OSMANSKA VOJSKA

Na samom osnivanju osmanskog bejluka, u vrijeme Erturgrula Gazija I Osmana

Gazija vojska je bila sainjena od svih ljudi koji su bili sposobni za borbu. Ona nije
bila organizovana vojska, nego se sakupljala kada bi se polazilo u bitku. Nekoliko
dana pred bitku, Osman Gazi je slao poziv svom narodu po kasabama I selima,
preko svog glasonoe kako bi se pripremili za bitku. Nakon zavrene bitke, ovi
vojnici bi se vraali svojim redovnim aktivnostima. Postojala je i jedna vojska od
dobrovoljnih ratnika. Sa napredovanjem, kako se irila slava Osmana Gazija, tako se
I ova vojska brojano poveavala. Osmana Gazija je smrt zatekla pred kapijama
Burse, pa je svom sinu Organu u oporuci traiio da osvoji Bursu i da ga sahrani u
ovome gradu. On jo navodi, da je ratove vodio u ime Allaha, odnosno kako bi
proirio Njegovu vjeru.
Nakon dolaska Orhana Gazija na elo Osmanskog bejluka, teritorija je bila znatno
ira I stanovnitvo mnogo brojnije. Njegov brat Alaeddin-bej shvatio je da je dolo
vrijeme da se vojska organizuje, pa je to predloio Orhanu Gaziju. Razlog za ovo je
bio jer snage dobrovoljaca nisu mogle provesti opsadu dugo koliko su prilike
zahtjevale pa je to odgadjalo pobjedu. Na dogovorima o organizovanju vojske
uestvovao je I kadija Burse andarli Kara Halil. Na njegov prijedlog, uzeti su
zdravi I snani turski mladii. Zaduenje oko organizacije vojske povjereno je
andraliju Halilu. On je skupio jedna broj mladia i odredio im plae tkz. Ulufe. Plaa
se davala samo u vrijeme rata ali nakon zavretka ratnih dejstava vojnici su se bavili
svojim uobiajnim poslovima. Prestali bi primati plau. Bili su oslobodjeni plaanja
poreza. Vojnici koji su uestvovali u ratu kao pjeadija nazivali su se jaja ili pijade, a
oni koji su uestvovali kao konjanici nazivali su se muselemi.
Adzemijski korpus obezbjedjivao je vojnike za centralne osmanske snage.Konjike
plemenske snage u vremena Osmana I Orhana Gazija nisu mogli podmiriti
osmanske potrebe. andarli Kara Halil I Molla Rustem su u Galilpolju osnovali prvi
adzemijski korpus. Od tada su se u borbu uzimali ratni zarobljenici koji su prethodno
prolazili kratku obuku. Na poetku su se uzimali da zarobljenici rade na laama a
nakon 10 godina rada uzimali su se u janjiare sa dnevnom plaom od dvije ake.
Nakon nekog vremena odustalo se od ove prakse,pa su se zarobljenici najprije slali u
Anadoliju da rade u turskim porodicima kako bi se upoznali sa islamsko-turskim
obiajima I ovdanjim nainom ivota. Poto bi jedno vrijeme tu proveli primali su se
u janjiare,sa tim to su prije toga morali prei obuku u adzemijskom korpusu. U
adzemijski korpus su se uzimali zarobljenici I taj zakon anzivao se pendzek. Drugi
zakon bio je devirma. Zakon dverime potisnuo je pendzke, jer sa ratnim
zarobljenicima Osmanska vojska nije mogla podmiriti svoje potrebe. Prema zakonu
devirme, iz osmanskih nemuslimanskih porodicadrava je uzimala jednog djeaka
odredjenog uzrasta.Ovaj zakon se prvo primjenjivao u Evropi a kasnije I u Anadoliji.
Prilikom uzimanja djece postao je niz kriterija. Obino su se uzimala djeca od
etrnaest do osamnaest godina. Nisu se uzimala djeca iz porodice gdje su imali
samo sina jedinca.

