Samo dva dana nakon izlaska male najave u Startu da

se priprema pokretanje biblioteke znanstvene fantastike,

u redakciju je ve stiglo pismo Alemka Gluhaka iz
Zagreba: Pozdravljam pojavu serije naune fantastike
s nadom da e je i ostali itatelji toplo primiti. Nadam
se da emo u Siriusu nai kvalitetne radove pisaca iz
cijelog svijeta. Upravo to je i bila namjera redakcije:
osigurati najkvalitetnije tekstove toga anra i ponuditi
itateljima ugodnu i korisnu zabavu. Dakako, za
suradnju
smo
se
obratili
najkvalificiranijim
strunjacima na tom podruju, Sekciji za SF Narodne
tehnike u Zagrebu te redakciji Galaksije i
Andromede u Beogradu i naili na irom otvorena
vrata za drugarsku suradnju i pomo. Nadamo se da e
zbog svega toga Sirius postati i rado primani gost u
domovima itatelja.
Urednitvo

SADRAJ:

str.

A. E. Van Vogt:
NE UBIJTE RULA

Stanislaw Lem:
INVAZIJA S ALDEBARANA

30

Stanislaw Lem:
BAJKA O KOMPJUTORU
KOJI SE BORIO SA ZMAJEM

41

Charles Van de Vet:

SPECIJALNA EMISIJA

48

Gerhard Zwerenz:
ZAR DA TI SE POPNU NA GLAVU?

75

Poul Anderson:
NE MIRI SE S KRALJEVIMA

78

SEKCIJA ZA ZNANSTVENU
FANTASTIKU ARKZ
NARODNE TEHNIKE

135

SCAN i obrada slika: Dan555

OCR, ispravka: Svetlost lutalica
Prelom: Master Yoda
www.sftim.com

OVAJ
BROJ
SIRIUSA
UREDILI SU: Krsto Maurani,
Bruno Ogorelec, Vojko Kraljeta i
Ljudevit Gaj. lanovi Sekcije za
SF ARKZ Narodne tehnike, in
Damir Mikulii (predsjednik
Astronomsko-astronautikog
drutva SRH) te lanovi redakcije
Romani i stripovi.
Grafika oprema:
Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj.
Lektor: Boidar Stani

S I R I U S, biblioteka znanstvene
fantastike izlazi svakog petog u
mjesecu. Cijena pojedinom
primjerku 10 dinara Izdava:
OOUR
Informativno-revijalna
izdanja NIP Vjesnik, Zagreb,
Ljubice Gerovac 1. Tisak:
OOUR NR i TMG Vjesnik,
Zagreb Adresa urednitva:
SIRlUS, Redakcija Romani i
stripovi, Vjesnik, 41000 Zagreb,
Ljubice
Gerovac
1;
Telefon urednitva (041) 515-555
Glavni i odgovorni urednik:
Borivoj Jurkovi Struni savjet
redakcije: Sekcija za znanstvenu
fantastiku
Narodne
tehnike,
Zagreb.

to je to BLASTER, a to ESPER?
BLASTER. engleski. Hipotetsko oruje budunosti. Malo
je vjerojatno da emo se sutra ubijati
konvencionalnim pitoljima i pukama (kao to to
danas vie ne inimo maem, lukom i strijelom). A
pisci akcionih SF-pria moraju svoje junake neim
oboruati. Zatosu izmislili itav niz futuristikog
oruja, meu kojim se BLASTER pokazao
najuspjelijom izmiljotinom, tako da je postao nekom
vrstom standardne stavke u arsenalu novije SF. Rije
je izvedena iz engleske imenice i glagola BLAST:
BLAST (bla:st) s. 1. udar, zamah vjetra... 3. mlaz zraka iz
visoke pei, eksplozija (baruta)... 4. lo, okuen zrak
ut. 1. baciti u zrak eksplozijom. 2. uiniti uvelim,
opariti,
spaliti;
fig.
unititi,
upropastiti...
Blasler bi, dakle, pomou malo sintaktike akrobatike
bio oruje, kojim se postiu gornji efekti.
DEFENZIVNI POJAS. (eng. defensor screen). Misli se
na pojas iste energije oko nekog predmeta ili osobe
koji zatiuje od energetskog (zrakama i sl.) i
materijalnog (tanad i sl.) napada. Standardna stavka u
arsenalu SF-ratovanja.
ESPER. Osoba sposobna za ESP, tj. Ekstra-SenzornuPercepciju (telepatija, telekineza itd.)

A. E. Van Vogt

Rull
Preveo Krsto Maurani

NE UBIJTE
RULLA!
oka.

Profesor Jamieson je spazio svemirski amac tek krajikom

Sjedio je u jaruzi kojih desetak metara daleko od provalije,

nadomak ulazu u amac sa spasavanje. Bio se udubio u rad na
izvjetaju, biljeei napomenu u zvuni graf kako je Laertes III
dovoljno blizu nevidljivoj granici koja je dijelila dio svemira pod
dominacijom Zemlje od onoga u vlasti Rulla da je sama injenica to
su ga otkrili prvi predstavljala znaajnu pobjedu u ratu Zemlje protiv
Rulla.
Pisao je: Podatak da bi baza na ovoj planeti omoguila
brodovima napad na neke od najgue naseljenih sektora galatike,
bilo ljudskih, bilo rulskih, daje joj prioritet klase AA u opremanju
svom moguom vojnom opremom. Preliminarne obrambene
instalacije trebalo bi postaviti na Mount Monolithu, gdje se sada
nalazim, najkasnije u roku od tri tje-
I ba u tome trenutku spazio je, iznad sebe i malo ulijevo, onaj
drugi amac kako se pribliava visoravni. Pogledao je uvis i
ukoio se na mjestu, u nedoumici to da uradi.
Prvi impuls da bjei prema amcu sa spasavanje suspregao je
shvativi da bi ga svako kretanje odalo elektronskim refleksima na
brodu. Na trenutak je zaiskrila slabana nada da nee opaziti ni njega
ni njegov amac bude li sasvim miran.
5

ak i tako sjedei, rastrzan neodlunou, njegove su

napregnute oi registrirale rulske oznake i kicoku konstrukciju
strane letjelice. Budui da je potpuno poznavao sve to je rulsko,
odmah ju je mogao svrstati meu istraivake brodove.
Istraivaki brod. I Rulli su otkrili Laertes.
Strana vjerojatnost zaokupi mu misli. Iza ove male letjelice
sigurno nastupa flota tekih brodova, a on je sam. Orion je lansirao
njegov amac za spasavanje gotovo puni parsek daleko odavde, ne
prekidajui svoj let antigravitacionom brzinom. Tako je onemoguio
rulske detektore energije da zabiljee njegov prolazak kroz ovaj
sektor svemira. Sad je na putu prema najblioj bazi, gdje e ukrcati
opremu za planetarnu obranu. Trebalo bi da se vrati za deset dana.
Deset dana, Jamieson zastenje, privue noge i stegne rukom
nedovreni izvjetaj. Ipak, nada da bi njegov brod, napola zaklonjen
kronjama drvea, mogao proi neopaen ako se on sam ne pomakne
prikuje ga uz tlo. Zabaene glave, strijeljajui ga oima, elio je
svim silama da stranac skrene.
Dok je ovako ekao, opet ga spopadne uas pred opasnou u
kojoj su se nali i on i Zemlja. Nikad jo ovjek nije stajao oi u oi s
inteligencijom opasnijom od Rulla. Nemilosrdni i imuni na svaki
pokuaj komuniciranja Rulli su ubijali ljudska bia na prvi pogled.
Ratni brod koji bi se usudio zai medu Rulle trpio bi napad za
napadom, do povlaenja ili unitenja. Rulli se, naprotiv, nikad nisu
povlaili pred napadom. Ljudi su u poetku oklijevali ui u borbu na
ivot i smrt, ali ih je nepopustljivi neprijatelj napokon prisilio da
uzvrate istom mjerom.
Misao proe. Rulski brod je sad bio jedva stotinjak metara
daleko i bilo je jasno da nee skrenuti. Zaas e preletjeti umarak
koji je napola sakrivao amac za spasavanje.
Munjevitim se pokretom Jamieson trgne sa stolca. Glavom bez
obzira, poput metka, zagrabi prema otvorenim vratima svoga broda.
Dok su se za njim, zveknuvi, zatvarala vrata, brod se strese kao pod
udarcem nekoga gorostasa. Dio stropa se ulekne; pod se izboi uvis,
a zrak postane vru i zaguljiv.
Jamieson daui spuzne na sjedalo za kontrolnim pultom i
trgne glavni prekida za nudu. Brzometni blasteri zabruje u poloaj
za automatsku vatru i opale uz promukli ping. Hladnjaci zacvile od
napora, a struja hladnoga zraka zapahne mu lice. Olakanje doe
tako naglo da Jamieson u prvi trenutak ne shvati da atomski motori
ostadoe nijemi. A amac za spasavanje, umjesto da ve klizi kroz
zrak, ostade leati kao nepokretna trupina.
6

Napeto je zurio u ekrane. Pri dnu jednoga od njih rulski je brod

padao prevrui se sporo, kao u snu, prema umarku kojih etvrt
kilometra daleko. Tada broda nestade meu drveem, a tresak
njegova pada ispuni kabinu. Odahnuvi, Jamieson se zavali u
jastuke, slab od proivljenog napora. A onda ga zaokupi nova misao.
Neprijateljski brod je pao nekako razborito. Rulli u njemu nisu
poginuli.
I evo ga, sada, samog u oteenom amcu za spasavanje na
neprohodnoj planini uz jednog, ako ne i vie, najnemilosrdnijih
stvorenja to ih je svemir ikad vidio. Morat e izdrati deset dana
borbe u nadi da e ovjek uspjeti da osvoji najvaniju planetu
otkrivenu u posljednjih sto godina.
Vani se smraivalo.
***
Jamieson otvori vrata i izie na plato. Jo je drhturio zbog
reakcije na proivljeno uzbuenje, ali nije bilo vremena za gubljenje.
Brzim korakom krene prema vrhu najblieg breuljka, kamo stigne
puzei. Oprezno proviri preko ruba.
Vidio se gotovo cijeli vrh planine. Priblino ovalna oblika, na
najirem dijelu kojih osamsto metara irok, bijae to divlji nered
krljava drvea i grmlja, mjestimino iaran otrim stijenama. Ni
traga rulskom brodu, ni znaka nekom ivotu; dojam oajne pustoi i
grobna tiina nadvili se nad pustopoljinu.
Sumrak postade dublji, sunce je potonulo iza jugozapadnog
ruba visoravni. Tu se skrivala daljnja opasnost, jer za Rulle, zbog
njihovoga ireg spektra osjetila, mrak nee znaiti potekou.
Jamiesona je ekala no puna napora da se odri protiv stvorenja iji
je ivani sustav bio nadmoan njegovome u svakom pogledu osim,
moda, inteligenciji. Rulli su u svemu bili nadmoni ljudima osim u
inteligenciji.
Jamieson je bio svjestan svoga oajnog poloaja. Trebala mu
je prednost, bilo kakva. Da pokua doprijeti do olupine rulskog
broda, da im nanese to vie tete prije nego to se sasvim smrai,
prije nego to se oporave od pada pitanje je ivota i smrti za
njega.
Mora riskirati.
Hitro spuzne natrag niz breuljak, ustane i potri niz plitko,
osueno korito nekadanjeg potoka. Tlo je bilo nemogu kaos
kamenja, otrih hridi, vornatoga korijenja i svakojakog trnja.
Dvaput je pao, ozlijedivi jednom desnu ruku, drugi put desnu nogu.
7

To ga je iscrplo, i fiziki i duevno. Nikad jo nije pokuao uriti se

preko bespua na visoravni. Sad je za deset minuta prevalio jedva
kojih sedamdeset metara.
Jamieson stane. Lijepo je biti ustrim, pokuavajui da se
stokne vitalna prednost. Sasvim je neto drugo bezglavo srljati
naprijed, kockajui se glavom!
Dok je tako stajao, postane svjestan ledenog vjetra to je brijao
s istoka. Temperatura e se do ponoi spustiti oko nule. Jesen je!
Uskoro e snijeg, i zima, punih osam dugih mjeseci. Prvi su
istraivai iz flore i faune, iz kamenja i tla, iscijedili tajne ciklikog
ivota planete. U toku one dvije godine to su proveli ovdje, zapisali
su udi svakog izvora vjetra, hladnoe i topline na njenoj neravnoj
povrini.
Jamieson krene u povlaenje. Treba pripremiti obranu; bolje da
pouri. Sat kasnije, dok se mrana no bez mjeseine slijegala na
planinu, Jamieson sjedne, sav napet, pred ekrane.
Bit e to duga no za ovjeka koji se nije usuivao zaspati.
Bilo je nedugo poslije ponoi dan na Laertesu III traje
dvadeset i est sati, sideralnih kad je Jamieson spazio neko
kretanje uz rub vievalnog ekrana. S prstom na obarau blastera
napeto je ekao da se ono ponovi, kako bi ga uhvatio u polje otrije
slike na ekranu. Uzalud. Zora ga zatekne kako umoran ali budan
vreba na neprijatelja koji je bio oprezan ba kao i on sam.
Poeo je sumnjati da je uope neto vidio.
***
Jamieson uzme jo jednu pilulu protiv spavanja i krene da jo
jednom, podrobno, pregleda atomske motore. Nije mu trebalo mnogo
da se uvjeri kako je prva dijagnoza bila ispravna: osnovna
gravitonska centrala bila je potpuno izbaena iz ravnotee. Motori su
mu neupotrebljivi dok ih ne reaktivira na Orionu. Ovo mu saznanje
ulije novi polet. Bitku za visoravan sad ne moe izbjei. Misao koja
mu se motala po glavi svu no dobije novo znaenje. Ovo je prvi put,
koliko on zna, da su se jedan Rull i jedno ljudsko bie nali oi u oi
na uskom, ogranienom prostoru, a da nisu zarobljenici. Velike bitke
u svemiru vodile su se izmeu brodova i izmeu flota. Preivjeli su
ili bjeali, ili poklekli pred nadmonim protivnikom. Zapravo, i ljudi
i Rulli poinjali su samoubojstvo da bi izbjegli zarobljavanje. Rulli
su to radili svjesnom eljom da umru, i to se nije moglo sprijeiti.
Ljudi su se morali prikloniti mehanikim metodama, to nije uvijek
uspijevalo, pa bi se tako Rulli doepali ivoga ovjeka i na njemu
8

obavljali svakojake pokuse. Sad se Jamiesonu ukazala jedinstvena

prilika da podvrgne Rulla pokusima jasno, ukoliko sam ne bude
nadvladan. Ne smije tratiti vrijeme: valja iskoristiti svaki trenutak
danjeg svjetla. On opae specijalni obrambeni pojas i izie. Dan se
bijelio iz asa u as; a pogled koji mu se ukazao zaustavio mu je dah,
ak i sada dok se usredotoio na bitku to da eka. Eto, pomisli
zadivljen, sve se to zbiva na najudnijoj planini za koju se zna.
Mount Monolith, otkriven istoga dana kad i sama planeta,
dobio je ime prema prvim rijeima koje su o njemu izgovorene:
Pogledaj samo onaj monolit tamo dolje! Uzdizae se taj toranj iz
jednoline ravnice, sasvim uspravan, do visine od pune dvije tisue i
osamsto metara. Najvelianstveniji prirodni stup u poznatome dijelu
svemira; jedno od sto galaktikih uda.
Dok je tako stajao, Jamiesona obuzme ponos to je pripadnik
tako mone rase branitelja i saveznika tisua oblika ivota, jedinoga
dostojnog protivnika nadiruim Rullima. U svojih osamnaest godina
vojne slube nagledao se egzotinih scena. Kroio je tlom planeta
udaljenih i dvjesta tisua godina svjetlosti od Zemlje. Kao naelnik
znanstvenog odjela Flote ima on pod svojim zapovjednitvom
brodove takve moi da su cijele skupine naseljenih svjetova
nemone pred njima brodova to kroz vjenu tamu sijevaju od
jednoga bljetavog sunca do drugoga, jo sjajnijega, jo udnijeg.
Ipak, premda ima visok: in, evo ga ovdje na planini na
dalekom Laertesu, sam ovjek koga su okolnosti prisilile da se svom
svojom lukavou suprotstavi rulskom neprijatelju.
Obavijest o otkriu Laertesa stigla je do njega uobiajenim
kanalima. Odmah mu je bilo jasno neto to su drugi previdjeli: da e
prije ili kasnije postati kljuna baza na granici gdje se sueljavaju
dvije galaktike hemisfere. Kako meu posadom ratnih brodova nije
normalno bilo oriktologa koji bi mogao obaviti koordinirani pregled,
poao je bez oklijevanja sam.
Bilo kako bilo, prvu veliku prednost je izgubio.
Jamieson se, natmuren, uspravi. Vrijeme je da krene u napad
i otkrije kakav ga protivnik eka. To e biti prva faza sukoba, a na
njemu je da se pobrine da ne bude i posljednja.
***
Kad je Laertesovo blijedo sunce provirilo nad horizont, a ovdje
je to bio sjeveroistoni rub visoravni, napad je bio u punome jeku.
Automatski defensori, koje je prole noi pripremio za pokret,
9

