Zapljena Zrinskih imanja

Uvod Gospodin J. L. koji ne eli da mu spominjemo ime, naao je na web-stranici Symposion interesantan prilog o zapljeni Zrinskih imanja, koji je zapisao izvjesni vunbacitel, koji kao uvod navodi izvor priloga: Ovo je rad dr. Rudolfa Horvata objavljen u "Kolu" 1908 godine, i ima pedesetak stranica. Iz njega se moe saznati puno o ivotu u ono doba, i mislim ga pomalo prepisivati, koliko mi se bude dalo koji dan. J. L. nam u popratnom mailu pie: Imam knjigu Laszowski Emilij, Razgrabljene stvari grofa Petra Zrinskog i Franje Krste Frankopana i njihovih pristaa, Starine JAZU, knj. 41, Zagreb, 1948. U toj su knjizi podrobno opisane opljakane stvari. Navedena su imena orobljenih sela i poimence okradeni ljudi. Taj popis je zanimljiv i sa strane navedenih mjesta i ljudi koja su tada (1670. g.) postojala. Original je uvan u Beu na latinskome jeziku. Pljaku su organizirali austrijski asnici (grabei najbolji dio za sebe). Znadu im se i imena. Puno njihove tobonje nobilitatis. Dovodili su krajiku vojsku, koja je trebala braniti zemlju od Turaka. To su bili Vlasi, gladni plijena - dok su austrijski oficiri plijenili dvorove, Vlasi su se okomili na kmetove. Tono se zna koji Vlasi su pljakali koja sela (Skrad su pljakali

oni iz Donjih Dubrava). Zar je onda udan animozitet, prisutan od asa kako je vojna vlast tu naselila Vlahe. Iz Rudolfovog opisa se primjeti to je sve dobio car Leopold, pa ak i gae Zrinskoga. Gadovi, unazadili su Hrvatsku, da to i danas osjeamo. A nai novovjeki rasprodaju ono neto imovine koju nisu uspjeli unititi. iji emo biti za neko vrijeme, ija e to biti zemlja? Ima li netko da ju brani? Tuga i bijes me obuzimaju nad nesretnom prolosti i nad bezmjernom glupavosti i gramzivosti dananje uprave. Da je mogue trebalo bi dii ustanak... No vratimo se prilogu s web-stranice Symposion, tekstu dr. Rudolfa Horvata: Proglasom od 3. travnja 1670. objavio je kralj Leopold I. narodu hrvatskomu, da je grof Petar Zrinski postal nevernik nae krune", radi ega se zapljenjuje sav imetak njegov. Hoemo i zapovijedamo, da se sve njegovo imanje i blago obrne za nau kraljevsku komoru. Na gubitak svojih imanja bijae radi nevjere" (veleizdaje) osudjen takodjer Petrov urjak: grof Franjo Krsto Frankopan. Ista je sudbina zadesila i Petrove pristae: Stjepana Ivanovia, Franju Ivanovia, Petra Osvalda, Stjepana Verebelja, Gjuru Malenia, Baltazara Pogledia, Franju Bukovakoga, Franju Berislavia i Gapara olnia. Kraljevim je prihodima u Ugarskoj i Hrvatskoj upravljala kraljevska komora u Pounu. Ona se brzo pobrinula, da kralja Leopolda uini batinikom svih imanja nesretnoga bana hrvatskoga i njegovih drugova. U tu svrhu odabere vjete ljude, koji e sav njihov gibivi i negibivi imetak zaplijeniti i popisati. Svojim povjerenicima za taj posao imenuje kr. komora: Petra Prainskoga, blagajnika tridesetnice (carinare) u Nedeliu, te Franju poljaria, protustavnika iste tridesetnice. Medjutim se ve u Hrvatskoj zbila prava otimaina. Poput razbojnika udare na Zrinska i Frankopanska imanja krajiki asnici. Pri tome grabeu odlikovahu se ponajvie: karlovaki general grof Ivan Herberstein, veliki umberaki kapetan grof Ivan Ernest Para-daiser, senjski potkapetan Gali, otoki kapetan Franjo Lemberger, karlovaki porunik (zastavnik) barun Fridrik Saurer, ivaniki kapetan barun Ivan Jakov Teuffenbach i koprivniki kapetan grof Ferdinand Ernest Breuner. Zrinsko Medjumurje porobie zapovjednici njemake carske

vojske. Poput ovih tudjinaca dao se na otimanje takodjer domai velika grof Nikola Erdedi, ovaj zakleti neprijatelj grofa Petra Zrinskoga. U 17. vijeku bijahu grofovi Zrinski najbogatiji velikai hrvatski. Njima je u sjevernoj Hrvatskoj pripadalo golemo imanje Medjumurje, u srednjoj Hrvatskoj imanja: Rakovec, Vrbovec, Bojakovina, Medvedgrad, Breznica, vara, Ozalj i Ribnik, u junoj Hrvatskoj cijeli Gorski kotar, t. j. imanja : abar. Li i Brod na Kupi, a u Primorju : Grobnik, Bakar i krasni Vinodol, t. j. Kraljevica. Selce, Bribir, Griane, Drivenik i Hreljin 1. dio: Meimurje

Medjumurje. Kao punomonici kraljevskoga fiska" ponu Petar Prainski i Franjo poljari dne 19. svibnja, 1670. popisivati Zrinska imanja u Medjumurju. U donjem Medjumurju bio je grof Petar Zrinski gospodar trgovita : Preloga, Leg rada i Kotoribe. Zrinski kmetovi bijahu stanovnici dananjih sela: Belica, Gardinovac, Domainec, Novakovec, Drakovec, ukovec, Hemuevec, Dolnji Kraljevec, Oporovec, Dolnja Dubrava, Gorian, Podturen (koji se tada zvao Turnie"), Ferketinec, Miklovec, Sivica, Cirkovljan, Otok, Sveti Juraj (u Trnju), akovec, Dvorie, Hodoan, Dolnji Hraani, Pustakovec, Turie (koje se tada zvalo : Tori" ili Turi"), Sveta Marija, Dolnji Mihaljevec, Subotica, Benkovec, Brimerec, Jurevec, Orehovica, Palovec, Podbrest, Strelec, tefanec, Vularia i Vidovec (koji se tada zvao takodjer Sveti Vid"). U gornjem Medjumurju pripadahu Zrinskomu trgovita : akovec, Nedelie, trigovo i Mursko Sredie, te sela : Buzovec, Ivanovec, Martan, Pribislavec, enkovec, Gornji Vidovec, Putjan, Lopatinec, Brezje, Dragoslavec, Mali Mihaljevec, Badlian, Macinec, rean, Trnovec, Gornji Mihaljevec, Borke, Gornja Dubrava, Goriica, Hrnje, Martinuevec, Preseka, Prhovec (koji se tada zvao takodjer Otovina"), Tupkovec, Vugriinec, Kuranec, Novo selo, Pretetinec, Slakovec, Strahominec (tada Straholnjec"), Totovec, Poniorje, Brezovec (tada zvan takodjer Staravec"), Bukovlje, Cestjanec,

Grkaveak (koji se tada zvao Grkavec"), Jurovak, Jurovec, Kan-covak (tada Koncovdol"), Klapiina, Marof, Novi dvor, Vrhovljan, abnik, Selnica, Strukovec, Zebanec, Gibina, Jalovec, Leskovec, Rac-Kania, Stanetinec, afarsko, Veica, Vratiinec, Gornji Kraljevec, Kritanovec, Krizovec i Poklenica. Osim toga spominju se jo u Medjumurju ovi Zrinski posjedi Obrean, Hosovec, Gania, Gliboko, Bogdanovec, Druilovec, Altarec, Tomaovec (ili Sveti Martin"), Vukovec, Krainovec, ikovec, Braanec, Grabonek, Slatinak (ili Veliki Slatinjak"), Markovica, rnec, Svetiinec i Zasad.

Posve je prirodno, da je Zrinski na ogromnom imanju svome u Medjumurju imao mnogo vinograda i majura. Prainski i poljari spominju u svome izvjetaju ove Zrinske vinograde: 1. Popovak na brdu Pernjak kod Stanetinca, 2. Strmec na brdu Globoko kod Leskovca, 3. Skledar, 4. Banovi kod trigova, 5. Mlinareva klet, 6. Slatinak, 7. Krivak kod trigova, 8. ajnovieva klet na trigovskom vrhu i 9. Ciganak. Od glavnih majura Zrinskih bijae jedan tik tvrdje akovake, drugi u Vulariji, trei u ukocu, etvrti kod Legrada, peti u Turniu, esti u Dolnjem Kraljevcu, a sedmi na Velikom polju (Nagy Mezo). U Medjumurje provalio je carski general Spankau 14. travnja 1670. iz tajerske, a istodobno i koprivniki kapetan Breuner iz Podravine. Spankau je vodio Nijemce, a Br euner t. zv. Vlahe. Lako je sebi predstaviti, kako su Nijemci i Vlasi haraili po bogatom Medjumurju. Vojnici provaljivahu u Zrinske pivnice, gdje bijae mnogo dobroga vina. Odvozili su itave lagve. Tako je Simon Crnoha, ravnatelj Zrinskih vinograda kod trigova, na istrazi

svjedoio, da su Nijemci i Vlasi samo iz njegova podruja oteli 120 vedara vina. Vojnici provaljivahu u Zrinske hambare, odakle su odvodili mnogo penice, prosa, rai, jema i zobi. Veliku tetu poinie u stajama na majurima. Zrinski su naime u veliko gojili stoarstvo, osobito govedarstvo. Na svome majuru u ukovcu pravili su i sir po nainu glasovitoga parmesanskoga sira. Grof Breuner dade sa majura kod Legrada otjerati 113 glava goveda i 124 glave svinja, a kapetan Sak iz majura u ukovcu 57 goveda. Istragom se dokazalo, da su Nijemci i Vlasi otimali takodjer peradi, slanine, sira, soli, ulja i drugoga ivea. Na majuru u Dolnjem Kraljevcu haraili su Vlasi iz ete kapetana Nikole Makara. Odanle odvukoe sa sobom puno zobi i suraice, zatim 150 ovaca, pa takodjer sve staklene prozore i kljuanice sa vratiju ! Osim spomenutih asnika odlikovahu se kod grabea u Medjumurju takodjer kapetani: Kaniczky i Pursdorf. Kaniczky je dao nou provaliti u riznicu grofova Zrinskih u akovcu. Pursdorf pako haraio je na Zrinskom majuru u Turniu. Lijep primjer pruao je sebi podinjenim asnicima sam general Spankau. On je naime sebi prisvojio dvije Zrinske koije sa 6 pari voznih konja ! ini se, da ga je dobro oponaao pukovnik Leslie, koji je ot eo prekrasnu kristalnu" koiju sa 3 para konja. Ovu koiju i konje poslala je Petru Zrinskomu na dar udovica palatina Veselenvia. Uz to je Spankau ukrao 3 dragocjena ilima, koji bijahu procijenjeni na 7000 talira. U njega se nala Zrinska zlatna kutija sa dijamantima i nekoliko srebrnih posuda, to je sve morao vratiti 14. rujna 1670., kada ga je ratno vijee gradako tuilo kralju Leopoldu. Spankau i Leslie prisvojie sebi takodjer dosta Zrinskih dragocjenih kubura i maeva. Boravei u Medjumurju ne zadovoljie se Nijemci i Vlasi time, to su oplijenili Zrinska imanja. Mjestimice naime otimahu oni takodjer Zrinskim kmetovima blago iz staja, ito iz hambara i vino iz pivnice. Iz istranoga zapisnika doznajemo za sve poinjene tete. Najvie je pretrpjelo trgovite Prelog, gdje su Nijemci upravo opustoili 13 kua. U selu Vulariji opustjelo je 8 kua, u Podbrestu 4, a u Otoku 2 kue. Kraj takvih prilika nejemo se uditi, to su punomonici kraljevske komore 19. svibnja nali na Zrinskim majurima u Medjumurju samo nekoliko stotina goveda, svinja i ovaca, a u vinogradima jedva oko 200 vedara vina; hambari pak bijahu gotovo bez itka. Mnogo vie

imali su punomonici kr. fiska posla, da popisu pokustvo i dragocjenosti u Zrinskom gradu akovcu. Da sebi uzmognemo predstaviti sliku tadanjega dvora grofova Zrinskih, priopit emo kratak opis suvremenoga pisca, koji je na svoje oi gledao akovac. To bijae nizozemski uenjak Jakov Tollius, koji je god. 1660. posjetio u akovcu bana Nikolu Zrinskoga, te 11 godina poslije toga dakle prigodom smrti Petra Zrinskoga pie svome prijatelju Nikoli Vitsenu, to je sve u akovcu vidio. Evo toga opisa: Za svoga boravka u Gracu mnogo sam uo o Nikoli Zrinskom. Njegove este i uspjene navale na Turke primahu se u itavom kranskom svijetu kao radosne vijesti; one su naprotiv kod Turaka ime Zrinsko uinile predmetom uasa. Poznanstvo ovoga svjetski poznatoga junaka zahvaljujem grofu Pottingu. On htjede posjetiti dragoga rodjaka svoga, pa me je ljubezno pozvao, neka s njime podjem u akovec. Radosno prihvatih ovu povoljnu priliku, te smo za tri dana bili ve na ulazu u akovec, sjedite Zrinskoga. Zrinski nas kroz vojnike strae, koje bijahu naokolo postavljene, povede u palau (tvrdju). Ova bijae velebna i sjajna, a izvrsno utvrdjena protiv turske sile. Sa svake ju gotovo strane okruivahu movare (grabe), koje bi mogle prijeiti (neprijateljske) prokope dobije. Samo jedna strana ona naprama selu upire se u golo tlo, ali ju opasuje tim vra ograda (palisade). ovjeka se ugodno doima, kad iza tolike pustoi u okolici napokon ugleda krasnu palau, divno pokustvo, veliajnu udobnost, najvei sjaj, te naobraenu i naitanu obitelj ! Na trijemovima bijae izvjeeno zaplijenjeno tursko oruje: lukovi, tobolci, gvozdeni batovi, titovi" i drugo oruje ove vrsti. Ali sve ovo natkriljuju blistave sablje iz Damaska (demekinje"). Neke od ovih imale su drak ureen zlatom i srebrom ; sjajne pako korice potamnjivahu oinji vid umetnutim dragim kamenjem. U predvorjima mogao si vidjeti izvjeene zastave, koje su otete Turcima ; nakvaene krvlju ove zastave naznaivahu nebrojene izvojevane pobjede. Ovdje se pokazivahu slike, na kojima bijahu prikazana junaka djela grofova. Sjeam se slike, na kojoj Turinu pada glava ; Turin je prigrnuvi ratnu kabanicu zamahnuo desnicom i zaprijetio se Nikoli smru. To bijae mladiu (Nikoli Zrinskomu) prvi poetak mladosti ; od toga jednoga uio se drugo.

Trei ili etvrti dan otkako dodjosmo odveo nas je (Zrinski) u knjinicu, koja bijae krasna, napunjena svakim obiljem knjiga. Odavle odveo nas je u oruarnicu, u kojoj bijae namjestio mjedene zidodere, bombarde, koplja, sablje i druge vrsti oruja. Ovim se krasotama i bogatstvu pridruuje ogromno skladite. Riznica je otvorena, a u njoj uz ostalo od nemale vrijednosti vidi zbirku starinskih novaca. Bogato su zastupani novci Aleksandra Velikoga, Otona i Vitelija. Bilo je (u dvoru) slika kraljeva, knezova i slavnih mueva u okrugljastom i umanjenom obliku krasno naslikanih. Uz ostale pokazae mi slike Martina Luthera i njegove ene Katarine, slike divne umjetnosti. Onda se zaputismo u grofove vrtove. Njihovu krasotu i sjaj ne mogu izraziti rijeima. Moda e to sebi u mislima dostii, ako se duhom prenese u drevne vrtove "Alkinojeve." Takav je eto bio dvor grofova Zrinskih u akovcu. Petar Prainski i Franjo poljari u svome izvjetaju potanko navode, to su sve nali u gradu akovakom. Redomice popisivahu razno pokustvo: ormare, krevete, stolove, stolce i t. d. Vrlo mnogo nadjoe raznih ilima, oruja i slika. Nebrojene su pak u popisu navedene krinje, u kojima bijahu spremljene razne stvari, veinom veoma skupocjene. Ne mislimo ovdje iznositi sve, to su punomonici kraljevskoga fiska" u akovakom dvoru nali i popisali. Ipak moramo spomenuti barem one dragocjenosti, koje su kasnije dospjele u carsku riznicu u Beu. Ove nam dragocjenosti slue kao prilog poznavanju tadanje kulture hrvatske ; podjedno nam jasno prikazuju bogatstvo grofova Zrinskih.

Kralj Leopold uzeo je za sebe nekoliko odijela, medju inim crni menten (kabanicu) Petra Zrinskoga. Ovaj menten bijae pravljen od baruna, a podstavljen brokatom ; imao je 6 zlatnih puceta u svakom pucetu po 6 manjih dijamanata, a medju njima u sredini po jedan velik dijamant. Kralj je zaplijenio i ljetni menten Petra Zrinskoga. Ovaj menten bijae pravljen od skrletnoga baruna sa utom podstavom od brokata ; imao je 6 puceta, a u svakom po 7 rubina. Drugi menten Petra Zrinskoga bijae od svilenoga sukna tamne boje s a podugakim pletenim pucetima. Kralj je uzeo za sebe takodjer dva prekrasna odijela Petra Zrinskoga Jedno bijae ljetno odijelo od brokatnoga zlata sa 30 zlatnih puceta i sa 30 malenih zlatnih ruica ; u svakom pucetu i u svakoj ruici nalazio se po jedan rubin ; uz to se na rukavima nalazilo po 6 utih pletenih puceta. Drugo Petrovo odijelo bijae od atlasa modre boje sa 29 puceta od sedefa (Perlmutter); u svakom pucetu nalazio se po jedan sitan

rubin, obrubljen zlatom. Kralj je zaplijenio i krasnu kabanicu Katarine Zrinske. Ovaj menten bijae pravljen od baruna sa podstavom od sobolovine (Zobel); kabanica bila je ureena zlatnim i srebrnim resama (Fransen) ; imala je pak 30 sitnih zlatnih puceta, a u svakom po jedan rubin Osim odijela uzeo je sebi kralj takodjer skupocjeno oruje Petra Zrinskoga. Medju ovim isticala se demekinja, t j. zavinuta sablja iz Damaska. Ova je demekinja tada bila procijenjena na 6000 forinti. Imala je jaspidov balak, iskien dragim kamenjem (rubinima, tirkizima i granatama). Korice bijahu joj na novo preradjene od suhoga zlata, a posute draguljima Druga demekinja imala je nonice od bijeloga srebra s pozlaenim ruama. Kralj je zaplijenio jo 11 dragocjenih maeva, koje imahu korice redovito od pozlaenoga srebra, a drak iskien dragim kamenjem. Osim toga uzeo je sebi kralj takodjer 5 palaa (kratkih maeva). I ovi imaju redovito ronice i kri od pozlaena srebra. Jedan pala imao je nonice od crvenoga baruna, a balak sav od srebra, nakien sitnim tirkizima. Od puaka uzeo je kralj 2 dugake tessinske puke, koje bijahu pozlaene i sedefom iskiene ; zatim dugu firentinsku puku, na kraju srebrom okovanu ; onda 3 brescijanske puke i jednu belgijsku karabinku; napokon 14 pari pitolja, medju kojima bijae i jedna Rakocijeva pitolja, s kraja okovana suhim zlatom.

Svidjelo se kralju Leopoldu, te je za svoj dvor uzeo takodjer skupe konjske sprave. U popisu spominje se 5 ovakovih sprava. Jedna bijae iroka od prilike 2 palca s ruom na elu ; sva bijae od istoga srebra, a svilene uzde zlatom protkane. Potprsina i podrepina redovito je od bijeloga srebra, a lanii pozlaeni. Capragi (pokrivai) za konje bili su od crvenoga baruna, pa jo lijepo izvezeni svilom. Od uresnih dijelova pokustva uzeo je sebi kralj 30 novih dugakih tapeta od crvenoga damasta, podstavljenih bijelim platnom, 5 svilenih mletakih sagova, 1 njemaki vuneni sag, 3 perzijska saga i 36 finih navlaka za stolce. Nije bio potedjen ni krevet Petra Zrinskoga. S njega naime odnijee u beki dvor skupocjen svilen pokrivac, podstavljen na krajevima crvenim atlasom, a u sredini utim; na uglovima pak bijae lijepo izvezen, te s nekoliko zrna sitnoga bisera iskien. Jo dragocjeniji bio je drugi t. zv. mletaki pokriva. On bijae podstavljen utim atlasom, a izvezen toli sjajno, da je radi rijetkosti radnje bio procijenjen na 6000 forinti.

