MEHMED-PAA KUKAVICA I NJEGOVE ZADUBINE U BOSNI

U nizu brojnih bosanskih namjesnika posljednja tri stoljea osmanskog gospodstva u Bosni,
Mehmed-paa Kukavica zauzima istaknuto mjesto. Upravljao je Bosnom u dva maha est i po
godina, a rijetki su namjesnici reenog doba, koji su toliko vremena proveli na jednom mjestu.
Gotovo sve vrijeme njegove uprave bosanskim paalukom ispunjeno je pobunama i neredima
u zemlji. U kulturnoj povijesti nae zemlje je sebi osigurao vidno mjesto. Dok je rukovodio na
jednoj strani uguivanjem pobuna, na drugoj je, istovremeno, podizao po Bosni, o svome
troku, brojne zadubine. U osam mjesta izgradio je vie od osamdeset takvih objekata. Taj
impozantan broj ini Mehmed-pau Kukavicu jednom od najveih bosanskih vakifa uopte.
Za bosansku povijest je znaajan i stoga to je potekao iz domae sredine i to je u Bosni
ostavio svoje potomke.
IVOT I RAD
Oko porijekla Mehmed-pae Kukavice i njegovog mjesta roenja, pisci se razilaze. Jedni kao
njegovo rodno mjesto navode Fou, drugi Pljevlje, trei Crnu Rijeku kod Olova, a etvrti
Travnik. Meutim danas se sa sigurnou moe ustvrditi da je rodno mjesto Mehmed-pae
Kukavice Foa, gdje i danas postoji muslimanska porodica koja nosi Mehmed-paino
prezime. U gradu postoji predaja po kojoj je Mehmed-paa porijeklom iz kranske porodice
Pavlovia iz sela Popi u podruju ureva. I muslimanska i kranska narodna predaja slae se
u tome, da Mehmed-paa vue porijeklo od spomenute porodice u popima, i to se ne treba
osporavati. Najvjerovatnije jeste da su prezime Kukavica nosili i Mehmed-paini roditelji, pa
ga je on i naslijedio od njih. S druge strane, u Foi ivi, kako je reeno, muslimanska porodica
istoga prezimena, a njeni lanovi ne istiu da se potomci Mehmed-pae, samo znaju da su u
nekom krvnom daljnjem krvnom srodstvu s njim. Mehmed-paini izravni potomci nastanili su
se u Travniku, a njegovi dananji potomci ne znaju uopte da su u bilo kakvoj krvnoj vezi s
foanskim Kukavicama. Na kraju pravilna konstatacija bi bila slijedea: Mehmed-paa
Kukavica vue porijeklo od pravoslavne porodice Pavlovia iz Popa, ali ne izravno, nego
preko svojih predaka, koji su primili nepoznatog doba islam i nastanili se u Foi. Sulejman
Kemura navodi jedan podatak, da je Mehmed-pain otac bio alajbeg u Foi i da je ostavio iza
sebe dvoje nejake djece, Mehmeda (kasnijeg Mehmed-pau) i Sulejmana. O Sulejmanu nema
nekih bitnih podataka, osim da postoji mogunost da je on rodonaeknik foanskih Kukavica.