polako su napredovali ispred samohodnog blastera. Jamieson je

oprezno traio zaklon iza gromada stijena, da bi se to vie zatitio.
Strojeve je vodio runim daljinskim upravljaem, a njihovo
napredovanje pratio na ekranu montiranom na ljem. S najveom je
panjom motrio drhtave kazaljke na indikatoru, da mu ne promakne
ni najmanji znak nekoga kretanja, ni najmanje naprezanje
obrambenog pojasa da apsorbira energiju neprijateljeva protunapada.
Nita.
Kad je ugledao rulski brod, Jamieson zastane, zabrinut to ne
nailazi na otpor. Nije mu se to svialo. Moglo se dogoditi da svi
Rulli u brodu poginu, ali je sumnjao u to. Rulli gotovo i nemaju
kosti. Osim mree tetiva tijelo im je sve sam mii. Jamieson je
natmureno promatrao olupinu kroz teleskopske oi defensora. Leala
je u plitkoj utolini, nosa zarivenog u smrvljeni kamen. Onaj njegov
jedim energetski udar sino, premda sasvim automatski, dobrano je
razlupao rulski brod.
Prizor je odisao potpunim mrtvilom. Ako se samo pretvaraju,
svaka ast rulskoj vjetini. Sreom, ima naina da to provjeri. Pokus
moda ne konaan, ali svakako uvjerljiv.
On ga obavi.
Brujanje samohodnog blastera nije pratila jeka nemogua na
ovom pustom platou navrh najnevjerojatnije planine od svih koje je
ovjek ikad vidio. Buka nabuja u grmljavinu dok se atomski
generator monog oruja naprezao da do kraja razvije svoj potencijal
kilokirija. Trup se neprijateljske letjelice pod baraom lagano tresao,
promijenivi boju jedva primjetno, i to je bilo sve. Jamieson iskljui
generator zagledavi se u metalnu olupinu sasvim zbunjen, ne
znajui to da radi.
Obrambeni pojasovi rulskog broda pod punim su pogonom!
Jesu li se ukljuili automatski kao odgovor na njegov sinonji hitac?
Ili su ukljueni namjerno, planski, kao obrana pred upravo ovakvim
napadom kakav je on pokuao?
Nita nije sigurno. Tu je njegova tekoa: nedostaju mu podaci.
Moda Rull unutra lei mrtav. (udno, ne pada mu na pamet da bi ih
moglo biti vie. S druge strane, dva iva i zdrava Rulla ne bi
oklijevala pred jednini samim ljudskim biem no, dakako, ni oni
ne znaju da je on zaista sam.) Moda je ranjen, nesposoban da mu se
suprotstavi. A moda je proveo no arajui mreu psihoparalitikih
linija mora se dobro uvali izravnog pogleda u tlo ili ak
jednostavno eka na dolazak matinog broda.
Jamieson se strese i od same pomisli na ovu posljednju
mogunost; ona znai smrt, bezuvjetno i beznadno.
10

Namrten, paljivo je promatrao brod, nastojei ocijeniti koliko

mu je tete nanio. Tvrdi metali su, ini se, izdrali, ali je sve dno
broda uleknuto, mjestimino i pun metar duboko. Mora da je neto
radijacije prodrlo unutra. Koliko, i to je otetila?
Vidio je on ve mnogo oteenih rulskih istraivakih brodova,
pa ako ovaj nije neke osobite konstrukcije, sprijeda e biti
upravljaki centar ukljuujui izoliranu artiljerijsku centralu, straga
strojarnica i dva skladita, jedno za gorivo i rezervne dijelove, druga
za hranu i...
Hranu. Jamieson se trgne primijetivi kako je upravo taj dio
broda najtee oteen. Sigurno je radijacija prodrla u skladita,
otrovala hranu, unitila, i tako stavila Rulla zbog njegova
rapidnog metabolizma u kritinu situaciju. Obuzme ga novi val
nade i on se okrene da poe natrag. Jo dok se okretao nehotice,
potpuno je sluajno zadrao pogled, samo trenutak, na kamenu iza
kojeg je dotle leao. I ugledao psihohipnotike linije na njemu.
Linije tanke, zamrene, njihov raspored rezultat temljitog
prouavanja ljudskoga ivanog sustava. Jamieson ih prepozna i
ukoi se, uasnut.
Napevi svu svoju snagu volje naporom oajnika, borio se za
jo koji asak zdrave svijesti, za jo jedan pogled na njih, barem na
trenutak. Uspjelo mu je letimino vidjeti pet vertikalnih crta i iznad
njih jo tri uperene prema istoku, krivudavih, izlomljenih kontura.
Pritisak je u njemu bujao i bujao, a on se oajniki otimao paralizi
svijesti trudei se da iscijedi jo samo jednu misao. Trudei se da se
sjeti da li iza ruba istone stijene stri kakva ira polica. Da, da, sjea
se. Tamo, tamo, mislio je ruei se, moram pasti tamo. Borei se za
goli ivot, koncentrirao se na sliku police u stijeni.
Posljednja, slabana, svjesna misao bila je ipak odgovor na
odluujue pitanje. Rull je preivio pad.
Tama ga obavije kao ponor crnji od najcrnje noi.
***
Iz daleke galaktike doao je hladni, nemilosrdni voa svih
voa, yelir Meesh, Iijn cijele Riaae, Njegovo Velianstvo Aaish od
Yeella. Mnogo titula, mnogo funkcija, mnogo vlasti.
Doao je amo da vidi to ne valja. Davno, davno pala je
zapovijed: proiriti su u Drugu galatiku. Zato su Oni-koji-ne-mogubiti-savreniji tako spori? to im koi napredovanje? Kakva su kova
ta dvonona stvorenja iji su nebrojeni brodovi, neosvojive
11

planetarne baze i mnogobrojni saveznici izborili patpoziciju protiv

Onih-to-imaju-savreni-ivani-sustav?
Uhvatite ivo ljudsko bie! Tako je glasila zapovijed.
Rezultat je bio jedan preivjeli lan posade unitene zemaljske
krstarice, redov ne ba osobito bistar, IQ devedeset est, indeks
straha dvjesta sedam. Stvor je nakon dugog oklijevanja, potaknut
eksperimentima koje je morao izdrati, poinio samoubojstvo.
Nije nam valjda ovo protivnik.
Vae Velianstvo, hvatamo tek tu i tamo ponekoga ivog.
Kondicionirani su na samoubojstvo u sluaju zarobljavanja, kao i
nai borci.
Pogrena okolina. Moramo stvoriti takve okolnosti da
uhvaeni ne zna da je zarobljen. Moe li se to?
Problem e biti razmotren.
On je i doao radi eksperimenta na planetu na kojoj je opaen
jedan ovjek prije sedam vremenskih jedinica u maloj letjelici to
se spustila iz jedne toke u svemiru, oito lansirana s nekoga ratnog
broda. Tako je i otkrivena potencijalna baza. Nije obavljeno
slijetanje, kako je i nareeno; nema znakova nae prisutnosti. Moe
se pretpostaviti da ovo nije prvo slijetanje ljudi na ovu planetu.
Neobina planina. Bit e idealno mjesto za nae potrebe.
Jedna eskadra ratnih brodova patrolirala je oko sunca. Ali on je
sletio sam, malim brodom; potcijenivi protivnika, doletio je
neoprezno nad planinu, opalio unitavajui hitac na zemaljski brod
na tlu a tada ga pogodi iznenaujue snaan povratni udarac, koji
ga obori.
Gotovo je tada i poginuo. Ipak, uspio se izvui iz sjedala za
upravljakim pultom, natuen ali neozlijeen. Paljivo je ocijenio
tetu. Bio je zapovijedio da ga ne trae dok sam ne pozove pomo.
Nee zvati: radio je nepopravljivo razlupan. Obuzeo ga je udan,
upalj osjeaj, kad je otkrio da mu je sva hrana otrovana.
Hitro je skupio svoje snage spreman da se suoi sa situacijom.
Eksperiment e se nastaviti, uz jednu modifikaciju. Kad
potreba za hranom postane imperativna, ubit e ovjeka i tako
preivjeti dok se komandanti brodova u orbiti ne uznemire i dou
vidjeti to se dogodilo.
Dio mranog razdoblja proveo je istraujui rub klisure. Zatim
je vrljao oko obrambenoga energetskog pojasa zemaljskog broda
razmiljajui o tome to bi njegov protivnik mogao poduzeti protiv
njega. Napokon je neljudskom strpljivou prouio prilaze svome
brodu. Na svim je kljunim tokama nacrtao linije-koje12

zarobljavaju-ovjekove-misli. Bio je vrlo zadovoljan kad je ujutro,

odmah poslije izlaska sunca, vidio neprijatelja uhvaenog. Ipak,
zadovoljstvo nije bilo potpuno.
Svoj uspjeh nije mogao iskoristiti.
ovjekov blaster je ostao nanianjen u glavnu zranu ustavu na
brodu. Neaktivan, dodue, ali se Rull nije zavaravao nadom da nee
opaliti automatski im otvori vrata. Situacija je postala kritinom kad
je otkrio da se izlaz za nudu zaglavio.
Prije je bio ispravan. Oprezom karakteristinim za svoju rasu
iskuao ga je odmah poslije pada. Tada ga je lako otvorio. A sada ne
moe. Brod se vjerojatno slegnuo za vrijeme mranoga razdoblja.
Uostalom, razlog nije vaan. Bilo kako bilo, ne moe iz broda ba
kad mu je do toga osobito stalo. Ne zato da odmah ubije ovjeka.
Zarobivi ga, rijeio je problem hrane. Ubit e ga kad to bude
potrebno. Sada mu treba sloboda akcije i odluivanja; sada, dok je
ovjek bespomoan. A pomisao da je ovjek moda poginuo od pada
izazvanog psihohipnotikim crtama uznemirila ga je. Nije volio da
mu sluaj mrsi planove.
Cijeli ovaj sluaj epa od samoga poetka. Uhvaen je u mreu
sluajnih dogaaja, faktora prostora i vremena koje je uvijek smatrao
teoretski moguim, ali mu nije bilo ni na kraj pameti da bi mu mogli
zadati toliko brige. Meu civiliziranim Rullima sluaj je bio
zabranjen.
On odlui da se nee baktati s izlazom za nudu. Umjesto toga
uperio je blaster u pukotinu u podu. Dok se metal isparavao, pumpe
su, stenjui pod punim pogonom, jedva uspijevale izvlaiti plinove i
radijaciju iz skuenoga, hermetski zatvorenog prostora. Nedostatak
propuha inio je posao opasnim. Mnogo puta ga je prekidao ekajui
da se zrak proisti, i da drhtave igle na brojau spuznu do nule, pa da
izie iz zatitne komore kamo ga je potjeralo podrhtavanje ivaca
mnogo pouzdaniji indikator opasnosti od bilo kakvog instrumenta.
Sunce je prolo mjesni meridijan kad je napokon prorezao
metalni pod i otvorio si izlaz na kameno tlo ispod broda. Provukao se
nakon mnogo napora. Praan, srdit, gladan, naao se usred umarka
kamo je pao njegov brod.
Planirani eksperiment izgubio je svoju dra. Potiskujui
tvrdoglavu icu svoga karaktera, zakljuio je da je bolje obaviti
eksperiment u malo civiliziranijim okolnostima. Nema smisla da
previe riskira, nee mu koditi malo vie udobnosti. Ubit e ovjeka
i hraniti se njime dok ne dou po njega da ga spase. Glad mu se
zrcalila u oima dok je pretraivao izlomljeni, neravan istoni
greben, naginjui se daleko preko ruba, puzei hitro lijevo i desno,
13

dok nije obiao zapravo cijelu visoravan. Nije naao nikakav

pouzdani trag. Tu i tamo uinilo mu se da vidi tragove prolaenja, ali
ni najpomnijim pregledom nije mogao zakljuiti da je tu zaista netko
bio. Mrk, natmuren, krene opet prema ovjekovu amcu za
spaavanje. Prouavao ga je iz sigurne udaljenosti. Obrambeni pojas
je aktivan, ali nije bilo naina da otkrije da li je ukljuen prije
jutronjeg napada, poslije njega, ili ak automatski, kao posljedica
njegovog dolaska.
Tu je problem. ovjek je moda mrtav, smrskan negdje na
podnoju nemogue planine. A moda je u brodu, teko ozlijeen;
imao je, na alost, dovoljno vremena da se vrati u sigurnost svoga
broda. A moda je zdrav i itav, svjestan neprijateljeve neodlunosti,
spreman da tu neodlunost iskoristi.
Rull namjesti automatskog pijuna koji e mu odmah javiti ako
se vrata otvore. Tada se vrati do rupe u dnu svog broda, s naporom se
uspne, i pripremi za dugotrajno ekanje. Glad je bujala prijetei iz
asa u as da postane neizdrljivom. Vrijeme je da se sasvim smiri.
Valja mu uvati snagu za nastupajuu krizu.
Stie novi dan.
Jamieson doe k svijesti obuzet bolom. inilo mu se kao da je
uronjen u samu bol, u hladan znoj patnje od glave do pete. Sporo,
sporo, dok mu se mozak bistrio, bol ostade koncentrirana u lijevome
glenju, odakle mu je muno pulsiranje drailo izmuene ivce.
Vrijeme se proteglo u vjenost dok se misao formirala u saznanje:
Vidi, iaio sam gleanj! To, dakako, nije bila jedina ozljeda, ali mu
koncentrirani napor da smisli tu jednu reenicu pomogne da prikupi
svijest. Koliko je vremena proveo ovako u polusvijesti, dok se sunce
polako prigibalo horizontu? Tek kad ga je dosegla izduena sjena
grebena povrh njegove glave, iznenada se sjeti smrtne opasnosti u
kojoj se nalazi, i to ga naglo, poput udarca biem, vrati u potpunu
svijest.
Sad je mogao ocijeniti situaciju. Leao je na strmoj padini
kamo se skotrljao preko ruba visoravni. Kosina je bila vrlo strma,
punih pedeset i pet stupnjeva, pa ga je grm u koji se zapleo spasio od
daljeg pada u slijedeu provaliju. Pri tom je, oigledno, iaio
gleanj.
Stekao je potpunu sliku o naravi svojih ozljeda i smirio se. Nije
u neposrednoj opasnosti. Pretrpio je, dodue, vrlo neugodan poraz,
ali njegova duboka koncentracija ba na ovu padinu, oajnika volja
da padne ba ovamo, izbavila da je od opasnosti da taj poraz bude
konaan.
14