U kraljev dvor bijae otpremljeno takodjer neto rubenine Petra Zrinskoga. Medju ostalima spominje se marama zlatom vezena ; jedan par plahta skroz izvezenih zlatom i svilom ; etiri jastunice, vezene zlatom i srebrom, te osam isto takovih obruba za jastunice ; jo jedan par plahta, od kojih bijae jedna protkana zlatnom icom, a obrubljena zlatnim resama. Ima jote razliitih stvari, to ih je kralj dao iz akovca otpremiti u Be. Medju ovima bijae Zrinska kapa, krasno izradjena od zlata i srebra s vrpcama, obrubima i s pozlaenim bakrenim iljkom. Lijepa je bila Petrova lovaka torba, izvezena zlatom i srebrom, a sa srebrnim kolobarom ; zatim 3 perjanice od aplje, kakove su tada nosili Hrvati, pa tri rijetka nepoznata roga i jedan malen crni tok za boce sa 6 staklenih boca i njihovih zaklopaca. U Be ode velika okrugla visea ura od pozlaenoga bakra ; zatim 2 ormara iz indijskoga drva s lijepim bakrenim slikama ; onda jedno pozlaeno ezlo od ebanovine ; pa 4 starinska kipa, slivena od tua, te jedan luk i tatarska strijela s tokom od zlatnih i srebrenih ica. Kralj je sebi uzeo i lepezu Katarine Zrinske. Ova lepeza bijae od nojevoga perja s jaspidovim dralom, posvuda nakiena dragim crvenim i zelenim kamenjem. Iz riznice Petra Zrinskoga dao je kralj u Be odnijeti 4 i pol dukata istoga zlata, ispranoga iz rijeke Drave ; 44 funte srebra augsburke probe (punciranoga), djelomice bijeloga djelomice pak pozlaenoga ; 46 funti srebra bez probe ; 5 klijetica sa dralima iz probanoga srebra ; 21 par srebrnih i pozlaenih kopa, a u svakoj od njih po 3 rubina; 2 turske lice od pozlaenoga srebra u toku, koji bijae protkan karmesinskim zlatom i srebrom ; jedan pozlaeni srebrni kri, iznutra ureen drvenim slikama i sa 23 bisera ; jedno janje boje" od srebra s malim laniem i sa 2 male slike, izrezane u drvo ; 20 pozlaenih srebrnih puceta sa drugih 10 isto takovih ali manjih gumbia; 24 mala puceta od kamena kalcedona sa srebrnim zvijezdama ; jedan srebrni emaljirani pernjak ; jednu srebrnu iznutra pozlaenu kutiju ; jednu skupocjenu au od kristala, odozgo i odozdo iskienu dragocjenim zelenim kameniima, sa zaklopcem u crnom toku ; napokon srebrnu spravu sa 3 srebrna puceta. Kako su grofovi Zrinski pribirali dragocjenosti, pokazuje nam i ova injenica. U kr. zemaljskom arkivu zagrebakomu uva se prijepis kraljevske darovnice, kojom je Ivan Franjo Ori god. 1682. dobio imanje Severin. U toj darovnici spominje se, da je Petar Zrinski kupio od zagrebakoga kaptola za 7228 forinti srebrninu iz ostavine biskupa Petra Petretia, ali je ovu svotu ostao duan.

Katarina Zrinska imala je u akovcu spremljeno mnogo svakojakih tkanina i nakita. Od toga uzeo je sebi kralj Leopold 23 rifa srebrnoga brokata, 1 rif zlatnoga brokata, 13 rifi crvenoga brokata s utkanim ruama, 4 rifa zlatnoga i srebrnoga brokata ute boje, 8 rifi srebrnoga brokata modre boje i 33 rifa crnoga baruna. Kralj je nadalje zaplijenio 55 rifi svile, 7 komada atlasa s izvezenim ruama, 21 rifa srebrom protkane resice, 6 rifi resice od zlatne i srebrne ice; 23 rifa resice za stolce od crvene i bijele svile, 21 rif veih resica od crvene i bijele svile, 74 rifa manjih resica iste boje, 22 rifa vrpce od crvene svile, 7 vitlia vrpce od crvene i bijele svile, 29 rifa jo drugih vrpca od crvene i bijele svile, 3 rifa ipaka vie od pedlja visokih, a protkanih srebrom i zlatom, 3 rifa manjih ipaka, takodjerrzlatom i srebrom protkanih, pa 24 zlatom i srebrom vezenih rua za stolnjake. Popis svih ovih stvari, to ih je kralj Leopold zadrao za sebe, bijae sastavljen u akovcu 30. listopada 1671. Iz drugoga pak izvora doznajemo, da je kralj 19. studenoga 1670. dao iz akovca u Be otpremiti 5497 forinti gotova novca. Sa kulturnoga gledita zanima nas Zrinska knjinica, koja se nalazila u akovcu. Prainski i poljari u svome popisu na vie mjesta spominju knjige, koje nadjoe u krinjama i ormarima. Izrijekom konstatiraju, da je u akovcu bilo i hrvatskih knjiga. Poimence dodue ne spominju naslov ni jedne knjige ; ali zato ipak mi poznajemo sadraj Zrinske knjinice. Sauvao nam se naime izvorni popis knjiga i rukopisa, to ga je godine 1662. sastavio sam Nikola Zrinski. U svome popisu navodi Nikola 404 knjige i 16 rukopisa. On ih po strukama dijeli u jedanaest odjela. Tako n. pr. povjesne knjige stavlja Nikola u 3 grupe: 1. stari vijek, 2. povijest drugih naroda i 3. povjesnici Panonije i Turske ("Historici Pannoniae et Orientalium"). U tome treem dijelu zastupani su historiari : Bonfmije: Istvanffy, Forgach, Petino, Inchoffer, Spontani, Bongar, Schodel, Orbini, Zeiller i savremeni zagrebaki kanonik Gjuro Rattkay. Zrinski je u svojoj knjinici imao mnogo djela: vojnikih (stratekih), politikih, zemljopisnih, kozmoerafskih. filozofskih (skolastikih), gospodarskih i pjesnikih. Poslije smrti Nikole Zrinskoga (god. 1664.) upravljao je knjinicom ban Petar Zrinski. On je hrvatski knjievnik, a knjievnou bavi se takodjer njegova ena Katarina, dapae i njezin brat Franjo Krsto Frankopan. To je zaista rijedak primjer medju hrvatskim velikakim

porodicama ! Imamo dakle dovoljno razloga drati, da je Petar Zrinski dobro uvao i umnoao Zrinsku knjinicu. Umnoao ju je takodjer njegov sinovac Adam Zrinski. Istom poslije Adamove smrti dodje Zrinska knjinica u tudje ruke. Dugo se uvala u Daunovom dvorcu Vottau, gdje ju godine 1880. otkrije Ladislav Szluha. Kupnjom dodje Zrinska knjinica u posjed S. Kendea, od koga ju je prekupila hrvatska vlada. Sada je Zrinska knjinica svojina naroda hrvatskoga, a uva se u kralj. sveuilinoj knjinici u Zagrebu. U svemu sauvano je 249 knjiga i 14 rukopisa. Knjige pisane su latinskim, njemakim, hrvatskim, talijanskim, francuskim, panjolskim i magjarskim jezikom. Ovo nam pokazuje, koliko jezika poznavahu grofovi Zrinski, naroito Nikola, koji je povrh toga jo.te znao i turski jezik. Imamo jasnih dokaza, da knjige u Zrinskoj knjinici nijesu poivale vjeni san, kako aliboe spavaju mnoge knjige u knjinicama sadanjih velikaa hrvatskih. Na mnogim naime knjigama nalaze se vlastoruno pisane biljeke i opaske Nikole Zrinskoga. Obino je biljeio na jeziku latinskom, hrvatskom, talijanskom ili magjarskom. Ove se biljeke ponajvie tiu historije, filozofije, strategije i poezije, te nam slue kao ogledalo due Nikole Zrinskoga. On je na veinu knjiga stavio tiskanu ceduljicu ,,ex libris" sa svojim potpisom i slikom. Ovi portreti potjeu iz god. 1646. i 1652. esto je knjizi pripisano geslo Nikole Zrinskoga, naime: Sors bona nihil aliud" ili Nemo me impune lacesset". Na nekim knjigama nalazimo i vlastoruni potpis Nikole Zrinskoga ; na 92. knjizi zabiljeeno je ime Petra Zrinskoga ; na nekim opet knjigama ime Ivana Listva, koji je dotine knjige poklonio Zrinskoj knjinici. Gdjegdje vidimo i posvetu darovatelja. Tako je na pr. djelo Galea Martis" (tiskano god. 1625. u Tiibingenu) pisac Chr. Lachmer vlastorunim potpisom posvetio banu Jurju Zrinskomu, ocu Nikole i Petra. Knjigu pod brojem 12 darovao je Zrinskoj knjinici papa Urban VIII., koji ju je i napisao. Na nekim knjigama nalazimo takodjer Nikolinih stihova na talijanskom ili magjarskom jeziku. Zanimiva je talijanska knjiga : Orbini Mauro II regno degli Sclavi", u kojoj pisac pripovijeda povijest Hrvatske. Ovdje je naime Nikola Zrinski mnoga mjesta u knjizi prekriao, a na drugim opet mjestima pridao mnoge vrlo dragocjene opaske u tekstu i na rubovima knjige. Ove opaske pokazuje Ni-kolino shvaanje povijesti. Na knjizi broj 178 nalazi se napis : Ex libris comitis Petri Erdody", a uz to latinska biljeka, pisana rukom Nikole Zrinskoga. U nau kr. sveuilinu knjinicu doprlo je takodjer 29 knjiga, na kojima se nalazi ,,ex libris" Adama Zrinskoga.

Grofovi Zrinski bijahu gospodari Medjumurja od god. 1546. do god. 1670. Ondje su vladali kao kakovi dinaste. Polovicu Medjumurja zaplijenio je kralj Leopold god. 1670. Druga polovica pripala je Adamu Zrinskomu. Kad je pak Adam god. 1691. poginuo u bitci kod Slankamena, pripade kralju i njegov dio Medjumurja, poto Adam nije imao djece. Up ravu Medjumurja predade kralj dvorskoj komori u tajerskom Gracu. Godine 1695. postade gospodarem Medjumurja markiz de Prye. Njemu je kralj Leopold god. I697. izdao povelju, kojom mu daruje sva Zrinska imanja u Medjumurju s pravom nasljedstva. Markiz de Prye dao se 5. listopada 1698. zakonitim nainom (po kaptolu zagrebakom) uvesti u svoj posjed. Ali ve god. 1702. prodade on Medjumurje gradakoj komori za istu svotu, koju je on izbrojio. Tako je gradaka komora po drugi put zavladala u Medjumurju. Ona dade ovo imanje god. 1715. u zakup grofu Ivanu ikulinu. No ve 25. svibnja 1719 pokloni kralj Karlo VI. za sva vremena itavo Medjumurje grofu Mihajlu Ivanu Althanu, koji mu je uinio velike usluge u t. zv. ratu za panjolsku batinu. Odsada gospoduju u Medjumurju grofovi Althani tako dugo, dok nijesu veliko ovo imanje god. 1791. prodali grofu Gjuri Festetiu za 1 milijun 600 tisua forinti. Grofovi Festetii (porijeklom hrvatski plemii iz Turopolja) imaju jo i danas glavne svoje posjede u Medjumurju.

Izvori i literatura: 1. Istrani zapisnik povjerenika kraljevskoga dvora i kaptola azmanskoga. (Rukopis u arkivu ratnoga ministarstva u Beu od 26. travnja 1672. broj 3. Prijepis u zbirci Emila pl. Laszowskoga.)

2. Relatio confiscationis universorum bonorum comitum Petri a Zrin et Francirci a Thersacz. (Iznio dr. Franjo Raki god. 1873- u zborniku: Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana", str. 556.586.) 3. Radoslav Lopai: Hrvatski urbari". Zagreb 1894. 4. Ivan Kukuljevi: Dragocjene i umjetne stvari grofovah Zrinjskih u gradu akovcu".

(Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga II.) 5. Lopai-Laszowski: Oko Kupe i Korane". Zagreb 1895. 6. Matija Mai: Prilozi za poviest grada Bakra". Suak 1896. 7. Radoslav Lopai: Spomenici hrvatske Krajine". Knjiga I.III. 8. Emilij pl. Laszowski: Hrvatske povjestne gradjevine". Zagreb. 9. Alexander comes Patachich : Status familiae Patachich". Viennae 1740. (Rukopis u kr. sveuilinoj knjinici zagrebakoj, sign. S M 33 D 1.) 10. Radoslav Lopai: Karlovac". Zagreb 1879. 11. Ivan Kukuljevi: Dogodjaji Medvedgrada". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga III.) 12. Elenchus documentorum bona et jura familiarum Zrinyi et Frangepan aliarumque familiarum pure in regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae habita tangentium ex classe urbariorum et conscriptionum confectus". (Rukopis u kr. zemaljskom arkivu zagrebakom).

DR. RUDOLF HORVAT Za portal pripremio: Zvonimir Mitar Sutra na portalu: Zapljena Zrinskih imanja 2. dio: Bojakovina / Rakovac / Zagreb, estine i Brezovica

Zapljena Zrinskih imanja

Prilog s web-stranice Symposion, tekstu dr. Rudolfa Horvata: Proglasom od 3. travnja 1670. objavio je kralj Leopold I. narodu hrvatskomu, da je grof Petar Zrinski postal nevernik nae krune", radi ega se zapljenjuje sav imetak njegov. Hoemo i zapovijedamo, da se sve njegovo imanje i blago obrne za nau kraljevsku komoru. Na gubitak svojih imanja bijae radi nevjere" (veleizdaje) osudjen takodjer Petrov urjak: grof Franjo Krsto Frankopan. Ista je sudbina zadesila i Petrove pristae: Stjepana Ivanovia, Franju Ivanovia, Petra Osvalda, Stjepana Verebelja, Gjuru Malenia, Baltazara Pogledia, Franju Bukovakoga, Franju Berislavia i Gapara olnia. Kraljevim je prihodima u Ugarskoj i Hrvatskoj upravljala kraljevska komora u Pounu. Ona se brzo pobrinula, da kralja Leopolda uini batinikom svih imanja nesretnoga bana hrvatskoga i njegovih drugova. U tu svrhu odabere vjete ljude, koji e sav njihov gibivi i negibivi imetak zaplijeniti i popisati. Svojim povjerenicima za taj posao imenuje kr. komora: Petra Prainskoga, blagajnika tridesetnice (carinare) u Nedeliu, te Franju poljaria, protustavnika iste tridesetnice. Medjutim se ve u Hrvatskoj zbila prava otimaina. Poput razbojnika udare na Zrinska i Frankopanska imanja krajiki asnici. Pri tome grabeu odlikovahu se ponajvie: karlovaki general grof Ivan Herberstein, veliki umberaki kapetan grof Ivan Ernest Para-daiser, senjski potkapetan Gali, otoki kapetan Franjo Lemberger, karlovaki porunik (zastavnik) barun Fridrik Saurer, ivaniki kapetan barun

Ivan Jakov Teuffenbach i koprivniki kapetan grof Ferdinand Ernest Breuner. Zrinsko Medjumurje porobie zapovjednici njemake carske vojske. Poput ovih tudjinaca dao se na otimanje takodjer domai velika grof Nikola Erdedi, ovaj zakleti neprijatelj grofa Petra Zrinskoga. U 17. vijeku bijahu grofovi Zrinski najbogatiji velikai hrvatski. Njima je u sjevernoj Hrvatskoj pripadalo golemo imanje Medjumurje, u srednjoj Hrvatskoj imanja: Rakovec, Vrbovec, Bojakovina, Medvedgrad, Breznica, vara, Ozalj i Ribnik, u junoj Hrvatskoj cijeli Gorski kotar, t. j. imanja : abar. Li i Brod na Kupi, a u Primorju : Grobnik, Bakar i krasni Vinodol, t. j. Kraljevica. Selce, Bribir, Griane, Drivenik i Hreljin 2. dio: Bojakovina / Rakovac / Zagreb, estine i Brezovica

Bojakovina Iz Medjumurja dodjoe kraljevski povjerenici Petar Prainski i Franjo poljari 4. lipnja 1670. na Zrinsko imanje Bojakovinu. Ovo imanje pripadalo je grofovima Zrinskima od konca 16. vijeka; nalazilo se u upaniji zagrebakoj, a bijae vrlo prostrano. Na sjeveru spadahu pod vlastelinstvo Bojakovinu sva sela do Svete Helene, a na jugu skoro do Save; na istoku bila je medjom rijeka Lonja, a na jugozapadu potok rnec. Poimence spominju se na bojakovinskom imanju ova sela : Sveta Helena, Majkovec, takorovec, Hrebinec, Stani, Meglinec, pa gornje i dolnje Dvorie na sjeveru ; Sveti Breko (Brckovljani), Prikraj, Graec, Kusanovec i Lasina (Lupoglava?) na istoku ; Kozinak, Lukarie, Sela, akovec, Kopevec i Sveti Martin (Pro-zorje) na zapadu ; napokon Andnlovec, Ostrna, Leprovica, Dolnja Greda, rnec, Jeevo i Trebovec na jugu. Prainski i Spoljari poeli su popisivati sve nepokretnine i pokretnine sa sjeverne strane, odakle i dodjoe. Prisutni bijahu susjedni plemii, poimence pak zagrebaki podupan Ivan Oegovi i krize vaki podupan Nikola Pisai. Pod Zrinsku kuriju (dvor) u Svetoj Heleni spadahu 3 vinograda, i to tako velika, da je za njihovo obradjivanje trebalo 90 kopaa. Kmetskih kua, koje morahu davati tlaku, t. j. besplatne teake za obradjivanje vlastelinskoga zemljita, bijae 34. Od ovih kmetova podavalo je njih 20 u ljetno doba po 2 teaka na tjedan, a u zimsko doba po jednoga teaka ; naprotiv je drugih 14 kmetova moralo zimi staviti vlastelinstvu na razpolaganje po dva, a ljeti po tri teaka. to je u Svetoj Heleni bilo pokretnoga dobra, oteo je odmah iza kraljevskoga proglasa od 3. travnja 1670. barun Ivan Jakov Teufenbach, zapovjednik krajike posade u Ivaniu. Obavivi posao u Svetoj Heleni, zapute se punomonici kraljevskoga fiska u Majkovec, da ovdje popisu imetak Petra Zrinskoga. U Majkovcu bijae Zrinski dvorac, pod koji je spadalo 17 kmetskih zadruga. Veina kmetova (njih 14) podavahu ljeti

po dva, a zimi po jednoga teaka ; samo 4 kmeta davanu ljeti po tri, a zimi po dva teaka. Osim livada, uma, oranica i panjaka pripadahu dvoru takodjer veliki vinogradi, u kojima je radilo 60 kopaa. Prainski i Spoljari ne nadjoe u Majkovcu nikakovih pokretnina, jer je barun Teufenbach s ivanikim vojnicima oteo vino iz pivnice, stoku iz staja, ito iz hambara i pokustvo iz dvorca.

