Stilske figure

Poreenje:
Solar: Poredba ili komparacijo (prema latinskom comapratio, poreivanje) nastaje kada se neto
s neim porereuje na osnovi nekih zajednikih osobina koje redovno nisu neporedno uoljive.
Kao i metafora koju nao to rekosmo neki shvaaju kao skraenu poredbu, poredba upozorava na
osobita svojstva stvari, pojava i osoba, otkrivajui slinosti i razlike koje esto izmiu
neposrednom iskustvu, iznenauju i uzbuuju itaoca, ili mu pak ukazuju na odreeni poseban
aspekt promatranja. Poredbama vrvi svakodnevni govor (gladan sam kao vuk), u nekim epohama
knjievnosti i nekim knjievnim vrstama one su tako rei ustaljeni oblici izraavanja (lepa kao
vila), a najee, pogotovo u suvremenijem pjesnitvu, one tee povezivanu razliitih sfera ivota
i zapaanju onih slinosti koje kao da upozoravaju na neki dublji smisao poreivanih pojava.
Npr:
A tada je plamen liznuo,
Ko da stenje, ko da gine,
Ko satane preko poda
Strugnule su sjene njine...
V.Vidri: Jezuiti
Slovenska antiteza:
Solar: U naim narodnim pjesmama esta je posebna vrsta antiteze koja se sastoji od pitanja,
negacije tog pitanja i odgovora na postavljeno pitanje. Kako se takva antiteza esto pojavljuje u
usmenom pjesnitvu slavenskih naroda, naziva se slavenskom antitezom.
ta se bjeli u gori zelenoj?
Al je snijeg, al su labudovi?
Da je snijeg ve bi okopnio
Labudovi ve bi poletjeli.
Nit je snijeg, nit su labudovi
nego ator age Hasan-age.
Kontrast ili antiteza:
Solar: Antiteza (prema grkom antithesis, suprotnost, suprotssavljanje) posebna je vrsta poredbe
koja se zasniva na opreci, odnosno suprotnosti. Na oprekama se temelji itav jezini sustav, jer
upravo uzajamnim odnosima suprotstavljanja pojedine rei dobijaju odreena znaenja:
anititezaje u tom smislu osnovni oblik izraajnosti jezika. Stari retoriari shvaali su antitezu kao
pjesniku figuru, kao izraajni postupak suprtotstavljanja pojedinih rijei unutar reenice, ili
suprotstavljanja itavih reenica. Saetim antiezama obiluju poslovice (Sit gladnu ne veruje) i
poznate izreke svakodnevnog ivota (uti utuju, a crveni putuju), a u brojnim knjievnim
delima suprotstavljanjem se postiu izvanredni efekti na kojima se esto gradi celokupna
struktura djela. Ponekad antiteza kao da izraava i saima cjelokupni autorov opus, tako npr u
pjesmi Ledeni blud Janka Polia- Kamova:
Tijesan mi bijae vijek, a velebna bjee mi dua.
Metafora:
Solar: Metafora (od grkog meta, preko, i phero, nosim, odatle metaphora, prijenos) vjerojatno je
najpoznatija figura uope, odnosno to je figura koja se najee spominje u analizama pjesnikih
tekstova Mnogi je teoretiari opisuju kao skraenu poredbu, tj. kao kakvu poredbu u kojoj se ne
kazuje to se sa ime poreuje nego samo iskazuje drugi lan poreenja. Umjesto da se kae npr.
uzbuen ovjek gori kao plamen, pjesnik e rei:

Zato ti je tijelo odjedamput plamen?