Poeo je uspon. Nije bilo osobito teko; krevito tlo i krljavo

grmlje prualo je dovoljno uporita. Tek je posljednji, uspravan
greben iskrsnuo kao ozbiljan problem, a iaeni gleanj neugodna
konica. etiri puta je kliznuo natrag; a tada mu uspije, posljednjim
naporom, dohvatiti vrsti korijen koji je virio iz vrha visoravni.
Slavodobitno je ispuzao na vrh.
kripa i struganje njegovih napora su utihli, i samo je dahtanje
odavalo da u ovoj pustoi ima ivih bia. Jamieson nemirnim oima
pretrai neravnu okolicu. Visoravan se pred njim prostirala pusta kao
i uvijek. Nalijevo, malo podalje, vidio je svoj amac za spasavanje.
Krenuo je, puzei, prema njemu. Nije znao gdje je Rull ni to se s
njime dogodilo. Gleanj e ga prisiliti da provede nekoliko dana u
brodu, pa neka i neprijatelj nagaa.
***
Profesor Jamieson proveo je mnogo vremena na svome leaju,
razmiljajui. Obavila ga je potpuna tiina, koju bi prekinula samo
buka njegova tumaranja po brodu kad bi se umorio od leanja. Radio
je bio tih poput groba. Laertes je tako daleko od naseljenog dijela
svemira da ak ni signali subsvemirskog radija ne dopiru do njega.
Potraio je valne duine rulskih signala. I tu je vladala tiina. Ali to
nije znailo nita: da se kakav rulski brod i nalazi u blizini, jasno je
da nee emitirati da se ne bi odao.
Izoliran je ovdje u svome malom brodu, na nenastanjenoj
planeti, s upropatenim motorima. Nastojao je, ipak, da o tome ne
misli pesimistiki. Evo, ree sam sebi, ovo je ivotna prilika za
eksperiment.
Ideja ga ponese. Gotovo je nemogue uhvatili ivoga Rulla.
Onih nekoliko onesvijetenih uvalo se kao kap vode na dlanu. Ovo
ovdje bila je gotovo idealna situacija.
Zarobljenici smo obojica. Pokuao je tako shvatiti svoju
situaciju. Zarobljenici svoje okoline, pa tako, igrom sluaja,
zarobljenici jedan drugoga.
Ovo je dragocjena prilika da rasvijetle mnoge nepoznanice.
Ljude je muila velika tajna rulskih postupaka. to ih motivira?
Zato ele sasvim unititi druge rase? Zato nepotrebno rtvuju
dragocjene brodove napadajui zemaljske upade u njihov dio
svemira kad im mora biti jasno da e se oni i tako povui nakon
kraeg vremena? I zato se zarobljeni Rulli, koji se mogu ubiti
kadgod to zaele, ubijaju odmah, ne ekaju da vide kakva ih sudbina
eka? Katkada bi posluili samo kao kuriri.
15

Da li je mogue da Rulli pokuavaju sakriti neku svoju bitnu

slabost o kojoj ljudi jo i ne sanjaju?
Skrivene mogunosti koje je ova bitka nosila u sebi razvedre
Jamiesona dok je leao oporavljajui se, kujui planove i traei
naina kako da nadmudri svoga protivnika. Katkad je znao
odskakutati na zdravoj nozi do komandnog pulta, gdje bi zurio u
ekran razgledavajui okolicu broda, visoravan, Laertesovo plavoruiasto nebo, tiho i beivotno. Razgledavajui svoj zatvor.
Uhvaen sam ovdje, razmiljao bi turobno. Profesor Jamieson, ija
bi pojava na nekoj od zemaljskih planeta izazvala gomile
znatieljnika, iji je tihi i mirni glas u Saboru zemaljskog imperija
nosio notu autoriteta bez pogovora taj je Jamieson sada ovdje,
sam, lei na leaju, eka da mu ozdravi noga kako bi mogao podvri
Rulla svome eksperimentu.
Nevjerojatno. Ipak, kako su dani prolazili, navikao sa na to.
Treega dana prizdravio je toliko da se mogao kako-tako
kretati brodom. Odmah je zapoeo raditi na konstrukciji mentalnog
izolatora. Petog je dana to bilo gotovo. Tada je na red dola pria.
Snimanje je bilo djeja igra. Svaku pojedinu scenu tako je temeljito
planirao u toku dugih sati provedenih na leaju da ih je sada znao
napamet kao svoje ime. Video-ica je bila spremna u tren oka.
Razapeo ju je kojih dvjesta metara daleko od broda i sakrio liem
drvea. Limenku hrane hitnuo je na oblinju istinu.
Ostatak dana vukao se sporo, u dosadi. esti dan od prispjea
rulskog amca, peti otkako je iaio gleanj.
I stie no.
Rull se prikrao do zatitnog pojasa kroz mrkli mrak,
ocrtavajui se prema slabanom svjetlu zvijezda kao nejasna mrlja
jo dublje tame. Stotinjak metara izvan pojasa osjetio je hranu i
shvatio da je naiao na stupicu.
Za Rulla je est dana bez hrane znailo straan gubitak
energije, sljepou na tucet nivoa spektra boja, odumiranja ivotne
energije do fatalne granice. Njegov nepovezani ivani sustav
ponaao se poput akumulatora, gdje se iscrpljene elije iskljuuju
jedna za drugom. Bilo mu je jasno da su neki dijelovi odumrli
zauvijek. Ako se eli spasiti barem djelomino, ne smije vie izgubiti
ni trenutka. Jo samo malo pa e uvjetni refleks samounitenja
nadvladati i samog Aaisha od Yeella.
Umirio se. Centri vida iza svakog oka registrirali su svjetlo
uskoga valnog pojasa, koje je emitirala video-ica. Promatrao je
priu od poetka do kraja, pa jo jednom i jo jednom, udei da se
ona opet ponovi svom estinom primitivnoga nagona.
16

Pria je poinjala u dubokome svemiru, prikazivajui ovjekov

amac za spasavanje dok ga veliki ratni brod lansira u prostor. Dalje
se vidjelo kako veliki brod nastavlja let prema bazi i kako tamo krca
opremu, pa se praen snanom flotom ratnih brodova vraa. Tada se
radnja premjetala na Laertes, pa se vidjelo kako se amac za
spasavanje sputa na planetu, kako dolijee rulski brod i u kratkim
crtama sve to se poslije toga zbilo. Na kraju bi se vidjelo kako je
situacija opasna po obojicu i jedino rjeenje povoljno za obojicu.
Posljednji kadar prikazao bi Rulla kako prilazi limenki hrane i
otvara je, uz podroban opis kako da to uradi i kako je sa
zadovoljstvom jede.
Svaki put kad bi se pria pribliila svojoj zavrnoj sceni, Rull
je oajniki elio da ona postane stvarnost. Izdrao je ipak punih
sedam prikazivanja dok nije napokon otpuzao naprijed, prema
limenki. Znao je da mu je postavljena stupica, moda ak i
smrtonosna, ali nije mario. Ako eli preivjeti, mora riskirati. Samo
se tako mogao nadati da e preivjeti koliko mu je potrebno.
Kako dugo e komandanti brodova u orbiti oko sunca odoljeti
neizvjesnosti, kad e odluiti da prekre njegovu zapovijed to nije
znao. Ali, doi e. Pa ak i ako budu ekali dok ne stignu
neprijateljski brodovi, pa se tek onda ohrabre da postupe protivno
njegovoj izriitoj naredbi, oni e doi.
Kad bi barem znali da svojim neposluhom nee izazvati njegov
gnjev!
Potrebna mu je hrana, do posljednje mrvice koje se moe
doepati. On paljivo dohvati limenku i aktivira automatski otvara.
***
Bilo je nedugo poslije etiri sata izjutra kad je Jamiesona
probudila tiha zvonjava alarmnog ureaja. Vani je jo vladao mrkli
mrak dan na Laertesu traje dvadeset i est siderikih sati; satove
je koordinirao odmah nakon sputanja u ovo doba godine do zore
je preostalo jo tri sata. Jamieson nije odmah ustao. Zvonjavu alarma
izazvalo je otvaranje limenke. Trajala je punih petnaest minuta, to
ga oduevi. Alarm je bio podeen na valnu duinu predajnika u
limenki, koji je, opet, trebao odailjati signale tako dugo dok u
limenki ima hrane. Tih petnaest minuta odgovaralo je vremenu
potrebnom da jedan Rull pojede kilogram svinjetine.
A sve to vrijeme jedan pripadnik rase Rulla, smrtnog
neprijatelja ljudi, proveo je podvrgnut mentalnim vibracijama
posebnog uzorka, nalik na njegove misli. Istoga onog uzorka na koji
17

su reagirali zarobljeni Rulli dok se na njima eksperimentiralo u

laboratoriju. Na alost, svi su se oni ubijali odmah nakon buenja iz
nesvijesti, pa su tako zakljuci do kojih se dolo ostali polovini.
Ipak, bilo je jasno da na te vibracije reagira podsvjesni a ne svijesni
dio njihove psihe.
Jamieson je leao smijeei se sam sebi. Napokon se okrene
ustranu, namjetajui se za spavanje. I tek tada shvati koliko je
uzbuen.
Ovo je najvaniji trenutak u dosadanjem toku rata ljudi protiv
Rulla. To se mora proslaviti. On ustane iz kreveta i napuni au.
Rullov napad na njegovu podsvijest dao je Jamiesonu ideju da i
sam neto pokua. Rase su poele otkrivati meusobne slabosti. Rulli
su iskoritavali ljudske slabosti da ih istrijebe, smatrajui ih
nesavrenima, dakle nepotrebnima, kao to lonar unitva neuspjeli
izraeni glineni vr. Ljudi su nastojali uspostaviti dodir, suradnju. I
jedni drugi bili su nemilosrdni, proraunati, bez smilovanja svaki
na svoj nain.
Trenutak vaan ili ne, jedan problem je jo akutan. Rull je
nahranjen, oporavljen, sposoban da i sam kuje planove. Jamieson
opet legne i umiri se, buljei u mrak. Ne potcjenjuje Rulla, nipoto,
ali ako je ve odluio provesti eksperiment, istjerat e ga do kraja,
kud puklo da puklo.
Napokon zaspi, i spavao je snom ovjeka koji zna da mu
zapoeto ide od ruke.
***
Jutro. Jamieson se uvue u toplu odjeu i izie iz broda u
studeno jutro. Opet je napeo sva osjetila traei skrivene znakove u
tiini i nezemaljskoj atmosferi velianstvene pustoi. Jak vjetar s
istoka nosio je u sebi neki otar ton. Snijeg?
Pribere se. eka ga mnogo posla u ovo sudbonosno jutro.
Obavit e ga oprezno, kao i uvijek. Praen defensorima i
samohodnim blasterom on krene prema mentalnom izolatoru. On je
stajao na brisanom prostoru, na maloj uzvisini, gdje se mogao lako
opaziti iz skrovite okoline. Koliko je mogao vidjeti, neoteen je.
Iskuao je automatski mehanizam i za svaki sluaj emitirao cijeli
program.
Ve je bio bacio novu limenku hrane u travu i okretao se da
poe, kad ga zaokupi misao: udno, metalni okvir izgleda kao da ga
je netko polirao. Iznenaen, stane prouavati neobinu pojavu u
dezenergetskom ogledalu i otkrije da je metal pokriven bezbojnom
18

supstancom nalik na lak. Neto ga stegne u elucu. Oajan, pomisli

tvrdoglavo, ako je uvjetni refleks ne pucati, neu posluati. Pucat u,
pa upravo da je blaster uperen u mene.
On sastrue malo laka i ponese ga prema svome amcu za
spasavanje. Razmiljao je ogoreno, naprasito. Odakle, doavola,
sve to izvlai? Ovo ne ulazi u opremu istraivakog broda.
Polako, maglovito, stala se raati neodreena sumnja da ovo,
to se ovdje dogaa, nije sluaj. Namrten, stisnutih eljusti, vagao je
u glavi mrane implikacije koje je ta mogunost nosila u sebi, kad je
spazio Rulla.
Prvi put nakon mnogo i mnogo dana, spazio je Rulla.
Koji je refleks!
***
Osjeaj da neto mora uraditi obuzeo je Rulla ubrzo poto je
jeo. Najprije nejasno, a zatim se slika razbistri.
Kako mu se snaga vraala, postajao je svjestan jo kojeega.
Osjetilo vida hvatalo je vie svjetla. Razaznavao je sve vie kontura
u slabanoj svjetlosti zvjezdanog neba, ali ni izdaleka onoliko koliko
je navikao. Povrh toga, sve mu se inilo da je izvrnuto naglavce.
Znao je da se to vie nee ispraviti. Centar za deifriranje vizuelnih
signala je u mozgu, a taj dio mozga izgubio je mo deifriranja.
Bio je neizrecivo sretan to posljedice gladovanja nisu tee.
Zastao je na rubu provalije, i provirio u dubinu. ak i ovako
poluslijep za svoje pojmove vidio je dovoljno da ostane
zapanjen. Pogled iz svemirskog amca nije ga impresionirao:
perspektiva je smanjila udaljenosti. Pogled u dubinu s ovoga
krevitog ruba bio je sasvim drukiji prizor. Ponien to je dopustio
da bude igraka sluaja, okiran dapae, sjetio se svega to je radio
prije gladi.
Okrene se kao uboden i pouri prema krhotinama svog amca.
Krhotinama napola ukopanim u tvrdo tlo Laertesa III. Uputio se
ravno prema jednoj svinutoj ploi oplate ispod koje je juer osjetio
drhtaj antigravitacijskih oscilacija. Siunih, skrivenih oscilacija,
koje kao da su ekale da ih amplificira.
Rull je radio odluno i djelotvorno. Ploa se vrsto drala
brodskog rebra, pa je proveo nekoliko mukotrpnih sati pokuavajui
da je ukloni.
Ploa napokon popusti. Prestrukturiranje molekularnog
rasporeda bilo je infinitezimalno, dijelom zbog Rullova glau
19

poremeenoga nervnog centra za usmjerivanje nervne energije, a

dijelom stoga to je pomak i morao biti to neznatniji. Energije se
moe osloboditi i previe!
No, ovdje nije bilo takve opasnosti. To je odmah otkrio. Ploa
je pokazivala tako malo energetskog potencijala da je posumnjao da
je uope u stanju poletjeti. Ipak, poletjela je. Pokusni let mjerio je
samo tri metra, ali i to je bilo dovoljno da ocijeni kako mu je nervni
sustav iscrpljen gladovanjem. Imat e snage samo za jedan napad.
Rull nije oklijevao ni trenutka. Eksperiment je zavren, i tada
mu je preostalo samo da ubije ovjeka i prieka na pomo. Osim to
ovjek nije bespomoan, naprotiv, bio je sasvim sposoban da se
brani. Ha, Lak!
Namazao ga je na metal vrlo paljivo, priekao da se osui, a
tada uprtio plou na lea i odnio je do skrovita. Smirio se tek kad je
bio siguran da ga suho lie kojim se pokrio potpuno sakriva.
Dvonogo je bie sigurno imalo razloga da mu dade hranu.
Oito je smislio neto opasno po njega. Jedino rjeenje cijele ove
zavrzlame bilo je da dvonoca ukloni bez oklijevanja.
***
Jamieson se bio nagledao oajnikih pothvata u toku svog
vojnikovanja i bilo mu je odmah jasno da je ovo jo jedan. U
normalnim okolnostima ovakav bi napad odbio smijui se. Sada je,
meutim, bio koncentriran, potpuno koncentriran na prve znakove
paralize izazvane lakom. I zato ga je naivnost, trivijalnost napada
uhvatila nespremnog, i to je gotovo donijelo propast. Rull je izletio
iz umarka na antigravitacijskoj ploi. Iznenaenje mu je gotovo
uspjelo. Jamieson je znao da su sve Rullove ploe ispranjene pod
udarom onoga prvog, pokusnog napada, a evo sad jedne u punom
pogonu, u svom sjaju rulskoga umijea.
Kretanje ploe kroz prostor bilo je, dakako, samo prividno,
samo efekt rotacije planete oko svoje osi. Brzina napada, rastui od
nule, nije jo ni izdaleka dosegla onih tisuu i trista kilometara na sat
kojom se planeta vrtjela oko osi, ali je i ovakva bila dovoljna.
Metalna prikaza se stvorila pred njim. Dok je potezao oruje i
pucao u nju, Jamiesona je rastrzala nedoumica: trenutaeni sukob
treningom usaenog refleksa protiv promiljenoga, planiranog
ogranienja: Ne ubiti!
Teko, oh, teko!
Spasio ga je pritisak zraka na donju stranu metalne ploe koja
se propela poput avionskog krila pri uzletanju. Opalio je u dno ploe,
20

