurislav od XII. stoljea, Petrislav od XIII. stoljea, Dminoslav u
XlV. stoljeu i druga.
Promjenom temeljnog imenskog znaka, njegove forme, naglaska i redukcijom njegova pridjevskog segmenta, dobivamo muka imena: Buco (: bucast), ele
(: elav), Klempo (: klempav), odnosno enska kao to su: upa (: upava), Gara
(: garava), Krnja (: krnjava) ... Glagolnoga su postanja imena: Beljo (: beljiti se),
Gue (guiti se). Ta imenska kategorija veinom pripada nadimakoj skupini.
3.2. Predslavenska imenska batina na dananjem hrvatskom jezinom
prostoru
145
Antroponimija
mnoga druga preko latinskoga: Izrael, Barbara, Bazilije, Eujemija, Gabrijel, Herod ... Takav hrvatski imenski sastav uvjetovan politikim prilikama te zemljopisnim razmeima vjera, kultura i civilizacija ne poznaje nijedan drugi europski
jezik. To je hrvatski specifikum (v. Ivan Popovi, "Hrianska grka onomastika
u Hrvata", Zbornik radova SAN, 59, Beograd 1958,77-98).
Izvan grada vladao je hrvatski imenski sustav s narodnim imenima, u kojemu su prevladavale imenske osnove s Rad-, Mir-, Vlad-, Dobr-, Bog-, Prib-, Brat-,
Ljub-, Vuk-o Te imenske osnove u pojedinim krajevima obuhvaale su imena triju
etvrtina puanstva. Osnova Rad- esta je bila u vlakoj antroponimiji. Inaice su
se esto ponaale kao zasebna imena, pa tako u okolici Dubrovnika godine 1422.
braa Radosalia ho se imena: Vukain, Vukac, Vukasov, Vukac, a najveu frekvenciju imao je sufiks -ko (-atko, -enko, -etko, -iko, -inko, -ojko). ak 20% svih
sufiksalnih imena tvoreno je bilo sufiks om -ko i njegovim sloenicama.
Ve vrlo rano u primorskim gradovima i okolo njih nastaje imenska (i jezi
na) simbioza. Primjerice u preteito romanskom gradu Trogiru i XII. i XIII. stoljeu nalaze se a) odapelativna hrvatska imena Vuk, Obrad, te enska imena Buga,
Cveta, Doka, Uteha ... ; b) dvoleksemna muka imena: Belislav, Bratimir, Dragorad ... i enska imena: Bratuslava, Ljubinega, Pribislava, Vseznila ... ; e) izvedena
muka imena: Berko, Boljea, Dobria, Priben ... i enska imena: Belica, Bratina,
Budaa, rnava, Gojna, Ljuba, Premila, Priba, Stana, Tolica, Ziva ... ; d) hibridna
dvoleksemna muka imena: Dminoslav, ]urislav... i enska imena: ]urislava, Peromila, Marislava ... ; e) pokraena i izvedena kranska muka imena: ude (: Claudius), Gvido (: Guido), Gava (: Gaudius), ]unota, Palmota, Urbe, Vrsajko (: Ursus),
Vitali... i enska imena: Gapa, Buna, Palma, Sabata, Viola, Bivaa (: Vitalda) itd.
Ta antroponimija nosi izrazite hrvatske znaajke i odlikuje se hrvatskom tvorborn, dok je tvorba romanskim sufiksima gotovo zanemarljiva: -olus/-uleus: Bratiolo (1198), Cenolus (1289), Grabul (1311), -olinus/-ulinus: Zivolinus, Dragulinus,
te nekoliko hrvatskih imenskih osnova s romanskim sufiksima -ellus, -inus, -usius, -ussus, -etto, -etta i sl.
Proces integriranosti kranskih imena u srednjovjekovni hrvatski antroponimijski sustav tekao je od samog poetka romansko-hrvatske jezine simbioze.
Mirno i ustrajno.
Prevrat u imenskom repertoaru nastaje sTridentskim koncilom u XVI. stoljeu, otkad se na krtenju daju iskljuivo kranska imena. Dogodilo se da je u
XVII. stoljeu gotovo polovica stanovnitva dubrovake okolice i preko 60% enskog puanstva nosilo samo pet razliitih imena. Sav kranski imenski repertoar bio je u XVIII. stoljeu reduciran na etrdesetak mukih i dvadesetak enskih
imena. Mnogo intenzivnije nego u prolim stoljeima zapoinje hipokoristika
tvorba kranskih imena. Od svakog pojedinanog imena Demetrius, Marcus, Paulus, Petrus, Stephanus nabrojeno je stotinjak i vie tvorbenih likova (v. V. Spliter-Dilberovi, 1966: Beitriige zur Bildung der serbokroatischen Personennamen,
Verlag A. Hain, Meisenheim an GIan, 480 str.)
147
U Hrvata se krajem XVIII. stoljea ponovno rabe narodna imena kao prijevodi
imena s naslanjanjem na potisnuta narodna imena: Desidarius > eljko, Wolfgang> Vuk, Justinianus > Upravda, Domenica> Nedjeljka/Neda, Aurora > Zora, Emerik> Mirko, a u XIX. stoljeu, za Ilirskoga preporoda, narodnih je
imena mnogo: eljko, Kazimir, Miroslav, Stanislav, Bogomir, Vatroslav, Tihomir,
Prelimir, i mnoga druga, takoer prevedena: Beata> Blaenka, Deodatus> Bogdan, Gottlieb> Bogoljub, Karl> Dragutin, Ignac> Vatroslav, Aloisius> Vjekoslav
itd. Danas kalendari esto uz svetaka donose i narodna, puka imena.
svetakih
Antroponimija
Postupnim zamiranjem odapelativnih i dvoleksemnih imena razvio se nevjerojatno bogat sustav imena s deminutivnim oblicima i hipokoristiko-stili
stikim nabojem. Ta imena od milja tvorila su se pokraivanjem dvoleksemnih
imena, tvorbom odapelativnih imena i od samoga poetka zahvaala su sveta
ko-biblijska imena.
Pokraena imena najee su dvoslone imenske postave, a nastajala su kraenjem osobnog imena za jedan ili dva sloga. Tako se dobivala okrnjena imenska
osnova na koju je dolazio drugi formant s hipokoristikim nabojem. Pokraiva
nja su se zbivala n~ avu prvog lana (Miroslav> Miro, Budimir> Budo), a rjee
na kraju drugoga lana (Ljudevit> Vito, Radoaj> ajko). I danas se sufiksi dodaju na prvi dio pokraenih imena (Josip> Jole), ali i na zavrni dio skraenog
imena (Eugen> Geno).
Skraene osnove nosile su hipokoristine naboje. Mnoge su osnove tu hipokoristinost izgubile pa djeluju kao osnove temeljnih, neutralnih imena.
Na pokraene osnove dolaze raznovrsni sufiksi. U hrvatskoj antroponimiji njihov se broj penje na oko tri stotine razliitih, koje dijelimo na ove:
l) monoformna imena s osnovnim karakteristinim konsonantima:
a) -n- eprnja, Tihan, Hoten, Odolen, Hrvatin, Dobronja, Radonja Bohun ...
b) -h- rneha; -- Drago, Boria, Milo, Dobre, Radi, Dragia, Bero,
Matua ...
e) -k- Bojak, Berko; -c- Stanac, Dobrica; -- Mira, Kosa, Radi, Dobra
d) -t- VIko ta, Neguta, Milat
e) -s- Bujas
f) -j- Negoj, Trebo, Sebenja, Hrvoje
g) -1- Rakela, Dobrila, Brajilo, D rago la, Vukola, Budul, Dragula
h) -v- Mrnjav...
2) monoformna imena s osnovnim samoglasnikom:
a) -a- Nega, Dobra, Lepa
b) -e- Grde, Smole, Slade
e) -eta -~ta): Gueta, Godeta
d) -0-: Pribo, Dobro. ..
3.5. Plodnost pojedinih sufikasa
Neki su sufiksi kroz povijest jako poveali svoju plodnost, dok su drugi postajali neplodni. Od 300 sufikasa u hrvatskoj (i srpskoj) antroponimiji, 45 njih imaju
visoku produktivnost, 52 srednju, a 200 sufikasa danas je neplodno.
Vano je istaknuti da od poznatih pedesetak monomorfemnih sufikasa u povijesnoj hrvatskoj (i srpskoj) antroponimiji samo je II sufikasa zastupljeno iskljuivo u hrvatskom (i srpskom) jeZiku: -onja, -eh, -t-, -ta, -S-, -lja, -oje, -a, -i,- ela,
149
-01 (V. Irina M. eleznjak, 1969: Oerk serbohorvatskogo antroponimieskogo slovoobrazovanija, Naukova dumka, Kijev).
a) Polimorfni sufiksi u starohrvatskoj (i srpskoj) antroponimiji do xv. stoljea
jesu: -ohna (-h-na) dolazi na muka imena s glagolskom osnovom (Drihna,
Ozrihna) i na imensku osnovu (Bratohna); -han (Blhan); -an (Dragan); -ain
(-a-in) (Vukain); -e-an (Bratean), -e-in (Dobrein); -e-ko (Dobreko); --in
(Boijin); -i-ko (Boiko); -av-ko (Desavko); -av-ac (Dubravac), -ov-ko (Radovko); -ov-an (Ngovan, Dragovan), -at-ko (Dobratko); -ut-in (Dragutin), an-ko
(Prodanko), -an-ac (Grubanac), -os-ta (Radosta) ...
b) Ponovit emo da se u hrvatskom dinarskom gorju od rijeke Neretve do ia
rije u Istri javljaju augmentativna osobna imena s meliorativnim znaenjem:
Ivanda, Lukenda, Milandura, Jakovina, Josina, Jurdana, imunda, Jovandeka
itd. Objanjenje te osobine vjerojatno lei u tamonjoj vlakoj onomastici jer
je ista pojava zamijeena kod hrvatske vlake populacije u Istri, koja je dola iz tih krajeva u XVI. stoljeu, i kod iste populacije u talijanskim Molisama,
kamo su se doselili u xv. i XVI. stoljeu. Pojava je uoena, ali jo nije istraena na zadovoljavajui nain. Ista se augmentativnost s hipokoristinim nabojem zamjeuje i na rodbinskim nazivima: matetina "majica", djedina "djediea", babetina "babica, bakica", djeetina "djeca" itd.
e) Konverzijske tvorbe osobnih imena nastale znaenjskim preobrazbama i metonimijskim pribliavanjem pojmova. U takve imenske tvorbe ubrajamo poimeniene pridjeve (rni, Dragi, Mrki, Vesela), poimeniene zamjenice (Sebenja), poimeniene uzvike (ia) itd.
ivalj
150
zateen
Antroponimija
gradovima, Vlasi u vlakim katunima. Samo je u Vlaha tih imena neto manje
od onih u Vlaha sjedilakog naina ivljenja. Velik postotak vlakih imena i imena tvorenih vlakim formantima, i vlakim nainom, pokazuje kako su ti Vlasi
dugo bili, zajedno s onima pravoslavnima koji su dolazili u hrvatske krajeve pred
turskim najezdama i s njima, etnika (narodnosna) a ne staleka (stoarska) kategorija. Albanski ivalj koji se premijetao zajedno s Vlasima imao je vii postotak kranskih imena i po njima bio blii bizantskim Grcima nego Slavenima (Jireek, 1962, 50).
Ponovimo, Hrvati uvaju etiri tipa imena:
a) monoleksemna/samotvorna/odapelativna;
b) sloena kojim~ pripadaju i ona tvorena s prefiksom (Predrag) i s negacijom:
Nemir, Nenad, Nemanja;
c) izvedena od pokr aeni h sloenih imena te
d) tzv. gramatiki tip hipokoristinih imena (hipokoristici na -a, na -e: Boe, Rade, Grube, Dobre i sl., na -o: Primo, Rako, Dobro ... , te imena pokraena: Vlad,
Rad, Smol, Stan itd. za koja R. Bokovi smatra (1987, str. 367) da sa strukturiranim Ibl predstavljaju najstariji indoeuropski sloj pokraenih imena, i ona,
po njemu, nisu bila hipokoristici, barem prema gramatikom ustroju. K. Jireek tvrdi da je takvih imena u dalmatinskim ispravama malo, pa se meni i
ni da su takva imena nastajala u vlakoj antroponimiji jer Vlasi imaju takav
ustroj imena (Buk, Bur, Bu, Ba), a javljaju se u onim krajevima gdje je vlaka
antroponimija bogato zasvjedoena (u Deanskim hrisovuljama).
Semantika imena
ovjek na niskom stupnju duhovnog razvitka nije razlikovao rijei za predmeta i pojave. On je vjerovao u naravnu vezu oznanika (ime) i oznaenika (osobu),
pa su i imena za nj bila stvarnost postojeeg svijeta, naravna veza imena i imenovanog. Ime mu je bilo bitni dio sebe sama, dio njegove osobnosti i njegova znaenja (Nomen est omen!). Zlo dolazi i od povrede i zloporabe njegova imena. U
staroj Rusiji (i u nas) roditelji su krili imena djece dobivena na krtenju i rabili su
druga, izmiljena imena da pravo ime ne saznaju urokljive osobe, mrane, nadnaravne sile. Nazoio sam kad su neki, umirui na samrtnoj postelji doznali i za
svoje drugo ime. Svako je ime u poetku bilo motivirano razliitim semantikim
realijama. Imena su bila dio magije i religije (Prodan, PovrenlProjectus, Najden,
Nedoklan, Popren, Prskalo, Ukraden, Vuk itd.).
1. IVOTINJE
Mnogo je imena bilo motivirano ivotinjama. Usud ovjekov vezan je s usudom ivotinja. On im nadijeva osobna imena. ivot ljudi proet je ivotom ivotinja (ista je rije!). Poinje to od raja zemaljskoga sa zmijom. Grki Pan nosi
obiljeje ovna, bog Jupiter ima oblije vola, Isus je jaganjac Boji, Duh Sveti - golubica, evanelist i su oznaeni simbolima ivotinja. Degradacija ivotinja nastaje
151
Kult biljaka pripada najstarijim kultovima. Prije i sada mnogo je imena motivirano biljkama, i to za mukarce i ene: Javor, Grah, afran, Jasmin, Jasen, Klas,
Lozo, Prut, Hrast/Hraste, Dub, Bor, Jablan, ubre, Ljiljan; Ljilja, Dunja, Maslina,
Raeljka, Perunika, Rua, Ljubica, Jagoda, Vinja ...
3. OGANJ I GROM
Jar, Danica,
Meava,
5. KOVINE
Rimljani su esto nazivali djecu po rednim brojevima roenja (pogotovu ensku): Prima, Sekunda, Tertia, Quinta, Octavia ... U nas je mnogo prezimena po
rednim brojevima od osobnih imena: Prva n, Petan, estan, Osmec, Devetak, Trinaesti, u Albanaca Prenda "prvoroeni" itd.
7.
SRODSTVA
Antroponimija
Brzonja, Veselko, Golem, Dobro, Drago m il, Junoa, Kosmatec, Lepa, Ljuban,
Milko, Ratko, Hrabar...
ll. TEOFORNA IMENA
Dabac, Dabia, Dajbog, rtalo, Vilii, Jarila, Utva, tivana, Morana, Vesna,
Moko, Vito, Veles...
13. ETNONIMI
Grk, Sasi n, Puljiz, Rumin, Srbislav, Srbul, Ugrin, Ilir, Tot, Pemo, Erdeljac,
Hrvojka ...
14. ZATITNA IMENA
Rije, a nadasve ime, i to smo ve spomenuli, bili su oruje magije. Imena: Dabiiv, Zdravko, Gojslav, izraz su elja da im se zatiti ivot, sauva zdravlje, izbjegnu uroci. Pomor djece bio je velik u prolosti. Imena s neprijatnim sadrajem
dana su da se odvrate zlodusi od djece. Teko bi bilo vjerovati kako je sama majka
kao eljeno ime nadijevala svojoj djeci ona poput Zlurad, Grdan, Grdislav, Grubi-
153
a, Zavida, Mrka, Tvrtko, Trpimir. Slina su bila imena Prodan, Povren. Zanimljiva su u sociolokom smislu imena nahoda.
Smatralo se da vjetice nee nauditi djetetu ako mu ne znaju ime, ili ako ono
ima "runo" ime. U razgovoru, u nazivanju, nije se pravo ime djetetovo spominjalo. Recidivi tih vjerovanja jo se danas mogu nai u narodnoj antroponimiji.
Antroponimija
meh, nad (spes), nin, nov, nega, odol (victoria), ozre, pak, p/n, povrg (projicere), pomne (meminisse), prvi, pribi (augeri, "mnoiti"), pred, put, rad, rast, rat, red, rog,
rug, rud, rus (rufus), sam, svet, svinja, svoj, se, sestra, sil, sir (orbus), skor (citus,
"brz, hitar"), slava, slad, sluga, smol srd, stan, stroj (ordo), streg (custodia), ar, ir
(latus), i, tvrd, tih, tol (placatio), Uha, unlunij (melior), vrag, vran, vrat (vertere),
vrh, VbS, vek (validus) vel, vesel, vid, vila, vit (lucrum), vii, vlad, vlk, voj (miles,
vir), vol (voluntas), zlat, zmij, zor, zub, ZbI, zelo, ar (lucidus), iv, id (expectare).
Imenske osnove pripadaju opeslavenskoj imenskoj batini i dalek je put da budu
potpuno skupljene i valjano protumaene.
Uvod
li
hrvatsko imenoslovIje
i po sjevernoj Hrvatskoj samo osobna imena: Kuria, Stojdrag, Svojak, Prekana ... ,
a slobodnjaci posvuda ve od XII. stoljea u ispravama navode uz osobno ime i
priimak: Dragus Pirle, Mile Lapi, Gruban ani, Ruganja sin Strijanov, Pribac
Sudanja, Kruhanja Vseradov sin, Kuzman per namine Moibob, Rogerio Sclavone, Gradislav Miroevi Hlevljanin, Posil Ruini... (v. Cod. dipl. II., indeksi). U X.
stoljeu na nadgrobnom kamenom natpisu kraljice Jelene spominju se uz Jelenu,
njezin mu kralj Mihael i sin kralj Stjepan, a na natpisu kralja Drislava uklesano je i ime Svetislav, uvijek tako da se dotine osobe mogu identificirati kao npr.
imena u tzv. Pacta conventa: Juraj od roda Kaia, Ugrin od roda Kukara, Mrmanja od roda ubia, Pribislav od roda udomiria, Juraj od roda Snaia, Petar od roda Muria, Pavao od roda Gusia, Martin od roda Karinjana i od roda
Lapana, Pribislav od roda Paletia, Obrad od roda Laniia, Ivan od roda Jamameta, Mironjeg od roda Tugomira (v. H. Matkovi (2007): Na vrelima hrvatske povijesti, Zagreb, str. 56).
U XI. stoljeu javljaju se osobna imena pisana hrvatskom (oblom) glagoljicom
kao to su ona na Valunskoj ploi s imenima: Bratohna, sin Teha i unuk Juna, na
Krkom natpisu: Radonja, Rugota, Dobroslav, Maj. U XI-XII. stoljeu na Baan
skoj su plOi uklesana imena: opata Drihe, kralja Zvonimira te dalje Pribinjega,
Desimira, Dobrovita, Kosmata, a u neto mlaem spomeniku Vinodolskom zakoniku (1288) glagoljicom se navode imena: iz Novog Vinodolskog: rnja, VIkanja,
Pribohna (kao Bratohna na Valunskoj ploi), Bogdan Vlini; iz Bribira: Dragoslav, Bogdan, Zlonomir, Jurislav (hibridno ime sa svetakom i slavenskom imenskom sastavnicom), Gredeni; iz Griana: Ljuban, Dragoljub, Vidomir, VIi; iz
Drivenika: Dragoljub, Pribinjeg; iz Hreljina: Raden, ivina, Nedal; iz Bakra: Krstika, Grubina, Nedrag; iz Grobnika: Slaven, Slavina, Vukodrui...
U XlV. i Xv. stoljeu redovito se uz osobno ime navode pridjevak, nadimak,
a vlastelin k tome pridodaje ime svojega roda, bratstva ili plemena: Mihalj Skob156
Antroponimija
li Mogorovi,
Juraj Milei Z Zabukljan Mogorovi. U potonjoj imenskoj formuli umetnuto je tzv. domovno (hino) ime. Domovna imena, pogotovu u sjevernoj
Hrvatskoj, dugo su bila u uporabi. Njima se puk identificirao teritorijalno (umjesto po patronimnosti ili kako drukije).
Kao to su se nositelji onih imena iz Pacta conventa identificirali po pripadnosti rodu, tako se oni u Vinodolskom zakonu identificiraju po mjestu kojemu pripadaju. Izabire se, dakle, jedan ili drugi model i dosljedno primjenjuje.
Identifikacije su se iskazivale vrlo razliitim imenskim formulama sve dok
ustaljivanjem prezimena nisu postajala nasljedna. Nain tih imenski h obrazaca
najbolje se iskazuje u hrvatskim najstarijim kartularima kakav je latiniki Supetarski kartular (1080) u obradi P. Skoka, irilika Povaljska listina iz 1184. (1250)
u obradi P. imunovia, opiran glagoljaki tekst Istarskog razvoda (1275-1395)
te imena u najstarijim ispravama iz edicije Codex diplomaticus i najstarija imena u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima koje je skupio i obradio K. Jireek (v. lit., str. 162).
Tako je i u ispravama iz sjeverne Hrvatske gdje su zapisana hrvatska narodna
imena: u Zagrebu: Iroslav, Boleslav, Poneg, Boljeneg, Radivoj, Gradislav, Negu, Juroslav, Petroslav, uz dvoleksemne patronime poput Radoslavi, Pribradi... Osim
sufiks om -i tvore se patronirni i sufiksom -aci-ec. Mnogi su patronirni (u kajkavskom povijesnom prostoru), kao kasnija prezimena, izmijenili frekventniji sufiks
-i i poveli se za kajkavskim dijalektainim likovima. Tako u Vramevoj Kronici
(1578) itamo da su u Vrbovcu Pukarii, Tiljarii, poljarii i drugi postali: Pu karci (: Pukarec), Tiljarci (: Tiljarec), poljarci (: poljarec) itd. Ni u jednoj od tih
zbirki imena, prezimena se jo ne pojavljuju.
Potreba za pravim, stalnim neizmjenijivim i nasljednim prezimenima sve se
vie namee u srednjovjekovnom splitskom statutu. U njemu se navodi u lanku
148/87. kako e se kazniti golemom globom mutationem nominis (iskrivljavanje
157
imena), i to izriito: nullus audeat sibi mutare nomen suum (nitko da se ne usudi
mijenjati svoje ime) ... sed debeat dieere uerum nomen suum (ve mora svoje ime
vjerno izrei) i po propisu nomen et eognomen donuntiati (ime i prezime navesti)
(vidi V. Maurani, 1908: Hrvatski pravno-povjestni rjenik, 428). Zatim je doao
Tridentski koncil (1545-1563) kOji je uveo u zapadnoj rimskoj ekumeni matice
krtenih, vjenanih i umrlih s imenom i prezimenom upisnika, njegovih roditelja i kumova, odnosno mnogo kasnije Jozefinski patent (1780) kad su prezimena
u Hrvatskoj obvezatna za sve.
***
Osobna imena pokazuju kroz dugu povijest etnosimbiotske odnose u svoj svojoj zamrenosti. Donedavno su ona upozoravala na dezintegracijske procese, a
danas se sve vie nacionalno oblikuju po svojim osnovama i po svojoj tvorbi u
duhu svoje socioonomastike. Osobna imena su kao jezini spomenici za djelovanja umjetno stvorene jugoslavenske zajednice upozoravala na mnoge socijalne pojave.
Dokazivala su se jezikom i u jeziku iznalazila svoja pravila ponaanja. Osobna imena ako ih pravilno interpretiramo nose svjetonazor puka i kreativni milje
u kojemu su nala pobude svojega nastanka i svojega oblikovanja te tako svjedoe o stvarnim i jezinim istinama kroz drutvenu i jezinu povijest.
3.10. Zakljuna razmatranja
Hrvati s usmenom knjievnom tradicijom u tim prvim stoljeima nakon doseobe (VII-X. st.), nasuprot Romanima u gradovima koji produuju slijed antike, ali na mnogo primitivnijoj razini, predstavljaju u svemu jedan drugi suprotstavljeni svijet.
Hrvatska osobna imena u romanskim gradovima na Primorju pratimo od X.
stoljea, a izvan gradova npr. meu vladarima hrvatske narodne dinastije, kako
smo vidjeli, ve od IX. stoljea. Hrvatske su imenske potvrde u gradovima ispoetka malobrojne, jer Romani u gradovima ine kompaktnu, prilino zatvorenu
etniku skupinu. Ve u XI. stoljeu hrvatska narodna imena nose gradski priori,
tribuni, sveenici, pa ak i biskupi.
U Dubrovniku u XI. st. npr. meu tridesetak imena spominju se: Prvonja,
Belae ... Stotinjak godina zatim navode se : Dobro, Desimir, Povren, Zloba .. , dok
se sloena imena Vladimir i Gojslav i druga javljaju kasnije. Godine 1199. zapisan
je Dobroslav kao knez i Desimir kao sudac.
U Splitu se godine 999. spominje tribun s hrvatskim imenom Drago. Poetkom XI. stoljea navodi se prior rnja (1032-1061), njegov sin Dobro i er
neha (1080). U to vrijeme zabiljeena su hrvatska imena: Dujmo Drae Neslani (1086-1119), ime nadbiskupa Dobrula (1050) te enska imena: Stane, Dobra
i Miraa ... Sav taj splet etnikih, biolokih i jezinih proimanja pratimo preko osobnih imena.
158
Antroponimija
pokraena,
izvedena muka imena: Berko, Boljea, Brajko, Dabia, Desan, Dobren, Nko, Odolja, Priben, Prve n i enska: Blica, Bratina, Budaa, rnava,
Gojna, Ljuba, Premila, Priba, Stana, Tolica, Ziva
Razmotrimo li tipove hrvatskih osobnih imena u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima, zapaamo da su ona u golemoj veini nastala kao hipokoristici pohrvaenih sloenih osobnih imena.
S tvorbenoga gledita ta je imenska kategorija najsavrenija, a s gledita onomastikoga sadraja, ona je najekspresivnija. Pod utjecajem te kategorije hrvatskih imena nastaju hipokoristici od kranskih imena ve od poetka njihova
usvajanja.
Jasan motiv kakav je u leksikom sadraju osnova hrvatskih narodnih imena
u usvajanim kranskim imenima je potpuno neproziran, te se s imenom usvaja sveev kultni sadraj (npr. Vid, Ilija, Antun, Mihovil, Lucija). Zanimljivo je ovdje usput spomenuti kako je u molikih Hrvata u junoj Italiji, kamo se oni sele
iz srednjodalmatinskog podruja u XVI. stoljeu, talijanski imenski fond prilagoen hrvatskoj imenskoj hipokoristikoj tvorbi: Giovanni> Nanni > Nani, Domenigo > Menego> Mengi, Giuseppe> Pino> Pin i... Potvruje se time kako je
u ekspresivnoj antroponimiji jezina forma vanija od jezine supstancije.
I u jednih i u drugih imena tvorba s romanskim sufiksima pridruenim hrvatskim imenski m osnovama gotovo je zanemariva: -olus/-ulus: Bratiolo (Krk, 1198),
Cernolus (Zadar, 1289), Grabul (Split, 1311), Njegul (Krk, 1198) ... -olinus/-ulinus:
D ragu lin is, :ivulinis (: :ive, Trogir). Izvan gradova na hrvatskom govornom (i dravnom) podruju takva je tvorba sasvim beznaajna.
Sudimo li, dakle, po antroponimiji u dalmatinskim srednjovjekovnim gradovima na temelju imenskih osnova i imenskih formanata, onda ta antroponimija potvruje kako sve vie postaje po osnovnom imenu kranska, a po tvorbi hrvatska.
Proces integriranosti kranskih imena u tadanji srednjovjekovni hrvatski
antroponimijski sustav bio je od samog poetka romansko-hrvatske jezine simbioze u punom zamahu.
U mnogim pravnim spisima i diplomatikim ispravama unutar navedenih gradova i na hrvatskom dravnom teritoriju svetaka imena imaju tek djelomino
pohrvaen temeljni imenski lik, dok ta imena pridruena svjetovnjacima, obi
nom puku, bivaju kudikamo pohrvaenija: Dujmus (= Dujam) primicerius santi Domnii (= Domnis), svetako ime abrijan Cyprianus) kao titular crkve sv.
Ciprijana i osobno ime eprnja, Sv. Ivan i Ivana dolac, Sv. Nikola i osobno ime
Mikula itd. Ime dakle i kao socijalni i jezini znak i u istim dokumentima sudjeluje mnogobrojnim likovima u razliitim poljima kao socijalni i jezini pokazatelj.
Openito se moe utvrditi da u izvangradskom prostoru nahodimo preteito
hrvatsku antroponimiju od narodnih imena sve do XlV. i Xv. stoljea, kako se to
oituje u Povaijskoj listini na otoku Brau s kraja XII. i poetka XIII. stoljea. U njoj
se primjeuje uzmak tzv. samotvornih, odapelativnih imena koja esto imaju profilaktiki biljeg i sloenih, dugih, ve prilino nefunkcionalnih narodnih imena.
Nasuprot tim dvjema kategorijama buja kategorija tzv. pokraenih imenski h
tvorenica hipokoristikih naboja, i to od narodnih i od svetakih imena. Te eks160
Antroponimija
le > Vido, Amalia > Ljubica, Gloria> Slava ... Puk je takva "prijevodna" imena
prihvaao i njima se sluio. esto je takva imena davao kao drugo ime i ponov-
no tim nainom krio put ulasku narodnih imena u svoj imenski repertoar.
***
U primorskoj gradskoj antroponimiji zbila su se dakle dva prevrata kao rezultat jezine i bioloke simbioze romanskoga i hrvatskoga ivlja. U prvo vrijeme
prodiru hrvatska osobna imena u romanski, preteito kranski imenski repertoar srednjovjekovnih dalmatinskih gradova. Taj proces pokazuje put, intenzitet ulaska hrvatskoga puanstva u romanske gradove i njegov socijalni status u
gradovima.
Ta najezda hrvatsk6ga puka u grad, enidbama i drugim poticajima imala je
golemo znaenje za kroatizaciju tih romanskih gradova u kojima je vladao dalmatski jezik. Kasnije kad su ti gradovi doli pod mletaku upravu bili su tako kroatizirani da naknadno zatiranje hrvatskoga jezika i hrvatskih imena ve nije bilo mogue. Kranska antroponimija koja ima prilagodbom i tvorborn hrvatski
jezini biljeg poinje utjecati na izvangradsku hrvatsku antroponimiju. Prevlast
te kristijanizirane antroponimije zbio se naglo i radikalno, u emu je mnogo pridonio ve spominjani Tridentski sabor. Od tada hrvatsko puanstvo koje nije bilo zahvaeno turskom najezdom nosi kranska osobna imena te stalna, nepromjenljiva i nasljedna prezimena.
Hrvati koji su se nali pod Turcima svoja su narodna i kranska imena islamizacijom prevodila na turski: ivko> Jahja, Vuk> Kurt, Gvozden> Timur, ili
su uzimali druga islamska imena koja su prilagoivali tipovima svojih hipokoristika: Mehmed> Meho, Ahmed> Ahmo, Ibrahim> Ibro, Zulfikar> Zuko, Hasan
> Haso, Husein> Huso, Sulejman> Suljo itd. Najranija muslimanska antroponimija u Hrvata zanimljiva je jer u islamiziranim osobnim imenima u patronimnoj
imenskoj formuli u kojoj se pojavljuje oevo narodno ili kransko ime pokazuje znaajke svojstvene hrvatskom imenskom repertoaru XVI. stoljea, kako se to
vidi u turskim defteri ma tuzlanskoga, istonohercegovakog kraja i drugdje. Ali
to je ve druga tema.
Literatura:
Alf61dy, G. (1969): Die Personennamen in der romischen Provinz Dalmatia,
Heidelberg.
Bokovi, R. (1978): Odabrani lanci i rasprave, Titograd.
Frani, Anela (2009): "Onomastika svjedoenja o hrvatskom jeziku", u: Povijest hrvatskoga jezika, 1. Srednji vijek, izd. Croatica, Zagreb.
Jireek, K. J. (1902-1904): "Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wahrend des
Mittelalters", u: Denkschriften der Akademie der Wissenschaften, philosophisch-historische Klasse sv. 48, 49, Be.
Katii, R. (1962): "Die i1lyrische Personennamen im ihren Siidschlavischen Verbreitung", iva antika XII, Skopje 95-120.
162
Antroponimija
Mareti,
RJENICI
Agi,
163
Uokvirena imena
Vie od 2000 graana je lani
promijenilo ime... Bilo je i onih
koji su se htjeli nazvati Isus Krist
ili Hare Krina ... Mnogi ele samo
"uskladiti" ime. Umjesto Dijana
da bude Diana, umjesto Dejan
da bude Dean. Sneana mijenja
svoje ime u Snjeana, Duan u
Darko, Devad u Ivan .
164
Antroponimija
6. veljae 2002.
ju ime Jihad
BERLIN - Njemaki ministar unutranjih poslova Erhart K6rting traio je od
suda da povue odluku kojom je jednoj
obitelji arapskog porijekla doputeno da
sinu da ime Jihad, to znai sveti rat. Otac
djeteta Reda Seyam 18 mjeseci borio se
na sudu nakon to mu je berlinski mati
ni ured odbio upisati sina u knjige roe
nih pod imenom Jihad, uz obrazloenje
da se to ime povezuje s terorizmom te da
moe ugroziti sigurnost djeteta. Seyam se
na njemakoj televiziji sam deklarirao kao
islamist koji podrava teroristike napade
na SAD 2001. godine.
Sud je presudio u korist Seyama, priopivi kako je Jihad "priznato muko ime
u arapskom svijetu koje muslimani vole".
Njemaki sudovi ve su zabranili davanje
imena Hitler, Staljin i Osama bin Laden.
Veernji list,
2. oujka 2007.
5. rujna 2007.
165
U Hrvatskoj je sve vie imenskih nagrda: Sandokani, Vinetui, U nui, MakIandi, Kenedi, Benkvikite Kisela, Gorka, eer, Gorki itd. Njima se pridruuju osobna imena hrvatskog iseljenitva oblicima i ortografijom kakva su u zemljama
gdje su ta djeca krtena, a mnoga se vraaju i s tim imenima ive i ispataju
tatinu roditelja. Poast je zavladala u nadijevanju takvih imena.
Sveenik Petar Miki u Ploama zapaa da takva imena s narodnog, s identifikacijskog gledita naruavaju donedavno stabilan i prepoznatljiv hrvatski
imenski fond. On nagrauje mlade roditelje i savjetuje im da djeci na krtenju nadijevaju hrvatska narodna imena, hrvatska svetaka, kalendarska, imena, pa i ona koja su, recimo, ea u Srba nego u Hrvata (Aleksandar, Duan,
Uro), pogotovu ako su uobiajena u porodinoj tradiciji.
I to je sasvim u redu.
Usprotivile se don Petru neke osobe iz sredstava javnog priopavanja. Nazvala njegovu promidbu za uvanje narodnosnog imenskog fonda nacionalnom propagandom i vjerskim rasizmom.
KOjetarije!
Bravo, don Petre!
prema Jutarnjem listu, 4. veljae 2009.
166
4. Hrvatska prezimena
zimena. Nije samo pitanje bontona znati i tono izgovoriti prezime dotine osobe
s kojom razgovaramo i o kojoj razgovaramo.
Prezimenima se verificiramo u drutvu. Razvitak drutva potaknuo je razvitak prezimena. U poetku je bilo dovoljno samo osobno ime. Tako je u prvim
hrvatskim potvrdama u latinskim ispravama, ali i u glagoljakim. Tako su nam
zapisana prva imena opata, knezova i kraljeva. Prezimena tada jo nije bilo. Kraljeve, monarhe i monahe, pape i redovnice ni danas ne znamo po prezimenima,
nego po imenima, to je ostatak iz vremena kad jo prezimena nisu bila u uporabi. Prezimena se dakle javljaju kasno, od XI. stoljea. Hrvati su od svih slavenskih
naroda prvi dobili svoja prezimena.
Prezimena, rekli smo, moraju imati tri bitne karakteristike. Moraju biti stalna,
nepromjenjiva i nasljedna. Prezimena, kao i osobna imena, nastaju u obiteljskom
krugu, u zaviajnoj intimi. Ona pripadaju dijalekatnom govoru i nose dijalekatne
znaajke. Prezimena su vani dijalekatni podatci. Prezimena su selilaki jezini
spomenici. U prouavanju velikih hrvatskih migracija u XVI, XVII. i XVIII. stoljeu ona imaju bitnu ulogu. Tada su Hrvati, osobito poslije bitke na Krbavskom
polju 1493, masovno iseljavali. Prije pola tisuljea prelazile su hrvatske izbjeglice, kako je kroniar zapisao, preko Kupe, Drave i Mure po sviah i zvizdah dalje
u Sloveniju, u Ugarsku, u Austriju, u dananju Slovaku i junu Moravsku te preko mora u Italiju. To su, meu inima, gradianski Hrvati u Burgenlandu i drugdje, moliki Hrvati u Italiji. Veina je ve davno zaboravila hrvatski jezik, promijenila repertoire osobnih imena, prilagodila ih jeziku zemlje koja ih je primila
i koja im je uzimala dva najbitnija, najintimnija biljega: jezik i osobno ime. Jedini
znak po kojem te davne sunarodnjake moemo prepoznati jest - prezime. Mnogi
danas, danas osobito, trae upravo preko svojih prezimena prapostojbinu svojih
predaka po dananjoj Hrvatskoj. Prezimena su glavni pokazatelji, pomagai da
se taj davno ostavljeni zaviaj pronae. Nije mi poznato da je u nekom jeziku i u
nekom narodu njegovetnonim u isto vrijeme i njegovo najfrekventnije prezime.
Prezime Horvat najee je hrvatsko prezime, daleko ispred svih drugih. Gotovo
ga nema danas ni u junoj ni u srednjoj Hrvatskoj, a najee je na sjeverozapadu. Ondje su mnogi od izbjeglica ostali. Tuda su ile te davne kolonizacije, tamo
ih popisivai na prijelazima preko gazova rijeka nisu stigli popisati. Oznaavali
su ih samo etnonimom Horvath.
Danas je prezime Horvath najee prezime u Maarskoj. Danas je prezime
Horvath (s inaicama) najee prezime u Sloveniji, u Burgenlandu i kudikamo
najee u Slovakoj. U tom prezimenu oituje se tragedija hrvatskog naroda u
tim izbjeglikim stoljeima. Ona pokazuju kako se brojno, gotovo bezimeno hrvatsko puanstvo utopilo u druge etnije. I jedino svojim etnonimskim prezimenom upuuje na davnu pripadnost hrvatskoj naciji.
Slino se dogaalo i s Hrvatima u Istri. Istra je jedna od prvih naseljenih hrvatskih pokrajina. O tome imamo svjedoanstva pape Grgura VI. s kraja VI.
stoljea. Ti Hrvati, akavci, s najranijim i najbrojnijim glagoljskim spomenicima
168
Antroponimija
ostali su bili preko tisuljea izvan granica u kojima se ostvarivala njihova hrvatska dravnost. Oni su svemu usprkos sauvali svoja nacionalna obiljeja: jezik
(akavski dijalekt), zemljopisna imena, osobna imena i prezimena. Nakon Prvog
svjetskog rata Istra je Rapalskim ugovorom prikljuena Italiji. Ubrzo je zakonom
(Decretto legge, 1923) zapoela talijanizacija zemljopisnih imena, te osobnih imena i prezimena. Znali su Talijani koji je najbri put za odnaroivanje hrvatskoga
puka. Prezimena se po svojoj naravi opiru promjenama. Unato izmijenjenim ili
prevedenim prezimenima (Scochi - Salto, Ribari - Pescatore). Taj je puk u popisu puanstva 1945, odmah nakon Drugog svjetskog rata, pokazao iskonskim likovima svojih hrvatskih (i slovenskih) prezimena svoju jezinu i nacionalnu pripadnost. Ona su kao vani dokumenti bila predoena Meunarodnoj saveznikoj
komisiji za razgranienje. Po njima bilo je jasno da u Istri ivi u golemoj veini
hrvatski puk pa se je Istra prikljuila Hrvatskoj (najprije zona A, pa zona B), gdje
i po prezimenima, i po svemu ostalom, i pripada. Mnogi Istrani: Slovinci, Vlahi,
Bumbari, avrini, Brkini, Bezjaci, ii prvi put u tom objavljenom popisu puan
stva 1945. vidjeli su svoje prezime tiskano. Prezime koje je tada imalo snagu povijesnog dokumenta i svjedoanstvo hrvatske pripadnosti Istre.
Od prvih zapisa hrvatskih prezimena latinikim pismom prilagoivala su se
ona stranim prezirnenskim modelima. U doba renesanse (i kasnije) mnoga prezimena istaknutih Hrvata, osobito onih koji su svoju znanstvenu, umjetniku potvrdu postizali u inozemstvu, umjesto patronimnog sufiksa -i (ili kojeg drugog
prepoznatljivog prezimenskog zavretka) dobivaju sufiks -eo: Mladini - Mladineo, Klovi - CIo vio, ili se jednostavno latiniziraju: Ivan esmiki - Janus Pannonius. Tim i takvim preinakama proslavili su Hrvatsku (dodajui k tome e
sto priimak Croata, Dalmata i sL), a mi danas neka od njih ne znamo pravo ni
rekonstruirati te ih piemo svakojako: Petris, Petri, Petrievi, Kotruli i Kotrulovi, Luci i Lui, Vetrani i Vetranovi, urevi i ori, Herman Dalmatin i
Herman de Carinthia itd. U XIX. stoljeu za Hrvatskog narodnog preporoda (ali
i prije) mnogi istaknuti Hrvati sa stranim prezimenom prevode prezime na hrvatski jezik prilagoujui ih hrvatskim prezirnenskim modelima: Pavao Ritter ---+
Vitezovi, Wiesner ---+ Livadi, Schonau ---+ enoa, Faggioni ---+ Bukovac, Farkas ---+
Vukotinovi itd. S dananjega naega gledita mogu nam se takva prekrajanja i
niti smijenim, ali je u doba jake germanizacije, maarizacije, talijanizacije, a u
Bosni i islamizacije, taj njihov in imao snagu nacionalnoga otpora i bio izrazom
njihova rodoljublja.
Ve smo spomenuli kako prezimena u usporedbi s osobnim imenima i nadimcima ne mijenjaju svoje likove. Osobna imena tvore mnogobrojne hipokoristike,
tako je npr. od imena Petar u hrvatskom jeziku zabiljeeno nekoliko stotina hipokoristika i drugih inaica deminutivnoga i augmentativnoga znaenja. Tako je
i od imena Mihael, Dimitar, Ivan i dr.
Nadimak opet nastaje i nestaje s osobom. On je nabijen leksikim, ekspresivnim znaenjem. esto je poruka i poruga. Latinska uzreica: Nomen est omen u
169
prvom se redu odnosi na nadimke. Prva hrvatska prezimena bila su zapravo nadimci: Rak, Tur, Hlap, Zlurad, Mrka, Grdan, Prodan, Povren, Grubea, rni itd.
Ona su imala profilaktiku ulogu. titila su djecu od zlih duhova u davno doba
kad je pomor djece bio izuzetno velik. Osobna imena i nadimci redovito su bivala
ideoloki obojeni i usko povezani s osobom kao konkretnom jedinkom. Takva su
imena bila: Vuk, ori, nedavno Sovjetka, Staljinka, Ninel. Prije nekoliko godina
itao sam kako je neki Ciganin svojim sinovima nadjenuo imena No i Mero (po
automobilskim markama) i upravo s takvim "hipokoristikim" naglaskom. Latinska ime nska formula praenomen, nomen, cognomen pokazuje, pri svom raspadu
u srednjem vijeku, kako se upravo cognomen (nadimak) nametnuo kao prezime.
Prezimena se ne odnose izravno na osobu poput osobnog imena i osobnog nadimka, ve identificiraju osobu preko porodice. Ona su stoga neutralna. Njihov je radijus prepoznatljivosti kudikamo iri (i rasprostranjeniji) nego u imena i nadimka.
Prezimena su stalna, nepromjenjiva i nasljedna.
Prezimena su najotvorenija knjiga za neizbrojive nae poznanike od juer, od
danas i od sutra.
4.1.2. Razmjetaj prezimena na hrvatskom prostoru vrlo je indikativan i s obzirom na osnove, i s obzirom na nastavke i s obzirom na strukturne tipove. Njihove se jezine znaajke ne poklapaju s dijalektainim, to je vrlo znaajno za prouavanje povijesne dijalektologije. Mnoga prezimena stranoga porijekla nalaze
se u gradovima i na rubnim podrujima to je takoer indikativno. Neki sufiksi
kao -ul, -as, -et, -ez upozoravaju na vlaku (i albansku) populaciju. UDinarskom
gorju potvrena su mnoga imena i od njih izvedena prezimena s augmentativnim nabojem (Pilipenda, Ivanda, Lukenda, imunda, Ivandeka, Jakovina itd.). U
slavenskom svijetu gdje vladaju deminutivni likovi, ova oaza upuuje na vane
izvanjezine poruke.
Motivika hrvatskih prezimena dade se svesti na etiri temeljna pitanja. Prvo,
iji si? Prezime kao odgovor na to pitanje je patronimnoga postanja. Ta kategorija
prisutna je u svim europskim jeZicima. Osobito su esta patronimna prezimena
kod ortodoksnih Slavena, jer su oni svoja prezimena dobili istom u XIX. stoljeu
i odjednom, pa su se patronimni likovi preobratili u prezimena, koja u Srba i Crnogoraca zavravaju na -i (-ovi/-evi, -ivi), kod Makedonaca na -ski, kod Bugara
na -ov/-ev, -in. Mnoge su graane u bivoj Jugoslaviji identificirali po prezimenima na -i: "-ii - to su Jugovii". Ta tvrdnja ipak ne stoji. U Sloveniji manje od jedne etvrtine prezimena svrava na -i (-i), u Hrvatskoj manje od jedne polovice.
Druga je skupina prezimena motivirana odgovorom na pitanje: kakav si? (velik, malen, crn, ljevak, bijel, mudar... ). Takva su prezimena najee nadimci po
porijeklu i ona su u Hrvata, u Slovenaca, uope u zapadnih Slavena vrlo stara i
prilino esta.
170
Antroponimija
172
Antroponimija
Peko, Pea itd. koja dobivaju s vremenom status temeljnoga imena. U Hrvata taj
postupak nije u obiaju. Hipokoristini likovi ogranieni su na ekspresivno, stilistiko polje uporabe.
Hrvatska su prezimena stara i imaju logian put razvitka. Imaju istu motiviku
kao i prezimena u zapadnoj ekumeni i nisu iskljuivo patronimnoga postanja. U
Srba prezimena nastaju istom potkraj XIX. stoljea, najednom. Uzimaju patronimne likove. U zapadnoj Srbiji takav je tip prezimena gotovo apsolutan, a snizuju
postotak Vojvodina i Kosovo, gdje je znatan dio druge populacije. Tako je u Makedonaca s prezimenima na -ski, u Bugara (i Rusa) s prezimenima na -ov/-ev i -in.