Grofovi Zrinski imali su na svojim imanjima osim kmetova i slobodnjaka takodjer svoje vazale. To bijahu veinom stari hrvatski plemii, kojima su Turci oteli ili opustoili djedovinu. Kao beskunici stavili bi se ovakovi plemii pod okrilje bogatih grofova Zrinskih ili Frankopana, koji bi im badava (za nagradu) ili kao zalog (za zajmove) dali na uivanje malena imanja (po nekoliko t. zv. selita") sa plemikim dvorcem i s nekoliko kmetskih kua. Takav je Zrinski vazal bio Stjepan Vrebelj, koji je uivao imanje takorovec sa dvorcem i s nekoliko kmetova. Prainski i poljari zaplijenie i ovo imanje u korist kraljevskoga fiska, premda se tomu opirao spomenuti Vrebelj. Iz takorovca sidjoe kr. povjerenici, u Stani. Ovdje bijae Zrinski dvorac ; pod njega spadae 8 kmetova, koji su ljeti podavali tjedimice po tri, a zimi po dva teaka. Vlasnikom imanja Stania bijae prije Sigismund Szantohazy. Kad je ovaj umro bez mukih potomaka, darovao je Petar Zrinski to imanje Gjuri Maliniu. Mjeseca travnja god. 1670. oteo je Maliniu imanje Stani barun Teufenbach i predao ga petrinjskomu potkapetanu, koji se oenio udovom Sigismunda Szantohazvja. Poto je to oevidno bilo nezakonito djelo, popisanu Prainski i Spoljari takodjer ovo imanje za kraljevski fisk. Istom sada dodjoe kraljevski povjerenici u samu tvrdju Bojakovinu. Pod ovu tvrdju spadahu brojni kmetovi susjednih sela. Kmetovi bojakovinski imahu razline urbarijalne odnoaje pogledom na podavanje tlake i dae. Tako je na pr. bilo 25 kmetova, koji uivahu polovicu selita (dakle po 6 jutara zemljita) vlastelinskoga, radi ega morahu tjedimice po 4 dana sa dva vola (ili krave) besplatno sluiti svomu vlastelinu, i to : kod oranja, dovaanja ita, sijena, vina i drva, te kod prevaanja razne robe u blinja i daleka mjesta. Bile su 24 kmetske kue, koje davahu dovoza ljeti po tri, a zimi po dva dana ; zatim 65 kua, koje su ljeti sluile po dva,, a zimi po jedan dan; napokon 7 kua, koje su i ljeti i zimi sluile sa dovozom po jedan dan u tjednu. Jedan kmet imao je polakicu, da gopotiji daje samo jednoga teaka u mjesec dana ; drugih pak 6 kmetskih kua davanu samo pastire za uvanje gospodske stoke na pai. Na posjedu Kusanovcu stanovahu slobodnjaci", a ne kmetovi. Neki od ovih slobodnjaka morahu podavati tlaku ; no veina ih bijae oslobodjena od slube, te su mjesto toga prinosili godimice po etiri vagana penice i etiri vagana zobi, a uz to 2 ugarska forinta (t. j. zlatna dukata) gotova novca i jedno svinje. U tvrdji Bojakovini bijae Zrinski upravitelj Antun Funtek, a raunovodja: literat" Juraj Stankovi. Oni su punomonicima kraljevskoga fiska potanko iskazali prihode imanja bojakovinskoga. Zrinski je

od svojih kmetova dobivao deseti dio prihoda od vina, ita i pelaca. Kada su urodili vinogradi, dobio bi Zrinski po 600 vedara vina. Mnogo kmetskih i slobodnjakih kua moralo je Zrinskomu na jesen dati po jednoga ukopljenoga prasca; tko toga nije imao, mogao se otkupiti s jednom ugarskom forintom (t. j. sa dukatom). Tako je Zrinski godimice dobivao 112 prasaca ili toliko dukata. Svaka je kua morala o Boiu dati po jednoga kopuna, te je Zrinski na taj nain dobivao oko 500 kopuna. Od mlinova na teritoriju bojakovinskoga imanja pobirao je Zrinski godimice po 4 ugarske forinte. U ime drvarine iz svojih uma dobivao je oko 150 mjerova zobi, te oko 40 ug. forinti gotova novca. Malte na bojakovinskom dobru nosile su godimice do 100 rajnskih forinti. Bilo je jo i nekih drugih prihoda. Prainski i poljari nali su u Bojakovini samo 3 vedra vina, 12 vagana penice, 28 vagana heljde, 68 vagana rai i 200 vagana prosa. Sve ostalo vino, ito, stoku, novac i pokustvo oteo je u travnju god. 1670. barun Teufenbach, te sa svojim ljudima odvezao u Ivani. O njegovoj otimaini sauvali su nam se istrani spisi, uinjeni po iskazima vjerodostojnih svjedoka. Tako znamo, da je Teufenbach iz Bojakovine oteo: 28 krava, 6 volova, jednoga bika, 20 telia, 21 junca, 7 voznih konja, 300 svinja, 500 kopuna, 43 guske, 34 race, 36 kokoi, 21 unku, 600 vedara vina i mnogo raznoga ita. Iz dvorova pak u Majkovcu i u Svetoj Heleni odveo je 4400 vagana raznoga ita, 200 vedara vina, 70 glava goveda, mnogo peradi, 222 rajnska forinta gotova novca, 67 kamena turske soli (od kojih svaki stoji 1 for. i 10 dinara), te mnogo oruja i pokustva. Barun Taufenbach nije se zadovoljio samo otimainom imetka Petra Zrinskoga. Bez milosrdja dade on provadjati ratnu kontribuciju kod Zrinskih kmetova u svima spomenutim selima. Krajiki vojnici otimahu bijednim kmetovima konje, marvu, penicu, zob i gotov novac. Bolje ne prodjoe ni vazali Petra Zrinskoga. Njima su vojnici oteli, to im se svidjelo, a u dvorcima porazbijali, do ega bi doli. Osobitu tetu pretrpjee : Gapar Isai, Luka Selec, Baltazar Vingoni, Franjo i Gjuro Frankulin, pa Stjepan Straboli, stari i bogati upravitelj Zrinskoga dvorca u Svetoj Heleni.

Rakovac Komorski povjerenici Petar Prainski i Franjo poljari nijesu popisali Zrinsko imanje Rakovac s Vrbovcem. Polovicu toga imanja uivao je zagrebaki kaptol, komu je Petar Zrinski bio duan 16.000 forinti. Druga pak polovica pripadala je Sofiji Lobl, udovici bana Nikole Zrinskoga. Grofovi Zrinski batinili su rakovako imanje god. 1531. od hrvatskoga bana Ivana Karlovia, koji bijae ujak Nikole Zrinskoga, junaka sigetskoga. Rakovako imanje sastojalo se iz grada i vie sela. Grad Rakovac stajao je na potoku Salniku, koji ga je okruivao, kako je to bio obiaj kod svih gradova, ako se nijesu nalazili na kakvom brdu. Sama zgrada

bijae gradjena na jedan kat, kako se to vidi iz slike, koja se uva u zagrebakoj kr. sveuilinoj knjinici. (Rukopis: Status familiae Patachich.") Danas vie nema ni traga tomu gradu, jer ga razorie kmetovi, koji se god. 1755- pobunie u itavoj onoj okolici. Ipak jote postoji gradski bunar Zrinjevac", koji daje izvrsnu vodu, te sjea narod na nekadanje grofove Zrinske. Uz grad bila je sagradjena upna crkva sv. Gjurgja. Osim toga bilo je ovdje dvadesetak kua, koje su inile rakovaku varo" (oppidum Rakonak"), gdje stanovahu purgari". Pod grad Rakovac spadahu sela: Breane, Samoborec, Banievec, Mlaka, Dvorie i Dolnja Zelina. Najvei dio imanja rakovakoga nalazio se na lijevoj obali rijeke Lonje u upaniji krievakoj. Samo Dolnja Zelina (na potoku Zelini) s neto vinograda i zemalja pripadala je upaniji zagrebakoj. Stanovnici sela Breana, Samoborca (Samoborci) i Banievca bijahu poput Rakovana purgari". Kao takovi razlikuju se od kmetova u Mlaci, Dvoriu i Zelini po tom, to ne moraju orati vlastelinsku zemlju. Ipak i oni tlae", t. j. obavljaju besplatnu slubu gopotiji. Glede ove purgarske tlake stoji u sauvanom urbaru" od 10. studenoga 1630. zabiljeeno ovako : Svaki purgar duan je od Petrova do Martinja pejom tlakom po tri dni, od Martinja do Petrova po dva dni. Kada je potrebno v povoz pojti, duan je z jednim ivinetom v kotaru i zvan kotara." Pod ..pejom tlakom" razumijeva se podavanje besplatnih teaka, koji e vlastelinu raditi u dvoru, u vrtu, na polju, u vinogradu, na livadi, ili u umi. Naprotiv je povoz" takova sluba, koju purgar obavlja svojim kolima. Vlastelinu je naime trebalo dovaati ito s polja, vino iz vinograda, sijeno iz livada, drvo iz uma i. t. d. Osim toga morahu purgari u ime povoza" voziti vlastelinsku robu na sajmove ili onamo, kamo je prodana. Ovakova je sluba bila veoma neugodna. ,,Purgari" na rakovakom imanju bijahu prema svomu vlastelinu osim tlake" obvezani takodjer daom". Ova je redovito bila opredijeljena prema veliini uivanoga zemljita. Kao temelj sluila je t. zv. sesija" ili selite". Ovo je na rakovakom imanju znailo 12 jutara oranice i neku koliinu livade. Malo bijae purgara, koji su uivali itavo jedno selite. Obino je purgar imao polovicu selita, rjedje etvrtinu, a jo rjedje tri etvrtine selita. Tko je uivao polovicu selita, morao je u vlastelinski dvor dati godimice po jednu ,,drvenku" (kablenku) penice, jednoga krnjaka" (ukopljeno svinje), jednoga kopuna, jedno pile, jedan sir ili lopaticu, te 6 jaja ; u gotovu pak novcu platio je 27 dinara Jurjevine" (o Gjurgjevu) i 27 dinara Martinine" (o Martinju). Ako je purgar uivao cijelo selite", morao je vlastelinu dati dvaput toliko novaca, penice, krnjaka" i jaja ; ako je pak imao samo etvrtinu selita", onda je davao razmjerno manje. Kmetovima bijae jo tee nego li purgarima. Svaka kmetska kua mora vlastelinstvu rakovakomu staviti na raspolaganje od Petrova do Svih Svetih tjedimice po 4 besplatna teaka, a od Svih Svetih do Petrova po 3 teaka ; osim toga mora jedan dan orati svojim plugom, a drugi dan s opregom". Vea mu

je i daa", jer ima gospotiji dati po 2 kablenke penice, rai i zobi, jednoga krnjaka", jednu lopaticu, 5 pilia, jednoga kopuna i nekoliko jaja ; novaca davanu samo neki kmetovi. Turci su dvaput (god. 1562. i 1591.) opustoili imanje rakovako. Tada odvedoe u ropstvo takodjer mnogo kmetova. Zato grofovi Zrinski poetkom 17. vijeka nastoje, da opustoene krajeve nasele novim kmetovima. Ovo je inio Juraj Zrinski, otac kasnijih banova Nikole i Petra Zrinskoga. Juraj utemelji god. 1618. selo Lojnicu, koje postoji jo i danas. U Lojnicu doselilo se sedam Slovinaca", t. j. Hrvata iz tadanje turske Slavonije. Doveo ih je Vuk Gasi, a Juraj Zrinski dozvolio im je, da iskre prostor, gdje e biti polja njihova. Prvih devet godina nee trebati vlastelinstvu davati nikakove dae, a poslije toga ,,o svake hie po dva dukata gotovih novac, jednu kvartu (etvrtinku) penice, jednu (kvartu) zobi i jednoga dobroga prasca". Zrinski idu esto u boj, te im treba dosta vojnika. Zato nastoje, da novim kmetovima mjesto ,,tlake" naprte vojniku dunost. Tako Juraj Zrinski u povelji, koju je 31. svibnja 1618. dao Lojnianima, izrijekom kae : Ako li bismo vrimenom vtegnuli pojti u vojsku", duna je svaka kua u Lojnici, da oborua po jednoga vojnika, koji e pojti ob svojem stroku mesec dan ; ako li bismo morali u vojski tentati dale od mesec dan, budu (vojnici) imali od nas svoju hranu ili potroak". Jo je u povelji naredjeno i to, da Lojniani moraju vlastelinstvu dati trei dio plijena, to e ga narobiti u ratu. Istodobno, kad i Lojnica, osnovano je susjedno selo Peskovec. Zato i njegovi stanovnici preuzee na sebe prema grofu Zrinskomu jednaka podavanja i vojnike dunosti. Malo kasnije utemeljio je grof Juraj Zrinski selo Radoie. Ovdje uz Slovince" nalazimo takodjer Hrvate iz tadanje slobodne Hrvatske. Jedan se primjerice zove Mirko Turopoljec, drugi opet Grgur Bisaan ; prvi se oito doselio iz Turopolja, a drugi iz Bisaga. Kmetovi iz Radoia plaaju gospotiji godimice po 4 dukata od svake kue ; no zato ne moraju davati penice, zobi i svinje. Vojnike dunosti imaju iste kao Lojniani. Godine 1622. utemeljio je grof Juraj Zrinski selo Celniani. U tome selu nastanie se ponajvie Vlasi", kojih je kasnije nestalo. Celniani imahu jednaka podavanja i dunosti, kao i kmetovi iz Radoia. Zajednika im je takodjer osobita daa, da cijelo selo zajedno predade u vlastelinski grad svake godine po dvije kunine koe". Godine 1623. utemeljio je grof Juraj Zrinski sela: Valeti i Gornje Brezane. U ova sela doselie se ponajvie Vlasi", kojima je Zrinski 28. svibnja 1623. dao privilegija. U pogledu vojnikih dunosti bijahu jednaki doseljenicima drugih sela ; podavanje pak bijae im tee, jer je svaka kua plaala godimice po 5 dukata i jedno janje.

Tamo, gdje se danas nalazi mjesto Sveti Ivan Zelina, bijahu nekada vinogradi grofova Zrinskih. Jedan se vinograd zvao Vojak, drugi ator, a trei Matkovec. Godine 1630. stanovalo je na istom brdu trideset

kmetova Zrinskih. Poto su ovi kmetovi ivjeli ponajvie od vinogradarstva, plaahu vlastelinstvu rakovakomu cijelu tibru jedino podavanjem vina. Odavle je vlastelinstvo u ime gornice dobivalo 56 i pol vedara vina. Drugi vinograd imanja rakovakoga nalazio se na brdu Gornjoj Lipnici, sjeveroistono od Rakovca. Sam Zrinski vinograd zvao se Pluetski. Na istome brdu stanovalo je 16 kmetova, koji podavahu vlastelinstvu godimice oko 13 vedara vina kao gornicu".

Oranice zemlje imalo je vlastelinstvo u vlastitom obradjivanju oko 100 jutara kod Rakovca i 2 jutra kod Dolnje Zeline. Vlastelinske livade Rod Rakovca odbacivahu godimice po 40 vozova sijena, a kod Dolnje Zeline oko 100 vozova. Neto je dohotka nosila i malta, koja bijae postavljena u varoi kod tvrdje Rakovca. Godine 1691. pogibe u bitci kod Slankamena Adam Zrinski, jedini sin bana Nikole Zrinskoga. Poto Adam nije ostavio potomka, pripade njegov dio Rakovca i Vrbovca kraljevskoj komori. Ova je od kaptola otkupila i drugu polovicu spomenutog imanja, pa onda sve zajedno dala u zakup hrvatskomu banu Adamu Bacanu. Kraljevska komora prodade Rakovac i Vrbovec godine 1710. barunu Baltazaru Pataiu, koji se odlikovao kao hrvatski rodoljub i dravnik. Barunska kasnije grofovska obitelj Pataia bijae veoma razgranjena, te je na pr. god. 1809- bilo na hrvatskom saboru 9 grofova Pataia. Ipak je ova obitelj izumrla ve godine 1834. smru grofinje Eleonore, udovice grofa Bartola Pataia. Tako su Rakovac i Vrbovec opet pripali kraljevskomu fisku.

Zagreb, estine i Brezovica U prijanja vremena bio je lijep obiaj, da hrvatski velikai grade sebi palae u glavnom gradu kraljevine Hrvatske. Gornji grad (Gri) bijae pun krasnih privatnih kua naih velikaa. Tamo su i grofovi Zrinski podigli svoj dom, koji postoji jo i danas. Na Kapucinskom trgu broj 3 vidi se lijepa, velika i vrsto gradjena jednokatnica, koja bijae nekada svojinom grofova Zrinskih. Ovdje bi Zrinski odsjedali, kada ih je kakav posao doveo u Zagreb ; tu bi se zaustavili, kada su iz Medjumurja preko Zagreba putovali na svoja imanja u Pokuplju ili u Primorju. Osim ove palae imali su grofovi Zrinski u Zagrebu dva vrta, i to ,,u predgradju izvan zidina", t. j. u dananjoj Ilici. Nije nam poznato, gdje se u Zagrebu nalazio duan (officina mercatoria) grofova Zrinskih. U tome duanu prodavala se valjda eljezna roba iz abra, gdje je Petar Zrinski imao svoju talionicu i radionicu. Petar Prainski i Franjo poljari dodjoe 5. lipnja 1670. u Zagreb, da kao punomonici kraljevskoga fiska popisu i zaplijene imetak Petra Zrinskoga. Prvi dan dogovarahu se oni sa zagrebakim biskupom Martinom Borkoviem, kao namjesnikom banske asti, o tom, kako da obave svoj posao. Bijae im naime ve poznato, da je grof Nikola Erdedi, drugi namjesnik banske asti, oplijenio Zrinske posjede u

Zagrebu, u estinama i u Brezovici. Sutradan 6. lipnja zaponu Prainski i poljari svoj posao. Kao svjedoci sluit e im Mihajlo pl. Sokolovi, veliki sudac upanije zagrebake, te zagrebaki gradjani: Bla Stjepani, Matija Fabri i Gjuro Miko, kao zaprisegnuti senatori kr. slobodnoga grada Zagreba. Pred ovo povjerenstvo stupio je Stjepan pl. Sili, porijeklom iz virovitike upanije, te zatrai, neka se manji vrt Petra Zrinskoga ne zaplijeni, nego njemu predade. Vjerodostojnim svjedocima dokazao je Sili, da je ovaj vrt nekada pripadao njegovomu tastu, pa da je u Zrinske ruke dospio nezakonitim putem. Uz to je Sili dokazao jo i to, da je i sam Petar Zrinski svomu inovniku naloio, neka njemu odstupi ovaj vrt, poto se uvjerio, da nema prava na nj. Uzevi to u obzir, povjerenstvo je doista spomenuti vrt dosudilo Stjepanu Siliju. U palai Petra Zrinskoga nije povjerenstvo nalo nikakovih pokretnina, to bi trebalo popisati. Sve je naime porobio i odveo grof Nikola Erdedi. Kasnijom istragom ustanovilo se, da je Erdedi u pivnici ove palae naao 14 bureta sa 290 vjedara vina. Medju ostalima bijahu ovdje dva vjedra finoga tokajskoga vina, koje se onda prodavalo po 30 dukata ; ovo je vino Petru Zrinskomu valjda poslao njegov zet Franjo Rakoczy, koji je imao vinograde oko Tokaja. Iz hambara odpremio je Erdedi svu zalihu ita, a iz soba u palai ormare, krevete, stolove, stolce i drugo pokustvo. Ne treba ni spominjati, da se u ovim sobama nalazilo dragocjenih predmeta, naroito finih sagova, zrcala, posudja, odijela i rubenine. Upravitelj kue Nikola Cerovec u istranom zapisniku potanko izbraja, to je sve Erdedi odnio iz palae Zrinske. Osobito je velik broj raznoga oruja. Erdedi je oteo i 300 rajnskih forinti gotova novca, to je Zrinski opredijelio za plau vojnicima svojim. Opljakao je Erdedi takodjer Zrinski duan, odakle je odnio robe u vrijednosti od 1400 forinti (dukata). Zrinska palaa u Zagrebu bila je kasnije opet uredjena, jer je Erdedi morao vratiti oteto pokustvo. Palaom je kraljevska komora upravljala do godine 1685. kada je kralj Leopold posebnom poveljom darovao palau s pokustvom djeci baruna Franje ikulina. Obavivi posao u Zagrebu, krenue komorski povjerenici jo istoga dana u estine. Petra Prainskoga i Franju poljaria pratio je Mihajlo Sokolovi, veliki sudac upanije zagrebake ; prisutni bijahu takodjer neki plemii. U estinama bijae nekada majur velikog imanja, kojemu je na elu stajao Medvedgrad. Tri puta postadoe grofovi Zrinski gospodarima strmoga Medvedgrada. Prviput dogodilo se to godine 1541., kada je kralj Ferdinand darovao Medvedgrad brai Ivanu i Nikoli Zrinskomu. Tada su pod Medvedgrad spadala sela : Kraljevec, Dedii, Graan, rnomerec, Novaki, Slanovec, Botinec, Hudibetek, Zepnica i

Petrovci. Godine 1557. dobio je Medvedgrad s imanjem podban Ambroz Gregorijanec u zamjenu za imanje i grad Rakovac. Gregorijanci gospodovahu u Medvedgradu 53 godine. Ambroza naslijedi njegov sin Stjepko Gregorijanec, koji je (kao zet Urule Heningove) poznat iz povijesti seljake bune god. 1573. Stjepko postade godine 1574. podbanom hrvatskim, a podjedno i velikim upanom zagrebake i krievake upanije. Iste godine dade on popravljati zidine medvedgradske. jer ih je potres otetio. Ovaj posao obavljao je kralj. graditelj Jerolim Arkonati. Dok se Medvedgrad popravljao, stanovao je Stjepko Gregorijanec ispod grada u estinama, gdje je dao sagraditi vlastelinski dvorac. U popravljenom Medvedgradu stanovalo je 18 zemaljskih haramija, kojima je hrvatski sabor god. 1586. namijenio zadau, da zagrebaku goru uvaju od vlakih martoloza, jer su ovi krali nau djecu i prodavali Turcima- Hrvatski stalei godine 1589-izaberu Stjepka kapetanom (zapovjednikom) svih zemaljskih haramija. No ve slijedee godine 1590. ponovi se jak potres, koji na Medvedgradu porui prednje zidine. Tom prigodom bijae oteena gradska kapela i sve sobe tako, da se vie nije moglo stanovati na Medvedgradu, nego u estinama. Stjepko Gregorijanec umrije godine 1592. i ostavi dva sina : Pavla i Nikolu.