Najvjerovatnije da je Mehmed-paa stupio su slubu u Bosni, a onda preao u Carigrad i dosta
napredovao do vezira ili pae s tri tuga. Mehmed Sreyya navodi da je Mehmed-pau uzeo
sebi za ehaju Hekim-oglu Ali paa kad je bio namjesnik u Bosni. Prema istom autoru poslije
je na Dvoru promaknut u ast kapidi-bae, a 1750. postao ser-au ili aubaa. Krajem
septembra 1752. Kukavica je premjeten u Bosnu u istoj lasti kao poseban sultanov izaslanik
sa zadatkom koji je imao za srvrhu zavoenje reda. Povod njegovoj misiji bile su bune, koje
su jo od 1747. vladale u gotovo cijeloj zapadnoj i sjevernoj Bosni. U sjevernoj Bosni voe
toga ustanka bile su, u prvom redu, teanjski kadija Abdurahman-efendija Muharemija, zatim
Hadi Sulejman Rasohaa iz Tenja te Din Dafo iz zvornikog sanaka. U zapadnoj Bosni
je bio jo vei broj takvih voa. Kukavica je imenovan na novu dunost zasebnim carskim
fermanom izmeu 20. i 30. septembra 1752. Ferman je naslovljen najprije na aubau
carskog divana Hadi Mehmeda, za kojeg se izriito tvrdi da je iz Bosne, a potom na
1

pogranine bosanske kadije, naibe, kapetane, age, sve asnike svih bosanskih pograninih
tvrava i palanaka te na sve nefere (vojnike). U fermanu se, izmeu ostalog, navodi da svi oni
kojima se upuuje ferman, odmetnike hvataju i predaju sudu, da se izvri jamevina u narodu
i da jedni drugima oproste sve meusobne izmirice. Dalje se navodi kako su se ustanici
pojavili u Pruscu i okolini; zatim u Rami, Neretvi, Duvnu i Glamou. Ustanici su inili razne
zloine, od obijanja i pljakanja livanjske tvrave i ubijanja njenih slubenika, do napada na
prusaku tvravu i opsijedanja tvrave u Tenju. Dok su u okolini Tuzle ometali zaime i
timar-spahije u pobiranju njihovih poljoprivrednih prihoda i pobiranja taksita. Svi ovi
dogaaji praeni su pljakanjem i ubijanjem raje. Hadi Mehmed-paa se je dolaskom u
Bosnu i Sarajevo, predstavio narodu kao milostiv i rekao im da je doao samo da izvidi
situaciju. Zatim je pozvao u Travnik najuglednije bae iz zemlje na navodno savjetovanje. Tu
ih je dao pogubiti, njih 18. Ostale bae uvi to, razbjeae se svojim kuama, a Mehmed-paa
posla za njima svoje ljude da ih pohvataju. U to doba u na namjesnikoj stolici u Travniku
sjedio je Ahmed-paa uprili. U Carigradu su stekli uvjerenje da je Mehmed-paa uspjeno
obavio svoj posao u Bosni, te je zbog toga promaknut u ast mirimirana i istovremeno
proglaen bosanskim valijom umjesto Ahmed-pae uprilia, dana 10. decembra 1752.
Mehmed-paa je insistirao na treem tugu, jer je paa sa dva tuga bilo u Bosni na pretek. Dvor
mu je udovoljio molbi, i uskoro je dobio trei tug, a time i titulu vezira. To je bilo aprila 1753.
dakle tano 3 mjeseca i 20 dana od prvog imenovanja. Pune 3 i po godine sjedio je na
namjesnikoj stolici. U poetu nije uopte iao u Travnik, nego je odsjeo u Sarajevu gdje je
lake mogao nadzirati i guiti buntovne bae u njihovom najjaem leglu, Sarajevu. Ali odatle
je i lake rukovodio velikim poslovima oko zadubina u Foi i Sarajevu, koje su se ve poele
graditi. 1754. god. izbile su nove politike trzavice. Naime, te godine su Crnogorci harali
pogranina mjesta prema Hercegovini i uskratili godinji danak bosanskom dvoru od 1001
dukat. Tada se Mehmed-paa die lino protiv njih sa svojom gardom i jo malo vojske i bez
bitke porazi Crnogorce, koji su mu otplatili 1001 dukat, nakon toga paa se vraa u Travnik.