U hrvatskoj trolanoj imenskoj formuli (ime, prezime, nadimak) stoji patronim ili koji drugi priimak, po starom rimskom modelu, na treem mjestu: Rikard
Katalini Jere tov, Janko Poli Kamov, Viktor Car Emin, Julius Clovius Croata, Ante Topi Mimara ... Pravoslavni Slaveni umeu patronim na drugo mjesto, izmeu
osobnog imena i prezimena: Vuk Stefanovi Karadi, Petar Petrovi Njego, Stjepan Mitrov Ljubia, Petar Petrovi Karaore(vi). Rusi se npr. slue pri obraa
nju dotinoj osobi osobnim imenom i patronimom, a ne prezimenom: Boris Nikolajevi, bez Jeljcin.
Prezimena, rekli smo, nastaju u obiteljskoj intimi i u zaviajnom idiomu. Ona
odraavaju dijalekatne biljege. Hrvati imaju svoja tri narjeja (akavski, kajkavski
i zapadno tokavski). Tri petine svih Hrvata raaju se kao kajkavci i kao akavci.
Glavni i najvei hrvatski gradovi nalaze se na prostoru akavskoga i kajkavskoga
narjeja. Lako je strunjaku prepoznati da su prezimena tipa Bili, rnja, Bilandi, Ninevi, Pivai, Jurii, Marinovi, imunae itd. hrvatska, a da su prezimena tipa Jovii, Kosti, Miloevi, Savi, Simi, Bijeli, Bjedov, Cvjetan, Pjevaliea itd. srpska. Preko dijalektainih osobina mogue je danas istraivati prazaviaj
mnogih raseljenih Hrvata i slijediti tragove zamrenih putova mnogobrojnih hrvatskih migracija koje ve traju stoljeima.
4.1.3. Izmeu tih dviju antroponimija ubacila se dolaskom Turaka i ona muslimanska. Poznati putopisac Evlija elebi (1611-1682) proputovao je i opisao sav
muslimanski svijet. Doavi u Bosnu, zapazio je nigdje drugdje u muslimana uoenu pojavu skraivanja imena: Ahmed ---+ Ahmo, Ibrahim ---+ Ibro, Mehmed ---+ Meho, Zulfikar ---+ Zuko, Sulejman ---+ Suljo, Husein ---+ Huso, Muharem ---+ Mujo. Ti hipokoristini likovi imena nastajali su po hrvatskoj (i srpskoj) tvorbi. Islamizacija
bosanskih imena tekla je postupno: od osnivanja Bosanskog sandaka 1463. do
pada Bihaa 1592. Bosna je bila akavska (ap, guer, ognjie) i ikavska (kao
srednja Slavonija i srednja Dalmacija). Jekavski govori u Bosni uglavnom su useljeniki govori. Ti govori inili su s junim i jugozapadnim, te sjevernim i sjeverozapadnim hrvatskim govorima genetsko jedinstvo.
Sve do pada Mohaa 1526. sporo su se preUZimala muslimanska imena. Tek
nakon te bitke gubilo je bosansko puanstvo nadu osloboenja od turskoga ropstva. Katolici sporije, bogumili bre. I islamizacija je tekla bre. U tuzlanskim
173
defterima iz XVI. stoljea nahode se mnoga islamizirana imena, ali kako je osobno ime bilo nedostatno za diferencijaciju pojedinaca od toga golemoga puanstva
dodavao se tzv. analitiki patronim Alija sin Ivana, Balija sin Boidara, Jusuf sin
Ivka. Takav zapis pokazuje jo neutrnutu vezu s katolikim imenima. Naime, veinu tih kranskih imena valja pripisati katolikom imenskom fondu, jer se u
nekoliko tisua tako zabiljeenih imena ne nahode npr. takva kao: Arsen, Danilo, Gavrilo, jevrem, Manojlo, Risto, Uro, koja su danas tamo uobiajena, a dola
su kasnijim migracijama.
Uostalom, prilina se veina te muslimanske populacije do Drugoga rata osjeala Hrvatima. Od Drugoga rata probitanije je bilo biti Srbinom. Neki su se bosanski knjievnici smatrali Srbima kao Mehmed (Mea) Selimovi, ili Hrvatima
kao Mehmedalija (Mak) Dizdar. Skender Kulenovi rodio se kao Hrvat, poslije
Drugoga svjetskoga rata deklarirao se kao Srbin, a umro je kao Musliman. To je
tragedija toga naroda u traganju za svojim identitetom, a ini mi se da to najbolje
iskazuje Ahmet Nurudin u Selimovievu romanu Dervi i smrt:
Ni s kim istorija nije napravila takvu alu kao s nama. Do jue smo bili ono to
danas elimo da zaboravimo. A nismo postali ni neto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne moemo vie nikud. Otrgnuti smo a nismo prihvae
ni. Kao rukavac to ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vie ni toka ni
ua, suvie malen da bude jezero, suvie velik da ga zemlja upije. S nejasnim
osjeajem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadnitva, neemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed. Zato zadravamo vrijeme,
u strahu od ma kakvog rjeenja.
Muslimanska su prezimena mlada. Ona su nastala krajem XIX. stoljea. Ona
nisu imala uzor u turskoj antroponimiji, jer su i Turci dobili svoja prezimena tek
1933. za Ataturka.
Hrvatska prezimena u nepreglednim hrvatskim migracijskim kolonijama diljem svijeta od XVI. stoljea do danas posebno su poglavlje. O njima piemo na
drugom mjestu.
4.1.4. Prezime znai imenovanje koga "preko imena imenom". Termin je relativno skoranjega postanja. U znaenju koje danas ima priimak potvrde potjeu
ve iz Xv. stoljea. Kao porodino ime i kao cognomen uvode ga hrvatski leksikografi Jakov Mikalja i Ardelio Della Bella u XVII. stoljeu. Tada vlada u prezimenima velika neustaljenost. Isti ljudi piu se Viri iVirevi, Prodani i Prodanovi,
jamometi i jamometovi. Kajkavci ija patronimna prezimena esto zavravaju na -ec katkada u XVIII. stoljeu i svoja prezimena na -i (Pukari, Tiljari)
prekrajaju na -ec (Pukarec, Tiijarec), kako svjedoi A. Vramec za prezimena u
Vrbovcu.
4.1.5. Od prvih zapisa u IX. stoljeu, kad se Hrvati piu samo osobnim imenom, javljaju se u svih stalea razliiti priimci: a) staleki: upan Prvo, pristav
Petrika, braik rneka, opat Driha; b) topiki: Usemir de Subbenzani (iben174
Antroponimija
anin), Tolen Camenianin (Kamenjanin), Bolidrugo de Tugaro (Tugari); e) etnonimski: Flacius Illyricus, Georgius Dalmata, Julius Clovius Croata; d) kognomenski: Perus Zerni, Martin Locarda, Dabrun Platihlebi; e) usluni: Kova, Lokotar,
Malinar; f) patronimni i metronimni: Bratazo filio Cludine, Krnja sin Kreimira,
Dragonja Hranoti. ene iji je poloaj u drutvu bio manje utjecajan imale su vielani imenski obrazac: Stana filia Cres te de Micusso, uxor Stepani de Blasio Calcina. to je priimak u funkciji prezimena bivao ustaljeniji i poznatiji, imenski je
obrazac bivao krai i prikladniji.
Prezimena kao produkt razvijena drutva pokazuju svoje prve tragove u dalmatinskim gradovima ve u XII. stoljeu. Takva su prezimena nadimakog postanja: Zlurad (XII. st.'), Platimisa (XI. st.), Dobronja, Vitaa, Mira Bogaboja (1064.
u Trogiru) itd. Takva su prezimena u zaetku i nije uvijek sigurno moemo li posvjedoiti njihovu stalnost, neizmjenjivost i nasljednost. U XIII. i XlV. stoljeu zatvaraju se velika vijea (senati) u primorskim gradovima. Plemstvo koje je jedino
participiralo u toj zastupnikoj upravi nastoji pismom zasvjedoiti stalnost i nasljednost svoje slube stalnou i nasljednou priimka uz osobno ime. U takvu
su postupku zaeci hrvatskih prezimena. Tako zapisani priimci dobivaju sve znaajke prezimena. Prva prezimena nosila su, dakle, staleki biljeg.
U to vrijeme uz gradski tip prezimena sa stalekim obiljejima, u selima sjeverne feudalne Hrvatske podanici nose uglavnom samo osobno ime: Godislav, Stojdrag, Svojko, Kuria. Ali ve od XII. stoljea slobodnjaci se biljee osobnim imenom i priimkom: Mile Lopai, Gruban ani (patronimi), Radonja sin Strijanov,
Kruhonja Vseradov sin (analitiki patronimi); Pribac Sudonja, Kuzman per nome
Moibob, Desimir od plemena Virovia (rodovsko ime). U XIV-XVI. stoljeu e
i su priimci u funkciji prezimena, dok plemstvo takvu priimku dodaje ime roda, bratstva, plemena: Mihalj Sabli Mogorovi, Matan Zahumi Mogorovi, Juraj
Milei z Zahumljan Mogorovi. Kadto se uz takav imenski obrazac pojavljuje i
tzv. domovno, hino ime (ogranak plemena): Paval Nemanji itar od plemena
Poleti, Ivan Doroji z Mohlic od plemena Mohlic.
ak i II XVI. stoljeu kod prebjega iz turskih krajeva (Hrvatske i Bosne) ne
nahode se priimci II slubi prezimena jer se npr. u ispravi iz 1583. javlja Dajo Vukovi, iji se sin u istoj ispravi pie patronimom: Radul Daji, dakle uz oevo i sinovljevo ime pie se patronim, a ne isto (nasljedno) prezime.
U junoj, kolonskoj Hrvatskoj prezimena se pojavljuju ranije. To su tzv. katunska
prezimena, koja sadravaju elemente teritorijalnosti i zapravo su rodovska imena u
funkciji prezimena. U zemljiniku u XIII. stoljeu spominju se u selu uriniima tri
neodijeljene kue urinia: Brojka Vrankovia urinia, Principa Radia urini
a iVukoslava Gojsalia urinia. Njihov je zajedniki predak urini. To rodovsko ime pokazuje svoju nepromjenjivost, stalnost i nasljednost, upravo kao prezime.
Hrvatski vojnici u Senju g. 155l. potpisuju se imenom i prezimenom ve ustaljenim: Drakovi, Jelai, Klekovi, Kukuljevi, Lopai, Maurani, Preradovi,
Skobli itd.
175
Na trolani, pa onda i na dvolani imenski obrazac utjecali su u junoj Hrvatskoj rimski onomastiki obrazac u romanskim gradovima. U Splitu je ve od IV.
stoljea na snazi ovakav obrazac: Fl. Julius Rajinus Sarmentius, S. Veltius Cattulus, C. Masuria Titia. Na takav se obrazac mnogo kasnije ugleda hrvatska imenska formula. U splitskom se statutu u XlV. stoljeu, ponovimo, izrijekom navodi
kako e se kanjavati golemom globom muta tio nominis, jer svaki je ovjek obvezan dicere verum nomen suum, i to pred sudom uvijek valja nomen et cognomen denunciare.
Narod je stvarao prezimena i ona su se ustaljivala na razliite naine. Administracija je redovito biljeila ono to je u narodu ula. Jednom su tako patronimi, jednom nadimci, jednom plemenska imena, a jednom nazivi za zanimanje ili etnici, koji izraavaju pripadnost naselju, kraju, narodu i sl. postajali
prezimena.
Trea faza u nastajanju hrvatskih prezimena bio je Tridentski sabor, kada se
u katolikoj ekumeni uvode matice roenih, vjenanih i umrlih. Od tada veina
hrvatskih itelja, u krajevima koji nisu bili pod Turcima, dobiva prava, nasljedna
prezimena. U Hrvatskoj se matice uvode ve krajem XVI. stoljea.
etvrti, posljednji stadij u nastajanju hrvatskih prezimena, oznaio je Jozefinski patent iz godine 1780. Od tada su itelji Hrvatske bili obvezatni nositi uz
osobno ime i svoje prezime.
4.1.6. U stalekom smislu prezimena najranije dobivaju plemii i drugi povlateni slojevi drutva. Graanstvo se ujedinjuje u bratovtine, gradske obrtnike
i druge udruge, ljudi se zapisuju imenom i prezimenom, pa prezimena snagom
zapisa postaju nasljedna. Plemii i graani stoga dobivaju stalna i nasljedna prezimena prije nego seljaci. Mukarci prezimena dobivaju prije ena, iako je uloga
ena u formiranju hrvatskih osobnih imena i prezimena u dalmatinskim romanskim gradovima bila znatna. U krajevima s jaom austro-ugarskom populacijom
(u hrvatskim gradovima na sjeveru) i romansko-mletakim utjecajem (u krajevima pod mletakom upravom na jugu) prezimena su ustaljena kudikamo prije
nego u podrujima koja su bila pod turskom upravom (Slavonija i Bosna), kao to
je i autohtoni katoliki ivalj u Hrvatskoj imao prezimena kudikamo prije nego
doseljeniki pravoslavni ivalj koji se prilino dugo nakon doseljavanja sluio patronimima i rodovskim, kasnije zadrunim imenima.
4.1.7. U fondu hrvatskih prezimena prilino brojne skupine ine strana prezimena. Ona uz primorje preteito su talijanskoga porijekla. Svrstavaju se u nekoliko skupina: l) osobno ime u funkciji prezimena: Alessio, Felice, Giorgio ... ,
2) etnonimska i etnika prezimena: Tedesco, Albanese, Bressan, Trevisan, Grego ... , 3) nadi maka prezimena: Basso, Nerri, Bello, Magnavacca ... , 4) prezimena
po zanimanju: Calegari, Colonello, Fonti, Tagliapietra ... , 5) prezimena patronimskog postanja: D'Agosto, De Filippo, Defranceschi, Desantis itd. Takva su prezimena razmjetena po Istri i primorskim gradovima.
176
Antroponimija
lino
177
Zanimljivo bi bilo istraiti zato su najee prezimena od osobnih imena Jeli (: Jela < Helena), Mari (: Mara < Marija), Magdi (: Magdalena), Luci (: Luca/
Luce < Lucija), Klari (: Klara), Kati (: Kata), Katalini (prema maarskom obliku imena Katalin) itd.
U prezimenima se otvara veliko polje raznovrsnih istraivanja.
Prezime uglavnom nasljeujemo od oca, iako smo zaeti u majinoj utrobi i
svoju ontogenezu proivjeli pod njezinim srcem. Poto smo ugledali svijet, naa
je pupana vrpca (vrvica kojom se u starom Poljikom statutu, zasnovanu na slavenskom obiajnom pravu, oznauje nasljednost) jo bila vezana za materinu maternicu. (Istog su postanja te rijei!)
Gdje su prezimena po imenu majke?
Uglavnom su tvorena po imenu oca (patronimi). Onaj manji broj prezimena
koji ne upuuje na odnos djeteta s ocem (Pavlovi), nego na vezu s majkom, zove
se metronim (Marti) od grke rijei fl1}T'1P "mati"+ 6vvfla "ime".
Metronirni su u naim prezimenima rjei i mlai. Razlog je tomu dugovjeki
podreeni poloaj ene u obitelji i drutvu. To se oituje i u prezimenima drugih naroda.
Osobna enska imena vrlo su kasno poela sluiti za tvorbu prezimena. ene su vrlo kasno dobivale prezime. U feudalnom im drutvu prezime kao socijalno-pravni institut nije ni bilo potrebno, a vrlo ugledne ene - carice, kraljice, svetice, opatice - nisu se ni sluile prezimenom. U naim starim spisima
ena se najee identificirala osobnim imenom, a ako ono nije bilo dovoljno,
uz enino se ime dodavalo ime (ili prezime) oca, mua, brata ili sina, ovisno o
tome koje je ime srodnika u tom asu bilo pogodnije i uglednije, kako bi djelokrug prepoznavanja ene bio to prostraniji, a identifikacija preciznija, jednoznanija: Dobrosila, filia (ki) Andreae prioris (god. 918); Slaua uxor (ena)
Prodani de Gudizo (1183); Tollia mater (majka) Theodori (1193); Stana soror (sestra) Gaudii (1170).
ena se morala odlikovati neim osobitim, neim se izdvojiti kao jedinka da
bi njezino ime postalo osnovom za tvorbu metronima. Katkad je tome pridonio
ugled obitelji, ali su to ee bile druge (ne)prilike: rano udovitvo ili "grijeh" izvanbrane ljubavi pa je dijete pri upisu u matice batinilo majino ime kao predloak za prezime.
U dananjim naim prezimenima nije uvijek lako prepoznati je li u osnovi prezimena muko ili ensko osobno ime. Katkad su muka i enska imena, a pogotovu njihovi hipokoristici, gotovo istog oblika (Dobre, Vice, Matija, Tadija), mnogo
su ee tvorbene osnove iste: Cvit-o - Cvit-a (Cviti); Ljub-o - Ljub-a (Ljubi),
Prib-o - Prib-a (Pri bi) itd.
U naim krajevima mnoga se muka imena mijenjaju i po "enskoj" deklinaciji (Jure, Luka, Ivo, ime), a u drugim krajinama neka enska imena dobivaju
oblik mukog imena (Barek, /anek, tefi, Magdi.. .), npr. u ozaljskom i dugorekom kraju, odakle uzimam te primjere.
178
Antroponimija
179
kako se pri imenovanju ulica trai uvijek kratko, prikladno i funkcionalno ime:
Preradovieva, Juriieva, Gajeva ulica, ali Ulica Marijane Radev, Ulica Cvijete Zuzori, Ulica Slave Rakaj itd. Ta su imena ulica trolana, dua inefunkcionalnija,
jer odudaraju od standardnog modela dvolanih ulinih imena.
Jednom smo ve isticali da prava patronimna prezimena nose u sebi gramati
ki morfem kojim se izraava posvojnost (-ovl-ev, -in), i zavrni morfem -i. Prava
patronimna prezimena Mark-ov-i, Jurj-ev-i, Mar-in(i) starija su od prezimena
koja su po porijeklu zapravo hipokoristino-deminutivni oblici osobnih imena:
Ivi, Juri, Pribi. Takva osobna imena nisu ni danas rijetkost.
Hrvatsko je prezime danas mukog roda: akademik Torbarina, general Rukavina, admiral Letica;onaj Vuica, gospoa Reberski (ne: Reberska), Lana Dugi
(ne Duga) a nekad je bilo: Katarina Zrinska, Dora Krupieva, Giga Barieva i sl.
Prezimena od enskih osobnih imena uglavnom su sva hipokoristinog postanja.
Imena nastala od milja! I u tom se Oituju socijalni momenti prema enskom e
ljadetu: umiljatost, izravna privrenost te prilino kasno nastajanje takvih prezimena i njihova ne sasvim ravnopravna jezina uporabljivost.
Prezime se u hrvatskoj antroponimiji javlja najprije u mukaraca. Prezimena
Hrvata u dananjoj antroponimiji mukoga su roda: ga Nedoklan, ga Kalinski,
Zrinski, Reberski, Glatki, Dugi, Kratki, itki, Briski. Navedeni su uglavnom odreeni pridjevi i oni posvojni na -ov/-ev, -in: Vukov, Sladojev, imetin itd. Tako nije u veine slavenskih naroda: Karenjina (ruski), ivkova (bugarski), Podolska
(ukrajinski). Iako su hrvatska enska imena potvrena od IX. stoljea, i to brojno, ona su redovito narodna. Tek sTridentskim koncilom ulaze ee u hrvatsku
antroponimiju kranska enska imena. Taj repertoar bio je, zbog maloga broja tovanih svetica i muenica, prilino oskudan, pa je jedno prezime dolazilo na
mnogo osoba, ak i u maloj, lokalnoj sredini. N. Vekari i N. Kapetani navode
kako u Konavlima jo poetkom XVI. stoljea tek 44% ena nose narodna imena, a dva stoljea kasnije na Peljecu udio enskih narodnih imena bio je samo
0,6%. U XVII. stoljeu u Dubrovakoj Kneevini manje od polovice mukog puanstva i preko 60% enskog nosilo je samo 5 (pet!) razliitih osobnih imena. U
XIII. stoljeu bilo je samo dvadesetak enskih imena. Bila su to: Ana, Frana, Ivana, Jela, Kata, Klara, Lucija, Manda, Marica (= Margareta), Marija, Nike, Pava i
Pera, koja imena u XIX. stoljeu zavravaju na -e: Ane, Frane, Jele, Kate, Mande,
Nike, Pave ... , kako je u Dubrovniku i danas. U Donjoj Stubici ve 1567. neslubeno prezime Hrvatica (Herwatycza) zasvjedouje da je iz obitelji Horvat, Malinieva je ena Malinia, imonieva je ena imonia, a Vrabica je ena Vrabeca. U
Bugara i Makedonaca tako je jo i danas. To je u Hrvata trajalo do druge polovice
XIX. stoljea, kad se onomastiki sustav stubokom promijenio.
Ovaj pregled i mijene tzv. enskih prezimena indikativni su i za druga hrvatska podruja.
Ovdje se bavimo enskim osobnim imenima, enskim "prezimenima" i njihovim uvrtavanjem u puku imensku formulu, to jest o antroponimima u neslu180
Antroponimija
benoj uporabi u puku mimo slubenih prezimenskih oblika i slubenog imenskog obrasca. :enska prezimena u pukoj uporabi u nas su supstantivi na -ica,
-ka, -ua, ili adjektivi na -ova, -eva, -ina, -ska.
U vidu imamo brdske prostore obitavanja hrvatskoga puanstva: zapadnu Hercegovinu i zalea dalmatinskih gradova. Ondje je donedavno (a djelomino i danas) patrijarhalni ustroj ivljenja u rodovima i zadrugama bio vrlo iv. :ena je
bila u podinjenom poloaju. Ona je imala trojako "prezime", u povijesti i danas,
i to patronimno: a) pridjevsko (izvedeno po oevu imenu ili nadimku): Krupie
va, Kikaeva po ocu Krupiu, Kikau i b) imensko: Lozua, Jurkaa po ocu Lozi i
Jurku i e) andronimno (izvedeno od muevljeva imena ili nadimka): Barieva. U
zapadnoj Hercegovini i u Imotskoj krajini nema pridjevskih andronima (ime po
muu) tvorenih sufiksima -ova, -eva, ve imenskih andronima tvorenih sufiksima -ica, -ovical-evica, -inica. Ope bi pravilo bilo da se sufiks -ica dodaje andronimu koji zavrava na suglasnik: Stojan - Stojan ica, a sufiks -ovica, -evica andronimu koji zavrava na samoglasnik: Stojka - Stojkovica. Sufiks -inica moe doi i
na razliite zavretke osnova: Bog(o)-inica, Pe(a)-inica, Hasanag(a)-inica. Na avu andronirnske osnove i sufiksa zbivaju se razliite fonetske promjene: Vukac,
Vukca - Vukevica, Maj(i) - Majua (ili Novak - Novakua). Ako prezime zavrava na -ica (to je patronimni sufiks u istom arealu), ensko patronimno prezime
dodaje se na palataliziranu osnovu: Jurica - Juri-ua; Rajica - Raji-ua; Vujica - Vuji-ua. Ova me pojava navodi na misao nisu li malobrojna hercegova
ka prezimena: Rai (: Rajica), Vuji (: Vujica), Pavli (: Pavlica) nastala ovim nai
nom. Ako je prezime na -i dodano hipokoristikom imenu, onda se sufiks -ua,
kojim se tvori enski patronim dodaje na hipokoristiku osnovu: Toli> Tol(e) >
Tolua, Jurkovi> Jurko < Jurkua (M. Nosi, Folia onomastica Croatica, 2, 49).
U drugim krajevima frekventan je sufiks -ka dodan andronirnu: Barika, Krupi
ka (ena M. Baria, ena I. Krupia).
:enska pridjevska "prezimena" odgovaraju na pitanje: ija je?, sadravaju u sebi ideju potjecanja (Dora Krupieva), a enska supstantivirana "prezimena" (-ica,
-ka, -ua) nose ideju pripadanja u smislu patrijarhalnoga drutvenoga ustroja. M.
Nosi (Prezimena zapadne Hercegovine, V. lit., str. 184-189) u andronimu Markovica preoblikom tumai dva tipa, i to: a) ako preoblikom andronima Markovica podrazumijevamo "Markova ena", tvorbena je struktura: posvojni pridjev enskoga
roda: Markova + tvorbeni sufiks -ica; b) ako preoblikom andronima Markovica
podrazumijevamo "ena Marka", tvorbena je struktura: muko osobno ime Marko + tvorbeni sufiks -avica. Iz prezimena se mogu oditati mnogi sadraji izvan
jezinoga poimanja oblika i sadraja imenske osnove.
Neslubena identifikacija ena uneslubenoj imenskoj formuli ima nekoliko
raznolikih modela (po :ivku Bjelanoviu), a odnose se na antroponimijski korpus sjeverne Dalmacije. To su: a) osobno ime + prezime: Marija Pavi; b) osobno
ime + perifraza (umjesto prezimena): Stana sestra Ive Ivia; e) osobno ime + posvojni pridjev: Ljuba Piveva, odnosno posvojni genitiv prezimena: Petronila i181
munovia. S tim modelom su u bliskoj vezi tvorena neslubena enska prezimena: ea) od andronima + -ica ili -ka (Luca) Jurinica, (Stanka) Gudulinka; cb) od
muevljeva imena, prezimena ili nadimka + -ua: Lozua, Markua; d) apelativ
(zvanje, zanimanje, svojbinski ili drutveni status) + osobno ime, prezime ili nadimak u genitivu: anscila Dobra, opatica ika, udova Tustoga; e) osobno ime +
etnik ili etnonim: Draga Lovreka (= iz Lovrea), Mare Vlahinja (iz Vlake), Mare Vlahorua (iz Vlahorije, zalee Zadra) i Vlaika (iz Vlaije, zalee tzv. Hrvatskog primorja) itd.
S obzirom na estou javljanja, moglo bi se rei: muka su prezimena u morfolokom smislu supstantivna na -i, -ac, -ik itd., obino svravaju na suglasnik
i rjee na vokal -a (Rakavina), -e (Smoje), -o (Dabo, Bobetko), -i (Lenuci, Briksi,
Tahi, izostaviti valja ona na -ski), -u (Hosu, Premeru), a enska su preteito pridj evna na -ova/-eva.
Spomenimo jo i neslubena sinovljeva imena. Ona se tvore deminutivnim hipokoristicima: Ivi (: Ivan), Boi (mladi Bog i sin Boji), Pivi je mladi Pivac i sin
P. Pivca. Moliki Hrvati izvode djeja imena hrvatskom tvorborn od talijanskih
imena: Pin i (= Beppino), Nani (= Giovanni), Mengi (= Domenico). Pokazuje se
u ovih djejih imena u hrvatskih iseljenika izoliranih pola tisuljea od matice,
kako je jezina forma (hrvatska imenska tvorbena struktura) nadreena jezinoj
supstanciji (talijanskom imenskom oblinom porijeklu).
U sjevernim krajevima tvorila su se enska porodina imena jo formantima
-na (pored -ica, -ka): Bedekovina, Vazina (filius nobilis domine Margarete Wagyczna vocate, 1575. - I. K. Tkali, Monumenta civitatis Zagrabiae III, 133).
***
Recimo jo koju o enskim imenima. U mnogim patrijarhalno ureenim drutvima enska su djeca bila teret, zlodar, manje korisna bia. U mnogih naroda nisu im se ni imena nadijevala. ak ni u Rimljana. Zvala su se po ocu: Livija (: Livius), Mesalina (: Mesala), ili po redu roenja Prima ("prvoroena"), Secunda
("druga"), Octavia ("osma") itd.
I stara su slavenska enska imena nosila u sebi ponajprije elju da se u djetetu ostvari sadraj imena: Dobra, Njea, L(ij)epa, Tolja ("tjeiteljica)", Njegoja ... , ili
pak da se imenski sadraj ukloni s djeteta: Gruba, Boja, Huda ... To su profilaktina poimanja i magijska uporaba imena.
Istini za volju, kranstvo nije bilo sklono enskim imenima. Svetaca je bilo kudikamo vie nego svetica, a i u Bibliji su ene rjee spominjane, pa je izbor enskih imena bio skuen, od kojih se, dodue, razvilo mnogo hipokoristi
nih oblika.
U hrvatskim patrijarhalnim sredinama i dan-danas neopisiva radost, pucnjave, pijanke prate roenje mukog djeteta (ta, rodio se - sin!), a pokunjenost i tuga
roenje djevojice. "Rodilo se dite!", kau. Upotrijebio sam namjerno ikavski oblik
(dite = ki) stoga to sam izreku sluao na istraivanjima u patrijarhalnim sredinama Dalmatinske zagore. Upravo se ondje mogao zaeti i ivjeti mit o djevojakoj
182
Antroponimija
elji po kojoj e, ako protri ispod duge, postati djeakom, obraen u pripovijetci Duga Dinka imunovia. A svaki mit ima svoje prapoelo u zbilji ivota i svoje
trajanje u izdancima dananjice. Nisu li, pitam se, muki oblici enskih imena u
umberku: teji, Janec, Barek... ili u Bonjaka zapadne Bosne (ba u njih!) enska
imena Fate, Ajko nesvjestan produetak iskonske elje za mukim djetetom koje
raste i ostaje u obiteljskoj zadruzi kao proizvoa i svojim prezimenom produuje
rodoslovno koljeno, a djevojica raste i odlazi iz zadruge kao nevjesta s mirazom
i raa djecu kojima su korijeni na tuem rodoslovnom stablu?
Prezimena izvedena od enskih imena Stana (Stani), Stanka (Stani), Stojka (Stoji), Stojna (Stojni), Dosta (Dostal), Dostana (Dostani) i sl. nastajala su
u obiteljima gdje'su se raale samo djevojice, a njima se (magijskim djelovanjem) eljelo stati sa "enskinjem". Nije to iskljuivo ni na hrvatski ni slavenski obiaj u nadijevanju takvih imena. U Grka su to Stamate, u Talijana Ferme,
u Albanaca Shkurte i Sose "zadnja", a u Dagestanu na Kavkazu nadijevali su u
tim prigodama ime Kyz-tamen ("Dosta s djevojkama"). Ba kao i u nas enskim
imenom - Dosta!
Povijest drutvenih shvaanja i odnosa, te jezik kao izraz tih odnosa, zrcale se
u enskim imenima do danas.
I danas!
Nemamo, na primjer, mogunost jezikom posve izraziti ravnopravnost koju
je ena postigla u drutvu. Sve vie je ena vojnika, bojnika, pedagoga (sic!), sudaca, biologa, dekana bez jezine oznake da se ta zanimanja odnose na enu. Nasuprot tome, sve je vie rasputenica ("srpska imenica za rastavljenu enu"), a nema
rasputenika (u takvu pogrdnu znaenju). I te dvije krajnosti imaju ipak neto zajedniko. Obje su na utrb ena! Uvrijeeni se otpori pojavljuju ak i u ena! Proitao sam prilino davno kako se dotina "drugarica", voditeljica jednog od republikih ministarstava, usprotivila kad su je nazvali sekretaricom, jer ona je, kae,
sekretar, a ne kuharica kave!
Nae je drutvo u stjecanju prava za ene ilo mnogo, mnogo bre nego to su
preivjela, tradicionalna poimanja o eni padala u zaborav. I danas se velik dio
te tradicije odrao u drutvu (npr. ena udajom kudikamo ee mijenja prezime od mukarca; mi i nemamo u jeziku "mukog" parnjaka terminu djevojako
prezime). U jeziku je enino prezime nesklonjivo (Ivana Ivia, ali Irene Kolesar), a
prije, kad se mijenjalo, dobivalo je pridjevski oblik po ocu ili muu (Mila Gojsalia, Dora Krupieva, Giga Barieva, ili iskljUivo po muu: Hasanaginica). Kao i
prije tisuu godina, u naim prvim poznatim zapisima u kojima se ena identificirala po ocu, muu, bratu ili sinu, ovisno o tome koji je od tih mukaraca stekao
drutveno uglednije ime.
U povodu nagraenog romana Pirej (= Pirika), makedonski je autor Petre Andre evski izjavio, kako u njegovu kraju (jugozapadna Makedonija, izmeu Bitole,
Krueva, Kieva i Ohrida) ene udajom mijenjaju i prezime i osobno ime. Vidi se
to i u ovom monologu iz tog romana:
183
Nisam vie Stojna Resulovska ... odavno nisam Stoj na Resulovska ... sad se zovem Veljanica Parmakeska, po muu Veljanu ...
Tako je i u nekim krajevima u Bugarskoj. Posvuda Hasanaginice!
U enskim se imenima, na alost, zrcali, vie nego na mukim, roditeljska tatina, hirovi trenutka, pomodnost i malograanski ukus. Uz velik broj skladnih,
estetski harmoniranih, upravo matovitih imena, tvorenih na najboljim hrvatskim jezinim tradicijskim uzusima, ima mnogo pravih imenskih nagrda.
Osnovni pregled literature o hrvatskim prezimenima
I.
OPENITO
Leksik prezimena Hrvatske, Uf.: V. Putanec i P. imunovi, Matica hrvatska, Zagreb 1976, XIV + 765.
Bjelanovi, '. (2007): Onomastike teme, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb.
Gluhak, A. (2001): "O hrvatskim prezimenima: enskima i dvostrukima", Polia
onomastica Croatica 10, Zagreb, 67-82.
Maleti, E/P. imunovi (2008): Hrvatski prezimenik, I-III, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb.
Mareti, T., "O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba", Rad JAZU 81
(1886),81-146,82 (1886),60-154.
Nikonov, V. A. (1982): "Hrvatskie familii v statistiko-geografieskom osveenii",
Onomastica Jugoslavica IX, Zagreb, 257-266.
Putanec, V./P. imunovi (1987): "Retrospektivna onomastika bibliografija hrvatsko/srpska do godine 1975", Djela JAZU 68, Zagreb, 405 str.
imunovi, P. (1995): Hrvatska prezimena (porijeklo, znaenje, rasprostranjenost),
Golden marketing, Zagreb, 462 str.
imunovi, P. (2008): Hrvatska u prezimenima, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb, 463 str. (s antroponomastikom bibliografijom).
Antroponimija
Zagreb.
imunovi, P. (200~): Rjenik brakih akavskih govora, Brevijar, Supetar (prezi-
Dubrovnik
Mahnken, I. (1960): "Dubrovaki patricijat u XlV. veku", Posebna izdanja SANU,
CCCXI, Odeljenje drutvenih nauka 36, Beograd.
undrica, Z. (1959): "Popis stanovnitva Dubrovake Republike iz 1637-1674", Arhivski vjesnik 2, Zagreb, 419-45l.
Vekari, N. (1997): "Prijedlog za normiranje dubrovakih imena i prezimena iz
povijesnih vrela", Radovi Leksikografskoga zavoda "Miroslav Krlea", Zagreb,
sv. 4, knj. 6, str. 17-26.
- (2001): "Broj stanovnika Dubrovakog primorja od 15. do 20. stoljea", Zbornik Dubrovakog primorja i otoka, Dubrovnik.
Duvno
Ivankovi, A. (2001): "Duvanjska prezimena", Naa ognjita 130, Tomislavgrad.
185
Dvorna Uni
Bjelanovi, . (1991): "Znaajnije odlike prezimena dvorskoga kraja", Zbornik
Dvor na Uni, Dvor na Uni, 529-539.
Gorski kotar
Buri, A. (1983): Povijesna antroponimija Gorskog kotara. Goranska prezimena
kroz povijest, Rijeka.
Nosi, M. (1983): Goranska prezimena, Rijeka.
Gradie - Burgenland
Hajszan, R. (1992): Die Bevolkerung der Herrschaft Rechniz - Schlaning im 16. Jahrhundert, Literas Verlag Giittenbach/Pinkovec.
Hercegovina
Nosi, M. (1998): Prezimena zapadne Hercegovine, HF D, Rijeka.
Pandi, J. (1999): Hercegovaka imena i nazivlje. Onomastika ispitivanja, Kosinj d.o.o., Zagreb.
Hrvatska - demografija, bibliografija
Stipeti, V./N. Vekari (2004): Povijesna demografija Hrvatske, HAZU, Zagreb
- Dubrovnik.
Hvar
Bezi-Boani, N. (1995): "Popis puanstva otoka Hvara", u: Otok Hvar, Matica
hrvatska, Zagreb, 230-236.
Hraste, M. (1956): Antroponimija i toponimija opine hvarske, HDZ l, Zagreb,
331-385.
Imotski
Vri, V. (1978): tupe imotske krajine I, Imotski, 320 str.
Zuji, K. (1995): "Prezimena i porodini nadimci u Imotskoj krajini", Imotski zbornik 3. Matica hrvatska, Imotski, 45-133.
Istra
Bertoa, M. (1986): Mletaka Istra 16. i 17. stoljea (kolonizacija), Istarska zaklada, Pula.
- (1966-1969): "Antroponimija dvigradskog podruja 1400-1750", Jadranski
zbornik 7, Rijeka - Pula, 177-205.
- (1975-1976): "Puanstvo Labina u Vlaievo doba (s prilozima labinskoj onomastici XVI. i XVII. stoljea}", Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu,
20, Pazin - Rijeka, 107-149.
Bratuli, J.!P. imunovi, "Prezimena i naselja u Istri, narodnosna statistika u
godini osloboenja", Istra kroz stoljea VI/35, I. 1985, II. 1985, III. 1986, pula - Rijeka.
Klen, D. (1986): "Porodina imena na podruju Moenice. Prilog izuavanju moenike patronimike", Jadranski zbornik 10, Rijeka - Pula, 393-400.
Peruko, T. (1965): Razgovori o jeziku u Istri, Pula (posebno poglavlje o istarskim
prezimenima).
ic, N. (1953): "Prezimena na Bujtini", Rijeka revija 2, Rijeka, 188-193.
186
Antroponimija
Kastav
Muni,
Ogulinsko-modruka udolina
Salopek, H. (1999): Stari rodovi Ogulinsko-modruke udoline, Matica hrvatskaj
Matica iseljenika/Centar za kulturu - Ogulin, Zagreb.
Otok na Cetini
Ivankovi, A. (2004): Porijeklo hrvatskih rodova opine Otok na Cetini, Opina
Otok.
Peljeac
Vekari, N. (1995. i 1996): Peljeki rodovi, I-II, Dubrovnik.
Podravina
Sekere, S. (1973): Antroponimija i toponimija slavonske Podravine, HDZ 3, Zagreb, 369-465.
Poega
Buturac, J. (1967): Stanovnitvo Poege i okolice 1700-1950, ZNO 43, 205-594.
Samobor
Lang, M., Samobor, ZNO 16, l; 16,2; 17, 1-2; 18, l; 19, l; 19,2 (antroponimija Samobora i okolice).
Sisak
Buturac, J. (1960): "Sisaka gospotija u prvoj polovici 19. st.", Arhivski vjesnik 2,
289-351.
Slavonija
Markovi,
Antroponimija
Srijem
Sekuli, A. (1997): Hrvatski srijemski mjestopisi, kolska knjiga, Zagreb.
ibenik
Ostoji, I. (1981): Prilog onomastici ibenskog kraja, ibenik.
upuk, A. (1981): O prezimenima i jeziku starog ibenika, Muzej grada ibenika,
ibenik.
olta
Rubi, I. (1960): "Porijeklo stanovnitva otoka olte", Srpski etnografski zbornik
47, Beograd.
Trilj
Andreis, M. (20m): Stanovnitvo upe sv. Mihovila arkanela u Trilju u 19. stoljeu: demografska i antroponimijska analiza na temelju podataka iz knjiga krtenih, Trilj.
Ivankovi, A. (2003): Porijeklo hrvatskih rodova u Trilju i okolici, Cetinjski dekanat, Trilj.
Trogir
Andreis, M. (2002): "Trogirski patricijat u srednjem vijeku", p. o. iz Rasprave iz
hrvatske kulturne prolosti 2, Zagreb, 1-210.
Vinkovci
Pavii, S. (1971): "Porijeklo stanovnitva vinkovakoga kraja", Radovi Centra Vinkovci 1, Vinkovci, 149-346.
Vojvodina
Pei, M./G. Balija (1995): Imenoslov bakih Bunjevaca, Subotica.
Vrlika
Ivankovi, A. (2003): Porijeklo hrvatskih rodova vrlikog podruja, Matica hrvatska - Vrlika.
Zadar
Jaki-Cestari, V. (1969): "Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena", Radovi Instituta JAZU 16-17, Zadar, 99-186.
- (1974): "enska osobna imena i hrvatski udio u Zadru do kraja XII. stoljea",
Radovi instituta JAZU, Zadar, 291-337.
Jeli, R. (1959): "Stanovnitvo Zadra u drugoj polovici 16. i poetkom 17. stoljea
gledano kroz matice vjenanih", Starine JAZU 49, Zagreb, 259-509.
Zagreb
Krivoi, S. (1981): "Zagreb i njegovo stanovnitvo od najstarijih vremena do sredine 19. stoljea", Graa za gospodarsku povijest Hrvatske 19, JAZU, Zagreb.
189
S.l. Nadimci
S.l.l. Nadimci se iskazuju kao jedna od najstarijih antroponimnih kategorija
i jedna od najafektivnijih jer nadimci obino uvaju, uz onomastiko, i leksiko
znaenje kojim su motivirani. Nadimci su vie od drugih imena produkt govora.
Kao in govora ne podlijeu u svemu jezinoj normi. Nadimci u svojim sadrajima nose poruku i porugu s obzirom na osobu kojoj su pridrueni.
Nadimci su priimci koji se pridijevaju obiteljima ili pojedincima uz njihovo
osobno ime i(li) prezime. Dijelimo ih na osobne i obiteljske nadimke. Obje su skupine, uz osobno ime, najstarije antroponimne kategorije. Prezimena se mnogo,
mnogo kasnije ukljuuju u antroponimnu formulu. Zbog uglavnom neutrnute
motiviranost, neponovljivosti te jasne i vrste pridruenosti dotinoj osobi, osobni se nadimak upotrebljava i samostalno bez imena i prezimena dotine osobe.
Nadimci su obino motivirani kakvom tjelesnom ili duevnom osobinom. Osobni nadimak nastaje uglavnom kad osoba ispolji koju od znaajki koja postaje pobudom nastanka nadimka. Taj nadimak ivi s tom osobom i esto umire s njom.
Kadto se osobni nadimak prenosi na obitelj i postaje obiteljskim nadimkom, koji se nasljeuje. U izdvojenim (seoskim) sredinama, u svakidanjoj neslubenoj
uporabi nadimak preuzima ulogu drugog, neslubenog prezimena. l
U imenskom obrascu (ime, prezime, nadimak) nadimak je najnestabilniji, neobvezatni lan. Za razliku od osobnog imena koje se dobiva krtenjem ili zapisom
u matice roenih (i nosi uglavnom meliorativni sadraj) i prezimena koje se nasljeuje (i nosi uglavnom neutralni sadraj), nadimak se stjee, "zarauje". Nadimak je najprepoznatljiviji priimak kojim se identificiramo i karakteriziramo u
njegovu "izokrenutom" ekspresivnom znaenju. Nadimak se rabi u malim, zatvorenim kolektivima, u neslubenoj komunikaciji. Dok se prezime (i osobno ime)
preteito ostvaruju u slubenom liku i u pisanom obliku, nadimak je preteito in
l
191
govora. Nadimak se odlikuje afektivnim nabojem koji se oituje kao leksiki sadraj osnove i kao strukturni sklop pridruivanja tvorbenih formanata koji nose afektivni sadraj. Nadimak se odnosi na osobu kao jedinku (Grbonja, Nosonja,
Puzigae), na obitelj, tj. kunu zajednicu kojoj je na elu starina kao glava obitelji,
zatim ena i djeca (Babini, Ivanovi, Kovai), na rod, tj. na cjelinu pojedinih obitelji
koje su istoimene po mukoj liniji s kerkama, ali bez njihovih potomaka (Sorii,
Baje, Zrinski), na pleme, tj. na roake dotinoga ovjeka s oeve i majine strane,
na njegove krvne i pravne roake (Guii, Nelipii, Kaii), na odreeni kraj u kojem obitavaju pojedine narodnosne, dijalekatne ili koje druge skupine (Bezjaki,
ii, Ere, Dalmoi, Kirci), na narod (Ameri, Pemci, vabe, Arnauti).
Nadimci su (kao i osobna imena, etnonimi, prezimena ...) antroponimna kategorija. Oni se upotrebljavaju s imenima i prezimenima te, kao i ona, dobivaju
osobnoimenske i prezimenske obline strukture i podloni su analokim utjecajima ostalih antroponimnih vrsta. Nadimci bolje od drugih antroponima u
vaju leksiku semantiku. Zato je u osnovi nadimka ee imenica (s leksikim
znaenjem) nego ime sa znaajkama njegova onomastikog sadraja (predmeta
imenovanja) koje su prenesene u nadimak. Uz leksiki (imeniki) i onomastiki
(imenski) sadraj nadimak se oituje intonacijom, specifinim naglaskom i drugim vrednotama govornoga jezika, te osobito u dijalekatnim, atrovakim i drugim idiom ima i sociolektima, u kojima nadimci nastaju i dobivaju specifine oblike i sadraje. 2
Nadimci su zbog afektivnoga naboja koji nose vrlo markirani priimci. Osobni nadimci obino sadravaju satiriko-humoristike znaajke osobe kojoj su pridrueni. Nadimak je pri nastajanju pojmljiv, razumljiv s jadnom identifikacijskom
porukom (i porugom) u sadraju i obliku. Najdavnija osobna imena po tim su odlikama slina nadimcima (Rak, Hlap, Hudina, Bak).
Nadimci se u Hrvata javljaju od prvih pisanih dokumenata, ve od IX. stoIjea. 3 Neke semantike pobude i nadimake strukture nalazimo i u drugim indoeuropskim jezicima. Tako hrvatska prezimena Vodopivec, Vodopija, Popivoda
nalie na talijanski kognomen Bevilaqua, francuski Boileau, njemaki Trinkwasser ili engleski Drinkwater. Takve tvorbe u razliitim jezicima iskljuuju izravan
utjecaj i svjesno kalkiranje. Te su tvorbe i te motivacije davna i zajednika indoeuropska batina. 4
Slinih nadimaka u hrvatskom je mnogo. Oni su stari i po davnanjem postanju nadimake reenice: Babuder, Muniaba, Plazibat, Pecikozi, Smiiklas,
Jamometi, Puzigae, Salopek, Muhoberac, Moibob, Vrtirep, Nedoklan, Oblizalo, Propadalo, Mucalo itd. Njima su se isticala tjelesna i duevna obiljeja osobe i
2
3
4
Vidi vrlo instruktivnu knjigu: Ignazio Putzu, Il soprannome. Per uno studio multidisciplinare della
nominazione, CUEC, University Press, Linguistica 2, Cagliari 2000, 322 str. i recenziju D. Brozovi
Ronevi u: Folia onomastica Croatica 10,2002,251-253.
P. imunovi, o. e., 283 i d.
Vidi mnogobrojne primjere hrvatskih nadimaka u knjizi V. Mihajlovi, Ime po zapovesti. Imperativni
onomastikon srpskohrvatskog jezika, Nolit, Beograd 1992, 365 str.
192
Antroponimija
njima je najlake bilo identificirati osobu. Stoga su zarana takvi nadimci preuzimali ulogu prezimena. Prva hrvatska prezimena (Zlurad, Bogoboja i druga) zapravo su bili nadimci (kognomeni).