A. B. imi: Gorenje
Drugi teoretiari, opet, nisu skloni da metaforu razmatraju kao prenoenje zanaenja nego su
skloni da je shvate kao zamjenu znaenja jedne rijei znaenjem druge rijei. Metafora je na taj
nain shvaena kao figura u kojoj se jedna rije upotrebljava namjesto druge. (...) Metaforom se
prenose pojmovi iz jednog podruja ivota i svijeta u druga podruja, povezuje se ono to
svakodnevni govor rijetko povezuje i uspostavljaju veze i odnosi meu pojavama i stvarima koje
jezik svakodnevice ili znanstveni jezik teko mogu uoiti. Tzv. metaforika stoga na odreeni
nain pripada opim osobinama knjievnog jezika, jer novo, osobito znaenje rijei koje se
ostvaruje u posebnom kontekstu, povezuje spoznaju moguih ivotnih odnosa s osjeajima koji
prate svako istinsko otkrie iznenadnog smisla pojednih ljudski postupaka, stvari, osobina ili
misaonih predmeta. Tako npr. ve uvodni stihovi Jame Ivana Gorana Kovaia prije svega
sanim metaforama izazivaju ne samo potresan uas opisane situacije, nego i bogatstvo izuzetnih
dojmova oveka kojem su iskopali oi:
Krv je moje svjetlo i moja tama
Blaenu no su meni iskopali
sa sretnim vidom iz oinjih jama
Od kaplje dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu ko ranu.
Moje suoi zgasle na mome dlanu.
Personifikacija:
Solar:Personifikacija (prema lat. persona, osoba i facere, initi) osobita je vrsta metarofe u kojo
se stvarima, prirodnim pojavama, apstraktnim predmetima, ivotinjama ili biljkama daju ljudske
osobine. Npr:
Livade su me voljele
Nosile su moj glas
I njim su sjekle potoke.
J. Pupai: Tri moja brata
Alegorija:
Solar: Alegorija (prema grkom allos, drugi i agoreuo, govorim) moe se shvatiti kao produena
metafora, tj kao upotrea rijei u prenesonom smislu s time to se pravi smisao otkriva tek ako
odreene pjesnike slike u cjelini zamijenimo pojmovima, ustanovivi tako na to se one zapravo
odnose. Zako se itava jedna knjievna vrsta, basna, zasniva na alegoriji. ivotinje u joj
nastupaju kao tipovi ljudi odreenih karakterinih, stalekih ili moralnih osobina. I smisao
pojedninog djela esto uope ne moe biti shvaen ako se ne uzme u obzir njegovo alegorijsko
znaenje. Zako npr. stihovi u pjesmi Dobrie Cesaria Na novu plovidbu, koja se odnosi na
sudbinu ovjeka:
Vedri se nebo. Sunce se raa.
Plovi iz luke jedna laa,
Jedna, to dugo stajee u doku
Sva izbijena, s ranama na boku.
More, ko mati, vue je na krilo.
Ljulja je, ape: Nita nije bilo.
Epitet:
Solar: Epitet (grikip epitheton, dodatak) u najirem smislu rijei je svaki atribut, tj. dodatak
imenici koju poblie objanjava, ali se kao naziv fugure shvaa u smislu rijei koja se dodaje

imenici da bi omoguila stvaranje ivlje, potpunije, jasnije i u neemu osobito karakteristine

predodbe neke stvari, pojave, ivog bia ili osobe. Epitet tako ukazuje na neka izuzetna svojstva i
odreene odnose meu rijeima, te moemo razlikovati uobiajene, banalne atribute (dobar
ovjek, visoka kua, snana ivotinaj) od epiteta koji istiu neka izutetna svojstva predmeta ili
osoba redovno na taj nain to atribute prenose s jednog podruja iskustva na drugo, izazivanjem
time utiske iznenadnih otkria ili stanovite emocijalne napetosti. Tako Tin Ujevi npr govori o
jablanovima:
Oni imaju visoka ela, vijorne kose, iroke grudi
A Vasko Popa apstraktnom pojmu peskonanosti pridaje konkretne epitete:
Zagledao se u lepu
U oblu u plavoooku
U lakomislenu beskrajnost
V. Popa: Ljubav belutka
Pored takvih epiteta pojavljuju se, osobito u usmenoj epici tzv stalni epiteti, tj epiteti koji se
pridaju odreenim predmetima ili osobama uvijek, bez obzira na konkretnu situaciju u
knjievnom djelu. Takvi epiteti slue ka vrsta stalne ukrasne karakterizacije. (....) U naim
narodnim pjesmama tako je zemlja uvijek crna bez obizira da li se o njoj govori makar sa
najveim oduevljanjem, a ljuba je vjerna ak i kad naputa svog dragana. U Homerovoj ILijadi
takvi epiteti su npr brzonogi Ahilej i sl.
Perifraza:
Velek i Voren: Uzememo li npr da e bavimo opisnimpesnikom osamnaestog veka kakav je
Dejms Tomson trebalo bi da budemo kadri da pokaemo kako se njegove stilske crte prepliu.
Miltonovski neslikovani stih namee izboru renika izvesna odricanja i zahteve. Renik iziskuje
perifrazu, a perifraza podrazumeva napetost izmeu rei i stvari: predmet se ne imenuje, ali se
nabrajaju njegova svojstva. Isticanje svojstava i njihovo nabrajanje podrazumevaju opis; a
naroitu vrstu opisa prirode uobiajena u osamnaestom veku podrazumeva posebnu filozfiju
dokaz na osnovu zamisli.
Metonimija:
Solar: Metonimija (grki metonymia, zamjena imena) prema nekim je miljenjima samo
podvrsta metafore, dok je drugi teoretiari smatraju samostalnom figurom. Poput metafore i
metonimija oznaava upotrebu rijei u prenesenom znaenju, ali za razliku od metafore, gdje se
znaenje jedne rijei prenosi na drugu po nekim slinostima, kod metonimije znaenje se prenosi
prema odreenim logikim odnosima. Umjesto jedne rijei koja najee oznaava odreeni
pojam upotrebljava se druga rije, odnosno drugi pojam, koji je u nekoj logikoj vezi s prvim
pojmom Tako se plaljiv ovjek naziva kukavicom, snaan ili hrabar ovjek je sila, a budui da
pisca povezujemo s njegovim djelom umjesto itam knjigu Franca Kafke esto prosto kaemo
itam Kafku. Metonimija tako predstavlja unekoliko saetiji obik prenoenja znaenja od
metafore, a osim toga takav oblik penoenja u kojem novo znaenje gotovo sasvim istiskuje
prvo. Stoga brojne metonimije u pojedinim knjievnim delima daju izrazito snaan, saet i u
misaonom pogledu bogat izraz, osobito esto npr u poslovicama (Tko vjetar sije, anje buru) ili
karakteristinim djelovima pjesama koji se esto navode kao samostalne izreke, npr.:
Miad grize, ali po tlih gmie,
sam sur oro pod nebo se die.
I. Maurani Smrt Smail-age engia
Eufemizam:

Solar: Eufemizam (prema grkom euphemismos, ublaavanje, oznaivanje zle stvari blaom
rijeju) takoer se moe shvatiti kao podvrsta metonimije, a oznaaa zamjenjivanje nekih rijei,
koje se smatraju zbog bilo kojeg razloga opasnima ili nepristojnima, nekim blaim izrazima.
Zako se zli bogovi u mitskim vremenima ija i samam imena, smatralo se, treba izbegavati
nazivahu imenima koja su isticala njihove tobonje bezazlene osobine. Tako se avo u naim
narodnim pripovjetkama naziva i neastivi i antavi. I u svakodnevnom govoru esto se
sluimo izbegavanjem odreenih izraza ( otii umjesto umrjeti, veseo umjesto pijan, laka ena
umjesto prostitutka, pri emu je i sam izraz prostitutka eufemizam)
Ironija:
Solar: Ironija (prema grok eironiea, pretvranje) prvotno oznaava izraavanje putem
suprotnosti: misli se zapravo obrnuto od onog to se izravno kae. U svakodnevnom govoru
ironija je ne samo izuzetno esta (Ti si mi krasan prijatelj) nego ini ponekad i pravu maniru
izraavanja. U knjievnosti je takoer esta u pojednim izrazima, npr u opisu frajera u pesmi
Zvonimira Majdaka Frajerski nokturno:
Bio si glavni
Kad si polagano koraao
Sa deset kino-karata u depu...
ili kao itav stil izraavanja s odreenim odnosom prema izraenom, npr. u mnogim
pripovijetkama Slaavka Kolara ili Miroslava Krlee.
Sarkazam:
Renik knjievnih termina:
Litota:
Solar: Litota (prema grom litotes, ublaivanje, umanjivanje) figura je suprotana hipeboli.
Umjesto preuveliavanja, ona slui izrazima koji umanjuju odnosno ublauju znaenje onog to se
izraava. Takav postupak, koji je slian onom o kojem smo govorili povodom eufenizma, moe
izazivati snaan dojam jer prividno ublaavanje najee jo vie naglaava vanost izreenoga.
Npr.:
Plaho je ula u mrak posljednje noi
V. Majer: Mrtva djevojka
Simbol:
Solar: Simbol (od grkog symbolon, znak) je zamjenjivanje neke rijei, ivotne pojave ili pojma
njegovom uvjetnom, alegorijskom oznakom. Tzv. stalni simboli, koji se nazivaju i emblemima
(prema grok emblema, znak) upotrebljavaju se u cjelokupnoj kulturi pa i u knjievnosti. Zako
npr. kri znai krianstvo, srp i eki savez radinka i seljaka, vaga pravdu i slino. Za razliku od
tih stalnih simbola, pjesniki simboli, osobito u novijem pjesnitvu, tee upuivanju na znaenje
koje je shvatljivo tek u okviru pojedinog djela ili opusa nekog pjesnika. (....) Kako se pjesnici
slue simbolima koji istovremeno imaju ope znaenje, ali se odnose i na situaciju suvremenog
ovjeka, a takoer imaju i posebno, individualno znaenje u okviru jedne pjesme moemo lako
zapaziti u stihovima glasovite poeme Pusta zemlja T. S. Eliota:
Ovdje nema vode ve samo kamen
Kamen i nema vode i pjeana cesta
Cesta to vijuga gore u planine
Planine to su od kamena bez vode
Kad bi bilo vode stali bismo i poeli piti
Al usred kamenja ne moe se stati ni promisiti
Kada bi samo bilo vode ured kamenja