Godine 1756. opet je bilo trzavica na granici Crne Gore i Hercegovine. Mehmed-paa se
ozbiljno pozabavio tim problemom. Prva briga bila mu je osiguranje granice prema Crnoj
Gori i vanog trgovakog puta iz Dubrovnika za Fou i unutranjost Balkana. Zato je izdao
bujuruldiju kojom nareuje da se otpone gradnja kamene straarske kule s pukarnicama u
vanom klancu Koritama (izmeu Bilee i Avtovca). Mehmed-paa je poduzimao i vee mjere
protiv Crne Gore. Dvoru je tamonje stanje predstavio kao nesnoljivo usljed pljakanja
crnogorskih eta i traio ferman koji e dopustiti mjere protiv Crnogoraca. I Dubrovani su se
alili na crnogorce sultanu, te on izdade ferman krajem mjesec maja 1756. koji krenu odluno
na Crnu Goru. Naredi da se 12. avgusta razviju bajraci u Gacku. No, usred tih priprema paa
Kukavica bi dignut s Bosne, a na njegovo mjesto doe amil Ahmed-paa, jo suroviji i
odluniji ovjek, i tek on s uspjehom zavri pohod na Crnu Goru prvih dana januara idue
godine. Novi namjesnik je bio valija u Solunu prije imenovanja bosanskim valijom 6. jula
1756. Kukavica je, nakon smjenjivanja, imenovan valijom u Negropontu. Kada je otiao iz
Travnika, s amil Ahmed-paom susreo se u Novom Pazaru, i tu su njih dvojica ostala tri
dana vodei razgovore, u kojim je novi valija traio informacije o prilikama u zemlji i
pripremama za pohod na Crnu Goru. Mehmed-paa je ostao u valijskom poloaju u
Negropontu neto vie od godinu dana, a onda opet biva vraen u Bosnu. Najvjerovatnije je
premjeten po vlastitoj molbi, da moe nadgledati radove na svojim zadubinama od koji su
2

se neke ve i zavrile, a neke gradile u punom jeku. Bosanskim vezirom imenovan je 28.
avgusta 1757. U ljeto idue godine bile su sve njegove zadubine gotove, i tada ih je predao
na javnu upotrebu svojom vakufnamom ili zakladnicom koju je na svean nain dao
legalizirati pred kadijom u samom vezirskom saraju u Travniku. Zbog sukoba s Mostarcima,
koji su imali jak lobi na Dvoru,i optuili ga da zatire muslimane u Mostaru, Mehmed-paa
biva opozvan s poloaja bosanskog namjesnika, a poslije je on i glavom platio. Na njegovo
mjesto je postavljen Muhsin-zade Mehmed-paa, u 2 polovini avgusta 1760. Ivan Franjo
Juki, biljei kako je Mehmed-pau Kukavicu jo u putu za Carigrad stigao drugi ferman
kojim se zahtijeva od njega da odmah "ispije fildan", tj. otrov, meutim ova se tvrdnja teko
moe odrati. Mehmed Sureyya navodi da je Mehmed-paa iz Bosne otiao izmeu 13.8 11.9 1760) najprije kao namjesnik u Janinu (Epir), a tu je onda poetkom 1761. lien svih
asti i prognan u Resmo (Retino) na Kreti i pogubljen mjeseca juna 1761. Mehmed-paa je
bio vrlo imuan ovjek. Njegov dvor u Travniku, to ga je uzdravao narod posebnom daom
(taksitom), mnogo je troi. Ostalo je u nauci nerijeeno pitanje Kukavicinog bogatstva, kojim
je podizao brojne zadubine.
ZADUBINE
Od ve pomenutih 80 vakufskih objekata, po 4 su damije, mekteba, esme, 3 karavansaraja,
te po jedna medresa, sebilj, hamam i bezistan. Te graevine su podignute u 8 mjesta: Foi,
Goradu, Prijepolju, Sarajevu, Visokom, Travniku i u 2 sela kod Travnika, Vitezu i
Slimenima. Od svih objekata danas su jo itavi damije u Foi 1 i Sarajevu, karavansaraj u
Foi i djelomino bezistan u Travniku. Ostalo je propalo, najveim dijelom usljed
elementarnih nepogoda.
Greevine u Foi
Damija je sagraena u najprometnijem dijelu stare Foe, u Prijekoj ariji. Masivna je to
graevina s kupolom iznad centralnog prostora i s visokom munarom od kamena tesanca.
