Emma Goldman

Hipokrizija puritanstva

1917.

Govorei o puritanstvu u odnosu na ameriku umjetnost, Gutzon Borglum je rekao:

Puritanstvo nas je uinilo tako egocentrinima i licemjernima, da su iskrenost i potovanje
prema onome to je prirodno u naim porivima posve istisnuti iz nas, to ima za rezultat
da u naoj umjetnosti ne moe biti ni istine ni individualnosti.
Gospodin Borglum mogao je dodati da je puritanstvo sam ivot uinilo nemoguim.
Vie od umjetnosti, vie od estetike, ivot predstavlja ljepotu u tisuu inaica; on je, uistinu,
divovska panorama vjene mijene. Puritanstvo, s druge strane, poiva na ksiranom i
nepokretnom poimanju ivota; ono je utemeljeno na kalvinistikoj ideji da je ivot prokletstvo, koje je ovjeku nametnuo boji gnjev. Da bi se iskupio, ovjek mora stalno provoditi
pokoru, mora odbijati svaki prirodan i zdrav poriv i okrenuti lea srei i ljepoti.
Puritanstvo je slavilo svoje carstvo straha u Engleskoj tijekom esnaestoga i sedamnaestoga stoljea, unitavalo je i naruavalo svako oitovanje umjetnosti i kulture. Upravo
je puritanski duh oduzeo Shellyju njegovu djecu, jer se nije htio pokloniti vjerskim diktatima. Isti je uskogrudni duh otuio Byrona od njegove rodne zemlje, jer se veliki genije
pobunio protiv monotonije, mrtvila i sitniavosti svoje zemlje. Puritanstvo je prisililo neke
od engleskih najslobodnijih ena na konvencionalan brani ivot: Mary Wollstonecraft i
kasnije, George Eliot. A nedavno je puritanstvo zatrailo jo jedan danak ivot Oscara
Wildea. Zapravo, puritanstvo nikad nije prestalo biti najopasniji imbenik u vlasti Johna
Bulla, koji je cenzurirao umjetniki izraz i odobravao samo mrtvilo srednje klase.
Zato je isti britanski ovinizam pokazivati na Ameriku kao na zemlju puritanskoga
provincijalizma. Posve je tono da je na ivot zakrljao zbog puritanstva i da on ubija
ono prirodno i zdravo u naim porivima. Ali je isto tako tono da Engleskoj dugujemo
za presaivanje toga duha na ameriko tlo. Namrli su nam to oci hodoasnici. Bjeei
od progona i tlaenja, hodoasnici s broda Mayower uspostavili su u novome svijetu
puritansku tiraniju i zloin. Povijest Nove Engleske, a posebice Massachusettsa, prepuna je
strahota koje su pretvorile ivot u sumornost, ushit u oaj, prirodnost u bolest, iskrenost i
istinu u odvratan ivot i licemjerje. Stolac na kojem su zavezanoga ovjeka potapali u vodu
i sramni stup, kao i mnoga druga sredstva za muenje, bili su omiljene engleske metode za
ameriko proienje.
Boston, grad kulture, zaveden je u puritanskim analima kao krvavi grad. Bio je suparnik
Salemu, u njegovu okrutnom progonu nepriznatih vjerskih miljenja. Na danas slavnome
Commonu, napola golu enu, s djetetom u rukama, javno su izbievali jer je traila slobodu
govora: a na istome mjestu, objesili su 1659. Mary Dyer, jo jednu kvekericu. Zapravo,
Boston je bio pozornica za mnoge obijesne zloine puritanstva. U Salemu su, u ljeto 1692.,
ubili osamnaest ena optuenih da su vjetice. A ni Massachusetts nije bio usamljen u
istjerivanju vraga ognjem i sumporom. Kao to je Canning ispravno rekao: Hodoasniki
su oci preplavili novi svijet da bi ponovno uspostavili ravnoteu staroga svijeta. Uasi
toga razdoblja najbolje su prikazani u amerikom klasinom djelu, Grimizno slovo.
Puritanstvo vie ne rabi vijak za muenje palaca i vigalo; ali jo je pogubno po um
i osjeaje amerikoga naroda. Bezvrijedno je i objanjavati Comstockovu mo. Poput
Torquemad prije rata, Anthony Comstock autokrat je amerikoga morala; on diktira
standarde dobra i zla, istoe i zloina. Poput lopova nou se uuljava u privatne ivote ljudi,
u njihove najintimnije odnose. Sustav pijunae koji je uspostavio taj ovjek, Comstock,
posve posramljuje Trei odjel ruske tajne policije. Zato javnost podnosi takav napad na
svoje slobode? Jednostavno zato to je Comstock samo glasan izraz puritanstva usaenoga
u anglosaksonsku krv, i ijeg se ropstva nisu ak ni liberali uspjeli posve osloboditi. Lieni
vizije, olovni elementi starih Kranskih udruga za uzdrljivost mladih mueva i ena,