Nadimaki sadraji esto su opscenih sadraja motivirani nazivima spolovila i
5
s1. Sadraji takvih nadimaka u mnogih naroda na primitivnom stupnju civilizacijskoga razvitka nisu nosili opscen, skaradni prizvuk. Nadimci nisu bili tabuizirani, niti su se nazivi genitalija kojima su nerijetko bili motivirani razni nadimci
smatrali opscenim rijeima: Crnokur (nadimak i prezime u okolici Dubrovnika),
Trokuri (prezime i nadimak u okolici Poege), Pizdec (nadimak u starom Zagrebu), a ve u XI. stoljeu spominje se u Biogradu svjedok Zadranin Dobrica Napizdimenko. 6 Kako u to doba jo nema prezimena, taj Dobrica imao je zaista skaredan nadimak, kojemu se ne moe porei domiljatost i slikovitost.
Dogodilo se je da je mnogo starih "sramotnih" nadimaka nestajalo s evangelizacijom Hrvata. Zamijenili su ih drugi koji su se do danas sauvali u hrvatskim
prezimenima.
Nadimci su jedna od najivljih i najkreativnijih imenskih struktura. Uz jezi
ne obavijesti koje nose, oni su odraz mnogih drutvenih odnosa u raznim dobnim, prostornim, stalekim i profesionalnim sredinama. Dobro karakteriziraju
nadjevatelja i nositelja nadimka. Latinska izreka Nomen est omen ima u nadimcima najprikladniju potvrdu.
Prvi nadimci u Hrvata zapisani su od X. stoljea u dalmatinskim gradovima i okolo njih.7 U Splitu su godine 1080. zabiljeeni nadimci Cacaunti ("oneisti pomazane"), Butadeo ("svrzi Boga"). U Rabu u to doba nalazi se nadimak
Car;alupi ("lovi vukove"), a nosi ga ovjek koji se zove hrvatskim imenom Dobre. U Dubrovniku se od X. do XV. stoljea biljee nadimci Gratapaia ("isti slamu"), Manduca Vacca ("vodi kravu"), Caccia in pino ("lovi po trnju") te Mangia
Java ("jedi bob"), koji nosi ovjek s hrvatskim imenom Hranko. U XIII. stoljeu
u istom gradu biljeimo hrvatske nadimke eiguz i Goriguzica. Ovaj potonji nadimak nosi ovjek s romanskim imenom Basus. Teko je vjerovati da su Hrvati
preuzimali od Romana sheme i kalkirali svoje nadimke po romanskim uzorima,
jer su iste imenske strukture i isti motivi bili uobiajeni i u Romana i u Hrvata, a
hrvatski nadimci u Romana i romanski u Hrvata samo potvruju jaku i tijesnu
bioloku i jezinu simbiozu od hrvatske doseobe pa do pohrvaivanja romanskih
gradova, iz ije antroponimne grae crpimo ove podatke. 8
5.1.2. Obiteljski su nadimci vrlo davnanja imenska kategorija. Nastali su kao
dopunsko sredstvo identifikacije kad jo prezimena nije bilo. Pa i onda kad su pre5
Vidi "Od glave do smokvina lista", u: P. imunovi, Hrvatska prezimena, Golden marketing, Zagreb
1995,243-250.
Dobrio;:e Napisdimencho, Codex diplomaticus, I. HAZU, Zagreb 1967. Post 1076. u Biogradu, str. 157.
P. Skok, u: V. Novak/P. Skok, Supetarski kartular, JAZU, Zagreb 1952,261 i d., vidi Index.
P. imunovi, "Die friiheste Personennamen als Ausdruck der ethnosymbiotischen Verhiiltnisse
auf der kroatischen Seite der Adria", Actes do XX Congreso Internacional do Ciencias Onomastieas.
Santiago di Compostela 20-25. do Setembre 1999, Instituto da Lingua Galega, 2002, 799-809.
193
zimena uvedena, nadimci su nastajali i ivjeli kao vrlo produktivna antroponimijska kategorija. 9 U malim zatvorenim kolektivima esto su potiskivali prezimena.
Na pitanje: kako se zove? odgovaralo se nadimkom, a kako te piu? odgovaralo
se osobnim imenom i prezimenom. 10
5.1.3. Osobni nadimak, ako se nasljeivao, postajao je obiteljskim.H Od svakoga se obiteljskoga nadimka (koji se redovito upotrebljavao u mnoinskom obliku)
mogao izvoditi osobni, jedinani nadimaki oblik: Kiselice (pl.) > Kiselica (sg.),
Srdarovi (pl.) > Srdar (sg.).
enski osobni nadimci obino se tvore od mukog osobnog nadimka antroponimnim formantim~: (Blinjakovi > Blinjak Blinjaa, (Fileovi > File
Fi!eanka, (Lojini > Loje Lojica, (ulini > ule ulinka, (kojari > kojar
kojarka, (Srdarovi > Srdar Srdarua itd.
S obzirom na formu nadimci su:
A. Monoleksemni nadimci. Takvi su nadimci, poput osobnih imena tvorenih regresivnom tvorborn, bez segmenata sufiksalne tvorbe (Loje, ito, ule, Bura), ili su izvedeni antroponimnim formantima. Nema gotovo nijednog imensko-prezimenskog formanta koji ne bi bio zastupljen u nadimakoj tvorbi.
Monoleksemne nadimke mogue je s obzirom na znaenje razvrstati u nekoliko skupina: 12
a) nadimci patroniminog (metronimnog) postanja, i to po mukom osobnom imenu: Cvitan(ovi), Iak(ovi) i enskom osobnom imenu: Jelac ("Jelin
suprug")
b) nadimci motivirani zanimanjem, slubom i sl.: Birka, Remeta, Konjovod,
oban, Kapular
c) nadimci motivirani duevnim osobinama njihovih nositelja: Bisni, an
griz, Mrgud, Zlurad
d) nadimci motivirani tjelesnim (npr. govornim) manama: Tartaglia, Tarlala, uura, ii, Pet-est, pere, mate, miko
e) nadimci motivirani znaajkama domaih ivotinja: Kosi, Bak, Sokol, Krpej, Je, Zec
f) nadimci motivirani znaajkama biljaka: iak, Bundeva, Kaloper
g) nadimci nadjenuti po jelu i hrani: Papar, Krvavica, Frmentun
h) nadimci nadjenuti po raznovrsnim predmetima: Karati!, Torbarina, Kusturica, Keser, Puka
9
10
II
12
194
Antroponirnija
i) nadimci izvedeni od toponima, etnika i etnonima: Mosor, Bosna, kojar, Pemac, Puljiz, Ungar, Bokez, Era, Splianac, Plamus, Bezjak, Vlah, TurinY
Lepeza motiva je vrlo bogata i razliita u vremenskoj okomici i u prostornim
jedinicama. U razliitim dijalekatnim podrujima nadimci nose dijalekatne osobitosti. To ih ini autentinim jezinim podatcima, pa i onda kad se javljaju kao
selilaki spomenici i u drugim i drukijim dijalekatnim krajinama.
B. Sloeni nadimci. Te su sloenice:
a) od ope imenice i vlastitog imena: Kumamandini, i-Andrijini
b) od dvije imenice: Kriboe, Belaboka
c) od dva vlastita imena: Ciganmatini, imkamuini
d) od pridjeva.i vlastitog imena: Bilomatini, Kalajure
e) od uzvika i imena: Burozini
f) od prijedloga i toponima: Podjeziari.
Osobito je obilata ekspresivna skupina od imperativnog oblika i imenice: Kalivada (1818. u Osijeku), Maibrada (1449. u Dubrovniku), Metiglava (XlV. stoljee u Dubrovniku), Miigoljen i Miinog (1449. u Zagrebu), Moibob (1566. u
Istri), Moivuna (1673. na Visu), Nabiguz (1271. u Trogiru), Odribog (XlV. stoljee u Istri), Palikua (XVI. stoljee u Zagrebu), Peciguz (XV. stoljee u Dubrovniku), Pecikoza (1771. u Virovitici), Plazibat (1725. u Dugopolju), Pupa zu so ("sisaj
dolje") i Miragamba ("gledaj nogu" u XI. stoljeu u Splitu), Gladikosa (XlV. stoljee u Dubrovniku) itd. 14
C. Sastavljeni nadimci. Sastavljeni su:
a) od antroponima i ope imenice: Lolo Spavalo, Tucko antucko
b) od ope imenice i antroponima: arka Lorko
c) od pridjeva i ope imenice: Mali Metar, Beka Lipotica
d) od pridjeva i antroponima: oravi Dek, Sveti Nikola
e) od antroponima i uzvika: Mate Uh
f) od dvaju glagola: Peri Deri, itd. IS
Te i takve etioloke i tvorbene strukture javljaju se u mnogim dijalektima i
sociolektima.
5.1.4. Tvorbene nadimake kategorije. Osobni nadimak je najkreativnija antroponimna kategorija. U njemu su humoristike crte bolje sauvane u leksikom sadraju osnove i u tvorbenom sklopu. to je nadimak ee u uporabi i to je radijus njegove uporabe iri, prepoznatljivost je njegova onomastikoga sadraja vea,
a intenzitet poruge manji. Takvi se nadimci lake nasljeuju, prelaze u obiteljski
nadimak i dobivaju mnoinske oblike. Opisati i protumaiti strukturu nadima13
14
15
. Bjelanovi, Imena stanovnika mjesta Bukovice, akavski sabor. Biblioteka znanstvenih djela 6,
1978, 200 str.
Zbornik Konstantina Jireeka, Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjega veka, Posebna izdanja SANU 356, II, Beograd 1962. Osobito: "Slavenska vlastita imena u starim dalmatinskim gradovima od X. do xv. veka", 213-237.
Vidi . Mandi, "Nadimci bunjevakih Hrvata u Madarskoj", Folia onomastica Croatica 9, Zagreb
2000,57-135. Iz toga rada uzeo sam rukovet nadimaka.
195
ka osnovni je antroponimijski zadatak u jezinom i smislenom razrjeavanju nadimaka. Meutim nadimcima valja pristupati ne samo s gledita onomastike
strukture, etimoloke i tvorbene jasnoe, nego i s gledita spoznajne i socijalne
psihologije i psiholingvistike. Proces nadijevanja i uporabe nadimaka nuno je
razmatrati u sklopu pSihologije meuljudskih odnosa u drutvu. Takva proua
vanja jo uvijek su pium desideriu m u hrvatskoj antroponomastici.
Obiteljski nadimci dobivaju likove mnoinskih prezimena, i to:
a) osobno ime/prezime/nadimak + -ii (-ovii!-evii, -inii): Starevii, Borinii
b) osobno ime/prezime/nadimak + -ci (-ovci/-evci, -inci): ulci, Miunovci,
Dragotinci.
Kako takvi obiteljski (i rodovski) nadimci esto imenuju sela, zaseoke, katune,
salae, njihovo se prvotno znaenje "skupina ljudi nazvana po rodoelniku i(li)
glavi obitelji" zatire u korist znaenja "naselje u kojem ive preteito ljudi takva
obiteljskog (ili rodovskog) nadimka".16
c) zemljopisni pojam/toponim + -aril-'ani: Dolinari, Ponikvari, Draani,
Cerjani ...
I u tih "toponimnih" obiteljskih nadimaka zatire se njihovo prvotno znaenje
"skup ljudi koji ive na zemljitu oznaenom u osnovi nadimka" u korist znaenja
"naselje u kojem ive ljudi karakterizirani obiteljskim nadimkom", dakle od oznake "ljudi koji ive ..." izraene nadimkom ime postaje zemljopisna oznaka - ojkonim s idejom" lokalitet na kojem ive ljudi karakterizirani dotinim nadimkom".
Kategorija ivog ("ljudi") promee se u kategoriju neivog ("naselje").
d) imenica + -ari/-arovi s idejom zanimanja: Goveari, Kruvari, Medari, Kolesari, Konari, Sitari, Reetari, kuljari, unjari, Vreari; Zidarovi, Lugarovi...
Takvi obiteljski nadimci upozoravaju na dugu tradiciju obrta u dotinoj obitelji ili zadruzi, jer su se obrti nasljeivali (Kovai, Zvonari)' Njihova zastupljenost
u hrvatskoj ojkonimiji nije osobito obilata. Takvi su se nadimci i kasnije prezimena stvarali mnogo po srednjoj Europi, u koju su bili ukljueni dijelovi sjeverne Hrvatske, pa je takvih nadimaka kudikamo vie po Zagorju, Slavoniji i Istri
nego po junoj HrvatskojY
Obiteljski nadimci prema mjestu stanovanja sastoje se od prijedloga i toponima. Ne oznauju ljude nego lokalitet s kojega su oni doli i(li) na kojem borave. Iako takvi obiteljski nadimci identificiraju ljude (Ivan iz Cernika, Luketi iz Gtavica),
oni su zapravo prijedloni toponimi s idejom lokaliteta. Iz Zagorja ogulinskoga
takvi su toponimi: Iz Steljine, Ispod Sliv, Ispod rinjice, Iz Kilae, S Ivanevke, S
Izia, S Vodice, Cindrii z Brika, Iz Grabika, Iz Trnovae, Ivanec s Brika, Ispod
Josne Kue, Iz Malina, Iz klobota, S Greve njive itd. Ondje su se tzv. domovna,
"hina imena" preobratila u nadimke. ls
16
17
18
W. Lubas, Slowotw6rstwo poludniowoslowianskieh nazw miejscowyeh z sufiksami -ci, -ovci, -evci, -inci itp, Wydawnestwo Uniwersytetu Sleskiego, Katowice 1971,200 str. + karte.
Vidi tu kategoriju nadimaka u . Mandi, o. e., 89-92.
H. Salopek, Stari rodovi ogulinsko-modruke udoline, Zagreb 1999,334 str.
196
Antroponimija
Negdje se takva imena zovu hina imena, pridomci i sl., a ovdje sam ih naveo
jer nisu esti ni posvuda uobiajeni u hrvatskoj onomastici. Kudikamo su e
i po Meimurju, u Slovenaca i osobito u Zapadnih Slavena (poglavito u eha i
Slovaka).
e) osobno ime/prezime + -ovil-evi, -ini: Majkovi, Pivevi, Horvatievi, Mladini.
Ti su nadimci u pridjevskom liku s idejom posvojnosti, pripadnosti osobi iji
je antroponim u osnovi obiteljskog nadimka. Zbog toga ta nadimaka struktura
nije znaajnije zastupljena u ojkonimiji kao one iz prethodno navedenih skupina.
Ostali obrasci tvorbe obiteljskih nadimaka uglavnom su zanemarljivi s obzirom
na brojanost potvrda. U sjevernoj Dalmaciji, na primjer, dolaze jo sufiksi: -aci,
-ce, -anci, -age, -akt, -oki, -ai, -urde, -onje ... 19
5.1.5. Od starih rodovskih imena koja su imala nadimaki biljeg razvila su se
raspadom rodovskih zadruga (koje su u Hrvatskoj propadale u XVIII. i osobito u
XIX. stoljeu) mnoga prezimena koja su postala obiljeje porodice, a ne vie roda. Danas smo opet svjedoci kako jako seosko prezime dobiva daljim dijeljenjem
obitelji po nekoliko obiteljskih nadimaka. Podijeljena braa postaju susjedi, osnivaju odjelite domove, od kOjih barem jedan od dvojice dobiva najprije jedinani
osobni, a onda mnoinski obiteljski nadimak.
Prouavanjem nadimaka u razgranatim genealokim stablima pojedinih obitelji, rodova, plemena doznajemo za mnoge istine sadrane u izravnim ili zrcalno
izokrenutim sadrajima nadimakih osnova i tvorbenih sklopova pojedinih nadimakih tipova. Otkrivaju se svojevrsne sudbine ljudi u sudbini vremena odree
noga drutva koje je stvaralo nadimke i predavalo ih u nasljee. Nadimci su nastajali iz nude za dodatnom identifikacijom u porodinoj sredini s mnogo djece,
u velikim seoskim zadrugama sve do njihova cijepanja i nestajanja u drugoj polovici XIX. stoljea na hrvatskom feudalnom sjeveru i neto kasnije u gorovitim stoarskim predjelima sredinje Hrvatske i neto ranije na kolonatskom hrvatskom
jugu. Nadimci su, kao i drugi antroponimi, selilaki spomenici, pa preko njih doznajemo mnoge pouzdane podatke o zamrenim putovima velikih hrvatskih migracija od XV. stoljea do danas, koje su pritjecale sa svih strana i odlazile na sve
strane. Pogotovu je to vano za one individualne seobe koje su bile vrlo brojne i
koje su izbjegle povijesnim zapisima. Nadimci su dijalekatno obiljeeni, pa su, uz
sve druge puke kreacije koje nose, pouzdani dijalekatni podatci.
Literatura:
Bjelanovi,
Frani, Anela
197
Heraldina
imena
Ta se imena ne izdvajaju u hrvatskoj onomastici kao vana imenska vrsta. Grbovi su u Hrvata zasvjedoeni ve od XIII. stoljea, i to: ubia (s orlovskim krilom), Mogoroviia (s valovitim gredama), Babonia (s lavovima i gredama u nasuprotnim poljima na titu). Usporedno s njima javljaju se grbovi na titovima.
Vladari poinju tada podjeljivati grbove gradovima, trgovitima, opinama, pa
zatim i mnogi graani uzimaju razliite simbole za svoje grbove.
I hrvatske pokrajine imale su prilino rano svoje grbove. Oni su danas stilizirani u kruni povijesnoga hrvatskoga grba. Grb Republike Hrvatske povijesni
je grb dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u 25 crvenih i bijelih (srebrnih)
198
Antroponimija
polja, a prvo polje u gornjem lijevom uglu crvene je boje. Tom povijesnom grbu
godine 1990. pridodana je kruna s pet manjih titova, u kojima su stilizirani povijesni grbovi, i to ue Hrvatske (na plavom je polju estokraka zvijezda s mladim mjesecom), Dubrovnika (s dvije crvene grede na modrom polju), Dalmacije
(s tri zlatne leopardove glave na modroj pozadini), Istre (s kozom zaokrenutom
ulijevo na modroj pozadini) i Slavonije (s dvije poprene grede na plavom polju,
a u crvenom polju s kunom zaokrenutom ulijevo). Tako uoblieni grb proglaen
je slubenim godine 1990.
Mnogi su se feudalci trudili da simbole koje su dovodili u vezu s porijeklom
svojega plemikog imena utisnu i u grb. Tako grofovi Aquilla imaju utisnutog orla (tal. aquilla "orao"), porodicu De Drago na grbu simbolizira zmaj (tal. dragane
"zmaj"), Frankopani su oslikali prizor lomljenja kruha (Jrangere panem), Kaii
imaju zmiju (: kaa "zmija"), vlastela Leonis imaju lava (tal. leone "lav"), de Lupis imaju vuka (lat. lupus "vuk"), Orsi i Orsini predstavljeni su medvjedom (tal.
arsa "medvjed"), Dubravii dubom, Brodovii brodom, Kosovii trima kosovi.
ma, Gusii guskom itd.
Kao odslik etiologije prezimena sa simbolom na grbu sluile su:
a) (etveronone) ivotinje: maka (tal. gatta) - obitelj Gatin (Dalmacija), vuk obitelj Vukovi Potkapelski (Lika) i Farka Vukotinovi (Zagreb); konj - obitelj
Konjski (Hrvatsko zagorje); junac - obitelj Junkovi (Rijeka); kouta - obitelj
Kouti (Hrvatsko zagorje); koza - obitelj Kozuli (Loinj, Rijeka); zec - obitelj Zeevi - Leporini (tal. leporino "zei", Hvar);
b) ptice: orao. Kao dvoglavi orao est je u grbovima. Ve u XIII. stoljeu amblem
je Bizanta, koji inae nije prihvatio heraldiku, a od Bizanta taj simbol preuzimaju: Grka, Rusija, Srbija (za Nemanjia) i Crna Gora. - Obitelj Orlovi (Novi); kobac - obitelj Kobekovi (Brdovec);Jazan - rod Fazini (Korula); vrana
- rod Vranovi (umberak); grlica - rod Grlii (Rijeka); eva - obitelj krlec-Lomniki (krlec "eva", Turopolje); vrabac - obitelj Vrabec (Hrvatsko zagorje); galeb - rod Kalebota (Trogir);
c) ribe: kit (tal. balena) - obitelj Balovi (Kotor); sarak - obitelj Saraka (Dubrovnik);
d) zmije/zmajevi: obitelj Gujina (Dalmacija), Zmajevi - hrvatski rod u Boki
kotorskoj;
e) bilje: tulipan!lala - obitelj Lali (Dalmacija); orah - obitelj Orekovi (iroka
Kula); kesten - obitelj Deliimunovi-Kostanjevaki (iz Kranjske); hrast - obitelj Rasti, odnosno dub - Dubravi; klas - obitelj Stoklas (Zagreb);
f) topografske oznake: hridinasti vrh - grb biskupa Vrhovca; peina - obitelj Peovi (Slavonija); jedro - obitelj Jedrlini (Krk).
Jednako tako pretpostavljena znaenja toponimijskih osnova nametala su se
kao simboli u grbove gradova: jastreb - naselja Jastrebarsko, sova kao noobdijna
ptica postala je simbol grada Krka (stari Curicum), koji su Romani zvali Veglia
(: lat. vetula "stara"), a pukom reetimizacijom dovedeno je u vezu s talijanskim
199
glagolom vegliare "bdjeti", jer su po pukoj predaji sove najavile napad neprijatelja i tako navodno spasile grad.
U heraidikim imenima mnogo je proizvoljnog domiljanja.
5.2.3.
Dinastika
imena
S heraidikim imenima nuno je spomenuti i dinastika imena. U doba narodne dinastije od IX. do XII. stoljea uz narodno ime hrvatskoga kneza nije
dolazio nikakav priimak. Poslije kad su se hrvatski knezovi krunili za kralja s
papinom privolom dobivali su uz svoje narodno ime i kransko: Stjepan Drislav, Petar Kreimir, Dmitar Zvonimir i sl. rabili su kad jedno a kad drugo ime,
najee izrazom qui-et: Ego Demetrius qui et Suinimir nuncupor. Ta je formula
bila naslijeena od rimskih vremena. Hrvatska narodna dinastija bila je mnogo kasnije nazvana dinastijom Svetoslavia na sjeveru po knezu Svetoslavu, iz
koje dinastije potjee kralj Zvonimir (1075-1089), i dinastijom Trpimirovia na
jugu, po osnivau starohrvatske kneevsko-kraljevske dinastije knezu Trpimiru (oko 845-864).
Literatura:
Zmaji, B. (1996): Heraldika, Golden marketing, Zagreb, 177 str.
5.2.4. Etnonimi i etnici
Ljudska zajednica koja se stvara u nizu pokoljenja na zajednikom teritoriju biolokim, drutvenim, jezinim i drugim sastavnicama dobiva s vremenom
narodnosne atribute i poinje se nazivati imenom koje je sebi nadjenula (Hrvati,
Latini, Rusi), ili imenom koje su im susjedi nadjenuli (Nijemci, Slaveni, Barbari).
Ime takva etnosa obuhvaenog nacionalnom pripadnou nazivamo etnonimom.
Etnonim obuhvaa stanovnike dotinoga naroda bez obzira na uzrast, spol, rod i
broj, a etnik stanovnike dotinoga naselja.
Ve upraslavenskom etnonimi su izraavali "mnotvo", "kolektiv", "zbornost"
kao jedinku. Upotrebljavali su se u likovima mnoine. Imena pojedinaca obuhvaenih dotinim etnonimom tvorila su se upraslavenskom sufiksom -in (-*in'b) za
oznaku jednine. Tako je Rusin od Rus colI., Hrvatin od Hrvat colI., Srbin od Srbi colI., Slavenin prema Slaveni/Slaven colI., Obri n "Avar, div, gorostas" od Obri
"Avari". Prijelaz od tvorbenog do deklinacijskog postupka izraavanja kategorije broja omoguen je bio primjenom toga sufiksa, kako u mnoini tako i u jednini: Hrvati, Hrvatin; Srbi, Srbin; Arapi, Arapin ... Slino je bilo i u opim imenicama: *bratin'b "brat", *bratbja colI. "braa" : *brat'b; *el'adin'b "pripadnik roda,
jedan od srodnika" : *el'adb colI. "rod, svi ukuani"; gospodin "gospodar, vladar"
: gospoda colI. "gospodari" : *gospodb "gospodin". Singularno znaenje razvilo se
upravo iz prvotnog posesivnog znaenja: *el'adin'b "jedan od ukuana", "pripadnik dotine eljadi".
Etnonimi koji se rabe u singularu ne identificiraju osobu kao jedinku (to je
osobina imena) nego je oznauju (to je osobina imenice) kao "pripadnika do200
Antroponimija
tinog
201
o porijeklu Hrvata i imenu toga etnonima postoje mnoge teorije i golema literatura. Tvrdilo e da su u osvitu svoje povijesti bili izmijeani s Gotima. U tom
vjetlu pominje ih bar ki veenik Pop Dukljanin u XII. stoljeu. a Toma Arcidakon u XIII. stoljeu izjednauje ih s Gotima. Tako je nastala gotska teorija o
porijeklu Hrvata. koju je. s drugima. zastupao Kerubin egvi.
Drugi su tvrdili da Hrvata nije bilo na povijesnoj pozornici prije avarskoga kaganata. Hrvati se tada javljaju kao istaknuti avarski graniari na rubovima avarkoga vladanja od Rusije. preko june Poljske. sjeverne eke, tajer ke, Koruke
do Hrvatske i Duklje (Croatia rubra). Po toj avarskoj teoriji smatra se da Hrvati
nisu imali zajedniko etniko porijeklo poput npr. Veneta ili Vlaha.
Trei opet dre da su Hrvati potekli iz perzijske pokrajine Haravatije oko grada
Herata (u dananjem Afganistanu). Ta iranska teorija ima danas mnogo prista a.
Mnogi u iranskim jezicima iznalaze porijeklo etnonima Hrvati.
Vano je medutim istaknuti kako je mnogo vanije od spoznaje otkud su Hrvati doli spoznaja kako su se i na ijem su se civilizacijskom i kulturnom supstratu oblikovali. Koje su teevine usvojili i ugradiJi u svoj entitet i to u od svoje batine donijeli sa sobom i auvali u svojem entitetu (jezik, obiaje. predaju,
nonju. melos. vjerovanja itd.).
202
Antroponimija
U etnogenezi Hrvata nesumnjivo je vanu ulogu imala mediteranska sastavnica s podruja na koje su se doselili, vrijeme etnikoga oblikovanja, suivot s etnijama koje su na novom podruju zateene i koje su s vremenom bile nadslojene. U VIII. i IX. stoljeu proces se hrvatske etnogeneze dovrava prijelazom s
drutvene organiziranosti temeljene na srodstvu (gentilna vlast) u organiziranost
na teritorijalnom, komunalnom principu vrhovne vlasti, nasljedne evangelizacije. Tu se na teritorijalnom ustroju naziru atributi dravne i vladarske organizacije koja sebe prepoznaje (i koju prepoznaju) u IX. stoljeu etnonimom Hrvati (dux
Crvatorum).
Hrvatsko su ime nosila prije slavenska plemena uz gornju Vislu u Poljskoj (Bijeli Hrvati), u sjeveroistonim predjelima dananje eke.
Bili su pomijeani sa Slovacima, Luikim Srbima na zajednikim prostorima, sa Slovencima u Karantaniji, potvreni su kasnije kao Crveni Hrvati u Duklji. Hrvatsko je ime bilo u doba seobe naroda proireno i na dananjim grkim
predjelima. Etnonimni toponimi Harvati, Harvation i sl. nalazili su se u Atici, blizu Mikene, na Kreti i drugdje. Na tom golemom prostoru nije mogue govoriti o
zajednikom etnosu. Mnogo zatim etnonim Hrvati na prostoru junije od gore
Gvozda iri se ve od prvih stoljea doseobe, protee se na sjever do Kupe i Save i
preko Save, gdje se etnonim Hrvati javlja tek nekoliko stoljea kasnije.
Ve smo spomenuli da bizantski car Konstantin Porfirogenet dovodi etnonim
Hrvati u etimoloku vezu s grkom imenicom xwpa "zemlja", pa bi etnonim znaio "ljude koji posjeduju obilje zemlje". Splianin Toma Arciakon u XIII. stoljeu
povezao je porijeklo etnonima Hrvati setnikom Krana (Curutes, Curibantes), J.
Dobrovsky u XIX. stoljeu vee taj etnonim s imenicom hreb/hrev "panj, stablo",
a P. J. afarik s imenicama hrib/hrbat "gorje", koje su u vezi s oronimom Karpati
(jer Ukrajinci i Rusini nazivaju Karpate - Horby). R. Mudo dovodio je etnonim
Hrvati u vezu s germanskom rijei *hruvat- "jelen, rogata ivotinja".
U XX. stoljeu etnonim Hrvati povezuju neki etimolozi s imenom arhonta Horoathosa iz II-III. stoljea iz Tanaisa, pa se u vezi s tim javljaju mnoga tumaenja
o iranskom porijeklu hrvatskog etnonima. Tako M. Vasmer smatra da etnonim
Hrvati vue porijeklo od staroiranskoga *(fu)haurviUil "pastir, uvar stada" (od
haurvati "straiti"). S. Saka etnonim Hrvati prepoznaje u avestijskom toponimu
Harahvati koji je imenovao jugozapadni prostor Afganistana, a u novije vrijeme
javljaju se i mnoge druge znanstvene etimologije i paraetimologije koje populariziraju iransku teoriju o porijeklu Hrvata i nastanku etnonima Hrvati.
Ozbiljna istraivanja proveo je O. N. Trubaev u VIII. svesku uglednog rje
nika (Etimologieskij slovar slavjanskih jazykov, 1981, 149-152). Po njemu su u poetku nositelji imena Hrvat bili Iranci, koji su se postupno slavenizirali. Taj etnonim dovodi u etimoloku vezu s etnonimom Sarmati, odnosno s korijenom sar-:
hor- sa znaenjem "ena", pa pridjev harva(n)t znai "enski, koji je bogat enama",
videi u tome elemente nekadanjega matrijarhata u priazovskom arealu, gdje se
uostalom lokalizira nastanak mita o amazonkama. Po njemu je na tom podru203
Antroponimija
Ivo Domain, korpion, Mali detektiv, Petrica Kerempuh i dr., a neki muki djelatnici predstavljali su se "enskim" pseudonimima: Draga je pseudonim Nikole Draia (vjerojatno tvoren po imenu koje je u njegovu pravom prezimenu),
a poznati filolog XIX. stoljea Adolfo Weber Tkalevi potpisivao se pseudonimom Biskra.
Pseudonime pisaca (i drugih javnih djelatnika) susreemo ee u pisanim
oblicima, dok se konspirativni pseudonimi rabe vie u govoru, a u pismu se e
e izraavaju ifriranim znakovima. Pseudonime u Hrvata sreemo od srednjega vijeka, kad se mnogi Hrvati, djelujui izvan domovine, potpisuju drukije od
izvornog imena (i prezimena) u domovini: Janus Pannonius (= Ivan esmiki,
1434-1472), De Cerva (= Alojzije Crijevi, 1459-1527).
U hrvatskoj onomastici pseudonimi nisu sustavno skupljani ni onomastiki
obraivani.
Narav je pseudonima (za razliku od ostalih imena i nadimaka) da se pridruuju samo jednoj konkretnoj osobi koja je taj i takav pseudonim izabrala te takav pseudonim nema imenjaka, nema mnoinskoga lika. Pseudonim nema ni
varijantnih likova nego se za druge i drukije prilike izmiljaju drugi i druki
ji pseudonim i.
Pseudonim je tvorbeno neutralan, ne podlijee oblinim mijenama, bez formanata koji bi nosili meliorativno, pejorativno ili kakvo drugo onomastiko znae
nje. Osnove pseudonima obino imaju preoznatljiva leksika znaenja i ona nam
pomau proniknuti u etiologiju mnogih pseudonima.
Iz grae koju imamo na raspolaganju mogu se izdvojiti ove (motivacijske)
skupine:
a) djelatnost i podruja koja se pseudonimom zastupaju: Musicus (= Antun Dobroni), Conteplator (= Milan Bani), Diplomaticus (= Lujo Vojnovi), Gustav
Kroniar (= M. Paveli i P. Grgec), Iluminata (= Zlata ufflay), Katedralis (= M.
Maurani), Paedagogus (= J. Pasari), Spectator (nekoliko autora u razliitim
vremenima i u razliitim listovima), Embargo (isto), Historicus (= Vj. Klai),
Criticus (= S. Pavii);
b) okolnosti i situacije: Avanti Adagio (= D. Politeo), Sa slunjskih brda (= P. Buar), Iz Jurine torbe (= St. Mai), Caeterum censeo (= N. Abaffy);
c) adresa: Kaptol 29 (= L Kujundi);
d) uzimanje (iz razliitih razloga) drugih imena i prezimena: Cicero (= J. Bara, govornitvo), Hrvatko Hrvatovi (= P. Kovaevi, rodoljublje), Mate Balota (= M. Mirkovi, seosko okruje), Branimir Donat (= Tvrtko Zane, zadarsko-trogirsko okruje), Dubravka Uzelac (= Dubravka Jonke, bakino
prezime);
e) prekrajanje vlastitih imena: Tin (= Augustin Ujevi), Mikina (= Mihovil/Miko + -ina Pavlek);
f) pokraene preoblike osobnih imena i prezimena: Aer (= A. Rojni), Yes (= Jei
Slavko), Nip (= Nikola Poli), Iko (= Ivan Kazimir Ostoji), Boivran (= Boidar
205
prevoenja
i Mioi);
l) nadi maki (humoristiki) pseudonimi: Duje Balavac (= A. Katunari), Lj. Cicvara (= Lj. Varjai), Deogratis (= Z. ufflay), Pali (= Prstec), Quasimodo
(= N. Poli), Paprica (= F. Gueti, 1588-1658), Admiral na suhom (= A. Crni), Naklapalo (= R. Vali);
m) imena literarnih likova kao pseudonimi: Grga okolin (= N. Poli), Petrica Kerempuh (= A. enoa i M. Juri Zagorka), Sra Zlopoglea (= Ive
Mihovilovi);
n) etnonimi i etnici u slubi pseudonima: Illyricus (= L. Bakoti), Goran (= I. Goran Kovai), Adriaticus (= L. Vojnovi), Brseanin (= Eugen Kumii), Biokovski (= F. Ledi), Hercegovac (= P. Bakula), Bjelovarac (= I. upak), Dervenanin (= F. Ledi), umberanin (= T. Smiiklas), Zagorec (= J. Bukal), Zagorka (= Marija Juri), Grgo z Strahinja (= T. Brezovaki).
Bilo je mnogo javnih djelatnika koji su u knjievnosti, publicistici i drugdje
rabili nekoliko pseudonima. Meu njima istiemo ove:
Pavao Ritter: Radovan !avorikovi, Pavao Vitezovi, Ljubomir Zeleniugovi, Radovan Zeleniugovi;
August enoa (1838-1881): Branislav, Petrica Kerempuh, Onufrius Kopriva, Milutin, Veljko Rabaevi, A. ., D. L., M. D., M. L., M. N, -n-, S-n, ., v., Gj-i,
V. R., x., A., W, ?, ???
Vjenceslav Novak (1859-1905): Antipirnus, Cenzor, ika Vene, Dr. Urania, Ie,
Miko, Oom, Pero, Sancho, Smiljan, Slunjanin, ivko, k., N, V. N;
Emil Laszowski (1868-1949): !andra, Matek ali z varoke pivnice, Szeliga, E. L.,
Zmaj brloki, L. Sz., N .. , -W-, Z. B.;
Milan Ogrizovi (1877-1923): Ivan Ivanovi, Mladen Milovan, Vanja, Zmaj vratniki, Dr. O., V-a, z., *, ***;
206
Antroponimija
Mile Budak (1877-1923): Aik Kamber, Budaki, Dramata Jerolim, Kikin, Dujo Prpi, Milutin Rui, Milivoj Velebitski, M. N. B.;
Viktor Car Emin (1870-1963): Barba ime, Barba Toni, Lujo Dori, Emin, Stanko Jelui, Vlatko Krajanin, Rokac, Toni, Vinodolski.
Konspirativni pseudonimi nisu skupljani, pogotovu ne oni iz dosjea tajnih
policija. Neke konspirativne pseudonime iznose knjievnici u literarnim djelima kao npr. V. Nazor u Dnevniku s partizanima, u kojem se pojavljuju: Vrhovni
Oosip Broz), ika Janko (M. Pijade), Brzi (P. Gregori) te drugi: Ujo, Bavar, Inenjer. Neki su konspirativni pseudonim i simbolike konotacije poput bombaa
Ivana Haria koji je prozvan Ilija Gromovnik; takva su imena: Ognjen, Plamen,
Labrador itd. Taj onomastiki segment potpuno je neobraen.
Ve je spomenuto da su mnogi pseudonimi oblikovani znakovima: slovima i
iframa. Slova esto predstavljaju inicijale imena i prezimena, u razliitim veliinama i kombinacijama: A (Alfons Andrai), -a (Marija Juri), A. B. . (Antun
Branko imi), ak (A. Kovai), -an (F. Tuan), As (A. Belas), "at" (A. Trumbi),
-c (D. Hirc), -- (F. Raki), - (A. G. Mato), -D- i -d- (St. Radi), D ... (D. Domjani), efde (F. Deak), ft (Rudolf Horvat), j+p (J. Pasari), Ra.Ja. (Ravli Jaka), mm.
(M. Majer) itd.
Drugi znakovi i ifre: lOOs (P. Stoos), V 3 (Vid Vuleti Vukasovi), X. O. u
ka), X (A. Starevi), XXX (L. Vojnovi), ? (A. enoa), ** (I. Trnski), ... (O. Szlavih), ":" (. Mazzura).
Nekoliko je ifriranih pseudonima grkim slovima: a (F. Raki), L (A. Stare
vi), w (I. Vidai), a manji broj irilikim slovima: <t> (T. Mareti), TI (A. Radi).
Glagoljskim grafemima nisam zabiljeio nijednu pseudonimnu ifru, ali sam vidio pojedinim glagoljskim slovima ifrirana imena brodica.
Literatura:
Nametak, A. (1963): "Nekoliko bosanskih pseudonima", Bibliotekarstvo 9/4,
105-109.
Vidai, M. (1951): "Pseudonimi, ifre i znakovi pisaca iz hrvatske knjievnosti",
Graa JAZU 21, 7-141.
5.2.6. Imena nahoda
208
IV.
TOPONIMIJA
D
0
do 29
30-39
Ed 40-49
.50-59
60-69
~ 70-79
.80-89
ID 1OG-109
110-119
.
140-149
~ 160-169
.
1214,9
es
njao imenskih tipova koji svjedoe o starosti ojkonima. o putovima razliitih zamrenih naseljavanja i raseljavanja. U imenima otkrivamo uzroke mijena i prepoznajemo etnika i jezina preslojavanja i proimanja. Kao to fizika geografija
predouje zemljopisni prostor. tako imena naselja odraavaju naine njegova naseljavanja. ivljenja na tom prostoru i jezinu stvarnost koja se "skamenjena" zrcali u imenskim likovima.
6.1. Klasifikacije
Do jezinih i izvanjezinih spoznaja koje su sadrane u imenima dolazimo prikladnim klasifikacijama onimijske grae. njezinom raznovrsnom. u prvom redu
lingvistikom obradom.
Iz hrvatske ojkonomastike nema mnogo radova. Valja nanovo spomenuti knjigu njemakog onomastiara O. Francka (Studien zur serbokroatischen Orsnamenkunde. Leipzig 1932). U toj je knjizi vie podataka iz Bosne. Srbije. Crne Gore i
212
Toponimija
".
"'.
I
....
'.
C:::::J
_
gorska Hrvatska
sredinja Hrvatska
primorska Hrvatska
nizinska Hrvatska
.....
Makedonije nego iz Slovenije i Hrvatske. Imena naselja klasificiraju se i razmatraju s apelativnoga znaenja i apelativne tvorbe, u duhu onoga vremena. Ne uoavaju se specifinosti onomastike tvorbe. Autor grau klasificira po sufiksima
i drugim oblicima tvorbe, a preteiti dio knjige posvetio je ojkonimima "sa sufiksom -tj (-i)". Isti tip junoslavenskih ojkonima obradio je poljski onomastiar St. Rospond (Poludnowoslowimiskie nazwy rniejscowe z sufiksern *-itj-, Krakov 1937). On po strukturi tog ojkonimnog tipa, koji je u Hrvatskoj osobito gust
u Dinarskom gorju, razvrstava ove skupine: A. a) Ojkonimi s patronimnim sadrajem: Vukornerii, Lagoduii, koji imaju dvolanu antroponimnu osnovu; b) ojkonirni s pokraenom patronimnom osnovom: Uneii, Grnii (a. 1080); e) oni s
nadimkom: ulii (: u le "ovjek malih uiju", a. 1290), Hrnetii Hmeta : hm
"koji ima zeje ui") itd.; B. ojkonime s etnikim sadrajem i apelativnom osnovom: Dolii (: dol, a. 1495), Trii (: trg, a. l411). St. Rospond ve tada otroumno
raspravlja o formi tih ojkonima (jednina/mnoina) i znaenju s obzirom na pri213
druivanje ojkonimnoj osnovi sufiksa *-itj-, te o sudbini toga sufiksa s kraja xv.
stoljea i kasnije.
U tom Rospondovom radu prisutna je klica njegove dva desetljea kasnije razraene strukturalne toponomastike klasifikacije (Klasyjikacja strukturalno-gramatyczna slowianskich nazw geograjicznych, 1957).
Poljski onomastiar W. Lubas obraivao je ojkonimijski tip na -(R)ci (-ovci/-evci, -inci) u knjizi Slowotw6rstwo poludnioslowianskich nazw miejscowych z sujiksami -ci, -ovci, -inci itp, Katowice 1971). On ih klasificira po ovim tipovima:
a) ojkonimi s antroponimnom osnovom i sufiksom -(R)ci s patronimnim sadrajem: rnomerci, Banci ...
b) ojkonimi s apelativhorn osnovom + -(R)ci s etnikim sadrajem: Brezovci,
Gatinci ...
c) ojkonimi s antroponimnom osnovom + sufiks -(R)ac!-ec s posvojnim sadrajem: akovec, Petrovac ...
d) ojkonimi s apelativnom osnovom + -(R)ac!-ec s topografskim sadrajem: Dubovac, Vrhovec. ..
Lubaeva klasifikacija zapravo je primjena semantike klasifikacije W. Taszyckoga (Klasyjikacja nazw miejscowych, Krakov 1946), koja je mutatis mutandis
esta u primjeni poljskih onomastiara.
U sva tri navedena rada hrvatska je ojkonimijska graa bila samo djelomino
uzeta u razmatranje.
Hrvatska, iako prostorno malena zemlja, odlikuje se vrlo izdiferenciranim regijama: panonskoravniarska na sjeveru, brdovita i krevita u sredinjem dijelu,
primorska s tisuu otoka i razvedenim primorjem i podmorjem na jugu. Po takvu
reljefu razlikuje se od veine slavenskih zemalja. Te su regije u etnografskom i dijalekatnom smislu vrlo razliite. Ljudi i naselja u njima oblikovali su se u okrilju
balkanskog, srednjoeuropskog i mediteranskog kulturnog ozraja, na razliitim
supstratima pod razliitim dravnim utjecajima (austrougarskim, turskim, mleta
kim). Ojkonimi su dobrim dijelom odrazom i tih prilika (v. zemljovid na str. 223).
6.1.1. S obzirom na ojkonimni sustav, modele i strukturalne tipove koje nalazimo u hrvatskoj ojkonimiji mogue je imena naselja razvrstati na ona koja se
iskljuivo javljaju u ojkonimiji. Ona imaju antroponimnu ili apelativnu (odnosno toponimnu) osnovu. Oznauju "mnotvo, skupinu, zbrojnost ljudi na doti
nom lokalitetu". Njihovi su oblici, zbog takva sadraja, u mnoini. Razvrstavamo ih u ove skupine:
a) ojkonimi s antroponimom u osnovi. To su rodovski ojkonimi: Nebljusi, avo
glave, Hrvatini, patronimni ojkonimi odnosno ojkonimi koji izraavaju pripadnost kome: Uneii, Mikanovci, Brckovljani, Kneovljane, Bikupii ...
b) ojkonimi s apelativnom (ili toponimnom) osnovom: Liane, Laane, Slatinci
(: slatina), Gatinci (: Gat) ... Oni imaju i etniki sadraj: "otkud su doli" (Labinci), "gdje su naseljeni" (Podrupljane) ...
214
Toponimija
c) ojkonimi s apelativom koji iskazuje ime se dotini ljudi bave. To su profesionalni ojkonimi: Kovai, Tkalci, Kolesari ...
S antroponimnom osnovom su ojkonimi (katkad i druga, terenska imena) koji izraavaju posvojnost: Ilaa, ivogoe, Ivanec, Perunsko, Pantovak, Jurandvor,
Ivanja Reka. Ti su ojkonimi uglavnom u singularnim likovima.
6.1.2. Druga velika ojkonimna skupina sadrava opis i namjenu zemljopisnog reljefa na kojemu je naselje. U osnovi je topografska, mjesna, ili koja druga imenica ili imenika sintagma kojima su motivirani dotini ojkonimi. Njih
razvrstavamo:
a) na one koji su mqtivirani poloajem, izgledom, veliinom, sastavom tla, biljnim i ivotinjskim svijetom,
b) na one koji su rezultat ovjekove djelatnosti s obzirom na obradu tla, preobrazbu krajolika, gospodarske, kulturne, crkvene objekte i druge okolnosti koje su
sadrane u njihovoj etiologiji. Ti se ojkonimi istiu karakterizacijom (to je zapravo tamo?): Gradac, Vrbnik, Vrulja, Vrsi ... , deskripcijom (kakav je izgled i
koje su okolnosti imenovanja?): Poega, Pliivica, Moila ... , pripadnou (emu
je zapravo ime pridrueno?): Makarska (: Makar), Splitska (: Split), Supetarska
Draga (: Supetar), Slavonski Brod (: Slavonija) ... , lokalizacijom (gdje je to zapravo?): Zaglav, Prekopakra, Vrlika vrh rijeke).
Ojkonimi s antroponimnom osnovom (dvoleksemnog i pokraenog imena;
svetako, narodno, strano, domae ime, prezime, priimak itd.) s pridruenim ojkonimijskim sufiksima tvore razliite tipove ojkonimnih sadraja s obzirom na
vrijeme, dijalekt, nain i prostor naseljavanja, a ojkonimi s imenicom u osnovi
opisuju zemljopisni i jezini prostor i oblike ivota na tom naseljenom prostoru.
6.2. Ojkonimi i procesi hrvatskog naseljavanja
Najstariji ojkonimi, sauvani do danas na povijesnom hrvatskom podruju,
iz davnih vremena i mnogima od njih nije mogue odrediti jezino porijeklo: KorulalKrkar Corcyra), Caska Kissa), Vis Issa), I Eso), Rava,
Cres *Kerso), Osor (: Apsara). O njihovoj starosti svjedoi rasprostranjenost njihovih imenskih dvojnika na mnogim podrujima sredozemnoga prostora. Oko
1500 godina prije Krista na hrvatskom (i bosanskom) podruju zatekle su se ilirske populacije (Panoni, Histri, Liburni, Japodi i prema jugoistoku Delrnati, Daorsi, Ardijejci i dr.) na prostoru tadanjega zapadnog Ilirika. Na primorju od IV.
stoljea prije Krista Grci osnivaju svoje faktorije: Issa, Tragurion, Epetion, Salona, Aspalathos i dr.