Kad je s Nikolom Gregorijancem god. 1610. izumrla ova znamenita obitelj, dotnognu se Zrinski po drugi put imanja medvedgradskoga. Lakoumni Nikola Zrinski zaloi to imanje godine 1615. Benku Turovcu, a god. 1619. barunu Tomi Mikuliu (za 2000 forinti i 100 zlatnih dukata). Mikulii posvema zapustie Medvedgrad, koji se ve godine 1642. spominje kao razvalina (,,arx diruta"). Od Tominoga sina razuzdanog Aleksandra Mikulia otkupio je Medvedgrad 29- lipnja 1657- ban Nikola Zrinski. Tako su grofovi Zrinski evo trei put zagospodovali u Medvedgradu. Kada se po Nikolinoj smrti obavljala dioba Zrinskih imanja, pripade Medvedgrad njegovomu bratu Petru. Zato je sada i to imanje bilo zaplijenjeno po kraljevskoj komori. Punomonici komore vele u svome izvjetaju: Ili smo do dvorca (kurije") estine pod razorenim Medvedgradom (sub diruto castro Medvevara), te smo zaplijenili dvorac zajedno sa svima pristojalitima. U dvorcu ne nadjosmo nikakovih pokretnina, osim stolova i stolaca, te itavih vrata i prozora; sve druge pokretne stvari dao je odnijeti i odvui spomenuti gospodin Nikola Erdedi sa druinom svojega dvora. Grof Erdedi odveo je 1707 vedara dobroga vina, 424 vagana ita (prose i rai), 22 vagana zobi, 4 vola, 5 dojnih krava, 19 glava druge stoke, 29 mladih i 19 starih gusaka, a smarofa urnomercu 24 kokoi i 126 druge peradi". Upraviteljem medvedgradskoga imanja u estinama imenuje kraljevska komora godine 1670. Jurja Radia. Pod upravom komore ostadoe estine do godine 1679. Tada je komora ovo imanje predala barunu Franji ikulinu, koji je tvrdio, da mu Zrinski duguju 75.000 forinti. Odluku komore svoje potvrdio je kralj Leopold godine 1685-, neposredno iza smrti Franje ikulina. U odnosnoj povelji daruje

kralj mukim i enskim potomcima Franje ikulina na vjena vremena estine s Medvedgradom. Kad je god. 1746. umro Ivan Franjo ikulin, kao zadnji muki lan ove obitelji, ostavi on estine s Medvedgradom svojoj neakinji Julijani, udovici baruna Josipa Sermagea. Julijanu naslijedi njezin sin barun Petar Sermage. Kasnije pak po enskoj lozi obitelji Sermage dodjoe estine s Medvedgradom u posjed baruna Kulmera od Rosenbuchela. Obitelj Kulmer, koja je god. 1854. bila uzviena na grofovsku ast, posjeduje estine jo i danas. Iz estina vrate se Petar Prainski i Franjo poljari u Zagreb. Ovdje su o raznim potekoama konfiskacije dugo i potanko raspravljali sa biskupom Martinom Borkoviem, kao namjesnikom banske asti. Istom 9. lipnja zapute se punomonici kraljevske komore u Turopolje, gdje bijahu imanja nekih pristaa bana Petra Zrinskoga. Prainski i poljari zaplijene i popisu imanja Kurilovec i esti dio Lukavca, to je pripadalo Baltazaru Poglediu, zatim Lomnicu, koja bijae dobro Franje Bukovakoga, te Malu Mlaku, posjed Franje Berislavia. Ovoj zapljeni asistirao je u ime zemaljskih oblasti Stjepan pl. Svatovi, koji bijae kome turopoljski i podjedno podupan jednoga dijela upanije zagrebake. U pratnji podupana Svatovia dodjoe komorski punomonici 10. lipnja u katel Brezovicu. Prigodom diobe Zrinskih imanja (godine -1665.) zapala je Brezovica groficu Mariju Sofiju Lobi, udovicu bana Nikole Zrinskoga. Grofica je ovo imanje dala privremeno na uivanje svome urjaku Petru Zrinskomu, kao naravnomu i zakonitomu skrbniku i zatitniku njezine siroadi (sina Adama i keri Katarine Ane). Petar Prainski i Franjo poljari imali su najprije od kraljevske komore nalog, da Brezovicu zaplijene ; kasnije pak dobie od samoga kralja Leopolda zapovijed, neka ne provedu zapljenu. Po svoj prilici obratila se u toj stvari na kralja sama udovica Nikole Zrinskoga, koja je na kraljevskom dvoru imala svojih zatitnika, te su valjda ovi rastumaili, da Brezovica ne pripada Petru Zrinskomu.

Povjerenstvo nadje 10. lipnja u Brezovici groficu Mariju Sofiju Lobi, koja se onamo osobno zaputila, da prosvjeduje protiv eventualne zapljene. Punomonici kraljevske komore u svome izvjetaju piu: Zato smo mi ona dobra u rukama gospodje grofice ostavili nezaplijenjena i netaknuta ; ipak smo inventirali i popisali pokretnine, koje ondje nadjosmo". Nalo se pak u Brezovici oko 800 vagana prosa i 16 vagana heljde, 82 vjedra vina, 23 krave, 2 junice, 22 telia, 102 svinje, 20 gusaka, razno pokustvo, te mnogo puaka, maeva, titova i drugog oruja.

Kad je godine 1691. u bitci kod Slankamena poginuo grof Adam Zrinski, pripade Brezovica kraljevskoj komori. Od komore prijedje Brezovica u vlasnitvo grofa Ivana Drakovia. Vie od 100 godina vladahu u Brezovici grofovi Drakovii. Oko godine 1776. dade grof Josip Kazimir Drakovi obnoviti i lijepo urediti dvor u Brezovici. Ovdje je rado boravio takodjer Josipov sin Ivan. Poetkom 19. vijeka kupio je Brezovicu od grofova Drakovia hrvatski ban Ignjat Gyulaj. Od sada je Brezovica pripadala

grofovima Gyulajima sve do godine 1893., kada je cijelo to imanje kupio zagrebaki veletrac Au.

Izvori i literatura: 1. Istrani zapisnik povjerenika kraljevskoga dvora i kaptola azmanskoga. (Rukopis u arkivu ratnoga ministarstva u Beu od 26. travnja 1672. broj 3. Prijepis u zbirci Emila pl. Laszowskoga.)

2. Relatio confiscationis universorum bonorum comitum Petri a Zrin et Francirci a Thersacz. (Iznio dr. Franjo Raki god. 1873- u zborniku: Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana", str. 556.586.) 3. Radoslav Lopai: Hrvatski urbari". Zagreb 1894. 4. Ivan Kukuljevi: Dragocjene i umjetne stvari grofovah Zrinjskih u gradu akovcu". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga II.) 5. Lopai-Laszowski: Oko Kupe i Korane". Zagreb 1895. 6. Matija Mai: Prilozi za poviest grada Bakra". Suak 1896. 7. Radoslav Lopai: Spomenici hrvatske Krajine". Knjiga I.III. 8. Emilij pl. Laszowski: Hrvatske povjestne gradjevine". Zagreb. 9. Alexander comes Patachich : Status familiae Patachich". Viennae 1740. (Rukopis u kr. sveuilinoj knjinici zagrebakoj, sign. S M 33 D 1.) 10. Radoslav Lopai: Karlovac". Zagreb 1879. 11. Ivan Kukuljevi: Dogodjaji Medvedgrada". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga III.) 12. Elenchus documentorum bona et jura familiarum Zrinyi et Frangepan aliarumque familiarum pure in regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae habita tangentium ex classe urbariorum et conscriptionum confectus". (Rukopis u kr. zemaljskom arkivu zagrebakom).

DR. RUDOLF HORVAT Za portal pripremio: Zvonimir Mitar Vezani lanak:

Zapljena Zrinskih imanja Uvod i 1. dio: Meimurje

Sutra na portalu: Zapljena Zrinskih imanja 3. dio: Karlovac i vara / Ozalj / Ribnik

Zapljena Zrinskih imanja

Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan Prilog s web-stranice Symposion, tekstu dr. Rudolfa Horvata:

Proglasom od 3. travnja 1670. objavio je kralj Leopold I. narodu hrvatskomu, da je grof Petar Zrinski postal nevernik nae krune", radi ega se zapljenjuje sav imetak njegov. Hoemo i zapovijedamo, da se sve njegovo imanje i blago obrne za nau kraljevsku komoru. Na gubitak svojih imanja bijae radi nevjere" (veleizdaje) osudjen takodjer Petrov urjak: grof Franjo Krsto Frankopan. Ista je sudbina zadesila i Petrove pristae: Stjepana Ivanovia, Franju Ivanovia, Petra Osvalda, Stjepana Verebelja, Gjuru Malenia, Baltazara Pogledia, Franju Bukovakoga, Franju Berislavia i Gapara olnia. Kraljevim je prihodima u Ugarskoj i Hrvatskoj upravljala kraljevska komora u Pounu. Ona se brzo pobrinula, da kralja Leopolda uini batinikom svih imanja nesretnoga bana hrvatskoga i njegovih drugova. U tu svrhu odabere vjete ljude, koji e sav njihov gibivi i negibivi imetak zaplijeniti i popisati. Svojim povjerenicima za taj posao imenuje kr. komora: Petra Prainskoga, blagajnika tridesetnice (carinare) u Nedeliu, te Franju poljaria, protustavnika iste tridesetnice. Medjutim se ve u Hrvatskoj zbila prava otimaina. Poput razbojnika udare na Zrinska i Frankopanska imanja krajiki asnici. Pri tome grabeu odlikovahu se ponajvie: karlovaki general grof Ivan Herberstein, veliki umberaki kapetan grof Ivan Ernest Para-daiser, senjski potkapetan Gali, otoki kapetan Franjo Lemberger, karlovaki porunik (zastavnik) barun Fridrik Saurer, ivaniki kapetan barun Ivan Jakov Teuffenbach i koprivniki kapetan grof Ferdinand Ernest Breuner. Zrinsko Medjumurje porobie zapovjednici njemake carske vojske. Poput ovih tudjinaca dao se na otimanje takodjer domai velika grof Nikola Erdedi, ovaj zakleti neprijatelj grofa Petra Zrinskoga. U 17. vijeku bijahu grofovi Zrinski najbogatiji velikai hrvatski. Njima je u sjevernoj Hrvatskoj pripadalo golemo imanje Medjumurje, u srednjoj Hrvatskoj imanja: Rakovec, Vrbovec, Bojakovina, Medvedgrad, Breznica, vara, Ozalj i Ribnik, u junoj Hrvatskoj cijeli Gorski kotar, t. j. imanja : abar. Li i Brod na Kupi, a u Primorju : Grobnik, Bakar i krasni Vinodol, t. j. Kraljevica. Selce, Bribir, Griane, Drivenik i Hreljin 3. dio: Karlovac i vara / Ozalj / Ribnik

Karlovac i vara Krajika tvrdja Karlovac sagradjena je godine 1579. na Zrinskom imanju Dubovcu. Ovo imanje kupio je kralj Rudolf II. od grofa Jurja Zrinskoga za 14.000 forinti. Odmah treba spomenuti, da ove svote ne primie grofovi Zrinski nikada, premda je i kralj Leopold II. na saboru godine 1659 obeao, da e Zrinskima platiti kupovninu za Dubovac. Lako je razumjeti, da je i ova okolnost neto doprinijela nezadovoljstvu banova Nikole i Petra Zrinskoga.

U samoj tvrdji Karlovcu posjedovao je Petar Zrinski oveu kuu, koja se nalazila na nekadanjem Josipovom danas Strossmaverovom trgu. Stanislav Fumi, provizor imanja ozaljskoga, iskazao je o toj kui prigodom istrage ovo : Od prilike prije 10 godina kupio je grof Petar Ziinski od grofa Petra Erdeda u Karlovcu gradilite za 700 rajnskih forinti. Na tome gradilitu dade Zrinski podii lijepu kuu, pa onda prikupi i susjednu kuu nekoga Laniona za 300 forinti, te ju spoji sa svojom kuom, da imade vei prostor. Fumi veli, da je Zrinska kua u Karlovcu bila snabdjevena svakovrsnim pokustvom, to ga treba za svagdanju porabu. Vrijednost ove kue openito se cijenila na 3000 forinti. Fumiev iskaz potvrdie na istrazi takodjer Petar Tompa i Mihajlo Stolnikovi. U toj kui stanovao je Petar Zrinski esto, jer je kao krajiki asnik morao vie puta dolaziti u Karlovac. Izvan tvrdje u t. zv. varoi karlovakoj posjedovao je Petar Zrinski omanju kuu. Pripadom spominjem, da je Petar Zrinski imao takodjer svoje ,,hie" u dananjoj Baniji, dakle naprotiv staroga Karlovca. U jednoj od ovih kua drao je Zrinski krmu, u kojoj se toilo vino iz njegovih vinograda ; muterije su ponajvie bili vojnici posade karlovake. Radi ovih kua dodjoe komorski punomonici Petar Prainski i Franjo poljari 11. lipnja u Karlovac, da provedu zapljenu. No tomu se oprijee krajiki asnici, koji ustvrdie, da ,,u ovoj tvrdji nema nita traiti kraljevski fiskus Njegova Velianstva, jer ova tvrdja ne pripada Njegovomu Velianstvu kao kralju Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, ve kao caru i nadvojvodi Austrije, te kao vojvodi tajerske". Prainski i poljari svravaju svoje izvjee rijeima: ,,O toj stvari dugo smo raspravljali s istim asnicima, ali ne mogasmo izraditi nita". Spomenute dvije Zrinske kue u Karlovcu prisvojio je sebi grof Ivan Josip Herberstein, general hrvatske (karlovake) Krajine. Herberstein se dapae i uselio u kuu bana Petra Zrinskoga i pridrao za sebe i itavo pokustvo banovo. Kasnije postade ova kua vlasnitvo vojnoga krajikog erara. U njoj su do ukinua Krajine stanovali potpukovnici slunjske pukovnije ; sada se pak u nekadanjoj Zrinskoj kui nalazi kr. kotarska oblast. Grof Petar Zrinski sagradio je oko godine 1660. u Dolnjoj vari lijep grad, koji dade dobro uvrstiti. Za ovu gradnju dala je kraljevina Hrvatska besplatne radnike. Pod grad spadahu susjedna sela: Velika vara, Mala vara, Mostanje, Mrzlo Polje na Mrenici, Dubravci, Kozalj vrh, Jara polje, te Banjavievo, Bogovievo, Jaguievo, Galovievo i Juievo selo. U ovim selima stanovalo je 214 kmetova, koji bijahu prema gradu vari obvezani tlakom i daom. U ime tlake davalo je 168 kmetskih kua tjedimice po jednoga besplatnog teaka, a 46 kmetskih kua po dva teaka na tjedan. U ime pak dae dobivala je varaka gospotija od svojih kmetova godimice po 100 vedara vina, 34 vagana penice, 84 vagana zobi, 30 ovaca, 202 kopuna, 47 pilia i 816 kokojih jaja, te 161 for. 20 novia gotova novca.

Zrinska tvrdja u vari bijae trn u oku karlovakomu generalu i drugim asnicima. Njima je naime smetalo, to su odsada Zrinski vojnici iz vare mogli paziti na karlovake vojnike, koji obiavahu poput Turaka plijeniti po okolinim selima. Zato je grof Ivan Josip Herberstein nastojao oko toga, da srui tvrdju u vari. U tu svrhu dobro mu dodje buna Petra Zrinskoga. Kada se doznalo za ovu bunu, odmah general Herberstein javlja vojnomu vijeu u tajerski Gradac, da Karlovcu prijeti velika pogibelj od Zrinske tvrdje u vari. Vojno vijee predlae 30. oujka 1670. kralju Leopoldu, neka odredi, da general Herberstein smije razoriti tvrdju varu. Ovo pismo donese grof Paradaiser 3. travnja u Be, a ve sutradan (4. travnja) dozvoljava kralj Leopold, da Herberstein razori varu. im je kraljeva dozvola stigla u Karlovac, odmah se general Herberstein dade na davno eljeni posao. Ve 7. travnja, 1670. poalje on karlovaku posadu prema vari, te njegovi vojnici do temelja razore ovaj vrsti grad. Kamenitu i drvenu gradju iz vare upotrijebi Herberstein za druge poslove. Tako je njome popravio tvrdju u Dubovcu ; zatim u karlovakoj tvrdji sagradio generaliju". gdje se danas nalazi kadetska kola ; jo je sagradio crkvu sv. Josipa, te straarnicu i toranj nad vratima tvrdje. Po tolikoj gradji moemo sebi predstaviti, kako li je velika bila tvrdja u vari. Tamo, gdje je nekada stajala ova tvrdja, dadoe kasnije karlovaki generali sazidati lijep ljetnikovac. Ovaj postoji jo i danas, te se s njega prua krasan pogled na Karlovac i na dolinu karlovaku.

Posve je naravno, da su karlovaki vojnici grad u vari prije oplijenili, nego li ga razvalie. Kada se kasnije povela istraga, bijahu glede toga presluani: Petar Tompa, zapovjednik tvrdje i dobara u Ozlju, te literat Nikola Hrestak, prijanji raunovodja u vari, a tada u Ozlju. Prema iskazima ove dvojice odvedoe karlovaki vojnici iz vare : 1200 vedara vina, 800 kuplenika penice, 2000 kuplenika prose, 600 kuplenika zobi, 200 kuplenika rai, 10 kuplenika sijerka, 30 glava goveda, 80 koza, 80 gusaka, 50 kokoi, 40 pataka, 20 kopuna, 100 konica pelaca, 12 puaka, 100 centi raznoga eljeza i svakojako pokustvo. Karlovaki general Herberstein naumio je, da imanje varu otrgne od kraljevine Hrvatske i pripoji karlovakoj Krajini. Zato je grof Ivan Ernest Paradaiser, podgeneral i zapovjednik posade karlovake, po nalogu Herbersteinovu zaprijeio Petru Prainskomu i Franji poljariu pristup u varu, kada oni htjedoe ondje 12. lipnja 1670. obaviti zapljenu Zrinskoga imanja. Ipak su ovi punomonici kraljevske komore obavili svoj posao, i to 4. srpnja, kada se vraahu iz Primorja. Tom prigodom naao se u vari takodjer barun Saurer, zastavnik posade karlovake, koji se ponio veoma nasilno, te je dapae i oruje htio upotrijebiti protiv Prainskoga i poljaria. No ovi svejedno u prisutnosti maloga suca Krste Znike obave popis imanja, zaplijene ga u ime kr. komore, postave ondje komorskog upravitelja i zaprisegnu ga.

Ratno vijee u tajerskom Gracu zamolilo je god. 1672. kralja Leopolda, neka varu utjelovi karlovakoj Krajini. Kralj ne htjede toga uiniti, nego varu god. 1681. pokloni Ivanu i Jurju Delivuku. U rukama ove obitelji ostade vara do god. 1740., kada je to imanje kupio Franjo Kuevi. Od kraljevine Hrvatske bila je vara otrgnuta istom god. 1768. Tada ju je Kuevi za 20.000 forinti prodao vojnomu eraru, a ovaj utjelovio karlovakoj Krajini. Ozalj Petar Prainski i Franjo poljari dodjoe 13. lipnja iz Karlovca u Ozalj, gdje bijae ogromno imanje Petra Zrinskoga. Punomonici kraljevske komore imali su puna 3 dana posla, da popisu sav Zrinski posjed i da obave zapljenu. Nekada je Ozalj pripadao grofovima Frankopanima. Kada se grof Nikola Zrinski god. 1544. vjenao s Katarinom, jedinom sestrom Stjepana Frankopana Ozaljskoga, dobije u ime miraza na uivanje medju ostalim imanjima takodjer Ozalj. Po Stjepanovoj smrti ostade Ozalj grofovima Zrinskim sve do propasti ove odline obitelji. Zrinski su esto zalazili u Ozalj i ovdje ostajali due vremena. Stalno se pak u Ozlju nastanio grof Petar Zrinski, koji je iz Ozlja upravljao velikom kapetanijom umberakom. U gradu Ozlju sabrao je Petar 27. listopada 1641. sjajne svatove, s kojima je krenuo u Karlovac, da se vjena s Anom Katarinom, kerkom karlovakoga generala Vuka Frankopana. U gradu Ozlju roie se djeca Petra Zrinskoga, koji se u akovec preselio istom poslije smrti svoga brata Nikole (god. 1664.). Tada je Zrinski dvorac u Ozlju imao tri sprata. U jednoj ispravi od god. 1638. spominju se u gradu Ozlju: velika palaa, soba pod ciglom nad pivnicom, zimska palaa, gospina hia, divojaka hia, stolna hia, nova hia nad peinom, Klarine hie nad Kupom i hia za trabante (gradske straare). Braa Nikola i Petar Zrinski podijelie god. 1649- izmedju sebe Zrinska imanja. Tom prigodom zapalo je Petra cijelo ozaljsko imanje. Ovo se vlastelinstvo prostiralo s lijeve i desne strane rijeke Kupe. Na zapad sizalo je do Kranjske i Uskokih gora, a na istok do rijeke Mrenice i Korane, gdje se nastavljahu imanja Dubovac i Steninjak ; na sjeveru bijae ozaljsko vlastelinstvo omedjaeno Podgorjem, doim je na jugu dopiralo do imanja Novigrada na rijeci Dobri. Ovdje emo redomice navesti sela, koja pod Ozalj spadahu u vrijeme grofa Petra Zrinskoga. Sjeverno od Kupe spadahu pod ozaljsko imanje plemenite sudije" (opine): kupinska, kraika, pribika, prekrika, lovika (koruka), vivodinska, vrhovaka, podbreka, novaka (oko Mahina), zorkovaka, ipaka, hrnetika i oralska. U ovim sudijama" bijahu ova sela : Gornja Kupina, Brleni, Krai, Brezaric, Pribi, Dol, gornje i dolnje Prekrije, Rude (kod Slavetia), Lovi, Koruko, Vivodina, Cerje, Gorniki, Obre, Vrkovac, Zorkovci, Krasinci, Beloi, Hrastovica, Stojavnica, Vukeli, Hodinci, Dvorie, Sri, Dojutrovica, Radina vas, Vrhovac, Zaluka, Podbreje, Zorkovac, ipak (i sela, koja k

njemu spadahu : Vukoder, Konjskovsko, Goraki i Vukin ipak), Mahino, Kotel (danas: Novaki), Hmeti, Gradac, Kobili, Mekuje i Orlia. Juno pak od rijeke Kupe spadahu pod Ozalj plemenite sudije" : stativska, zadobarska (za Dobrom), slapanska, Tomanika, zavrka, brloka, pokupska, ozaljska, otrovrka, jokovljanska, trska i hraanska. U ovim opinama spominju se ova sela: Gornje i dolnje Stative, Jokovo, Pokupje, Tomanica, Kuer, Kolenovac, Zavrje, Pietki, Grdun, enkovci (danas: Fratrovci), Bratinovci, Boevci, Goli vrh, Brlog, Restovo, Orljakovo, Kamanje, Mali vrh, Veliki vrh, Preseka, Hrastje, Slapno, Gorica, Erjavec i Treeno, te plemii i purgari u Trgu (na Kljuu) i pod gradom ozaljskim.