Amerikih subotara i Stranke za prohibiciju, zajedno s Anthonyjem Comstockom kao

svojim svecem zatitnikom, grobari su amerike umjetnosti i kulture.
Europa se moe barem hvaliti odvanom umjetnou i knjievnou koja duboko prekapa po drutvenim i spolnim problemima naega doba te izraava otru kritiku svih naih
lai. Kao kirurkim skalpelom svako je puritansko truplo secirano i otvoren je put ovjekovu osloboenju od ubojitoga tereta prolosti. Ali s puritanstvom kao stalnim nadzornikom
amerikoga ivota, ni istina ni iskrenost nisu mogue. Nema niega osim mraka i mediokritetstva koji diktiraju ljudsko ponaanje, ograniavaju prirodno izraavanje i gue nae
najbolje porive. Puritanstvo je u ovom dvadesetom stoljeu jednako neprijatelj slobode i
ljepote kao to je bilo i onda kad se iskrcalo na Plymouth Rocku. Ono odbacuje kao neto
opako i greno nae najdublje osjeaje; ali budui da je potpuno neupueno u stvarnu
ulogu ljudskih osjeaja, samo puritanstvo poinja najneizrecivije zloine.
Cijela povijest asketizma samo to potvruje. Crkva je, ba kao i puritanstvo, smatrala
tijelo neim zlim; moralo ga se pokoriti i skriti pod svaku cijenu. Ishod tog opakoga
stajalita tek sada poinju razaznavati moderni mislioci i pedagozi. Shvaaju da golotinja
ima higijensku vrijednost ba kao i duhovno znaenje, daleko ponad svojega utjecaja u
zatomljivanju prirodne znatielje mladih ili djelujui kao zatita od nezdravih osjeaja.
Ona je nadahnue odraslima koji su odavno nadrasli mladenaku radoznalost. Pogled na
esencijalni i vjeni ljudski oblik, neto to nam je najblie na cijelom svijetu, na njegovu
krepost, ljepotu i draest, jedno je od prvih sredstava za jaanje ivota. 1 Ali duh istunstva
tako je izopaio ljudski um da je posve izgubio mo da cijeni ljepotu golotinje, tjerajui
nas da skrivamo prirodni oblik pod izgovorom kreposti. A ipak je krepost po sebi umjetan
namet prirodi, izraz lanoga srama ljudskoga tijela. ena je najvea rtva moderne ideje o
kreposti ulnoga preuveliavanja naih prirodnih poriva. Krepost varira prema koliini
odjee, te otuda krani i istunci zauvijek pouruju prekriti poganina prnjama i tako
ga preobratiti u dobrotu i krepost.
Puritanstvo je, svojim izopaivanjem znaenja i uloge ljudskoga tijela, posebice kad je
rije o eni, osudilo enu na celibat, ili na nekritino raanje bolesne rase, ili na prostituciju.
Strahota toga zloina protiv ovjeanstva oita je ako razmotrimo rezultate. Potpuna se
spolna suzdrljivost namee neudanoj eni, pod prijetnjom da e je smatrati nemoralnom
i palom, a to ima za ishod neurasteniju, nemo, depresiju i raznolike nervne bolesti ukljuujui pad radne snage, ogranieno uivanje u ivotu, besanicu i zaokupljenost spolnim
eljama i matarijama. Proizvoljan i opasan diktat potpune suzdrljivosti vjerojatno objanjava i mentalnu nejednakost spolova. Tako Freud vjeruje da je intelektualna inferirornost
tolikih ena ishod inhibicije miljenja koja im je nametnuta zbog spolnog potiskivanja.
Potisnuvi prirodne spolne elje neudanih ena, puritanstvo, s druge strane, velia njezinu
udanu sestru nesuzdranom plodnou u braku. Dapae, ne samo samo da je velia, nego
sili enu, opsjednutu seksom zbog prijanjega potiskivanja, da raa djecu, bez obzira na
slabo tjelesno stanje ili ekonomsku nemogunost da podigne veliku obitelj. Zatita, ak i
znanstveno sigurnim metodama, posve je zabranjena; samo spominjanje teme smatra se
zloinom.
Zahvaljujui puritanskoj tiraniji, veina se ena uskoro nala na rubu zike snage.
Bolesne i istroene, posve su nesposobne osigurati svojoj djeci i osnovnu skrb. To, uz
ekonomski pritisak, prisiljava mnoge ene da se prije izloe najveoj opasnosti nego to e
na svijet donijeti dijete. Pobaaji su dosegli takve razmjere u Americi da je u njihov broj
gotovo nemogue povjerovati. Prema najnovijim istraivanjima, sedamnaest je pobaaja na
1