Rimljani su na prijelazu iz stare u novu eru naega brojenja na cjelokupnom
Iliriku od Jadranskog mora do Dunavskoga limesa. U stoljeima njihove prisutnosti izvrena je sveopa romanizacija, pa i kod Hrvata za slavenske doseobe od kraja VI. stoljea, kad oni dolaze na ove prostore i susreu se s romaniziranim ojkonimima. Hrvati romanske i starije romanizirane ojkonime uglavnom preuzimaju od
potjeu
215
Romana. U romansko-hrvatskim jezinim dodirima identificiramo predromanske slojeve njihovom proirenou Mediteranom (Meleta/Mljet, Arba/Rab, Phara/Hvar, Raguza na hrvatskom Jadranu i na Siciliji) te opetovanjem i razmjetajem pojedinih imenskih segmenata: skord- (Scardona/Skradin, Skrad, Skradnik),
veg-/big- (Vegia/Bigi > Bag), bist- (Bistua, Bistos> Bast, Baka Voda), jad- (Jader/
Zadar, Adrion oros, Odra), -ona (*-yna > -in: Flanona > Plomin, Albona > Labin,
Aenona > Nin, Scardona > Skradin, Stelpona > Stupin, Salona> Solin, Narona>
Norin), -issa (Almissa> Omi), -esta/-ista (Ladesta > Lastovo, Tergeste > Trst),
-ent/-unt- (Pinquentum > Buzet, Parentium> Pore, Solenta > Sulet, Spinuntum
> pinut, Maluntum > Molat). Svojedobno izvrene romansko-hrvatske prilagodbe u tim i drugim ojkonimima kao to su: druga slavenska palatalizacija (Kissa
> *Caska > Caska, *Kerso > Cres), romansko protoniko ii > {) (Salona> Solin),
iZjednaivanje hrvatskih poluglasova l'b, b > al (Muccurum > Makar, Vigi > Bag),
supstitucija romanskih samoglasnika u/o (> y > i) (murus > Mir, Narona> Norin),
denazalizacija hrvatskih nazalnih samoglasnika (Parentium > *Por~ > Pore),
metateza likvida (Syrmium > *Srem) itd. pokazuju da je usvajanje tih i takvih ojkonimnih likova izvreno u prvotnoj jezinoj fazi nakon hrvatske doseobe.
Hrvati su se u novoj postojbini prilagodili jezinim i gospodarskim prilikama.
Potonje se u interamniju Drave i Save nisu mnogo razlikovale od onih u njihovoj
prapostojbini. Osim imena znaajnih rijeka (Sava, Drava, Krapina, Mura, Odra,
Bednja, Bosut) uli su i usvojili izravno od starosjedilaca samo nekoje ojkonime i
prilagodili ih sustavu svojega jezika: Siscia> Sisak, Syrmium > Srem. U gorskim
krajevima naselili su se uz naputene utvrde, uz rubove krkih polja i ondje u
trokutu starih gradova Nina, Knina i Solina, u Lici i drugdje postupno naputaju
plemensko-rodbinski ustroj, organiziraju se teritorijalno, vojniki i stvaraju prve
dravne tvorevine na materijalnim ostatcima nastamba i u ozraju duhovnih tee
vina antike. Uokolo primorskih, utvrenih romanskih gradova pod vlau Bizanta, koji su ustrojeni poput dravica, Hrvati se zarana evangeliziraju, naseljavaju se
na razvaljenim nastambama i na sruenim crkvama grade prve svoje bogomolje,
samostane, seoska gospodarstva po uzoru na villae rusticae. Na tim podrujima
ve privedenim kulturama, u agerima romanskih gradova Splita, Trogira, Zadra
i drugdje nastaju naselja koja imaju patronimna, rodovska, patrocinijska i etnika
obiljeja. Njihove jezine prilagodbe i imenske strukture upozoravaju na prostore najranijeg hrvatskog zaposjedanja, gospodarskog naina ivota i organiziranja
stalnih naselja: u Dalmaciji, Lici i Istri, te uz korita slavonskih rijeka, na rubovima uma, gdje su se nalazila nekadanja stara romanska naselja.
U brdskim dijelovima Dinarskoga gorja ivjelo je donedavno nomadskim,
transhumantnim stoarskim ivotom starosjedilako, poromanjeno puanstvo
koje dokumenti kasnije nazivaju Vlasima. Prostirali su se gorjem od istone Hercegovine, u zaleu Kotora i Dubrovnika, preko Poneretvlja, Pocetinja, Pokrja,
Pozrmanja do Velebita i iarije u Istri. :ivjeli su u svojim povremenim stanirna,
katunima, u vrstim rodovskim zajednicama. Oni kao stoari (stalno u pokre216
Toponimija
tu) nisu ostavili bitnijih tragova u hrvatskoj ojkonimiji. Njihove su nastambe bile sklepane, povremene, bezvrijedne. Moglo ih se s par konja prenijeti na drugo
pasite. Pravu vrijednost predstavljala je stoka koju su napasivali po planinama
(= gorskim pasitima) i koju su odvajkada zvali blago, to ona i jest bila.
6.3.
Semantike
Toponimija
Nomina topographica: a) karakterizaciju: Draga, Brda, Vrsi, Luaci; b) deskripciju: Novigrad, Biograd, Dugo Selo, Primoten, Visoka; c) lokalizaciju:
Podosoje, Gornje Selo, Sveti Petar u umi, Brod na Kupi, Vrgorac, Zabok,
Vrlika ...
- Nomina cultiora. Ona su motivirana ljudskom djelatnou u obradi i
preobraaju naseljenog krajolika: Gradac, Straie, Malinska, Dvigrad,
Crikvenica ...
Ojkonima odapelativnog porijekla vie je od onih odantroponimnog postanja.
Takvi su ojkonimi zabiljeeni u prvim onimijskim potvrdama. Kudikamo ih je
vie na primorju i otocima, u srednjovjekovnoj Istri, na gorskim, stoarskim podrujima nego na sjevernim ravniarskim predjelima. Na jugu je zbog raznolikijeg reljefa i zemljopisna nomenklatura mnogo bogatija i raznovrsnija.
-
Kratice znae: a - apelativ; A - antroponim; D - (pridjevski) dodatak; d - ojkonimski formant (prefiks i sufiks); k - konfiks (spojni samoglasnik u sraslicama); O - osnova; p - prijedlog; T - toponim.
219
etnonimnost O(T) + -ane: Podrupijane ili O(T) + -ci: Slatinci. U ovu skupinu svrstavamo ojkonime koji izraavaju bavljenje ime, obrt ljudi kojim je motiviran ojkonim: Ora) + (N. pl.): Kovai, odnosno Ora + -ar) + (N. pl.): Brdari, Ribari.
6.4.1. Geografija
Sufikse patronimne skupine -ii (-oviil-evii, -inii) zovemo dinarskim sufiksima jer se takve tvorbe prostiru Dinarskim gorjem, apatronimne ojkonime (i rjee etnike ojkonime) na -ci (-ovci/-evci, -inci) zovemo slavonskima jer se proteu
savsko-dravskim meurjejem: Tordinci, Slatinci, Gatinci (: gat).
U dinarskom arealu javljaju se ojkonimi sa sufiks om -ane u etnonimnim (Ramljane, Griane) i rjee patronimnim (eprljane, Smoljane) ojkonimima.
6.4.2. Kronologija
Mnoinski likovi na -ii i mnogi na -ci nastaju otprilike do XVI. stoljea, kada se singulariziraju: Gospi(i), Metkovi(i), ernomer(e)c(i). Ojkonimi na -ane,
izvan malog zadarskog, likog i istarskog areala, preoblikuju se u -ani (poput
mnoinskih etnika): Vinjani, Bruani, ili se ponaaju kao mnoinski likovi imenica enskog roda a-deklinacije: ove Donje Liane.
Razlozi tim pojavama viestruki su, jezini i izvanjezini, i jo nisu na zadovoljavajui nain protumaeni, a nisu ni jednoznano normirani.
A. Ojkonimi koji izravno imenuju naselje ine ove podskupine:
1. Neizvedeni ojkonimi (leksiko-semantiki nain tvorbe): Luka, Rijeka, Osijek. esto se takva imena ustaljuju u mnoinskim likovima: Selca, Pui
a ... u kojima je pluralizacija u funkciji onimizacije, jer ti ojkonimi nemaju svojstva broja, ve vrijednost zasebne ojkonimne jedinice. U tu skupinu
ubrajamo ojkonime iji su likovi nastali konverzijom: Moile (N. pl. . r.,
mjesto Moila N. pl. sr. r.), Podaca (N. sg. . r. od G. pl. sr. r. Podaca prema N. pl. toponima Po(d)ca "male zaravni na padinama") i pridjevske ojkonime nastale elizijom identifikacijskog dijela sloenoga imena Medveja
(*pe), Kamensko (*selo), Uka (*gora), Splitska (*luka) itd.
2. Najvei je broj izvedenih ojkonima, pri ijoj tvorbi sudjeluju ovi najei
sufiksi:
-ac (-ovacl-evac, -inac}!-ec (-ovecl-evec, -inec): Bakarac (: Bakar), Brestovec,
Humac (: Hum), Orlec, Pirovac, Rakovac, Jagnjedovec. .. rO + dj, rO + (d + d)j
-ica (-ovica/-evica): Glavica (: Glava), Koprivnica, Stinice rO + dj, rO + (d + d)j
-ak/-ak: Jasenak, Krnjak, Vujak, Kamenjak rO + dj, rO + (d + d)j
-ik (-nik, -anik, -enik, -ovik): Bukvik, Ilovik, Breznik, Stupnik, Uljanik, Jazvenik, Dubovik rO + dj, rO + (d + d)j
-ie (-*isk-je): Loia, Jezerie, Gradie; Lanie, Igrie, Nedelie
rO+dj
-in: Mrain, Bazin, Mraclin, Udetin rO + dj
-ina (-avina): Moslavina, BOjakovina, Vitaljina, Vivodina rO + dj, rO + (d + d)j
220
Toponimija
[O + dj
[O + dj
-ina: Plemenina, Zrinina [O + dj.
Veina sufikasa pridruuje se antroponimnim osnovama u poimeniavanju i u
tvorbi nomina possessiva: Petrovac, rnomerec, Jerkovica, Vujak, Udetin, Martinica, Pantovak, Sutomiica, Juranina itd.
U ovu skupinu ulaze krnji pridjevni ojkonimi od apelativnih i antroponimnih
osnova: Medveja, Stomorska, Konjsko, Povlja ...
3. Prefiksaini ojkonimi nastajali su univerbizacijom prijedlonih konstrukcija: (naselje) pod stranom> Podstrana, naselje za grabom> Zagreb. Takvih
je ojkonima poprilino: Ozirna, Prezid, Pridraga, Primoten, Rastoke, Sustjepan, Uzdol, Prekopakra, Podsused (grad), Vrlika, Zaglav... [d + OJ;
4. Prefiksalno-sufiksalni tip tvori se modelom [d + O + dj: Zavrje, Uzdolje,
Sativanac, Rasohatica, Sutomiica, Podlapaje.
5. Vielani ojkonimi djeluju kao sintagme s lanom identifikacije (obino
apelativ, toponim ili antroponim) i lanom diferencijacije kao njezinim
atributom koji nosi razlikovnu funkciju. Razvrstavamo ih na:
5.1. ojkonimne sraslice: Gologorica, Jurandvor, po modelima [D-OJ i [D-k-OJ
5.2. vielane ojkonimne sintagme: Blatna Vas, Donji Kosinj, Stari Pazin,
Sveti Ivan Zelina ... Tvorbeni su modeli [D + TJ, a u tipu Sveti Ivan Zabno [d + A + TJ i u ojkonimu Sveti Petar u umi [D + A + (p + TJJ.
-ak/-ak: Graberak, Medveak, Dolenak
-ica: Hruica, Predoica, Plaica
B. Ojkonimna skupina posrednog imenovanja s pomou drugoga objekta (relacijski ojkonimi) ine semantiki nain tvorbe. Prijedlogom se odreuje smjetaj naselja, njegove koordinate u prostoru: Vrh Kuka, Pothume, Na Sela. Taj
je tip vrlo rijedak u ojkonimiji, ali je est u mikrotoponimiji i u imenima
gradskih predjela: Nad Lipom (u Zagrebu), Put njana, Iza Loe (u Splitu),
Uz Giman (u Dubrovniku), Ozdad Arene/Drio l'Arena (u Puli). S relacijskim
su ojkonimima u vezi opozitne tvorbe: Bakar - Bakarac, Veli i Mali Mlun,
Paz i Pazin, Stara i Nova Gradika, Bosanska i Hrvatska Kostajnica, Islam
Grki i Islam Latinski itd.
Ojkonimi odapelativne tvorbe u hrvatskoj ojkonimiji zbog izrazite reljefne
razvedenosti sredinje Hrvatske i primorsko-otokoga pojasa te mnogo supstratno naslijeenih i prilagoenih imena, mnogobrojni su. Mnoga su njihova
imena metaforikoga porijekla, ime se umjesto neutralne tvorbe istie afektivni odnos imenovatelja prema objektu imenovanja. Ojkonimi odapelativnoga porijekla imaju esto u osnovi topografsku imenicu, to je posljedica razvijenijeg
reljefa od onoga na sjeveru, gdje je odapelativnih ojkonima manje.
221
Topon;m;ja
podruCja letinja(.a
podruljt hrasta i kmena
223
(: Curcum), Cres (: *Kerso), Rab (: Arba), Senj (: Senia), Nin (: Aenona), Skradin
(: Scardona), Zadar (: Jader), Solin (: Salona), Trogir (: Tragura), Omi (: Almissa), Lastovo (: Ladesta), Cavtat (: Civitate) ... U unutranjoj Hrvaskoj veina je
gradova bila poruena i naputena. U neposrednom zaleu naslijeena su stara imena: Knin (: Tnina), Sinj (: Vsinj), Trilj (: pons Tiluriu), Dicmo (: Decimu),
Promina (: Promona), Mose (: *Masentiu), Pset (: Pesenta), Duvno (: Delminiu),
i u Slavoniji: Sisak (: Siscia), *Srem (: Syrmium). Ostali su gradovi u unutranjosti mahom s hrvatskim imenima. U Lici: Modru, Brinje, Otoac, Udbina,
sjeveroistonije: Drenik, Cetingrad, u nekadanjoj banskoj Hrvatskoj: Perna,
Petrinja, Toplice (= Topusko), Samobor, Zagreb, Krievci, Kalnik, Zelina ... Po Slavoniji: Poega, Stupanica, Kamengrad, urevac, Vinkovci, Vukovar, Osijek ...
Ti i drugi gradovi u XIII. stoljeu imaju jak gospodarski i pravni status, dobivaju povlastice slobodnih gradova, ire svoja podgraa, proiruju feudalne posjede, razvijaju trgovita.
224
Toponimija
Kudikamo bi drukija slika bila s tada graenim burgovima, koji su imali sve
mogunosti da se razviju u barokna gradska naselja, da se od kraja xv. stoljea
nije dogodila turska invazija, koja je trajala dva stoljea. Primorski gradovi imaju dobro naseljena prigradska podruja, odravaju stare prometne veze na moru
i prema unutranjosti (P. R. Vitezovi, Plorantis Croatiae saecula duo).
S obzirom na postanak, grau, razmjetaj i naine gradnje gradovi primorske
i unutranje Hrvatske suprotstavljeni su po mnogim parametrima. To izraavaju
i njihova imena: romanska s pokOjim venecijanskim imenom (Lumbarda, Vrgada,
Korula) na primorju, hrvatska s pokojim maarskim likom (Varadin, Ilok, Beli
Manastir < Peel Monostor, Erdut) ili njemakim ojkonimom (amac < Schanze,
Trakoan < Drachenstein) na sjeveru.
6.7. Tipovi naselja
Kao to s jezinog gledita uoavamo razliite strukture mjesnih imena, tako
i u ustroju naselja nalazimo razliite tipove naselja. Ona mogu biti:
a) Zbijena, skupinska - veinom su po primorju, otoki i poluotoki gradii kao
Pore, Rovinj, Zadar, Trogir, Korula, Dubrovnik, ili oni akropolskoga tipa po
Istri poput Motovuna i drugih katelirskih naselja na vrinama. Ta su naselja
graena kamenom, a neka su izdrala tisuljea kontinuiranoga obitavanja i
uvala davno nadjenuta imena.
b) Uorena, katkad gomilasta i kvadratna, karakteristina su u istonoj Hrvatskoj. U prigorju panonskih gora ona su ratrkana (Banovina, Kordun, srednjoslavonsko gorje).
c) Ratrkana, rahla karakteristina su za Zagorje, a po gorskoj Hrvatskoj su zaselakoga, katunskoga tipa (Bukovica, Dalmatinska zagora, Velebit, Uka,
iarija ...).
d) Palisadna naselja i(li) gradovi optoeni jarcima su nekadanji Wasserburgovi,
poput Otoca, Kostajnice, Virovitice i drugih u svojim jezgrama.
e) Sojenika naselja su se nekada gradila na prostoru Lonjskoga polja.
f) Vrtna naselja su ratrkana, bez kua u nizu, s vrtovima oko zgrade kao to su
na primjer Nerezine, Osor i dr.
Primjeri tipova naselja (slijeva): zbijeno naselje (Hodoan i Gorian u Meimurskoj upaniji);
uoreno naselje (Severin u Bjelovarsko-bilogorskoj upaniji); ratrkano naselje (Veternika Gora u
Krapinsko-zagorskoj upaniji)
225
Palisadno naselje: Otoac 1689. (J. W. Valvasor, Die Ehre des Hertzogthums Krain, Ljubljana 1689)
(
("
IKaramarci
Oi"
~a raga I
'~".
'\
ot\S\lr-
" vi
\
.IA.
I.
Jurice
,j4 ....
Karama",1
:..aI
Miljami
Matii
l-
,...
..
Bubnjari
... ...
Karlo,,",
A
B r",".
W ' " ' " JurjevII
~.4..'I
Q6
.!.II\
..!upan.
~.
Anii
tl'~
:.
Brkii
Podt>r1jak
-.;: Erslani
. . Brkia stan
losii
... ....
.1.,"" . . . . .
B rJ\,M."
Kob1janl
, . Soin;
IIBrkii
Brojlnovii
Marinovlt
more
t
o
-" Donji
t.
Gornji Vrkil
226
Vrkii
Toponimija
g) Industrijska i turistika naselja - mnoga naselja su novijeg postanja i tipski nisu definirana.
Vea seoska naselja nalazimo uglavnom u Slavoniji: epin, Tenja, Ivankovo,
Pitomaa, Gunja ... Rijetka su u Dalmatinskoj zagori (Glavice) i na otocima (Blato na Koruli).
Mala seoska naselja tipina su za gorsku Hrvatsku, Zumberak, jugozapadnu
i sredinju Istru, Uku i iariju, Konavle i za neke otoke: Krk, Cres, Rab, Pag,
Vis, Mljet...
Primorski gradovi imaju dobro naseljena prigradska podruja, odravaju stare prometne veze na moru i prema unutranjosti.
Gradovi unutranje Hrvatske birali su razmjetaje na udaljenosti 20-30 km,
otprilike kao to su bile razmjetene nekadanje rimske postaje (stantiae) na cestama koje su uglavnom prolazile tim smjerovima te imale davno formirana svoja gravitacijska (i upravna) podruja.
6.8. Ojkonimni atlasi
Kartografiranje ojkonimne grae po razraenim kriterijima: jezinom porijeklu, etiolo giji, dijelovima imenske strukture, imenski m tipovima, po razmjetaju,
u pojedinim razdobljima, na odreenim jezinim i narjenim podrujima pokazuju ojkonimni i uope top onomastiki atlasi.
Ojkonimni atlas jo uvijek je pium desiderium hrvatske ojkonomastike. Za takav atlas potrebno je ustrojiti baze podataka. Valja skupiti ojkonimijsku grau, za
to je potrebno imati kolovane onomastiare, koji e uz sve druge relevantne podatke zabiljeiti na terenu ispravan izvorni, dijalekatni i, recimo, predloiti standardni naglasak dotinom ojkonimu i svakom drugom imenu.
Ve je istaknuto, hrvatska povijesna ojkonimija dobrim je dijelom zastupljena u velikom Akademijinu Rjeniku. Povijesna toponomastika graa, skupljana
svojevremeno za povijesni topografski atlas do kraja XVI. stoljea, dopunjava se
i u fazi je redigiranja. Tiskaju se zemljovidi tzv. jozefinskog katastra u ediciji Hrvatska na tajnim zemljovidima XVIII. i XIX. stoljea i dosad je izilo devet knjiga
tekstovne i kartografske grae, koje pokrivaju podruje Srijema i Slavonije. Redigiraju se toponimi s vojnih sekcijskih karata Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji e se, uz topografske oznake i iru ubikaciju, moi raunalno pretraivati s nekoliko onomastikih gledita. Ta graa, uz kompletne onomastike bibliografije,
ine vane predradnje buduega hrvatskog ojkonimnog i toponimnog atlasa.
6.9. Dananji rad na hrvatskoj ojkonimiji
Posljednjih desetljea, a osobito nakon rasapa Jugoslavije i stvaranja samostalne Republike Hrvatske potrebno je revidirati mnoge ojkonime:
a) one koji su imali iste likove kao u drugim jugoslavenskim republikama, pa su
dobivali svoje dodatke: Poega > Slavonska Poega > Poega;
227
228
stoljeu.
229
Atlas koji je za normanskoga kralja na Siciliji Rogera II. godine 1154. sastavio Muhamed el Idrizi. Na
zemljovid je ucrtao Bi/ad Garvasia (zemlju Hrvatsku) s primorjem, otocima i gradovima od Istre do
Dubrovnika. U komentarima pie kako su gradovi utvreni, kakvo brodovlje posjeduju, jesu li im poploene ulice, razvijaju li pomorsku i kompnenu trgiovinu itd. Za Dubrovnik pie da je najjuniji grad
u Hrvatskoj.
MOTOVUN - antika Mantona > hrvatski Motovun (s oekivanim prilagodbama on > 9 > o iromanskom sekvencijom I-ovu-I koju valja protumaiti kao supstitut za romanski dvoglasnik low/. Motovun je tipian primjer akropolskoga tipa naselja.
NIN. Naselje ilirskih Liburna zvalo se Aenona. Taj lik preko rimskoga oblika
Nona (prepoznajemo: -ona> -yn'b > -in) dao je hrvatski oblik Nin. Grad Nin je
jedno od prvih sjedita starohrvatske plemenske upanije, dvor hrvatskih knezova i kraljeva i sjedite hrvatskoga biskupa do X. stoljea.
PORE
Pore.
Pore
230
Toponimija
PULA. Grad su osnovali Rimljani 177. prije Krista i on godine 42-3l. prije
Krista postaje colonia Pola. Grad se razvio na breuljku. U njegovu su tlocrtu tri
koncentrina prstena. Gornji je utvrda, u srednjem su vile, a u donjem kulturni
i municipalni sadraji, te izvan zidina do danas sauvana velianstvena Arena.
Poprene ulice penju se prema vrhu i danas se zovu: Uspon Konzula Istranina
(Clivo S. K. Istranin), Uspon na Katel (Clivo al Castello), Uspon sv. Roka ... Iz I.
stoljea su Herkulova vrata (Porta Herculanea) te za Antonina vrata sa dva nadsvoena prolaza (Porta gemi na). Bazilika sv. Marije izgraena je u IV. stoljeu na
antikoj graevini. Nakon Rimljana Pulom su vladali Ostrogoti, Bizant, Franci,
Mleani. Bila je pod Austro-Ugarskom (1797-1814) i Francuskom, 1920. pod upravom Italije sve dok nije nakon Drugog svjetskog rata ostala u sastavu Hrvatske.
U okolici Pule razaznatljivi su ostatci nekadanje rimske centurijacije. U kroatizaciji imena polazi se od lat. Polla (usporedi Pullariae insulae "Brijuni") i istriotskog *P6l'a. Kako su u hrvatskom gradovi, prema pretpostavljenoj opoziciji grad,
mukoga roda i ojkonimi su dobivali muki rod. Tako je od Pol'a nastao hrvatski
oblik Pul'b > Pulj nakon ranog prijelaza zatvorenog -0- /Q/ u /u/ (usp. GregQrius >
Grgur, SQlenta > Sulet, BreQna > Brijun). Od imena Pulj sauvao se do danas pridjev puljski (usp. Puljska ulica u Zagrebu). Oblik Pulj preuzeli su od Hrvata Slovenci, koji i danas tako zovu taj grad. Hrvati su se poveli za mletakim oblikom
enskoga roda Pola/Pula, pridjev je pulski.
SPLIT. Razvio se iz carske Dioklecijanove palae koja se nalazila izmeu rimskih predija: Mrjana (: Maranum), Poiana (: Pansianum), njana (: Junianum),
na poloaju mikrotoponima Aspalathos (rom. *spelet s alternacijom a/e: *spalatum - *spaletum >*splt > Split; odnosno *aspaldtu > *Sp(a)liit'b >* Splet'b). Urbonimi romanskoga porijekla su: Poljud palude); Sukoan *santukasianu); Plo231
kita placata), Trcela turricella) i oni hrvatskoga: Luac, Dobri, Cilko (Kuk),
Meje itd. Hrvatsko osobno ime Drago spominje se u Splitu godine 999. i nosi ga
obnaatelj asti tribuna.
TROGIR, grad s naznakama ilirskih zdanja, rimskih nastamba i romanikih
zgrada. Slojevi kao i u njegovu imenu! Antike su potvrde brojne. Od grkog
TpayouplOv, latinskog Trag'1,lrium, dalmatskog *Trag'uru, starohrvatskog *Trogir'b
(u > y > i) do dananjeg Trogir, G. Trogira. Na zapadnom dijelu otoia potvren
je 1249. stari hrvatski toponim Pasike "predio posjeene ume" te Borak dalmatski burgu "predgrae"). Povjesniar I. Lui zove ga Citta nuova, kad je u XV.
stoljeu taj dio zatvoren zidinama. Pasike je od staroga dijela grada dijelio Obrov
232
Toponimija
"prokop", kako se danas zove poljana ("trg") na tom mjestu, odnosno najira poulica izmeu Pasika i Obrova (I. Babi). Takvih prokopa nalazimo i u drugim primorskim gradovima. U Splitu Obrov, u Zadru libne ("jaz") i paa, u Koruli paa, u Omiu Poal ... svi motivirani gradnjom srednjovjekovnih gradova.
Na kopnu sa sjeverne strane na movarnim pliacima bile su solane, iji spomen
uva dananji toponim Soline. U Trogiru su u XII. stoljeu potvrena prva hrvatska i romanska prezimena.
prena
233
imena u gradu, gradska urbonimija je romanska: Placa platea), Posat (lat. fossaturn), Pile pyle "tijesni prolaz"), Pustijerna (posterula < postera "tajna vrata")
itd. Dubrovnik je jako pohrvaen tek u xv. stoljeu, kad u njemu zapoinje snano hrvatska renesansna knjievnost. El Idrizi 1154. navodi da je Dubrovnik najjuniji grad u Hrvatskoj.
HVAR. Stari se Pharos, sa centurijacijom koja se jo danas prepoznaje u Starogradskom polju, ugasio i Civitas nova (dananji Hvar) razvila se u susjedstvu
na drugoj strani otoka Hvara. Intenzivniji razvitak grada prati se od XIII. stoljea, kad je u luci podignut Arsenal (sklonite za brodove), Fontik (spremite za ito). U iduem se stoljeu podie katedrala, a godine 1612. kazalite. Ime podgraa Burak (tal. borgo) i luica Mandra (tal. rnandrachio). Na mjestu staroga Hvara
(u domaem izgovoru For) razvio se dananji Stari Grad.
Urbonimi s atributom stari u pravilu su na primorju antika naselja: Argirunturn (danas Starigrad, podvelebitski), Fara (Stari Grad, hvarski), Civitas vetus (dananji Cavtat < *Cbpbtatb < Civitate, stari Epidaurus).
KORULA. Utvreni srednjovjekovni grad na poluotoiu. Ime je grkoga porijekla Corcyra (> *kbrkbrb) hrvatski Krkar. Talijanki oblik Korula doao je iz talijanskog Curzula (* korkyula < Corcyra).
IBENIK je hrvatski grad od svojega osnutka. Njime kralj Petar Kresimir IV.
stvara protuteu bizantskim gradovima na primorju. Spominje se godine 1066.
(Sibiniquo), kad kralj Kresimir uzimlje u zatitu iki n samostan sv. Marije u Za-
234
Toponimija
Uvod
li
hrvatsko imenoslovIje
Zvonimira, Svaia. Vano strateko, prometno i vjersko sredite. Na Kosovu polju, uz rjeicu Kosovicu, koje se prije zvalo Petrovo polje, bila je villa regalis "kraljevsko gospodarstvo". Ondje je na istonom rubu u dananjem mjestu Biskupiji
podignuta u IX. stoljeu crkva sv. Marije, koja je bila mauzolej vladarskih obitelji, i katedrala hrvatskoga biskupa. Dukljanin pie o "petih crikvah va Kosovi", to
oito svjedoi o jakoj pastvi koja je te crkve polazila. Arheologija zna njihov smjetaj. Neke, kao onu sv. Cecilije, istraivao je arheolog Stipe Gunjaa.
Od X. stoljea na Kapitulu, poluotoku na tadanjem movariu, to ga je ini
la rijeka Butinica (: antroponim Butiin > Butiina vas, selo> Butinica, rijeka) izmeu svojega korita i Krke spominje se monasterium regale, a od XIII. stoljea crkva sv. Bartolomeja, u kojoj je apsida sluila kao locus credibilis kninskoga biskupa.
Ime Kninu spominje Konstantin Porfirogenet kao ~ Tv~va, koje ime S. ae
dovodi u vezu s latinskim Tininum, odnosno *Teninam. G. Holzer (Historische
Grammatik des Kroatischen, lO4-lO5) prati ove supstitucije u imenu: Tinninium
> *Tininji sa zamjenom kratkog /il hrvatskim poluglasom Ibl i depalatalizacijom
11 > n> *Tinin, te metatezom suglasnika tn > kn (kao u tmica > krnica, ditman >
dikman, tlaka> klaka i est toponim: *na tlo> Naklo i sl.) > Knin.
RIJEKA. Grad na utoku Reine u more. Na tom je mjestu bilo predrimsko naselje Tersatica, koje je dobilo ime od predrimskog katelira Trsat *t7Jrsiitb + ika
> Trsatika) na lijevom uzvienom brijegu dananje Reine. Ime je pohrvaeno
nakon djelovanja metateze tj. nakon X. stoljea. Tada se lal i le! uz Iri zamjenjuju fonemima lal ili li!: *tarsata > Trsat. Za rimskoga prodora na istoni Jadran na
mjestu tadanje Tersatike razvio se rimski castrum, koji su Hrvati mnogo stoljea
zatim naselili i prozvali Reka. Grad Rijeka u autohtonom akavskom ekavskom
236
Toponimija
dijalektu potvrdila se kasno, 1493. godine: ad flumen quae dividit Recam cum castro nostro Tersat. Urbonimija je hrvatska.
D) GRADOVI u SREDINJOJ I SJEVERNOJ HRVATSKOJ
Mnogi su gradovi u XIII. stoljeu stekli na ovim prostorima povlastice slobodnih kraljevskih gradova: 1209. Varadin, 1234. Virovitica (: virovita reka), 1240.
Petrinja (po hidronimu Petrin(a) + -ja, vjerojatno patronimij po crkvi sv. Petra u
Hrastovici), 1242. Samobor, 1242. Gradec (zagrebaki), 1252. Krievci, 1257. Jastrebarsko (: jastrebari) itd. U nizinskim zatienim podrujima nastaju: Valpovo,
Osijek, Sisak, Otoac, Poega, Slavonski Brod, Vinkovci i drugi.
OSIJEK. Stara Mursa. Arheoloki nalazi iz neolitika. Za Rimljane je utvren
grad, raskrije raznih cesta: od Poetovije (Ptuja) u Syrmium (Srijemska Mitrovica); od Siscije (Sisak) preko Certisse (akovo) na Aquincum (Budimpeta). POsljednji se put spominje 591. godine. Ime se izvodi od indoeuropskog korijena
*mursl*mrsl*mors/mars u znaenju "blatite", "kaljuasto tlo koje je donosila i
talo ila Drava.! U etimolokom je srodstvu s toponimima: Mura (rijeka), Mrsinj
(stari grad u Krbavi), Marsonija (Slavonski Brod) i sl.
Hrvati su na osjekom prostoru (po arheolokim nalazima: keramika, vrste
naunica) ve u VIII. i IX. stoljeu, prije provale Maara u Panoniju. Naselje je
bilo na povienom poloaju, zapadno od stare, razorene Murse.
Hrvatsko ime u maarskom zapisu glasi Ezzek et portus, a zapisano je 1196.
godine. Kao utvreni grad (oppidum) navodi se 1660. godine, a 1687. zapisano je
ime Osseck, i ve se razlikuje Gornji grad (Ober vaross) i Donji grad (Unter val
P. Anreiter (2001): "Die vorromisehen Namen Pannoniens", Archaeolingua, str. 88-92, Budimpeta.
237
Uvod
II
hrvatsko imenoslovije
ross). Srednjovjekovni Osijek zapremao je isti prostor kao i turski Osijek. Godine
1579. imao je oko 4000 preteito muslimanskog puanstva.
Maari od hrvatskih imena stvaraju Eszek, od kojega je lika njemako ime
Essek. Hrvatsko ime znai "prostor u sasjeenoj umi", "pasjeka", "obor". Osnova
je *sek-, od koje su mnogi istooblini toponimi: OsiklOsek po Hrvatskoj. Izvoe
nje od osnove *sf(k-, "suiti", "oseka", "plitvina" manje je uvjerljivo jer se po njoj
ne mogu protumaiti ikavski likovi (Liki Osik) i oni na terenima koji nisu uz vodu. Poijekavljeni oblik Osijek nametnut je krajem XIX. stoljea.
VARADIN se razvio blizu antikih Aquae Jassae (danas Varadinske Toplice) kao
jak burg opasan jarcima. Spominje se od kraja XII. stoljea u deminutivnom maar
skom liku Varasd "gradac" (Cod. dipl., III, 40) s latinskim sufiksom -in(us), kojim
je maarska administracija latinizirala mnoge ojkonime. Starija urbonimija iz Xv.
i XVI. stoljea: Poklean, Dugi konec, Draviki konec, Milki konec (konec = "kraj",
"predio"), Platea Cagovc, Brodski konec nije sauvana u dananjim ulinim imenima.
VUKOVAR. Grad na stratekom poloaju utoka Vuke u Dunav. Potvren je ve
1131. kao Valkov (= *Vlkov) i njegov je ojkonimski sadraj - castrum. Ojkonim
238
Toponimija
239
emo
Toponimija
BAG (KARLOBAG)
Grad u podvelebitskom primorju. Spominje se ve u antikih pisaca kao Vegium (gr. Oveyia). Prema potvrenu lokativu iz 1460. B'gu rekonstruira se nominativni oblik *Bbg, G. Bbga. Nakon ispadanja poluglasa u slabu poloaju nastaje
teko izgovorljiv skup /-bg-/ pa se uspostavlja paradigma Bag, G. Baga. Grad se
tako zvao sve do kraja XIX. stoljea. Usporedi njemu pridrueno naselje Bake
Otarije. Pripadao je plemikim rodovima: Tugomiriima, ubiima i Kurjakoviima. Nakon turskog palea 1525. Bag obnavlja nadvojvoda Karlo 1579, pa se od
idue godine zove i Karlobag. To je ime prevladalo.
BAKA
Naselje na Krku u Bakoj dragi (Vallis glagoli tica). P. Skok je ovaj ojkonim
pogreno izvodio od apelativa *b'bbka "bava" jer je Baka istog postanja kao i
(Karlo)bag. S june strane baanskog zaljeva uzdie se brdo Bag (potvreno u
antici kao Vigi). Ondje je hrvatska utvrda Gradac i vrh Klam Hlam < *HIm
"hum"). Od pohrvaenog imena Bag Bbg'b) i njegova pridjevnog oblika *Bbg'b
+ bska nastao je toponim Baka (uvala) poput romanskog toponima Valbi'ska
(= Baka draga). Apelativizirani ojkonimni pridjev: Baki (ne: Bakoj).
BELl MANASTIR
Glavni grad hrvatske Baranje. Potvren je 1289. kao Monasterium B. Michaelis de Peel. Smatra se da je Peel prezime maarskog plemia koji je podigao samostan. Samostan se u prolosti nazivao Baranyamonostor (= Baranjski samostan)
i Majsmonostor po posjedu obitelji Moys, koja je u XIII. stoljeu imala na svojem
posjedu samostan. Hrvatsko ime oblikovalo se pukom etimologijom zamijenivi prezime Peel hrvatskim pridjevom *bel'b.
241
BIOGRAD
Grad koji su Hrvati osnovali i dali mu svoje ime (kao i ibeniku). Onimijska
osnova bel'b "bijel, jasan, svijetao i sl." vrlo je zastupljena i u ojkonimiji (Belaj 1080,
Bjelaj, Bilaj, Belej, Belgrad u Vinodolu), u antroponimiji: Bdoxpwf3arol (950, bijeli Hrvati = Bijela Hrvatska), Belotica (1080) i uzoonimiji: Bilza 1080. hip. od
Beloslav). Oko 1018. hrvatski prijestolni grad. Potvren za Kreimira IV. 1060: in
civitate Belgrado, 1071. in Castro Belgrado. Tada snezamijenjenim jatom !el kao i
Lessani (danas Liane < *lt~S'b "uma"). S promjenom u XIII, odnosno u XlV. stoljeu e> i, na kojemu je zadran naglasak, a onda -l na kraju sloga prelazi u -o i
nastaje oblik Bi'ograd. Obnovile su ga 1202. zadarske izbjeglice, pa se od tada nazivao i Zara Vecchia ("Stari Zadar").
BJELOVAR
Postoje dva Bola. Rimsko naselje na Brau podno ilirske utvrde Kotilo castellu) i anac izmeu Splita i Solina kOji se spominje 1056: vinea Bailo. Oba se
izvode od lat. vallum "anac", odnosno od prvotnoga hrvatskog znaenja obala
"opkop". Promjena ii > o iz VIII. je stoljea. Oba su Bola sluila u obrambene svrhe. Na mjestu rimskoga Bola na Brau danas je ostao hrvatski supstitut Gornja i
Donja obala "nasip", to svjedoi o dobroj obrambenoj utvrdi i ranom pohrvai
vanju romanskoga toponima.
BROD NA SAVI (SLAVONSKI BROD)
Stara panonska Marsonia. Odatle su putovi vodili prema Sisciji (Sisku) na zapadu, preko Certisse (akova) i Cibalije (Vinkovaca) na Mursu (Osijek), preko Syrmiuma (Srijemske Mitrovice) na Taurunum (Zemun). Marsonija je bila i ostala
"klju" za Bosnu. Ime Mapa6vla/Marsonia obilato je potvreno u antikim vrelima (Anreiter, 85-86 i passim). Osnova *mars- + -on znai "kaljua, blato" od indoeuropskog *mors/*mrs (u Panoniji murs-). Ime je do danas sauvano u imenu
potoka Mrsunja koji je neko optakao utvrdu, a danas tee zapadnim rubom stare Marsonije.
242
Toponimija
Hrvatsko ime Brod "gaz, prijelaz, trajectus" javlja se tek 1450. godine kao posjed, a 1556. kao castrum, kad plemii Berislavii podiu naselje Brod. Stari grad
prozvao se Gornji Varo, a Donji Varo uza Savu nazivao se Brod. Ime je motivirano drvenom skelom kojom se prelazila Sava. Drugo mu je ime bilo Brod na Savi po estom obrascu: Brod na Muri, Severin na Kupi. Grad je vodio teku borbu
s vodom i estom izmjenom stanovnitva. Nakon izgona Turaka 1697. gradio se
po planu Nikole Sparra koji ga je nazvao Cravaten Stadt jer je i po dijalekatnim
osobinama i toponimijskim potvrdama nosio hrvatski biljeg.
Cx..SKA
Naselje na Pagu. Antika Cissa, kako se nazivao sav otok Pag: 1070. Kissam,
1071. insula Kesse, Kessensis communitas. Na ovom je imenu provedena vrlo rana
slavenska supstitucija romanskog Iki ispred palatalnog Iii: Kissa + -bska > Cisika
> Cbskba > Caska, onako kao u Kerso > Cerso> Cres, Civitas > Cbptat > Cavtat.
Pojava se provodila do otprilike sredine VIII. stoljea. Kissa (= Pag) posljednji se
put spominje 1372. Od tada se zove po tadanjem glavnom gradu insula Paghi (v.
P. imunovi, Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, 76).
CAVTAT
Grko naselje Epidauros iz III. stoljea prije Krista. Rimska kolonija Civitas
vetus. Od rom. akuzativa Civitate(m) > *Kib~tat~ hrvatskom palatalizacijom i zamjenom romanskih kratkih /il hrvatskim poluglasom nastaje Cbbbtatb > Cbptat,
a vokalizacijom poluglasa u jaku poloaju dananji oblici Cabtat, Cap ta tlCavta t.
potvrene
ABAR
Grad u Gorskom kotaru. Neki mu vide motiv u smjetenosti, podijeljenosti na granici brodskog i hreljinskog dominija, drugi u imenici delavci "radnici". Priklonio bih se starom znaenju "dio naslijeene djedovine" (Bezlaj, ER l,
97). Ojkonim je prvi put spomenut 1438. kao Delnice (de Delnic). To se ime zadralo do danas unato njegovu potokavijivanju poetkom XX. stoljea u Dionice, i unato prilino neraspoznatljivu dijalekatnom obliku DejvanCf (zabiljeio J. Lisac). Prvotni oblik nastao prije dijalekatnih promjena e> ei i do etnog
-l (Del) uneslogotvorno -!:l-o Zanimljivo je spomenuti da je prvotno ime Delnica bilo Mrzlopolje, koje se nije odralo.
243
DUGA RESA
Naselje na rijeci Mrenici iz XlV. stoljea. Imenica resa (*r~sa) oznauje "zemlju u blatini koja kad po njoj ide ugiblje se pod nogom" (ARj, XIII, s. v.). Od te
imenice "mokrina", "podvodno tlo" izvedene su mnogi toponimi i hidronimi u
slavenskim jezicima (v. Lj. Stankovska, "Prilog kon imeto na gradot Resen", Onomastica lugoslavica, VI, 1976, 107-116). Ovaj apelativni hidronim sauvao se na
movaritu uz rijeku Mrenicu, dok je izvedenih toponima mnogo: Resnik (zagrebaki i trogirski), Resavica, Resica, Resna, Podresnik itd.
AKOVO
Staro keltsko naselje Certissa. Potvrde iz antikih vremena: Certiseii "optopredio" < indoeuropski *kert "saviti" (Anreiter, 211). akovo se kao hrvatsko naselje prvi put spominje 1244, a ve 1252. sjedite je bosanskog biskupa.
Godine 1536. osvojili su ga Turci, koji su ga 1687. spalili pri povlaenju. Poet
kom XVIII. stoljea poinje nov razvitak doseljavanjem stanovnitva iz Hrvatske, Bosne i Bake.
U osnovi imena je imenica ak "klerik", usp. maarski Diakowir "kleriki
grad". Sufiks -ovo dodan imenikim osnovama oznauje nositelja svojstva: namina attributiva kao Zrnovo *brny), Sarajevo (: tur. saray "dvorac, han"), Bievo (: Bussi), Lastovo (: La(de)sta), Oborovo (: obor), Valpovo (: valpol "predstojnik gospotije"). U maarskom se esto glasovni skup u finalnoj poziciji skrauje:
-ova/-ovo> -o: Dombo "mjesto gdje rastu dubovi", Valpo "mjesto predstojnika valpotije", Volko (= Vukovo), "mjesto na utoku Vuke", Diako "kleriki grad".
en
GOSPI
Poput mnogih dananjih ojkonima na -i i Gospi je u poetku imao mnoinski lik Gospii. To ime nastalo je po titularu Gospe od Blagovijesti, kojoj je posveena katedrala i upa, osnovana u XVIII. stoljeu. Lokalitet Gospi spominju
turski defteri mnogo ranije (1604). U turskim je vrelima zapisano ime Gospojina,
a godine 1574. mezra Gospi i u oba sluaja ime se odnosi na parcele na kojima se
nalaze crkvine, a dotine zemljine estice pripadale su crkvenom imanju. Tako je
Gospina crkva u XVI. stoljeu dala gradu patrocinijsko ime Gospii/Gospi.
HLEBINE
Antiko naselje Cuccium na Dunavu (Anreiter, 57). Od ie. korijena *kel!- "zavijati, izdignuti, nadsvoditi". Ime motivirano izboinom, izdigom na desnom bri-
244
Toponimija
jegu Dunava, usp. panonski *kukka "breuljak" + -ita "uzdignuto podruje". Maarski ojkonim Ujlak> Ilok nastao je kasnije: > Wylak > Vylak (sa redukcijom wi
> !:li> i) > Ilok u znaenju Novi stan (stanite) (uj "novi" + lok "stan").
KAPTOL
Na lQkalile.tu. se.la Ka\ltQl kQd PQ.e.'t,e. s\lQm\'R~e. se. nIl. 't,Qd\'Re. C<!.}lttv.h.<.m ecclesiae beati Petri di Posega. Ondje su, kao i u Zagrebu (Gradec - Kaptol), postojala dva srednjovjekovna grada Poegavar i Poega. Poegavar (= Kapitui > Kaptol) bila je nadarbina, locus credibilis zbornog kaptola crkve sv. Petra (1250), kojim
KOPRIVNICA
Grad u podravskim ravnicama spominje se od 1316. magna via versus Koproncham (Cod. dipl. VIII, 425). Ve 1356. dobiva status slobodnoga grada: Kapruncha civitas libera (Cod. dipl. XIII, 552). U Xv. stoljeu kao utvreno naselje javlja
se pod maarskim imenom Kuwar (1414), Kuwar castrum (1417), villa sub castro
Kuwar, Kuwar castrum civitatis Kaproncze (1433), to je maarska preveden ica
Kamengrad (ma. ko "kamen" + wir "grad").
Dalje se stalno pojavljuje u maariziranom obliku hrvatskog imena. Ime je
vjerojatno nastalo od poimenienog pridjeva na -an (usporedi naselja Koprivna
na susjednom Psunju i uz rijeku Osatinu u Osjekoj upaniji) + -ica> Koprivnica.
Takvih je imena fitonimskog porijekla vrlo mnogo u hrvatskoj toponirniji.
KRBAVA
Pokrajina (Gacka, Lika i Krbava) u Lici, rijeka, polje, naselje i ilirska gradina na
brdu. Na brdskoj hridi dograd ili su Hrvati nakon doseobe svoj tvrdi grad koji je
postao kasnije sjeditem biskupije. Oronim Krbavu izvodimo od slavenske osnove krb-Ihrb-Igrb- "uzvisina, hrbat". Ona je prisutna i u naoj i u slavenskoj oronimiji. Neki su etimologiari njome pokuali protumaiti etnonim Hrvati (vidi S.
Ondru, 2000, Odtajne tresory slov - Chorvat a Srb, 117-127, Bratislava). Slini su
toponimi u nas: Hrbatij (Hercegovina), Hrbine (Rama), Hrbonjak te Krbat, Krbela (otoci u Kornatima), Krbljina (gora u Bosni), Krbograd (brdo), te uz Krbavu
i rjeicu Krbavicu i srednjovjekovno liko naselje Gribi. Ne valja pomiljati na latinski apelativ corbis "koara", jer bi se u preuzimanju te osnove oekivala metateza likvida: corb- > *crab-, to se, meutim, nije dogodilo.
