KLASICIZAM

Doktrina KLASICIZMA se formirala izmeu 1630. i 1660. godine.

Presudan dogaaj za njeno formiranje bilo je otkrie Aristotelove Poetike
(Giorgio Vala ju preveo na latinski poetkom 16. st.). Meu tvorcima
klasicizma se istiu: LA MNARDIRE, SCUDRY, D'AUBIGNAC, MAMBRUN i
LE BRUN; najistaknutiji je CHAPELAIN, po kome je kritiko suenje razuma
najvii autoritet. Njegov sistem nalae da umjetnost poiva na MIMEZI
(imitacija prirode), pjesnik se mora drati naela i pravila vjerovatnosti,
nunosti i prikladnosti, u dramskom stvaranju se ne smije odstupati od tri
jedinstva, a cilj umjetnosti je oplemenjivanje naravi, oienje strasti,
moralna korist, a ne ista zabava. Pisao je veliku poemu o Djevici
Orleanskoj, najvie je doprinio podjeli umjetnosti na pravilnu i nepravilnu
(klasino i neklasino); za razliku od aplena, Balzak je pridavao veliki
znaaj pitanjima retorike i izraza; a Kornej stavlja ljepotu kao cilj
umjetnosti iznad korisnosti.
Dugo se smatralo da je Nicolas Boileau (autor djela O pjesnikom
umijeu, 1674. u kojem donosi osnovne principe klasicistike poetike ),
gotovo sam, formulirao teoriju klasicizma. On je teorijski iskazao i
utemeljio ono to su veliki klasiari toga doba, a i prije njega, osjeali
i mislili; borio se pune etiri decenije za svoja shvatanja. Boalo je sav
Parianin, sav graanin, i porijeklom i duhom. Njegovom
temperamentu najvie su odgovarale satira i poslanica. Boalo se
ruga, iba, igra se perom katkada kao noem.
Poetika klasicizma se moe svesti na neke osnovne stavove i naela:
1. nadahnue, koje je neophodno, ali nije dovoljno samo po sebi, nego
je potrebno i znanje, teorijsko obrazovanje i uporan rad;
2. razum, ija je uloga obuzdati i usmjeriti pretjerane izlive mate i
emocija
3. priroda, prema kojoj je umjetnik duan kreirati
4. kult antike, ijim se uzorima podraava, ali ipak mora ostati prisutna
autorova individualnost i originalnost
5. cilj umjetnosti je spojiti korisno i lijepo pri emu se moralna korist
podreuje lijepom
6. potivanje pravila vjerodostojnosti, nunosti, prikladnosti, pravila o
tri dramska jedinstva
7. problemi stila koji se sastoje iz istinitosti, jasnosti, istote izraza,
uzvienosti, jednostavnosti, osjeanja mjere, saetosti, raznovrsnosti
tona, skladnosti
8. teorija knjievnih rodova strogo razdvajanje rodova poiva na
principu jedinstva cjeline, jedinstva tona u djelu
Meu najbolje pjesnike ovog razdoblja ubraja se i Jean de la Fontaine, autor
uvene zbirke basni u stihovima (Basne, 166894). LA FONTAINE je bio pjesnik,
uvijek pomalo zanesen, odsutan, u njemu je pjesniko ja uvijek jae od
drutvenog. Opjevao je tajanstvene ljepote uma i voda. Likovi u basnama nisu

samo ivotinje kao personifikacije ljudskih osobina i tipova, nego sve ivo i
neivo: ljudi, biljke, stvari.

U klas. dobu franc. knjievnosti povlateno mjesto ima drama, koja je u

komadima Pierrea Corneillea, Jeana Racina i J. B. P. Molirea dosegla svoj
vrhunac. Corneille je

prvi

veliki

franc.

pisac

tragedija.

dramama

(izdvajaju se Cid, 1636; Horace, 1640; Cinna, 1640) opisuje plemenite

likove i njihov odnos spram dunosti, ljubavi, volje, samokontrole i
asti. Racine je obraivao ant. teme i sudbine junaka u vlasti strasti koje ne
mogu kontrolirati (Andromaha, 1667; Fedra, 1677). Racineova
pjesnika inspiracija trojakog je porijekla: grkog, rimskog i hebrejskog, to
e rei starozavjetnog. Od ukupno dvanaest komada koje je napisao 11
tragedija i 1 komedija, 6 obrauju grke teme. Kornej je slikao ljude
onakvim kakvi bi oni trebalo da budu, a Rasin onakvim kakvi oni stvarno
jesu. Glavna crta u Rasinovoj Fedri zbog koje se ne moe optuiti Fedra za
ljubav koju osjea jeste da u vrijeme u koje je pisana Fedra, nije vrijeme
hrianstva, tj. LJUBAV IZMEU MAEHE I PASTORKA NIJE BILA
INCESTUALNA I RODOSKRVNA. Molire predstavlja sam vrh franc.
komediografije i jedan je od najboljih franc. dramatiara svih vremena.
Najuspjelije su mu satire u kojima je ismijavao konvencije svojega doba, ali
i univerzalne ljudske slabosti (Tartuffe; Don Juan; Mizantrop).
U to se vrijeme snano razvija franc. proza. Neka od najvanijih proznih djela
piu i filozofi Ren Descartes i Blaise Pascal. Skupina pisaca nazvanih moralisti
opisuje u razliitim proznim formama ljudske osobine i mane, a meu njima se
izdvajaju La Rochefoucauld (Maksime) i La Bruyre (Karakteri).

Prvi je vaniji klasicistiki pjesnik Franois Malherbe, koji trai racionalno,

emocionalno sputano pisanje u strogim formama.