Ozaljsko imanje bijae odvie veliko, da bi ga grofovi Zrinski mogli obradjivati u vlastitoj reiji. Zato su oni pojedine dijelove imanja davali u zakup raznim ljudima. Jedni od ovih bijahu slubenici (oficijali) na brojnim imanjima Zrinskim, te bi u ime zaostatka plae dobili na uivanje kakvo malo dobro. Drugi bi doli do imanja tako, da su grofovima Zrinskim pozajmili oveu svotu novca, pa onda u zalog uzeli kakovo imanje. A bijae i takovih ubogih plemia, koji su bjeali pred Turcima, te bi im onda,Zrinski iz smilovanja dali na uivanje kakvo omanje dobro ; tako sli Zrinski sebi stvarali vjerne vazale", koji e u vojnama na Turke sluiti kao asnici Zrinskih banderija. Medju onima, koji su tako uivali po koji komad velikoga imanja ozaljskoga, nalazimo takodjer imena predstavnika odlinih obitelji. Tako su n. pr. plemii Jankovii (porijeklom iz prijedjela oko rijeke Une, odakle bijahu od Turaka potisnuti pod okrilje Zrinsko) uivali dvor u Pribiu i 98 kmetskih selita, a svako selite zaprema 12 jutara oranice i primjerenu koliinu livade. Plemii piii dodjoe iz Japre u Sanskoj upaniji (dananja turska Hrvatska"), te uivahu na ozaljskom imanju dvor Hrukovac sa 40 selita. Mogorovii spadahu medju najstarije hrvatske plemie ; pred Turcima morahu ostaviti svoju djedovinu u Lici, te ju zamijeniti s malim dobrom (11 selita) na ozaljskom imanju u Vrhovcu. Vitezovi Deii, porijeklom iz hrv. Primorja, dobili su plemiki dvor u Levkuima s 11 kmetskih selita. Plemii (kasnije : baruni i grofovi) Orii morahu pred Turcima ostaviti svoju djedovinu oko Krnjaka ; na ozaljskom imanju dranu u zakupu imanja Kotel (Novaki) i Mekuje. I plemii (kasnije: baruni) Vojnovii izgubie radi Turaka svoja imanja oko Petrove gore, te se zaklonie pod Ozalj, gdje su stekli imanja u Vivodini, Pokuplju i Grdunu. Iz Klisa u Dalmaciji dodje na ozaljsko imanje glasovita obitelj Deliimunovi, koja dobije na uivanje dvor u Gracu (naprotiv Karlovca) s neto kmetova u sudiji oralskoj". Imanje u Dubravcima uivahu neko vrijeme ubii Peranski, kojima su Turci god. 1580. spalili njihovu djedovinu Pernu kod Topuskoga. Jote su na ozaljskom imanju nali zaklonita hrvatski plemii: Kruii, Babonoii, Budaki, Peharnici, Mihaljevii, Zebii, Izaii, Barilovii, Zmajlovii, Gusii i Malogrudii.

Svaki ovakav plemi, zakupnik i slubenik dobivao bi uz imanje redovito takodjer nekoliko kmetskih kua; ove e njemu besplatno obradjivati polja i vinograde, doim e i nadalje u vlastelinski grad Ozalj davati neku odredjenu dau. Vlastelinstvo ozaljsko obradjivalo je god. 1702. u vlastitoj reiji samo 106 jutara oranica, nekoliko livada na 200 kosaca, etiri velika vinograda i tri vrta za voe i povre; imalo je pak dva majura (u Kurilovcu i Podbreju), te jedan mlin. Prihodi od podavanja kmetova bijahu veoma znatni. Sama vinska desetina donosila je godimice 1550 vedara vina. Znatno vei bijae vlastelinski alodijal u vrijeme Petra Zrinskoga. Tada su naime vlastelinski dvorovi bili takodjer u Brlogu sa 62 kmetske kue, u Treenu (ili Gredi) sa 30 jutara oranice i 10 kmetova; zatim u Slapnu sa 44 kmetske kue, (marof) u Kru sa 70 jutara oranice i 5 kmetova, u Pribiu sa 27 kmetova, te u Hrastju s 18 jutara oranice i 36 kmetova. Kmetovi na ozaljskom vlastelinstvu bijahu ljuto optereeni tlakom i daom. Tko je obradjivao itavo jedno selite (12 jutara oranice i primjerenu koliinu livade), morao je vlastelinstvu svaki dan u tjednu teajem cijele godine staviti na raspolaganje po jednoga besplatnoga teaka (tlanika"). Tko je obradjivao polovicu selita, tlaio bi tjedimice po 3 dana. Dae bijahu u raznim selima dakako raznovrsne, ali svagdje veoma velike. Tako su na pr. kmetovi iz Kupine morali gotova novca davati na poklade (mesopustni pinez") i na Gjurgjevo (Jurjevina"), te za straevinu" (t. j. zato, to ih titi tvrdja ozaljska) i jote kopustan" (za sijanje prijesada u gori). U naravi morahu davati desetinu od vina, penice, prosa, zoti, pelaca i svinja. Osim toga bila im je dunost, da se brinu za gospodsku kuhinju ; zato moraju o Boiu dati kopuna, o novini" (t. j. o etvi) pile, a po mogunosti : guske, pure, praie, zeeve i svakojako voe. Napokon je svako selite" moralo u grad dati po jedan voz sijena i drva. Slino bijae kmetovima u Kraiu i Vivodini. Bolje nije bilo ni onim kmetovima, koji pripadahu kojemu vazalu, a ne dvoru ozaljskomu. Vazali naime bijahu obino siromaniji plemii, radi ega pritiskahu svoje kmetove i daom i tlakom, da uzmognu poveati dohotke svoje. Kada se otkrila buna Petra Zrinskoga, dade karlovaki general grof Ivan Josip Herberstein na temelju kraljevske dozvole od 4. travnja 1670. zaposjesti cijelo ozaljsko imanje. Ovu je zadau izveo barun Fridrik Saurer, koji je tada u Karlovcu sluio kao zastavnik posade karlovake. Saurer dodje s karlovakim vojnicima u Ozalj, gdje katelanu Andriji Bonjaku oduzme sve kljueve grada ozaljskoga. Prije nego li e zapoeti plijeniti po gradu, zatrai Saurer od Bonjaka prisegu, da e mu istinito pokazati sav imetak Petra Zrinskoga. Isto takovu prisegu moradoe poloiti: gospodja Barbara pl. Dautovi, koja je u Ozlju bila hofmajsterica", zatim literat Nikola Hrestak, koji bijae raunovodja (rationista) imanja i tvrdje ozaljske, onda literat Ivan Krali, kljuonoa grada ozaljskoga, te Pavao Krocmon, nadstojnik oruarnice (magister armentarii) u gradu, napokon Stanislav Fumi, provizor imanja ozaljskoga. Zaprisegnuvi ovako sve inovnike i slubenike, pone barun Saurer pregledavati

sav Zrinski pokretni i nepokretni imetak. Kada se tako upoznao sa bogatim plijenom, izdade Saurer odredbe, kako e se pokretnine otpremiti u Karlovac. Na kasnije povedenoj istrazi iskazao je katelan Bonjak, da je barun Saurer najprije dao isprazniti Zrinsku riznicu. To dakako posve odgovara prirodjenoj lakomosti, kakvom se isticahu njemaki asnici u karlovakoj Krajini. Premda se glavna riznica grofova Zrinskih nalazila u akovcu, ipak je vrlo mnogo dragocjenosti bilo takodjer u Ozlju. Ovdje emo prema iskazu katelana Andrije Bonjaka na spomenutoj istrazi prikazati najvanije stvari, to ih je barun Saurer dao iz ozaljske riznice prenijeti u tvrdju karlovaku. Poznato je, koliko su grofovi Zrinski drali do toga, da im konji budu bogato opremljeni. Prekrasne su konjske orme, to ih je Saurer ugrabio iz riznice u Ozlju. Jedna orma bijae sva od pozlaena srebra, a ureena dragim kamenjem. Tako je primjerice ,u uzdama bilo 59 tirkiza, a 166 rubina i smaragda ; oglavnik bijae u obliku mjeseca, a iskien sa 32 dragulja ; na potprsini nalazilo se 74 tirkiza, a 139 rubina i smaragda, doim je sedlo bilo izradjeno od svile. Cijela ova konjska orma cijenila se (u ono doba !) na 2000 rajnskih forinti! Barun Saurer dao je iz Ozlja odnijeti 8 konjskih apraga (pokrovca), medju kojima bijahu 3 tatarska, 2 poljska, a 1 francuski; svi aprazi bili su vrlo skupocjeni, a iskieni zlatnim resicama. Osim toga odvukoe Nijemci iz Ozlja 135 konjskih sedla, 20 potprsina, izradjenih iz turske koe, 2 krasna crvena pokrivaa za konje, 8 turskih ulara i 3 velike dlakave naprave, to ih je Zrinski obiavao na konje stavljati onda, kada bi usprkos loega vremena polazio na izlete. Dragocjeno bijae oruje, to ga je Petar Zrinski uvao u ozaljskoj riznici. Barun Saurer odveo je u Karlovac pozlaen srebren ma, te isto takovu sablju, zvanu Korde". Katelan spominje i prazne ali pozlaene srebrne korice za ma, te luk sa strjelicama i njihovim tokovima; ovaj luk bijae iskien zlatnim i srebrenim resicama, kao to i neki prepasa za sablju. Krasan bijae veliki turski ador, to ga je Saurer odnio iz ozaljske riznice. Ovaj ador dao je neki zarobljeni Turin mjesto 1000 talira. Za taj ador pribavio je Zrinski na isti nain od drugoga Turina osobito lijep namjetaj, koji je vrijedio takodjer 1000 talira. Katelan Bonjak istie, da je Zrinski u ime otkupnine dobio jo jedan posve uredjen turski ator, koji je takodjer vrijedio (sa svojim namjetajem) 1000 talira. Naravno, da je barun Saurer dao u Karlovac otpremiti i ovaj ator, kao to jo 9 drugih adora; medju ovima bijahu 2 putna adora, pod svaki se moglo smjestiti 10 ljudi. U ozaljskoj oruani nalazilo se 68 puaka i 24 sablje. Medju pukama bijahu 4 veoma lijepe, koje su vrijedile 100 talira; druge pak 4 takodjer lijepe puke pripadahu mladomu grofu Ivanu Antunu Zrinskomu. Barun Saurer dade sve ovo oruje otpremiti u Karlovac ; samo 20 sabalja i 8 puaka porazdijeli medju kmetove u Podbreiu. Jo je barun Saurer iz Ozlja odnio 4 lijepa pozlaena tita,

iskiena svilenim resama, jedan eljezni oklop, 4 koplja, 108 maeva i sabalja bez draka i 22 velika mjedena topa na kotae ; zatim jednu eljeznu umjetnu spravu, kojom se mogu za opsade razbijati vrata od tvrdjave, i 10 sprava, u kojima se moe praviti vatra za bacanje (in quibus ignes missiles faciebant); onda oko 2000 taneta za topove i jednu krinju, punu raznih potreptina za topove; napokon raznog drugog oruja, 3 bakrena muara, 12 kola ratne municije i spremicu za barut. U riznici ozaljskoj bijae mnogo skupocjenoga posudja. Medju ostalim stvarima odveo je barun Saurer u Karlovac 5 srebrnih lica, 3 bakrene zdjele, 15 tanjuria od pozlaenoga papira za poslastice, 3 pehara od lijepoga belgijskoga porculana ; 16 visokih talijanskih vreva od majolike, 3 velika vra takodjer od majolike, krasnu solenku od talijanske majolike, 13 bijelih finih tanjuria za voe, 42 velika tanjura od majolike, 3 bijele zdjele sa podnocima takodjer od majolike, 60 komada razliitih staklenih posuda za stol i 4 staklenke, u kojima se hladilo vino. Vojnici odnijee u Karlovac takodjer razne stvari iz dvora ozaljskoga, naroito zdjele, lonce, tanjure i drugo kuhinjsko posudje, medju kojim se poimence spominje veliki bakreni muar. Medju skupocjenim predmetima u riznici ozaljskoj spominje katelan Bonjak mnogo tkanina. Tako n. pr. nekakav zastor, koji je obrubljen lijepim resicama od zlata i crne svile; zatim opet drugi zastor od modroga atlasa, koji je izvezen svilom; onda velik sag za 4 stola, pa drugi sag iz Perzije, 10 novih malih turskih sagova i 3 fina grimizna saga ; napokon 18 turskih pokrivaa, od kojih se svaki prodaje po 4 rajnska forinta, te jote 103 druga pokrivaa. Od ostalih tkanina spominjemo 63 para svilenih enskih arapa i prekrasan pojas Petra Zrinskoga od zlatnih i srebrnih niti sa srebrnom pozlaenom kopom i laniem. U riznici bijae pohranjeno 35 komada finoga vunenoga sukna iz Firence ; svaki je komad bio dug 36 lakata, pa je itavo sukno vrijedilo 1260 rajnskih forinti. Bijeloga pamuka nalazilo se u riznici 30 funti. Katelan Bonjak navodi jo mnogo stvari, to ih je barun Saurer odnio iz ozaljske riznice. Medju ovima spominje se velika svjetiljka (luster) za crkvu, 3 kiena slike, 6 rizama lijepoga mletakog papira za pisanje, 20 mjedenih i 4 olovna svijenjaka u dvoru, 3 koe od tigra, 5 kutija koralja, te oko 200 veih i manjih knjiga. Barun Saurer nije u Ozlju ostavio ni pokustva. Tako je iz sobe Petra Zrinskoga dao odnijeti vunen lijepo izvezen sag, te veliko zrcalo i 3 fina stolnjaka. Iz sobe grofice Katarine Zrinske bude u Karlovac odnesen lijep i nov sag od crvenog atlasa, koji je bio obrubljen resama od zlatnih niti i modre svile ; zatim veliko zrcalo ; onda njezin pisaistol, koji bijae malen, ali veoma lijep, modre boje i slian ormariu; napokon maleno zrcalo, u kome se od jedne osobe vidjelo 5 lica. Iz divojake hie", t. j. iz sobe, u kojoj je nekada stanovala Jelena Zrinska, dade barun Saurer odnijeti sag od arene tkanine,

zatim malu ljekarnu, te 60 bijelih posuda od majolike i 15 staklenih boca za ljekarske potrebe. Iz palae", t. j. iz glavne dvorane u gradu ozaljskom, bijae odnesen vuneni sag, lijepo izvezen i bojan ; zatim karta (mappa"), koja je prikazivala svijet; onda velika slika o nekomu boju kod Kanie i 12 slika proroica (imagines sibillarum); napokon 12 velikih i 12 malih stolaca, koom prevuenih, te jedan velik drveni stol. Iz t. zv. sobe za strance dao je barun Saurer odnijeti vuneni sag, izvezen nitima; zatim pozlaeni eljezni krevet, koji je vrijedio 60 rajnskih forinti, te prekrasan stolac kod kreveta. Vojnici karlovaki nijesu pustili na miru ni druge stvari. Medju ostalima odvezoe u Karlovac jedan eljezni krevet, koji je vrijedio 36 forinti, 9 drvenih kreveta, 12 drugih eljeznih kreveta, koji bijahu ve sloeni u sveske, jer ih Zrinski htjede otpremiti u akovec, a svaki je pojedini vrijedio 36 forinti; napokon 3 stola i 5 lijepih krinja iz vrstoga drva s talijanskim kljuanicama. Kao da sve to nije dosta, poee vojnici takodjer razbijati. Tako su razbili 2 ormara, 2 vrata i 20 prozora. ini se, da je u ono vrijeme kljuanica bila od velike cijene, jer vojnici sa sobom odnijee 25 kljuanica s raznih vratiju i ormara. U Karlovac odvezoe takodjer 9 cijelih vratiju s kljuanicama, 5 prozora, dapae i pod iz jedne kule ! Od posteljine odvueno je iz Ozlja: 50 blazina (perina) i strunjaa, oko 60 jastuka, 2 fine strunjae iz damasta, jedna svilena strunjaa, 2 para divotnih plahta izvezenih svilom i zlatnim nitima, dva runika takodjer izvezena zlatnim i svilenim nitima i tri jastunice isto takove izradbe. Od rubenine nestalo je iz Ozlja 36 lijepih bijelih stolnjaka, 12 plahta, 11 runika i 11 ubrusa, medju kojima bijahu dva ubrusa izvezena svilenim i zlatnim nitima. Mnogo bijae u Ozlju priredjeno platna, predje i svile; same ovje vune bilo je oko 1000 lakata, to je sve ugrabio barun Saurer. Prigodom istrage izjavio je provizor Stanislav Fumi ovo: Njega je barun Saurer prisilio, da u Ozalj pritjera iz svih podrunih sela one kmetove, koji imaju kola. Na ova kola dao je Saurer krcati pokustvo, oruje, vino, ito i sijeno, pa to onda voziti u Karlovac. Jednoga dana bijae ovako upregnuto oko 200 kola! itava pak ova seoba trajala je dva mjeseca ! Kljuonoa Ivan Krali iskazao je na istrazi, da se poetkom travnja 1670. u pivnici grada ozaljskoga nalazilo 2245 vedara vina. Od toga ostavio je baiun Saurer u pivnici samo 400 vedara, doim je sve drugo (dakle 1845 vedara) dao odvesti u Karlovac Raunovodja Nikola Hrestak izjavio je na istrazi, da je barun Saurer iz grada Ozlja odveo u Karlovac 370 mjerova (kuplenika) penice, 160 mjerova rai, 373 mjerova zobi, 132 mjerova heljde i pira, zatim 10 centi eljeza i 367 janjaca. Hrestak je morao barunu uruiti takodjer 85 rajnskih forinti i 18 groa gotova novca, to ga je ubrao za gospotiju. Povrh svega toga odveo je barun Saurer iz Ozlja 40 vozova sijena, 400 hrastovih greda, 16 vedara masla (u 3

bureta), 13 centi sira i lijep golubinjak, to ga je provizor Fumi morao po kmetovima dati izraditi upravo za baruna Saurera. Poput grada Ozlja oplijenio je barun Saurer takodjer ostale dvorove i majure na imanju ozaljskom. U dvorac Podbreje kod rijeke Kupe dodje karlovaki vojnik Gjuro Strelle, koga je onamo izaslao barun Saurer. Strelle prisili pana Gjuru Vlaia, da mu urui kljueve od pivnice i hambara, te je onda vinom i itom raspolagao po volji. U Karlovac dade otpremiti 250 mjerova prosa, 20 mjerova heljde i pira, 4 mjerova zobi i 60 vedara vina; sam taj vojnik ispio je za vrijeme svojega boravka u Podbreju 16 vedara vina! Na majuru u Podbreju bijae 41 govedo. Od toga morao je vlastelinski pastir Mati ja Gazda otjerati u Karlovac 25 goveda, doim je 14 goveda otjerao karlovaki vojnik Petar Kuevi, a samo 2 komada goveda ostadoe na majuru. Prigodom istrage potuila se majurica Urula Majhanovi, da su joj karlovaki vojnici oteli 80 kokoi, 45 pilia, 35 gusaka i 18 pataka. Kada su Prainski i poljari 13. lipnja doli u dvorac Slapno, nadjoe ondje samo 70 mjerova (kuplenika) prosa, 35 gusaka, 6 kokoi i 36 pilia. Sve drugo dao je barun Fridrik Saurer odvesti u Karlovac. pan Gjuro Lovri i majurica Jelka Dragovani suglasno su na istrazi svjedoili, da je iz Slapna odvueno u Karlovac 300 mjerova prosa, 95 mjerova penice, 13 mjerova rai, 46 glava goveda, 10 gusaka i 6 kokoi. Na imanju Treeno nadjoe punomonici kraljevske komore samo 100 mjerova prosa, 30 mjerova penice i 9 mjerova heljde. Ondjenji pan Gjuro Ibrahim iskazao je na istrazi, da je barun Saurer dao iz majura u Treenu otpremiti u Karlovac svu stoku i ivad, a iz hambara 700 mjerova prosa, 200 mjerova penice, 109 mjerova zobi i 55 mjerova heljde. (Komorski punomonici Prainski i poljari vele u svome izvjetaju, da je iz Treena odvueno 400 mjerova prosa, 300 mjerova zobi, 200 mjerova penice, 20 mjerova sirka" i 60 ivotinja.) Prainski i poljari zaplijenie dvorac Hrastje, gdje su od pokretnina nali samo 43 mjerova prosa, 23 mjerova heljde, 20 gusaka i 20 kokoi. Kada je kasnije tamonji pan Mihajlo Zupani bio na istrazi pitan, gdje su druge stvari, odgovorio je ovo : Karlovaki vojnici odvezli su iz hambara po nalogu baruna Saurera 118 mjerova penice, 500 mjenva prosa, 300 mjerova zobi, 77 mjerova rai i 10 mjerova heljde; iz pivnice odvedoe 1001 vjeio vina, te 7 velikih praznih bureta (po 60, 70 i 80 vjedara), koja su vrijedila 28 ugarskih forinti; osim toga odvukli su vojnici sa sobom u Karlovac sa majura 80 ovaca, 19 gusaka, 17 pataka, 20 kopuna i 33 kokoi. Ljuto bijae oplijenjen dvorac Brlog, gdje je provizorom bio Tomo upani. Iz hambara brlokoga dade barun Fridrik Saurer odvesti u Karlovac 135 mjerova penice, 396 mjerova prosa i 150 mjerova zobi; iz pivnice, u kojoj bijae 814 vjedara vina, oteo je Saurer 524 vjedra vina i 11 velikih praznih bureta, koja