KUTINA
Prvi put se spominje 1256. in Cotynnam (Cod. dipl. V, 87) i odnosi se na pritok
Lonje. Rjeica je prolazila mimo kasnijeg naselja Kutine. Na tamonjim izvoritima zapisana su imena staroga korita rijeke kao Stara Kutina, jezerca Kutinec, Suha Ketina "presahlo korito potoka" itd. Kutina se od XIII. stoljea javlja u kajkavskom obliku Kotinec, Kotonya, Kotenna sa starim stranjim nazalom -p-, a kasnije
dolaskom tokavskog puanstva prevladao je refleks -u-o Sve to pokazuje da ovi toponimi imaju u osnovi praslavenski apelativ *kpt'b- "ugao", "okrajak", "naputeno
korito", "mrtvaja"... Hidronimi se javljaju u nas i u drugim slavenskim jezicima.
Izvoenje Kutine od kutinja "dunja" nije uvjerljivo (vidi E. Dickenmann, Studien zur Hydronymie des Savasystems I, 1966,205-206). Usporedi ojkonim Kutjevo.
KUTJEVO
Na obroncima slavonskog sredogorja bilo je vinograda ve od rimskih vremena. Tako se na obroncima Krndije (1250, Cod. dipl. IV, 333) spominje samostan
Kotko, ecel. de Kotkoa. Ime potjee od praslavenske imenice *kpt'b (koji je nazal u
tokavskom i akavskom prelazio u lul do kraja X. stoljea). Apelativ kut- znaio
je okrajak, ugao (usporedi istarski toponim Nugla), a u hidronimiji "mrtvi ruka246
Toponimija
Grad je dobio ime po ilirskom naselju Makar koje je danas iznad Makarske,
podalje od mora. Vrlo dobro potvren od antikih vremena: latinski Muccurum,
dalmatski *Mukru > hrvatski *M'bkor'b > *Makar > s vokalizacijom poluglasa u
XIII. stoljeu: Makar. Sufiksom -bska > Makarska "luka staroga Makra", kao to
je susjedna Baka Voda luka staroga Basta (Bastbska + voda), od predrimskog ojkonima Bist(on).
MOLVE
Naselje u Varadinskom dekanatu. Prvi put se spominje l366. kao posjed Molwa [Molva] (Cod. dipl. XIII, 553), a onda kasnije kao Molve. Ime je izvedeno od
prasl. *molY-'bve > *molw-ica, sa znaenjem osnove *mol'b- "rijeni pijesak" kako
247
Stari hrvatski toponim iz 918: Abrabuicio (Cod. dipl. I, 27) napisan od Romana
za hrvatski Obrovac, a 1337. pie se Obrouez sa lei za poluglas lb/. Ime je izvedeno
od starog hrv. termina obrov "prokop", koji je est u urbanoj toponimiji: Obrov u
Trogiru, u Splitu, Oborovo "dugoselski ojkonim na Savi" itd.
OMI
Naselje i predrimska gradina na Krku. Pri hrvatskom naseljavanju Krka Omialj je bio "prvi na udaru". Do danas uva pri vrhu ime uliice Dunajec, vjerojatno
nekadanjega potoka ili to postaje za jakih kia. Njegovo ime nije, kako se mislilo,
romanskog porijekla "'ad musc(u)lu "dagnjite" (P. Skok). Ono ne bi imalo nikakva motiva za "naselje na vrhu brda". Ime Omialj dovodim u vezu sa susjednim
248
Toponimija
otoiem Sv. Marko, kojim prolazi dananji Krki most, a zvao se Almiss(u), to je
predrimsko ime. Ova omialjska Almissa deminutivni je oblik imena izveden sufiksom -ellu (koji u kasnijem veljotskom glasi -jal): *almiss(u) + -ell(u) > Omialj,
s promjenom protonikog lal> 161 (kao Almissa> Omi u Dalmaciji i drugdje na
primorju). U prilog takvu izvoenju je dananji etnik Omian, koji sam tamo zapisao. Usporedi na Krku Punat i Punal (: pont(e) + -ellu), Van i Vanal (: *vinc(u)
+ -ellu "iblje, vrbik"), Munt i Munal (: monticellu "breuljak") itd.
OSOR
Gradi na uskoj prevlaci izmeu Cresa i Loinja. Bronanodobni, ilirski i rimski arheoloki spomenici svjedoe o njegovoj prolosti na tom vanom stratekom
mjestu. Osorska biskupija bila je osnovana 530. godine na saboru u Saloni. Hrvati
su u Osoru uskoro nakon svoje doseobe, to pokazuje vrijeme fonetskih supstitucija u imenu Osor i u osorskim toponimima (Suplatunski i dr.).
Latinski polazni oblik Apsarum. Konstantin Porfirogenet sredinom X. stoljea
pie ga'D'I'apa, od kojega je oblika dananji Osor (odnosno asuar, kako sam to ime
zabiljeio). Promjene kratkih la! u 161 kao u Kotor Cattarum), Mosor Massarum) zbile su se do sredine VIII. stoljea. Ione svjedoe o ranoj hrvatskoj prisutnosti na Cresu. Sauvan je i opis doeka Petra II. Orseola 998. godine u Osoru gdje
su doli mnogi Romani i Hrvati iz svojih otokih katela da uveliaju doek. Taj
zapis posredno potvruje da Hrvati u X. stoljeu nisu lutalice, skupljai plodova,
nego da borave u svojim katelima. Sa Cresa je poznata Valunska ploa iz XI. stoljea na kojoj su oblom glagoljicom zapisana prva hrvatska osobna imena: Tha,
sin Bratohna i unuk Juna (: jun "mlad" = junak, junac; Juna je, dakle, "Mladen").
249
OZALJ
Toponimija
1240. dobila je Petrinja status slobodnoga grada: nos hospites de Petrina (1242),
prope fluvium Petrina (1256). Mareti i drugi poistovjeuju oblik toponima Petrinja s osobnim imenom Petr-inja (kao Strah-inja). U hrvatskoj (i slavenskoj)
onomastici nije prilino da se osobno ime pridaje gradu, rijeci bez ikakvih sufiksainih dodataka. Pretpostavljam da je ime rijeke i grada od oblika osobnog
imena Petr- + -ina popridjevijeno posvojnim sufiksom -ja kao Martinja, Ivanja, Stipanja, Baranja i Petrinji susjedna Krstinja i sl. (podrobnije u E. Dickenmann, Studien zur Hydronymie des Savesystems II, 1966, Heidelberg, i u radu
V. P. ufga, K rekonstrukcii praslavjanskogo leksieskogo fonda: proizvodnye na
*ynb, Studii z onomastiki ta etimologii, 203, Kijev, 69-89). Neki izvori navodno
spominju staru crkvu sv. Petra u petrinjskom selu Hrastovici, pa bi ime Petrina (Petrinja) moglo biti patrocinijskoga postanja, po tvorbenom modelu imena Moslavina < *Moslav(ov}ina (v. I. Golec (1993): Povijest grada Petrinje, kolska knjiga, Zagreb).
PLAKI
Jedan od rijetkih ojkonima na -ski/-ki/-ki. Zapravo je Plaki pridjev od imena Plasa "istina u umi", "raskrena zemlja". Plasa ima svoj areal u kvarnerskoj
zoni: Plase dio Rijeke, na Krku, 1450. u okolici Zadra: trsi u Plasi zmoranej. li
ki ojkonim Plaki Plas(a) + -ski) nastao je u XVIII. stoljeu doseljavanjem Vlaha stoara.
Sufiksom -ski u mukom rodu dolazi samo na nekoliko hrvatskih ojkonima:
unski na Loinju, Imotski, u susjedstvu Ljubuki te Plaki, a tvoreni su imenima
svojih matica: un, Imota, Ljubua, Plasa.
POEGA
dva kontinuitet je bio prekinut. Nije ih imao tko predati Hrvatima i pratiti s njima dug put jezine prilagodbe.
Poega se spominje krajem XI. stoljea: Posige, nekoliko puta u XII. stoljeu:
Posegna, Posege, a onda kao utvrda: Posega castrum, pa tek 1330. godine maarizi
rani lik Posegawar (za mnogobrojne potvrde vidi G. Heller, Comitatus Poseganensis, Serie A, Die historischen Ortsnamen von Ungarn, Miinchen 1975, 200-201).
Pridjevak Slavonska dobiva za prve Jugoslavije kad u novoj dravnoj tvorevini dolazi u koliziju sa (Uikom) Poegom.
Nekad sjedite komitata (varmedije), upanije, odnedavna i sjedite biskupije. Stanovnik Poege je Poeanac. Javlja se i kao prezime, uglavnom po Slavoniji. Kudikamo je estotrriji maarizirani prezimenski lik Pogaj (Pogajac, Pogaji, Pogan). Pogaji su rasprostranjeni kojekuda, a vuku svoje korijene iz Poege
(slino kao Ragui od imena Raguze).
U osnovi je ojkonima osnova eg- (ei, poei, pogati i sL). Od praslavenske
osnove prbg7J- toponimi su bili motivirani davnim paljenjem uma kao nain krenja i dobivanja ugara (gar "ostatak na zgaritu". Od poeg "pale" oblikovalo se
ime Poega vrlo rano i rano upuuje na nain hrvatskoga gospodarenja u Slavoniji. Slini su ojkonimi: Poari (Ogulin, Virovitica), Poarine i Poarnica (abar),
egar (Ogulin, Bukovica), ee vica (Omi), eenik (Bra), Paljevine (akovo,
azma), Potpale (Ogulin), Ogorjelice, Zagari itd. Njima pridruujemo mnoga Kurila (: kuriti "gorjeti"), Prlitor: rumunjski (vlaki) part. perf. "spaljen" < pirlit- + lat. -tori us > rum. -tor (kao u Vizi tor, Durmitor), glavni grad eke Praha
(= Praga) od prbg7J, brake Pranice (selo na Pranicah), bra ka imenica supr6ka
"zapretana erava" itd.
RIiNICE
Povijesni lokalitet na granici solinskog i klikog podruja, na mjestu gdje se
obronak Kozjaka sputa i ini uvalu Rupotina kojom protjee istoimeni potok
zvan jo i Ilijin potok, a izvire sjevernije na starokranskom samostanskom lokalitetu Crkvine ("ruevine crkvenih zdanja").
U Riinicama je godine 1891. pronaen dio zabata s natpisom PRO DUCE
TREPIME(RO), zapisano ime hrvatskoga kneza Trpimira (oko 845-846) na njegovoj zadubini.
Ime je slavensko od osnove rez- "obrez", "obrezano, obraeno mjesto". Od njega, osobito negacijom ne-, nastali su mnogi toponimi: Nerez, Nerezi, Nerezine, Nereia itd. Na Brau nasuprot neobraivanim Nereiima nalazi se brdo Reie
koje je obraivano. I lokalitet Riinice toga su postanja.
SENJ
Arheoloko nalazite iz neolitika. Liburni su ga zvali Senia. Za Idrizija (1154)
u njemu su Hrvati. Posjeduju ratno i trgovako brodovlje. Kasnije za Turaka podie se utvrda Nehaj (1558). Senj doivljava prosperitet kad je Jozefinskom cestom
povezan s unutranjou. Istoga je imena selo na Buzetini u Istri.
252
Toponimija
SESVETE
253
SISAK
Toponimija
Slunj je u srednjem vijeku bio frankopanski grad s tvravom. Potvrde utvrgrada su iz Xv. stoljea: castra Ozaal (Ozalj) iZlwin (1435), super castris
Zlwnya (= iznad grada Slunja). Vidi ARj, XV, s. v.
Slunj se izvodi od indoeuropskih osnova *sleu-/*slou- "sluz", "vlaga", "slina".
Ime je motivirano kvalitetom vode i sluzavim koritom i sedrastim gredama na
njemu. Za nastanak imena upiremo se na ime rijeke Slunjice, odnosno Slunice u
mjesnom govoru, koja se po Skoku (v. ER, 3, 290) izvodi ovako: slunj + -bsk + -ica
> Slunjica, a glasovnom metatezom *-n- > *-n- > -n > Slunica (kao Trebinica
< Trebinjica : Trebinje). Vjerojatno je prvotno ime rijeke bilo *Slunja (rijeka, pa
enskog roda), tek onda Slunj (: grad, pa muki rod). U takvoj dvoimenosti rijeka
dobiva deminutivni oblik. Slino je bilo i u nedalekoj Petrinji: Petrinja (rijeka) >
Petrinja (grad na Petrinji), rijeka Petrinjica. Nisu to usamljeni sluajevi.
ena
SOLIN
Ovaj grad u imenu nosi biljeg kontinuiteta od predrimskog do hrvatskog vremena: Salona> Saluna > Salajinu > Soljin'b > Solin. Po rubovima toga naputenoga grada poetkom VII. stoljea nastanjeni su Hrvati. Prekinut je dugogodinji
slijed antike, o kojoj solinske razvaline priaju svoju povijest. Drugu, svoju povijest poinju Hrvati u susjedstvu romanskog Splita. Starohrvatski Solin nie na
izbojcima neko staroga slavnoga grada. Hrvati na rubovima toga grada, i u samom gradu, obrauju zemlju koju privode kulturi. Nestaje onog antikog slijeda
gradskog ivljenja kakav se stvarao u biolokoj, gospodarskoj i jezinoj simbiozi u
oblinjem Trogiru, Zadru, a kasnije i u Splitu. Solin je tada ruralno naselje.
255
Srednjovjekovna hrvatska upa. Nelipiev tvrdi grad. Uokolo naselja su domai Vlasi (toponimi Rmanj, ii), koji svjedoe kao transhumantni stoari o davnoj autohtonoj pohrvaenoj vlakoj populaciji. Srpski povjesniari napinju "Srpski most" od Srbije preko Bosne do Srba. Jovan Rakovi za "dogaanja naroda"
grmi s govornica: "Oduvijek smo ovdje. Ovo je naa iskonska otadbina". I hrvatski povjesniari mislili su isto. Povjesniarka Nada Klai pisala je kako se Ljudevit Posavski 822. godine sklonio u srpsko pleme u dananjem Srbu. M. Markovi
pisao je za to vrijeme o Srbima u Pounju kao o realnoj injenici. Takva miljenja
zastupali su i filolozi. P. Skok u neprotumaljivu Porfirogenetovu toponimu Serblia u sjevernoj Grkoj prepoznaje etnonim *Srbije koji je, navodno, preko singularnoj etnonimskog lika Srb dao toponim Srbica. Za nigdje potvreni singularni
oblik Srb uzima ovaj liki toponim. Etnonim Srb (u singularu) potvren je istom
u XIX. stoljeu. Srpski jezikoslovac P. Ivi nalazi tragove Srba kojekuda pa "i u
256
Toponimija
toponimu Srb u Lici, koji je, navodi on, mnogo stariji od kasnije doseljenih Srba"
(P. Ivi, Srpski narod i njegov jezik, Beograd 1986, 17).
***
Stari ojkonim Sfb i novooblikovani etnonim Srb pogreno je dovesti u stvarnu etimoloku vezu.
STARA GRADIKA
Grad na obali Save, na movarnom podruju hrastovih uma, strugova i nasipa, ali na strateki vanom mjestu. Antiki Servitium.
U dokumentima je potvrena vrlo rano - 1295: Alsogradisca (= Donja Gradika) portus super Zawam (Cod. dipl. VII, 215); 1540: Gradisckye, castrum (Starine, 17, 162), Gradyscha itd.
Potvrda Gradischye (castrum = utvrda) upuivala bi sufiksom -ie na tvrdi
grad. Na tom imenu sufiksom -ska s promjenama na avu osnove i sufiksa: Gradie + -ska > *Gradiska > *Gradika (luka, lat. portus) oituje se kako grad (castrum) gubi na vanosti, a luka (portus) izbija u prvi plan kao jedan od ulaza u
Bosnu. U XVIII. stoljeu, za Vojne granice, podie se Nova Gradika, pa staro
Gradie (Gradisckye castrum) dobiva atribut Stara Gradika ("luka na Savi").
SUNJA
Pritok Save uz koji se proteglo naselje Sunja. Kao naselje spominje se 1429. Zuna villa, i kasnije 1526. kao Blynyewar od apelativa *blyhnja "poplavno podruje",
sauvano u imenu sunjskog zaseoka Blinjska Greda. Poslije se stalno javlja oblikom Sunja.
Etimologija imena dovodi se u vezu sa starim pridjevom sunan: *sl'bnbn'b >
sunj (proiren sa -ja> Sunja), kao ime biljke osunja (= sunovrat) "okrenut suncu"
ili kao suton < *slbnbn'bton "tonjenje sunca". Oblik Sunja nastao je, dakle, od stegnute osnove sunj + ja "izloena suncu", "prisoj", Ovakve motivacije nisu rijetke i
u drugim jezicima. Usporedimo mnoga njemaka imena Sonnenberg, upravo kao
i kod nae Sunje: Sunjsko brdo "uzvienje, rijena greda" i sl.
TOPUSKO
Toponimija
VALPOVO
Arheoloki nalazi upuuju na 7000 godina kontinuiranog naselja. Municipij Cibalae. U III. stoljeu je kolonija, u IV. stoljeu biskupija. Seoba naroda unitila je staru urbanu strukturu. Ime bogato zasvjedoeno od antikih vremena (P. Anreiter, o.
c., 51-55). Od ie. *Cibalie (gr. KE<paAt/ "glava, uzvienje, vrelo"). Naselje s lijeve strane rijeke Bosuta (: Basante sa lal> 101 i lantl> Ipl > lu/, VIII-X. stoljee) i potoka Ervenice. Romanika crkva sv. Ilije iz llOO. na Meraji koja se u XIII-XlV. stoljeu obnavlja u gotikom stilu. Otad se navodi crkva Zenthelye (sv. Ilija), a spominje se 1422.
Winkowez, 1474. Wynkowcz. Za Turaka 1526. i 1536. naselje je opustoeno. U XVII.
stoljeu navodi se kao selite Vinkovczy (pagus desertus). Neki dre da je motivirano po Vinkovu sokaku, ali je vjerojatnije po oltaru sv. Vinka u staroj Ilijinoj crkvi.
Tursko je sredite na hrvatskoj nekropoli iz XI-XII. stoljea na Meraji arap.-tur.
mera> meraja "utrina, istina"; usp. pjesmu: "Pod Tuzlom se zeleni meraja").
U XVII. stoljeu Vinkovci su sredite Brodske pukovnije i kasnije generalsko
sredite. Uokolo Vinkovaca mnogo je hidronima: Ervenica "potok" r'bV- "rovina", danas: Ervenika ulica), Prkos prk-Iprk- + -os, nasuprotno naselje preko
Bosuta), Studva (: "studena"), Smogva, Spava (: lat. spatia (?) > spa(v)a : communia spatia), Gackulja (: gat), Mostina na Gackulji, Rimski most, Banja Skela, Blata,
Virci, Virovi (pritoci Spave), Zapee(: *pesak'b), Rastoke, Brodi (gaz), Privlaka,
259
Zalue
Do dolaska Maara u Panoniju Virovitica je hrvatska plemenska upa na starijem arheolokom lokalitetu uz potok koji se spominje kao Virovita reka (od Turaka zove se Odenica < Odin potok). Stupanjem Hrvatske u savez s Ugarskom
poinje feudalizacija. Godine 1234. poveljom hercega Kolomana dobiva status slobodnog kraljevskog grada. U srednjem vijeku nastaje utvrda gradinskoga tipa. Od
1532. do 1684. pod vlau je Turaka.
Prvi se put spominje 1234. kao Werenche magna villa (v. Heler, Comitatus Veroecensis, 197); 1244. i dalje uobiajena je maarska grafija Verocze (ibidem). Tek
1444. prepoznat je hrvatski oblik Wyrowythycza (civitas). Ime Virovitica dobila je,
po nekima, po potoku Virovita reka, dok drugi smatraju da je tuda tekao koji od
rukavaca Drave (ije je korito danas II km od Virovitice). Po virovima ("izvor",
"vrtlog") u tom su kraju motivirani mnogi toponimi (Virje, Zviranjek). Praslavenski "vir?; > virovit "nemirna, vrtloasta (voda)" + -ica.
:UPANJA
Grad u Bosutskoj Posavini. Ondje je u srednjem vijeku bio plemiki posjed SeIna (i selo). :upanja se spominje od XVI. stoljea kao upanje blato, Zapanablacia
(1528), Supanjoblata (1709), Schupanie Blata, pa onda popridjevIjenim imenom:
upanje (1780), Xuppanje (1855), Supanje i tako sve do XX. stoljea. Ako je suditi
po arheolokim nalazima (starohrvatske naunice), ondje je hrvatska prisutnost
zasvjedoena ve u IX-X. stoljeu.
:upa je u hrvatskom pravnopovijesnom rjeniku imala mnogo znaenja: teritorij, plovanija, zemlja plodna izloena suncu ... Na Baanskoj ploi u XI. stoljeu
260
Toponimija
ni, posjedima Vlake vesi), Selska cesta (koja vodi do sela Horvata i Ljubljanice) ... Tako je bilo od kraja XVIII. stoljea pa do sredine XIX. stoljea.
3. razdoblje poinje u drugoj polovici XIX. stoljea. Tada ulice poinju dobivati honorifikacijska imena po "znamenitim i zaslunim" ljudima iz nacionalne
povijesti. Prvo honorifikacijsko ime jest Trg bana Josipa Jelaia iz 1878. (jo
za njegova ivota), koje je bilo jednoduno prihvaeno. Zatim su imenovane:
Gundulieva, Kukuljevieva, Nikolieva ulica, Strossmayerovo etalite i Zrinski
trg (poznatiji po neslubenom imenu Zrinjevac). Poetkom XX. stoljea gradu
se prikljuuju mnoga prigradska naselja. S njima se broj ulica i trgova poveao. Bilo je potrebno osnovati pri gradskoj upravi Odbor za imenovanje ulica
i trgova (1927). Tak6 je bilo i u drugim veim gradovima.
Oblikovala su se glavna naela po kojima se pristupalo imenovanju ulica i trgova:
L zaslune linosti koje dobivaju sredinje ulice primjerene znaenju i ugledu tih
ljudi: Trg Nikole ubia Zrinskog (Z), Trg sv. Krevana (Za)2
2. ugledne linosti svrstane po njihovim zvanjima ili djelovanju, i to u pojedinim
gradskim etvrtima: a) hrvatski knezovi i kraljevi, b) znanstvenici, c) politia
ri, d) preporoditelji, e) mecene, f) knjievnici, g) glazbeni i likovni umjetnici,
h) crkveni dostojanstvenici
3. topografska imena zateena na gradskom podruju motivirana postojeim naseljima, reljefom, biljnim i ivotinjskim svijetom itd.
4. ojkonimi, oronimi, hidronimi, nesonimi iz drugih hrvatskih krajeva.
Takva su se naela kasnije esto krila nastajanjem drukijih ideolokih, politikih i uope dravnih i drutvenih prilika.
Posebno je poglavlje radikalnih preimenovanja ojkonima i urbonima u podru
jima koja su od 1923. do 1943 bila potpala pod Italiju, odnosno od 1861. do 1918. u
krajevima koja su bila pod maarskom upravnom vlau. Radikalna preimenovanja
zbivala su se u Hrvatskoj u objema Jugoslavijama. Tada su doli u koliziju mnogi istoliki ojkonimi, a u imenima ulica prevladavala su unitaristika shvaanja na utrb nacionalnih. U okupiranim krajevima za nedavnoga Domovinskoga rata (1990-1994)
provodila su se takoer mnoga preimenovanja gradova i gradskih ulica i trgova.
U hrvatskim gradovima za imena ulica i trgova iskoritavala se bogata zemljopisna nomenklatura: ulica, aleja, odvojak, ogranak, grana, cesta, put, putina,
staza, prolaz prilaz klanac, brijeg, zavoj, poljana, zvijezda, dol, vas/ves, vrh, nasip, prud, kut, utrina, jazba, jazbina, gvozd, gaj, pleso, obre, ponikva, splavnica,
zdenac, strmina, vrh, jarak, jarun u Zagrebu, u Splitu jo: skale, strana, riva, mul,
gat, irina, uvala, krape, varo. U Rijeci: pristanite, vrata, korzo, draga, rebar. U
Zadru: kala (Kalelarga), Joa, bedem, bunar, jazina, vrulja, preka, brodarica, u
Puli s ovima jo i uspon. U Omiu, Koruli, Bolu, Hvaru borak, burak, mandra,
u Varadinu: platea, poljana, konec; u Osijeku: sokak, vijenac, u Iloku surduk, ar2
262
Toponimija
7.2.2.
Semantika
linosti
uz
drukiji
263
ternikov trg);
(Z),
-ina: Dotorina,
264
Vlastita imena pridruena neivim, nepremjestivim i neobitavanim zemljopisnim objektima zovemo mikrotoponimima ili zemljinim imenima. U strunoj literaturi, nasuprot imenu naselja - ojkonimu - rabi se nazivak anojkonim. Termini
nisu ustaljeni. Ta su imena motivirana osobitostima: fiziogeografskim oblicima na
terenu i antropogeografskim okolnostima i objektima stvorenim ljudskom djelatnou. Tom se osnovnom podjelom odraava "natura" dotinoga kraja i kultura
nastala ljudskom preobrazbom tla.
Mikrotoponimi su najbrojnija toponimijska vrsta. I najmlaa. esto su to imena sneutrnutim apelativnim znaenjem. U povijesnim vrelima, a esto i na terenu,
teko ih luimo od apelativa jer su mnogi mikrotoponimi zapravo imena in statu nascendi. Tek ako su imena jednoznano raspoznatljiva s pridruenim zemljopisnim objektima od skupine ljudi (ne manje od sela) i na odreenu zemljitu (ne
manjem od seoske katastarske opine), tada imena imaju status mikrotoponima.
Svako vrijeme, svako zemljite i svaka ljudska skupina imaju svoju prikladnu
mikrotoponimiju. Ona je drukija u doba naseljavanja odreenoga podruja i nakon njegove temeljite preobrazbe izazvane ljudskom namjerom i namjenom. Razliita je u ratarskim podrujima, na planinskim pasitima, u lovakim revirima,
u ribarskim regijama, na rijenim de1tama, na otocima, u umskim prostranstvima, na plodnim i na krevitim tlima, na movarnom ili na bezvodnom zemljitu,
na industrijskim, turistikim ili prigradskim predjelima, drukija je u ravnicama
Slavonije, razliita u gorovitoj, krkoj i primorskoj Hrvatskoj, na njezinu teritoriju i akvatoriju, u davno doba seoskih rodovskih zajednica od one na feudalnim,
velikakim imanjima, na neko komasiranim socijalistikim gospodarstvima od
one na gusto naseljenim ili na opustjelim predjelima, drukiji na zaputenim od
one na aktivnim toponomastikim regijama.
Zemljina imena definirana su dijalektom odreenoga jezinog areala. U Hrvatskoj, gdje su na mnogim podrujima, u aktivnim toponomastikim regijama dija265
Toponimija
II
anojkonimiji
268
Toponimija
esta su imenovanja konverzijom: a) uporaba plurala kao proprijalnog sredstva: Vrsi, Blaca Poljica ... b) uporaba kosog padea u slubi nominativa: N. sg. n.
po(d)ce > N. pl. n. Poca > G. pl. n. Podaca > N. sg. f. Podaca; livak ("lijevak", metafora za uvalu) > G. sg. f. livka> likva> N. sg. f. Likva ("uvala") i sl.
Afiksalni nain tvorbe. Primjeri: hum> Hum> Humi > Humac, > Humac >
Humi, > Humka> Humine > Humajca > Mumaje > Humako > Poda Hume > Pothume, Gornji Humac, Hom na Lastovu, Hlam u Vrbniku na Krku
itd.
U hrvatskoj mikrotoponimiji najzastupljeniji su ovi sufiksi:
-ac (*-bCb), -ovac/-~vac, -inac. Modeli: O + dl (Gajac), O + (d + d) (Josipovac),
O(+d)+ d (Pliivac). Funkcije: deminucija, posesivizacija, univerbizacija.
-aa, -jaa. Modeli: O + d (Smokvaa), O + (d + d) (Brusovaa). Funkcije: univerbizacija (Pitomaa), posesivizacija (Begovaa), relacijski odnos (Podlapaa:
Lap, Lapac).
-ak (*-bh), -ak, -njak. Modeli: O + d (Vrutak), (d + O) +d (Osredak), O(+d) + d
(Vilinjak). Funkcije: deminucija (Curak), univerbizacija (Prinjak, Minjak,
Vranjak), honorifikacija (Kvaternjak, "Kvaternikov trg").
-ica, -nica, -ovical-evica, -ica. Modeli O + d (Draica, Kneica), O + (d + d) (Pleivica, Telaica), O(+d)+ d (egavica). Funkcije: deminucija (Ploica), posesivizacija (Kneevica), univerbizacija (Glogovnica).
-i, -i. Modeli O + d (Arti), O (d + d) (Alani).
-ik, -nik, -ovik, -ovnik. Modeli O + d (Borik), O + (d + d) (Glogovik, Vunik). Funkcije: univerbizacija (Travnik), posesivizacija (Dragonjik), identifikacija zemljita
(s obiljem sadraja iskazanog imenskom osnovom: Ribnik, Zabnik, Resnik).
-ina, -ina. Modeli: O + d (Podine), O + (d + d) (Vrhovine). Funkcije: augmentativizacija (Jazbina, Lesine, Jezerine), univerbizacija (Hraina), pripadanje (Sudovina : Sudovec), posesivizacija (Vitaljina, Vukovina, Banovina), identifikacija zemljita (s ostatcima sadraja iskazanog u imenikoj osnovi: Crkvina,
Gradina, Grebine).
-ie. Modeli O + d (Grahorie), O(+d)+ d (Lukovie). Funkcije: identifikacija zemljita (s obiljem sadraja iskazano imenikom osnovom: Loie, Blatie, Kalie, odnosno s obiljem kulturnih ostataka: Gradie, Grebie), posesivizacija (Martinie, Turie) i univerbizacija.
Ostali su sufiksi slabije zastupljeni: -je (Graberje, Jakovlje), -ava (Berava), -ija
(Banija, iarija), -alj (Sapaij), -e (Gole), -ua (Bilua, Petrua), -aji-aja (Bilaj!
Suhaja, Krivaja), -anj (Prahanj) itd.
8.4.2. U mikrotoponimiji su vrlo zastupljena pridjevna imena. Pridjevi u mikrotoponimu izraavaju svojstva sadrana u anojkonimnoj osnovi. Pojavljuju se
l
Tuma
leksiki
269
kao
eliptini,
krnji neizvedeni (Gola, Dobra) i izvedeni (Maslinova). Takva elippridjevna imena prilino su esta.
-0: Duga, Crno; -n (-bn-): Rogozna, Ravan/Raven, -en: Trstena, Prutna; -j-: Primiije, ivogoe, Banj, Knea, Ivanja, upanja; -ov/-ev,-in dodani takoer antroponimnoj osnovi: Osibova, Jurjevo, Hudetin sa znaenjem pripadnosti i apelativnim (vrlo esto fitonimnim) osnovama sa znaenjem "mjesto s obiljem ega":
Branovac, Orio va, Zee vo; -ski - dodan antroponimima, etnonimima i apelativima koji su poosobljeni: Jurjevsko, Vlaka, i izraavaju kolektivnu (a ne osobnu) posesivnost, a dodan toponimnim osnovama izraava relacijski odnos: Baka
(: Bag), Baansko (: Bast), Stomorska (: crkva Sv. Marije). Toponimizirani pridjevi izvedeni su esto ovim obrascem O + d + 0 i zapravo su krnja dvolana imena u
kojima se gubi identifikacijski lan, koji je obino zemljopisni termin. Pridjevi kao
postojani lanovi diferencijacije u imenskoj sintagmi preuzimaju ne samo funkciju
zemljinoga imena ve esto i oblike isputena apelativa: u luci Milni (ne: Milnoj),
prema uvali Baki (ne: Bakoj), pred Burnjim Primotenom (ne: Primotenim) itd.
tina
Navedeni primjeri potvruju prilino estu prejiksalno-sujiksalnu tvorbu koja se zbiva po obrascu d + O + d (Nerezine), odnosno po obrascu d + (O + d) + d
(Rasohatica).
8.4.4. U mikrotoponimiji su este stare sraslice: a) pridjevske: Samograd, Trolokve, Samotvorac, Svetojanica, Banjdvor, Vuedol Vuji dol) itd., b) imperativne: Duikrava, Kohivrate (danas Konjevrate), Moiguzica itd. te mnogo aloglotskih: Mutokit (lat. *monte acutu) odnosno domaih, katkad lascivnih, poput
Kurozeba za imena visokih gorskih vrhova.
8.4.5. Dvodijelne toponimijske sintagme u mikrotoponimiji su vrlo este, i
to: a) pridjev + 0: [D + (O)], Tusti Rat; b) pridjev + imenica (D + O): Donje elo;
e) broj + imenica (O + O): Tri Sestrice; cl) imenica + imenica [O + (O + d)]: Marija
Pomonica; e) pridjev + pridjev (O + O): Mala Visoka; f) prijedlog + toponimijska sintagma [p + (D + O)]: Za Oti humac itd. Ve smo naglasili da su zemljina
imena katkad neustaljenih oblika, pa tako i imenske sintagme. Imenske sintagme
unutar manjih skupina razdruuju katkad dijelove ostajui samo na lanu diferencijacije. Takva preobliena imena uvaju svoje etioloke pobude i semanti
ko znaenje. Sa sinkronijskoga gledita trebalo bi u mikrotoponimiji prouavati
i strukturiranost znaenja.
270
Toponimija
271
272
Toponimija
stara zemljina imena a nadiru moderna, kvazikomercijalna. Otoi Zeevo prozvan je Otokom ivota, otoi Govanj postaje Otokom ljubavi, uvala Grabova dobiva ime Uvala Scott, Veli rat postaje Zlatni rat itd. irenjem gradskih podruja
nastoji se spasiti zemljina imena i ukljuiti ih u imena ulica, trgova i gradskih
predjela. Mnogo je vie poslova od poslenika i od drugih, u prvom redu nova
nih mogunosti.
8.8. Struktura anojkonima u regiji
(Ogledno istraivanje na grai srednjodalmatinskih otoka)
U svakom se zna~ajnijem zemljopisnom arealu nalazi kudikamo vie objekata nego to je u dijalektu toga areala imena kojima se objekti imenuju. Meutim
ogranienim brojem leksema i tvorbenih elemenata moe se tvoriti neogranien
broj imena. Takvo nastajanje imena nazivamo onomastikom tvorborn. U tvorbi
razlikujemo imena koja nastaju slaganjem novih rijei uz toponomastike osnove:
Dragovoda, Trolokve, Divoselo, Dobropoljana i imena koja nastaju kada se osnovi
dodaju tvorbeni formanti: Draevica, Zastraie, Lugari.
Oba naina organiziranja tvorbenog inventara podlijeu ogranienjima ovisno
o jezinim mogunostima, teritoriju i o vremenskom razdoblju koje istraujemo.
Strukturiranje imena za obavljanje onomastike funkcije ovisno je o leksikom
izboru i tvorbenim elementima koji meusobno dolaze u odnos. Utvrivanjem
leksikih i tvorbenih morfema te njihova ponaanja dobivamo zakonitosti koje
vrijede u tom dijalektu, za to vrijeme i na tom prostoru.
Udruivanje tvorbenih morfema nije kao u apelativa gdje se oni utapaju u rije koja time dobiva fonetski izgled i semantiku vrijednost nove rijei. U imenu
su tvorbeni morfemi, pod uvjetom da je rije o suvremenoj tvorbi, za koju ne mogu biti mjerilo starija razdoblja, pridrueni ne zbog cjelovitosti sadraja rijei, ve
zbog diferencijacije, razlikovanja objekata pri njihovoj identifikaciji.
Sadraj apelativa kamen, kameni, kamenje, kamenjar uvijek je drukiji, oznaujui deminutivni, kolektivni, kvalitativni sadraj apelativa. U imenima Kamiki,
Kamenjar, Kamensko, Kamenmost, Kamenica itd. naprotiv sufiksi nemaju takva
sadraja. 2 Toponim Kamiki ne znai "male kamenove", nego lokalitet u kamenjaru. Kamen-zagon je npr. s obzirom na leksiki sadraj besmislica, ali u toponomastikom smislu pridrueni tvorbeni elementi izvravaju svoju namjeru: upuivanjem na objekt i diferenciranjem toga toponima od okolinih: Kamen-prag,
Veli zagon, Kamen-prodol itd.
Budui da toponimi ne pokazuju naroito visok stupanj organiziranosti u
odreenoj zemljopisnoj i jezinoj regiji kao npr. fonoloki sustav u dijalektu toga
2
U zemljinim imenima nije karakteristino deminutivno, augmentativno ili koje drugo znaenje
osim toponimikog kojim se imenuju i razlikuju istovrsni objekti koji su u prostornom odnosu. U
toponimu Glaviina npr. augmentativni sufiks -ina dodan je deminutivnom obliku glavica. S takvom funkcijom sufiksi u apelativu nisu uobiajeni, jer sufiksi u njima redovito modificiraju znae
nje osnove.
273
274
Toponimija
S vremenom njiva postaje panjak, pilja razvalina, mouja pustopoljina. Te obavijesti imaju obavijesnu vanost i izvan toponomastike.
Krki pejza s mnogim uleknuima, jamama, brdima, usjedima, dolovima i docima imat e kudikamo vie nazivaka od ravniasta terena, a obalni nazivci zbog vanosti za pomorstvo i ribarstvo odlikuju se izuzetnom gustoom. Po utvrenim zakonitostima tvorbe u odreenom sinkronijskom presjeku lake emo rekonstruirati starija razdoblja i predvidjeti tendencije razvitka.
275
vu nastanku. I ti podatci imaju ire socioloko znaenje (Hajduci, Mletke, GaliKola, Badanj itd.).
I jedna i druga skupina poveava broj imena posebnim tvorbenim postupkom
koji zovemo konverzija, pri emu kao razlikovni dodatak slui:
a) promjena roda: Likva liva k),? Prodola (= prodol)
b) promjena gramatikog broja: Ubla (+- Ubal), Glave, Humi, Okladi, Bunje
c) upotreba kosog padea u slubi nominativa: FratOr (genitiv plurala od Fratri
"ime franjevakog samostana i okolia u Hvaru"), avol (gen. pl. od aval)
d) promjena sklonidbenog uzora: Milna (dat. sg. Milni)8
e) promjena akcenta: krl'p: krip, Nerel'e B Reie.
Pojavu konverzije nalazimo kod afiksalnih i sloenih imena, ali tamo su uglavnom uzrokom jezini razlozi, a tek su u manjoj mjeri toponomastika potreba. Po
ve izloenom principu ovim skupinama pripadaju mnogi aloglotski anojkonimi:
alo, Polaa, Mouja, Katilo, iji tvorbeni obrazac vie nije prepoznatljiv, jer lue
njem doetaka od osnovnog "kostura" dobivamo leksike segmente koji nam nita
ne znae. No ti imenski segmenti mogu biti, i bivaju, osnove za izvoenje drugih
zemljinih imena: alice, Polaine, Griice (: Gria), Maujica, Bunjice, Kotilac,
ije je znaenje odreeno prostornim odnosom objekata, a razlikovne morfeme
ine sufiksi. Takvi toponimi pripadaju iduoj skupini.
ja,
Toponim je promijenio rod Likva (nom. sg. f.) ~ Vala od !ivka (: lijevak).
Prvobitni pridjev Milna *me/na luka) postao je imenicom.
U imenima gdje se pridruivanjem leksikog i tvorbenog morfema dogaaju glasovne promjene prepoznatljivost granice luenja je oteana ako se ne obratimo za pomo fonetskim pojavama i povijesnim potvrdama. Vano je uvijek utvrditi tvorbenu i etimoloku jasnou da bismo ispravno objasnili
zemljino ime. Valja utvrditi nisu !i prefiks i sufiks u imenu iz dotoponomastikog vremena. To treba
stalno imati na umu.
276
Toponimija
fiksa za isti objekat: Suurac: Sviuraj : Sviuraj. Za korisnike tih imena to nema
nikakva znaenja.
Sufiksi, mimo leksikog sadraja, estotom upotrebe i opetovanjem postaju
postupno kategorijski strukturalni elemenat tvorbe, npr. -ski: Hrvatska, Grka,
Hvarska; -ie: Graie, Bobie, Pu ie itd.
Svojstva sufikasa u toponirniji jedne regije mogue je uoiti tek onda kad ih
promatramo na odreenoj prostornoj i vremenskoj razini, dakle sa sinkronijskog
gledita. Iz povijesne udaljenosti ta se svojstva top onomastiki h sufikasa ne i
ne uvjerljivima, jer su u pojedinim razdobljima njihova produktivnost i njihovo
ponaanje bili slini onjma u apelativima. Razlogom da se ipak govori o toponomastikim sufiksima jest to to u toponirniji dolazi ogranien broj sufikasa, k tome pojedini sufiksi dostiu visoku produktivnost u odreenim razdobljima i na
odreenom podruju. Ta dva imbenika uz dug ivot toponima u jeziku stvaraju doista privid postojanja specifinih toponomastikih sufikasa. Zato se o njima
govori kao o injenici, ali se pritom ne istie dovoljno da je rije o sufiksima koji
se javljaju u odreenom vremenu te na odreenoj jezinoj i geografskoj regiji.
Odrediti proprijalnost sufi kasa nije lako, jer je nemogue uvijek primijeniti mehaniki postupak lO kojim luimo leksiko-morfoloku strukturu rijei (i imena).
Da se utvrdi proprijalnost sufiks a i njegova toponomastika funkcija, potrebno je istraiti organiziranost imena jedne jezino i geografski definirane regijell
te istraiti odnose izmeu imena i izmeu objekata i njihovu meusobnu uvjetovanost. Proprijalnost sufiksa mogue je, dakle, utvrditi jedino sinkronijskim pristupom, na samom terenu koji prouavamo. Za takvo odreivanje sufikasa sluio sam se ovim postupcima:
a) da objekt oznaen sufiksalnim imenom bude u prostornom odnosu s objektom oznaenim bezafiksainim imenom, tako da imaju zajedniki leksi
ki morfem: Pojice : Poje, Osia: Osik, Stupie: Stup, Bunjice: Bunje, Grinjak: Gria, Bo(l)ina: Bol ...
b) da imena u okoliu imaju zajedniki samo leksiki morfem, a sufiksima vre razlikovanje objekata. Straica: Straie; Strabenica: Straak: Straevnik,
Grac: Gradac: Gradina: Gradie; Nerez: Nerezine: Nerezie ...
c) da je toponim s odreenim sufiksom antroponimskog postanja: Bjenica: Bjenko +- Benedictus, Deseviac: Desevi, Tienica: Tien, Jerkovica : Jerko ...
- Kada se toponim tvori od svetakog imena, obino se odnosi na kakav sakralni objekat: Sutvarje, Stivanje, Sviurac, Lovreina, Stomorica, Vidovica, Osibova (Josip). ..
10
II
To je opravdan prigovor St. Rosponda Mikloievu, a kasnije i Franckovu radu. Usp. St. Rospond,
Klasyjikacja structuralno-gramatyczna slowianskih nazw geograjicznych, 1957.
Usp. rad P. imunovi, "Organiziranost toponima u geografskoj regiji", Onomastica Jugoslavica I,
1969, str. 47-56.
278
Toponimija
d) kad leksikom morfemu pridrueni sufiks tvori oblik koji nije ovjeren kao rije
ni oblikom ni znaenjem u toj jezinoj regiji, a dolazi iskljuivo kao zemljino
ime: Kozlovac, Kotalac, ibenik, :ukovik, Draevica ...
e) kad je sufiksalno ime nastalo univerbizacijom: Veijak Velo polje), Bo(l)ina
Bolska strana).
Sufiksi u proprijalnoj toponomastikoj slubi dolaze na imenske i pridjevske
osnove.
U toponimiji nalazimo prilian broj apelativa koji su izvedeni razliitim sufiksima i uvaju svoje leksiko znaenje: Mirina "razruena kua", Kamenica "kameno korito", Noica ':okrajak zemljita", Paklina "bitumenska smola" itd.
Prijelazom u toponime oni se vezuju uz objekt i dobivaju onomastiki sadraj. Ovima pripadaju mnogi zemljopisni termini u toponimiji: Dolac, Humac,
Preac, Ratac, Rudina, gdje je mogue pri tvorbenoj analizi primijeniti formalni
morfoloki postupak.
Specifinost je toponomastikog sufiksa i u tome to se prilino slobodno vee uz leksiki morfem ako ga ne sputavaju mogunosti uobiajenih fonetskih
promjena.
Treba meutim istaknuti da sufiks u zemljinom imenu, uz osnovno toponomastiko znaenje, moe nositi i druge obavijesti kao npr. posesivnost: Jerkovica,
ili upozoravati na osnovu imena izvedenu od naziva bilja: Borik. Meutim ako se
radi o grai iz davnih supstratnih jezika ili o izopaenim imenima koja su nastala utjecajem asimilacije, kontaminacije, puke etimologije i sl., tj. o imenima ije
nam je leksiko znaenje nepoznato, tada formalne analize, tvorbeni tipovi, raspored osnova, geografija sufiks a, odnosno istih glasovnih segmenata, mogu dati
vrlo vane toponomastike i uope jezine obavijesti. U nekim toponimima ija
nam je etimologija sasvim nepoznata sufiksi su jedini pokazatelji njihove pripadnosti kojem od davnih supstratnih jezika. l2
8.8.2.2. PREFIKSALNA TVORBA
12
usp. sufiks -ona u toponima Albona, Scardona, Nona, Salona itd. u imenima gradova na naem uzmorju. Danas se u njihovu okoliu otkrivaju (ilirske) gradine.
279
14
usp. M. Karas, Nazwy miejscowe typu Podgora, Za/as w jfzyku po/skim i w innych jfZykach slowim1skich, Wroclaw 1955. To je temeljna studija za takav tip zemljopisnih imena.
Toponimi s prefiksom sut- (od lat. pridjeva sanctus) odnose se obino na sakralna zdanja Stobre,
Sutulija, a bez toga prefiksa na okoli oko sakralnog objekta: crkvina Stobre u uvali Lovreina (kod
Postira na Brau).
280
Toponimija
TOPONOMASTIKE SRASLICE
Tvorbene strukture koje nastaju srastanjem dvaju korijenskih morfema u jedinstvenu toponimijsku sintagmu zovemo top onomastikim sraslicama. Uzora
takve tvorbe ima mnogo u jeziku. Jedan od morfema ima identifikacijsku funkciju (O), a drugi diferencijacijsku (D).lS
Takva je toponirnska sraslica prilagoena osnovnoj ulozi da oznai mjesto, dok
se spajanje lanova vri po jezinim pravilima prema ovim obrascima:
a) tvorbeni obrazac s pomou konfiksa -0-; Samograd, Dragovoda (D-k-O);
b) tvorbeni obrazac nastao spajanjem dviju imenica: Juras-polok, Ki-brig, Kamen-prag, Stanac-Dolac (D-O i D-O+d);
c) tvorbeni obrazac od imenice u padeu i imenice: Knjee-ravan (D + dj-O;
d) tvorbeni obrazac nastao slijevanjem pridjeva i imenice: Zalogria, Malokve
Male lokve) itd.
Koliina tvorbenih obrazaca u toponimiji vea je nego u apelativima, u kojih
su katkad tvorbene mogunosti zakoene znaenjem.