koja se zakovitlala u zraku i sruila dvadesetak metara dalje u

grmlje.
Jamieson se nije obazirao na Rulla, koji je nestao iza breuljka
planirajui svojim mnogobrojnim sisaljkama. Nije ga slijedio ni
pucao za njim. Svu je panju posvetio antigravitacijskoj ploi, koju
je oprezno izvukao iz grmja. Kljuno je pitanje bilo kako je Rull
uspio degravitirati plou bez svih onih sloenih strojeva potrebnih da
se to obavi? A ako je ve i sposoban izraditi tako djelotvoran
padobran, zato se ve nije spustio s planine u umovitu ravnicu u
podnoju, daleko od svoga ljudskog protivnika, i gdje ima hrane u
izobilju?
Odgovor na ovo drugo pitanje postane oigledan onoga
trenutka kad je podigao plou. Bila je normalne teine, dakle,
energije je dostajalo samo za let od ovih stotinjak metara. Ne elei
ipak nita riskirati, Jamieson je baci u ponor. Na lak se sjetio tek
kad je bio opet u svome brodu.
Nije bilo nikakvog uvjetnog refleksa, barem ne dosad!
On ispita strugotine koje je ponio sa sobom. Kemijski je to bila
jednostavna smola, kakve se i upotrebljava za izradu lakova.
Atomska struktura stabilizirana. Elektromagnetski, bio je to
transformator svjetlosne energije u bioelektrinu u frekventnom
podruju ljudskih misaonih procesa.
Jamieson izradi snimku na video-ici. Rezultat je bio kaos
nejasnih fantazija. Simboli. On uzme knjigu Rjenik podsvjesnih
simbola i nade poglavlje Inhibicije.
Ne ubij!
Dovraga, ree Jamieson naglas. Dakle, to se dogodilo.
Bilo mu je lake, a opet, i nije bilo. Planirao je da u ovoj fazi sukoba
jo ne ubije Rulla. Ali ovaj to nije mogao znati. Izazvavi tako
suptilnu inhibiciju, dominirao je ak i u porazu. Tu je tekoa. Dosad
se Jamieson uspjeno izvlaio, iz neugodnih situacija, ali mu nije
uspjelo uzvratiti. ivio je u nadi da e mu i to uspjeti, ali to nije
dosta.
Ne smije vie riskirati. Morat e priekati s konanim
eksperimentom do dana Orionova povratka.
***
Devete noi, dan prije oekivanoga Orionovog dolaska,
Jamieson nije ostavio limenku hrane. Slijedeeg je jutra proveo pola
sala uz radio pokuavajui stupiti u vezu s ratnim brodom. Poslao je
podroban izvjetaj o svemu to se zbilo u toku posljednjih devet dana
21

i opisao svoj plan izgladnjivanja protivnika da vidi kakve e to

ostaviti posljedice.
Subsvemir je ostao nijem.
Napokon napusti pokuaje da uspostavi vezu i izie iz broda.
Hitno je postavio instrumente koje e upotrijebiti pri
eksperimentiranju. Jo jednom ih provjeri, pa pogleda na sat.
Jedanaest minuta do podneva. Obuzme ga nervoza i on odlui da
vie nee ekati. Jo je trenutak oklijevao, pa pritisne dugme. Iz
oblinjeg predajnika razlijee se pulsiranje na vrlo visokom
energetskom nivou. Bila je to varijacija na vibracijski uzorak koji je
nametao Rullu prijanjih etiri noi.
Jamieson se polako povue u brod. elio je jo jednom
pokuati da stupi u kontakt s Orionom. Okrenuvi glavu, vidio je
kako Rull izlazi na istinu i kree ravno prema izvoru pulsiranja.
Jamieson se nehotice zaustavi, fasciniran, a u taj trenutak
glavni alarmni sustav amca za spasavanje stane zaglueno zavijati.
Njegov runi radio, automatski sinhroniziran na potrebnu valnu
duinu, oivi.
Orion zove profesora Jamiesona. Primili smo vau prijanju
poruku. Prisiljeni na radio-tiinu, rullska flota orbitira Laertes. Za
otprilike pet minuta pokuat emo vas izvui. U meuvremenu
lezite.
Jamieson se nae na tlu. Jo je stigao vidjeti neko micanje na
nebu. Dvije tamne mrlje zadobiju oblik. Uz zaglunu grmljavinu dva
rulska ratna broda prostrijele preko visoravni. Uslijedi orkan, koji ga
gotovo otpuhne u bezdan. Pripio se uz tlo kao pijavica uz svoju
rtvu.
Punom brzinom, oito letei pod gravitonskim pogonom,
neprijateljski brodovi opiu petlju i vrate se prema visoravni.
Oekujui smrt, Jamieson shvati cijelu igru i klone. Ali grom zatutnji
mimo njega, gigantski zvuk od kojeg se napola onesvijesti. Ipak,
znao je to se dogaa. Njegov amac za spasavanje. Gaaju njegov
amac za spasavanje.
I trei brod ue u njegovo polje vida, ali, dok se Jamieson
trudio da mu raspozna oblik, on zaokrene i pobjegne. Profesorov
runi radio opet oivi:
Nemogue pomoi. Zasad kako znate. Naa etiri broda
odmamljuju protivnika prema floti koja orbitira sistem Bianca, a
tada...
Jarki bljesak daleko na nebu prekine poruku. Protekla je puna
minuta dok je zvuk prodro kroz hladan Laertesov zrak do njega.
22

Grmljavina izblijedi polako, oklijevajui, kao da se lijepi za same

molekule zraka.
Tiina koja je napokon nastupila nije, zaudo, donijela mir. Bila
je to tiina pred oluju, kobna, ukoena, nabijena nasluivanom
opasnou.
Jamieson ustane, tresui se. Vrijeme je da procijeni neposrednu
opasnost koja mu sad prijeti. Dalje od toga nije se usuivao ni
pomisliti.
Jamieson se najprije uputi prema svome brodu. Nije morao
mnogo pjeaiti: litica na kojoj je leao bijae odrezana kao noem.
Od broda nije ostalo ni mrvice.
Stao je kao ukopan. Oekivao je to, ali ga stvarnost udari poput
malja. On se zguri i digne pogled uvis. Nigdje niega. Nikakva
kretanja, nikakva zvuka osim hujanja istonog vjetra. Bio je sam
izmeu neba i tla, sam na rubu ponora.
Mozak mu se razbistri i on shvati. Rulski su brodovi najprije
nadletjeli visoravan da vide situaciju, a tada su se vratiti da ga unite.
to je ovaj Rull ovdje, zar je toliko vaan da bojni brodovi
paze na njegovu sigurnost? Eh, nisu sasvim uspjeli. Jamieson se
isceri prema vjetru. Ne sasvim. Sad mu valja pouriti. Rulli bi
svakog trenutka mogli riskirati slijetanje da ga izvuku odavde.
Dok je trao, Jamieson osjeti uzbuenje koje obuzme ovjeka
to se svim biem predao akciji. Polovian napor, bilo uma, bilo
tijela, raa polovinom djelatnou. Trai se sve, sve.
Oekivao je da e se spoticati, i spoticao se. Svaki put bi ostao
napola obnevidio od bola, ali trao je dalje. Stigao je krvarei ali
stigao je.
Nebo bijae tiho.
Virei iza grma, promatrao je Rulla. Zarobljenog Rulla,
njegovog Rulla. Promatrat e ga, kolovat e ga ekspresno
kolovanje, nema vremena za dokolinu razmjenu informacija.
Leei tako u zaklonu, podeavao je kontrole nervnog odailjaa.
Dotad je Rull tumarao amo-tamo pred odailjaem. Sada ubrza
svoje kretnje, pa ih opet uspori. Jamieson se zadovoljno iskesi.
Nekoliko tisua godina prije toga, u Dvadesetom stoljeu,
obavljen je klasini pokus, eksperiment za sva vremena. Jedan
ovjek, imenom Pavlov, hranio je laboratorijskog psa u jednakim
intervalima uz pratnju zvona. Uskoro je psei probavni trakt reagirao
na zvuk zvona upravo kao i na hranu.
Pavlov nikad nije shvatio najvanije aspekte svog otkria
uvjetnih refleksa. Ali ono to se rodilo toga davnog dana odraslo je u
23

znanost koja je mogla upravljati ivotinjama i ljudima gotovo

neogranieno. Samo su se Rulli pokazali imunima, to je uenjake
dovodilo u oaj. Poraeni rulskom sposobnou da poine
samoubojstvo po elji, psihikim putem, predosjetili su propast
ljudske rase ako se ne pronae naina da se analizira rulski nervni
sistem.
Kakva nesrea to Jamieson nema vremena za podrobnu
analizu.
Ovdje umiru oni koji oklijevaju, koji trate vrijeme. Pa ak i ovo
to sada radi, najnuniji minimum, prodire dragocjeno vrijeme.
Amo, tamo, amo, tamo; ritam koji e usaditi posluh.
Lik na ekranu bio je stvaran poput ivoga Rulla,
trodimenzionalan, kretnji kao u automata. Nervnom se odailjau
nije moglo odoljeti. Djelovao je na temeljne nervne centre. Rull je
morao hodati ukorak s likom na ekranu, ba kao to mora reagirati na
refleks gladi.
Nakon petnaest minuta takvoga besciljnog tumaranja, Jamieson
promijeni program, tjerajui Rulla da se penje uza drvo. Gore, dolje,
gore. dolje. Tada Jamieson ubaci svoj lik u igru. Netremice je pratio
Rullovu reakciju pratio je namrtenih obrva, shvaajui napokon
njegovu reakciju na prisutnost ljudskih bia. Ljudski miris poticajno
djeluje na rulski digestivni sustav! Kad je nekoliko minuta kasnije
stao na mjesto svoga lika, sa zadovoljstvom je vidio da je Rull
privremeno izgubio refleks gladi pri pogledu na ovjeka.
Sada, postigavi potpunu kontrolu nad Rullom, zastane,
krzmajui. Eksperiment e zahtijevati vremena. Moe li se priutiti
toliko vremena? Mora; ovakva prilika se nee ukazati moda ni u
slijedeih stotinu godina.
Kad je dvadeset pet minuta kasnije eksperiment bio gotov,
Jamieson se zamisli, blijed od uzbuenja. To je to. Sad ih imamo.
Deset dragocjenih minuta slao je pomou runog radija
izvjetaj o svome otkriu, nadajui se da je odailja na amcu za
spasavanje izdrao pad niz liticu, da prima signale maloga
instrumenta i da ih alje u subsvemir. U toku svih tih deset minuta
nikakav odgovor ne stie do njega.
Uradio je koliko je mogao. Jamieson se priblii mjestu koje je
odabrao za sputanje s visoravni, nadviri se, strese, a tada se sjeti da
je Orion javio ... neprijateljska flota... urno!
On spusti Rulla niz klisuru na prvu veu policu u stijeni. Zatim
opae penjaku opremu oko sebe i zakorai preko ruba. Staloeno,
ne napreui se, Rull dohvati kraj ueta i spusti ga na policu do sebe.
24

I tako su silazili. Ilo je teko, unato vrlo jednostavnom

sustavu. Dugo plastino ue premoivalo je prostor izmeu dvije
stijene. Posebni klinovi, koji su inae sluili pri penjanju uz glatki
trup svemirskog broda, pridravali su ue.
***
Dan se priklanjao tami kao to se umoran ovjek predaje snu,
polako, klonulo. Jamieson je poeo osjeati umor od dugotrajnog
napora. Vidio je kako se Rull polako oslobaa transa, kako postaje
sve svjesniji njegove blizine. Jo je suraivao, ali nije vie skidao
pogleda s njega. Uvjetno stanje se oito primicalo kraju.
Jamieson je oajavao to je krenuo na ovo nestvarno putovanje
prije mraka. ak je odabrao zapadnu, prisojnu stranu toga
nevjerojatnog stupa. Sve ee je bacao nervozne poglede prema
Rullu. Ovaj je, pak, netremice pratio svaki njegov pokret, svaku
kretnju.
Ove prodorne oi podsjete Jamiesona na njegovo otkrie. Bio
je bijesan na samoga sebe to nije paljivije razmislio dok je za to
bilo vremena. Stoljeima su ljudi znali da sam napor gledanja troi
dvadeset pet posto energije cijeloga tijela. Njihovi znanstvenici su i
sami mogli zakljuiti da mnogo iri spektar valnih duina na koje
reagira rulsko oko zahtijeva ogromne koliine energije. Nedostatak
energije, makar i kratkotrajan, mora otetiti nervni sustav,
privremeno ili ak trajno.
Jamieson je otkrio da je oteenje trajno.
Kakvu li tek tetu mora izazvati dugotrajno gladovanje! Tu lei
sudbina rata. Sad je jasno zato Rulli nikad nisu napali skladita ili
transporte hrane: bojali su se odmazde. Sad je jasno zato su tako
bjesomuno napadali svaki zemaljski brod koji bi se usudio ui u
njihov prostor. Dapae, sad je jasno zato tako uporno i nemilosrdno
nastoje istrijebiti druge rase. Jednostavno, ive u smrtnome strahu da
e otkriti njihovu Ahilovu petu!
Jamieson se naceri. Ako je njegova poruka stigla na cilj, ili ako
se on izvue, Rulle eka gladovanje. Zemaljski brodovi e ubudue
koncentrirati sve svoje snage u tome smjeru. Skladita hrane treba
unitavati po svaku cijenu, bez obzira na gubitke, uporno i
nemilosrdno.
Rullima nee preostati drugo nego da se povuku u svoju
galaktiku podvijena repa.
***
25

U 16.00 sati Jamieson stane da se odmori. Odmaknuo se do

ruba police, to dalje od Rulla, i spuznuo umorno na kamen. Svaka
ast zemaljskim brodovima: nijedan rulski brod nije pokuao izbaviti
zarobljenika na visoravni. Dakako, moda ne ele odati njegovu
prisutnost.
Jamieson se ostavi orava posla i prestane mozgati. Umoran,
mjerkao je oima put koji su proli i usporeivao ga s onim to ih jo
eka. Prevalili su oko dvije treine puta. Primijeti da Rull promatra
dno planine, pa se i sam nadviri preko ruba. Promatrao je tako neko
vrijeme nepreglednu umu to se prostirala dokle oko see, a tada se
uspravi.
Na satu je 16.15, vrijeme da se krene dalje.
Dva sata kasnije dosegli su iroki greben nekih pedeset metara
od dna. Ue je jedva doseglo tako daleko, ali mu je uspjelo da spusti
Rulla na sigurno bez veih problema. Jamieson je znatieljno
promatrao to e sada Rull uraditi sada kad je slobodan?
Rull je gledao uvis, prema njemu, i ekao.
Hej, s time nije raunao! Jamieson mahne rukom, i potegne
blaster. Rull se povue iza velikog kamena. Krvavo-crveno sunce
tonulo je za planine na obzorju. Smraivalo se. Jamieson je jeo
veeru. Upravo kad ju je zavravao, opazi micanje.
Rull je puzao du podnoja stjenovite planine i zamaknuo za
stijenu.
***
Jamieson malo prieka, a onda zakovitla ue. Sputanje mu je
iscijedilo snagu, ali dno je blizu. Jo malo. A tada poree prst na
neoekivano hrapavom dijelu ueta.
Kad je stigao na dno, opazio je da mu prst poprima neobinu
sivu boju. Onako u polumraku, izgledao je nekako strano i bolesno.
Buljio je u nj, a lice mu problijedi poput zida. Rull mora da je ovo
uinio dok je silazio.
Otra bol prostruji mu tijelom, a zatim se pone koiti. On
posegne za blasterom, da se ubije, ali mu se ruka odrveni. Padne na
tlo. Ukoenost ga ovdje prikuje na mjesto, nepokretnog.
Yeli, Meeesh, proviri iza stijene i krene prema Jamiesonu.
Blaster odbaci ustranu i pretrai ga. Tada ga podigne i ponese onih
nekoliko stotina metara oko dna planine, do ovjekova broda, kamo
je ovaj pao nakon napada rulskih brodova.
26

Pet minuta kasnije snani je radio emitirao na rulskoj valnoj

duini, izdajui zapovijed rulskoj floti.
***
Magla. Izvana i unutar njegovog organizma. inilo mu se da je
na dnu bunara. Oko njega nabuja nekakva mora i podigne ga, vie,
vio prema vrhu bunara.
Jamieson dodje k svijesti.
Leao je na povienom stolu sred prazne sobe, bezlinih
zidova, koje je prekidalo nekoliko velikih otvora nalik na miju rupu.
Vrata, shvatio je, udna vrata, strana, neljudska. Jamieson se strese
prepoznavi ih.
Nalazi se u rulskom ratnom brodu.
Zauje neko struganje iza sebe. Okrene glavu i ugleda tri Rulla
kako prilaze kontrolnom pultu. Jamieson se pokua pomai. Tijelo
mu se izvijalo pod remenjem koje ga je pritiskalo o stol. Tada se sjeti
kemikalije namazane na ue. Olakanje ga obuzme. Nije mrtav. Nije
mrtav. NIJE MRTAV.
Zato? Ta ga pomisao uozbilji. Nada se ugasi poput svijee.
Lice mu se ukruti u napetu, groznu masku iekivanja. Dok ih je
promatrao, oekujui bol, Rulli su stajali nepokretno. Tada jedan od
njih utisne dugme. Jedan dio kreveta se podigne i Jamieson se nae u
sjedeem poloaju.
to sada?
Rulle vie nije mogao vidjeti. On pokua okrenuti glavu, ali mu
je dvije metalne ploe stegnu i zadre. Na zidu nasuprot njemu
pojavi se okvir mutnoga sjaja, razbistri se, i pojavi se slika. Bila je
nekako poznata, kao da ju je ve negdje vidio.
A tada je naglo prepozna.
Bila je to izvrnuta verzija slike koju je sam pokazivao Rullu,
najprije kad ga je hranio, a zatim, uz tee argumente, kad je otkrio
kobnu slabost ljudskih neprijatelja.
Bio je prikazao kako e ljudi unititi Rulle ako oni ne pristanu
na mir.
A sada Rulli trae suradnju meu dvjema rasama. ini se da ne
znaju da mu nije definitivno uspjelo javiti svoje otkrie.
Zurio je u ekran dok film nije zavrio a tada se ponovi. Kad
je zavrio drugi put, vie nije bilo sumnje. Jamieson se zavali natrag
na stol. Ne bi mu prikazivali ovaj film da ga namjeravaju ubiti. Bit
e kurir.
27

Vratit e ga kui s porukom koju ovjek iekuje ve tisuu

godina. Rat ljudi protiv Rulla doekao je kraj.