bijahu procijenjena na 4 ugarske forinte; iz dvorca dade odvesti 10 stolova, iz pelinjaka 18 pelaca, a sa majura 160 glava ivadi (kopuna, gusaka, pataka i kokoi). Privolom baruna Saurera grabili su u Brlogu takojer drugi ljudi. Tako je na pr. umberaki kapetan grof Ivan Ernest Paradaiser dao po Matiji Muretiu, provizoru svoga grada umberka, odvui 200 vjedara vina, 60 ovaca, 60 koza i 41 mjerov ita zvanoga sirak". Ivan Osina odveo je u Metliku 10 mjerova heljde, 12 pelaca i neto ivadi. Neki Ivan Hranilovi odvukao je 50 vjedara vina, jedan pokriva i okrugli stol. Da pak uutka svoju savjest radi tolike otimaine, poslao je barun Saurer franjevakomu samostanu u Karlovac dva bureta, u kojima se nalazilo 40 vjedara brlokoga vina. Sve ovo potvrdie pod prisegom na istrazi Nikola Fortani, pan u Brlogu, te Jelka Videka, majurica na brlokom majuru. Kao to je barun Saurer haraio po imanju brlokom, taka je dvorac Pribi oplijenio krajiki kapetan Krsto Deliimunovi sa svojim zetom Stjepanom Jelaiem. Pribiki pan Mihajlo Matari iskazao je na istrazi pod prisegom, da su Deliimunovi i Jelai odveli iz hambara oko 500 mjerova raznoga ita, poimence penice, rai, prosa, zobi i heljde1; iz pivnice odvedoe oko 300 vjedara vina, a sa majura 3 glave goveda i 27 komada ivadi. Osim njih odveo je iz Pribia 70 vjedara vina karlovaki vojnik Petar Kuevi. Premda su Petar Prainski i Franjo poljari zaplijenili Ozalj u ime kraljevske komore, ipak se jo neko vrijeme (2 godine) ondje banio kao gospodar barun Fridrik Saurer. Po njegovoj odredbi upravljao je ozaljskim vlastelinstvom najprije Andrija Fali, zatim Ivan Pikel, a onda Sebastijan Despelatro. Svi su ovi tudjinci postupali skroz samovoljno i veoma nasilno. Njihove opaine opisuju na istrazi: ozaljski katelan Andrija Bonjak, provizor Stanislav Fumi i plemi Petar Tompa. Prilike u Ozlju budu uredjetie istom godine 1673., kada se konano provela dioba Zrinskih imanja. Tada je u ime Adama Zrinskoga njegovom polovicom imanja ozaljskog upravljao Ivan Hri ; naprotiv je drugom polovicom (t. j. Petrovom) u ime kraljevske komore upravljao Juraj Kukuljevi, prozvan takodjer Bassan-Sakcinski. Kraljevska je komora trebala mnogo novaca. Da ih namakne, pone prodavati pojedine dijelove imanja ozaljskoga. Tako je 2. svibnja 1679. grofu Ivanu Peranskomu za 19.000 forinti prodala imanja: Brlog, Slapno, i Treeno. Kapetan Stjepan Sili kupio je od komore imanje Hrastje, a obitelj Jurai imanje Jakovo. Kada je Adam Zrinski god. 1691. poginuo u bitci kod Slankamena, odree se njegova udovica Katarina Lamberg svih batinskih prava u korist komore u tajerskom Gracu. Ova je komora prekupila za 500.000 forinti od kraljevske komore u Pounu takodjer preostali dio zaplijenjenih imanja Petra Zrinskoga. Tako se tajerski Nijemci domogoe velikoga gospodstva u Hrvatskoj. Grad Ozalj prijedje godine 1725. u posjed grofa Rajmunda Perlasa, koji je prikupio takodjer imanja Slapno i Stative. Sve

ovo kupio je godine 1766. od njega grof Teodor Bacan. U novije pak doba kupila je ozaljsko imanje Viktorija kneginja Thurn-Taxis. Ovoj odlinoj obitelji pripada Ozalj jo i danas. Ribnik Nekada je Ribnik na Kupi pripadao grofovima Frankopanima. U posjed ovoga lijepog imanja dodjoe grofovi Zrinski jednakim nainom, kao to i u posjed imanja ozaljskoga. Ribnik je naime grof Stjepan Frankopan Ozaljski darovao svojoj sestri Katarini, koja se udala za grofa Nikolu Zrinskoga, junaka sigetskoga. Osim trgovita Ribnika spadahu na to imanje ova sela : Zakanje, Novaki, Modru-potok, Artinii, Grie, Jelkovii, Kunii, Paka, Pravutina, Zaluka, Brihovo, Brod, Jurovo, Bukovac, Ohanji vrh, Breznik, Obrh (Ober Klaria), Stranica, Lipnik, Gorica, Mrzljaki i Goli vrh, te prijevoz na rijeci Kupi prema Metlici. Grofovi Zrirski bijahu tri puta uvedeni u posjed imanja ribnikoga. Prvi put se to dogodilo god. 1576., drugi put god. 1581., a trei put god. 1588. Braa Nikola i Petar Zrinski podijelie godine 1649 izmedju sebe sva imanja, pa tako i Ribnik. Isprvice gospodario je Petar Zrinski samo svojim dijelom Ribnika ; no iza smrti Nikoline uze Petar godine 1665. u najam takodjer drugu polovicu imanja ribnikoga, te je u tu svrhu plaao najamninu Sofiji Lobi, udovici brata svoga. im je grof Petar Zrinski bio 3. travnja 1670. udaren dravnim progonom, odmah se karlovaki general Herberstein pobrinuo, da oplijeni imanje Ribnik. Ovaj posao izvedoe njegovi ljudi, naroito grof Paradaiser, barun Saurer i grof Strasoldo. Njihovu otimainu ispitalo je posebno povjerenstvo, sastavljeno od kraljevih povjerenika i od izaslanika kaptola azmanskoga. Kao glavni svjedok sluio je plemi Ivan Zdenaj, koji bijae inovnik u tvrdji Ribniku i na cijelom imanju. Uz njega spominje se kao svjedok Pavao Moderin, upnik u Ribniku, te neki Niko Markovi. Karlovaki vojnici Sebastijan Despelatro i Engelhard Pauger odvezli su iz ribnikih hambara u Karlovac 700 mjerova penice, 1300 mjerova prosa, 400 mjerova zobi i 100 mjerova heljde. Iz pivnice odvezli su 500 vedara vina, a iz majura kod Ribnika : 31 govedo, 23 telia, 47 svinja, 8 ovaca, 36 gusaka, 52 purana, 23 patke i 120 kokoi. Iz majura Podlipnik odvedoe karlovaki vojnici 16 goveda 8 telia i 65 kopuna, doim je grof Strasoldo odveo 248 ovaca i 2 ovna, 6 konja, 10 krava, 5 telia i 320 janjaca. Iz majura Prantina odvukli su karlovaki vojnici 1 kravu, 2 bika, 31 tele, 20 gusaka, 40 kopuna i 38 kokoi. Petar Prainski i Franjo poljari, koji su kao povjerenici kraljevske komore doli u Ribnik 15. lipnja 1670., ne nadjoe u dvorcu nita drugo, nego li 80 mjerova (kuplenika) heljde. Iz kovanice oteli su karlovaki vojnici mijeh, koji je vrijedio 14 forinti, 2 malja (kladiva), 3 klijete i drugo oruje. Iz dvorca u Ribniku odvezli su u Karlovac sve oruje, pokustvo, posteljinu i t. d. Osim toga imali su grofovi Zrinski u Ribniku svoje gojilite konja, u kome se godine 1670. nalazilo 40 konja. Velik dio

ovih konja prisvojio je sebi grof Paradaiser ; nekoliko konja uzee Ivan Gusi i Engelhard Pauger, a 7 konja bude porazdijeljeno medju druge ljude. Treba istaknuti, da su karlovaki otimai odmah u Ribniku poeli prodavati ugrabljeni plijen. Tako su na pr. upniku Moderinu prodali 18 vjedara vina, 30 mjerova prosa i etverouglasti stol iz orahova drva. Ivan Zdenaj kupio je od Sebastijana Despelatra 30 mjerova prosa, doim je od baruna Saurera primio 100 mjerova prose u ime svoje plae.

Grof Ernest Paradaiser molio je kralja Leopolda, neka njemu daruje imanje Ribnik, jer da mu Petar Zrinski duguje neku trabinu. Ovu molbu odbije kralj kao neopravdanu. Jedna polovica imanja Ribnika pripade kraljevskoj komori, a druga Petrovu sinovcu Adamu Zrinskomu ; prvom je polovicom upravljao Juraj Kukuljevi, a drugom Ivan Hri. Iza tragike smrti Adama Zrinskoga dodje itavo imanje ribniko u posjed gradake komore. Ova je to imanje godine 1702. zaloila grofovima Adelmu i Juliju Petazu i primila od njih u zamjenu dva imanja (Castelnuovo i San Servolo) u Istri. Obitelj grofova Petaza drala je Ribnik do godine 1839. Tada prijedje Ribnik u vlast baruna Vukasovia, a kasnije ga je kupio Josip pl. Gali. Izvori i literatura: 1. Istrani zapisnik povjerenika kraljevskoga dvora i kaptola azmanskoga. (Rukopis u arkivu ratnoga ministarstva u Beu od 26. travnja 1672. broj 3. Prijepis u zbirci Emila pl. Laszowskoga.)

2. Relatio confiscationis universorum bonorum comitum Petri a Zrin et Francirci a Thersacz. (Iznio dr. Franjo Raki god. 1873- u zborniku: Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana", str. 556.586.) 3. Radoslav Lopai: Hrvatski urbari". Zagreb 1894. 4. Ivan Kukuljevi: Dragocjene i umjetne stvari grofovah Zrinjskih u gradu akovcu". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga II.) 5. Lopai-Laszowski: Oko Kupe i Korane". Zagreb 1895. 6. Matija Mai: Prilozi za poviest grada Bakra". Suak 1896. 7. Radoslav Lopai: Spomenici hrvatske Krajine". Knjiga I.III. 8. Emilij pl. Laszowski: Hrvatske povjestne gradjevine". Zagreb.

9. Alexander comes Patachich : Status familiae Patachich". Viennae 1740. (Rukopis u kr. sveuilinoj knjinici zagrebakoj, sign. S M 33 D 1.) 10. Radoslav Lopai: Karlovac". Zagreb 1879. 11. Ivan Kukuljevi: Dogodjaji Medvedgrada". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga III.) 12. Elenchus documentorum bona et jura familiarum Zrinyi et Frangepan aliarumque familiarum pure in regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae habita tangentium ex classe urbariorum et conscriptionum confectus". (Rukopis u kr. zemaljskom arkivu zagrebakom).

DR. RUDOLF HORVAT Za portal pripremio: Zvonimir Mitar

Vezani lanci:
Zapljena Zrinskih imanja Uvod i 1. dio: Meimurje Zapljena Zrinskih imanja 2. dio: Bojakovina / Rakovac / Zagreb, estine i Brezovica

Sutra na portalu: Zapljena Zrinskih imanja 4. dio: Gorski kotar / Bakar i Grobnik / Vinodol

Zapljena Zrinskih imanja

Petru Zrinskom i Krsti Frankopanu odrubljene su glave u Beckom Novom Mjestu na dananji dan, 30.4.1671. godine Prilog s web-stranice Symposion, tekstu dr. Rudolfa Horvata: Proglasom od 3. travnja 1670. objavio je kralj Leopold I. narodu hrvatskomu, da je grof Petar Zrinski postal nevernik nae krune", radi ega se zapljenjuje sav imetak njegov. Hoemo i zapovijedamo, da se sve njegovo imanje i blago obrne za nau kraljevsku komoru. Na gubitak svojih imanja bijae radi nevjere" (veleizdaje) osudjen takodjer Petrov urjak: grof Franjo Krsto Frankopan. Ista je sudbina zadesila i Petrove pristae: Stjepana Ivanovia, Franju Ivanovia, Petra Osvalda, Stjepana Verebelja, Gjuru Malenia, Baltazara Pogledia, Franju Bukovakoga, Franju Berislavia i Gapara olnia. Kraljevim je prihodima u Ugarskoj i Hrvatskoj upravljala kraljevska komora u Pounu. Ona se brzo pobrinula, da kralja Leopolda uini batinikom svih imanja nesretnoga b ana hrvatskoga i njegovih drugova. U tu svrhu odabere vjete ljude, koji e sav njihov gibivi i negibivi imetak zaplijeniti i popisati. Svojim povjerenicima za taj posao imenuje kr. komora: Petra Prainskoga, blagajnika tridesetnice (carinare) u Nedeliu, te Franju poljaria, protustavnika iste tridesetnice. Medjutim se ve u Hrvatskoj zbila prava otimaina. Poput razbojnika udare na Zrinska i

Frankopanska imanja krajiki asnici. Pri tome grabeu odlikovahu se ponajvie: karlovaki general grof Ivan Herberstein, veliki umberaki kapetan grof Ivan Ernest Para-daiser, senjski potkapetan Gali, otoki kapetan Franjo Lemberger, karlovaki porunik (zastavnik) barun Fridrik Saurer, ivaniki kapetan barun Ivan Jakov Teuffenbach i koprivniki kapetan grof Ferdinand Ernest Breuner. Zrinsko Medjumurje porobie zapovjednici njemake carske vojske. Poput ovih tudjinaca dao se na otimanje takodjer domai velika grof Nikola Erdedi, ovaj zakleti neprijatelj grofa Petra Zrinskoga. U 17. vijeku bijahu grofovi Zrinski najbogatiji velikai hrvatski. Njima je u sjevernoj Hrvatskoj pripadalo golemo imanje Medjumurje, u srednjoj Hrvatskoj imanja: Rakovec, Vrbovec, Bojakovina, Medvedgrad, Breznica, vara, Ozalj i Ribnik, u junoj Hrvatskoj cijeli Gorski kotar, t. j. imanja : abar. Li i Brod na Kupi, a u Primorju : Grobnik, Bakar i krasni Vinodol, t. j. Kraljevica. Selce, Bribir, Griane, Drivenik i Hreljin 4. dio: Gorski kotar / Bakar i Grobnik / Vinodol Gorski kotar U cijeloj Hrvatskoj nema oveega kraja, koji bi se u hrvatskoj povijesti rjedje spominjao, nego li se spominje gorski kotar. Dva su tomu razloga. Gorski je kotar jo i danas vrlo slabo napuen. Ta u itavom zapadnom kraju (naokolo gore Risnjaka) nema ni pravoga sela na prostoru, koji zaprema vie od 100 kilometara ! Osim toga nalazi se Gorski kotar na skrajnjem zapadu kraljevine Hrvatske, dakle najdalje od bosanske granice. Zato je Turcima bilo oteano provaljivanje u ova gorovita i zabitna sela. Nije ih onamo mogla vui niti elja za plijenom, jer se Gorani mogu sa svojom stokom lako zakloniti u ume i planine.

Gorski je kotar u srednjem vijeku pripadao grofovima Frankopanima. Ovdje je vladao glasoviti Bernardin Frankopan (god. 1453-1530.), koji ostavi Gorski kotar svomu unuku Stjepanu Frankopanu Ozaljskomu. Kako je ovaj godine 1577. umro bez potomaka, ostavi on Gorski kotar grofovima Jurju i Nikoli Zrinskomu, koji bijahu sinovi Stjepanove sestre Katarine. Od sada vladaju grofovi Zrinski u Gorskom kotaru sve do propasti svoje. Glavno Zrinsko imanje u Gorskom kotaru bijae Brod na Kupi. Ono je zapremalo sjeveroistoni dio Gorskoga kotara. Na sjeveru bijae mu granicom rijeka Kupa, koja ovdje dijeli

Hrvatsku od Kranjske ; na istoku sizala je medja do Frankopanskoga imanja Severina (Lukovdol); na zapadu do podnoja Risnjaka, a na jugu do Velike Kapele. Pod Zrinsko imanje Brod na Kupi spadahu godine 1670. ova sela: Lokve, Delnice, Turnji, Tihovo, Lenica, Ieonica, Brod, Golik, Belo, Kociani, Sela, Drage, Zrnovac, Sleme, Tustivrh, Skrad, Prdoaj, Pucak, Zakraje, Ravno, Planina, uak, Gue selo, Zavrje, Blaevo selo, Bukov vrh, Naglievo selo, Gorica, Gusti Laz, Brezje, Ruda, abra, Lure, Nojoge i Biljani. U ovim selima stanovalo je 600 obitelji, koje bijahu u kmetskom odnoaju prema grofovima Zrinskima. Od svake sesije (selita) plaao je kmet u vlastelinsku blagajnu godimice po 8 ugarskih forinti mjesto svakoga drugoga podavanja. Na taj nain dobivahu grofovi Zrinski iz Broda godinji prihod od 1800 forinti. Oni su u samome Brodu imali svoj utvrjeni dvora c, u kome je stanovao upravitelj vlastelinstva njihova. Takovim je godine 1670. bio plemi Franjo Tausz.