Ulaz, to iz trijema vodi u unutranjost damije, nema bogatstva arhitektonskog dekora naih
starijih damija, ali ipak privlai panju izradom samih drvenih krila na tim vratima. Mada je
damija graena u doba naglog pada osmanske umjetnosti na itavom dravnom podruju,
ipak se pokazuje jo razvijen smisao njenih majstora za oblicima. O tome jasno svjedoi
visoka munara, to se uzdie s desne strane objekta iz etverokutnog kamenog podnoja.
Iznad ulaza u damiju ugraena je kamena ploam a na njoj uklesan natpis o gradnji objekta u
4 turska dvostiha. Na kraju je brojkama data hidretska godina 1165 (1751/52.), a u samome
natpisu osniva se navodi imenom Hadi Mehmed-beg i u ast aubae sultana Mahmuda.
Damija je nastala u periodu izmeu proljea pa do kraja septembra 1752. kada je Kukavica
imenovan paom. Odatle se zakljuuje da se je odluka o podizanju te damije sazrela u
Mehmed-pai kao sinu Foe i prije njegova dolaska u Bosnu, i svakako se poela graditi prije
ostalih Mehmed-painih zadubina. Sagradio je pored ove i jo 3 damije, ali jedino ova u
Foi ima kupolu i bogatiji graevni oblik.

1 Nije vie ni ona itava :D

3

Medresa i Mekteb. Obje ove graevine su bile u jednoj zgradi.Bila je to prizemna graevina
od mijeanog materijala, drveta i erpia, kao i veina drugih medresa i mekteba u Bosni, a
protezala se u jednom krilu izmeu damije i susjedne ulice. Do same ulice bile su dvije
ovee prostorije. U prvoj je bio mekteb, a u drugoj dershana, u kojoj su uenici medrese
sluali predavanja. Mehmed-paina medresa najmlaa je ustanova i objekt te vrste u Foi,
sagraena je odmah poslije damije i bila je u svoje vrijeme jedina takva ustanova u Foi.
Potpuno je prestala s radom po poetku Drugog svjetskog rata.
Karavansaraj je sa sagraen u neposrednoj blizini damije i medrese na suprotnoj strani
arije ispred spomenutih objekata. TO nije karavansaraj u pravom smislu rijei, mada se tako
u vakufnami zove, jer su stari karavansaraji graeni uvijek u 3 ili 4 trakta oko centralnog
otvorenog dvorita, a ovaj Kukaviin nema uopte dvorita i cio je pod jednim krovom. To je
zapravo han, samo veih dimenzija i neto razvijenijeg prostornog rjeenja. Graen je u dvije
etae, donja je bila od kamena, a gornja od erpia i drveta. Od prostorija postojale su:
kahvodak, hambar za ito i staja za kiridijske konje. Uz tu staju i druge prostorije hana vodi
vrlo prostran i otvoren hodnik. Iz toga hana vodi i jednokrako drveno stubite na sprat.
Najprije se izlazi na divhanu, prostran i slobodan prostor, na koje se vee pet soba s konaenje
putnika. Iz prolosti hana poznato je da mu je godinja zakupnina iznosila 100 groa, gdje se u
jednom nedatiranom obraunu kazuje da se han od starina izdaje pod tu cijenu. 1953. narodni
sabor sreza u Foi odluio je prepraviti ovaj han i ponovo ga vratiti staroj najmeni za
konaenje putnika. Prema tom projektu, staja je pretvorena u restoran, dok su na spratu bile
sobe za konaenje. Pored navedenih graevina, Mehmed-paa je u Foi sagradio i dva mosta:
jedan preko ehotine, drugi preko Drine.