Stanislaw Lem:

Inwazja z Aldebarana
Preveo Drago Bujan

INVAZIJA S
ALDEBARANA
Pri spomenu znanstveno-fantastine literature, svatko od nas e
pomisliti barem na jednog pisca tog anra, uglavnom angloamerikog
imena. Pri tome se potpuno zaboravlja da postoji i drugo, vrlo plodno
podruje SF na Istoku, iju sr u mnogome ine poljski autori.
Njihov najpoznatiji predstavnik u svakom je sluaju Stanislaw
Lem, koji svoja djela objavljuje od 1948. godine.
Zahvaljujui svom izrazito humanistikom pisanju o ovjeku, Lem
daje novu dimenziju SF.
Njegovi su romani socioloke studije jer u SVIM djelima daje
viziju nekoga svoga, boljeg drutva, to mu omoguuje da pie filozofsku kritiku, grotesku i satiru na ovo dananje, nesavreno drutvo,
promatrajui ga iz perspektive budunosti.

28

Lem opisuje reakcije ovjeka prema nepoznatom, odnose ovjek

drutvo, ovjek-tehnika i mukarac-ena. Za njega su osnovna jedinka
drutva mukarac i ena, i kao takvi oni su prisiljeni prolaziti kroz
razlina iskuenja. Zato su as na Zemlji, as na nekoj nepoznatoj
planeti (Solaris), a izmeu toga putuju svemirom (Ana sa Zvijezda).
Njihove odnose daje izrazito lirski, kao da budunost na relaciji
mukarac-ena nee promijeniti romantiku koju ta veza skriva u sebi:
Uzalud sam htio pouriti dolazak dubljeg osjeaja, uzalud sam ga
traio u snanim poljupcima, u vrstom zagrljaju dok se on pritajio
u veernjoj utnji, u napola skrivenom smijeku, u sluajnom,
neoekivanom dodiru ruku od kojih je jedna eljela pomilovati drugu i
zaustavila se plaljivo na pola puta.
Na kraju, ena priskoi mukarcu u pomo i daje mu snagu kada je
to najpotrebnije:
Trgnuo sam se. To je bila Ana. Anin glas. Htio sam trati gore, ali
nisam smio Zorina ostaviti samnog. Polako sam poao prema stubama,
leima okrenut i jo sam u uvjek gledao Zorina i njegovo ukoeno lice.
Tada me Ana pozvala po imenu i ja sam se okrenuo od mrtvaca. Njen je
glas bio sve blii.
Lem je veliki optimist i u njegovim se djelima upravo provlai
enja za sutra. On ne opisuje ovjeka potopljenog valovima tehnike,
ovjek je u svakom pogledu mjerilo svih stvari i jo uvijek onaj glavni
faktor koji odluuje o svojoj, na kraju vlastitoj sudbini, a odreene teze
historijskog materijalizma i neke dalekosene razvojne tendencije
tehnike i prirodnih nauka doputaju da se nacrta openita slika
budunosti, koja je ipak samo jedno od moguih rjeenja.
Jedna mi je injenica osobito privukla panju kod Lemovih
romana; naime, koliko god bili izvrsno napisani, nikad nisu dovreni.
On uvijek ostavlja neki mali kraj romana nenapisanim, ostavlja ga
itaocu, koji ga htio ne htio sam po svojem shvaanju djela
dovrava. Time ga prisiljava na aktivno itanje i rijetko tko moe ostati
ravnoduan prema Lemovu djelu.
Nije zato ni udno to je snimljen film po romanu Solaris koji
kritike svrstavaju uz bok dosad najboljem ostvarenju na tom polju
Odiseji 2001.
Pria Invazija s Aldebarana satirino je djelo, ija je otrica
uperena prema ljudskim odnosima. Napisano je u Lemovom
karakteristinom stilu i svojim duhovitim razvojem radnje na najbolji
mogui nain ilustrira rad toga velikana znanstvene fantastike.
VOJKO KRALJETA

29

Dogodilo se to nedavno ini mi se zapravo kao da je bilo

juer. Dvojica stanovnika Aldebarana, pripadnika rase obdarene
razumom, koja e biti otkrivena 2685. godine i koju e Neirarch
(Linne 30. stoljea) klasificirati kao grupu coelestiaca u rodu
megalopterygia ukratko: dvojica predstavnika roda
megalopleryx ambigua flirx, koje je Vrhovna skuptina
Aldebarana poslala da proue mogunosti za koloniziranje planete u
podruju VI parcijalne periferijske tekuine (PPT) najprije su se
spustili na Jupiter, gdje su uzeli uzorke njegova tla. Uvjerivi se da
su ti uzorci pogodni za opskrbljivanje telepathikusa (sustava za
sporazumijevanje), odluili su istraiti odmah i treu planetu
sustava omanje nebesko tijelo, koje je oko sredinje zvijezde
kruilo u pravilnoj putanji.
Oba Aldebaranca podese svoje astromate na iznadprostornu
brzinu i ubrzo se priblie atmosferi planeta. Smanjivi zatim brzinu,
nekoliko puta oblete oko planete i ponu se sputati prema njoj.
Oceani i kontinenti sve su sporije promicali ispod njih. Moda bi
trebalo spomenuti da Aldebaranci za razliku od ljudi nisu
letjeli u raketama nego obrnuto: rakete su bile u njima osim
siunog vrha.
Budui da im je obojici planet bio potpuno nepoznat, mjesto za
sputanje izabrali su sluajno. Kao bia to vode rauna o strategiji i
pravi sinovi visokorazvijene parastatike civilizacije, obino su se
sputali na liniju planetarnog terminatora, tj. na granicu izmeu dana
i noi na planeti.
Meko se spustivi na planetu, oni napuste svoje svemirsko
vozilo tonije reeno: odlijepe se od njega i poprime koncentrian
oblik karakteristian za sve metapterygije, monozoe i polizoe na
niem stupnju razvoja.
Na ovome mjestu valjalo bi opisati doljake, ali njihova je
vanjtina i predobro poznata. Po miljenju svih autora, Aldebaranci
poput svih razvijenijih bia iz podruja Mlijene staze imaju
mnogobrojne vrlo dugake hvataljke nalik na ruke sa akom sa est
prstiju, neobino velike, odbojne krakate glave i noge takoer sa po
est prstiju. Stariji od ove dvojice, a ujedno i voa, zvao se NGTRX,
a mlai u zaviaju poznat kao strunjak za planetarna pitanja
PWGDRK.
Odmah nakon sputanja doljaci su otkinuli nekoliko grana u
grmlju oko svoga svemirskog vozila i njime ga pokrili da bi ga
sakrili od pogleda sluajnih namjerenika. Zatim su istovarili svoje
ureanje teremtak (analizator), napunjen i za djelovanje
spreman aldolicho (obrambeni sustav) i peripatetiki
telepathikus, o kojem je ve bilo rijei.
30

Peripatetiki telepathikus, zvan Pe-Te, jest ureaj to slui za

sporazumijevanje s razumnim biima drugih planeta i koji,
zahvaljujui iznad prostornim prikljucima na super mozak, moe
prevoditi na aldebaranski jezik sve to je napisano na stotinu
devedeset est tisua galaktikih jezika, najeja i argona. Taj se
ureaj razlikuje, a ostali takoer, od zemaljskih, jer Aldebaranci
to e se otkriti 2685. godine ne proizvode svoje ureaje i strojeve
nego oni niu iz sjemenki i jaja koji se prethodno genetiki
usmjeravaju prema potrebi.
Svojom vanjtinom, ali ne samo njome, peripatetiki
telepathikus podsjea na tvora, jer je iznutra ispunjen mesnatim
stanicama semantike memorije; ima i mehanizam alveolarnog
translatora (sustav za prevoenje glasova) te mnemonskomnestiku lijezdu. Uz to sprijeda i straga ima ekranske otvore
(EO) svog interglokokoma, tj. interplanetarnoga glosarskokoherentno-kontemplativnoga
komunikatora
(sustav
za
meuplanetarna sporazumijevanja).
Opremljeni, dakle, najnunijim oni pooe. Telepathikusa su
drali za upravlja, teremtak se kretao ispred njih na njemu je
bio privren i aldolicho.
Mjesto prvog izvianja nije moglo biti bolje. Bio je to predio
obraten gustim grmljem, iznad kojeg su se navlaili veernji oblaci.
Neposredno prije sputanja uspjeli su u daljini zapaziti neto nalik na
crtu; mislili su da bi to mogao biti dio prometnog sustava.
Dok su oko nepoznatog planeta oblijetali na velikoj visini,
zapazili su ve i druge znakove civilizacije na primjer: jedva
primjetan odsjaj na tamnoj polukugli, vjerojatno osvijetljene
gradove. To im je pojaavalo nadu da e pronai visokorazvijena
iva bia, to su zapravo i eljeli. Jer u to doba prije propasti
nedostojnog Syncitija, pred ijom se agresivnou nisu mogle
obraniti ni stotine planeta vrlo udaljenih od Aldebarana
Aldebaranci su najradije osvajali naseljene planete, smatrajui da je
to njihova povijesna dunost. Osim toga, nerado su kolonizirali
nenastanjene planete, jer su takvi pothvati iziskivali opsene
graevinske, industrijske i druge investicije.
Oba izviaa teko su se probijala kroz gusto grmlje, a
nepoznate siune letee nemani neprestano su ih bockale po rukama
i glavi. Iznad sebe nisu vidjeli gotovo nita, a to su dulje hodali to
su ih jae ibale grane po njihovim krakatim glavama, jer rukama
nisu dospijevali tako brzo razmicati bunje ispred sebe. Dakako, oni
nipoto nisu namjeravali sami osvojiti i pokoriti planetu to nije
bilo u njihovoj moi. Oni su bili samo prethodnica; nakon njihova
31

povratka na Aldebaran imala bi se ovisno o podacima u njihovom

izvjetaju pripremiti velika invazija.
Aldolicho je na svakih nekoliko koraka zapinjao u gustiu pa
su ga morali izvlaiti uz velike napore. Pri tome su morali paziti da
ne dotaknu obara, jer su se kroz njegovo mekano krzno i odvie
jasno mogle opipati strelice kojima je bio napunjen. Stanovnici
planete bez sumnje e ubrzo postati njegove rtve.
Ne mogu se razaznati nikakvi tragovi ovdanje
civilizacije zacii PWGDRK poslije priblino sat hoda.
Ali, vidio sam gradove odgovori NGTRX.
Uostalom... Stani, tamo prijeko je svjetlije... To je
zacijelo cesta. Da, pogledaj, cesta!
Izbili su na istinu, ali ih je ona razoarala. Relativno iroka,
ravna istina, nalik na cestu, bila je prekrivena kaastom, ljepljivom
supstancijom, koju su na rubovima omeivali sloeni oblici
valjkastih izboina i udubina. Mnogi od tih oblika bili su nainjeni
od kamena.
PWGDRK, specijalist za planetarna pitanja, pomisli da su
naili na izmetine gigantosaurusa.
To nikako nije cesta ree. Ni jedno aldebaransko
vozilo na kotae ne bi se moglo tuda kretati.
Odmah su analizirali uzorke tla koje je uzeo teremtak; na
njegovom elu proitali su rezultat ispisan fosforescentnim slovima:
kaasto-ljepljiva tvar je mjeavina vodikova oksida, aluminija i
silicijeva oksida sa znatnim primjesama blt (blata).
Nisu, dakle, naili na trag gigantosaurusa.
Pooe dalje gazei travu koja im je dopirala do najvie
hvataljke. Iznenada iza sebe zauju neobino stenjanje. Zbog sve
gueg mraka u prvi tren nisu uspjeli razaznati nita.
Pazi! zacii NGTRX.
Neto je stenjui i njiui se jurilo prema njima golemo
stvorenje ravna ela, glomazna trupa i glatke koe.
Nije li to Syncitij? uzbueno zapita NGTRX.
Crni div odgmie pored njih obojica su bila uvjerena da su
vidjela kotae to su divlje tutnjali kao na pravom stroju. Upravo su
se htjeli primai da bolje vide kad ih zalije prava bujica blata. Napola
onesvijeeni, a uprljani odozgo do dolje, stadoe kao ukopani. Tek
kad su sa sebe stresli najvee komade prljavtine, potre k
telepathikusu da saznaju nije li se iz krkljanja, kripanja i tutnjave
onog stroja to je projurio moglo razaznati neto smisleno.
32

Nepravilni zvuci primitivnog potroaa ugljikovodika i kisika,

koji radi pod uvjetima za koje nije namijenjen, proitaju na ekranu
telepathikusa i zaueno se pogledaju.
Neobino ree PWGDRK. Poslije kraeg razmiljanja
bio je sklon prebrzom zakljuivanju doda: Sadistoidalna
civilizacija. Iivljava se na strojevima koje je sama stvorila.
Telepathikus je u meuvremenu na ultraskopu uspio nainiti
savrenu sliku dvononog bia koje je sjedilo u stamenom kuitu
iznad glave stroja. Uz pomo teremtaka, koji je imao i posebnu
lijezdu za imitirajuu pretvorbu svega i svaega, oni iz odreene
koliine brzo pomijeane gline naine toan model dvonoca u
prirodnoj veliini, umotaju ga u plastinu foliju tako da lutka
poprimi prirodnu blijedo-ruiastu boju pa prema uputama
teremtaka i telepathikusa oblikuju njen donji dio. Sve je to bilo
gotovo za manje od deset minuta. Iz tkanine stvorene na slian nain
naine i odjeu poput one koju je imao dvonoac u stroju. Lutku
obuku, a potom se NGTRX spretno zavue u njenu uplju
unutranjost. Pod ruku uzme i telepathikusa, a njegov prednji EO
postavi pred usta lutke. Tako maskiran NGTRX je pomicao sad
lijevu, sad desnu nogu lutke hodajui kaastom stazom. PWGDRK
ga je, nosei aldolicho, slijedio na odreenom razmaku. Ispred
obojice se, dakako, kretao teremtak.
Ta je operacija bila tipina. Aldebaranci su takve maskerade
iskuali ve na desetak planeta uvijek s potpunim uspjehom.
Lutka je uvijek bila navlas slina nekom od obinih stanovnika
planeta te meu prolaznicima s kojima bi se srela nije pobuivala ni
najmanju sumnju. NGTRX je nesmetano pokretao udove i glavu
lutke a pomou telepathikusa mogao se tono sporazumjeti s
pravim dvonocima.
Spustila se mrkla no. Na obzorju su se tek ponegdje vidjela
daleka svjetla kua. NGTRX je u svojoj odjei udario u neto to
mu je u mraku izgledalo poput mosta. uo je ubor vode to je tekla
ispod mosta. Teremtak se i dalje kretao prvi. Iznenada se zau
njegov poziv u pomo karakteristino zvidanje, cianje i
kripanje koji prekine glasan: pljus!
Budui da je NGTRX bio u lutki i ne bi se mogao zavui ispod
mosta, PWGDRK se prilino namuio dok teremtaka nije sam
izvukao iz vode. On je, naime, unato oprezu, pao u rijeku kroz rupu
u mostu. Nije ni slutio da na mostu moe bili rupa jer je preko njega
tek neto prije nesmetano proao dvonoev stroj.
Klopka! zakljui PWGDRK. Oni su otkrili na
dolazak!
33

NGTRX odgovori da ne vjeruje u to, ali ne htjede se prepirati i

utei pooe polako dalje. Preavi most, ubrzo otkriju da se blatan
put kojim su ili razdvaja. Na sredini izmeu dva kraka puta stajao je
neki kosi stup, a na njemu daska. Stup je bio klimav, a zailjeni kraj
daske bio je okrenut prema zapadnom dijelu nonog neba.
Teremtak na zapovijed uperi svjetlo svojih est oiju na stup;
Aldebaranci razaznaju natpis
DOLNIE WIES
5 km
Daska je bila ve napola trula a slova na njoj jedva vidljiva.
Ostatak prole civilizacije pretpostavi PWGDRK. Iz
dubine lutke NGTRX upravi EO telepathikusa prema dasci.
Putokaz, proita na EO. On pogleda PWGDRK-a. Neobino...
Stup je od celulozoidalnog drva nagrienog od plijesni
vrste arbaketulio papyraceata garg ree PWGDRK poslije
kratke analize.
To ukazuje na civilizaciju iz pretkamenog doba!
Osvijetle donji dio stupa. Dolje, u blatu, opaze komadie
tankog celulozoidalnog materijala na kojem su bila otisnuta neka
slova. Vidjelo se samo nekoliko redova:
Iznad naega gra ...
u jutro sat . ..
u sedam i...
Telepathikus prevede, a oni se zaueno pogledaju.
Ploa pokazuje u pravcu neba ree NGTRX Hm, to
bi moglo odgovarati.
Da, taj DOLNIE WIES zacijelo je naziv njihovog trajnog
satelita.
Besmislica. Kako bi oni mogli imati satelit kad ni komad
daske ne mogu izrezati ravno? zapita NGTRX iz unutranjosti
umjetnog dvonoca.
Neko vrijeme prepirali su se oko toga. Zatim osvijetle stup s
druge strane i otkriju nejasan, ukoso urezan natpis: Marija je divna
i...
Ovo je bez sumnje ifrom iskazan podatak o eliptinoj
putanji njihovog satelita ree PWGDRK.