Nekada je grofovima Zrinskima pripadala takodjer dolina rijeke Dobre, kamo se kasnije doselie Vlasi iz Turske. Prve Vlahe naselie ban Ivan Drakovi i karlovaki general Juraj Lenkovi godine 1599-u Gomirju. To je uinjeno bez znanja grofa Jurja Zrinskoga. Naskoro postadoe ovi Vlasi veoma neugodni susjedi imanju brodskomu. Oni su naime provaljivali u blinja sela, inei veliku tetu Zrinskim kmetovima. Radi toga potuio se grof Juraj Zrinski 26. oujka 1601. tajerskomu nadvojvodi Ferdinandu, koga podjedno zamoli, neka Vlahe u Gomirju uini podanicima grofa Zrinskoga, a ne krajinicima generala karlovakoga. Nadvojvoda nije usliao elju Jurja Zrinskoga, ve je upravo obratno sliedeih godina naselio Vlahe takodjer u Vrbovskom i u (Komorskim) Moravicama. Tako su Vlasi malo po malo zapremili itavu dolinu rijeke Dobre do utoka Vitunjice. Nije ih bilo ba mnogo, ali zato bijahu vrlo ratoborni i poput Turaka eljni plijena. Kraljevski povjerenici Ivan Verneg i Ivan Somogji nabrojie godine 1632. u Gomirju 20, u Vrbovskom 12, a u Komorskim Moravicama 20 vlakih zadruga. Ovi su Vlasi sluili u velikoj kapetaniji ogulinskoj. Kod kue zanimahu se ponajvie stoarstvom, te su osim konja i goveda imali 18.000 koza i ovaca. Premda je Vlasima pripadalo mnogo zemljita, ipak su sa svojom stokom prelazili preko visokoga Kleka u Mrkopalj na zapadu i preko gore Cetinja u Severin na istoku.

im su Vlasi u Gomirju, Vrbovskom i Moravicama doznali, da je grof Petar Zrinski uhvaen, odmah sastave etu, koja e robiti po imanju brodskom. Ovdje emo iznijeti tete, koje poinie Vlasi ubogim kmetovima Zrinskim. Popis je uinjen prema iskazima zaprisegnutih ljudi prigodom istrage, koja se provela godine 1672. Iz sela Rudaa otjerae Vlasi 16 volova i krava, 25 ovaca i 25 janjaca ; osim toga odvezoe 150 mjerova ita i sve pokustvo ; kue su pak zapalili i do temelja unitili. U seoce abra provalie Vlasi iz Moravica poput razbojnika po noi. Nesretni kmetovi poimence : Luka Kronar, Matija tajdohar i Andrija epec izgubie sav imetak, jer su im Vlasi zapalili kue, a sa sobom odnijeli pokustvo, gradjevno drvo, 26 mjerova ita i 600 dasaka. alosno je proao Gjuro Arbanas, koji bijae Zrinski pan u mjestu Selima. On se valjda Vlasima kada zamjerio ; zato su oni sada po noi provalili u njegovu kuu, te mu oteli sav imetak, a njega samoga izmrcvarili i ubili. Moraviki Vlasi provalie po noi takodjer u selo Lamana Draga. Ovdje je kmet Jakob Vuk pretrpio tetu od 14 forinti, a udovica Pavla Lotinara 15 kuda ; najgore je pak proao kmet Pavao tajdohar, komu su Vlasi oteli novaca i stvari u vrijednosti od 100 rajnskih forinti i jo mu prelomili ruku. U selu Planini pretrpio je Andrija Crnkovi 118, a Ivan Crnkovi 102 ranjska forinta tete. U samom Brodu na Kupi nastradahu gotovo svi kmetovi, poimence: Andrija, Martin, Ivan, Marko i Anastazija Obranovi, Mihajlo Crnkovi, Stjepan Golik, Andrija i Mihajlo Mihovi, Marko Pavi i Matija Dolii. Tom prigodom oteo je grof Ivan Ernest Paradaiser brodskomu upniku Gjuri Pipincu konja s potpunom opremom, to je vrijedilo 18 kuda. U Gue selo provalie Vlasi iz Dubrava kod Ogulina, te porobie kmetove : Stjepana i Gjuru tanfla, Jakova Bania, te Ivana Tonu i Marka Osania. Krajiki vojnici iz Ogulina oplijenie selo Lure, gdje su nastradali Gjuro Pergar i Lovro Crnkovi. Mnogo je tete pretrpjelo selo Skrad, gdje su plijenili Vlasi iz Moravica i Gomirja. Tamo je Mihajlo Greguri imao tete 207 forinti, Ivan Skilijan 63 for., Andrija Crnkovi 40 for., Mihajlo Belii 86 for., Gjuro Goljak 3 for., Stjepan Branovi 40 for., Andrija Pavor 11 for., Ivan Crnkovi 47 for., Bartol Gali 24 for., Gjuro Falioni 68 for., Jakov Plesi 26 for ., a Mihajlo Branovi 34 for. Vlasi porobie takodjer crkvicu sv. Antuna u Skradu.

Ljuto je stradalo selo Lokve. Ondje su Vlasi stanovnicima nanijeli 120 forinti tete, kako je pod prisegom iskazao lokvarski starjeina Bolf. U selu Turnji (kod Delnica) nastradae ovi kmetovi: Petar Pavur, Jakov Dela, Gapar Zvihperger, Andrija Osajni, Matija Pape i Gjuro Mikovi ; u Zavrju : Lovro, Ivan i Petar Greguri, Gjuro, Petar i Bartol Ranf, Martin i Nikola Peri, Bla Mance, Leonard Mali, Valerij Ruppe, Ivan Perlin i Petar Simi; u Blaevu selu: Andrija Crnkovi ; u Naglievu selu : Gjuro Nagli ; u Dragi: Gjuro tajdohar; u Ievnici: Mihajlo Dolii, Petar Kovai, Martin i Matija Krizmani, te Jakov Maurovi; u Ravnu: Andrija Fak ; u Biljanima: Grgur Biljan, Urban Stimi i jo 5 kua, koje bijahu posve oplijenjene. Najveu tetu pretrpjee kmetovi u Bukovom vrhu: Gapar Herbi 50 for., Andrija Colnar 100 for., Ivan Peri 128 for., Grgur Grenc 218 for., Petar Klobuar 455 for., Luka Mance 40 for., Gjuro Jurkovi 244 for., Ivan Mance 248 for., Matija tajdohar 52 for., Mihajlo Mance 74 for., Tomo Gren 12 for. i Mihajlo Fadljevi 276 forinti. U tome selu robilo je 10 Vlaha iz Vrbovskoga i Dolnje Moravice. U selu Pucak stradahu kmetovi: Andrija Pape i Marko Klobuar ; u Gorici: Ivan Lisac, Gjuro Crnkovi, Luka op, te Matija i Tomo Vidmar ;uTustomvrhu: Ivan Jug ; u selu Zakraje : Bartol Vuk, Mihajlo Crnkovi i Matija Vidmar ;uZrnovcu: Bartol Padvar i Mihajlo Skilijan ; u Brezju: Martin Greguri i Petar Kruljac ; u selu uak : Andrija op, Grgur Crnkovi, Jakov Butina, Mihajlo Pobranovi i Gjuro Greguri ; u selu Sleme: Ivan Mulac ; u selu Nojoge : Ivan i Matija Lisac, Vid op, Ivan Stinjec i Gjuro Pavor ; u selu Prdoaj: Ivan i Andrija Klobuar, Petar Mikoi, Mihajlo Simec, Matija Knifi, Petar Bolf i Gjuro Obranovi ; u Tihovu : Jakob Jureti, Mihajlo Lisac, Urban afar, Grgur, Gjuro i Mihajlo Miheli, Matija Kezele, Martin Crnkovi i Gjuro Mikovei ; u Lenici: Marko Ribi, Andrija, Gjuro i Jakov Briski, Andrija Majelari, Gjuro Crnkovi i Jakov Meli ; u Lenici porobie Vlasi takodjer crkvicu svetoga Tome ; u selu Golik : Andrija, Gjuro i Jakov Golik ; u selu Gusti Laz: Gapar kender ; u selu Kocijani: Petar Belobrajdi ; u selu Belo: Matija i Tomo Beljan ; napokon u Delnicama: mlinar Mihajlo Butina. Drugo imanje grofova Zrinskih u Gorskome kotaru bijae Li blizu dananjega lijepoga trgovita Fuina. Krasan se vidik sa eljeznike pruge otvara na Liko polje, kojim protjee potok Lianka. Selo je ime svoje dobilo po likim Hrvatima, koji se ovdje nastanie prije

400 godina, kada je Lika dola pod tursku vlast. Predaja kae, da se u Li doselie 24 like obitelji. K njima se godine 1603. priselie Vlasi, koje dovedoe dva vlaka kneza iz Turske. Ovi Vlasi izaberu sebi Damjana Krmpoanina za vojvodu svoga, te se pokore grofovima Nikoli i Jurju Zrinskomu. Podaniku prisegu poloili su 16. lipnja 1605. u crkvi sv. Jurja na Hreljinu, i to u ruke kapetana Julija ikulina, koji bijae upravitelj Zrinskih iman ja u Vinodolu. Uz vojvodu Krmpoanina sudjelovahu kod prisege ovi liki Vlasi : Toma Skorupovi, Marko Balinovi, Mile Budori i Toma Markovi. U Liu imao je Petar Zrinski veliku drvenu ali prikladnu kuu, u kojoj obiavae odsjedati, kada je putovao u Primorje ili se vraao iz Primorja. Kako se blizu Lia prostirahu nepregledne ume, uredie grofovi Zrinski na potoku Lianki tri pilane. Izradjeno drvo otpremalo se u Primorje, odakle bi se onda razvaalo na ladjama u svijet. Karlovaki general grof Ivan Herberstein nije potedio ni ovo Zrinsko imanje. im se doznalo, da je Zrinski udaren dravnim progonom, dodje u Li umberaki kapetan grof Ivan Paradaiser s krajikom vojskom, te oplijeni Zrinski posjed. togod se pokustva i hrane nalazilo u Zrinskoj kui i u pilanama, sve su odnijeli ili barem razorili karlovaki vojnici. Ovo nam zabiljeie Petar Prainski i Franjo poljari u svome izvjetaju, to ga podnijee kraljevskoj komori u Pounu. Ovi su povjerenici u Li doli 1. srpnja 1670. Tamo se ve nalazio grof Paradaiser, koji po nalogu generala Herbersteina ne htjede povjerenicima kraljevske komore dozvoliti, da popisu takodjer vlake kmetove u Liu, jer da e ovi u budue pripadati Krajini, a ne kraljevini Hrvatskoj. U pilanama nadjoe povjerenici 700 komada drva za prodaju i 470 komada za rezanje dasaka. abar je u Zrinsko vrijeme bilo znatno rudarsko mjesto u Gorskome kotaru. Danas nema u abru eljezne industrije, doim je godine 1670. ondje bilo neprekidno zaposleno 200 kovaa, te se eljezo marljivo lijevalo i kovalo. Najvie se pravilo avala, potkova, obrua, te raznoga gospodarskog orudja. Svakako je ovo poduzee dokazom poduzetnosti i privredne sposobnosti grofova Zrinskih. Oni su nekada imali slinu radnju u Gvozdanskom, gdje se radilo do godine 1578., t. j. dotle, dok nije Gvozdansko palo u turske ruke. Kad je Petar Zrinski bio uhvaen, dodje u abar umberaki kapetan grof Ivan Ernest Paradaiser s krajikim vojnicima. Paradaiser dade u Karlovac odvesti 5 tovara avala u teini

od 10 centi, a u vrijednosti od 98 rajnskih forinti ; zatim dva tovara potkova u vrijednosti od 27 kuda, te avala za potkivanje u teini od 5 centi i 41 funte, a u vrijednosti od 20 kuda ; onda 8 sveanja raznovrsne eljezne robe u teini od 8 centi i 28 funti, a u vrijednosti od 24 kude, pa 1000 avala u jednoj posudici, tekoj 61 funt, te jote 4 centi i 83 funte eljeza za dvije varionice u vrijednosti od 28 kuda, doim je neto eljeza dao otpremiti preko Grobnika na adresu Ivana Feliksa Reniera, koji bijae privremeno postavljen za inovnika u bakarskoj luci. U prisutnosti Krste pl. Znike, maloga suca zagrebake upanije, dodjoe Petar Prainski i Franjo poljari 19. lipnja 1670. u abar, da i ovdje obave zapljenu u ime kraljevske komore. itav posao nadjoe u redu pod upravom Josipa Benaka, koji je nadzirao radnike i druge slubenike. Povjerenici nabrojie 109 komada lijevanoga eljeza : poto je svaki komad vagao 4 cente i 55 funti njemake vage, nalazilo se u abru 495 centi i 95 funti lijevanoga eljeza. Drugoga eljeza zvanoga groll" i anje" bijae na okupu 175 centi i 20 funti. Gotova pak eljezna roba razne vrsti i oblika teila je 90 centi i 80 funti. Pod imanje abar spadahu godine 1788. ova mjesta: abar, Prezid, Hrib, Gerovo, Pleci, Mandelne, ine lai. Gornji i Dolnji agari, Mali lug, Purg, Kamenski vrh, Kraj, Gorai, Kraievica, Podstene, Okrivje, Poarnica, Smreje, Sokolo, Smrekari, Trstje, Vode i Zamost ini se, da je kovnica i talionica eljeza u abru prestala raditi koncem 17. vijeka jote za uprave kraljevske komore. Godine 1724, dobije abar i Brod na Kupi talijanski grof Rajmund Perlas u zamjenu za svoja imanja u Abruzzima i na Siciliji; onamo je beki dvor konano smjestio preostale lanove buntovne obitelji Rakoczy, dakle praunuke grofa Petra Zrinskoga. Od grofa Perlasa kupio je gorski kotar godine 1766. grof Teodor Bacan. U novije pak doba zagospodovala je ondje kneevska obitelj Thurn-Taxis. Bakar i Grobnik Bakar je od godine 1223. do godine 1577. pripadao grofovima Frankopanima. Po oporuci Stjepana Frankopana Ozaljskoga dodje Bakar u vlast grofova Zrinskih. Stara Frankopanska tvrdjava postoji u Bakru jo i danas. Sazidana je na dva kata u obliku trokuta, te ima tri kule.

Tvrdjava se nalazi na breuljku, gdje se razvio takodjer najstariji dio grada Bakra s uskim i krivudastim ulicama po uzoru talijanskih varoi. Poto je Bakarski zaljev krasna prirodna luka, postade Bakar u Zrinsko vrijeme znamenito trite. Ovdje su naime grofovi Zrinski uredili svoja skladita soli, koe, tkanine, drva, ita, vina i eljezne robe. Zrinski brodovi razvaahu domae proizvode po moru u tudje zemlje, odakle se opet u Hrvatsku uvozila druga roba, naroito sol, tkanine, staklo, mirodije, oruje i nakit Grofove Zrinske zastupao je u Bakru kapetan ili gubernator. Ovaj bijae zapovjednik svih straa i upravitelj svih imanja u Primorju. Takovu je ast godine 1670. obnaao Franjo Frankulin, pouzdanik grofa Petra Zrinskoga. Bakarskoj luci bijae tada namijenjena vana uloga. Zato je beki dvor odmah na poetku bune nastojao, da se svakako to prije domogne Bakra. I doista ve 10. travnja 1670. krene general grof Ivan Herberstein iz Karlovca s krajikom vojskom, te okupirajui Zrinska imanja na putu stie 12. travnja u Bakar. Rado je onamo iao, jer je dobro znao, da ga u Bakru eka obilan plijen. Kao to na svima Zrinskim imanjima, tako je Herberstein dao robiti i u Bakru. Gotova novca naao je Herberstein 200 ugarskih forinti u nekoj eljeznoj krinji. Zrinski je u svome gradu imao 20 komada finoga talijanskoga sukna ; poto se svaki komad prodavao po 680 kuda, vrijedilo je itavo to sukno 12.800 kuda ili 25.600 rajnskih forinti. Ovo sukno prisvojio je sebi general Herberstein, kao to i neku drugu tkaninu, koja je vrijedila 60 rajnskih forinti. Osim toga uzeo je Herberstein 42 nove strunjae, od kojih se svaka prodavala po 7 rajn. forinti ; zatim 400 lijepih dugih puaka (zvanih barbarske"), od kojih je svaka stojala 6 r. for. ; onda 2000 mletakih barila vina u vrijednosti od 2000 kuda ili 400 0 r. forinti ; 8 svilenih sagova, koji su vrijedili 180 kuda ; kljuanice sa svih vratiju u tvrdji, a svaka je kljuanica tada stajala 4 rajnske forinte ; napokon 42 kotla. Sve ovo nalazilo se u Zrinskoj tvrdji. No Zrinski je u Bakru imao jo i posebna skladita za robu, te jedan ovei duan. U tome duanu naao je Herberstein koe u vrijednosti od 1000 kuda ; zatim 300 posuda obinih avala, od kojih se svaka posuda prodavala po 11 ili 12 rajnskih forinti ; onda 80.000 funti raznoga eljeza, svaka tisua funti po 46 ugarskih forinti ; jadra za dvije ladje (zvane ,,tartare") u vrijednosti od 609 ugarskih forinti; 6 malih topova za ladje, svaki po 20 ranjskih forinti ; napokon dva manja mjedena topa, 210 mjerova penice, 30 komada slanine i za 15 kuda rie. Svu ovu robu prisvojio je sebi grof

Herberstein ; on je dapae oplijenio bakarske purgare i okoline kmetove, koji su u Zrinskome duanu i u lukim spremitima imali vina za 2000 kuda, a razne druge robe u vrijednosti od 4000 kuda. Petar Prainski i Franjo poljari dodjoe 22. lipnja 1670. u Bakar, da kao punomonici kraljevske komore u Pounu zaplijene Zrinski imetak. U tvrdji bakarskoj nadjoe povjerenici 5 bureta sa 44 vjedra dobroga domaega vina, 10 vjedara octa, 3 bureta sa 30 vjedara pokvarenoga vina, 130 funti osoljenoga mesa u 3 posude, 4 vea mjedena topa, 32 malena topa (zvana perole") za ladje, 7 muara, 2 velika eljezna kreveta, 1 veliki kotao, 6 obinih kreveta, 4 krinje iz orahova drva s kljuanicama, nuno posudje za kuhinju, 45 pu aka zvanih akal", 300 taneta za vee topove, 5 mjerova taneta za puke, 4 strunjae, 1 istroen sag, 9 okova za zarobljenike, 24 velike katulje, napokon 3 velike krinje hrvatskih knjiga, tampanih u Mlecima, o padu Sigeta (to je ,,Sirena mora adrijanskoga", koju je napisao Petar Zrinski). Izvan tvrdje i varoi t. j. na morskoj obali u samoj luci bakarskoj udjoe komorski povjerenici najprije u velik magazin, gdje bijae skladite morske soli. Ovdje se nalo 6000 kabala soli, a u drugom magazinu 3000 kabala. Penice bijae na skladitu samo 30 mjerova, jer se do 22. lipnja ve potroila stara zaliha, a nova penica jo nije bila poeta. Duan i skladite eljezne robe bijae u nekadanjoj crkvi. Ovdje su povjerenici nali 25.333 talijanske funte raznoga eljeza ; 126 posuda avala za pokrivanje krovova daicama u vrijednosti od 1411 rajnskih forinti ; 3 posude potkova i avala za potkivanje konja, te preko 1000 funti staroga eljeza, koje e se prekovati za drugu svrhu. Komorski povjerenici imenovahu inovnitvo, koje e upravljati zaplijenjenim Zrinskim imetkom u Bakru. Gubernatorom svih primorskih imanja postade Matija Turina, vikar biskupije modruke. Njemu bijahu podredjeni: Mihajlo Beni, katelan u tvrdji bakarskoj; Matija tigli, sudac bakarski, koji je sudio po starinskim obiajima ; Pavao Karina, prodava soli ; Tomo Mati, nadziratelj drva ; Aleksander Karina, koji iz talionice u abru preuzimlje eljezo, te ga u Bakru prodaje ; napokon Bartol Karina, protustavnik Aleksandra Karine. Bakrom je isprvice upravljala kraljevska komora u Pounu, a kasnije carska komora u

tajerskome Gracu. Premda su bakarski itelji bili isti Hrvati, ipak im je komora slala za inovnike gotovo same tudjince. Kroz 100 godina (1678.1778.) bijahu u Bakru ovi kapetani: Ivan Juraj Affelter, Andrija pl. Koderman, Ivan Fridrik pl. Gevsler, grof Ludovik Coronini Kronberg, barun Oktavijan de Terzy, grof Antun Adelmo Petazzi, Sigismund Xaver de Sartori, Ivan Felix de Gerliczi, N. pl. Zandonatti, Franjo Mihajlo pl. Mikuli i Franjo pl. Pavli. Nad Bakrom je od god. 1750. zapovijedala ministerijalna bankovna deputacija u Ljubljani, od god. 1754. trgovaka Intendenza u Trstu, a od god. 1776. vojna uprava u Karlovcu.