Znoj je suh stopala suu pijesku zubi trnu

Planinskih mrtvih usta to ne mogu pljunut
Ovdje ne moe stati ni lei ni sjesti
nema ak ni tiine u planinama
Samo suhi jalovi grom bez kie
Amblem (emblem):
Tartalja: Amblem u starijoj upotrebi oznaava crte sa natpisom i dodatnim kometarom u stihu ili
prozi. U savremenoj knjievnoj terminologiji to je prikazivani predmet ili bie ocrtano sa
namenom da slui ko znamenje. Lovorov venac zastupa slavu, jagnje nevinos, golub sa
maslinovom granicom mir, krina ili skiptar vlast. Takozvani renici simbola nude popise takvih
predmeta i odgovarajuih predstava sa objanjenjima njihovih znaenja, steenih u odreenoj
civilizaciji. Ali pravi knjievni simboi nisu tako lako odredivi. (....) Umesto ideje, u simbolinom
kazivanju postoji nagoveaj. Smisao knjievnog simbola vazada se sluti, a nikad se na da ja sno
odrediti. Ako mu se znaenje ustali, on postane odrediv, ali gubi poetsku ar. Zada ga je bolje
nazivati amblem.
Sinestezija:
Tartalja: U beskrajnom nizu moguih retkih epiteta posebno mesto imaju sinestezije. kao stilski
postupak, sinestezija donosi vezivanje osobine koja se opaa jednim ulom z apojavu koja e
opaa drugim ulom ili uopte nije pristupana ulnim utiscima: meki glas, opora boja, zelena
zavist. U jedom stihu Duieve pesme Podne stekle su se dve sinestezije:
Slani i modar miris proljetnoga mora.
Paradoks:
Solar: Paradoks (od grkog paradoxon, ono to je neoekivano) figura je u kojoj se izrie neka
misao naizgled u sebi protuslovna ili suprotna opem miljenju odnosno vjerovanju. Paradoks se
obino javlja u obliku prividno protuslovnog zakljuka koji, meutim, upozorava na dublji
smisao, prikriven uobiajenim nainom miljenja ili govora. Takva je npr. glasovita Sokratova
izreka: Znam da nita ne znam. U pjesnitvu esto je sredstvo izazivanja neuobiajenih
asocijativnih tokova. Npr.:
Ja volim sve to se kree jer sve to se kree
kree se po zakonima mirovanja i smrti.
B. Miljkovi Ljubav poezije
Aluzija:
Tartalja: Aluzija oznaava iskaz putem zaobilaznog podseanja na neto dovoljno poznato.
Upotrebi se, uzgredno, kao dovoenje u vezu sadanje situacije sa nekom ranijom iz istorije ili
knjievnosti. Element reminisencije priseanja, ovde slui da se dozove u seanje odreeni
primer, sada primenjiv. Aluzijom se neto nagovetava. Neka vrsta duhovnog namigivanja,
aluzija je pristupana samo onome ko je dovoljno upuen u situaciju na koju se vilja i dosetljiv
da je povee sa sadanjom. Teoretiar knjievnosti baroka Baltazar Grasijan u toj figuri vidi
iroko otroumlje. Ve u naslovima mnogih knjievnih dela aluzije kau vie nego to se
primeti u prvi mah. Zajedniki naslov Balzakovih romana Ljudska komedija moe se shvatiti kao
diskretno podseanje na Boanstvenu komediju Danteovu. Drama Jovana Hristia iste ruke
kontrastom upuuje misao na Sartrovu dramu Prljave ruke.
Hipebola:
Tartalja: Hiperbola figura je preterivanja. Takvu figuru naini onaj ko vie ili manje preteruje, ali
to ini da bi se snanije izrazio. Kada neko predstavljajui stvari pravi od komarca magarca
preteruje istinski. (...) Kada se u pesmi Sestra izbavlja brata kae:

Suzama je zamutila more

Jaucima ustavljala ajke
- to je ste reeno sa velikim preterivanjem i jeste poetski, ali nije figurativno reeno. (....)
Hiperbolisanje podrazumeva pripisivanje stvarima neke osobine koju one imaju u manjoj meri.
Umesto prave rei, uzima se sika kojom je izraen vii stupanj neeg postojeeg.
Gradacija:
Solar: Gradacija (prema latinskom gradatio, stupnjevanje) nastaje takvim izborom rijei, sika i
misli koji se izaziva postepeno pojaavanje ili slabljenje od poetne predodbe ili misli. S
obzirom na to da li postupno nizanje ide od slabijeg prema jaem ili obrnuto, upotrebljavaju se i
posebni nazivi klimaks (prema grok klimaks, stepenice) i antiklimaks, kojima se oznaava
pravilno nizanje rijei odnosno predodbi od najslabije do najjae ili obrnuto, od njjae do
najslabije. Razliiti naini gradacije esto se primjenjuju u pjesnitvu uglavnom s istim svrhama
kao i predbe i hiperbole. Kako gradaciju na odreeni nain oekujemo kada se javljaju neka
nabrajanja slinih rijei odnosno misli i njihova stupnjevanja, pjesnitvo moe postii dojam i
upravo time to na nov nain rea niz predodbi. Npr.:
Naite me,
veite me
spalite moje sjeanje,
zakopajte moje sunce
u jezgro najtamnijeg korijenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik
koji i ljunak pretvara u ljubav.
I. Vrkljan arolija zaborava
Tautologija (ponavljanje):
Tartalja: Tautologija, kao pojam iri od paralelizma, moe oznaavati ponavljanje iste rei bez
obzira na mesto gde ono nastupa. Ali tautologija se moe javiti i bez ponovljenih rei i
ponovljenih konstrukcija: drukijim reima ponovo se iznese ista misao. Obino se to ini
reanjem sinonima, pa se ta pojava naziva i sinonimija. Rekne se isto, makar i malo drugaije. Sa
gledita logike, to je nepotrebno tapkanje u mestu. Sa gledita emocionalnosti i upeatljivosti
izraza, takvo ponavljanje moe biti dobrodolo. Tautologiju u stihu narodnog pevaa:
Zato plaem i suze prolevam
nije isprazno dodavanje istoznanih rei, ve pojaavanje iskaza unoenjem konkretnih
pojedinosti.
Apostrofa:
Tartalja: Apostrofa predstavlja prividno obraanje. Tu figuru su uveli besednici koji bi tobo
prestajali da govore sluaocima i obratili se neposredno licima ili predmetima o kojima je re,
imenujui ih u vokativu. Zakvim se nainom govora poslue i pesnici u tenji da izraze
neposredniji odnos prema junaku ili motivu svog pevanja. U tubalicama je obraanje pokojniku
neka vrsta neisanog pravila. Kada se pesnik Manasije obraa majstoru zidnog slikarstva od pre
pet vekova, njegovo oslovljavanje: zografe izraz je doivljaja bliskosti, posedica zadivljenosti
njegovim radom.
Retorsko pitanje:
Solar: Retoriko pitanje oznaava posebnu upotrebu upitnih reenica, takvu u kojoj se upitne
reenice postavljaju, a esto se niu jedna za drugom, bez namjere da stvarno oznae pitanje.