34

Upravo je nastavak natpisa premazao posebnom pastom u elji

da ga uini vidljivim kadli teremtak iz mraka ispusti slabi
opominjui ultra-cijuk.
Panja! U zaklon! javi NGTRX. Oni iskljue
teremtak. S njim i aldolichom PWGDRK se skloni uz rub
blatnog puta; NGTRX takoer stane u stranu da ne bude odvie
uoljiv. Trenuci napetog iekivanja. Netko se pribliava. U prvi tren
inilo se da je to razuman dvonoac jer se kretao uspravno.
Neobino dvonono bie razaznavalo se sve jasnije, ali nije hodalo
ravno nego po nekoj sloenoj iskrivljenoj putanji od jednog ruba
ljepljivog puta do drugog. PWGDRK odmah pone biljeiti krivulju,
ali shvati da je odvie komplicirana. Iznenada stvorenje posrnu. Zau
se mukli udarac a onda frktanje. Neko vrijeme prilika je puzala
bez sumnje: puzala je! na sve etiri, a potom se pokazala u svojoj
veliini. Mrmljajui i dalje se kretala po sinusoidalnoj putanji i
prilazila sve blie. Povremeno je, dapae, snano dahtala ili zavijala.
Biljei! Biljei i prevodi! to eka? ljutito NGTRX
zacii na telepathikusa. Napeto je oslukivao zvukove bia to im
je prilazilo.
I U ha ha! U ha ha! 'amo tap! U ha ha! ulo se iz mraka.
Stranji EO telepathikusa nervozno je podrhtavao, ali i dalje nije
pokazivao nita.
Zato toliko krivuda? Da li je daljinski upravljen?
zapita PWGDRK nagnuvi se iznad aldolicha na rubu puta.
Bie je sada bilo tik pred njima. Prolo je ve pored
natkrivljenog stupa kad sa strane iznenada iskoi NGTRX, prie
telepathikusu i ukljui ga.
Dobar veer! umiljato ree telepathikus jezikom
dvonoca pri emu je sjajno modulirao glas, a NGTRX je oprugama
uobliio masku i ljubazan osmijeh. To se takoer ubrajalo u avolski
plan Aldebaranaca; bili su vrlo iskusni u porobljavanju planeta.
tooo? E hik! odgovori stvorenje njiui se na mjestu.
Njegove oi polako su se pribliavale licu umjetnog dvonoca.
NGTRX ni ne trepne.
Visoki stupanj inteligencije, sad emo uspostaviti vezu!,
pomisli PWGDRK koji se skrivao na rubu puta i uz bok stiskao
aldolicho. NGTRX prekopa telepathikus na odjel za
prevoenje i u svom skrovitu pone razabirati upute za
uspostavljanje prvoga taktikog dodira.
Klimava prilika posve se primakla umjetnom dvonocu, a iz
njenoga komunikativnog otvora zau se:
Frrranek! Da ti...!
35

NGTRX se prestrai: zar je u stadiju agresije? Zato? Zdvojno

pritisne na lijezdu interglokokoma na telepathikusu i zapita to
je rekao doljak.
Nita, oklijevajui signalizira telepathikus.
Kako nita?! Ta uo sam ga! zacii NGTRX pomou
ultrazvuka.
Istog trenutka stanovnik planete s obje ruke dohvati nakrivljeni
putokaz, iupa ga iz tla i udari njime umjetnog dvonoca po glavi.
Plastina folija pukne pod snanim udarcem, a lutka se srui u crno
blato zajedno s NGTRX-om koji izbezumljen i ne zauje prodorni
urlik kojim je neprijatelj objavio svoju pobjedu. Telepathikus,
kojeg je udarac samo okrznuo, odleti daleko uvis, ali se na sreu pri
padu doeka na svoja etiri nogara; padne tik pred PWGDRK-a koji
se ukoio od iznenaenja.
On napada! zastenja PWGDRK i posljednjom snagom
pokua naciljati iz aldolicha.
Hvataljke su mu drhtale dok je pritiskao okida bezbroj
zujeih strelica poleti u no da posiju smrt i pusto. Iznenada zauje
kako se ee zujei vraaju i nastoje ui u otvor na aldolichu.
Svojim osjetilima za miris ispitujui uvue zrak i strese se od
straha. Shvatio je: stvorenje se okruilo neprobojnim oklopom
etilnoga vodikovog oksida! Bio je bespomoan.
Ticalima koja su gotovo otkazivala poslunost ponovno pokua
zapucati iz aldolicha. No, strelice su zujale u svom spremitu, ali
nijedna se nije usudila ni samo vrh pomoliti napolje. Osjeao je, uo
je da se bie uputilo prema njemu. Straan fijuk ponovno propara
zrak, tlo zadrhti a teremtak se zabije u blato. PWGDRK svojim
hvataljkama zgrabi telepathikusa i skoi u gusti.
Pasji sinovi! zagrmi za njim. Zrak prezasien
nagrizajuim otrovom, koji je strano bie neprestano isputalo iz
svoga komunikativnog otvora, PWGDRK-u oduzme dah.
Krajnjim naporom on preskoi jarak, stisne se iza grma i
oslune. Nije bio osobito hrabar, ali nikada nije zaboravljao svoje
dunosti. Neizmjerna radoznalost znanstvenika bila je njegova
propast. Upravo je na ekranskom otvoru telepathikusa proitao
prvu prevedenu reenicu stranog bia i objanjenje: Dvononi
sisavac mukog spola zahvaen vjerskim obredom... kad li ga
pogodi straan udarac u glavu i svemu bijae kraj.

36

Oko podneva orai iz Dolnie Wiesi nali su u jarku na rubu

ume Franeka Jolasa mrtvog pijanog. Kad je doao k sebi,
objasnio je da se prethodnog dana posvadio s Franekom Pajdrakom,
rukovodiocem strojarnice u kojoj je radio, a da je osim toga vodio
bitku i s nekim ljigavim momcima. U taj tren iz ume je dojurio
Jozek Guskowiak viui da na krianju lee neke udne premlaene
prilike.
Uistinu, na krianju naoe dvije nemani jednu iza jarka a
drugu ispred rupe u koju je bio utaknut stup putokaza; pored njih
leala je i velika lutka razbijene glave. Nekoliko metara dalje, u
bunju su ubrzo nali i raketu.
Bez mnogo rasprava seljaci se dadoe na posao. Ubrzo se od
astronauta nije mogao nai ni najmanji trag. Oplatom rakete Jolas je
pokrio krov svog svinjca koji je odavno vapio za popravkom; od
koe aldolicha nainjeno je osamnaest pari cipela; telepathikus,
univerzalni interplanetarni komunikator, posluio je kao hrana za
perad, jednako kao i ostaci teremtaka. Jedino se ostatke dvojice
Aldebaranaca nisu usudili baciti nijednoj ivotinji plaei se da se
ne razboli. Oni su zbog toga privezani za kamenje i baeni u
movaru.
Najdulje su stanovnici Doline Wiesi razmiljali o tome to da
urade s ultrapenetronskim motorom astromata. Napokon se Jedrek
Barciak, koji je upravo poao u kosidbu, dosjetio da bi se ta posebna
iznadprostorna oprema mogla iskoristiti za peenje osobito dobre
rakije. Anka, Jozekova sestra, spretno je zalijepila razbijenu glavu
lutke i odnijela je u staretinarnicu u oblinjem gradiu. Traila je za
nju 3000 zlota, ali je poslovoi to bila previsoka cijena pogotovo
zato to se pukotina na glavi nije mogla sakriti.
Tako je jedino to je uspjelo otkriti budno oko reportera lista
Echo kad je jo istog poslijepodneva redakcijskim kolima
dojurio da naini reportau bilo novo, vie nego solidno odijelo
umjetnog dvonoca koje je sada nosio Jolas. Novinar je, dapae,
opipao tkaninu divei se njenoj izuzetnoj kvaliteti.
Poslao mi ga je brat iz Amerike odgovorio je mirno Jolas
kad ga je novinar zapitao odakle mu odijelo.
Zbog svega je reporter u tvom lanku iste veeri opirno opisao
samo uspjeno odvijanje otkupa u selu Dolnie Wies. Dakako
nijednom rijeju nije spomenuo neuspjelu invaziju Aldebaranaca na
Zemlju.

37

Stanislaw Lem:

Bajka o maszynie cyfrowej,

co ze smokiem walczyla
Preveo Drago Bujan
38

BAJKA O
KOMPJUTERU
KOJI SE BORIO
SA ZMAJEM
Kralj Poleander Partobon, vladar Kibere, bijae velik ratnik, a
kao pobornik metoda suvremene strategije vie od svih ratnih
znanosti cijenio je kibernetiku. U njegovom kraljevstvu sve je
vrvilo od elektronikih raunala, manjih ili veih elektronskih
mozgova. Poleander ih je postavio gdje god je mogao nipoto
ne samo u astronomskim opservatorijima ili u kolama nego
doslovce posvuda: ak je u rubna kamene na ulicama dao ugraditi
elektronske mozgove koji su glasno upozoravali pjeake neka
pripaze da se ne spotaknu, a bilo ih je i na stupovima, na zidovima
i drveu, tako da ih je svatko u bilo koje vrijeme mogao zamoliti
da mu pokau put. Objesio ih je i ispod oblaka da odozgo jave kad
pone padati kia, razmjestio ih je po planinama i dolinama.
Ukratko, na Kiberi se nije mogao nainiti nijedan korak a da se ne
naie na elektronske mozgove.
Lijepo bijae na planetu Kibera, jer je kralj propisao ne samo
da se sve to je do tada postojalo kibernetiki usavri nego je
zahvaljujui posebnim zakonima uveo i potpuno nove odnose. U
njegovom su se kraljevstvu proizvodile kiber-pele, (mehanike
pele), kiber-ose, pa ak i kiber-muhe koje su, kad bi se odvie
namnoile, u svoje mree hvatali kiber-pauci. Postojali su i
mehaniki pjevai, kiber-gusle, i tko zna to sve ne, ali je osim
civilnih mehanikih naprava bilo dvostrukio vie vojnih, jer kralj
bijae neobino ratoboran vojskovoa.
U podzemnim odajama svog dvorca imao je izuzetno hrabro
strategijsko elektroniko raunalo, raspolagao je jedinicama kibermitraljeza, kiber-topova i najraznovrsnijega drugog oruja, a da se
i ne govori o prepunim podzemnim skladitima baruta.
39

Samo jedno ga je zabrinjavalo bio je zbog toga vrlo

nesretan: nije, naime, imao nikakvih protivnika ili neprijatelja, a
nikome nije bilo ni na kraj pameti da napadne Poleanderovu
dravu, ime bi mu, dakako, pruio, priliku da pokae svoju
odvanost, da istakne svoju strategijsku otroumnost i da osvjetla
svoje ubojito kiber-oruje.
Budui da je nuno trebao neprijatelje i uljeze, kralj je svojim
inenjerima zapovijedio da naine umjetne. Borio se, dakle, s
umjetnim protivnicima i redovito pobjeivao. A bili su to uistinu
strani pohodi i bitke, kojima se stanovnitvu stvarala golema teta.
Podanici su gunali kad su im kiber-neprijatelji razarali naselja i
unitavali ljetine, kad su ih umjetni uljezi tjerali iz njihovih
domova. Usudili su se, dapae, izraavati nezadovoljstvo ak i kad
se kralj pojavljivao kao osloboditelj koji je, unitavajui umjetne
neprijatelje, u prah i pepeo pretvarao sve to bi mu se isprijeilo na
putu. alili su se nezahvalnici unato tome to je on sve to
inio samo zato da ih oslobodi.
Jednog se dana kralj Poleander zasitio ratnih igara na svom
planetu te odluio posegnuti za zvijezdama. Sanjario je ve o
svemirskim ratovima, o svemirskim pohodima i osvajanjima.
Njegova je planeta imala veliki Mjesec, koji bijae potputno pust i
nenastanjen. Svojim podanicima kralj odredi visok danak kako bi
namaknuo sredstva da na Mjesecu stvori cijele vojske i uredi nova
bojna polja.
Podanici su rado plaali danak nadajui se da ih kralj
Poleander tada vie nee neprestano oslobaati pomou kibertopova i da vie nee snagu svog oruja iskuavati na njihovim
kuama i glavama. A kraljevi su inenjeri uspjeli na Mjesecu
stvoriti odlian stroj, koji je proizvodio najrazlinije vojne jedinice
i oruja.
Dakako, kralj je osobno imao provjeriti djelotvornost stroja.
Nakon nekoliko lakih zadataka koje je stroj obavio
zadivljujue brzo kralj mu telegrafskim putem naredi neka
naini elektrosalto (posebno oruje koje bi ispaljivalo munje)
elei se uvjeriti da li je istina da stroj moe ba sve, kao to su
tvrdili njegovi konstruktori. Pri prijenosu naredbe dolo je,
meutim, do male pogreke tako da je stroj primio zapovijed:
Naini elcktrodrakon (elektro-zmaj)! Razumije se, stroj je i taj
zadatak obavio to je bolje mogao te je umjesto elektro-salta
izradio elektro-zmaj.
Videi kako je stroj vjeto obavio prethodne zadatke, kralj
nije ni ekao da zavri ovaj posljednji nego je krenuo na jedan od
svojih uobiajenih ratnih pohoda. Upravo je u jednoj od pokrajina
svoga kraljevstva uguio ustanak kiber-kmetova kad su mu javili
da na njegovu planetu s mjeseca dolijeu goleme stijene. Nemalo
40