Graevine u Sarajevu
U Sarajevu je Mehmed-paa sagradio 3 objekta: damiju, mekteb i sebilj. Mehmed-paina
damija u Sarajevu podignuta je u blizini Baarije, u Patkama. To je dananja damija u
poetku ulice Sagrdije. Munara je od kamena tesanca i nema visine kao ona kraj Mehmedpaine u Foi, ali je dosta elegantna i odaje preciznu tehniku kojom se izvodila. Takoer je
sagraena na temeljima ranije Duradik Hadi-Ahmeda damije nastale jo prije 1554., ali
ona je izgorjela, i tu je Mehmed-paa sagradio svoju zadubinu 1756. kako se to vidi iz
natpisa nad ulazom u tu damiju. Mehmed-pain sebilj stajao je na samoj Baariji neto
nie od onog dananjeg. Po rijeima Baeskije, sagraen je 1754., dakle godinu prije damije,
a bio je itav i sluio svrsi do 1858. Do 1868. na mjestu Mehmed-paina sebilja stajala je
gradska straarnica, a tada je uklonjena i na istom mjestu sagraen novi sebilj. I ovaj je sluio
svrsi do 1891, kada je poruen i njegovom mjestu izgraen onaj dananji drveni, koji je
godine 1913. prenesen na dananje mjesto. to se tie Kukaviinog izvornog sebilja,
zanimljivo je bilo kameno korito tzv. sebiljkurna, odakle je vodu zahvatao kevijom poseban
slubenik i besplatno pojio prolaznike. Voda za Mehmed-pain sebilj uzeta je neto iznad
ekrekijine damije iz Gazi Husrevbegova vodovoda, pa je zato Mehmed-pain vakuf,
plaao Gazi Husrevbegovom vakufu godinje jednu aku. Mehmed-pain mekteb u Sarajevu
bio je takoer na Patkama, a stajao uz samu damiju, s njezine istone strane. To je obina
bosanska kua pod eremitnim krovom, podignuta uz samu damiju. Mekteb je radio do iza
okupacije 1878. U zgradu je bila dovedena i voda iz susjedne esme sindirue to je stajala
4

kraj same damije. Vjerovatno je na mjestu ovog mekteba postojao neki stariji koji je izgorio
zajedno s damijom, pa ga je Kukavica obnovio.
Graevine u Travniku
Mehmed-paa vrlo je zasluan za razvitak Travnika. On je na podruju dananje Gornje
arije podigao, pored damije, mektebe, esmi, i vei broj duana, koji su mnogo znaili za
privredni razvoj tog dijela grada i cijelog mjesta. Damija je sagraena u neposrednoj bliti
vezirskih saraja, upravo tamo gdje je danas Hadi Alibegova damija. Mehmed-paina
damija davno je propala, i njena arhitektura nije poznata, ali po svemu sudei, objekat je bio
isti kao i dananja Hadi Alibegova damija. U poaru 1856. propala je Kukaviina damija i
objekti u njenoj neposrednoj blizini. Mehmed-pain vakuf nije bio u stanju obnoviti damiju,
te je tek 1867. na tom mjestu podigao svoju damiju Hadi Alibeg Hasanpai i svojim
dvjema vakufnamama ostavio velik prihod u privrednim objektima za uzdravanje te damije
i nekih drugih svojih zadubina. Od stare, Mehmed-paine damije ouvala se jedino munara.
Gdje su bili mekteb i one 3 esme iz vakufname ne moe se sa sigurnou rei. Jedino je
sigurno da je jedna od tih damija bila uz damiju. Bezistan Mehmed-pae Kukavice drugi je
objekat te vrste u Travniku, a esti i posljednji u BiH. Paralelno s nastankom ovog, nastao je i
jedan u Donjoj ariji, pod amilijom (dananjom Sulejmanijom) damijom, a sagradio ga je
s damijom ve spominjani bosanski namjesni amil Ahmed-paa. Kukaviin je bezistan bio
zaseban objekt. Imao je zasebnog slubenika, pasavandiju, koji je po noi uvao robu u
duanima, kakav je bio obiaj i drugim bezistanima. I danas je djelomino ouvan, a odavno
ne slui svrsi.