Pri klasifikaciji toponomastikih sraslica nije mogue voditi rauna samo o
prvom ili drugom morfemu, jer se morfemi mogu slagati s razliitim morfolokim osnovama. Treba, dakle, obratiti pozornost na strukturalnu analizu, u kojoj
je potrebno odrediti kojoj vrsti rijei pripadaju morfemi i kakvim se transformacijama mogu podvri.
Prividne toponomastike sraslice, kao Vodotoine, Vinogradi i sl. smatramo
jednostavnim imenima i idu u skupinu bezafiksainih (Vinogradi) ili u grupu sufiksainih imena (Vinograd-ie).
8.8.3.2. DVOLEKSEMNE I VIELEKSEMNE
TOPONOMASTIKE SINTAGME
lingvistiko
281
kve toponime sredina obino ne prihvaa trajno; oni se detoponimiziraju, tj. razdruuju tvorbene morfeme. Takva zemljina imena obino nastaju esto i nestaju brzo.
Druge su dvolane sintagme postojane. To su automatizirani toponimi, prihvaeni od stanovnitva i uneseni na katastarske mape. Njihov je krug prepoznatljivosti velik, a vijek trajanja dug.
S vremenom zemljino ime moe toliko blokirati lanove toponomastike sintagme da morfemi u dotinom toponimu vie gotovo nisu prepoznatljivi (Karuzalac, Malokve).
Svako ime ima u sebi dva morfema linearno postavljena jedan do drugog. Takvi su npr. i eliptina imena, koja su jednom bila dvoleksemna, a s vremenom je,
po ekonomiji govora, jedan lan izostao: Milna (luka), Grka (luka), Visoka (gora) itd.
Graa srednjodalmatinske otoke regije daje nam ove tvorbene obrasce sloenih zemljinih imena:
1. pridjev + 0. Pridjev je u poetku lan kojim se diferenciraju objekti. Geografski termin u slubi lana za identifikaciju objekta obino izostaje, pa elipti
ni naziv uzima funkciju prijanjeg dvoleksemnog imena: Forska (luka), edno
(zemlja), Jugova (polje) itd. ID + (@)I
2. pridjev + imenica: Vele njivine, Boji dari, Debelo elo (D + O)
3. broj i imenica u padeu: Devet urih lO + OI
4. imenica + imenica: Punta Luica, Vala Kruica lO + (O + dl
5. imenica + pridjev: Vala Forska, Pli Velo /o + (D)I
6. pridjev + pridjev + 0: Molo Forska (vala), Bosanski Novi (dio mjesta Bola koji
nastavaju doseljenici iz Bosne), Molo Visoko (glava) ID + (D + (@)I
7. imenica + toponomastika sintagma: Stup Veli red ID + (D + 0)1
8. imenica + prijedlog + toponomastika sintagma: Rat od Blaine glave, Punta
od Arca lO + (p + D)I
9. prijedlog + toponomastika sintagma: Za Otri humac lp + (D + O)/.
S obzirom na organiziranost sloenih imena u geografskoj regiji nalazimo ove
mogunosti:
1. Velo brdo bez okolinog naziva Brdo i Malo brdo, tj. sloeni toponim, iji prvi
lan vri deskripciju objekta, a ne ulazi u opreku (A ~ B, e).
2. Molo Visoko, postoji u okoliu toponim Visoko, a nema Velo Visoko (A : e e B).
3. Gornji Rumac "naselje", postoji Donji Rumac "naselje" ali nema u okoliu naselja Rumac (A : B e e).
4. Veli krip, postoji Mali krip i k rip (A : B : e).
Ali ni tvorbeni obrasci ni organizacija nikada nisu potpuno iskoriteni u odreenom razdoblju i na odreenoj regiji. Potrebno je stoga pratiti i usporeivati
tvorbene sustave susjednih regija i susjednih razdoblja radi prouavanja meu
sobnog proimanja i bogaenja tvorbenog inventara u zemljinim imenima.
***
282
Toponimija
razliito znaenje
Tipovi
znaenjskih
opreka
Velo Gfka
(Molo Gfka)
Veli put
(Moli ratac)
Velo stina
(Moli kUk)
Velo paklina
(Molo paklina)
Veli kr'ip
(Moli krip)
Velo Selo
(Molo Selo)
Razliiti
283
Veli krlp dakle asocira uvijek staro naselje (po povrini je manji od Molega
kripa), a Velo SelO vee, prostranije naselje (Molo SelO je starije); Luka znai "uvala" i "predjel"; ii u Vis i na Vis dva su razliita sadraja: 1. "ii u mjesto", 2. "ii na
otok". Isti tvorbeni postupak (Veli krlp, Velo sela), isti toponim Luka, Vis izraavaju prema nainu upotrebe razliite sadraje. Tu razlikovnost kad je rije o mikrotoponimiji geografski i jezino definirane regije ini i znaenja u imenu. Sa
sinkronog gledita, dakle, treba govoriti i o stukturiranju znaenja.
Literatura
Jurii, B. (1956): "Topopimika zapadne Istre, Cresa i Loinja", Anali Leksikografskog zavoda FNRJ, sv. 3, Zagreb.
Karas, M. (1968): Toponimia Wysp Ela.fickich na Adriatyku, Varava-Krakov.
Sekere, S. (1966): "Antroponimija i toponimija June Baranje", Hrvatski dijalektoloki zbornik 2, 405-458, JAZU, Zagreb.
Skok, P. (1921): "Prilozi k ispitivanju srp.-hrv. imena mjesta", Rad JAZU, 224,98167, Zagreb.
Skrai, V. (1996): "Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka", Knjievni krug, Ogranak Matice hrvatske u Zadru, 81, Split.
imunovi, P. 1972): "Toponimija otoka Braa", Braki zbornik 10, Supetar;
(22004): Braka toponimija, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb.
284
Hrvatska je veim dijelom gorovita zemlja raznovrsnoga reljefa. Bogata je oronimima. Oronimni su sadrajno vani orijentiri u prostoru. Graninici nekih starodavnih hrvatskih upanija, koje su se prostirale porjejima rijeka. Oni prate i
razgraniavaju dravna podruja (npr. s Bosnom i Hercegovinom). Gorski lanci Dinarskoga gorja, s dominantnim Velebitom, i alpski obronci dijele primorsku
Hrvatsku od unutranje. Njihova najstarija imena: Arion oros (Dinara?), Promona (Promina), Biokova (Mons Sclavorum), Mons albus (Velebit i drugi oronimi)
i Alpe sa svojim najistonijim obroncima uz rijeku Kupu jo uvijek nisu na zadovoljavajui nain lingvistiki protumaena.
Hvaru", Matokit"otro brdo nad Vrgorcem" lat. *monte aeutu, "otro brdo"), Mutogras "brdo u primorskim Poljicima" lat. *monte grassu, "debelo brdo"), slinog
je postanja istar ki Mukoval monte eahallu, "konjsko brdo") i vjerojatno nekoliko iljastih brda u unutranjosti Hrvatske: Oki lat. *aeutu, sa iljastim brdima u
okolici: Otro brdo, Otrc i sL), brda na otocima: Brkata, Brkata glavica verticata, "ustrmijene", kao hrvatski Kom, Komae), creski Sis rom. *susu za lat. sursum,
"gore"), mnoga brda s utvrdama: Kotilo
"castellu), KoljunlKojunlKoin
*easte1/ione), PU/tilj lat. *putetil(is) "kruna utvrda" u Katelima) i mnogi drugi.
286
TopoIIImija
287
288
U primorju i na prostorima svojega najranijega naseljavanja Hrvati uz stare pretpovijesne gradine na vrinama zarana podiu crkvice i grobita. Neke od
tih vri na zovu se: Perun, Peruni, Perunsko, druge Moko(ica), Tr(i)zan, Trebia
(: *trba, "rtva"), u kojim imenima vidimo ostatke slavenskoga kulta vrhunaca,
ostatke slavenskoga poganskoga vjerovanja (npr. suprotstavljeni Beli i Crni vrh u
Istri). Neke su vrhove s crkvom nazvali po svetakim titularima, "ratnicima", kao
to su: Sv. Jure (Suuraj), Sv. Mihovil (Sutmiho), Sv. Vid (Sutvid), Sv. Ivan (Stivanje),
Sv. Ilija (Sutulija) itd. supstituirajui njima nakon evangelizacije svoja boanstva
(Jarila, Sventovida, Peruna). Mnogobrojni oronimi (Straie, Straevnik, Stroanac, Strganja, Gradac, Gradina, Graie, Ostrog, Ostrovica) svjedoe imenima o
svojoj davnoj namjeni. U doba ranoga feudalizma podiu velikai na stratekim
mjestima uz rijeke, gorske prijevoje, drage i druga strateka mjesta utvrde s karakteristinim imenima: Viac, Zelengrad, Zvo n igra d, Klju, Samograd, Klu, Vratnik, Viegrad, Stolac, Orlovac, Sokolac, Utvina (= Udbina), Otre-grad, Bedem-grad
itd. Toj skupini pripadaju oronimi vidikovci (straita): Ozren, Zrin, Ozirna, Prizna (: zreti "gledati"), Pogled, Ogled, Prozor, Teutini dvori, Karlovia dvori ... , te:
Drenovac u Papuku, Stupanica u sjevernom Papuku, Vikovci u Poekoj gori,
Kamengrad u Papuku, Graanica u Moslovakoj gori, Garin u Dilj-gori, Ruica
(kod Orahovice), Banovo brdo u Baranji i Fruka gora u Srijemu.
pa na Krugu, Sv. Mihovil od Laina (u Katelima) itd. Takvi su oronimi lokalnoga znaenja.
9.2.2-4. Oronimi posrednog imenovanja (relacijski oronimi) najee su a) prijed-
Munal
Literatura
Dickenmann, E. (1969): Kroatische Bergnamen, Baitriige zur Namenforschung, n.
F., sv. 4, 3, 231-254, Carl Winter Universitiitsverlag, Heidelberg.
Poljak, . (2001): Hrvatske planine, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb.
Seljan, D. (2005): Zemljopis pokrajina h ilirskih iliti Ogledalo Zemlje, Dom i svijet, Zagreb (pretisak).
290
10. Hidronimija
porjelje Drave
porjelje Dunava
.-
...
u Hrvatskoj
Evo neka od njih: Drava (indoeuropski ""dreu "hitati, tei "), Kupa (antiki Colapis < >tkyell*kyl "savijati" i "ap "voda"), Lika (ie. ""leik "kriviti se, savijati"), Krka
(antiki Tilius; ie. "'ker, "kor, ""kr, korijen esto zastupljen u europskoj hidronimiji), Mura (ie. "mur-/*mor- "blatite"), Odra (ie. < "ad(e)r "kretati"), Mrsunja (ie.
"murs- "bara"), Sava (ie. "sey,>tsol) "tei"), Una (stari Oeneus, ie. "oun- "procijep"),
Sana (od ie. "sna!*sena!*sona), Ika (od ie. ei(k)u < ""e i- "brzo protjecati", ESO II,
250. Uz antiki hidronim Ica nastalo je hrvatsko naselje Ika, onda je hidronim zaboravljen, a uz njezin tok nastaje selo Iii "ljudi uz Iku") itd. Veinu starih prethrvatskih imena prokomentirao je s obzirom na dosadanju literaturu i s vrijednim vlastitim tumaenjima G. Schramm u navedenu djelu (v. lit. str. 298).
10.2. Slavenski hidronimi -
opeslavenske znaajke
Toponimija
293
Bia,
Glogovnica pr.
Save, pr. Lonje, Jasenica pr. Korane, Trnava pr. Save, pr. Une, pr. Korane ...
10.2.2. Hidronirni motivirani nazivima ivotinja: Bakovac (: bak "bik") pr. Like, Karaica (: riba kara) pr. Drave, Koutovica pr. Struga, Medveak pr. Save,
Komarica pr. Drave, Muica pr. Gacke ...
10.2.3. Hidronirni motivirani nazivima ruda: Ilova pr. Save, Ruda pr. Cetine, Srebrnica pr. Une, Brusnica pr. u Lici, Gvozdanka (: Gvozdansko, rudokopi)
pr. Une.
10.2.4. Mnogobrojui pridjevi kao opeslavenska jezina batina zastupljeni
su u hrvatskoj hidronimiji. Neki od uzoraka: bijel (*bel'b "bijel, svijetao"): B(ij)ela
"ime za nekadanju r. Pakru", Beli potok, Belak pr. Kaine, Belica pr. Kupe; bistar
(: *bystr'b "jasan, proziran, brz"): Bistra pr. Bednje, pr. Dobre; brz (: *b'brz'b "uran, strujni"): Brzaja pr. Drave, pr. Orljave, pr. Lonje, Brzet "povremeni potok na
Brau"; crn (*cbrn'b "mrk, taman, mutan"): Cernez a. 1201. p. u Slavoniji, Cherna ryka a. 1252, Crnec "donji tok Lonje", drugo ime za Pleternicu; kisel *kysel'b
"uskiseljen, gnjio"): Kiseljak, Kiselica "termalne vode"; *slebzbn'b ("kaljuast, sluzav"): Slezen pr. Studve, Sluzina pr. Reine; smrdan *smord'b "izvor u barutini"): Smerd a. 1266. kod Splita, Smrdan pr. Gline, v. kod ibenika, Smrdua v.
Split; *tyn'b "movarast": Tinovica pr. kod akovca, Tinja r. u Posavini.
10.2.5. Praslavensko nasljee ogleda se u strukturi nekih hidronima, kao npr.
u onima to su tvoreni sufiksom -ava, iako u hrvatskoj hidronirniji taj sufiks nije osobito estotan: Berava, Dubrava, Korava, Krbava, Lendava, Mrsava, Munjava, Orljava, Trnava, Zlatava (v. E. Dickenmann, o. c. II, 192). U sufiksalnoj tvorbi najei je sufiks -ica osobito pri univerbizaciji: bistra rijeka> Bistrica, tako:
Drenica, Mokrica, Suica, Toplica ... Dolazi esto s proircima -anica: Motanica,
-enica: Paklenica, -avica: Jaavica, -iica: Glaviica, -ica/-tica: Konjica, Poljica (staro ime za r. ikolu). estotan je sufiks -aci-ec u poimeniavanju pridjeva:
Bliznec i s proircima: -avac/-avec: Brnjavec, -ovac/-evac, -inac: Jasenovac, Kutinec. Stare su pridjevske tvorbe sufiksima: -j-: Jaa *jaz-ja) i -n-: Raven, Brezna,
Perna, Svodna, Zedno.
10.3. Regionalne osobine II hrvatskoj hidronimiji
10.3.1. Hidronirni koji se javljaju u vezi s morem (talasonirni)
specifinost
su
u hrvatskoj hidronirniji. Hidronimni apelativi i hidronimi na crti kopna i mora:
vrulje, mrtvaje, pjeanici, drage, luke, rtovi, Brodarica, Broce, Velji brod itd. mahom su hrvatskog porijekla, a hidronimna nomenklatura i talasonirni koji oblikuju obalnu crtu i podmorje (akvatorij) uglavnom su stranoga (mahom romanskoga) porijekla: Mrkijenta (: muricenta), Saplunara (: sabulum), Ston (: stagnum),
Rina (: arena), ipnata (: siphonata), Zapalj (: diaplus), pinut (: spinutum), Poljud
294
Toponimija
Lokvanjac, Lokvina, Lokve, Loki, Lokvica, uta Lokva, Lokanjac, Zalokve, Trnova loki itd.
10.3.6. Mlai inovacijski su hidronimi lokalne hidronimne sraslice: Trolokve
(: *Tri lokve), Malokve (: *Male lokve), Dragovoda, Vodo to , Dvogrla, Troslap. U
hidronimu Kolovrat vjerojatnija je apelativna nego hidronimna tvorba.
10.3.7. Mlae su hidronimne tvorbe sloene strukture s opozitnim atributima:
gornji ~ donji, vel(ik)i ~ mali, bijeli ~ crni, desni ~ lijevi!uj(i), ili je prvi razlikovni lan antroponimni ili toponimni pridjev: Ivanja Reka, Solinska rika. Hidronimi s neopozitnim atributom stari oznauju obino mrtvaje, strugove, nekadanja korita koja su sada uz dotine rijeke: Stari Dunav, Stara Drava, Stara Neretva,
Stari Strug.
10.3.8. Hrvatskom (a donekle i junoslavenskom) inovacij om smatramo hidronime sa sufiksom -ica, koji je pridruen antroponimnoj osnovi u posesivnom
znaenju:
Reina
(rijeka), Vruja
Pikere.
10.5.1. Hidronimi neposrednoga imenovanja su jednoleksemni i vieleksemni.
10.5.1.1. U jednoleksemne ubrajamo: a) univerbizirane hidronime: "brzi potok"
> Brzac; b) prefiksaine konstrukcije: Meimorje; c) eliptine hidronimne tvorbe:
296
Toponimija
nom imenu i atributa kao lana diferencijacije na prvom mjestu u sloenom imenskom poretku: Stari Strug, Crna voda, Velje blato, Stari Dunav. Atributi izvedeni
od toponimne osnove najee zavravaju na -ski, -ska, -sko: Skradinski buk, Splitska vrata, Lonjski strug, odnosno na -n, -na, -no: Blatni p., Perna, Svibno, Plavno
pr. Radijevca i na -ov/-ev, -in: Kameno vrilo, Rakitova mlaka, repin potok. Atributi izvedeni od antroponima zavravaju na -j, -ov/-ev, -in, -ski (-ki): Ivanja Reka,
Radulov dol, Kovaeva voda, Hino vrilo, Martinska reka, Petrika mala.
10.5.2. Hidronimi s posrednim oznaavanjem objekata rijetki su u hrvatskoj
hidronimiji i odnose se na manje znaajne objekte i lokalne su uporabe: Glava od
Vode, Potok od Pua. Rijetki su i hidronimi prijedlone konstrukcije: Povie Murave, Na Kalo, Nad Korito, Za Lokve itd. i takve hidronimne konstrukcije lako se
promeu uprefiksalna hidronimna imena: Vrlika, Nagorinac, Zatonja, Zagrabica
itd. Neke od takvih prijetvorbi vrlo su stare (Naklo, Narta i sL).
10.6. Ostali hidronimi (strani te administrativno ili umjetno nadjenuti)
Potvren lik esma ve u XII. stoljeu, u XIII. stoljeu: Chasma (ARj l, 918 i 946). Taj hidronim nije mogue izvoditi iz turskog rqrne "izvor", "izvorite", jer je taj turcizam potvren tek 1649. u J.
Mikalje. Obje rane potvrde imaju vjerojatno polazite u glagolu eznuti "ieznuti, nestajati", kako je
i u ruskom. Na osnovu *ez- nadovezan je ve davno neproduktivan sufiks *-brna. Kasniji turski termin istoga znaenjskoga polja samo je pomogao krivom etimologiziranju slavenskoga hidronima.
Vidi J. Schiitz, o. c., 10-11 (v. biljeku 10).
297
Imena za jezera i mineralna vrela uglavnom su mlaega postanja i esto su nadijevana po ojkonimima uz koje se nalaze. Prirodna gorska vrela koja se u najnovije vrijeme rabe kao punionice prirodne brdske vode za pie dobivaju jo sasvim
neuvedena, ali atraktivna, promidbena imena.
10.7. Postojanost hidronimijskih imena
Hidronimi su najpostojanija imena. No rijeni tokovi su dugi, prolaze kroz
narodnosna, jezina i dijalekatna podruja. Neke rijeke u pojedinim dijelovima svojega toka dobivaju razliita imena. Rijeka esma se u donjem dijelu zove azma kao i gradi na njoj, Solinska rika zove se u novije vrijeme Jadro, koje je
ime vrlo staro, ali je tek u novije vrijeme preneseno na Solinsku riku (usp. Jadar =
Zadar). Dalmatinsko-hercegovaka rijeka ponornica ima u svojemu 76 kilometara
dugom toku ova imena: Vrljika i Vrlika ("vrh rijeke", tj. "izvor"), zatim Matica, pa
Tihaljina, onda Rika i Tialjska rika, zatim Prokop i Novi Prokop, pa Mlade i Mladi, te konano Tribiet, Trebiet i Tribiat na prostoru prostiranja neko ilirskoga
grada Bigeste, koji ojkonim neki dovode u vezu s hidronimom (D. Aleri).
U srednjem vijeku su i neke druge rijeke nosile imena koja su kasnije preuzeli
drugi vodotoci. Dananja rijeka B(ij)ela (lijevi pritok Save) zvala se Pakar (Pukur,
Peker i sl.) i bila je matina rijeka u koju se slijevala rijeka Pakrac (Pukruc, Pekrec
i sL), koja je dananja Pakra. Dananja je rijeka B(ij)ela pritok nekadanjeg svojega pritoka Pakraca i zove se Pakra.
Bitno je uz prouavanje hidronimije obraati pozornost na topografiju, dananju i prolu, te protumaiti koji su to izvanjezini razlozi bili da su imena i njihovi objekti imenovanja bivali zamjenjivani, preimenovani, dobivali vie imena, jer
ta pitanja esto su bitna za objanjenje mnogih problema u hidronimiji i od ireg
su izvanjezinog zanimanja.
razliita
Literatura:
Bezlaj, F. (1956/1961): Slovenska vodna imena, I-II. SAZU, Ljubljana.
Brozovi Ronevi, Dunja (1997): Apelativi u hrvatskoj hidronimiji (disertacija u
rukopisu), Zagreb.
Dickenmann, E. (1966, drugo izdanje): Studien zur Hydronymie des Savasystems,
I-II, Carl Winter Universitatverlag, Heidelberg.
Mareti, T. (1893): "Imena rijeka i potoka u hrvatskim i srpskim zemljama", Nastavni vjesnik I, Zagreb, 1-24.
Schramm, G. (1981): Eroberer und Eingesessene. Geographische Lehnnamen als
der Geschichte Sudeuropas im ersten Jahrtausend n. Chr, Verlag Anton Heirsemann, Stuttgart.
ufga, V. P. (1998): Praslov'jans'kij gidronimnij fond, Akademije nauk Ukrajini, Kijev.
Udoif, J. (1979): "Studien zu slavische Gewassernamen und Gewasserbezeichungen",
Beitrage zur Nam enfo rsch u ng, n. 7.17, Carl Winter Universitatverlag, Heidelberg.
298
Toponlmlja
299
4
5
Ovaj je rad objavljen u knjizi: P. imunovi (2005): Toponirnija hrvatskoga jadranskoga prostora,
Golden marketing - Tehnika knjiga, Zagreb. Onamo je ova problematika bila ukljuena u druki
ji onomastiki kontekst: imena i imenica. Ovdje popunjava s neznatnim ponavljanjima prazninu hidronimijskih apelativa. Uza nj je (o. e., 259-275) s ovoga gledita zanimljiv rad: Toponomastike imenice u vezi s morem. Tu je tematiku takoer potrebno promatrati s hidronimskoga gledita. Ona s obzirom na more predstavlja specifikum u slavenskoj hidronomastici.
K. Jireek (19ll): Geschichte der Serben l, Gotha, str. 63.
V. V. Martynov (1966): "Analiz po semantieskim mikrostrukturam praslavjanskoj leksiki", Problemy
slavjanskih etimologieskih issledovanij v svjazi s obej problematikoj sovremennoj etimologii, Tezisy
dokladov, Moskva, str. 17.
P. imunovi, Graa za privremeni popis hidronima u SFRJ, Zavod za jezik, Zagreb. Graa je ekscerpirana iz Indeks gazetter, I-VIA. Showing Place-names on 1: 100000 Map Series, Kairo 1944, i sa sekcijskih karata Istre, Hrvatskog primorja i Lastova.
O bogatstvu hidronimne nomenklature za "blatita" vidi u raspravi Dunje Brozovi-Ronevi (1999):
"Nazivi za blatita i njihovi toponimijski odrazi u hrvatskom jeziku", Folia onomastica Croatica VIII,
1-44. Vidi takoer V. P. ufga (1998): Praslov'jans'kij gidronimnijfond, Akademija nauk Ukrajini, Kijev.
300
Toponimija
Sisako-moslavaka
hidronimija
(1205), Bad (1226), Bistrica (1277), Bliznica (1251), Brod (1292), Jezero (1305), Mostac (1305), Ponikva (1312), Prevlaka (1250), Rat (1184), Razvode (1322), Stubal sive
Gesero (1299), Studenac (1184), Kal (1184), Lua (1072), Moava (1072)8 itd.
Neki od navedenih i mnogi drugi jednake su i vee starosti, s obzirom na zapis, a ive i danas i izvan junoslavenskih jezinih granica, kao npr. u grkoj
hidronimiji. 9
Broj hidronima na specijalnim kartama bive drave 1 : 100000 iznosi, po mojem ispisu, oko 20000. Golemoj veini nalazi se u osnovi hidronimijska imenica.
K tome na zemljovidima nisu upisani manji potoci, vrela, cjedila, zdenci, lokve,
mlake, pliine, blata itd., pa je hidronima motiviranih hidronimijskom imenicom
kudikamo vie, kao to je mnogo vie imena motiviranih vodom, koja se imena
metonimijom odnose na druge vrste objekata, u najvie sluajeva upravo na ojkonime: Rijeka, Jezera, Sopot, Lojnica, Zakuac, Nerin, Lua, reanj, Zaretje,
Vodice, Lokve, Zdenci itd.
usp. P. Skok (1921): "Prilozi ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta". Rad JAZU 224. Zagreb.
98-162. Potvrde su iz prilino ogranienog broja vrela. i to uglavnom zadarsko-splitskog podruja.
Usp. M. Vasmer (1970): Die Slaven in Griechenland. pretisak. Leipzig i Ph. Malingoudis (1981):
Studien zu den slavischen Ortsnamen Griechenlands. l. Slavische Flurnamen aus messenischen Mani.
F. Steiner Verlag GMBH. Wiesbaden. 192 + 7 karata.
301
10.8.4. Razlog tolikom broju hidronima i hidronimijskih imenica valja traiti u reljefnim raznovrsnostima. One se (od ravniarskih preko krkih do primorskih i podmorskih predjela) po fiziogeografskom izgledu, geolokom sastavu
i nainu gospodarenja bitno razlikuju. U njima je, stoga, i drukiji odnos ovjeka
prema vodama od kojih ivi (dok na njima napaja sebe i blago), isuuje i natapa
polja, podie sojenice, dubi ance, ribari i plovi, trguje i privreuje.
Razlog tolikoj razvedenosti oblika i znaenja u imenica i imena jest raznovrsnost dijalektnih idioma kojima su ti jezini znakovi oblikovani, kao idugovjeka
simbioza sa stranim etnijama i stranim jeZicima, iji je udjel u fondu naih hidronimijskih apelativa i imena velik, a po prostiranju prilino indikativan.
Bogata terminoloka sinonimija u rjenicimalO i bogata izdiferenciranost znaenja unutar lokalnih terminolokih sustava dijelom su posljedica preslojavanja
terminolokih hidronimijskih sustava unutar dijalekata i jezika nakon migracije
u vezi s turskom najezdom. U razluivanju starinakih od nadolih imenica, stranih usvojenica od domaih tvorenica, pomae nam postojanost hidronima, koji sabijaju u sebe onomastiki sadraj jezinim likovima i, kad je o motiviranosti
hidronima rije, odlikama vodnih objekata.
10
II
302
Toponimija
Zadvarje (dver> dvar), Pie (*sk > ), Pozalica > o), Vrlika (vr(h)-) "vrh rike"
itd. U hidronimima se leksiki sadraj ponitava u korist onomastikog sadraja,
koji je zadan objektom imenovanja.
to god su starije povijesne potvrde, i to god je mikrohidronimija odreene
regije jasnija, granica hidronimijskih imenica i hidronima postaje labavija, izrazi tee razluivi jer npr. potok, slatina, jaz, vir itd. dolaze u imenikoj i imenskoj
uporabi ovisno o situacijskom kontekstuP
Tona je tvrdnja da se mnotvo dananjih hidronima, od onih najdavnijih
(Morava, npr.) do najnovijih (oderica, npr.) svodi na hidronimijske imenice.
10.8.6. U odnosu, hidronimijskih imenica i hidronima ne zanimaju nas apelativi internacionalne uporabe kao: meandar, }jord, gejzir, bifurkacija itd. kao ni
hidronimijski termini koji likovima i znaenjima pripadaju normiranom jeziku,
premda se katkad izrazom i sadrajem poklapaju s dijalektnim likovima. Naime
njihov je put u knjievni jezik specifian, lik i znaenje unificirani i definirani, a
zastupljenost u hidronimima zanemariva.
Za naa razmatranja vaniji su likovi art, ert, rat nego rt i njihova zastupljenost u obalnim hidronimima: Arti, Rat, Ertec, Ratak, Punta od Arca itd., kao to
su indikativnija imena Velje blato, Uranska blatta locus da Rogova (1187), Blatina itd. od kasnijih slubenih imena Skadarsko jezero, Vransko jezero i Jezero, koji vie ne nose biljeg lokalnoga govora. Standardnom pretvorbom hidronimijski
termini posta)u normirani)i u i'LIam, apstraktni)i \l sadria)\l. Oni ni i'Ldaleka ne
obuhvaaju obiljeja dotinih objekata iste vrste koja oznauju, niti sva obiljeja
jedinanih objekata koje bi mogli imenovati kao hidronime.
Hidronimi su kao jedinani izrazi oznanici jezinih izoglosa, koje esto ne
idu jezinim i dijalektnim granicama. Bez oslonca na lokalne izraze i znaenja bila
bi jalova poredbena i etimoloka tumaenja tih jezinih podataka, koji zbog svoje
postojanosti najvie bude pozornost jezinih komparativista i etimologiara.
ega pojedine hidronimijske osnove dobivaju
oblike i specifina znaenja unutar lokalnih sustava, kao to je vano
otkriti areal pojedinog termina unutar jednog dijalekta, jezika ili srodnih jezika. 13
To omoguuje objasniti odnose slinih hidrografskih oblika i razliitih termina i
imena za takve objekte i odnose srodnih termina i homonimnih imena za raznorodne hidrografske objekte po interdijalektnim i interjezinim prostorima.
Hidronimi koji u sebi imaju hidronimijsku osnovu kaiputi su etnikih i jezinih migracija na raspuima povijesti. Spomenimo usput kako je dovoljno promotriti na zemljovidima hidronimijske osnove *gnoj, *lua, mo-, *more, ponik-,
*pelso, *nahl'b, *solp'b, *tymen, *mocyre, *vbrelo, *vbrot-, *vrulja i njihov preteiti
razmjetaj na zapadnom junoslavenskom prostoru i osnove *jbzVOr'b, *moer'b,
specifine
12
13
P. imunovi (1978): "Na granici toponima i apelativa", Filologija 8, Zagreb, 209-308 i primjere koji
se !amo navode iz Istarskog razvoda, Povaljske listine i notarskih spisa s Lastova.
P. Simunovi (1969): "Organiziranost imena u regiji", Onomastica Jugoslavica l, Ljubljana, 354-357.
303
304
Toponimija
kabla, struge, lijeba, krnice itd.), koliko uloga vodnih objekata u ivotu jezine
zajednice, kad cjedilo moe imati znaenje vrela, potok znaenje rijeke; dubok, ali
frekventan prijelaz izmeu dva otoka znaenje broda, brodarice, prekodia, voica, prijebe ...
Upravo takva konkretna znaenja, temeljena na stoljetnim opaanjima i iskustvu, sauvana su kao poklad u hidronimima.
Nije stoga udo da su hidronimni apelativi i hidronirni metaforikog postanja
motivirani ne samo predmetima ljudske uporabe (kazan, kutal, badanj itd.) nego i
anatomskim dijelovima ljudskoga tijela, kojima ljudi najbolje znaju oblik i funkciju. IS To su bliski, poredbeni sadraji ljudskoga tijela i prirode u plastinim slikama,
koje su uvijek u osnbvi svake metafore. Slina se metarofika javlja i u drugim jezicima, pa posvudanja rasprostranjenost metafore ini je univerzalnom. Evo nekoliko primjera: glava "izvor", "gornji tok" (kao i u terminu vrh: Vrlika, Vrhbosna),
lice "povrina vode", Nozdrovaa (: nozdra) "vrelo", drilo (= ponor), oko "izvor",
"mjesto na jezeru koje se ne smrzava", "bistrija mjesta na povrini vode", "bistra
mjesta u dnu jezera", Ojak (= potok), ue "donji tok rijeke", "utok", usti (Ustipraa, Ustirama), zjala "uvir", boka "ue", "otvor" (Boke false, Buka senjska), Jazik "rt", vrata "uski prolaz" (Vratnik, Bogaz), grlo "uski protok" (Grljevac), pazuha
"zadubljenje u koritu" (Stara Pazova u Srijemu), rukavac "istok iz matice", Trbovica (= duboka jama), Trbuica (= potok), Nogaija (= potok), Moiguzica (= sika),
Konavoske sise (= grebeni u moru), Pizdica *piica "vrelo koje piti") itd.
Hidronimi su vani za studij znaenja na vremenskoj vertikali i na prostoru jezinog i zemljopisnog areala. Ta povijesna dimenzija hidronima znaajna je zbog
uloge vode i naselja uz vodu, koja su vanou vode motivirana (Rijeka, Korita,
Blato, Ponikve, Dane, Jezera, Gata, Ubla itd.). Takva su imena vrlo davno potvrena u povijesnim vrelima, a hidronimizacija: hidronimni glagolski korijen ---+ hidronim predstavlja vrlo davni i najnaravniji put postanka vodnih imena. Takvi
korijeni nose znaenja: "strujati", "tei", "liti", "gnjiti", "glodati", "derati", "mutiti", "blistati", "piti", "ploviti", "tonuti", "savijati", "prokapati", "dubiti", "curiti",
"moiti", "kiseliti", "nerati", "ponirati", "izvirati", "vreti", "smrdjeti", "srpati", "srkati", "soptati" itd. Od tih korijena nastajali su apelativi koji se nalaze u staroeuropskim rijekama i u mnogim nacionalnim hidronimijama.
U tom smislu govorimo o hidronimima kao meaima jezikoga irenja, kao
uvarima starijih jezinih pojava, kao pokladima starih oblinih i semantikih
obiljeja, kao svjedocima nekadanjeg svjetonazora, kao spomenicima materijalne
i duhovne kulture puka koji ih je stvorio i uva kao izraze neprekinutog pamenja.
20.8.10. Opaa se da je vea prisutnost hidronimnih imenica u hidronimima
Usp. rad V. MihajlOVi (1970): "Anatomska leksika II srpskohrvatskoj onomastici", Zbornik Matice
srpske za filologiju i lingvistiku XIII/2, Novi Sad, 7-48.
305
Opaa se da je u hidronimima vea pri utnost onih hidronimnih imenica koje su ograniene na lokalnu uporabu. da je zastupljenost hidronimnih imenica
standardne hidronimne nomenklature djelomina i da izostaju hidronirnni termini internacionalne uporabe.
Mnoge su hjdronimne imenice sastavni dio hidronirnne terminologije. Kao termini one ponitavaju granice nekadanje areaine uporabe. postaju svojinom cjelokupne jezine zajednice, gube lokalna obiljeja na nain standardnog unificiranja
sadraja. Njihova maksimalna konkretnost splanjava na raun poveane apstraktnosti. One hidronimne imenice koje ostaju u lokalnoj uporabi svojim obiljem predodbenih pojmova postaju maksimalno konkretne. gotovo poistovjeene sa znaajkama objekta koji oznauju. Njihov je prijelaz u vlastita imena est i logian. ak
i kad ostaju na apelativnoj razini. dobivaju funkciju koja je ekvivalentna imenima.
Ova teorijska razmiljanja na grai hrvatskih hidronima kojima je u osnovi
hidronimna imenica pokazuju kompleksnost proimanja koja se zbivaju na granici apelativa i vlastitih imena motiviranih vodom. koja zbog svoje vanosti u ivotu ljudi specijalno u hrvatskim krajevima. geografski i jezino razliitim. odaje slojevite odnoaje izvanjezinih i jezinih imbenika.
306
Toponimija
Prilog: 16
Stjepan Sekere: Slavonska vodna imena
U ovom lanku prikazat u osnovne karakteristike slavonskih i junobaranjskih vodnih imena (rijeka, potoka, kanala). O vodnim imenima Savina sistema
napisao je opirnu studiju E. Dickenmann,17 dok o vodnim imenima Dravina sistema dosada nema opirnijih radova. Mjesna i zemljina imena (toponimi i mikrotoponimi) u Slavoniji i junoj Baranji uglavnom su slavenskog porijekla. Isto
vai i za imena manjih rijeka, potoka i kanala, dok su imena velikih rijeka predslavenskog porijekla. "U toponomastici vredi kao zakon naelo da imena reka sadre najstarije jezine podatke. Zato im je vrlo teko objasniti postanje i znaenje.
Na srpskohrvatskoj jezinoj teritoriji opaa se da samo male reke (pritoci veih,
potoci) imaju naa narodna imena. Imena velikih reka odreda su neslovenska,
pretslovenska ili predindoevropska".18 Imena velikih rijeka starija su i od mjesnih
imena. "Po splono priznanem mnenju so imena vejih vodnih tokov relativno
stareja kakor krajevna imena (= toponimija)".19
Prema vremenu postanka moemo slavonska i junobaranjska vodna imena
(hidronime) podijeliti u etiri grupe: 1. Najstarija vodna imena nastala jo u predslavensko doba (velike rijeke). 2. Starija vodna imena nastala po doseljenju junih
Slavena u te krajeve (manje rijeke, potoci). 3. Novija imena nastala u 16. i 17. stoljeu za vrijeme turske vladavine u tim krajevima (manje rijeke, potoci). 4. Najnovija vodna imena nastala u 19. i 20. stoljeu (kanali).
U ovom lanku oznaena su originalnim akcentom ona vodna imena koja sam
zabiljeio na terenu. Budui da se rijeke i potoci proteu kroz vie podruja, taj
akcenat je drukiji u naseljima sa starijom akcentuacijom, a drukiji u naseljima
s novijom akcentuacijom. U lanku u oznaiti svaki hidronim s jednim akcentom (najee starijim), dok u u registru oznaiti sve akcenatske oblike pojedinih hidronima. Ostala vodna imena oznaio sam akcentom kakvim su zabiljeena u Rjeniku JAZU. Ako neka vodna imena nisu oznaena ni u Rjeniku JAZU,
onda sam ih zabiljeio bez akcenta.
Podatke za slavonska vodna imena prikupljao sam na terenu, ali neke podatke
sam uzimao i iz ovih karata: 1. Specijalne karte za podruje Slavonije (VGI, 1951).
16
17
18
19
Ovaj ovdje uvrteni rad vrijednog srednjokolskog profesora upozorava na bogatstvo slavonske hidronimije. Rad je plod dvadesetgodinjeg skupljanja slavonskih hidronima. Pokojni profesor S.
Sekere rtvovao je sve godinje odmore na terenska jezina istraivanja. Nepomognut ni od koga
ustrajao je na skupljanju i obradi slavonskih dijalekata i slavonske onomastike. Sam bez mogunosti
konzultacija, bez potrebne odgovarajue literature, ostavio je vrijedan i zapaen znanstveni opus.
Ovaj ni u emu mijenjan pretisak (pa ni u naglascima i duinama) spomen je na dragog profesora,
koji je nastojao ove ugroene spomenike jezika, materijalne i duhovne kulture, preoteti zaboravu u
koji su se zaputili. Rad je objavljen u Zborniku za filologiju i lingvistiku 17, 1970, l75-196.
E. Dickenmann: Studien zur Hydronymie des Savesystems, Budimpeta 1939, 1940, 1941; Heidelberg
1966.
P. Skok: "Toponomastika Vojvodine", Glasnik istoriskog drutva u Novom Sadu, knj. XII, 7.
F. Bezlaj (1956): Slovenska vodna imena l, Ljubljana, 5.
307
Klasifikaciju vodnih imena (hidronima) moemo vriti po znaenju osnovpo obliku, po porijeklu, po vrstama rijei, po deklinabilosti i po tvorbi
rijei,
308
Toponimija
osnove. Najvanija i najsvestranija je klasifikacija po znaenju osnovne rijei, stoga u se na njoj najdue zadrati.
Klasifikacija po
znaenju
osnovne rijei
20
2l
22
23
24
25
26
27
28
29
309
Uvod
II
hrvatsko imenoslovIje
(Mh), Glogovica, Jablanica (Gb), Joava, Krukovaki k~lllal (KI), umetlica (Ck),
Trnava (Og), Trnovac, Vrbova (Sv).
4. Vodna imena nastala od zajednikih imenica u svom pravom obliku i znae
nju (6%). Primjeri: Dunav (Ed),30 Jarak (Dk), Jezero (Bm), Kanali (K, L), Kanal
(k,O), Kanal (Tb), Potoi (Cv), Potok (VS), Riica (Pg), Rika (Tk).
toka ili rijeke (2%). Primjeri: Bedeni (Db),38 Ciglana (Olj), Korlatan (SV),39 Mlinac
(Gb), Mlini (Zlj).
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
Od skitskog oblika Danav (rijeka) Goti su nainili oblik Diinavis, a od Gota su tu rije primili Slaveni
pod imenom Dunav ili Dunaj (EJ).
U Turniu zovu taj potok Kavtiilka.
Drugi taj potok nazivaju Straemanjka.
Broj u zagradi oznauje stoljee kada je osobno ime prvi put zabiljeeno.
Oblik Drgalj nastao je stezanjem od Dragalj (u Kutjevu postoji mikrotoponim Dragaljevae).
Hipokoristik Vitol izveden je od osobnog imena Vitomir. Sufiks -01 danas se ne upotrebljava za tvorbu hipokoristika, ali je u staro vrijeme bio dosta produktivan (Antoi, Markoi, Mivol).
Njem. Schleuse = brana.
Zaumlje = zemljino ime.
Arap. beden = gradski zid.
Ma. korlat = obrada, barijera.
310
Toponimija
10. Vodna imena nastala po nekoj radnji koja se nekada vrila u potoku ili pokraj njega (2%). Primjeri: Drava (Tj),40 Izvor (Ed), Napojie (k, Tb), Plandite
(m), Pralo (Pe), Sava (SG)Y
ll. Vodna imena nastala od rijei za zanimanje ili zvanje (1%). Do tih vodnih imena dolo je prema zanimanju ili zvanju nekadanjih vlasnika poljskih
predjela kroz koje su tekli ti potoci. Na temelju tih hidronima moemo doznati o nekadanjim zanimanjima (zvanjima) u tim krajevima (beg, hoda, kova, lonar, metar). Primjeri: Begovica (Ck), Kovaevac, Lonarski potok (G),
6enica (Vr).42
12. Vodna imena nastala od naziva za rodbinske sveze (0,50%). Do tih hidro-
nima dolo je prema rodbinskom nazivu nekadanjeg vlasnika predjela kroz koji
ili pokraj kojega je tekao potok. Primjeri: Babin dol (Gi), Babiak (RV).43
12. Neka vodna imena nastala su po nazivu ustanove koja je dala izgraditi kanal: upaninski kanal (Tr).
14. Neka vodna imena nastala su od apstraktnih imenica. Do tih vodnih ime-
na moglo je doi na temelju toga to je nekadanji vlasnik zemljita kroz koje tee
dotini potok traio ono to osnovna imenica znai. Primjeri: Slobotina.
40
41
42
43
Od ide. osnove dreu-, dru-, sti. drava'i (tee) nastalo je ilir. Dravos i slav. Drava (F. Bezlaj).
Od ide. osnova seu-, sou- (padati, tei), ilir. Savos, lat. Savus nastao je slavenski oblik Sava (F. Bezlaj).
Oda = hoda (sl. naziv toga potoka glaSi Odin potok).
Izvedenice od etimona baba rairene su kao geografska imena kod svih slavenskih naroda.
311
U Slavoniji i junoj Baranji zabiljeio sam desetak hidronima nejasnog porijekla. Takvi su hidronimi: Batnjiik (BD), BI (Cr), Bitulja, Darna (N), Lendava (Lz),
Spava, Toak
(T) i dr.
Klasifikacija po obliku
1. Po obliku moemo slavonske i junobaranjske hidronime podijeliti u tri
grupe: 1. prosti hidronimi, 2. sastavljeni hidronirni, 3. sloeni hidronimi.
1. PROSTI HIDRONIMI
g) Hidronimi s nastavkom -ik (1%). Ti hidronirni se izvode od pridjevske osnove. Primjeri: Bukovik (p), Dubovik (k, P), Starnik (Kt).49
44
45
46
47
48
49
312
Toponimija
h) Hidronimi s nastavkom -aa (1%). Nastavak se dodaje pridjevskoj osnovi. Primjeri: Badnjevaa (PIj), Mrtvaa (rukav Drave, Vp), Mrtvaa (rukav Drave, Tj).
U Slavoniji i junoj Baranji hidronimi se vrlo rijetko tvore s pomou ovih nastavaka: -aja (Brzaja), -an (Korhhan), -ana (Pitana), -ara (Bozara),50 -av (Jelav),
-ina (Osatina), -i (Medvi), -ie (Napojie), -ja (Netea), -ka (Kaptolka, Vetovka),
-na (Darna), -no (Polono), -o (Priljevo), -unja (Mrsunja), -ua (Medakua), -va
(Spava).
Kod sastavljenih hidronima prvi dio je najee pridjev (posvojni, opisni, gradivni), a drugi dio imenica. Posvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imena oznauju
pripadanje, a posvojni pridjevi izvedeni od ivotinjskih ili biljnih imena oznau
ju da je u vrijeme postanka hidronima u vodi ili pokraj nje bilo mnogo spomenutih ivotinja ili biljaka. Gradivni pridjevi izvedeni od biljnih imena oznauju da
je nekada u potoku ili pokraj njega bilo mnogo takvih biljki.
a) Sastavljeni hidronimi kod kojih je prvi dio posvojni pridjev (12%). Najvie
ima sastavljenih hidronima s posvojnim pridjevom na -ski, a mnogo manje s posvojnim pridjevom na -in i -ov. Primjeri: Bobotski kanal, Dravski kanal, Gajiki
kanal (Cn), Kamenski dol (Ed), Kopako jezero, Novaki kanal (Bi), Rak'itovaki
kanal (S), upaninski kanal (Tr); Babin dol (Gi), Franjin dol (Dv), Ivina vodica
(L); Flamova rjeka (DM), ramov kanal (Cn); Rai potok (Bt).
U nekoliko hidronima mjesto posvojnog pridjeva stoji imenica u genitivu ili
nominativu: alia potok (Kv), atlaia lanite (Pe), Fazli-dol (Dv), Janja-potok
(Gz).
b) Sastavljeni hidronimi kod kojih je prvi dio opisni pridjev (11%). Najee se
javljaju pridjevi velik, stari i mali, a rjee pridjevi crn, sladak, gornji, dubok, blatni, bijel. Primjeri: Velika Vuica (B), Veliki kaniH (Rd), Veliki potok (Mr), Stara
Drava (Ok), Stara rijeka (KI), Stari Dunav (Tp), Mali kanal (Kr), Mali potok (Gnj),
Crni kanal (S), Slatka voda (Km), Gornja voda (A), Duboki potok, Blatni potok
(Bp), Bijela voda (Pv).
50
51
52
53
Boza = baza.
Bereg = bara, lokva, blato (oblik Berek nastao je desonorizacijom finalnog suglasnika).
Tur. bogaz = drijelo, klanac.
Luka = livada pokraj rijeke, pristanite.
313
c) Sastavljeni toponimi kod kojih je prvi dio gradivni pridjev (1%). Primjeri: Borovnjaki potok (GZ),54 Bukoviki potok, Kamenski dol (Ed), Krukovaki
kitnal (KI).