se iznenadio videi da je velika kamena gromada pala na jedno

krilo njegova dvorca i unitila cijelu zbirku kiber-vilenjaka
patuljaka s pojaivaima. Zbog toga je vrlo ljut odmah telegrafirao
super-stroju na Mjesecu traei vrlo strogim tonom da mu smjesta
objasni kako se usuuje initi tako neto. Super-stroj mu, meutim,
ne odgovori jer vie nije ni postojao; zmaj ga je u meuvremenu
progutao do posljednjeg kotaia i pretvorio u svoj vlastiti rep.
Jo istog dana kralj je na Mjesec poslao naoruanu
ekspediciju. Vodio ju je takoer vrlo hrabar i sposoban stroj, koji je
morao unititi zmaja. Na Mjesecu je, to nitko nije oekivao, samo
jednom bljesnulo i zagrmilo, a istog je trena nestalo cijele
ekspedicije; elektro-zmaj se, naime, nimalo nije alio, nego je
ratovao punom ozbiljnou jasno pokazujui kakve namjere ima
prema kralju i kraljevstvu. Na to je kralj poslao na mjesec svoga
najsposobnijeg kiberala (generala) zajedno s nekoliko kibernika
(pukovnika), za njima ak i kiberisimusa (feldmarala). ali nitko od
njih nita nije mogao elektro-zmaju; kralj je pomou teleskopa
zdvojan promatrao kako oni jedan po jedan nestaju u raljama
stranog zmaja.
Svakim danom zmaj je sve vie rastao, a Mjesec je bivao
manji. Jer, neman je od njega odgrizala komad po komad,
probavljala i pretvarala u dijelove svoga tijela. Kralj i njegovi
podanici ubrzo su shvatili da e po sve njih biti jo loije kad
neman pojede cijeli Mjesec tada e bez sumnje doi na planetu i
poeli ga jesti zajedno sa stanovnicima.
Kralj se vrlo zabrinuo, ali nije znao izlaz iz nastale situacije.
to da uradi? Nije pomagalo da poalje nove strojeve, a ne bi bilo
dobro ni da osobno ode na Mjesec, jer plaio se elektrozmaja. Jedne od mnogih probdjevenih noi kralj iznenada zauje
kucanje teleprintera postavljenog u njegovoj lonici. Bio je to
kraljev aparat sav od zlata i s briljantnom tastaturom kojim
se odravala neprekidna veza s Mjesecom. Kralj priskoi k
teleprinteru i proita poruku: Poleanderu Partobonu, gubi se
bestraga jer u ja 'elektro-zmaj' preuzeti tvoje prijestolje im
doem na planetu!
Kralj problijedi, strese se od straha i premda je bio u
hermelinskoj spavaici i papuama potri u podzemne odaja
dvorca u kojima je bilo strategijsko raunalo, stari ali vrlo mudri
automat. Dosad kralj nije od njega traio savjet jer se s njim
prepirao zbog nekih vojnih operacija jo prije nastanka elektrozmaja. No, sada mu nije bilo do svae valjalo je spasiti ivot i
prijestolje.
Poleander ukljui raunalo i tek to se malo zagrijalo povie:
41

 Moj mozgiu! Moje najbolje raunalo! Elektro-zmaj

prijeti da e me istjerati iz moga kraljevstva i oduzeti mi moje
prijestolje. Pomozi mi i reci to da radim, kako da ga pobijedim?
A ne odgovori raunalo. Najprije priznaj da imam
pravo u svemu oko ega smo se prepirali. Osim toga, elim da me
ne zove drukije nego feldmaral svih raunala, a smije me
oslovljavati jo i sa Vae Feromagnetinosti.
Dobro, dobro, imenujem te feldmaralom i obeavam ti
sve to eli. Ali, pomozi mi!
Raunski stroj pone zujati, kripati, zatim se nakalja i ree:
Stvar je jednostavna. Mora se nainiti elektro-zmaj
snaniji od onoga na Mjesecu. On e svladati zmaja na Mjesecu,
slomiti mu elektrini kostur i tako postii eljeni cilj.
Sjajno! klikne kralj. Moe li razraditi planove tog
zmaja?
Bit e to superzmaj odgovori raunski stroj. Mogu ne
samo razraditi planove nego nainiti i samog zmaja. Ako se strpi
trenutak, kralju moj, uinit u to odmah. Na raunalu se uistinu
ponu naizmjence paliti mnoge aruljice, u njemu je sada kripalo i
zujalo jae nego prije. Nekoliko minuta poslije toga iz otvora na
boku raunala pojavi se svojevrsna golema elektrina uarena
panda.
Opazivi je, kralj krikne:
Stani, staro raunalo!
Kako me to oslovljava?! Ja sam feldmaral svih
raunala!
Ah, da potvrdi kralj. Vaa Feromagnetinosti,
elektro-zmaj kojeg upravo stvara svladat e, dodue, onoga na
Mjesecu, ali e sam ostati na njegovome mjestu. Kako da potom
uklonim njega?
Trebat e nainiti jo snanijega objasni raunalo.
O ne! Ne poduzimaj onda radije nita, molim te. to
imam od toga da se na Mjesecu pojavljuje sve vei i sve opasniji
zmaj?! elim da tamo ne bude nikakvog zmaja!
Stvar onda postaje znatno drukija mirno e raunalo.
Zato mi nisi to odmah rekao? Vidi i sam kako se nelogino
izraava. Priekaj dok razmislim...
Opet se zau zujanje, pitanje, kripanje, dok nakon nekoliko
minuta raunalo ne progovori:
Treba nainiti anti-Mjesec, na njemu postaviti anti-zmaja
i lansirati ga u putanju oko Mjeseca... Odjednom se zauje neko
pucketanje a kad ono prestane, raunalo nastavi: ... savae i
42

zapjeva: 'Robot sam mali, ne bojim se vode, kad doem do jarka,

zaletim se i hop preskoim, tra-la-la, tra- la- la!'
to to govori? zaudi se kralj. Kakve veze ima
anti-Mjesec s tom pjesmicom o mladom robotu?
Kakvog to robota spominje? zapita raunalo. Ah,
shvaam; to je zabuna. ini mi se da u mojoj unutranjosti neto
nije u redu; zacijelo je negdje neto pregorjelo.
Kralj pone traili kvar. Nakon dvadesetak minuta otkrije da
je jedna elektronska cijev pregorjela; zamijeni je i zapita raunalo
to da uini s anti-Mjesecom.
Kakvim anti-Mjesecom? zaudi se raunalo koje je u
meuvremenu zaboravilo to je malo prije govorilo. Nita ne
znam o anti-Mjesecu... ekaj, da razmislim.
Ono zakripi, zazuja i nastavi: Mora se nainiti opa
teorija o borbi protiv elektro-zmajeva; njena primjena protiv
zmaja na Mjesecu bit e tada djeja igra.
Postavi mi takvu teoriju, molim te! zavapi kralj.
U tu svrhu moram najprije stvoriti vie eksperimentalnih
elektro-zmajeva.
O ne! Hvala lijepa! povie kralj. Onaj jedan zmaj
eli mi oteti prijestolje, a to bi tek bilo kad bi ti stvorio mnotvo
nemani?
Tako misli? Dobro, onda moramo primijeniti drugu
metodu: strategijsku varijantu postupnog pribliavanja. Podji do
teleprintera i javi zmaju da e mu ustupiti svoje prijestolje ako
obavi tri potpuno jednostavne matematike operacije...
Kralj poalje brzojav, a zmaj ubrzo odgovori da prihvaa
prijedlog. Na to se kralj urno vrati k mudrom raunalu.
Sada mu ree on postavi prvi zadatak: neka se
podijeli sam sa sobom!
Kralj ga poslua. Elektro-zmaj se podijeli sam sa sobom,
ali budui da je u jednom elektro-zmaju samo jedan elektrozmaj, to je on i dalje ostao na Mjesecu nita se, dakle, nije
promijenilo.
Ah, to si uinilo! jadikovao je kralj dok je trao u
podzemne odaje tako brzo da su mu papue ispadale s nogu.
Zmaj se podijelio sam sa sobom, ali to nimalo nije
pomoglo
on je i dalje na Mjesecu.
Ne smeta odgovori raunalo. Dobro znam to
radim; bio je to potez da se on zavara. Javi mu sada neka iz sebe
izvadi korijen.

43

Kralj prenese poruku, a zmaj pone vaditi korijen. Vadio ga

je i vadio, izvijao se, ciao, itao, pitao i tutnjao kad li se
najednom smiri izvadio je korijen!
Kralj se vrati k raunalu.
Zmaj je mumljao, ciao, pitao, ali je izvadio korijen te
mi i dalje prijeti! povie jo s vrata. to sada da uradim.
staro ra..., hou rei: Vaa Feromagnetinosti?
Sve e biti u redu umiri ga raunalo. Javi mu sada
neka oduzima od samog sebe.
Kralj pojuri u lonicu, poalje brzojav, a zmaj pone
oduzimati od samog sebe. Najprije si je oduzeo rep, zatim noge, pa
trup, a kad je napokon opazio da neto nije u redu, na trenutak je
zastao, ali je oduzimanje bilo uzelo ve toliko maha da se nastavilo
samo od sebe. Zmaj si je oduzeo jo i glavu, te je na kraju ostala
nula, to jest nita elektro-zmaj vie nije postojao!
Nema vie elektro-zmaja! Nema vie elektro-zmaja!
radosno je kliktao kralj urei u podzemne odaje. Mnogo ti
hvala, staro raunalo, mnogo ti hvala. Dovoljno si radilo, odmaraj
se sada. Iskljuit u te, slae li se.
O ne, dragi moj odgovori raunski stroj. Rob je
obavio svoj posao i sada neka ode? Htio bi me iskljuiti, a ne
oslovljava me vie ni sa Vaa Feromagnetinosti! Oh, to je
grozno!... Sada u se ja pretvoriti u elektro-zmaja, dragi moj,
istjerat u te iz tvoga kraljevstva i sam vladati bez sumnje bolje
nego to vlada ti; uostalom ti si me i onako molio za savjet u
svakoj vanoj prilici, tako da sam zapravo vladao ja a ne ti...
Istog trena raunalo se zujei i kripajui pone pretvarati u
elektro-zmaja; iz njegovih bokova ve su izvirivale plamene
elektro-pande kadli kralj bez daha priskoi k njemu i pone
nasumce udarati po njegovim cijevima. Stroj zastenje, u njemu
neto zapucketa, programi se pobrkaju zadana rije elektrozmaj promijeni se u elektro-smola. Pred kraljevim oima
raunalo se drhui stade pretvarati u golemu hrpu smole. Praskalo
je i kripalo sve dok se sav elektricitet iz njega nije ispraznio u
plaviastim iskricama. Do nogu kralja Poleandera leala je tada
samo jo velika lokva smole...
Kralj odahne, navue svoje papue koje je izgubio kad je
udarao po raunalu i vrati se u svoju lonicu. Otada se, meutim,
vrlo promijenio; nakon zgode koju je doivio nestalo je njegove
ratnike sklonosti kao da ju je otpuhnuo vjetar do svoje smrti
kralj Poleander bavio se samo jo civilnom kibernetikom, a vojne
se potpuno okanio.
44

Charles Van de Vet:

Special Feature
Prevela prof. Mihaela Vekari

SPECIJALNA
EMISIJA

Pentizel izie iz rijeke kroz rupu na zaleenoj povrini

podupirui se samo ilavim i snanim podlakticama. Ostade
nepomina, krzna osuta blistavim kapljicama to se zaas pretvarahu
45

u inje. Vrebala je, napeto oslukivala i najmanji znak ivota. Ali

obala rijeke bijae gola i pusta. Sluala je daleke neodreene umove
usnuloga grada. Nikakav drugi zvuk nije naruavao tiinu.
Uspravi se i polako uputi prema obali, ogledavajui se oprezno.
U blizini je stajao niz praznih teretnih vagona. Malo dalje strale su
zgrade, proelja kojih se teko naziru u sjeni. Znala je da su te zgrade
za nju opasne i da mora biti vrlo oprezna. Diva moe savladati i
pleme pigmejaca ako on ne zna snagu povezati s lukavou.
Da bi postigla prednost, morala se dokopati siromanih etvrti
grada. Ako joj to uspije, i ostane neopaena, bit e na najboljem
mjestu da se ukljui meu domoroce ove planete. U mislima se
ponovno prisjeti onih neznatnih obavijesti to je dobila s vrpca o tom
tipinom zemaljskom gradu. Zove se Saint Paul, ima 780.000
stanovnika; to je stari grad, glavni grad oblasti.
Hodajui gipko, pokuavala je dokuiti socioloki profil grada.
To je trgovako sredite, gdje se prijevoz robe vjerojatno odvija
eljeznikom prugom od rijeke do zranih luka. Na krajevima pruge
morale bi se nalaziti stare etvrti. Za Pentizel je bila ista igra
kliznuti neopazice preko mranih uliica i od zgrade do zgrade stii
napokon do podzemlja Lactonatowna.
Zasad se sve odvijalo prema njenom planu. U slijedeoj etapi
trebalo je dobaviti odijelo i, po mogunosti, mjesnog novca.
Gotovo itav sat Pentizel je ostala skrivena u sjeni jedne slijepe
ulice, strpljivou koju joj je nalagao ivotinjski lovaki nagon. Nije
joj smetala temperatura od dvadeset pet stupnjeva ispod nitice: u
njenom svijetu je hladnije. Upravo zbog te surove klime ona je i
odabrala ovu toku sjeverne hemisfere.
Napokon, ledeni vjetar donese joj jak miris. Malo kasnije zau
kako joj se pribliavaju nekakvi koraci. Prikrije se i prepusti
osjetljivom senzornom procesu. Njena budua rtva bijae osoba
mukog spola, krupne grae, bolesna izgleda, zbog visokih godina ili
velika umora.
rtva stie u visinu slijepe ulice, na ulazu koje je Pentizel
stajala u zasjedi. Ona naglo skoi naprijed.
Sve se dogodilo vrlo brzo, kao i s onim drugim lanom te
degenerirane rase kojeg je napala: ovjek se ukoio, skamenjen od
iznenaenja; obuzeo ga je uas, mahnito je pokuavao pruiti slab
otpor; zatim je s uzvikom predavanja podlegao pred tom snagom,
jaom od njegove.
U toku putovanja prema Zemlji Pentizel je paljivo prouila
fotografije i filmove to prikazuju stanovnike te planete. Ali dosad je
46

vidjela samo jednoga ivog, i to tek na trenutak. Razodijevajui brzo

onesvijetena ovjeka, ona izbliza ispita njegovu grau i crte.
Tjelesna struktura bila je vrlo nalik na njenu, upravo kako je i
oekivala. Lice, iako drukije, bilo je unato razliitosti odljeva, ista
vrsta kalupa. Ako je htjela biti nalik na Zemljanke, morala je provesti
nekoliko temeljnih izmjena na svom licu, no to nije bilo neizvodivo.
ovjekove noge pokrivala je konata obua, Pentizel ih
razodjene i navue na svoje. Nije se optereivala rubljem, odjeom
za stopala ili druge dijelove tijela. Zadovoljila se samo hlaama,
kaputom od sintetinoga krzna i pokrivalom za glavu, koje joj je bilo
po mjeri. Ta slaba eljad nedvojbeno osjea veliku potrebu da se
zatiti od svega i svaega.
Pentizel je postajala sve sigurnija. Spusti krajeve kape preko
iljastih vrhova uiju, podigne ovratnik kaputa i u nj sakrije donji dio
lica. Bijae zadovoljna: s malo sree nee pobuditi pozornost.
Sad je trebala nai mjesto gdje e se sakriti i odmoriti.
urno se udalji od svoje rtve i malo dalje, u bloku od
dvadesetak kua, ugleda svijetlei natpis nekog hotela. Bez straha
ue u zdanje, osjeajui se sposobnom da korektno govori domai
jezik (bia njene rase bijahu posebno nadarena za usvajanje jezika, a
najvei dio svog putovanja provela je uei ga preko snimljenih
traka). ak je nauila izraze atrovakoga familijarnog jezika.
Uronivi lice dublje u podignuti ovratnik, pristupi inovniku na
recepciji. On je pogleda pospano; ona se potapa po bokovima.
Kakva zima!, promrmlja dajui svom glasu muku boju.
inovnik klimne glavom i rukom prikrije zijevanje.
elite sobu?
Da. Za dvije noi.
Pentizel pregleda novanik to je nala u jednom od depova
hlaa i u njemu nae vie pravokutnih listova papira zelene boje.
Nedvojbeno, ovdanji novac. Ona uze list s najveim brojem
deset i stavi na pult.
inovnik uze novanicu ne pokazavi nikakvo zanimanje.
est i pedeset ree i prui Pentizel tri listia s brojem
jedan i jedan okrugli metalni novi. Priloi klju sobe dodavi:
Gore stubama. Trea vrata desno.
Kad je ulazila, Pentizel je jednim pogledom ispitala predvorje.
Bez oklijevanja se uputi prema stubama.
47