Upitne reenice, naime, slue zapravo kao izjavne reenice, naglaavajui svojim upitnim
oblikom odreen stav. Npr. :
Tko me ponizio k rijeci,
mene, koja sam voda?
Tko mi je dao udes izvora i ua?
Tko mi je rekao smrt,
meni, koja sam beskrajna?
V. Krmpoti Glas vode u rijeci
Elipsa:
Solar: Elipsa (prama grkom elleipsis, nedostatak, izostavljanje) nastaje kada se iz reenine
cjeline izostavljaju pojedine rijei na takav nain da se smisao cjeline ipak moe razabrati.
Eliptiki nain izraavanja primjenjuje se i u svakodnevnom govoru zbog sasvim praktinih
razloga. Dovoljno je da kaemo npr. kia ili vatra pa da iz situacije u kojoj su rijei izreene bude
sasvim jasno da mislimo kako je pala kia ili planula vatra. U knjievnosti elipskom se postie
osobita zgusnutost i snaga u izraavanju stanovitih misaonih stavova, npr. u poslovicama (Krsti
vuka vuk u goru) ili odreene dramatine situacije:
Sverazorni e ritam po ulici a ori:
Gori! Gori!
M. Krlea Plameni vjetar
Asindet/Polisindet:
Solar: Asindeton (prema grkom asyndeton, nepovezano) figura je slina elipsi. Nastaje
nizanjem rijei bez nijhova gramatikog povezivanja. Npr. :
Topovi, bombe, demije, torpedi
Sistemi suhi, kumiri od mjedi,
Plemii lani carski svodnici,
Mranjaci tusti, vragu srodnici...
M.G. Mato Mora
Polisindeton (prema grkom polysyndeton, mnogo vezano) figura je suprotna asindetonu, nastaje
nizanjem veznika bez gramatike potrebe. Svrha polisindetona zapavo je uglavnom ista kao i
svrha asindetona: posebno isticanje pojedninih rijei, odnosno nain gomilanja predodbi, to
sugerira osobit smisao. Npr.:
I nema ga sutra, ni prekostura ne,
I vele da bolestan lei,
I nema ga mjesec, i nema ga dva
I zima je ve,
I snijei..
D. Cesari: Balada iz predgraa
Lirski paralelizmi:
Solar: Anafora (prama grkom anaphora, nanoenje, ponavjanje) znai ponavljanje rijei na
poetku stihova:
I nema sestre ni brata
i nema oce ni majke
i nema drage ni druga
T. Ujevi Svakidanja jadikovka
Epifora (prema grkom epiphora, dodatak) figura je u kojoj se ponavljaju rijei na kraju
stihova:

ujem u snu
Sanjam u snu
Vidim u snu
J. Katelan Livade izgubljenih ovaca
Simploka (prema grkom symploke, spletanje, sjedinjenje, upletanje) zapravo je ujedinjeje
anafore i epifore, tj. ponavljanje i na poetku i na kraju stihova:
Doneu ti cvee nae krvi
doneu ti nebo nae krvi
D. Mati Doneu ti cvee
anadipoza tj. palilogija (prema grkom anadiposis, udvostruenje) figura je u kojo se jedna ili
vie rijei s kraja stiha ponavlja na poetku idueg stiha:
Vrati mi moje krpice
Moje krpice od istog sna
V. Popa Vrati mi moje krpice
Tartalja: refren nastupa kada se stih ponavlja, bez obzira na to da i je psema strofina,
nezavisno od mesta koje u pesmi zauzima. Njegova uloga redovno prevazilazi ravan metrikih
efekata. Svojom stalnou refren deluje kao podloga na kojoj se bolje ocrtavaju ostali stihovi. A
sam ponovljeni stih u smisaonom pogledu nije vie isti stih: njime se ono pto je istim reima bilo
reeno produbljuje i pojaava.
Onomatopeja:
Solar: Onomatopeja (prema grkom onoma, ime i poiemo, inim, stvaram) figura je u kojoj se
glasovima oponaaju odreeni zvuci iz prirode, ivotinjsko glasanje ili nekizvuci koji nas
podsjeaju na neki predmet. Svaki jezik spontano stvara takve rijei (u naem jeziku npr.
kukavica, utati, graktati, mumljati) a pjesnitvo ostvaruje onomatopeje kombinacijom
onomatopejskih rijei te ponavljanjem, odnosno takvim poretkom i sustavom vie rijei koji daje
uinak odreenih iz prirode poznatih zvukova. Tako npr:
O monotona naa zvona bona
A. G. Mato Kod kue
Igra rei:
Tartalja: Igra reima, poznata i kao kalambur, nastaje dovoenjem u vezu rei koje su samo po
glasovonoj podlozi bliske ili se tako prekroje da njihovi glasovi iznanada bliskost uspostave.
Amfibolija RKT: Dvosmislenost nekog iskaza koja nastaje kao posledica dvojakog znaenja
neke rei, ili dvoznanog odnosa vie rei unutar jedne reenice. Amfibolija se, dakle, zasniva na
homonimiji, polisemiji, ili na dvosmislenoj gramatikoj konstrukciji. Stilistiari odbacuju
amfiboliju kada se javlja kao greka protiv jasnosti (npr. Dete ujelo prase). Svesno
upotrebljena amfibolija jeste stilska figura kojom se, kao igrom reima, postiu humoristiki i
satiriki efekti. Npr. u Andrievoj Prii o kmetu Simanu razgovor izmeu age i kmeta Simana
esto se odvija u amfiboliji. Kada aga, kome Siman vie nee da daje danak, kae: Ode ti,
Simane, daleko, Siman se pretvara da je ovu sintagmu shvatio u njenom osnovnom znaenju i
odgovara agi: Mogu ja danas da idem kud god hou.
Homonimi:
Tartalja: Rei koje razliito znae, a isto glase. (....)
Kalambur:
Kajzer: Kalambur je istovetnost zvuanja, odnosno nadovezivanje na slinost u poetnom
zvuanju kod dve razliite rei odnosno grupe.
Varvarizmi, dijalektizmi, arhaizmi, neologizmi, prozaizmi:

Tomaevski: Varvarizmom se zove unoenje rei tueg jezika u logiki povezan govor.
Najprostiji sluaj je kada se strana re unese u nepromenjenom obliku. Npr.:
I slobodan je moj Onjegin,
podian po poslednjoj modi,
odeven kao londonski dandy,
najzad ugledao svet.
Dijaletizmi su pozajmice iz govora istog jezika. Priroda im je ista kao i varvarizama (jer
izmeu dijalekta i jezika ne mogu tano da se utvrde granice), a odlikuju se samo tim to su
preuzete rei iz poznatijih i poglavito neknjievnih govora. Pri tome treba razlikovati dva
slucaja: kada se koristi govor etnikih grupa ili izvesnih oblasti (provincijalizmi), i kada se
koristi govor pojedinih drutvenih grupa.
Arhaizmima se zovu zastarele rei koje su izale iz upotrebe. (....)
Neologizam je novonastala re koja u jeziku nije postojala. Koristei zakone rukoga graenja
rei, moemo analogijom s posojeim reima da stvaramo nove, tako da one budu razumljive.
Upotreba neologizama, takozvano tvorenje rei, iroko je zastupljena u poeziji, pri emu je
sluba kovanica vrlo razliita i zavisi od naina na koji je re stvorena. Npr. Ako je re graena
analogijom prema arhaiim reima, neologizam moe da odigra ulogu arhaizma. (....)
Prozaizmom se zove re iz prozne leksike, upotrebljenja u pesnikom kontekstu. U poeziji je
vrlo jak zakon leksike tradicije. U stihovima ive rei koje se odavno ve ne upotrebljavaju u
prozi i s druge strane u stihove teko prodiru rei novog porekal, koje imaju puno pravo
graanstva u proznom jeziku. Stoga u svakoj epohi postoji niz rei koje se ne upotrebljavaju u
stihu. Unoenje ovakvih rei u stihove zove se prozaizam.
Katahreza:
Tartalja: Neobinost upotrebe metafore naroito je izraena tamo gde slika odudara od konteksta.
Apostorfa moj predele mladi u Disovoj pesmi Meu svojima doslovno uzeta nije logina:
predeo ne moe da bude ni mlad ni star. Ovakav nelogian spoj doslovno uzetog znaenja tropa
sa reima uz koje se vezuje nazvan je katahreza. Neloginost takvog spoja prestaje im se
ravo upotrebljena re shati kao torp. Oblak u pantalonama, naslov poeme V. Majakovskog,
samo je primer nakolonosti moderne poezije prema takvoj upotrebi metafore.
Oksimoron:
Solar: Oksimoron (od grkog oksys, otar, i moros, lud; prema tome oksymoron, doslovno
otroumna ludost) posebna je vrsta antiteze odnosno paradoksa u kojem se spajanjem
protuslovnih pojmova stvara novi pojam odnosno predodba. zakve su npr. izreke mudra
ludost, rjeita tiina ili naslov romana V. Desnice Zimsko letovanje.
Sinegdoha (pars pro toto):
Solar: Sinegdoha (od grkog syn, zajedno, i ekdekhomai, uzimam) podvrsta je metonimije u
kojoj se dio uzima za cjelinu, ili jednina umjesto mnoine, odreen broj umjesto neodreene
koliine i obratno. esta je usvakodnevnom govoru (Neu da maknem ni malim prstom. Nemam
ni dinara.) i u poeziji. Npr.:
Oi plove ulicama u neredu prema rasporedu svojih tijela
M.S. Maer Ljudske oi
Anakolut:
Tartalja: Anakolut najotrije zaseca u reenini tok. Probija se sintaksika konstrukcija i reenica
se nastavja neispravno u odnosu na vlastiti poetak. Kada se javi kao nehotina greka, anakolut
grubo ometa razumevanje poruke, ali kao izabrano sredstvo i on moe doprineti upeatljivosti
izraza. Obino slui da ocrta grevitu uznemirenost onoga ko govori. Ree biva izraz unutarnje