Havelock Ellis, Psihologija seksa.

svakih stotinu trudnoa. Taj zastraujui postotak predstavlja samo one sluajeve za koje
lijenici znaju. Imajui u vidu tajnost kojom se ta praksa nuno zaodijeva, a i posljedinu
strunu nesposobnost i nehaj, puritanstvo kontinuirano iznuuje tisue rtava vlastitom
glupou i licemjerjem.
Prostitutke, premda proganjane, zatvarane i u lancima drane, ipak su najvea pobjeda
puritanstva. Prostitucija je njegovo najnjegovanije dijete, unato svoj licemjernoj pobonosti. Prostitutka je furija naega doba, to huji civiliziranim zemljama poput olujnoga
vjetra i ostavlja iza sebe trag bolesti i propasti. Jedini lijek koji puritanstvo nudi za to, u
bolesti zaeto dijete, jo je vea represija i jo bespotedniji progon. Posljednji je ispad
Pageov zakon, koji namee dravi New York straan europski grijeh i zloin, naime, registraciju i identikaciju nesretnih rtava puritanstva. Na jednako glup nain istunstvo
nastoji nadgledati stranu pokoru koju je samo stvorilo spolne bolesti. Najvie obeshrabruje da je taj duh tupe uskogrudnosti zatrovao ak i takozvane liberale i tako ih prevario
da se ukljue u kriarski rat protiv onoga to je upravo plod puritanskoga licemjerstva
prostitucije i njezinih posljedica. U tvrdoglavom je sljepilu puritanstvo odbilo vidjeti da
je prava metoda zatite ona koja jasno svima daje do znanja da spolne bolesti nisu neto
misteriozno i strano, kazna zbog tjelesnoga grijeha, neka vrsta sramotnoga zla kojim igoe puritansko prokletstvo, nego obina bolest koja se moe lijeiti. Svojim mranjakim
metodama, prikrivanjem i zatajivanjem, puritanstvo je osiguralo povoljne uvjete za rast i
irenje tih bolesti. Njegovo licemjerje najupadljivije se pokazalo u bezosjeajnom odnosu
prema velikom otkriu profesora Ehricha, u licemjernom zabaurivanju vanoga lijeka za
silis neodreenim aluzijama na lijek za odreeni otrov.
Gotovo neograniena sposobnost puritanstva da ini zlo ishod je toga to se ono krije
iza drave i zakona. Pravei se da uva ljude od nemorala, natopilo je vladinu maineriju
i dodalo svojoj uzurpaciji moralnoga skrbnitva zakonsko skrbnitvo nad naim gleditima,
osjeajima pa ak i nad naim ponaanjem.
Umjetnost, knjievnost, drama, privatnost pote, zapravo, nai najintimniji ukusi, na
milosti su i nemilosti neumoljiva tiranina. Anthony Comstock, ili neki drugi jednako neuki
policajac, dobio je mo da oskvrne duh, blati i unakazuje najuzvieniju kreaciju prirode
ljudsko tijelo. Knjige koje se bave najvitalnijim pitanjima naega ivota i tee baciti svjetlo
na opasno zamagljene probleme, zakonski se tretiraju kao kanjiv prijestup te njihove
bespomone autore bacaju u zatvor ili su na putu u propast i smrt.
ak ni u doba ruskoga cara nije osobna sloboda toliko svakodnevno naruavana u
mjeri u kojoj je naruavana u Americi, u apama puritanskih eunuha. Jedini dan u tjednu
ostavljen masama za odmor, nedjelja, ovdje je straan i gotovo nemogu. Svi se pisci koji
piu o primitivnim obiajima i drevnim civilizacijama slau da je sabat bio dan svetkovina,
osloboen briga i dunosti, dan opeg uitka i veselja. U svakoj europskoj zemlji ta tradicija
nastavlja donositi stanovito olakanje od jednolinosti i tupoglavosti naeg kranskoga
doba. Posvuda su koncertne dvorane, kazalita, muzeji i vrtovi puni mukaraca, ena i
djece, posebice radnika i njihovih obitelji, prepunih ivota i radosti, koji su na as zaboravili
uobiajena pravila i konvencije svakodnevnoga ivota. Upravo na taj dan ljudi pokazuju
kako bi ivot mogao doista izgledati u zdravome drutvu, kad bi rad bio lien svrhe da
stvori dobit, a uniti duu.
Puritanstvo je ukralo ljudima ak i taj jedan dan. Prirodno, samo su radnici time pogoeni: nai milijunui imaju luksuzne kue i dotjerane klubove. Sirotinja je, pak, osuena
na monotoniju i dosadu amerike nedjelje. Drueljubivost i zabava europskoga ivota vani,
izvan kue, ovdje je zamijenjena mrakom crkve, zaguljivim, bacilima zaguenim lokalima
ili neovjenim ugoajem toionice. U dravama s prohibicijom nema ak ni toionica,
4