Najvecu ulogu u osmanskim osvajanjima imali su janjiari. Oni su osnovani nakon

osvajanja Edirne u vrijeme Murata 1, najvjerovatnije 1362. U Galilpolju je formiran
adzemijski korpus u gdje su zarobljenici prolazili obuku I tek nakon toga su se mogli
uzeti u red vojnika janiara. Mladii koji su primani su dovedeni putem devrrime I
pendzeka. Jedno vrijeme su provodili u turskim porodicima da bi upoznali tursko
islamske odnose I nakon toga su primani u adzemijski korups, iz kojeg su mogli
prei u janjiarski. Poznata je I injenica da su derviki redovi imali uticaj na
osmanski bejluk. Sam Murat 1 je bio starjeina jednog devrikog reda iji se
pripadnici nazivaju ahije. Sami janjiari su nosili kapu bork, koja je bila obiljeje
ovog dervikog reda. U janjiare su uzimani mladii putem devirme I pendzeka,
mada e se ovja pored promjeniti u doba Murata 3. Prva janjiarka kasarna nalazila
se u Edirni,a kasnije kada je osvojen Istanbul, kasarna u Edirni je izgubila na svom
znaaju. Janjiarski korpus sastojao se iz 3 dijela. Jedan su inile pjeadijske jedinice
takozvane dzemaat-orte, drugi dio bio je ored sekbana I trei dio ini su agini
odredi.
Dzemaat-orte su bile prve jedinice janjiarskog korupsa. Na poetku su imale 10
orti, a kako je korpus rastao, srazmjerno se poveao I njihov broj do 101 orte.
Oredi sekbana su inili 65 janjiarsku ortu. Broj odreda u ovoj orti mjenjao se
izmedju 40 I 70. Brojniji su bili odredi pjeadije,a manji broj ej bio konjikih odreda.
Do 1451 godine sekbani su bili potpuno odvojeni od janjiarskog korpusa. Te godine
Mehemd 2 smjenio janjiarskog agu Kazandziju Dogana zbog toga to nije uspio
odrati red kad su janjiari po povratku sa pohoda na Karaman traili novanu
nagradu I tako izazvali nemire. Nakon toga je sultan 6000 sekbana koji su bili odani
saraju, prikljuio janjiarskom korpusu. Od tada je postao obiaj da se janjiarski
aga bira iz reda sekbanaa. Ali pred kraj vladavine Bajazida 2 jedan do sekbanbaa
je podigao uzbunu ,pa je od tog perioda janjiarska aga moga biti unaprijed samo iz
agini odreda. Sekbani su u mirovinu odlazili sa timarom.
Agini odredu su formirani u vrijeme Bajazida 2. Sastojali su se iz 611 odreda.
Vrijednost ove jedinice podignuta je u vrijeme Sulejmana jer je simbolino pristupio
prvom aginom odredu.
Janjiarski aga je okupljao svoj divan na kojem su se rjeavalli poslovi korpusa I
sluale pritube. On je imao svoju mnogobrojjnu pratnju: autanta, oficira za vezu,
brojne pomonike I sluze. Ovi su se nazivali aga gedikleri. Prva janjiarksa kasarna
nalazila se u Edirni. Kasarne u Istanbulu nazivale su se Stare ode I nove ode. Obje su
izgradjene u vrijeme sultana Fatiha. Stara se nalazila na ehzadebai a nova oda na
Aksaraju. U kasarne nije mogao ui niko osim janjiara. Stara kasarna ja poslije
premjetena preko puta bive a na njenom mjestu je sagradjena dzamija.
Pored svoje kape koja se nazivala bork, koja je bila izradjena od bijele kozje dlake
visine 45 cm, Janjiari su nosili I ute uske akire, I gornji dio odjee sa irokim