Kroz itavo to vrijeme bijae Bakar otrgnut od kraljevine Hrvatske. Istom kraljica Marija Terezija povratila je Bakar 5. rujna 1777. kraljevini Hrvatskoj, te je Bakar bio pridijeljen novo osnovanoj upaniji severinskoj. Poveljom od 13. svibnja 1778. proglasila je kraljica bakarsku luku slobodnom primorskom lukom s istim pravima, kakova je dobio grad Rijeka. Tom prigodom dobije Bakar takodjer svoj politiki kotar, koji se protezao od Trsata do Smrike iza Kraljevice. Tako su u okvir municipija bakarskoga dole bive posebne opine: Trsat, Kostrena sv. Barabara, Kostrena sv. Lucija, gornja i dolnja Draga, dolnja Krasica, dolnji Praputnik, dolnji Hreljin, Bakarac i Kraljevica. Sada prestade u Bakru vojnika uprava sa carskim kapetanima, te je bakarski municipij dobio iroku autonomiju s posebnim poglavarstvom i kapitanatskim vijeem od samih patricija bakarskih. Na elu municipija bakarskoga bijae gradjanska, a ne vojnika osoba. aliboe uredovalo se na talijanskom jeziku, jer je tudjintina prevladala u Bakru. Kraljica Marija Terezija uzvisila je Bakar poveljom od 23. travnja 1779. na ast kraljevskoga slobodnoga grada" s istim povlasticama, kako ih uivahu drugi kraljevski gradovi u Hrvatskoj. Iste godine utemelji kraljica i posebnu zakladu od 30.000 forinti u tu svrhu, da se u Bakru uzmogne uzdravati puka kola. Kad je kralj Josip II. godine 1786. ukinuo severinsku upaniju, uini on t. zv. ugarsko primorje", pod koje spadahu luke: Rijeka, Bakar i Kraljevica. God. 1809. dodje Bakar s junom Hrvatskom pod vlast francuskoga cara Napoleona Bonaparta. Ove vlasti oslobodio se Bakar god. 1813., te je onda do godine 1822. spadao pod Austriju, zatim kroz 28 godina ivio pod samostalnom (municipalnom) upravom, onda bio

godine 1850. konano pridruen Hrvatskoj. Bakarski kotar bio je dokinut istom godine 1873. Grad Bakar sa svojim uim okrujem (Sv. Kuzma, Vitoevo, krljevo i Kukuljanovo) ostade za sebe, doim su druge opine (Trsat, Kraljevica i t. d.) dole pod upravu upanije rijeke. Vinodol Po svome ujaku grofu Stjepanu Frankopanu Ozaljskom dobili su grofovi Juraj i Nikola Zrinski godine 1577. imanje Grobnik. Ovo se imanje nalazilo na t. zv. Grobnikom polju izmedju Rjeine i planine Rinjaka, te je na jugu dopiralo do bakarskoga okruja i do Frankopanskoga imanja u Trsatu. U samome Grobniku bijae vlastelinski grad, gdje je stanovao potknein" ili kako se kasnije zvao porkulab. Oko grada nastade vremenom varo, u kojoj se nastanie plemii, slobodni ljudi i vazali grofa Zrinskoga. Kada se iza hrvatskoga poraza na Krbavskom polju godine 1493. raspao modruki kaptol, dodjoe neki kanonici stanovati u Grobnik, gdje se osjeahu neto sigurniji od Turaka. Tako je u Grobniku nastao novi kaptol, koji se odrao sve do vremena kralja Josipa II., te je Grobnik osim upne crkve imao jo i drugih crkvica. Narodna predaja kae, da su Hrvati na Grobnikom polju potukli Mongole i Tatare. Sigurno je pak to, da su ovdje Hrvati (iz Senja i Vinodola) godine 1600. potukli dva brata Memibegovia, koji sa 4000 Turaka provalie na Grobniko polje. Turci su vie puta preko Grobnikoga polja prolazili na etovanje u Istru i Kranjsku. Takvom prigodom stradahu sela na Grobnikom polju ; ali samoga grada Grobnika nijesu Turci nikada mogli zauzeti. Pod Zrinski grad u Grobniku spadahu ova blinja sela: Jelenje, Ilovik, Rjeina, Potkilavac, Pothum, Zastenice, Velika i Mala Draica, Podudni, Buzdohanj, Hrastenice, Podrvanj, Crnici, Svilno, Orehovica i Tutnovo. Stanovnici ovih sela bijahu kmetovi grofova Zrinskih. Kakove su imali dunosti prema svome vlastelinu, jasno se razabire iz urbara grad a Grobnika od godine 1642. ivot im je bio dosta teak, jer je Grobniko polje odvie kamenito, pa zato neplodno. Kada je Petar Zrinski bio udaren dravnim progonom, zadje na Grobniko polje grof Ivan Ernest Paradajser s krajikim vojnicima, koje su vodile dvije vojvode. Paradajser dade iz

dvorca u Grobniku otjerati 198 dojnih ovaca, koje su vrijedile 198 ugarskih forinti, 38 mladih ovaca, vrijednih 38 rajnskih forinti, 16 ovnova, vrijednih 16 talira, te 100 janjaca ; osim toga prisvojio je Paradaiser sebi 58 dojnih koza u vrijednosti od 58 ug. forinti, 4 mlade koze, vrijedne 1 for., jednoga jarca, koji je vrijedio 1 talir, te 27 kozlia; napokon 2 konja s opremom, to je vrijedilo 35 ug. forinti, katelanova konja, vrijednoga 25 ug. forinti, 2 vola, 1 kravu i jedno tele, etiri mala mjedena topa, vrijedna 70 ug. for., 24 talijanske puke (babarske"), vrijedne 134 for., 20 vjedara vina, vrijednoga 44 for., 80 funti eljeza polovicu posude avala i svakojakih drugih predmeta u vrijednosti od 18 for. Osim tog a oteo je Paradaiser vei dio pokustva, odijela i tkanina tako, da je itav njegov plijen bio procijenjen na 4862 forinta. K tomu treba dodati, da su neto ugrabili takodjer kapetani Haiperger i Fustinion, a nije kratkih ruku proao ni general Herberstein ; Paradaiserovi pak vojnici goahu se tako, da su u kratko vrijeme izjeli 47 ovaca, 14 mjerova penice, 30 mjerova brana i 2 cente sira, a ispili 165 vjedara vina ! Komorski povjerenici Petar Prainski i Franjo poljari dodjoe u Grobnik 21. lipnja 16 70., da obave konfiskaciju Zrinskoga imanja. Pratio ih je zagrebaki sudac Krsto Znika, jer je tada i Grobnik spadao pod upaniju zagrebaku. Povjerenici su pokretnine u dvoru brzo popisali, jer u pivnici nadjoe samo 8 vjedara vina, a u oruarnici neto neuporabiva oruja. Upraviteljem imanja grobnikoga bude imenovan Franjo Kukuljevi. Grobnikim je poljem isprvice gospodarila pounka, a poslije gradaka komora. Poput Ozlja i Broda na Kupi dobio je talijanski grof Rajmund Perlas godine 1725. takodjer imanje Grobnik od kralja Karla VI. u zamjenu za svoga imanja u Abruzzima i na Siciliji. Perlasa je godine 1766. naslijedio grof Teodor Baan. U novije pak vrijeme dolo je grobniko imanje u posjed knezova Thurn-Taxis. Izmedju Bakarskoga zaljeva i trgovita Novoga protee se krasna dolina, koja se zove Vinodol. Tu bijahu lijepa imanja Hreljin, Drivenik, Bribir i Griane, to su grofovi Zrinski batinili po Stjepanu Frankopanu Ozaljskom. Pod Zrinski dvorac u Hreljinu spadalo je tadanje trgovite (oppidum) Hr eljin sa susjednim selima. U svemu imao je ovdje grof Petar Zrinski 180 kmetskih kua, koje bijahu prema njemu obvezane tlakom i daom. Kmetovi u Hreljinu obavljahu besplatno sve poslove, kako

je bilo popisano u urbarijalnom zapisniku ; naroito su pak mor ali posvema obradjivati sve vinograde, koji spadahu pod Zrinski dvorac u Hreljinu, te oboruani polaziti u rat, kada bi ih Zrinski zvao i trebao. Osim toga dobivao je Zrinski od svojih kmetova u Hreljinu stalni godinji dohodak zvan ,,bir" od 200 rajnskih forinti ; doim je suljevina" (t. j. daa za pau goveda i ovaca na vlastelinskim panjacima) donosila 34 forinte ; druga pako daa potoki" (ili gornica") odbacivala je godimice 200 vjedara vina. Manje unosno bijae Zrinsko imanje Drivenik. Pod vlastelinski dvorac u Driveniku spadalo je 140 kmetova ; od njih je Zrinski dobivao godinji ,,bir" od 160 rajnskih forinti, zatim u ime potoka" 90 mletakih barila vina u vrijednosti od 90 kuda, u ime suljevine" ili travarine 50 rajnskih forinti, u ime desetine" 20 for., a u ime dae" 40 mjerova (starica") penice u vrijednosti od 40 rajnskih forinti. Najvee je Zrinsko imanje u Vinodolu bilo oko Griana. Vlastelinski dvorac (katel) Griane od kojega se razvaline vide jo i danas nalazio se ispod kamenitih brda, koja sa sjeverne strane zatvaraju Vinodol. Uz dvorac razvilo se lijepo trgovite (oppidum Grisan), a oko njega stajahu bijela sela i zaseoci. Ovdje je Petar Zrinski godine 1670. imao 360 kmetova, koji mu osim raznih besplatnih sluba davahu godimice 200 rajnskih forinti u gotovu novcu, zatim 150 barila vina u vrijednosti od 150 kuda, 165 mjerova penice i jote 60 forinti ostaloga prihoda.

Sjeverozapadno od primorskoga Novoga stajao je Zrinski dvorac Bribir. U istoimenom trgovitu i u nekoliko blinjih sela imao je Petar Zrinski 260 kmetskih kua. Ove mu osim tlake podavahu godimice po 240 rajnskih forinti gotova novca 150 barila vina, 100 starica" penice i 120 glava stoke.

Svako Zrinsko imanje u Vinodolu imalo je svoju posebnu luku. Tako je Bakarac bio luka za Hreljin, Sveti Jakov (rljevica) za Drivenik, Crikvenica za Griane, a Selce za Bribir. U svakoj od ovih luka nalazilo se skladite Zrinske robe, koja se ovamo dovozila i odavle razvaala po moru. Kada je Petar Zrinski bio udaren dravnim progonom, odmah su njemaki asnici na Krajini pomislili, kako bi se naplijenili po Vinodolu. Ovu namjeru izvedoe senjski potkapetan Gall,

kapetan Franjo Lamberger iz Otoca i katelan Nikola Helenach iz Ledenica. Na elu svojih vojnika provaljivahu ovi Nijemci u Zrinske dvorce po Vinodolu otimajui sve, to bijae vrijedna odnijeti. Tako su na pr. u Driveniku uzeli 35 barila vina, 16 mjerova penice, 10 puaka i razno pokustvo, a kmetovima silomice oteli volove, ovce i drugu stoku. Iz katela u Grianima dade senjski potkapetan Gall odnijeti razno oruje i pokustvo. U bribirskome katelu ugrabie Gall i Lamberger 190 barila vina, 150 mjerova penice, svilenu zastavu, razne tkanine, pokustvo i eljeznu robu, te 46 puaka, 5 muara i mnogo st rjeliva. U bribirskoj luci Selcu prisvojio je sebi Gall 600 mjerova soli u vrijednosti od 180 kuda, doim je vojnik Mihajlo Bian edveo u Senj ladju, napunjenu samom solju. Pod Selce pripadahu 23 Zrinska kmeta, koji su ponajvie ivjeli od ribarstva, jer je ondje bila tunera". Polovicu uhvaene ribe morali su kmetovi davati vlastelinstvu. Petar Zrinski dao je u Selcu urediti skladite suene ribe i maslinova ulja, te radionicu baava za vino. Osim toga bijahu ondje dva magazina, u kojima se uvala sol, te lijepa zidana kua, u kojoj stanovahu Zrinski odnosno njihovi inovnici. Za svoje imanje Hreljin uredie grofovi Zrinski luku u Bakarcu, odmah kod ulaza u Bakarski zaljev. Ondje je Petar Zrinski imao svoj dvorac, zatim solanu i jo nekoliko zgrada. Sve ovo zaplijenie za kraljevsku komoru povjerenici Prainski i poljari, koji su u Bakarac stigli 23. lipnja. Zapljeni je u ime oblasti prisustvovao Krsto Znika, sudac zagrebake upanije. Od pokretnina nadjoe povjerenici u Bakarcu: 7.500 mjerova (kabal" zvanih) soli, 130 mjerova (kuplenika) penice, 130 mjerova prosa, 40 mletakih barila (odnosno 60 vedara) vina, te nekoliko stotina komada razlinoga drva (ondje zvanoga: reme, tretaki, estaki, mernica i bakaroli). Za kupovanje i prodavanje drva u Bakarcu bijae postavljen inovnik Baptista Navara, doim je sol prodavao Matija Mati. Krajika vojska nije potedila ni Bakarca. Ovamo je udario senjski potkapetan Gall, koji je sa svojim asnicima, vojvodama i vojnicima oteo: 120 mjerova penice u vrijednosti od 120 ugarskih forinti, 8.000 mjerova soli u vrijednosti od 2.400 kuda, 300 vjedara vina i octa u vr. od 300 kuda, 6 vedara ulja u vr. od 36 kuda, slanine za 40 kuda, lana i konoplje za 70 kuda, razlinih konopa za 200 kuda, veliku krinju rie za 20 kuda, vreva i drugih posuda od majolike za 50 kuda, mree za hvatanje ribe u vrijednosti od 60 kuda, kuhinjski namjetaj u vr. od 100 kuda, tisuu dasaka za 100 kuda, te raznoga drva u vrijednosti od 100 kuda.

Iz Bakarca dodjoe komorski povjerenici Petar Prainski i Franjo poljari zajedno sa Krstom Znikom, malim sucem zagrebake upanije. 23. lipnja 1670. u Kraljevicu. Evo, kako ovu luku opisuju u svome izvjetaju: Nedaleko od predidue luke (Bakarca) stoje dvije tvrdje, od kojih se jedna zove nova, a druga stara Kraljevica. Obadvije tvrdje stoje na obali Jadranskoga mora, a u zagrebakoj upaniji. Stara je tvrdja ruevna i po senjskim vojnicima opustoena ; u njoj ne nadjosmo nikakovih pokretnina osim morske soli u dvjema solanama ili spremnicama, zvanim magazin" ; u jednoj solani, koja je puna, nalazi se od prilike 8.000, a u drugoj, koja je polovicom prazna, 4.000 mjerova soli: Spomenuta pak nova tvrdja Kraljevica, koja bijae sagradjena velikim trokom, a iskiena raznim kipovima, vratnicama i mramornim radnjama birane radnje, ne manje je opustoena i oteena od vojnika, a naroito od potkapetana iste senjske tvrdje, koji se zove Gall. On je naime dao u Senj odvesti sve one mramorne kipove, dapae i jedan dio mramornoga poda sa svima drugim pokretninama od velike vrijednosti, te s nekoliko ladja natovarenih morskom soli. U tvrdji nije ostavio nita drugo, nego li oko 30 mjerova soli, koju smo popisali i u naastar unijeli. Oni (t. j. Senjani) ne zadovoljie se ugrabljenim pokretninama, ve su razbili vrata i kljuanice, pa s njih pokidali i odnijeli eljezninu, te je cijela tvrdja opustoena i oteena. Ovu smo tvrdju kao to i staru tvrdju s lukom, koja se ondje nalazi (te koja se kraljevskom" zove) sa svima drugim pripadnostima reenoga dana 23. mjeseca lipnja za kraljevski fiskus zaplijenili i zaposjeli u prisutnosti esto spomenutoga maloga suca". Drugi nam izvor kazuje, to je iz nove tvrdje u Kraljevici oteo senjski potkapetan Gall, odnosno otoki kapetan Lamberger, a kasnije i umberaki kapetan grof Ivan Ernest Paradaiser. Ona naime dvojica odvukoe iz Kraljevice 2.100 funti vune i 270 barila vina ; Paradaiser pak prodao je 7.300 mjerova Zrinske soli, a odnio 110 mjerova soli, 8 eljeznih kreveta, nekoliko stolaca od orahova drva, 4 stola od crna mramora, 2 zrcala, prekrasne slike i 9 mramornih kipova, koji prikazivahu rimske careve i Etiopljane. Petar Prainski i Franjo poljari obavie svoj posao u Vinodolu 27. lipnja. Oni su u ime kraljevske komore imenovali Mihajla Kalafatia katelanom u Bribiru, Andriju Kukuljevia inovnikom u Grianima. Gapara Benkovia inovnikom u Driveniku, a sveenika Matiju Grubiia inovnikom u Hreljinu. Polovica Vinodola zapade grofa Adama Zrinskoga, sina Petrova brata Nikole. Kada je pak Adam godine 1691. poginuo u bitci kod Slankamena,

pripade i njegova batina kraljevskoj, odnosno carskoj nutarnjo -austrijskoj komori. Ova je od sada vladala itavim Vinodolom, postavljajui ondje same tudjince za kapetane ili gubernatore. Vinodol bude otrgnut od kraljevine Hrvatske, kojoj se vratio tekar 1. studenoga 1822. Mnogo se toga u to vrijeme promijenilo u Vinodolu. Ruevine Zrinskoga dvorca u Hreljinu vide se jo danas, a stoje na ovisokom kamenitom brdu, odakle se prua divotan pogled na Kvarnerske otoke i na Bakarski zaljev. Medju ruevinama jasno se istie nekadanji katel s prilino dobro sauvanom kulom. Naokolo vide se tragovi do 50 drugih zgrada. To su ostanci kua, u kojima stanovahu itelji trgovita Hreljina. Danas ovuda plaze guteri i zmije ! Jedino je sauvana malena kapelica blaene Djevice Marije tik same kule. A kamo nestade purgara hreljinskih? Eno ih neto sjevernije uz karolinku cestu u mjestu, koje se naziva Piket. Onamo se preselie s nepristupnoga i pustoga Hreljina. Novo obitavalite njihovo nosi takodjer ime Hreljin ; postalo je pak malo po malo negdje iza godine 1726., kada je kralj Karlo VI. poeo graditi cestu od Karlovca na more. Posljednji se iz Hreljina u Piket preselio godine 1790. upnik Martin Pukati. Tada je crkva sv. Jurja postala upnom crkvom stare hreljinske upe. Poput trgovita Hreljma nestade godine 1789. i hreljinskoga kaptola, koji je kod crkve sv. Stjepana na Hreljinu postojao jo od godine 1493-, kada se u Primorje zaklonie kanonici biskupije modruke. Bolju sudbinu od Hreljina dosudila je povijest Bribiru, Driveniku i Grianima Ondje su naime opustjeli samo Zrinski kateli, doim se ova mjesta odrae do danas. Najljepe pak procvate vinodolsko Primorje, naroito Kraljevica i Crikvenica.

Kada je kralj Karlo VI. godine 1728. posjetio Kraljevicu, odredi on, neka se ondje izgradi velika luka. Sa gradnjom luke otpoelo se 28. travnja 1729., te je u tome poslu bilo zaposleno danomice po 500 radnika. Odsada se Kraljevica brzo razvijala, a puanstvo joj naglo raslo. Kada se hreljinska upa god. 1790. iz Hreljina pomaknula u Piket, odijeli se Kraljevica od hreljinske upe, te je kralj Josip II. utemeljio u Kraljevici posebnu upu. U tu svrhu upotrijebie staru Zrinsku tvrdju u Kraljevici. Velik naime magazin za sol bude pretvoren u crkvu, doim je drugi dio tvrdje bio predan upniku za stanovanje. Tako je na novo trebalo graditi samo toranj uz crkvu. Stara ova tvrdja postade svojinom kraljevike opine. Naprotiv je nova Zrinska (ili kako ju krivo zovu Frankopanska") tvrdja najprije

sluila za vojarnu, a kasnije za bolnicu. Poto je ogromna ova zgrada due vremena bila posve zaputena, kupie ju 20. prosinca 1882. zagrebake milosrdne sestre, koje su ovdje namjeravale urediti popravilite za lou djecu. Poto im ova namjera nije pola za rukom, prodadoe 17. svibnja 1885. ovu zgradu Isusovcima za 4000 forinti. Isusovci su tvrdju lijepo obnovili i nadozidali drugi sprat, te je danas upravo aroban pogled na ovu Zrinsku starinu.

Poput Kraljevice procvate i Crikvenica. Ona je svoje ime dobila po staroj crkvi, ("crikvi") blaene djevice Marije. Uz ovu crkvu sagradio je Nikola Frankopan god. 1412. samostan (dananji katel"), koji predade Pavlinima. Primorci su voljeli redovnike Pavline, davajui im novaca i zemljita. Vremenom nastade oko samostana itavo selo s lukom, te je ovdje god. 1776. osnovana i upa. Kralj Josip II. ukine god. 1786. sve pavlinske samostane, pa i ovaj u Crikvenici. Pavlinski samostan pripade kasnije crikvenikoj opini, koja ga je god. 1893. darovala nadvojvodi Josipu. Nadvojvoda je samostan udesio za stanovanje bolesnih asnika, koji trae lijeka u morskoj kupelji. Od onda cvate Crikvenica sve vie kao morsko kupalite, a u novije doba takodjer kao sjedite oblasti za Vinodol. Izvori i literatura: 1. Istrani zapisnik povjerenika kraljevskoga dvora i kaptola azmanskoga. (Rukopis u arkivu ratnoga ministarstva u Beu od 26. travnja 1672. broj 3. Prijepis u zbirci Emila pl. Laszowskoga.)

2. Relatio confiscationis universorum bonorum comitum Petri a Zrin et Francirci a Thersacz. (Iznio dr. Franjo Raki god. 1873- u zborniku: Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana", str. 556.586.) 3. Radoslav Lopai: Hrvatski urbari". Zagreb 1894. 4. Ivan Kukuljevi: Dragocjene i umjetne stvari grofovah Zrinjskih u gradu akovcu". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga II.) 5. Lopai-Laszowski: Oko Kupe i Korane". Zagreb 1895.

6. Matija Mai: Prilozi za poviest grada Bakra". Suak 1896. 7. Radoslav Lopai: Spomenici hrvatske Krajine". Knjiga I.III. 8. Emilij pl. Laszowski: Hrvatske povjestne gradjevine". Zagreb. 9. Alexander comes Patachich : Status familiae Patachich". Viennae 1740. (Rukopis u kr. sveuilinoj knjinici zagrebakoj, sign. S M 33 D 1.) 10. Radoslav Lopai: Karlovac". Zagreb 1879. 11. Ivan Kukuljevi: Dogodjaji Medvedgrada". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga III.) 12. Elenchus documentorum bona et jura familiarum Zrinyi et Frangepan aliarumque familiarum pure in regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae habita tangentium ex classe urbariorum et conscriptionum confectus". (Rukopis u kr. zemaljskom arkivu zagrebakom).

DR. RUDOLF HORVAT Za portal pripremio: Zvonimir Mitar Vezani lanci:

Zapljena Zrinskih imanja Uvod i 1. dio: Meimurje Zapljena Zrinskih imanja 2. dio: Bojakovina / Rakovac / Zagreb, estine i Brezovica Zapljena Zrinskih imanja 3. dio: Karlovac i vara / Ozalj / Ribnik