osim ako ne mogu uloiti svoju oskudnu zaradu u patvoreni alkohol. Jer svi znamo kakva je farsa zapravo prohibicija. Poput svih drugih postignua puritanstva, ona je samo
jo dublje zakopala vraga u ljudski sustav. Nigdje ovjek ne vidi toliko pijanaca kao u
gradovima s prohibicijom. Ali sve dok ovjek moe miriljivim bombonom ukloniti lo
zadah licemjerja, puritanstvo pobjeuje. Prividno se prohibicija protivila alkoholu zbog
zdravstvenih i ekonomskih razloga, ali pravi je duh prohibicije po sebi bio nenormalan, jer
uspio je proizvesti samo nenormalan ivot.
Svaki stimulans koji potie matu i podie duh, nuan je u naem ivotu kao i zrak. On
krijepi tijelo i produbljuje nae vienje blinjih nam. Bez poticaja, u ovom ili onom obliku,
kreativni bi rad bio nemogu, a isto tako i duh ljubaznosti i velikodunosti. injenica da
su neki veliki geniji odve esto ogledali svoj odraz u peharu, ne opravdava puritanstvo
u njegovu pokuaju da sputa cijeli opseg ljudskih osjeaja. Byron i Poe uzdrmali su ovjeanstvo dublje nego to se to svi puritanci svijeta mogu nadati. Oni su ivotu podarili
znaenje i boju; puritanci su pretvorili crvenu krv u vodu, ljepotu u runou, raznolikost u
uniformnost i propast. Puritanstvo je, ma u kom obliku, otrovna klica. Na povrini se sve
moe initi vrstim i snanim; ali otrov truje uporno, sve dok ne prome cijelo tkivo. S Hippolyteom Taineom, svaki je istinski slobodan duh shvatio da je puritanstvo smrt kulture,
lozoje, duhovitosti i drugarstva; njegove su osobine mrtvilo, jednolinost i tjeskobnost.

Anarhistika biblioteka
Anti-Copyright
31. 05. 2012.

Emma Goldman
Hipokrizija puritanstva
1917.
Prevela Biljana Romi. Preuzeto iz Emma Goldman, Anarhizam i drugi ogledi, DAF, Zagreb 2001.
The Hypocrisy of Puritanism, Emma Goldman, Anarchism and Other Essays, Mother Earth 1917 (1910).
http://anarhisticka-biblioteka.net