rukavima izradjen od plave ili teget ohe. Preko ovog nosili su ogrta koji se nazivala
dolama, a po potrebi su nosili I kabanicu, takozvani barani.
Pored vojnih aktivnosti, u miru su janjiari imali svoje namjene. U sreditu njihova
namjena je bila da straare na Sultanskom divanu. Pored toga, njihov zadatak je bio
da gase poare. U unutranjosti su imali namjenu da uspostavljaju red u gradovima I
da strare na tvrdjavama. Konani oblik janjiari su dobili u 14 st. ali isto stoljee se
poeo I remeteti. Prvi razlog za to je bio uzimanje vojnika mimo propisa. Drugi
razlog je bio to se osmanski sultani poslije Sulejmana Zakonodavca prestali odlaziti
na vojne pohode, pa se u korpusu poeo gubiti uticajj sultanovog autoriteta. Mnogi
janjiari su se poeli baviti drugim aktivnostima, pored vojne slube. Isto tako u
janjiarski korpus su se poeli primati razni umjetnici. Janjiari su izravno prdlagali
sultanu Muratu 3 da ide u u pohod ali je on odbio zbog nepovjerenja u njihovu
slubu. U bitci kod Haove janjiari nisu zatitili sultana, zbog ega je sultan poeo
da sumnja u njihovu odanost.
Dzebezijski korpus je imao zadatak da snadbjeva janjiare orujem strijelama,
pukama, lukovima, sabljama, barutom, municijom, oklopima I kacigama. U miru
zadatak dzebedzija bio je da oruje odravaju i uvaju u dzebhani.Oni su snadbjevali
I janjiare uvare u tvrdjavama. Najvea skladita oruja izvan Istanbula bila su u
Budimu I Beogradu. Janjiari su od dzebedzija dobijali oruzje za vjezbu, a nakon
vjezbi im vraali u skladite. Nije poznato tano kada je formiran dzebedzijski
korpus ali se sa sigurnou moe rei da je formiran poslije janjiarskog. Vojnici za
dzebedzijski korpus su uzimani iz adzemijskog korupsa. Ovaj korpus se sastajao iz
ortu I odreda. Sastojao se od 37 orti I 59 odreda. Broj dzebedzija je varirao od 1.000
do 3.000 srazmjerno broju janjiara. Dzebedzijska kasarna naalzila se u blizini Aja
Sofije. Ovdje su se nalazile I ode, u kojima su boravili oficiri I vojnici, I radionica
ovoga korpusa. Korpus je ukinut kada I janjiarski 1826 godine.
Tobdzijski korpus je imao zadatak da izleva tegove I koristi ih u ratovima. Top ima
vano mjesto u historiji napredovanja osmanskih Turaka. Predpostavlja se da je prvi
top upotrijebljen kao vatreno oruje nu bitci na Kosovu 1389 godine u vrijeme
sultana Murata 1. Prije toga umjesto topa koristio se uglavnom kataplut. Ovaj rod
vojske kod Osmanlija razvijen je u vrijeme Fatiha. Tobdzije su se delile na dvije vrste
vojnika: na livce I na one koji su koristili topove.Kasarne dobdzijskog korpusa I ivnica
nalazili su se u Istanbilu na mjestu koje se I danas zove Tophane. Tophanu je
napravio Mehmed Fatih a proirena je u vrijeme Bajazida 2 I Sulemana
Zakonodovca. Izvan Istanbula su se livnice nalazile u nekim mjestima, kako bi se
topovi lake I bre mogli dostaviti u sluaju rata. Livnice su se nalazile u Beogradu,
Temivaru, Skadru I Preveze, a na istoku u Gulanberu. Iz Istanbula su se se majstori
slali u ove radionice da provjere efikasnost topova I da otklone eventualne
nedostatke. Evropski uticaj je doveo do reformacije u ovom korpusu u 18 st. kada je
uvuden brzometni top.

Postojao je I prevozni korpus. Nastao je najvoerovatnije u drugoj polovini 15 st.