Graevine u drugim mjestima
Gorade. Mehmed-pain most preko Drine bio je od drvene grae i stajao, bez sumnje, na
istom mjestu gdje i onaj dananji. Prema jednom podatku iz Dubrovakog arhiva, to ga
iznosi K. Jireek, na tome istom mjestu sagradio je most kao svoju zadubinu jo budimski
paa Mustafa-paa (Sokolovi) 1568. Takoer, neposredno prije Kukaviina mosta u Goradu
bjee tu most to ga je podigao kao svoju zadubinu bosanski namjesnik Kaba-Kulak Ibrahim
paa. sagraen je 1730/31. kojeg je odnijela poplava u 1736/37., te je oko 15-ak godina nakon
toga nastao Kukaviin most na tom istom mjestu, koji je negdje nakon 1833. propao
Visoko. Mehmed-paina vakufnama je jedini poznati izvor u kojem se sauvao spomen
njegova mosta preko rijeke Bosne u Visokom. Stajao je u blizini dananjem armiranobetonskog mosta iz 1928/29. Kukaviin most bio je, bez sumnje, od drvenog materijala i
vremenom je dotrajao.
Prijepolje. Ovdje je Kukavica uvakufio 2 karavansaraja, jedan duan i veliki most preko
Lima. O daljoj sudbini tih objekata nema nikakvih podataka. Iako u Prijepolju danas stoje 4
hana, koji svojim izgledom podsjeaju na Kukaviin han u Foi, ali se ne moe sa sigurnou
rei da li bi jedan od njih mogao biti Mehmed-paina zadubina. Mehmed-pain most na
Limu bio je takoer od drvenog materijala, a stajao na istom mjestu gdje danas stoji most na
putu iz Prijepolja u Pljevlje.

Vitez i Slimena. Ovo su dva sela u okolini Travnika. U prvom je Mehmed-paa sagradio
mekteb, a u drugom damiju i odredio prihode slubenicima tih ustanova. U vakufnami se
odreuje plata imama i mualima u Slimenima, a mektebu u tome selu nema u toj ispravi
spomena. Sigurno je legator pod imamom i mualimom u tome selu mislio na jednu osobu.
Obje graevine danas su propale.
Nove Mehmed-paine graevine
U neposrednoj blizini Kukaviine damije i karavansaraja u Foi i danas stoji itava stara
sahat-kula, po kojoj se ravnao gotovo cio grad. Postoji predaja u gradu da je i taj objekat
gradio Mehmed-paa Kukavica. Dalje, iz nekoliko dokumenata se vidi, da je u Foi bila jedna
tekija i turbe u tome mjestu i da su se izdravali iz prihoda Mehmed-paina vakufa. Takoer,
postojala je i medresa u Travniku. To to o ovim objektima nema vakufname, nema razloga da
ih ne pripiemo Kukavici. Te vakufname on najvjerovatnije nije ni stigao napisati, pa se tako
ne zna ni za izvore iz kojih su se ti objekti i njihovi slubenici uzdravali.
Sahat kula u Foi graena je od kamena i ima prizmatian oblik od dna do vrha, kao i sve
ostale sahat-kule u Bosni. U unutranjost se ulazi kroz vrlo mala vrata, koja su visoka tek 95
cm. Iz jedne isprave od 21. maja 1844. saznaje se da je sat koji otkucava na sahat-kuli bio od
nekog vremena pokvaren i da se dobavio sahaija radi popravki. Sahat-kula je radila sve do
Drugog svjetskog rata, kada joj se sat pokvaren i dijelovi razneseni. Posljednji sahaija je bio
Savo Starovi iz Foe. Nakon 1945. sahat-kula je popravljena i ponovo proradila. Osim u
Foi, postojala je i u Travniku jedna sahat-kula koja se pripisuje Mehmed-pai Kukavici.
Tekija Hadi Mehmed-pae Kukavice i jedno turbe u Foi su postojali po onome ta govori
nekoliko originalnih isprava. Uzdravali su se iz prihoda kranske dizje bosanskog ejaleta.