logike koja s eopire gramatikoj shemi. Zako u zapisu Dobrice osia Iz letopisa o Moravi
reenica zapoeta u mnoini prelazi u jedninu,pratei proces sivanja dveju reka u jednu. Najpre
se govori o Zapadnoj Moravi, koja je zorom preka ka suncu, sila u ravnicu, pa srelasestru sa
juga i tiho se zagrlila s njom. Zatim se javlja anakolut sasvim funkcionalno:
Vreme i voda nikada se ne odmaraju, zapadna, u ljubavi slaba, pokori se pravcu june i one
sjedinjene, one jedna Morava poe ka seeru kao to se i zemlja u davnom strahu nagnula.
Silepsa:
RKT: Retorika figura u kojoj predikat koji pripada jednom subjektu obuhvata njih nekoliko: I
dau mu erdan ispod vrata / jedan erdan od utih dukata / a drugi je od bjelog bisera. Silepsa
je esto posledica tenje za ekonominim izrazom, bez ponavljanja istih rei ili sinonima. Zbog
mogunosti da se jedan predikat tumai na dva naina, moe imati svestan duhoviti efekat.
Inverzija:
Solar: Inverzija (od latinskog inversio, okrtetanja, iskretanje) reda rijei ili dijelova reenice, red
obrnut od onog koji je gramatiki najispravniji. Kao figura oznaava takav poredak rijei koji se
naglaava ono to se u normalnom poretku ne moe naglasiti, te tako izraava i ono to se u
normalnom poretku rijei i dijelova reenica zapravo i ne moe izraziti. Kao primer inverzije u
smislu pjesnike figure moemo navesti:
Niz zapadno nebo
i iz rasprsnutih ipaka u vrtu
krv se cijedi
imi Gorenje
Hijazam:
Kajzer: Ukoliko se dva dela reenice ili reenice koje sadre neku anaforu niu jedna na drugu
ne paralelno ve tako rei , kao slika i njeno ogledalo, tada govorimo o hijaizmu. Ova pojava je
esta u baroknom pesnitvu.
From low to high doth dissolution climb,
And sink form high to low....
(Iz nizine u visine uspinje se raspadanje
I iz visina tone u nizinu...)
Vodsvord
RKT: (ukrtanje, prema obliku slova X) U antici tog termina nema, a odgovarajui pojam javlja
se kod Hermogena (uitelj govornitva 2. v.n.e.) za ukrteno poreane kolone, ali ne i za
pojedinane rei. U novije verme hijazmom se naziva podvrsta antiteze kod koje se dva para rei
(grupa rei, reenica), koji korespondiraju bilo sintaktiki bilo sadrajno, bez obzira ima li
doslovnog ponavljanja, postavljaju ukrteno, drugi par u obrnutom, kao u ogledalu, rasporedu
prema prvome, radi jaeg naglaavanja hijastiki poreanih rei i stvaranja utiska simetrije.
Podvrsta hijazma je antimetabola. Suprotan hijazmu je paralelizam. Hijazam je dosta est u
naoj narodnoj pesmi. (Primer hijazma: Lako mae, al udara teko / Teka gvoa i falake
grozne; Snove snivam, snujem snove)
Paranormazija:
Kajzer: Pod paranormazijom podrazumevamo rei istog zvuka. Ovamo ulaze na primer sluajevi
unutranjeg objekta: to live a life. Ovamo, meutim, ulaze i sluajevi u kojima se sastavljaju rei
sline po zvuku ali razliite po znaenju.Time se paronomazija dodiruje sa igrom rei.
Polipototon/Pargemenon:
Lov lovio Murate vezire-