U cijelom tom podruju zabiljeio sam etiri sloena hidronima u kojima je prvi dio prijedlog, a drugi dio imenica: Bezdan (k, B), Napojie (k, Tb), Pribarovac
(B), Pr'iseka (K).
Klasifikacija po deklinabilnosti
Slavonski i junobaranjski hidronimi su po deklinabilnosti najee nominalni mukog roda (51%) i nominalni enskoga roda (47%), a rjee pronominalni (2%).
Nominalni mukog roda: Babi (k, B), Belenac (NS), Bukovik (p), crnac
(Bk), Dunavac (Gj), Glogovac (Mh), Golubinjak (Gi), Kanali (L), Karaac (k, Rk),
Medvi (k, Kr), Marijanac (Bk), Mlini (Zlj), Pralo (Pe), R6dovac (k, Td), tukavac (PM), Tukovi (k, g), Vujak.
Nominalni enskog roda: B/hara (Bp), Brzaja, aavica (V), Drava (Tj),
Gorica (S), Karaica (r), Kavtolka (Tn), Luka (Olj), Mrsava (Ljp), POanja (Vt),
Orljava (Em), Reetarica (BD), Riica (Pg), Sava (SG), umetlica (Ck), Studva,
Trnava (PIj), Vuka (At), Vuica (Bac), Zoljanica (Mt).
Proniminalni: BIstra (Kt), Mna (k, M), Vrbova (Sv).
Klasifikacija po tvorbi osnove
Po tvorbi osnove slavonski i junobaranjski hidronimi najee su primarni
(70%) i sekundarni (29%), a mnogo rjee tercijaini (1%).
Primarni hidronirni: Babi (k, B), Bedeni (Db), Berava, BIstra (Kt), Crnac
(Bk), Grbavica (Mt), ]oava, Kanali (L), Kaptolka (En), Mlini (Zlj), Pasjak,
Orljava (Nk), Rika (Tk), Vuica (Bc), Vujak.
Sekundarni hidronirni: Begovica (Ck), Bukovica, Dabrovica (Sh), Golubinjak
(Gi), Klokoevac (Cn), Mijatovac (K), Rakovac (Kt), R'isovac (Gi), Trnovac, Vojlovica, Zmajevac (DM).
Tercijaini hidronirni: Borinovka (L), Tomaevac (Kv).
Akcenat slavonskih vodnih imena
U ovom lanku neki hidronirni su zabiljeeni sa starijim akcentom, a neki s
novijim, to ovisi o tome da li se u dotinim mjestima upotrebljava starija ili novija akcentuacija. Mnogi dananji hidronirni s novijim akcentom govorili su se u
prolosti sa starijim akcentom, ali je paralelno s usvajanjem novije akcentuacije
u pojedinim mjestima dolazilo i do promjene akcenta kod hidronima. Budui da
danas u slavonska i baranjska sela naglo prodire novija akcentuacija (preko kola, knjiga, radija i televizije), mlai stanovnici u nekim mjestima izgovarat e ne54
314
Toponimija
315
B'i
Danje (N)
D1lberovac (Tk)
Dobrovina, desni pritok aavice
Dolaak (Bc), kanal)
Drava (DMh, PM, Sp), Drava (k, Gt,
Pj), Drava (Tj, Ok, Ed),desni pritok
Dunava
Dravica (Tj)
Dravski kanal, desni pritok Drave
Draevac (DB, Dg)
Drgaljevac (B)
Duboki potok (Kv)
Duboki potok, lijevi pritok Voinske
rijeke
Dubovik (P, Rb), kanal
Dunav (Ed)
Dunavac (D, Gj), rukav Dunava
Emovaki potok, lijevi pritok Orljave
Fazli-dol
(Dv)
Flamova rjeka (DM), krak Tiinice
Fok (Rd), kanal
Franjin dol (Dv)
Toponimija
Jarak (Dk)
Jasnovica (Hk, ), Jasnovica (K),
kanal
Jav6rak (Nk)
Jelav, krak Naikog potoka
Jezero (Bm)
Joava, desni pritok Bitulje
Jugovaki anac (Nv)
Kamenski dol (Ed)
Kanal (r, D, Gj), kanal
Kanal (Ns, V), kanal
Kanal (At, Td), kanal
Kanal (Gl, Po), kanal
Kanal (Gr, Vk, Tb)
Kanali (L), kanal
Kapeina (DV)
Kapt6lka (sl. Kaptolac, En), lijevi
pritok Orljave
Karaac (Rk), kanal
Karaica (BV, D, L), desni pritok
Dunava
Karaica (, Cn, PM, Po, Rk, Gl,
m, Bo, Gt, Bs, Vp, Ld, Pj), desni
pritok Drave
Kavt6lka (Kaptolka, Tn), lijevi pritok
Orljave
KieIjeva (sl. Kiseli potok, lj), lijevi
pritok Velianke
Klanica (Pv)
Kl'isa (PV)
Klokoevac (Cn), desni pritok
Karaice
Kod lajsa (GP), kanal
Kokin'ica (DMh), Kokinica (VIj),
kanal
Kopako jezero (Baranja)
Koritnjak (Rb), desni pritok Vuke
Korlatan (Sv)
Krajna, desni pritok Londe
Krajna rijeka, lijevi pritok Klokoevca
Krnjajac, desni pritok Pakre
Krukovaki kanal (KI), kanal
Kurlatan (L)
Medakua (Gi)
Medvi (Kr), desni pritok Vuke
Metrovice (Bi), kanal
Mijatovac (K)
MIla (M , Pr), kanal
Mlaka (Bi), kanal
Mlinac (Gb)
Mlini (Zlj), lijevi pritok Naikog
potoka
Moravnik, lijevi pritok Berave
317
Mtsava (Ljp)
Mtsunja, lijevi pritok Save
Mrtvaa (Vp), rukav Drave
Mhvaa (Tj), rukav Drave
Mttvica (Br), kanal
Na Danaru (Iv), kanal
Napojie (Tb), kanal
Naiki potok,56 desni pritok Vuice
Netea (SGc, Gn), desni pritok Save
Novaki kanal (Bi), kaI}al
()enica (sl. Odin potok, Vr), desni
pritok Netee
Opseg (S), kanal
Orahovica, krak Velike rijeke
Orljava (Vd, Em, VS, SL, Nk, Or),
Orjava (Dv), lijevi pritok Save
Orljavica (Nk), desni pritok Orljave
Osatina (Kr), kanal
P~Uuak (Zlj), krak Prala
Panjevi (g)
Pasjak, lijevi pritok Voinske rijeke
P'ikornjak (p), kanal
Pitana, desni pritok Krajne rijeke
Pitanac (Gnj), Pitanac, lijevi pritok
Vuice
Plandie (m)
Pl'itvice (Oh)
Poganovaki kanal (Pj), kanal
Pokotina, lijevi pritok Crnca
Polono (Iv), kanal
Potoani, desni pritok aavice
Potoi (Cv)
Potok (Vs)
Potok (VS)
Poanja (Vt)
Pralo (Zlj), krak Naikog potoka
Pralo (Pe)
Pribarovac (B)
Priljevo (Alj)
56
318
Priseka
(K)
Toponimija
(T)
Tomaevac
319
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _U_v.:.
od:....::.
u:::.
hrvatsko lJD~nooovlj~
320
V.
planinski pa~jaci
. . . . putovi stolarenja
~~
napu~ttni
putovi
Putovi transhumantna stoca renja (Moset. Promina, Svilaja, Dinara). stanje 1985/86. godine
dom glave (Bandoglava), vrata (Zmijovrata), njuke (Ljuba. s dlakama na usnicama), rogova (Vitoroga), Sua i uta ("koja je bez rogova"), uiju (ula, "koja ima
male ui"); po dobi - P6njo ("ponjak, kasno ojanjen janjac"), Tfze ("jednogodinjak"). iljee i Dv{ze ("dvogodinja ovca"). Treiik ("trogodinji vol"), ali nazivi poput dv;zica, treak nemaju zapravo karakter vlastita imena. Mnoga su imena nadijevana po vanjskom izgledu i ponaanju majke. Kao i kod ljudj! Etioloki
poticaj u nadijevanju imena domaim ivotinjama izvanjezina je zadanost. prisutna u mnogih naroda. Izbor osnove imena i pridruenih tvorbenih formanata
jezina je znaajka. ovisna o mjesnim govorima. Nosi lokalne dijalekatne odlike
i po tome biva prepoznatljiva.
Osim tvorbenih formanata II hrvatskim zoonimima. naglasak ima znaajno
razlikovno obiljeje. U nekim su krajinama npr. Ljuba i Rua ... iskljuivo imena
za ovce, koze. krave. a Ljuba i Rua mogu biti samo enska hipokoristina imena.
Drugdje je to obrnuto, a negdje je razlika utrnuta. Kako u golemim stadima valja nadjeti mnogo imena, esto se od jedne te iste imenske osnove tvori nekoliko
324
imena. Nazivi kika i kita znae "uperak na glavi", pa su poticajem mnogim imenima: Kl'ka, Kika, Kikana, Kikulja, Kik6lka; odnosno Kl'ta, Kita, Kitana, Kitulja,
Kit6lka. Tako je i za ovnove. Sustav imena ogleda se i u slogovnoj i unaglasnoj
harmoniji: Mrka, Klepa, Zloja, :uJka, ua; M6ta, G(ila, R6ga, Ruga, D6ja, Bleka,
Kita, Grla; Milua, Bjelana; Strujo, Klepo, D6jko...
Pastiru ivotinje koje napasuje i timari znae ivot i ljubav. One su njegove
hraniteljice (po mesu, siru, mlijeku i svim mesnim i mlijenim proizvodima),
odjevateljice (po vuni i kostrijeti, kousima kojima se ogre i na kojima spava),
obuvateljice (po koi, opancima, oputama). One mu daju mjeine (za spremanje
sira, vode i vina), od njihovih koa izrauje mnoge predmete svoje materijalne
kulture, rog mu je glazbalo i tobolac pri kosidbi, koom prekriva gusle i bubnjeve, a od erijevaca sue niti na gudalima kojima je odbugario svoje nevolje i svoju
povijest u pukoj usmenoj (epskoj) pjesmi. Mnoga su prezimena po Dinarskom
gorju ovnujska: Ute, Utalo, Buljko, uko, unje, avar, 6li, Z6vko, Svfdi, u
valo, Runje, Mfvalj, Mfkalj, Strunje ("dlakav"), Klepo, ule, Kuto, K6zle itd. U
Dinarskom gorju ovarstvom se bavio preteito vlaki ivalj. U terminologiji i u
zoonimiji sauvao je taj puk mnogo vlakih tragova: Drakule (draco, "zmaj"), Trze ("mlado janje"), ugar ("kasno ojanjen"), Capan (tap, "jarac"), Poropat (: jara
pat, "beskrevetnik"), Vorkapi (: jara cap, "bezglav"), Faraguna (: jara guna, "koji je bez gunja") itd. Gotovo se namee pravilo da je bogatstvo zoonimnih kreacija za pojedine vrste ivotinja adekvatno vanosti tih vrsta ivotinja u odreenom
kraju i odreenoj jezinoj zajednici. Zoonimne metafore ine vaan segment u
jezinoj kategorizaciji stvarnosti.
Kao to su ovnujska imena prepoznatljiva i "jaka" u Dinarskom gorju, u drugim krajinama, pogotovu u Lici, karakteristina su volujska imena: Bikulja,
Bjelenka, Jablanka, Jagoda, Ml'lava, Mfkua, Rudova, Rumenka, Sfnova, Zekulja,
:utova, Vrt:zgoa, a od volova: Bl'kan, Bl'kota, ]ela...
Konji se uzgajaju najvie u sjevernoj Hrvatskoj. U Podunavlju su im najee
imena motivirana bojom dlake. Rl'an, Rubin i sl. ima utu, crvenkastoutu dlaku s inaicama: mrkosvijetlu i sivosmeu; Dorat i sl. ima smeu i crvenkastosmeu dlaku (Rumenko); Vrt:inac, Vrana (f.) i sl. imaju vrane, crne dlake, griva i rep
su takoer crni: Gavran. Kila i Kula ukaste su, odnosno smeoute dlake (u
Primorju ih zovu Moro, Moriea) i bjelkastoute dlake (:ittal). Plisnivac, Mrkalj,
Mrkua i sl. su tamnosmee i vrane dlake, koja se izmjenjuje sa svjetlosivom raznih prelijeva, kopita su tamna; arac i sl. posjeduje biljege bijelih dlaka po tijelu.
Zekan (m.) i Zeka (f.) imaju zekastu boju dlake. Posebni su biljezi: zvijezda kao
bijeli biljeg na elu (Zvizdan i sL), bjelousan ima bijele usne, gaast je bijelodlakast
iznad kopita; krunast ima vijenac bijelih dlaka oko glave; putast ima noge bijele
iznad kopita (Putalj i sL), :erav je bijele boje proaran crnim pjegama kao dral
s kojim je nazivom u etimolokoj vezi. Imena pasa su vrlo izdiferencirana: arov,
:utov, Garov, Kusov, a maaka: Pigra, arka, Plavka. Imena pasa i maaka nisu
podrobnije istraivana.
325
jezinog
proimanja preuzimani su
U Bosni i Hercegovini, Slavoniji, Dalmatinskoj zagori, po nekadanjoj Vojnoj granici nahodirno zoonime izravnog i posrednog turskog postanja: iliH za
konja sa arenim pjegama (tur. ~ilat, "pjegav"), Dorat za konja tamne, mrke boje (tur. doru, "mrk, taman" + at "konj"), Kitlii za konja riaste dlake (tur. kUl,
"pepeljast"), ogat za konja bjelkasto-svijetle dlake (tur. gak, "svjetloplav" + at
"konr). Na hrvatskom sjeveru imamo imena poput Barna za konje smee dlake
(ma. barna), Bua za konje i goveda (ma. bua, "golem, neskladan"), Vuksa za
riu kobilu (njem. Fuchsstute, v. Brozovi/ila, o. c., 52). Na jugu su Moro/Marica za mula i mazgu zagasito ute dlake (tal. moro/mora, "zagasit, crnkast"), Nera
za kobilu mrke, tamne dlake itd.
Kao to smo netom istakli vlaki utjecaj u hrvatskoj zoonimiji, valja zajedno s
njim spomenuti i albanski koji je k nama, osobito Dinarskim gorjem, dolazio s povijesnim migracijama. Tako su od albanskog ma~e;mac "maka", "ivotinja sa uto smeom glavom" nastali zoonirni: Macan (za ovna, jarca i vola), Macka (za ovcu
i kobilu, Maculja (za kravu), Macilo (za jarca i ovna), Macin (za ovna), Macovka (za
ovcu), Macko (za jarca, konja, magarca). Od apelativa balj (alb. bal, balash, "baljav") tvore se zoonirni za ivotinje koje imaju bijelu pjegu, bijeli uperak na glavi: Balja (konj), Baljota (vol, konj), Baljua (ovca), Balj6v (pas) ... Odatle i prezime
Balji Balja, "koji ima bijeli uperak u kosi"). Od albanskog shuk "ukar, bezrog" esti su zoon irni: uko (bezrogi ovan, jarac, vol), ukanja (vol), ukava (krava), ukilo (jarac), uka (jarac). Isto tako prema albanskom sh u t/shyt "bezrog" nastaju zoonirni: ut, Uta, utan itd. za bezroge ivotinje (vidi: M. Nosi, o. c., 1998).
Imenska prepoznatljivost pojedinih vrsta zoonimnih sadraja ogleda se i u
tvorbi.
U zoonimnoj tvorbi oituju se dva tipa imena: a) imena izravne, neutralne motiviranosti: Roga (ima rogove), Sua (nema rogova), konj Brnja (ima bijeli pramen
na glavi); b) posredna, metaforina imena afektivnog naboja: ovan Svilan i ovca
Svilenka (imaju runo meko poput svile), Milua (pastiru omiljena), Jagoda (izgledom jedra), Vl'dra (vilasta poput vidre). Veina imena nosi meliorativni, hipokoristini naboj. Kao u antroponimima!
U imenima ovaca uobiajeni su ovi sufiksi: -a (Roga, Gfla), -aa (Milaa), -ica
(Labudica), -inja (Vlahinja, kupljena u Vlakoj, tj. u Dalmatinskoj zagori), -ka
(uka). U ovnova su ei ovi sufiksi: -alj (Mrkalj, Kfstalj), -a (Pera), -ak (uak,
tj. ut "bezrog"), -a (Bfnja), -en (Galje n).
U koza su slini tvorbeni ostvaraji: -a (uta, ula, Klepa), -aa (B ila a), -ka
(Bilka), -ajka (Rogajka), -ura (ittu ra), -ava (Pisava, "arena"), -ica (Kolarica,
"krune are po tijelu"). U jaraca je est sufiks -ko (Bako, Boljka, "biljeg na njuki", Vranjko, Piska .. .).
326
U ovaca i koza mnogo je imenskih sraslica kojima je drugi dio: -glava (Crn ogla va), -griva (Crnogriva), -rep(a) (D uga repa, Kusorepa, Vftirepa), -vrat(a)
(Zmijovrata, Krivovrata), -rog(a) (Dugoraga, Mrkoroga, Vl'torog), i osobito mnogo imenski h sraslica motiviranih karakteristikama oiju (Zutoka, Vranjoka,
Sl'tnoka, Trnjoka, aroka, Zml'roka, Vi'loka, Orioka, Estoka, Medoka, Suzoka,
Cfnoka itd.).
U volujskim imenima najestotniji su ovi sufiksi: a) za krave: -a (Gea, Goluba,
pauna, Cvita), -ova (Bl'kova, Bi'lova, Cfnjova, Jelova, Kunova, Ljubova, Malova,
Ml'lova, l'bava, ulava, Zvl'rova, Zu to va), -ulja (Bikulja, Kitrulja, Rogulja, Vrtitulja,
Zekulja, Zltitulja), -ka s proircima dodanim imenikim i pridjevskim osnovama
(Bl'serka, Bjelenka, Crvenka, Jablanka, Ljepuka, Rumenka, Ramuka "dovedena
iz Rame", Riovka .. .), -ica (Brnjotica, Mrkiea, Vlaica "dovedena iz Vlake"), -ua
(Mikua); b) za volove: -o (Bako, Rio, Mfko, Brzo, vezo, Vidro), -anja (Brezonja,
Dragonja, Dl'konja, udonja, Galonja, JClonja, "jelast, utast", Ki'tonja, Kfstonja,
Buronja "bur, zdepast", Medonja, Mladonja, Mrkonja, Peronja, Pi'rgonja, Putanja
"koji je bijelih nogu iznad papaka", Vl'lonja "koji je povijenih rogova"), -ota (Mrkota, Jubota, Mi'lota, Vranota, Zvl'rota), -an (Bikan, Ljuban), -a (JCla, Vi'la), -ea
(Galea), -i (Bikanl'}. ..
Za konjska imena navodimo ove sufikse: a) za konje: -ac (arac, Berae), -an
(Rl'an), -a (Ki'la, i'la), -o (Rio); b) za kobile: -a (Bera, "kobila sijede dlake",
Mora, Vrana, Zeka, Gara), -ica (Moriea, Berica, Galica), -ka (Vranka, Rumenka),
-ua (Mrkua) itd.
11.4. Pregled zoonima
Ovaj je pregled sainjen na nekoliko pokusnih "sondi". Zoonimi se u hrvatskoj onomastici nisu sustavno istraivali. Moj kolega Marinko Perui poslao mi
je rukovet zoonima iz dugorekog kraja:
- konji i kobile: Bear, Biba, Boro, Cvetko, Garo, Fuks, Lajka (ulac), Liska (Brajak Brdo), Ml'ca (ulac), Mrga (ulac), Mrki (ulac), Moro, Pram, Raga (u
lac), Riko, Rian, Rubi (Duga Gora), Sivac, Sivko, Sokol (ulac), imljin (Brajak Brdo), argo, Vrani (ulac), Vranac, Zekan, Zelenko ...
koze (ulac, Cerovac, Zabljak): Beba, Bia, Brka, Barza, Jaca (Jaco), Mina,
Pl'sa, Roga, Surka, ua, Zrnka ...
krave: Baa (Prilie), Beba, Cifra, ada (Prilie), adava (ulac), Dikava
(Duga Gora), Hopa (Prilie), Hura (Prilie), Usa, Lisava, Liska, Lugava (Duga Gora), Maca (Prilie), Malja, Mica (Brajak Brdo), Perka, Perava ("crvenosmea s bijelim pramenovima po hrptu"), Pisa, Pisava ("arena"), Rika, Rumava (Duga Gora), Rumenka, Svi/ka ("sivo-modra"), Mi/ava ...
ovce (ulac, Zabljak): Gara ("bijela sa crnim elom"), Graa ("sa tokicama
po glavi"), Lajka ("crna ovca"), Lakomka, Lisa ("sa crnom prugom na elu"),
327
Tralja ("koja epa"), Zvonarka ("koja ima zvonce o vratu"), Zvrka ("koja je
divlja") ...
- psi i kuje: Siza, Bobo, Banza (Prilie), Buni (Brajak Brdo), BabIe (ulac),
Campo (Prilie), Gara, Grla (ulac), Kundra (Barilovi), Kundri (ulac),
Kuzman (Brajak Brdo), Lajka (Barilovi), Lela (ulac), Lila (Barilovi, u
lac), Liska, Mali, Mida (ulac), Milar (ulac), Nerica, Nero, Pao (Brajak Brdo), Soka (ulac), arka (ulac), erba ("mrava kuja", ulac), vara (Brajak Brdo), Vuki, uka, uti ...
- svinje: Raklja ...
- volovi: adan (ulac), Dikan (Duga Gora), Dragan, Dude (Prilie), Jablan
(Brajak Brdo), Jelen (Prilie), Lisan, Lise, Lugan (Duga Gora), Milan (ulac),
Mladen, Peran, Poljan, Rika, Rijan (Duga Gora), Rian, Roge (Novigrad), Ragac (Prilie).
Moje biljenice s terenskih istraivanja otokih zoonima, na alost, ve su mi
se davno zametnule.
Svjetski popularni zoonimi (slijeva): spomenik psiu Lajki u Moskvi; Lassie i E. Taylor u filmu Lassie se
vraa kui iz 1943; maak Tom i mi Jerry, crtani serijal, autori J. Barbera i W. Hanna
329
Pr
"neukopljeni jarac",
Puh, Oljak (: osal "magarac"), Krava (talijanski: Vacca), Kozldr, Konj, Kobl'la,
Kalebl' (: kaleb = galeb), Gl'ra, Petelin (talijanski: Galo) itd.
4. lipnja 2006.
kukci: Kukec (u Podravini), Sren (na Mljetu i u Metkoviu), Pauk (Split, Dvor
na Uni), ela/elileleclelica (u Benkovcu), Obad (prezime u Konavlima i u
istonoj Hercegovini) itd.
U vezi sa ivotinjama nastali su nazivi za zanimanja koji su esto postajali prezimena: Konjevod, Praar, Svinjarevi, Kravari, Govedari, Sokolar, Volar(i),
Ptiar, Ribar(i), Zmijarevi, Kozar, Lisiar, Rakar(i), Puhar(i), Ovarek, Kunari itd.
Spomenuto je ve u ovoj knjizi kako se nigdje u slavenskom svijetu ne javljaju
imena i prezimena motivirana vukom kao u brdskom sredinjem junoslavenskom
jezinom prostoru. ak su i osnove toga naziva vrlo izdiferencirane:
vuk-: Vuki, Vukain, Vukoje, Vukomil, Vukota, Vukas, Vukasovi, VukojeVi,
Vukorep ...
vuc-: Vuco, Vuci
vu-: Vuemil, Vuko, Vukovi, Vu evi, Vuina, Vuini, Vuica ...
vuj-: Vujo, Vuji, Vujevi, Vujica, Vuji, Vujko, Vujki...
vul-: Vule, Vuli, Vuleta, Vuleti, Vulovi, Vulas, Vulasovi' ..
U Konavlima je u XVII. stoljeu gotovo polovica mukaraca nosilo ime Vuko,
koje se mijealo s Luko (: latinski lupus "vuk").
U primorskim gradovima u srednjem vijeku, gdje je ivio stari romanski ivalj u jezinoj i biolokoj simbiozi s Hrvatima, koji su postupno ulazili u grad, potvrena su mnoga prezimena po ivotinjama: Capra, Caprina (= koza), Chagna
(= pas), Gattus (= maak), Orso/Orsat (= medvjed), Lokarda itd. te hrvatska imena
Kouta, Lisica, Kokot, Labudica, Pauno, Petelino ... Meu njima je bilo mnogo nadimaka kao Cacialupi (= lovivuk), Magnavacca (= kravoder), Scozobolcha (= Skoibuha), pa i mnogo drastinijih koje spominjem na drugome mjestu.
I danas su u modi osobna imena motivirana nazivima ivotinja, ali vie nemaju nekadanju profilaktinu funkciju. Zastupljena su obilno u Albanaca i u Bugara, ondje gdje je u bivim ateistikim reimima prekid sa svetakim i biblijskim
imenima bio nagao i nenaravan.
Naravno, od naziva ivotinja ne tvore se vie prezimena jer je ta imenska kategorija ve odavno zatvorena i ne obnavlja se.
-
331
Mnoga imena, nadimci i prezimena o kojima je bila ovdje rije pomau nam
obnoviti onaj davni prisni dodir s prolou u kojoj je ovjekov i ivotinjski svijet bio proet zajednikim biljegom materijalne i duhovne nadgradnje u kojem
su imena, nadimci i prezimena nalazila pobude svojega nastanka. Ba kao to se
danas mnoga imena ljudi (ne uvijek s mnogo ukusa) prenose na kune ljubimce,
prije svega na pse i make.
Literatura
Brozovi Ronevi, Dunja/Ankica ila-impraga (2008): "Nacrt za zoo onomastika istraivanja (na primjeru imena konja)", Polia onomastica Croatica 17,
37-58, HAZU, Zagreb.
Gruji, R. (1928): "Imena goveda [u Lici]", Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, 26, 374-376, JAZU, Zagreb.
Kurelac, Fran (1867): Imena vlastita i splona domaih ivotin u Hrvatov a ponekle i Srbalj s primjetbami, "Svetozar Galac", Zagreb.
Nosi, M. (1998): Prezimena zapadne Hercegovine, passim, HFD, Rijeka.
Ostoji, I. (1987): "Imena ivotinja u dalmatinskim srednjovjekovnim antroponimima", akavska ri 2, 3-121, Split.
Pandi, J. (1999): Hercegovaka imena i nazivlje: onomastika ispitivanja, 173179, Naklada Kosinj, Zagreb.
Piurica, M. (1984/85): "Etimoloke beleke iz pastirske leksike", Zbornik za filologiju i lingvistiku, 27-28,625-632, Novi Sad.
Sekuli, A. (1993): "Imena konja uedniku", Polia onomastica Croatica 2, 109114, HAZU, Zagreb.
Viskovi, N. (2007): "Jezik i ivotinja", Kulturni bestijarij, 355-368, Sveuilina
naklada, Zagreb.
332
333
O slavenskoj mitologiji pisano je mnogo, ali pravih pisanih vrela gotovo da nema. S vie ili manje vjerojatnosti iznalazirno ih u toponimima motiviranim izravno i posredno po slavenskim boanstvima, u folklornim obiajima, u pukim
predajama, u melosu i rijeima neko nabonih pjesama i sve to, poput mnotva
rasutih kamenia, ugraujemo (s vie ili manje uspjeha) u neko velebni mozaik,
ne bi li deduktivnim putem stvarali predodbe danas jo neprepoznatljiva slavenskog Olimpa. Na taj nain oblikujemo sliku slavenskoga mita. Pronalazimo elemente njegovih preitaka u toponimiji, ostatcima kultova i obreda "u tragovima
svetih pjesama nae pretkranske starine" (R. Katii).
Hrvati su doli, dakle, u dananju postojbinu sa svojim rastrojenim "Olimpom". Nakon rasprava ruskih znanstvenika V. V. Ivanova i V. N. Toporova ("K
peKoHcTpYKQl1l1 npaCJIaBJlHCKOrO TeKcTa", CJla65l1-lCKOe }fa3bIK03HaHue, Moskva
1963,175-198, uz druge radove) i slina istraivanja u Hrvatskoj R. Katiia ("Die
Spiegelung slawischer heidnischer Mythologie in der kroatischen Ortsnamenlandschaft", Folia onomastica Croatica VI., 1997, 123-138, uz druge radove) pronalaze se i objanjavaju razlozi imenovanju po slavenskim boanstvima. U prvom
se redu to odnosi na Peruna, boanstvo groma, i njegova protivnika Velesa, inkarniranoga obino u obliju zmaja. Perun se u hrvatskim mitolokim scenama
zamjenjivao Svetovitom (VitomIVidom). Stoluje na brdu, u kronjama duba, dok
se njegov protivnik ljuti zmaj (a na Brau ljutom zmijom zovu zmiju otrovnicu)
skriva u podnoju, u lokvi, u peini, u podzemlju. esto je personificiran Velesom, bogom stoke i zemaljskih plodina. Njegovo se ime uva u imenu rta u Novom Vinodolskom, u imenu uvale na otoku Zlarinu, u susjedstvu Zablaa i uvale
Vodene u kojoj se utovarivala i izvozila stoka, a koja su mjesta sama po sebi primorska movarita, stanita Velesa, ljutoga Perunova suparnika. Perun, boanstvo munje i groma, dao je ime brdu na pasitima Baine iznad sela Triana, u
kojoj je ojkonimnoj osnovi ikavski lik imenice trisk "grom". Ondje je pod Perunom izvor Trienoga potoka. Perun se zove brdo u Bosni iznad Kraljeve Sutjeske,
Perun je brdo u Rami. Tri brda s imenima Perun, Peruni i Perunsko stre iznad
brda Stroanca (: *storg'b, strganja, "krijesovi") nad rijekom Zrnovnicom (: rvanj,
334
Im t na oslalih namJt na
1. pogled na brdo Perun sa Velebita; 2. Drvo l/vota - mitska slika svijeta starih Slavena; 3. uvala do rta
Veles kod Novog Vinodolskog; 4. pogled na Perun i Peruni s Perunskog
335
rtvenik (siC!) kamo su o Sv. Vidu odlazili pastiri rtvovati ovcu aru. Zapisana je
i molbenica koju su pritom govorili: Sveti Vide, Boji didel Mi tebi gorika, ti nami dolika (oj dodole!). I Mi ti sada na oltaru polaemo ovcu aru. I Da nam krave
teici rode, da u lokvah bude vode (oj dodole!). I Pomozi nam Sveti Vide, Sveti Vide,
Boji dide (oj dodole!).
U nasuprotnim prizorima: gore je Sv. Vid, dolje je lokva i puk; na brdu rtvenik i rtvovana ara ovca, zaziv Bojega dida (*dd'b), koji zauzima svoje mjesto
u slavenskoj mitologiji: ima svoje stanite uz ognjite, lan je rodovskoga plemstva, vrhovni sveenik kod bosanskih kristjana, rodoelnik (didina "batina") itd.
skladaju priu poganskog obreda s elementima slavenske mitologije. Taj je rtvenik sveenik pripadn~ upe Kolana don Mate Garkovi dao 1924. godine sruiti,
plativi pristojbu za ruenje dvojici Kolanaca Bari uprahi i Ivanu Benuliu. Ovo
spominjemo zbog navoda odravanja toga poganskoga obreda do vremena koji
jo neki pamte, slino onomu na brdu Birnju ("zborite, zbiralite") iznad Trogira kod crkve Sv. Ivana Svitnjaka (24. lipnja), gdje su se uz krjesove obavljale rtve paljenice (v. A: kobalj, Obredne gomile, 1970, 327). Ti poganski obredi na vrhuncima potakli su, nakon evangelizacije po hrvatskoj dose obi, gradnje crkvica
s najeim titularima Sv. Iliji (mnogobrojne Sutulije), Sv. Mihovilu (Sutmihojski,
Sutmihojska, Sutomiica), Sv. Juri (Suiuraj, Suurac, Suura.. .), Sv. Ivanu Krstitelju (Stivan, Stivanje, Sutivan itd.), Sv. Vidu (mnogi Sutvidi, Sutvije itd.).
Spominju se i drugi toponimi kao Vidove grede na Velebitu i kult vode na Zlatnom (Velesovu) vrilu. Slavenska je te onim na etiologija u ojkonimu Mokoica kod
Dubrovnika, Moko "toponim u Gradcu kod Neuma", Mokoina u Ravnom u
istonoj Hercegovini (po boginji Mokoi, uzronici kie i mokrine). Tragove mita nalazimo u oronimima Podzvizd "grad u litici izmeu Une i Gline", Podzvizd
"brdo i utvrda iznad V. i M. Stona" te brdo iznad Slivna, i svi su na jekavskom
podruju. Takvo je i brdo Zvizdar u sjeverozapadnoj Srbiji na ekavskom podru
ju. Ti se oronimi dovode u vezu s boanstvom vjetra, vihora, a ime je onomatopejskog postanja u vezi s glagolom zvidati (usp. ukrajinski Podzvizd, poljski PogwizdlPochwisd i Pochwisciel itd.). Spomena je vrijedan i toponim Besoldolac iz
XII. stoljea, koji se zove i Vrzov dolac, od imena vrzo, to je demonizirano ime
za Belzebuba (> Versiul/Versil > hip. VerzalVrza "vraji dolac"), a zapravo je u ishodinjem imenu eufemizirano ime slavenskog nieg boanstva *Bes'b (*Besov'b
dolbcb) (v. V. Putanec, Odraz starohrvatskog paganizma u splitskoj toponomstici
12. i 13. stoljea, Filologija VIII,1978, 265-272. gdje se jo obrauju toponimi Vrzov dolac, Vraja draga, Pasja draga, Vraji laz, Sovragovac, Vrginmost i dr.). U
toponirniji je esto kultno ime Trzan (: trizna, "mjesto pogrebnih obreda"). Imenom Trzan zvao se srednjovjekovni grad Modru. Slinoga su obrednog postanja
Igrane, Igrie u istoj funkciji. Usput navodimo neke od toponima: Vilino vrelo,
Vilina krosna, Vilino gumno, toponime s osnovom kap- (Kapie "balvan"), kop(Kop ila, Kopilica "rtveno mjesto"). Mitoloki naboj nose toponimi s imenicom
soha "kumir" u toponimima Sohe, Soholina, Rasohe, koji su pokatkad bili zamje337
Tekla), Suidar (sv. Izidor), Sudaneja (sv. Danijel), Sutvid (sv. Vitus), Sukoian (sv.
Kasijan), Stomorija (sv. Maria), Stombrata (sv. Marta), Sutvara (sv. Barbara), POcukmarak (sv. Marko), Siadrija (sv. Andrija), Suplatunski (sv. Plato), Supetarina
(sv. Petar) i mnogi drugi te na unutranjem, likom podruju Supetar (sv. Petar).
U sjevernoj Hrvatskoj mnogobrojni su ojkonimi patrocinijskoga postanja ve
od XII. stoljea. Tako se na prostoru prostrane zagrebake biskupije nalaze, meu
ostalima, patrocinijski ojkonimi: a) u arhiakonatu Gora: Miholja (s. Michaelis,
1334), Kirin (ecc .s. Quirini, 1334); b) u arhiakonatu Zagorje: Martinina (ece.
s. Martini, 1334), Mihovljan (ecc. s. Mychaelis, 1334); e) u arhiakonatu Svetaje:
Miholec (ece. s. Mihaelis, 1334), Petrovina (ecc. s. Petri, 1334), Mikovina (: s. Dimitko); d) u arhiakonatu Gue: Oderjan (ece. s. Adriani, 1334), Benedik (ecc. s.
Benedicti, 1334); e) u arhiakonatu Zagreb: Sv. imun (ecc. s. Simonis), Brckovljani (ece. s. Bricii), Marija Bistrica (ecc. beati Petri de Biztricha); f) u arhiako
natu Komarnica: Kuzminec (ece. s. Cosme et Damiani, 1334), Imbriovec (ecc. s.
339
Emerici, 1334), Kri (ece. s. Cruicis, 1334), Domanku (s. Dominico); g) u arhia
konatu Kalnik: Lovreina (ecc. s. Laurencii, 1334); h) "inter Dravam et Muram":
Nedelie (ecc. s. Trinitatis), Donja Vidova (Zenthwyd, 1478); i) u arhiakonatu
Varadin: Bartolovec (ecc. s. Bartholomei), Jakopovec (ecc. s. Jacobi, 1334), Kriovijan (ecc. s. Crucis, 1334), Petrijanec (ecc. s. Petri, 1334). Istaknuti individualizirani povijesni pozitivizam svetaca kranstvo stvara iz jedinstvenog nasljea
poganskih boanstvava, bez ega bi svetci zasigurno bili lieni osobnosti koja ih
uzdie i velia u kranstvu.
Po svetcima su se nazivali mjeseci: antoak, jurjevak, ilinak, miholjak
itd. Neki se svetci posebno tuju kao zatitnici stoke. Svetci zatitnici pojedinih
gradova potakli su enttopijsku antroponimiju prema svojemu imenu. Zbog toga je
u Dubrovniku vrlo esto osobno ime Vlaho (: po sv. Blau, Blasi > Vlasi> Vlaho),
U Splitu je mnogobrojno osobno ime Duje (s. Domnius), u Trogiru Ivan (blaeni
Ivan Trogirski), u Zadru Krevan i Kreo (sv. KrisogonuslKrsogon, 1275) itd.
Literatura
Belaj, V. (2007): Hod kroz godinu. Pokuaj rekonstrukcije prah rva tskoga mitskoga svjetonazora, 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb.
Duridanov, I. (2000): "Slaw. *Perun'b - balt. *Perkunas - heth. Peruna? Das Ende eines Mythos", Linguistique balkanique XL, 2, Academie bulgare des sciences, 93-107, Sofija.
<PHJU1IIOBHn, M. c. (1948): "TparoBH I1epYHOBa KylITa KOP; JY)I(HHX ClIoBeHa", Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija 1948, sv. 3, 63-80,
Sarajevo.
J1BaHoB, B. B./B. H. TorropoB (1963): "K peKoHcTpYKQHH rrpaclIaBRHcKoro TeKcTa", CJla8JlHCKOe Jl3bIK03HaHue, 88-158, Moskva.
J1BaHoB, B. B./B. H. TorropoB (1983): "K peKoHcTpYKQHH MOKOIIIH KaK )I(eHCKOro rrepCOHa)I(a B clIaBRHcKoM BepcHH OCHoBHoro MH<pa", EaJlmO-CJla8JlHCKUe
uCCJle008aHUJl 1982, Moskva.
Jakobson, R. (1969): "The Slavic God 'Veles' and its Indo-European Cognates",
Studi linguistici in onore di Vittore Pisani, 579-599, Brescia.
Katii, R. (1995): Illyricum Mytologicum, Antibarbarus, Zagreb.
Katii, R. (2008): Boanski boj. Tragovima svetih pjesama nae pretkranske starine, Ibis grafika, Zagreb.
Katii, R.: Zeleni lug, Ibis grafika, Zagreb (u tisku).
Nodilo, N. (1981): Stara vjera Srba i Hrvata, Logos, Split.
kobalj, A. (1970): Obredne gomile, Sveti Kri na iovu.
YcrreHcKHM, E. A. (1982): c])UJlOJl02U1ieCKUe pa3blCKaHUJl 8 o6Jlacmu CJla8JlHCKUX
Imena u knjievnim djelima obavljaju razliite funkcije. Meu njima se izdvajaju: nominativna, kojom se literarni lik identificira, te asocijativna, socijalna, deskriptivna, karakterizacijska i druga. Ime u knjievnom djelu nosi mnoge
obavijesti: jezine i izvanjezine. Poznata deviza nomen est omen dolazi do punog
izraaja ne samo u nadimaka nego upravo u literarnoj onomastici.
Nadijevanje i odabir imena povijesno su uvjetovani. Veliki majstori pera isticali su kako je katkad lake napisati stotine redaka nego uspjeno iznai ime kojemu liku u vlastitu djelu. Stoga je itateljima vanije otkrivati etiologiju imena
(zato upravo to ime, i tada, i upravo u tom liku, i u tom surjeju) nego odgonetavati etimologiju imena.
Svako razdoblje nosi u sebi svojstven repertoar imena. Imena se smjenjuju i
proimlju na okomici vremena.
***
Neka mi bude doputeno prikazati kompleksnost literarne onomastike na romanu Pastir Loda uglednoga hrvatskoga knjievnika Vladimira Nazora s prve
polovice XX. stoljea, u kojem je opisana romansirana povijest njegova zaviaj
nog otoka Braa. U tom djelu ispreplee se mit i zbilja, tegobe i prilagodbe hrvatskoga etnosa doseljenog sa "umovitih zakarpatskih movara" na bezvodni, ljuti,
mediteranski kamenjar i njegovo ivljenje u stalnom sukobu s romanskim, preteito mletakim i promietakim plemstvom u obrani vlastitoga biolokog i nacionalnog bia, koje se oblikuje na proetoj simbiozi slavenskog (hrvatskog) duha i
mediteranskog nasljea.
Uronjen u grku mitologiju, Vladimir Nazor eli Brau, "otoku bez povijesti", "iznai" dolino porijeklo imena, kakvo imaju otok Hvar, koji su naselili
Grci sa otoka Farosa, otok Korkira (hrv. Krkar, mletaki Korula) naseljen Grcima s Korkire (Krfa), kao to su Mljet (i Malta) Odisejevi otoci, a Lastovo (Insula
341
Augusta), Augustov, carski otok. Tako su mu Bra (Brachia, a. llll. Cod. dip. l. II,
29) naselili Grci iz (Am)brachije, koje je Antenor, nakon propasti Troje, doveo na
taj otok. Odatle mu ime. S njime su doli Elaf(os), pomorac, koji je osnovao grad
Elafusu (tAacpo<;, "jelen"), od toga je imena grko ime otoka hanc Graeci Elaphusam appelant (vidi Frane Buli, Bullettino, 14, 1891, U8). Brah iz Ambrahije dao
je dananje ime otoku i Silen, sin Velikoga Pana, boanstvo pastira i ratara, koji je na Bra donio i zasadio mladice loze i masline (a one do danas ine osnovnu
privrednu djelatnost na otoku).
Nesklon mletakom utjecaju na Brau, Vladimir Nazor rimsku antroponimiju esto tumai grkim utjecajem. U kultu Pana - Jarca predoena je idila (brake
Arkadije). Caru Dioklecijanu Brah nadijeva ime Diokles (to je grki oblik imena).
Taj car sebi u (A)spalathosu (po kojoj je biljci grkg naziva nastalo ime Splita) podie velebnu palau sa svojim mauzolej em i Jupiterov hram. Njegovi klesari kleu u kamenolomima Skirpei (= krip; gr. (JKipcpal, "vapnenac") lik Herakla, do
danas najljepi primjerak antike skulpture na otoku Brau.
Iz doba prvotne evangelizacije Hrvata u "Pastiru Lodi" spominje se nekoliko
povijesnih imena: bizantski car Justinijan (527-565), koji je, po Nazoru, Slaven
od oca Istoka i majke Vilenice (: vila) i nosi slavensko ime Upravda, pa je Justinijan tobonja prevedenica slavenskoga imena.
Ime Georgija L navodnoga solinskoga muenika, povezuje s likom i kultom sv.
Jurja, koji ubija zmaja pa je taj prizor po njemu olienje dualistikoga poimanja
dobra i zla. Taj svetac zatitnik je otoka s mnogim predromanikim i romani
kim crkvicama i s kamenim reljefima spomenutoga prizora sa zmajem po bra
kim vrhuncima.
Tragovi poganskog vjerovanja do danas ive na ovom slavenskom rubu. Hrvati, pie Nazor, dolaze na Bra iz neretvanske (tada jo nepokrtene) Poganije
(kako taj kraj na uu Neretve zove bizanstski car K. Porfirogenet u X. st.) preko
brake uvale koja se jo danas zove Hrvatska. Osnivaju naselja s hrvatskim imenima: Gradac, Graie, Straevnik, Dubravicu (na otoku gdje veina naselja nose
pohrvaena imena romanskoga porijekla). Donose Hrvati sa sobom kult svojega
Sventovita i aste ga na (Sve)vidovoj gori. Hrvate u doseobi predvode: knez Druak, knez Rusin, gusar Dragota, Dobrogost, Slavogost, a njima se kasnije pridruuju knez Breko, opat Ratko, koji su povijesne linosti i upozoravaju apozicijama
uz ime na tadanju hrvatsku teritorijalno-upravnu i vjersku organiziranost.
Drugi dio Hrvata predvodi did Vlk. On pak nosi slavensko profilaktiko ime
s fonetskim biljegom (Vlk, IV od xv. st. > lul, Vuk) i dijalekatnim pokazateljem
(did, Je! > li!, od kraja XIII. st.). Determinativ did (*dd'b oznauje vou, vrhovnog sveenika, starjeinu roda, i vrhovnika staroga hrvatskoga rodovskoga plemstva, a ulazi i u sferu slavenske mitologije (Sveti Vide, Boji dide! = zaziv govoren
uz poganski rtvenik na vrhuncu pakog brda, jo u XX. stoljeu!).
Vladimir Nazor spominje vladare stare hrvatske vladarske dinastije (lXXII. stoljea): Petra Kreimira IV, Stjepana Drislava, Dmitra Zvonimira, koji
342
dvoleksemnom slavenskom imenu pridruuju svetako ime koje dobivaju pri krunjenju za hrvatske kraljeve. Kad je o tom vremenu rije, Nazor tvorbeno pohrvauje svetaka imena: eprnja (: Cyprianus), Marua (: Marija), Loda (: Lodovicus). Neki plemenski patronirni u doba renesanse umjesto hrvatskog patronimnog
sufiksa -i (Mladini, uveti, Nieti) dobivaju romanski formant -eo (Mladineo, Zuveteo, Nisiteo), to je izraz socijalnog prestia i povlastica viega, plemi
kog, stalea.
Pastir (i satir) Brah s vremenom se "uljudio". Krstili su ga Braani u lokvi i dali mu ime Lodoviko. Takvo ime, sasvim neuobiajeno na dalmatinskim otocima,
sveenici su nadijevali nezakonitoj, nahodskoj djeci kao biljeg drutvene izope
nosti. Pastir Lodoviko dobiva u puku hipokoristik Loda, ali mu imenu ne pridijevaju prezime kojim bi ga legalizirali u drutvu. Oenio se Maruom (-ua je sufiks
s pejorativnim nabojem). Djeca mu se zovu Hreb ("panj"), koji sadi vinograde, Divor (ime junaka iz narodnih pjesama) koji se bori protiv Turaka, Afs, koji grkim
imenom svjedoi jo uvijek neutrnjeno sjeanje na grko porijeklo.
Literarna imena u ovom romanu imaju vrsto uporite u povijesnim zbivanjima, u topografiji kraja i u znaajkama jezika kojima su oblikovana.
***
priimaka (Petar Kreimir IV, Marko Maruli Splianin, fra Andrija Kaitd.)
b) poloajem imena u imenskoj formuli: ba) ime i imenska apozicija: Justinijan Upravda, Petar Kreimir; bb) ime i imenski kvalifikativ: did Vlah, opat
Ratko, knez eprnja; bc) naizmjenina uporaba hrvatskih i inojezinih la
nova u imenskoj formuli: Marulo i Maruli, Luci i Lucio.
Poloaj imena u imenskoj formuli i nain prilagodbe imena i prezimena u njoj
daju vane drutvenostaleke obavijesti.