Vojnici-prevoznici nalazili su se u kasarnama u Istanbulu, a naizmjenino su slubu
obavljali u tvrdjavama. Njihova neposredna sluba bila vezana sa korpusom
tobdzija, pa su se u svakoj tvrdjavi gdje su se nalazili tobdzije nalazili I vojniciprevoznici. Radinica se nalazila u istanbulskom kvartu ehremin.
Humbaradzije su u osmanskoj vojsci postojali odavno, a pripadali su korpusima
dzebedzija I tobdzija. Zajedno su sa njima odlazili na vojne pohode a u isto vrijeme
primali plae.
Minerski korpus je imao dvije vrste vojnika. Jedne sa plaom druge sa timarom.
Dunost minera bila je da opsjednutu tvrdjavu razrue na taj nain to su kopali
tunele u koje su smjetali eksploziv slian dananjim minama. Poznato je da je u
vrijeme osvajanja Istanbula ispod bizantskih zidina iskopan veliki broj tunela.
Korpus kapikulu konjanika osnovan je za vrijeme sultana Murata 2. Konjica je
najprije na prijedlog Kara Timurta-pae orgnizovana u dva odreda koji su nazvani
sipah I silihadar, a kasnije su joj prikljueni lijevi I desni ulufedzije, te desni I lijevi
garibi. Tako se korpus sastojao iz ukupno est odreda su se pripadnici nazivali Narod
est odreda. Konjica je pripadala sultanu, I bila je vieg ranga. Unaprijedjenje za
pripadnike pjeadije bilo je prebacivanje u konjicu. Ovi prelasci su se odvijali u
saraju uz velike ceremonije I dodjeljivanje nagrada. Poredak ovog korpusa
poremeen je kada su se u konjicu poeli uzimati sinovi pripadnika korpusa.
Najznaajniji I najugledniji odred bio je odred sipah. Ovaj odred je bio formiran u
vrijeme sultana Fatiha, jo se I nazivao I Crveni bajrak, po boji svoga bajraka. U
vrijeme mira njihova obaveza je bila da prikupe porez kao top su dzizja, mukataa I
drugi. Kada je sultan odlazio u dzamiju, pripadnici ovoga odreda jahali su sa njegove
desne strane, a u vrijeme rata postavljali su svoje atore desno od sultanovog. Na
vojnim pohodima su predvodili vojsku I nadgledali kopanje.
Odred silahadar, poznat je I pod nazivom uti bajrak. Najstariji je meu konjikim
odredima. Prvobitno su pripadnici odreda silahadar u odlasku u rat, jahali na
sultanovoj desnoj strani, no kad se u doba sultana Fatiha prednost dala odredu
sipah, silahadar vojnici su rasporedjeni na lijevu stranu. Na pohodima su ovi vojnici
istili put pred vojskom, popravljali ostove I sline poslove obavljali. Unutar sebe je
je ovaj ored bio podjeljjen na 26 manjih jedinica.
Desni I lijevi ulufedzije inili su srednje konjike odrede. Desni ulufedzije spominju se
I pod nazivom Zeleni Bajrak. Bajrak lijevih ulufedzija bio je uto-bijel. Desni
ulufedzije pratili su sultana sa njegove desne strane, do sipah vojnika, a lijevi
ulufedzije jahali su na sultanovoj lijevoj strani do silahadar vojnika Istu poziciju su
imali iu vojnom logoru. Na vojnom pohodu su se brinuli o blagajni. Iz ova dva odreda
naimenovali su subae. Subaa je bilo ukupno sedam, od toga etvorica iz odreda
desnih ulufedzija a trojica iz odreda lijevih ulufedzija. Oni su sakupljali novac I
naturu na ime zaostalih poreza koji su se imali dati dravi. Uzimali su se od