Lijepu jezdu jezdijahu dva Jakia mila brata

Turin dvorbu dvorae u Iva Hrvaanina.
Uvod u knjievnost, kreb i Stama: Kada se ista osnova ponavlja u razliitim rijeima, kao u
navedenim stihovima iz pjesme o Kosovki djevojci, a takve mikrostrukture ponavljanja nose i
grki nahiv paregmenon (od glagola parago uza to voditi), a moe se i i sta rije ponoviti u
razliitim oblicima deklinacije ili konjugacije. Zakvo ponavljanje nalazimo u poznatim enoinim
stihovima:
O ti duo moje due!
O ti srce srca mog!
Za vrsta ponavljanja nosi ime poliptoton (grki polyptoton ponavljanje vie oblika fleksije)
Paralelizam:
Tartalja: Paralelizam oznaava ponavljanje gde ne igraju ulogu iste rei, ve isto, slino ili na
neki nain simetirno sklopljene reenice. Takav sklop pojedinih govornih lanova to jedan za
drugim slede uoen je u Psalmimam Davidovim i drugim biblijskim tekstovima. Ponavljanje
istog reeninog sklopa poznate trelane poslovice ouvano je u svakom stihu Zmajevih
varijacija pod naslovom Pomalo.
Listak uz listak umica
Alem uz alem krunica
Cigla na ciglu palata
reica na reicu zavada
Klasak do kasa plodina
A as sa asom godina.
(.....)
Epanalepsa:
Kajzer:
O Mutter, was ist Seligkeit?
O Mutter, wast ist Holle?
Bei ihm, bei ihm ist Seligkeit,
Und ohne Wilhelm Holle!
(O majko, ta je blaenstvo?
O majko, ta je pakao?
Kod njega, kod njega je blaenstvo,
A bez Vilhema je pakao!)
Ova strofa nam daje primer za epanalepsu, to znai ponavljanje neke rei ili grupe rei na
poetku reenice: Bei ihm, bei ihm.
Zeugma:
Kajzer: Pod zeugmom podrazumevamo konstrukciju kod koje glagol vlada sa nekoliko srodnih
ali ne istovetnih objekata, odnosno reenica. U antici se ovakva figura smatala za greku.
Meutim iznenauji efekti koji se pomou nje mogu postii ine od nje rado korieno sredstvo
komike. Tako se na primer u Don kihotu kae: deje la casa y la pacencia (ostavih kuu i
strpljenje). Kod Sterna i Paula nalazimo je u vie mahova: Kada je Viktor doao do Joahime,
kod nje su bili glavobolja i valje)
Versus rapportati (nabrajajui stihovi)
Kajzer: Sunce, strela, vetar, ari, ranjava, duva,
Plamenom, otrinom, burom, moje oko, srce, duh.
Namam se ini da ova, u doba baroka ne ba retka konstrukcija ne moe uvrstiti ni u jedan od
tipova to ih Lerh navodi (Tehnika nabrajanja u obliku kratkih sintagmi) po sebi opet potie iz

antike; struni izraz za takve stihove glasi versus rapportati. U ovom sluaju na sintaksiki sklop
deluju snage koje uopte ne dolaze iz perspektive usmerene na odnos meu stvarima.
Hiperbaton:
Kajzer: Pd hiperbatonom podrazumeva se red rei koji odstupa od uobiajenog. Meutim, s
jedne strane ve samo fiksiranje uobiajenog izaziva tekoe, a s druge strane, pod ovaj pojam se
svodi toliko pojava da postaje nepraktian za istraivanje stila. Neki od primera hiperbatona su
stavljanje genitiva ispred imenice, odvajanje supstanttiva od njenog lana,... Pored toga nalazili
smo na paralelan raspored stintagmi.
Parataksa/Hipotaksa:
Kajzer: U pogledu povezivanja reenica razlikujemo dva osnovna tipa: parataksu i hipotaksu.
Parataksa zanai prireivanje reenica, hipotaksa njihovo podreivanje. U svim jezicima
popularna knjievnost odlikuje se time to preovladava parataksa. Evo jednog primera iz
portuglaske pesme Pesma prijatelju:
Otiao je ljubljeni,
majko, i ne vidim ga,
i ivim nesrena
i umirem sa enjim.
Ravao sada sa mnom postupa
moj ljubljeni...
Meutim stvari nisu toliko jasne da bi parataksa uvek mogla da se smatra kao znak popularnog
stila. A potpuno promaeno bilo bi da je smatamo za simptom duhovnoe primitivnosti i neostatka
sposobnosti za red i ralanjivanje, bez obzira to ona moe da se javi i u toj funkciji. Isto je i sa
hipotaksom. Ova u nekoj prilici moe biti dokaz za duhovnu koncentrisanost i za duhovni
kapacitet koji u datom odnostu koji postoji jasno ume da razlikuje izmeu glavnih i spredne
stvari i moe objasniti preovladavanje hipotakse u naunoj literaturi.