Osim formalnojezinih i socijalnih obavijesti vlastita imena nose naznake koje se oituju u tri sadraja:
1. Onomastiki sadraj. Ostvaruje se izravnom vezom imenskoga lika (njegove fonijske forme) i objekta imenovanja. Taj lik esto upuuje na vrstu imena:
Ambrahija (krajina), Vilenica (osobno ime), eprni (hrvatsko prezime), Nisiteo (prezime po romanskoj tvorbi) itd.
2. Etimioloki sadraj. Taj je sadraj u onomastikom smislu nebitan, ali je vaan
u literarnoj onomastici, a najprozraniji je u nadimcima. Vladimir Nazor taj
etimoloki sadraj esto aktualizira (Upravda umjesto Justinijan), ili ga, rjee, ponitava: kad prepoznatljivo etniko prezime Goran(in), koji nosi njegov
prijatelj i knjievnik Ivan Kovai, preoblikuje u onomastiki sadraj hipokoristikim imenskim oblikom G6ro.
3. Sveopi sadraj. Taj je sadraj zadan itateljevom naobrazbom i informiranou, stvarnim i asocijativnim znaajkama koje itatelj dovodi u vezu s imenom
i pridruenim likom.
Jedinstvo tih sadraja koji se aktualiziraju u imenu izaziva razliite psiholoke,
emocionalne, ideoloke i druge naboje. Oni su u svakoga itatelja drukiji. Mnogi
e, meu ostalim, preko knjievnih imenskih interpretacija u romanu bolje i potpunije shvatiti bit hrvatske etnogeneze, koja se oituje iz proetosti hrvatskog duha u imenima i mediteranske batine iz koje imena i linosti izrastaju.
i Mioi
ma. To su pastirska (pisci navode "vlaka", tj. seoska, pastirska) imena: Ljubenko,
Radat, Stanac, Vukodlak; Gruba, Stojna, Vlade, Vukosava itd. Mitoloka imena iz
stranih uzora pisci jo ne prilagouju hrvatskim obrascima: Pallas, Juno, Apollo,
Cupido, Amata ... Osobe u igrokazima esto se zovu opim imenicama: vila, satir,
gospoa, pastijer... , to nalazimo i u dramskim djelima ak u XVII. i XVIII. stoljeu. U dubrovakim komedijama XVI. stoljea imena Petrunjele i Marue predodreene su za slukinje, a Laure i Amalije, na primjer, za kurtizane.
Valja, meutim, rei da vrsni renesansni pisci poput Marina Dria (15081567) uspjeno provode literarne onomastike interpretacije. Od kotorskoga imena Tripun Dri u Dundu Ma roj u vjeto stvara hipokoristike Tripeta, Tripe, Tripko. Glavnom licu komedije nadijeva arhainiji lik Maroje (sa sufiksom -oje, koji
ve tada u Dubrovniku ima oslabljen hipokoristiki naboj i takvim su se imenima
zvali uglavnom stariji ljudi). Njegovu sinu nadijeva hipokoristik (istog imena Marin > Maroje> Maro) - Maro, kakav imenski obrazac tada nose "djetii" i mladii. To ime Maro dovodi u leksiki kontekst: "Maro - amaro, bogme ti je amaro i
grk, ma kojgodi kortiani ovdi u Rimu vele sladak!" Osobno ime Gruba dovodi u
vezu s pridjevom gruba "runa" itd. Nekim dubrovakim likovima presaenim u
tuu, talijansku sredinu Dri daje nova imena, pa se u knjievnom iskazu, funkcionalno i vjeto slui jednim i drugim imenskim likovima.
U pukim igrokazi ma lica su esto bezimena: tat, gospodarica, Turko, barjaktar, kum, pop, cigan, ak (v. Narodne drame, poslovice i zagonetke. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 27, MH 1963). U prvoj polovici XIX. stoljea dramski pisac
A. Nemi u veselom igrokazu Kvasac bez kruha daje licima imena i prezimena
s prepoznatljivim leksikim sadrajem kao njihovu karakterizaciju: Sirotanovi
(: sirota), Vrtoglav, Slatkovi (: slatko), Bezobrazi, Dobrovolji, Poderani, Nenasiti, Gladni. .. Katkad tako postupa i A. enoa (Prijan Lovro). Takva imena sreu se i u pukom stvaralatvu.
Romantizam uskrisuje bajku, u kojoj se javljaju mitoloka imena. Suvremeni
knjievnik, poput M. Krlee u romanu "Banket u Blitvi" stvara imaginarni svijet. On u izmiljenoj dravi Blitvi izmilja nordijsko-litvansko-poljska imena koja se poklapaju s arealijama toga prostora: vladar Barutanski (koji je plumbum
et pulvis et nihil aliud), blatvijski asnik Bellonis-Bellonem (: bellum) itd. (vidi Z.
Mali, o. c., 106). Ivo Brean pie dramski tekst po predloku Skakespearova Hamleta. U svojoj drami Hamlet u Mrdui Donjoj prizore nakon Drugog svjetskog
rata prenosi u zaotrene prilike zabitnoga sela s razumljivim nadimakim ili dijalektu prilagoenim imenima koji odgovaraju karakteru likova (Bukara, Ovelija i sL). R. Marinkovi u drami "Glorija" glavnu junakinju naziva trima imenima: obiteljskim imenom Jagoda, cirkuskim imenom Glorija (dok je bila zvijezda
na cirkuskom trapezu) i redovnikim imenom Mandalena (dok je prisiljavaju da
izigrava Gospin lik na oltaru). U pripovijetci Benito Floda von Reltih istoga autora ita se unazadnim nainom u naslovu ime njemakog faistikogjiihrera (Hitler nov Adolf), to je u skladu sa sadrajem i likom pripovijetke. Uostalom, Kr346
umjetnikom
***
Zanimljivo je ovdje istaknuti misao mladog Vatroslava Jagia kako su hrvatski
pisci renesanse i baroka izvrsno znali latinski i druge europske jezike, pa ipak se
nisu mirili preuzimanjem europeizama, nego su uvijek posezali u svoj jezik afirmirajui tako i svoj narodni onomastikon.
Oni su, kad je rije o renesansnoj i baroknoj knjievnosti, jedini u Europi antikim mitolokim likovima nadijevali svoja narodna imena. Iskazivali su se time kao punovrijedni sudionici europskih estetskih i knjievnih strujanja ostavivi
pritom obilato zapaen biljeg svoje slavenske antroponimne batine.
Hrvati su u toj knjievnosti (s internacionalnim poetskim dometima) stvarali hrvatski mitski svijet vila, satira u svojim dubravama, drugaije oblikovan od
onog kojim su doli i koji su, primivi kranstvo, ve davno bili zaboravili. "Vile dobivaju narodna imena, izmiljaju se novi hrvatski bogovi (npr. Slovan, Da348
vor, Lero) ... Zbilo se neto za Europu neuveno: dok su svi 'pobenavili' (Radiev je
izraz) za grko-rimskim bajoslovljem, Hrvati stvaraju vlastito slovinsko, pa makar ga morali tek izmisliti" (V. Belaj, o. c., 48).
Imena se ponaaju dijelom kao internacionalne rijei. Prenose se iz jezika u jezik, ali u svakom jeziku dobivaju oblike po imenski m tipovima dotine nacionalne antroponimije. Imena se u principu ne prevode. U djejoj literaturi, a katkad
i u drugim knjievnim vrstama (npr. u komedijama), kad je njihova etimoloka i
tvorbena jasnoa u funkciji literarne poruke, prevodioci iznalaze pogodne oblike u vlastitu jeziku po imenski m modelima toga jezika, kako je, primjerice, bilo s priama brae Grimm: Crvenkapa, Ivica i Marica, Snjeguljica i u priama H.
Ch. Andersena: Runo pae, Palica itd. U Rabelaisovu Gargantui i Pantagruelu
piscu je stalo do etimolokog sadraja. Jedva da bi neka imena mogla biti uspjeno prevedena: Grandgousier (debeloguzac), Baiscul (guzoljub), ili Humavesne (prdoka). Uostalom, teko bi bilo nai prijevodni nadomjestak hrvatskim imenima
Kurlani, Mutikaa, Pilipenda ili uspjean prijevod naslova Nazorova djela Dedek
Kajbumak, koji u imenu sadrava bitna obiljeja kajkavskoga narjeja, do ega
je autoru stalo (kaj, bum, bu... bumo, -ak, -ek, > (? itd.). U prijevodu imena nikad se nee iznai univerzalni kod ni u kakvu jeziku. Na prevoditelju je da ocijeni kad ime treba, ili ne treba, prevesti, kad ga treba prilagoditi (Anna> hrv. Ana)
ili kad treba (ili ne treba) iznai koji drugi imenski kompromis: npr. Most na Drini ne pokriva sasvim Andriev naslov Na Drini uprija, ad i Zair ostat e u hrvatskom imena afrikih zemalja, ali se prevodi Obala Bjelokosti i Rt Dobre Nade
(rt na jugu Afrike) i Ognjena zemlja (Terra de Fuego na jugu June Amerike), gdje
je, uostalom, i poprilino jaka hrvatska naseobina.
Tako se uglavnom i postupa.
Vaan je problem prilagodba stranih imena. Ona iz latinikih jezika ne prilagouju se kriterijem fonolokih naela i prenose se u liku koji odgovara pravopisnim i grafijskim naelima jezika iz kojega se imena preuzimaju, ali dolazi do
imenske prilagodbe doetaka, tvorbe pridjeva i promjena udeklinacijskim likovi350
ma. U Hrvata koji nose strana imena potuje se forma kojom se oni slue. Imena
Hrvata ija su nam imena dola u latinskom obliku nastojalo se ve otprije prilagoditi resufiksacijom (lat. -a, -us, -ius, -eo, > -i). Isto se tako nastojalo imenskim
prilagodbama nekadanje maarizirane, romanizirane imenska likove prilagoditi hrvatskim odgovarajuim imenskim obrascima. Stoga se imena iz srednjega vijeka i renesanse esto prilagouju ustaljenim obrascima iz kraja XIX. stoljea. U prilagodbi biblijskih imena hrvatska je prevoditeljska praksa slijedila grke
i latinske uzore. Neustaljena je praksa u transkripciji i transliteraciji neeuropskih
imena (sanskrta i drugih indoarijskih jezika pisanih slogovnim pismom), arapskih imena (pisanih konsonantskim glasovnim pismom), zatim kineskih imena
(pisanih ideogramsktm pismom) itd. Ostaje nerazrijeen problem sve eih stranih mukih i osobito enskih imena u djece: Rut, Ines, Kim, Magi, Mirabel, ak
i u izvornim grafijama: Edwin, Roxana, Jezy, Annabella, Leina, Heidi Ruth, koji
su neprilagodljivi morfolokom, tvorbenom, akcenatskom grafijskom i ortoepijskom sustavu hrvatskoga jezika.
Za prilagodbu stranih imena i primjenu njihovih deklinacijskih modela korisno je zagledati u suvremene hrvatske pravopise. Njima, Bogu hvala, ne
oskudijevamo!
13.6. Imena II naslovima literarnih djela
Htio bih togod rei o imenima i prezimenima iji nositelji u najeem broju
nisu postojali, a ipak o njima znamo mnogo, esto i vie nego o mnogim znancima s kojima smo u svakodnevnom doticaju.
Rije je o imenima i prezimenima u knjievnim djelima: Odisej, Antigona,
Don Quijote, Hamlet, Faust, Evgenij Onjegin. Nije mi mogue u hrvatskoj knjievnosti ni naslove nabrojiti: Judita (M. Maruli); Mila Gojsalia; Dundo Maroje
(M. Dri); Dubravka, Osman (I. Gunduli); egrt Hlapi, uma Striborova, Palunko, Malik Tintilini (I. Brli-Maurani); Prosjak Luka, Prijan Lovro, Branka
(A. enoa); Pavao egota, Tito Dori, Posljednji Stipanii (V. Novak);Olga i Lina, Gospoa Sabina (E. Kumii); Janko Borislavich (K. . Gjalski); uka Begovi
(I. Kozarac); Tena O. Kozarac); Rudica, Muljika, Porodica Vini (D. imunovi);
Rose Mary (I. Vojnovi); Giga Barieva (M. Begovi); Gordana (M. Juri-Zagor
ka); Vinja (M. Budak); Mor (D. Sudeta); mnoga Nazorova djela (ivana, Perun,
Arkun, arko, Pastir Loda, Dedek Kajbumak, Galijot Ilija i ora Dragonja, Ante
Pivalo, jora Nikoletina .. .), mnoga Krleina djela, od kojih spominjemo: Adam i
Eva, Gospoda Glembajevi, Leda, Aretej, Balade Petrice Kerempuha, Povratak Filipa Latinovicza (!), a zanimljiva su i indikativna sva imena i prezimena u njegovim
djelima, od kojih su mi u sjeanju ona iz Banketa u Blitvi. Nije drukije ni u poslijeratnoj knjievnosti: Kurlani (M. Boi), Proljea Ivana Galeba (V. Desnica), Orfej u maloj bati (P. egedin), Heraklo (M. Matkovi), Badessa madre Antonia (S.
Novak), Lisinski u Pragu (S. Mihali), angi (A. Majeti), tefica Cvek (D. Ugresluajeva
351
i), Kamov - smrtopis (S. najder) imun Cirenac (I. Bakmaz), Smrt Vronskog (N.
Fabrio), Dnevnik vladike Dee (R. Bogii), Kutija Gaja Utija O. Fiamengo) Zvona
i topovi Ivana Rabijanina (P. Gudelj) itd. Navedimo usput i naslove nekih opera:
Porin (V. Lisinski), Ero, Morana, Mila Gojsalia, Petar Svai O. Gotovac), Nikola
ubi Zrinski (I. Zajc) opereta: Mala Floramye (I. Tijardovi), filmova od Slavice
(V. Afri) do Gospe (J. Sedlar) i dr.
Sve sami naslovi s imenima i prezimenima!
Pronai prikladan naslov knjievnom djelu, i umjetnini uope, nije jednostavan stvaralaki in. Naslov je i uvod, i saetak, i poruka djela; prva bitna i zbijena obavijest o djelu. Uvid u umjetnikovu radionicu pokazuje kako je teko nadjenuti prikladno ime licu i djelu. Nekad je lake, tvrde veliki majstori pera, napisati
stotine redaka nego smisliti ime jednom jedinom liku.
estoa vlastitih imena i njihova mnogoznana funkcija u literarnom izrazu ostaju u knjievnim analizama esto neprimijeene i gotovo sasvim neobraene.
352
U svakom se izboru i obliku imena odraava stav njegova nadjevatelja. Svako ime svrstava lik u odreene socijalne okvire (Pomet, Petrunjela, Marua mogli su biti samo sluinad!). U svakom socijalnom polju imenovanih likova (imena Glorija - Magdalena - Jagoda za istu osobu u Marinkovievoj Gloriji) ocrtava
se stilistiko polje imena. Izbor oblika imena (Antonia ili Antica), imena i prezimena (Imre Futa) ili atributa i apozicije uz ime ili prezime ovisi o odnosu likova u odreenoj situaciji, to se u djelu vidi iz njihovih meusobnih odnoaja i po
oslovljavanju osoba na istoj (neutralnoj), vioj ili nioj drutvenoj ljestvici, to se,
kao otklon od neutralnog, doivljava afektivno.
Klasni, vremenski, prostorni i afektivni biljeg imenima literarnih djela daju jezini elementi: a) izborom imena (egota, Glembaj, Batorich itd.), b) grafijskim, fonetskim i dijalekatnim znaajkama (Mery, Latinovicz, von Reltih, Angelo, Pivalo itd.), e) tvorbenim modelima (Joe, Petrica, Nikoletina, Pilipenda
itd.), d) semantikim znaajkama (illustrissimus Batorich, badessa Antonia, pastir Loda, Kerempuh, "drobina", "prepredenko" itd.). Ogleda se tako u imenima
i prezimenima osim antroponimijskog sadraja (identifikacija likova) i etimoloko znaenje (Pomet, Pivalo) i onaj vrlo vaan sveopi (enciklopedijski) sadraj zadan uspjenom karakterizacijom lika i njegova odnosa u sustavu likova
u djelu, te nae osobne predodbe o dotinom liku. Ta tri sadraja koja se aktualiziraju u imenima i prezimenima stvaraju u nama individualne psiholoke, emocionalne i ideoloke pobude po kojima smo afektivno vezani s likovima
koji nisu postojali, a koji preko svojih imena i prezimena ive u nama ivotnije od mnogih drugih.
Svaka epoha, pa i svako knjievno razdoblje, posjeduje karakteristian repertoar imena. U graninim razdobljima uoavamo smjene i promjene repertoara. Tako je i u umjetnikim djelima. U imenima je sadran duh epohe u kojoj su imena
u uporabi i jeZine znaajke odreenoga razdoblja i odreenoga kraja. Imena se
zainju u razliitim socijalnim, intimnim sredinama i ostvaruju se u zaviajnom
idiomu. Motiv imena je izvanjezina konstanta. Izbor imena je drutveno-povijesna konstanta, a oblik imena je jezina stvarnost obiljeena prostornim, dijalekatnim znaajkama i vremenskim, jezinorazvojnim znaajkama.
Imena, imenski uzorci, struktura imena i imenske formule omoguuju zato lako smjetavanje literarne fabule u prostor i vrijeme, i obratno: pomou imena lako
raspoznajemo prostor i vrijeme u kojemu se dotina fabula zbiva.
Ime je, rekli smo, znaenjski slojevito u svojim sadrajima, koji se ne ostvaruju
iz jezine organizacije diskursa, ve izravno vezom imena s osobom ili zemljopisnim objektom kojima su imena pridruena.
Kaemo stoga da je ime autonomno. Imena kudikamo vie stimuliraju iskaz
nego ostale klase leksika, ija se znaenja aktualiziraju tek u diskursu.
Imena se, svojim kondenziranim sadrajnim porukama, oituju na tri plana:
a) na leksikom planu - etimoloki sadraj (npr. Hamlet u Mrdui Donjoj)
353
Glorija Ranka
Marinkovia,
~---------
Glorija
Heraklo
za sjevernu Afriku). Sem je praotac semitskih naroda, zbog toga je do danas sau
van termin semitski jezici: babilonski, asirski, starohebrejski, feniki, armenski,
neki etiopski jezici i arapski, a Jafet je praotac Indoeuropijana i indoeuropskih jezika, kojima pripadaju gotovo svi europski jezici i mnogi jezici jugozapadne Azije.
Lelija
Djevojaki lik u ranim Tadijanovievim pjesmama. Nikada mi nije htio rekomu je to ime bilo pridrueno. Tako se zove perunika, bogia (Iris croatica)
u kraju oko pjesnikova Rastuja (moj je podatak iz Brodskog Varoa). Taj modri,
proljetni cvijet simbol nevinosti, njenosti, mladosti, djevojake jedrine ... sabija
toliko sadraja u zFiajno ime.
"Srce je moje skreno, a tebi je ime Lelija."
i
Osman
Glavno lice spjeva L Gundulia (1589-1638). Gunduliev Osman je povijesna
Bio je turski sultan (1604-1622), Gunduliev suvremenik, kojega su vojsku Poljaci potukli u boju kod Hoima (1621).
Ime potjee od arapskoga Utmiin "mlada zmija", "dropljino mladune" i davalo se djeci kao zatitno ime.
To se ime irilo islamom od samog poetka. Nosio ga je Muhamedov zet, trei kalif (Muhamedov nasljednik), ubijen 556. To ime nosio je takoer Osman
I. (1254-1326, osniva turske drave i njezin prvi sultan). Po njemu se prozvalo Osmanlijsko Carstvo, a Turci Osmanlije. Nije to prvi put da se po jednoj osobi
prozove drava, grad, narod. Po Judi je nazvana Judeja i idovi (judeus), Roma,
junakinja, odabire mjesto za grad koji se zove Roma (Rim), Aleksandrija dobiva
ime po Aleksandru Makedonskom, a Bucefalija po njegovu plahovitu konju Bucefalu, Antenor iz (Am)brachije naseljuje, navodno, Bra, a kasnije sa svojim (V)
enetima osniva i Veneciju, Amerika je nazvana po istraivau Amerigu Vespucciju (1451-1512). Poznata je legenda o slavenskoj brai ehu, Lehu i Mehu, osnivaima triju slavenskih naroda (eha, Poljaka, Rusa) ...
Vratimo se Gunduliu, koji je u nas umjetniki ovjekovjeio to islamsko ime,
i navedimo kako je on, uz taj spjev, napisao i mnoge pastorale s osobnim imenima u naslovu: Galatea; Dijana, Armida, Prozerpina ugrabljena, Cerera, Kleopatra, Arijadna, Adona i kasnije Dubravka ...
Pokazuje se jo jednom kako je u imenu najsaetiji sadraj, koji bi inae esto
trebalo objanjavati na desetak stranica. Zbog toga se u naslovu esto nalazi ime
kao bitna i zbijena obavijest o djelu.
linost.
Pastir Loda
Glavno lice istoimenog Nazorova romana.
U tom liku prikazao je Vladimir Nazor povijest zaviajnog otoka Braa. U
poetku je imao ime Brah jer je stigao iz grke Abrachije donijevi na otok lozu, maslinu i cvrka. Kasnije je, za dugovjeke mletake okupacije, taj satir bivao
359
shvaena,
prava hr-
Perun
Naslov pjesme V. Nazora. Perun je vrhovno slavensko boanstvo na danas ve
rastrojenom "slavenskom Olimpu". Bog groma, plodnosti i dada. ini se da je
tovan prilino dugo u nas, upravo na toj najjunijoj slavenskoj periferiji. Tragove toga tovanja nalazimo u imenima istaknutih brda (gdje stoluju gromovi) Peruniu i Perunu u Poljicima, gdje se inae dugo uvalo slavensko obiajno pravo
kodificirano u uvenom Poljikom statutu, u imenu brda Perun na Uki i brda izmeu Kraljeve Sutiske i Varea u Bosni, brda u Makedoniji, u imenu vrela ispod
planine Ozrena, u magijskoj moi biljke perun ike (koju zovu i bogia), u mnogim
brdima nazvanim po svetom Iliji Gromovniku (Sutilija i Sutulija), u kojeg se kranskog sveca prometnuo kult poganskog vrhovnog boga gromovnika. Bogovi
gromovnici bili su Zeus u Grka, Jupiter u Rimljana, Donner (= grom) u Germana. Usp. Donnerstag za etvrtak i tovanje etvrtka koji uva usjeve od nevremena u naem puku.
Ime nije sasvim etimoloki jasno. Neki etimolozi (Briikner) dovode to baltoslavensko boanstvo u vezu s litavskom imenicom perkunas to znai "dub", "hrast".
Perunu je doista posveen hrast, koji se u Slavena smatra kultnim drvom. U spomenutim Poljicima dugo se uvao obiaj biranja kneza pod hrastom. Tragovi takva vijeanja uvali su se na Brau i drugdje.
360
Petrica Kerempuh
Lik Krleinih Balada Petrice Kerempuha. U starijim potvrdama pojavljuje
se apelativ koji dobiva funkciju prezimena kao kerepuh, kerapuh i znai "drobo",
"drobina", "iznutrica". O toj se etimologiji mnogo pisalo. Najvjerojatnije potjee
iz maarskog kerep "snaan i glomazan
ovjek" i naeg nastavka -uh, koji nalazimo u konjuh, pastuh, potepuh, trbuh itd.
ini mi se da ta etiinologija nije prisutna
u Krleinu Kerempuhu (nazalni m umee se esto ispred usnenih p i b - usp.
Dumbovi, Sumpetar, glumbok i sL).
Taj domiljat, prepreden lik ivi u
pukim legendama poodavno. Knjigu o
Petrica Kerempuh i galenjaki, spomenik Vanje
Petrici Kerempuhu napisao je gotovo stoRadaua u Zagrebu (detalj)
ljee prije Krlee Jakov Lovreni (17871842). Zove se Petrica Kerempuh iliti ini i ivljenje loveka prokenoga, a nastala
je kao loa prerada njemake puke legende o Tillu Eulenspiegelu.
Pilipenda
Naslov i lik Matavuljeve pripovijetke. Iz oblika toga imena zapaamo da je ime
uzeto iz tokavskog dijela Zagore koja nema suglasnika f ve ga zamjenjuje sa p.
Ondje se ime Filip (od grkih imenica philos "prijatelj" i hippos "konj", pa je Philipp "prijatelj konja") izgovara Pilip. Odatle prezimena Pilipi, gdjekad i Pili. Uoavamo takoer uz osnovno ime augmentativni sufiks -enda, koji dodan imenima
i poosobljenim imenicama u tim dinarskim krajevima esto ima umiljato (hipokoristino) znaenje. Gdje bi koji put kajkavac rado upotrijebio dva hipokoristina
sufiksa: Lojziek, Kovaiek, mamiica i sl., oni e rei: Ivanda, Lukenda, Ma tetin a
s priblino istim afektivnim nabojem. Taj tip afektivnih imena sa sufiksima -etina
Nikoletina, -deka Jovandeka, -ina Jurina, -dura Milandura, -(an)dra Mikulandra,
-(un)da imunda itd. tipian je dinarski tip imena s opisanim znaenjem. Pojavljuje se negdje od Neretve i protee se prema sjeverozapadu. Lika imena Jakovina
i Josina (iz kazalinih djela Pere Budaka) glasila bi u primorju Jakica ili Bepino, a
u kajkavskom kraju Jakec i Pepek. I taj regionalno-zemljopisni utjecaj na oblik, i
preko oblika na afektivnost imena gotovo je neprimijeen i sasvim neobraen u
naoj onomastici. Neki u tom tipu "augmentativnog" imena vide na tom podru
ju gdje su ivjeli Illyri proprie dieti (Iliri u pravom smislu rijei) preitke supstratnog, ilirskog jezinog utjecaja, a ja drim da valja misliti na vlaki utjecaj.
Bolji poznavatelji jezika prepoznali bi i po akcentu Lukenda, Ivanda, Pilipenda,
Nikoletina ... da je rije o imenima i prezimenima iz dinarskog kraja. Istarski
361
poluakavizirani "Vlahi" donijeli su u XVI. i XVII. stoljeu u akavsku Istru dotad punu deminutiva (mii krovl'i, doll'i, noni'i, Tonl'i .. .) mnogo augmentativnih imena meliorativna znaenja, kakva primjerice nose dva istarska aljiva lika
Jurl'na i Franl'na, i od slinih imena i nadimaka tvorena su mnoga prezimena takva onomastikog sadraja: Blaina, Jakovini, Jurina, Jurlina, Kozmina, Gaina,
Holjevina, Jurdana, udina, Kostadina, Nikolina, Vuina, Vuini itd.
Jednako se tako moe II imenima nba, eVika, Ml'a, Ml'ka, naglaenim kratkosilaznim akcentom, u Koievim djelima (na kojima autor inzistira kao na vanim
obiljejima) prepoznati ekspresivnost, hipokoristinost i dijalekatna obiljeenost
imena. Uostalom, i samo autorovo prezime Koi nastalo je od takva obiljeena
hipokoristika Kaa (ne! K6a) od temeljnog imena Konstantin.
Ovdje, dakle, za onomastiko-stilsku analizu nije bitna etimoloka obavijest,
koliko drugi jezini (dijalekatni) sadraji koji se inae ogledaju gotovo u svakom
imenu i svakom prezimenu.
Literatura
Belaj, V. (2007): Hod kroz godinu, Golden marketing-Tehnika knjiga, II. izdanje,
osobito str. 48, Zagreb.
Bjelanovi, . (1984): "Konotativna znaenja antroponima opievih proza", Radovi sveuilita u Splitu (OOUR prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja 1983184), 177-198, Split.
ale, F. (1973): "Funkcija osobnih imena u Pirandelovoj i Krleinoj prozi", Zbornik Miroslava Krlee, 33-66, Zagreb.
uni, Marica (1980): Stilematika Kolarove proze, HFD, 15-23, Zagreb.
Jaki-Cestari, Vesna (1969): "Imena pastira u Zoranievim Planinama", Zadarska revija 5, 509-515, Zadar.
Mali, Z. (1962): "Vlastita imena kao stilska kategorija II Krleinim romanu Banket u Blitvi", Jezik 10,97-109, Zagreb.
Skok, P. (1929): "Imena pastira u durbovakoj pastorali", Prilozi za knjievnost,
jezik, istoriju i folklor 2, 139-144, Beograd.
Vonina,
J. (1985): "Osobna imena u renesansnoj hrvatskoj dramskoj knjievnosti", Zbornik referata i materijala V jugoslavenske onomastike konferencije,
Akademija nauka i umjetnosti BiH, Posebna izdanja LXX, 227-234, Sarajevo.
Zbornik radova "Normizacija osobnih imena i knjiarstvu i leksikografiji", Hrvatsko bibliotekarsko drutvo, Zagreb 1996.
362
c) izborom s obzirom na ideoloke i druge alternative koje se nameu pri uporabi imena. Zagrepani nisu zadovoljni da se nova rukometna dvorana imenuje
Arena, jer je arena neto drugo. Spliani ne prihvaaju za slinu dvoranu ime
Spaladum, jer je to izmiljeno i sadrajno prazno ime,
d) alternativnim izborom imena koja karakteriziraju imenovatelja i imenovanika
(u troimenom liku Jagoda - Glorija - Magdalena u Marinkovievoj Glor~ii),
e) namjerna/nenamjerna odstupanja od konvencija u govoru i pismu.
14.1. Stilski funkcionalni tipovi
S obzirom na afekti.vni sadraj razlikuju se imena i po znaenju koje imaju i
po funkciji koju obavljaju. Pisali su 70-ih godina prolog stoljea kako nije ni trebalo oekivati bolji ivotni standard kad je predsjednik vlade bio Bijedi (: bijeda), potpredsjednik vlade Sirotkovi (: sirota), a ministar vanjskih poslova, koji bi
trebao biti vrstan orator, prezivao se Tepavac (: mucavac).
Odnos sudionika u diskursu, njihova dobna, staleka, drutvena rangiranost,
oslovljavanja u razliitim situacijama jedne te iste osobe redovito se ostvaruje stilistikim sadrajem.
Stilistiki se efekti postiu unoenjem u oblik imena regionalnog, dijalekatnog, atrovakog kolorita (Ero, Rka, Geo, Dane i Mane, Mujo i Haso, Lala i Sosa, Jurina i Franina, Pepek, Barek...) ili nacionalnih obiljeja (vabo "Nijemac",
Ivan "Rus", Mujo "Bosanac", Janez "Slovenac", Pita "Maar" itd.).
14.2. Poruke imena
14.2.1. Glasovna percepcija imena
Fonijska slika imena odaje dotino ime kao familjarno, dijalektaino, drago ili
mrsko, neutralno, standardno ili strano. Stilistika je poruka izgovori li tkogod
Zaratin ili Zadranin, Zagrebec ili Zagrepanin, Dalmo ili Dalmatinac, te Petar,
Pero, Perica, Peo, Peo, Pera, Pra (srpski oblik hipokoristika), Peter itd.
14.2.2. Napisani oblik imena
Napisano ime emitira razliite poruke: osobno ime Dijana ili Diana (imitirajui strani lik), Ana ili Anna (u Gradiu ono katkad odaje Hrvaticu ili Austrijanku),
Keti ili Kety; Vranizani, Vranyczany (Ambroz) ili VranjicaniiVranjican. Svatko nalazi svoj razlog u pisanju prezimena naeg istaknutog creskog filozofa: Petricio, Petricius, Petri, Petris, Pctrizio, Petri, Petrievi... , ili primjerice prezimena: Cotrulli, Kotrulji, Kotruljevi, Kotrulovi; MenzelMenzilMeneti (od kojeg je imena
dubrovaki bastion Mineta); NalelNalilNaljekovi; urevi ili ori itd.
Imena s titulama (profesor, doktor, akademik, ekscelencija, Vaa uzoritosti, Vaa eminencijo .. .) djeluju distancirujue od onih neutralnih oslovljavanja, pogotovu od onih intimnih, prisnih imena meliorativnog sadraja. povlastica je moi zvati svojega subesjednika takvim prisnim oblikom imena.
364
Mleci/Venezia, Jakin/Ancona, Turin/Torino; Lipice!Leipzig, Dredane!Dresden, poun/Bratislava, Be/Wien, Agram/Zagreb, Mundimitar/Montemitro, Kopar/Koper,
Bitolj/Bitola, Skoplje!Skopje itd.
Nije isto kaemo li Turovo polje ili Turopolje, Brijun ili Brion, i to ne samo s ob-
zirom na normu nego na na odnos prema stranom ili pohrvaenom obliku imena. Dubrovanin e upotrijebiti ime Grad umjesto Dubrovnik, Konavoka umjesto
Konavljanka: Zagrepaninu nije svejedno uje li Matoev Gri, Zagorkin Gradec
ili Gornji grad; Splianima nije bilo pravo kad se umjesto imena Split propisivalo jekavizirano ime Spljet. Govorili su: propiite onda i jebenik! Katelani ne rabe slubeno ime Katela nego Katila. Rijeani zovu svoj grad Reka, stari Puljani
zvali su svoj grad Pulj; Meimurci su svoj najvei grad zvali akovec i onda kad
je to ime bilo drukije normirano (akovac). Zloseljani su promijenili ime mjestu
u Pirovac, a stanovnici konavoskih Mrcina u Dubrovka.
365
Bol na
Brau
Neki toponimi imaju opscene, lascivne likove: Kurozeb "vrh na Velebitu koji
se poput falosa propinje na vjetrometini", Pizdica "vrelo uKornii" - vjerojatno
od *piica "mjesto gdje voda pii", Konavoske sise "dva obla grebena u Elafitima
koja gotovo pohotno plau valovi za blago uzbibane bonace". Tamo je i Prdua
"rupa u kojoj valovi proizvode zvukove", na Hvaru je slikoviti vrh morskog grebena Moiguzica. Te imenske metafore nemaju u stanovnika tih krajeva opsceni
sadraj, a slikovitost i simbolika koje u njima nalazimo imaju dublje razloge od
prividne neutralnosti. U tome i jest smisao metafore.
Metaforikih je imena mnogo. Ona se temelje na slici jer je u sadraju svake
metafore slika. Najea su metaforika imena motivirana "reljefom" ljudskoga tijela koje se slike prenose na konfiguraciju reljefa koji se imenuje. To su bliske i duhovite sadrajne poredbe tijela i prirode: glava je uzvisina i izvor, gornji tok rijeke
(Vrlika), lice je "povrina vode", nozdra su "poseban oblik uvala poput nosnica",
drijelo je "usjek, ponor", zjala su "uvir", jezik "rt", grlo je "tjesnac", plee pazuha
"udubljenje u rijenom koritu" (Stara Pazova), rukavac, elopek, tjeme, plee, rebro, oko "bistriji dio vode stajaice", usta "utok" (Ustikolina, Ustipraa).
14.5. Motiviranost
"Movara",
ho-
bie
ma bjeline:
Bila je bijela Ana. Bijela Gospa od snijega, od eera, od oblaka, bijela od tlapnja, od iluzija, od njegove bijele pobone ljubavi.
A onda ste se odjednom istopili, gospo, pred mojim oima. Ostala su samo bijela mjesta, bijele praznine, bijele, leprave uspomene to domahuju iz daljine
bijelim rupiima odlaska.
Nije li to "onomatopeja" bjelinom, krcata sadrajima koji se zgunjuju u ime i
daju imenima, uz onomastikostilistiki, i onaj estetski, umjetniki izraz?!
***
Nakon to su Francuzi prognali pobijeenog i
omraenog Napoleona Bonapartea na otok Elbu
1814. godine, restaurirali legitimistiki poredak i
vratili Burbonce, Napoleonu je trebalo malo vremena da se trijumfalno povrati u Pariz i preuzme vlast
u zemlji.
Jedne novine biljeile su njegovo napredovanje lancima iji su naslovi pratili etape njegova
povratka:
.."-iJZ)cpatof J~i.llft;lo
u Grenoble
'"
,",'
8onap~~$;tfga<ti#,~
NapOleoftnza"icap~ema.F~tQinq/~, ..
in oituju stilistika
368
VI.
KREMATONIMIJA
15. Krematonirni
Krematonirni su vlastita imena kojima imenujemo proizvode kulturnih i drutvenih tvorevina, predmete, stvari i pojave svakodnevice. Krematonirni omoguuju jednoznanu identifikaciju pojava, predmeta i proizvoda kulturnopovijesnim
umjetnikih i materijalnih tvorevina razgranate ljudske djelatnosti.
Ve smo na poetku ove knjige onomastiku bili podijelili na tri velike
skupine.
1. Geonimi, tj. vlastita imena koja su pridruena nepominim i neporniijivim
objektima u prirodnome teritorijalnome i akvatorijalnome krajoliku te na zemljovidima, katastarskim planovima i zapisima razliitih namjena. Ta imena uglavnom pokriva termin toponim u svojemu irem poimanju.
2. Bionimi, tj. vlastita imena pridruena ivim biima u prirodi, u prvome
redu ljudima. To su osobna imena, prezimena, nadimci s izrazitom drutvenom
motiviranou i uporabnom (komunikacijskom) funkcijom. Ta imena uglavnom
pokriva termin antroponim, a djelomice i termini zoonim i fitonim.
3. Krematonirni su imena na samome rubu proprijalnosti. Pridrueni su nekim stvarima, proizvodima, poglavito onima istolikima, proizvedenima u velikim
koliinama. Pri uporabi krematonima esto smo u dvojbi pripadaju li oni uope
vlastitim imenima. Onomastiki teoretiari i pragmatiari razliito ih definirajU
u pojedinim jezicima i unutar istog jezika. Primjerice, u ruskome se mnogi krematonimi predmeta i produkata proizvedenih u serijama ne smatraju vlastitim
imenima; u slovenskom se jeziku imena blagdana (Boi, Duhovi itd.), imena povijesnih zbivanja (Francuska revolucija) piu malim poetnim slovom, pa po tome ne pripadaju kategoriji vlastitih imena, kako je u hrvatskome jeziku. U hrvatskim pravopisima, onima povijesnim i onima dananjim, ak i u izdanjima istih
autora, jednom su se nazivi lijekova pisali velikim slovom i tretirali se kao vlastita
imena, a u drugim izdanjima pisali su se malim slovom (Aspirin/aspirin). Tako je
bilo i s nazivima povijesnih zbivanja (svjetski ratovi), nazivima prevrata i pokreta (Oktobarska revolucija/oktobarska revolucija, Ilirski pokret/ilirski pokret), knji371
Kremaionimija
Uvidom u nae pravopise (npr. Hrvatski pravopis Matice hrvatske iz 2007, autod. Lade Badurine, Ivana Markovia i Kreimira Mianovia), pravim se krematonimima, meu inim, smatraju oni iz ovih triju skupina:
- krema to ni mi drutvenih udruga u irem smislu;
- krematonimi pridrueni proizvodima duhovne kulture;
- krematonimi pridrueni proizvodima materijalne kulture. Stoga podvojenost
i sveobuhvaenost krematonima unutar navedenih skupina nije mogua.
U spomenutom pravopisu piu se velikim poetnim slovima:
a) - imena ustanova, udruga, drutava, televizijskih i radijskih postaja, tvrtka,
tvornica, klubova, stranaka i sl.: Matica hrvatska, Crveni kri, Hrvatsko rtvoslovno drutvo, Klinika bolnica "Merkur", Radio Sljeme, Tvornica elektri
nih arulja, Rukometni klub "Bjelovar", Hrvatska stranka umirovljenika itd.
- imena tijela zakonodavne i sudske vlasti, imena politikih i drugih institucija, domaih i meunarodnih organizacija: Hrvatski sabor, Vrhovni sud
Republike Hrvatske, Opinsko poglavarstvo Opine Nereia, Generalni
konzulat Republike Hrvatske u Munchenu, Hrvatski helsinki odbor, Europski parlament itd.
- imena umjetnikih, glazbenih, navijakih i slinih skupina: Lado (plesni
ansambl), Parni valjak (glazbeni sastav), Torcida (navijaka skupina) itd.
- imena politikih i vojnih saveza: Mala Antanta, Varavski pakt, Balkanski
savez, Drutvo Alpe - Adria itd.
374
Krematonirnija
Ime
pojedinanog
predmeta:
Vuedolska golubica
(po A. Durmanu:jarebica)
ej -
376
Krematonirnija
(vrsta graha), bjelovarac (vrsta sira), bolonjac (student koji studira po nastavi
reformiranoj prema Bolonjskome procesu)
- nazivi ivotinjskih pasmina: dalmatinac (pas), lipicaner (konj), sijamka
(maka)
Krematonirni SU jezine, onomastike tvorevine pa ih valja prouavati i s gledita jezine kulture. Njihove su strukture vrlo razliite s obzirom na identifikacijske i diferencijacijske segmente u imenu. Njihove su osnove preteno odapelativnoga postanja s esto zadranima leksikim sadrajem. Uz njih postoje i
krematonirni koji su postali od vlastitih imena, i to od a) toponima (Mura), etnika (Podravka, Cetinka) i b) antroponima u kojima se krematonirni tvore ba) od
osobnog imena (Marina - bluza u "Muri", Jamnica - mineralna voda, Tosca - higijenski uloci), bb) od prezimena (Beara - kratke hlae u "Kninjanki", ilet: Gillette, ghetaldus: Ghetaldus), bc) od imena i prezimena (Marko Polo - sorta vina
u "Dalmacijavinu") itd.
Literatura
osi, V./Ana Maki-osi (2001): Zadarski jezini krajolik. Imena tvrtki u Zadarskoj upaniji, Matica Hrvatska u Zadru, Zadar.
Gloanev, Alenka (1991): Enobesedna imena slovenskih podjetij, Ljubljana.
- (2000): Imena podjetij kot jezikokulturno vrpraanje, Ljubljana.
Grickat, Irena (1966): "Naslovi - posebna kategorija pisane rei", Na jezik 15,
1-2,77-95, Beograd.
Vrci-Mataia, S./v. Grahovac-Prai (2006): "Skrb za jezik na javnim gradskim
prostorima", Jezik 53, br. 5,177-187. [O ulinim natpisima u Gospiu.]
"Chrematonyma z hlediska teorie a praxe" (1989); Onomastika a kola, sv. 3, izd.
R. nimek/L. Kuba, Brno.
***
Uokvireni krematonirni
Danas smo svjedoci otvorenosti i nestajanja granica meu dravama, narodima i privredama i nastajanja sve vee razmjene dobara: duhovnih i pogotovu
materijalnih proizvoda. S proizvodima ulaze u jezik krematonirni koji su im pridrueni. Iz jezika s veim brojem govornika ulazi kudikamo vie krematonima
u jezike s malim brojem govornika. U hrvatskome je jeziku zavladala prava poast stranih krematonirna. Znamo da nema istih jeZika. isti, utogljeni, okotali jezici osueni su na propast, ali propast prijeti i onim jezicima koji su nairoko otvorili vrata stranim jezinim uljezima svih vrsta. Osobno se manje bojim
koliine tuica, koliko se bojim njihove neprilagodljivosti hrvatskomu jeziku na
svim razinama: grafijskoj, ortoepijsko-fonolokoj, morfolokoj i sintaktikoj. Neprilagodljivost tuica u jeziku primatelju, njihova zakoenost koju stvaraju u komunikaciji pogubne su za svaki jezik. Zbog toga se bojim nekontroliranoga ulaska
stranih krematonima u hrvatski jezik. Nije to samo moja bojazan. O toj pogibelji
piu mnogi lingvisti u drugim europskim jezicima, osobito onima ija brojnost
govornika nije velika i ija je privreda ovisna o bogatijim gospodarstvima.
***
378
Krematonimija
ran
Prije nekoliko godina pod naslovom "Iz srca Marulieva grada" objavio je MiIvanievi ovaj popis krematonima iz sredita Splita II Hrvatskome slovu:
......
"---la
.....
.......
...........
..........
"
.....
...
...,....
.......
,....
....._..
,
.
..........
-....
-...
-----.....il"....
--~
w.w.a
'''~''''~''''
fla. . . . .
Qalllpw....
....1.1. . .' _
379
***
Samo nekoliko godina kasnije u Rijeci je otvorena veletrgovina (recimo: supermarket) na Suaku, gore na Peinama. Obavijestili su nas kako emo na pojedinim podovima upoznati proizvode koji se nude. Proitajmo tu obavijest skupa:
dubr
,8e,ea I:)tu,
.e:...
..,.,rln~~.~~.
~.JidA'
380
Krematonimija
***
Pozvao sam telefonom kolskoga razrednog kolegu, sveuilinog profesora nacionalne povijesti, a on mi je sutradan poslao fotografiju s ulaza u zgradu Euroherca uz pitanje: "A to je tu hrvatsko?"
Odgovorio sam za sebe: "Malo to." Tvrtke s takvim imenima vjerojatno i nisu vie u hrvatskome vlasnitvu, a to se hrvatskoga jezika tie, on je tu u slubi
objasnidbenog jeZika stranih krematonima.
Navedena imena, koja nisu iznimka u nas, ne bih komentirao ni s kojega
gledita.
No, kako sam mislima na Kvarneru, s udivljenjem se, po stoti put, prisjeam
klesara iz sela Bueva iznad Valuna na otoku Cresu. Taj nepoznati klesar klee na
tamonjemu groblju nadgrobnu plou svojih pokojnih predaka. Bilo je to u XI.
stoljeu (ponovit u: prije tisuu godina!). Na ploi je hrvatskim jezikom i oblim
glagoljikim pismom uklesao sljedea imena:
TEHA - s jatom koji je tada imao priblino istu glasovnu vrijednost kao u
praslavenskom;
BRATOHNA - sin - sa sloenim sufiksom -ohna koji nalazimo samo u nas i
samo na osobnim imenima kao to je Pribohna, imenu zabiljeenom u Vinodolskome zakoniku (1288) i Mi10hna na Krku (od kojega je tvoreno tamonje prezime MILOHNI);
JUNA - unuk - prema jun- "mlad", od osnove kojom su tvoreni apelativi junak, junac. Juna znai "mladen.
Budui da se tako predstavio trima najbitnijim sastavnicama svojega identiteta - hrvatskim jezikom, hrvatskim pismom i hrvatskim imenima - tekst prevodi
381
na latinski jezik i klee ga latinicom karolinke minuskule da ga razumiju Romani s kojima ivi i da se, tako predstavljen, ukljui u tadanju (kada je o pisanome
jeziku rije) gotovo jedinstvenu latinaku Europu.
A mi danas?
Upinjemo se to bre ukljuiti u (dananju anglistiku) Europu. Valjda nominalno, jer tamo smo barem od Valunske ploe. Toj Europi, meutim, prikljuu
jemo se razbucanim, razoblienim imenima i rastrojenim jezikom, pa se u njoj
lako moemo izgubiti, biti neprepoznatljivi, ma kako dobro znali sve druge europske jezike.
Zato se divim i klanjam Valunskoj ploi uzidanoj iza oltara u crkvi sv. Marije u Valunu na Cresu.
Valunac, rano preminuli profesor teologije, dr. Anton Benvin, rektor Zavoda
sv. Jeronima u Rimu, koji poiva na groblju u Buevu do samog mjesta na kojemu je pronaena Valunska ploa, govorio mi je gorljivo u Valunu kako su njegove
Valunke skrivale i brino uvale Plou za talijanske aneksije. Znale su da uvaju
biljeg vlastitog identiteta, dokaz svoje milenijske opstojnosti na tome tlu.
A mi danas?
Netko je povodom ulinih natpisa u Gospiu duhovito napisao: "Kad bi se
Ante Starevi ustao iz groba, proetao se ulicama i itao natpise i imena kafia, gostionica, ustanova i proizvoda u izlozima, sigurno bi se izgubio u vlastitu
zaviaju."
382