Ova tekija i danas postoji u Foi, a nalazi se na brijegu iznad Kukaviina damije. Pripadala
je nakibendijskom dervikom redu.
POTOMSTVO
Mehmed-paa Kukavica je ostavio svoj rod u Bosni. Jedna grana ivi u Foi i Rogatici i nosi
prezime Kukavica. To je bona linija Mehmed-paina roda. Druga pak grana njegova roda
ivi i danas u Travniku, a to su njegovi izravni potomci, dananji Kukavii, ili kako se radije
ee zovu, Ibrahimpaii. Mehmed-paa je pored svojih zadubina i vezirskih saraja u
Travniku dao izgraditi za sebe svoj harem i zasebnu kuu, konak s mukim i enskim krajem.
Muki kraj bio je musafirhana u kojoj su izvjesni putnici besplatno dobivali hranu i prenoite
na neko odreeno vrijeme, obino 3 dana. Tu je Mehmed-paa provodio najvei broj dana u
godini. Ali, pored konaka u gradu, imao je drugi u selu Bavicama kod Turbeta, kojih 5 km
zapadno od Travnika. Ovi podaci nas navode na zakljuak da je Mehmed-paa jo za svog
vezirovanja u Bosni, gradei svoje zadubine, odluio stalno se nastaniti u Travniku. Tu su
mu, doista, ostali i potomci. Danas, nijedan od konaka nije sauvan. No, na sve te objekte
potomstvo je sauvalo jako sjeanje. Konak na Turbetu, kojem je pripadala i velika povrina
zemlje oko njega i po koje mse i danas zove tamonji lokalitet, bio je nekako najdueg vijeka.
Do otprilike 1933. bili su itavi pojedini dijelovi, a u neposrednoj blizini i noviji konak
Mehmed-painih potomaka. Mehmed-paini potomci, Kukavii i Ibrahimpaii su kod starog
konaka podigli ardak, u kojem su neko vrijeme stanovali, ali je danas i taj ardak zaputen i
6

troan. Mehmed-paina posljednja ena bila je Crnogorka, od Nilia i kranka. Pretpostavlja

se da joj je prvobitno ime bilo Hajdana, a kasnije muslimansko, Makbula. Porodina predaja i
njenom porijeklu govori kako je Mehmed-paa tokom svog pohoda na Crnu Goru, zarobio
sina i ki nekog nikikog serdara, i doveo ih u Travnik. Budui da je ki bila za udaju, prela
je na islam i udala se za Mehmed-pau. Umrla je u Travniku nepoznate godine i pokopana
kraj mueve, odnosno dananje hadi Alibegove damije. O njoj je knez Nikola I Petrovi
ispjevao malo poznati ep "Hajdana". Kada je Mehmed-paa zadnji put otiao iz Bosne ona je,
po porodinom sjeanju, ostala u Travniku trudna i poslije rodila sina Ibrahima, kasnijeg
Ibrahim-pau. Porodina predaja dalje kazuje da je Mehmed-paa kada je posljednji put
dignut iz Bosne, na polasku iz Travnika ostavio enu u amanet svoje tajniku (ehaji), nekom
Hasan-efendiji. A kada je Mehmed-paa umro, ona se i udala za tog Hasan-efendiju, i s njime,
pored tri keri, rodila sina Sunulaha, kasnije Sunulah-pau, koji je prema tome, polubrat
Ibrahim-pai. Budui da se Mehmed-paa enio prije Hajdane, i to dva puta. To saznajemo iz
genealogije Mehmed-painih potomaka. Tu su kao prvi Mehmed paini potomci navedene
dvije njegove keri, Zulejha-hanuma i Hatida-hanuma te sin Ibrahim-paa. Za Zulejhahanuminu majku se navodi da je rodom Stambolka, Hatida-hanumina je Bosanka, a Ibrahimpaina crnogorska robinja. Mehmed-paa je prvi brak sklopio jo za svog slubovanja u
Carigradu prije 1752., a drugi i trei u Bosni poslije septembra 1752.