pripadnika saraja, takodjer su se uzimali I ratnici koji u toku borbe pokau hrabrost
uopasnim situacijama.
U ratu su se desni garbili nalazili pod bajrakom koji se nosio na sultanovoj desnoj
strani, a lijevi su se nalazili pod bajrakom na sultanovoj lijevoj strani. Pratili su
sultana na kraju. Na vojnom pohodu garibi su brinuli o sultanovom atoru I teretu.
Nnjihova glavna dunost je bila da brinu o Poslanikovom bajraku I svim drugim
bajracima. Garibi su mogli biti unaprijedjeni u pripadnike viih odreda. Oni su morali
vojsku snadbjevati drvima. Uz vojnike etri via odreda, nalazili su se I pomoni
konjanici. Na vojnim pohodima svaki pripadnik ova etri konjika odreda na svakih
pet aki svoje dnevne plae bio obavezan uzeti sa sobom po jednog konjanika kojeg
je on plaao. Tako se broj vojnika znatno poveavao. Medjutim, ova praksa je
kasnije ukinuta. Od oruja koristili su luk,strijelu,tit,koplje,sjkeriu,ma,handzar,
sablju I topuz.
Veinu osmasnke vojske inli su vojnici koji su se nalazili u unutranjosti u svim
njenim djelovima. Najznaajniji medju njima nazivali su se spahije sa timarima ili
konjanici sa zemljom. U osmanskim kopnenim snagama najbrojniji su bili spahijekonjanici kojima se dodjeljivala zemlja na uivanje. Spahija je imao pravo da ubire
porez u oblasti gdje se nalazio njegov timar. U zamjenu za ovu poziciju bio je
obavezan izvravati odredjen vojne dunosti. On je morao da izdrava odredjen broj
konjanika vojnika koji se nazivaju dzebelije. Spahije koji su uivali timar na svakih
3.000 aki bili obavezni idravati po jednog konjanika dzebeliju,a oni koji su uivatali
zijamet I has idravali sup o jednog kojanika na svakih 5.000 aki. Sve trokove
ovog vojnika snosio je spahija. Ako se spahija ne bi prikljuio vojsci, timar bi mu se
oduzimao. Odredjeno vrijeme prije no to vojska krene na vojni pohod iz centra su
se obavjetavali beglerbegovi I sandzakbegovi o pravcu kretanja vojske I o mjestu
gdje e se vojska sakupiti. Ovi su dalje o tome obavjetavali spahije koji su se
nalazili u njihovim ejaletima, odnosno sandzacima. Tako su se snage svakog ejaleta
okupljale pod komandom svoga beglerbega. Spahije nisu dobivale plau ak ni kad
su ili u rat. Njihove su se potrebe namirivale iz prihoda sa timara koji su uivali.
Od oruja su koristili sablju,koplje,strijele I tit. Zaslunim spahijama timar se
mogao poveati da dobiju zijamet. Poredak spahija poeo se remetetiti krajem 16 st.
NAjvecim razlozima poraza osmanske vojske jesu nedisciplina I nepotivanje propisa
meu timarnicima. Dodjeljivanje timara za mito I na taj nain davanje na uivanje
timara osobama koje nemaju nikakve veze sa vojskm. Tako su se timari sa viskoim
prihodima dodjeljivali onome ko nadlene podmiti sa vie novca. Ovo se negativno
odraavalo na vojnu mo drave.
Prethodnica:konjike (akindzije I delije) a pjeadijske azap.
U vrijeme kada je osmanska drava nastajala, svi su vojnici bili konjanici I svi su bili
akindzije. Akindzije su bili organizovani u korpus zalaganjem Evrenos-beja. Kada je u
vrijeme Murata 1, formiran akindzijski korpus akindzijske su jedinice djelvoale samo
du granice posebno u Rumeliji. Akindzije su se uvijek nalazili u mjestima blizu

granice I povremeno upadali na neprijateljsku teritoriju, ee u ljetnim mjesecima.

Drava nije gradila kasarne za akindzije,nije im davala plau niti oruje nego su se
izdravali od ratnog plijena. Sa druge strane oni nisu bili obavezni plaati dravi
porez. Krajem 16 st. ukupno je bilo 40.000 akindyija al ise ovaj broj tokom vremena
smanjiva oi poveavao. U miru akindzije su se bavile svojim svakodnevnim
poslovima. U vrijeme vojnih pohoda oni su isli ispred vojske obezbjedjivali su
puteve, prolaye I mostove kojima je vojska trebala proci. Slali su u sredite
informacije koje su saztnavali od svojih zarobljenika a ovi su se nazivali dil. Godine
1595 kada je Kodza Sinan-paa poraen u Vlakoj izgubljen je vleiki broj akindzija i
akindzijskih konja koji su ostali sa druge strane Dunava. Ovi gubici su bili jedan od
razloga to je oslabila snaga akindzija.
Delije su bili konjanici koji su bili organizovani krajem 15.st. Najprije su djelovali du
granica u evropskom dijelu drave, ili su na vojne pohode ispred vojske, a u toku
borbi su pokazivali izuzetnu hrabrost. U 16 st. Delije su nosili odjeu od krzna divljih
ivotinja, vuka, leoparda, hijene. Jahali su konje izdrljive pasmnie, kao i akindije.
Od oruja su koristili, jednako kao i akindzije sablju, tit, koplje, sjekiru i buzdovan.
Delije su bili garda velikog vezira.
Azapi su jedinice lahke pjeadije koja je formirana jo prije nego janjiarski korpus,
koristila se kao pomona prethodnica osmanske vojske. Pripadnici ove jedinice
azapi- bili su Turci i uzimali se se uz preporuku jamca. Morali su biti snani, hrabri i
dobri ratnici. Od 16. St. Oni su se poeli postavljati kao uvari tvrdava i dobili su
status vojnika sa plaom.Njihov broj je zavisio od veliine i vanosti tvrdjave koju
obezbjedjuju a organizovano su bili u jedinice koje su se nazivale orte. Osim
obezbjedjivanja tvrdjava azapi su obaavljali i druge poslove kao to su gradnja
mostova i prokoppavanje tunela.
Postojale su i pozadinske jedinice kao to su dzerehor, dzabanbaz,atir, juruk,jaja i
muselemi. Od ovih su jedinice dzerehor i dzanbaz oavljale fizike poslove. Jaja i
muselemi, prve jedinice u vrijeme Orhana Gazija, postepeno su se poele uzimati u
pozadinske slube nakon uspostavljanja janjiara.
Osmanlije su izali na more kad su zauzeli teritorije bjeluka koji su gospodarili
obalama Mramornog i Egejskog mora. Poznato je da su prve lae pravljene u
Karamurselu i da je koriteno iskustvo koje je u ovome pogledu imao bejluk Karesi
kada je on prisajedinjen Osmanlijama. U vrijeme Bajezida Jildirima shvaena je
vanost Dardanela pa je u Galilpolju otvoreno brodogradilite i uspostavljena
pomorska baza 1390. Formirana je klasa pomorskih azapa od mladia koji su se
nazivali azapi.Ipak osmanska flota se nije mogla mjeriti sa mletakim i
enovljanskim. Nakon osvajanja Istanbula jo se vie ulagalo na jaanje morske
flote. U ratovima sa Mletakom republikom postignuti su znaajni uspjessi. No
osmanska flota je dozivjela stvarni napredak tek u vrijeme Bajezida 2. Ovome je
doprinjela izgradnja velikih ratnih laa,kao i ukljuivanje u osmansku mornaricu
poznatih pomoraca kao to su Kemal Reis i Burak Reis koji su do tada samostalno

krstarili u Sredozemnom moru. Osmanska lfota je doivjela vrhunac u vrijeme

Hajreddina Barbarose. U njegovo vrijeme su osmanlije drale veinu sredozemnog
mora. Osmanlije su i nakon zauzimanja Egipta koristili njihovo brodogradilite.Nakon
zauzimanja Maarske i na Dunavu je uspostavljena jedna flota. Pored ovih
brodogradilita, nalazila su seirom sredozemnog mora i egejskog mora.