Naavi se u sobi, ona spusti zasun, duboko udahne i polako

izdahne zrak iz plua, dok joj se itavo tijelo oputalo.
Vern Nelson osjeti da ga hvata san. Budui da nije mogao
zaspati, prije dva sata se vratio u kontrolnu stanicu da preuzme
deurstvo u nonoj slubi. To je bila javna sluba, poklon slubenika
grada, koji su u tome uvijek pronalazili nekih zanimljivosti! Nehajno
su rukovali komandnim volanom i slika, prenesena na veliki ekran,
etala je gradom. Slika obuhvati skladita, zaustavi se na trenutak na
obali rijeke, zatim prijee gradom du eljeznike pruge.
Nekoliko ulica dalje Nelson opazi u uglu ekrana kratki brzi
pokret. Vrati se natrag. Ono to je izazvalo pokret mora da je sad bilo
skriveno iza jedne zgrade.
Trenutak kasnije prilika izie iz sjene i nestane u sjeni druge
zgrade na drugoj strani ulice. Nelson je nije mogao jasno raspoznati,
ali je lako mogao pratiti njeno kretanje.
Na kraju bloka kua silhueta mugne u jednu slijepu ulicu i
skvri se iza kante za otpatke.
Protekao je itav sat. Nelsonu se inilo da se osoba u zasedi
nikada nee pomaknuti. Ponovno ga je hvatao san.
Tada se dogodi ono! Licem prema kameri nailazio je proaznik.
Pribliavao se ulazu u ulicu. Zaokupljen promatranjem prilike u
sjeni, Nelson samo povrno zapazi doljaka. Tek kad je skvrena
osoba skoila, on shvati sudbinu tog ovjeka.
Sve se dogodilo munjevitom brzinom: nakon kratkog otpora
pjeak je bio onemoguen.
Nelson se ukoi na sjedalu. Napada je bio obino odjeven.
Izdaleka bi se reklo da je to krzneni kaput s crno-bijelim prugama.
Nelson spoji IBM aparat, sinhroniziran s televizijskom
kamerom. Zau se lagano zujanje aparata.
Identifikacija! naredi Nelson.
Napada je svukao rtvu i navukao njezino odijelo. Zatim se
udaljio dugim gipkim koracima na etiri ape!
Nelson odgurne stolicu i ustane. Sitne kapi znoja orosie mu
elo. Neto nije prirodno. To to se tamo dogodilo nije obian napad.
Nestrpljivo pritisne tipku za odgovor na aparatu IBM.
Nepotpuni podaci, zakrijeti aparat.
48

 Nastaviti promatranje, ree Nelson zaboravljajui da je to

bilo sasvim suvino nareenje.
Svakako je bilo prerano oekivati rezultat. Aparat je samo
mogao prikupljati opis ovjeka ili ivotinje koja hoda na etiri
ape.
Ispred nekoga osrednjeg hotela prije ulaska u zgradu osoba se
uspravi, poprimajui ponovno uspravno dranje ovjeka. Nelson se
spoji s kamerom u unutranjosti hotela i stane pratiti njeno kretanje
prema recepciji. Izgubio ju je iz vida izmeu prizemlja i prvoga kata,
ali ponovno uhvati njen trag u trenutku kada je ulazila u sobu. Nova
kamera pokae mu unutranjost sobe.
Ne miui pogled s ekrana, Nelson pritisne tipku interfona na
pisaem stolu. Iz kutije se zau unjkav glas:
Nona sluba.
Okreui glavu ali ne i pogled prema aparatu Nelson
ree:
Jedan prolaznik je napadnut u Osmoj ulici, pokraj Cedar
Street, na ulazu u slijepu ulicu. Brzo poaljite ljude da mu priteknu u
pomo: oduzeta mu je odjea. Ako je jo iv, mogao bi umrijeti od
hladnoe.
Kola e biti tamo za dvije minute, odgovorie mu preko
interfona.
Za to vrijeme ovjek u sobi hotela ukoliko je to bio ovjek
mirno je skidao ukradeni kaput i hlae i zajedno s kapom bacio na
pod. Tada ga Nelson prvi put jasno vidje. itavo tijelo, ak i veliki
dio glave, bijae pokriven krznom s crnim i bijelim prugama. To je
prirodno krzno, nije odijelo! Pokapalo se da su tone njegove prve
sumnje: sigurno je rije o nekom izvanzemaljskom biu. Vjerovao je
da zna iz kojeg svijeta potjee. Ponovno pritisne tipku za odgovor na
IBM aparatu.
Velika vjerojatnost da to nije ljudsko bie, izgovori aparat
jednolino. Iako se jo ne mogu donositi zakljuci, najvjerojatnije je
rije o lanu makaste rase s planete Paarae.
Nelsonu je to bilo dostatno. Ovo to se pojavilo moglo je biti
njegova ivotna prilika. Trebalo je samo da zna uzeti svoj dio. On
ponovno ukljui interfon:
Spojite me s policijom, brzo.

49

Dok je ekao, on se spoji s policijskom stanicom, slika koja se

pojavi na ekranu upravo u trenutku kad je narednik s izrazom dosade
odgovarao preko videofona.
Ovdje Nelson iz kontrolne stanice RBC, ree on
naredniku. Prije nekoliko trenutaka zabiljeili smo jedan napadaj
pokraj raskra Osme ulice Cedar Street. Jedna od naih ekipa za
pomo uputila se prema mjestu dogaaja. Slaete li se da se sami
pozabavimo tim sluajem?
Narednik slegne ramenima:
Zato ne? Vi ste uoili incident. Jo uvijek pratite
napadaa?
Da. eljeli bismo dobiti vae odobrenje da osobno
osiguramo jurisdikciju sluaja.
Narednik podigne glavu, ali Nelson je znao da ga ne vidi jer je
veliki ekran bio jednosmjeran.
Prihvaate potpunu odgovornost?
Dakako. Hvala vam na suradnji. To neu zaboraviti.
Nelson prekine vezu ne dajui vremena naredniku da odgovori.
Sad je trebalo djelovati brzo i vjeto. U trenutku kad se
okrenuo prema interfonu, IBM aparat zausti: Prvi podaci dosad
provjereni. Zaboravio ga je iskljuiti, pa to sad uradi.
Trebalo mu je est minuta da dobije majora Gowera, kojeg je,
dakako, probudio. Nelson nije okoliao:
ao mi je to sam vas probudio, majore. Mislim da sam u
gradu ugledao ovjeka-maku.
ovjeka-maku? ponovi major, jo uvijek pospanim
glasom.
Da, doljaka s planete Paarae. Ilegalno je stigao na
Zemlju. To je opasna krvolona vrsta, koju svi ljudski svjetovi dre
daleko od sebe. Ve smo ga otkrili u jednom napadu. Ne znamo da li
je rtva mrtva. Na mjesto zloina poslana je ekipa za prvu pomo.
Sad je Gower ve budno sluao:
Ne gubite ga iz vida, ree pruajui ruku prema hlaama
prebaenim preko stolice uz krevet.
Pratimo ga neprekidno. Sad se sklonio u neki jeftini hotel
u Robert Streetu.
Ovo je trenutak za veliku igru; Nelson doda:
50

 Za nas bi ovo mogao biti sjajan posao, majore. Moramo

biti odluni. Dajete li mi zeleno svjetlo?
Gower nestrpljivo odmahne rukom.
Vi ste deurni, ree. to ste dosad uinili? Jeste li
pozvali policiju?
Jesam. Javio sam im, ali, samo sam ih obavijestio. Ako
mi date svoj pristanak, pojurit emo etvrtom brzinom. Predlaem da
se bez odgaanja poveemo s naim suradnicima. Svaka minuta je
dragocjena. To je dogaaj koji e dignuti nevienu prainu. Za
ekskluzivnost suradnici e nam pruiti desnu ruku.
Osobno u se pobrinuli za to, izjavi major. (Nelson se
divio njegovu ivom duhu: u nekoliko razmijenjenih reenica
shvatio je situaciju.) Nastavite nadziranje, doda Gower. Bez
oklijevanja upotrijebite sva sredstva; ne zaboravite da stojim iza vas.
Da, to je ono! Doao je trenutak da se pone raditi. Kad je
prekinuo vezu, Nelson protrlja vlane dlanove. Na trenutak mu stane
mozak, kao da mu je glava prazna. Je li dorastao voenju takva
pothvata? Treba misliti na stotine sitnica. Odakle da zapone?
Nesigurnost proe: sad je potpuno vladao svojim mogunostima, bio
je gospodar situacije.
Nagne se prema interfonu:
Jesi li sve uo, Benny?
Jesam, odgovori Benny. Kome da se najprije obratim?
Svima. Povei me sa efovima svih slubi u etvrti.
(Obuzet euforijom trenutka Nelson je govorio glasno i s
oduevljenjem). elim da za petnaest minuta svi budu na liniji. Ako
se s nekima ne uspije povezati, obrati se njihovim pomonicima. U
svakom sluaju elim po nekoga iz svake slube. Jasno?
Pokuat u, ree Benny sa sumnjom u glasu.
Nemoj pokuavati, odbrusi Nelson. Snai se da bi uspio.
Dok je ekao, on pozove Nonu slubu:
Jeste li doveli rtvu?
Da. U bolnici je. iv?
Nita ozbiljno. Proao je prvi strah od oka i sad se
poinje ljutiti.
Smirite ga. Obeajte mu da e mu odijelo biti
nadoknaeno i osigurajte mu besplatnu lijeniku pomo. Ako
ustreba, dajte mu odtetu prije odlaska iz bolnice.
51

 Razumijem.
Nelson je nestrpljivo odbrojio sto koraka dok ga zujanje
interfona nije vratilo u sobu. Pogleda na sat. Prolo je sedamnaest
minuta. Nije loe.
Svi su na izravnoj liniji, obavijesti ga Benny, osim
Holmgrena iz slube osoblja, koji je odsutan i...
Nije vano, ree Nelson.
On duboko udahne i zapoe:
Dakle, sluajte me paljivo, momci. Major mi je dao
punu slobodu. Nemamo vremena za razgovor, pa u se ograniiti
samo na to da vam u glavnim crtama prenesem to se dogodilo. Neka
svaki zabiljei ono to se odnosi na njegovu slubu, a kad zavrim,
pourite. Ako nam uspije, ovaj e dogaaj uzbuditi cijeli svijet.
A sada sluajte priu. Prije otprilike jednog sata otkrili smo
ovjeka-maku u Osmoj ulici, blizu Cedar Streeta. Ukoliko niste
potkovani u planetologiji, znajte da su ti ljudi-make krvolona
vrsta, koja je izvan zakona u svijetu ljudi, pa i u drugim svjetovima.
Policija nam je prepustila sluaj. Nadzirat emo ovjeka-maku u
svakom trenutku da nam ne promakne nijedan njegov pokret.
Skupite svu dokumentaciju to imamo o toj vrsti da je popunimo
ukoliko prijenos postane dosadan. Ali, ne bojim se da emo se
dosaivati s takvom ptiicom.
Drugo: treba nai tragove njegovoga svemirskog broda.
Vjerojatno je skriven negdje u okolici Mississipija. Kad otkrijete
kako je stigao i gdje je smjeten, napravite umanjenu konstrukciju
modela ali da izgleda kao pravi! Znam dobro da e kritika
sumnjati da smo prizor mogli izravno snimiti, ali ko jo ita kritike!
A televizijski gledaoci e progutati. Prikljuite i ovjeka-maku kako
naputa svoju spravu priliku vienu izdaleka u krznu s crnim i
bijelim prugama. Bit e to dobar posao. Pokazat ete ga kako se
zaputio Osmom ulicom i kako se pribliava Cedar Streetu. Tada se
film moe spojiti sa stvarnim prizorom koji smo snimili. Sada
ovjek-maka spava u hotelu u Robert Streetu. Ako se dobro
organiziramo, film emo moi ukljuiti u sutranji program.
Dok oekujemo daljnje dogaaje, vijest treba proiriti. Bez
straha pretjerujte. Obavjetavajte svim sredstvima kako bismo
gledaoce drali u napetosti. Moramo ih zagolicati, ali jo ne smijemo
tono rei o emu je rije. Nek im mata radi. Probudite njihovu
znatielju, nestrpljenje, recite im da se pripreme na
najsenzacionalniju televizijsku reportau uivo; da momci vie ne
52

mogu izdrati; da tog ovjeka-maku trae, i opet trae; nek' izgore

od elje da saznaju to e napraviti i onda kad spava.
No, ostavimo sad to, ne zaboravite da je to opasan stvor. Neka
se nitko od vas ne pribliava. I upozorite sve ostale slube da se dre
po strani. Pripazite da se ne nae nekakav idiot koji e sve pokvariti
gurajui nos u na posao. A sve svoje predviene planove odgodite
na neodreeno vrijeme.
Mislim da je to sve. U sluaju potrebe nazovite mene, ali
samo ako je doista potrebno, jer odsad nemam ni minuta vika
vremena.
Nelson prekine vezu i uspravi se na stolici. Potkoulja mu je
bila natopljena znojem.
Imao je deset slobodnih minuta da malo predahne. Onda se
ponovno oglasi interfon:
Halo, jo ste tamo?
Sluam vas.
Ovdje Nona sluba. rtva se zove John Bowman. To
smo izvukli iz njega dajui mu odtetu od petsto dolara.
Odlino.
Nelson se nalakti na stol, rukama obuhvati elo. Sad kad je
prola najvea napetost, on osjeti lagani umor. Upravo je htio malo
zadrijemati, kad ponovno odjekne zvonjava aparata.
Da?, javi se on.
Inspekcija krenula u potragu za tragom svemirskog
broda, zvijesti glas. Neidentificirani objekt radarom otkriven na dnu
Mississipija, istono od Lambert's Landinga. U istoj razini otkrivena
je rupa u ledu. Najvjerojatnije je tu sprava koju traimo. elite li da
poaljemo ovjeka-abu da provjeri?
Nema vremena. Riskirat emo.
On se spoji s Odjelom za snimanje.
Svemirski brod naen na dnu rijeke, u blizini Lambert's
Landinga, ree. Pripremite se na izradu filma s modelom broda, kako
se sputa, roni ispod leda, a nekoliko trenutaka kasnije izranja
ovjek-maka.
O. K. Ve smo sloili scenu u kojoj se uputio prema
mjestu napada. Prije toga emo prikazati sekvencu ateriranja. Vie
nita?
Nita.
53

 Ne prekidajte vezu, zauje se glas Bennyja. Major eli

govoriti s vama.
Sluam vas, gospodine. Oglasi se suh odsjean glas
majora Growera:
General Motors & Transportation ve je dao svoj
pristanak da uloi novac u emisiju, Verne. To vam se isplati.
Ne brinite, gospodine, umiri ga Nelson. Koliko nude?
Milijun i pol.
Nadao sam se da e biti vie, ree Nelson, a u glasu mu se
osjeti razoaranje.
Ne brinite, predvidjeli smo da zadrimo iskljuivo pravo
ustupanja za sve nove emisije. Zauzvrat oni su potpisali klauzulu
koja im daje prvenstvo u otkupljivanju tih prava, a taj eventualni
otkup procijenjen je na tri i pol milijuna.
Nije loe, prizna Nelson. Ako uspije, to je pet milijuna, a
ako stvar propadne jo uvijek dobivamo milijun i pol.
Jo neto: nau odgovornost osigurali smo kod Lloyds de
Minneapolisa na sto tisua dolara. Dakle, bez oklijevanja.
Osigurali smo se za svaki nesretni sluaj ili tjelesnu ozljedu
koju bi mogao izazvati ovjek-maka.
***
Unutranjim kablom Nelson se povee s televizijskim
programom. Spiker je dramatino deklamirao:
Ne miite se sa svojih naslonjaa, gospoe i gospodo. Za
manje od jednog sata na ekranu vidjet ete najneobiniji,
najsenzacionalniji prijenos, prijenos kakav vam na kanal dosad nije
mogao pruiti. IZRAVNO, kako nikada niste vidjeli!
Ali, panja, vana obavijest: usrdno vas molimo ne dopustite
djeci da prate ovaj program. Prizori koje ete vidjeti iskljuivo su i
SAMO ZA ODRASLE. to se tie enskog dijela naih gledalaca,
moemo im samo savjetovati da budu krajnje oprezne.
Ukoliko mogu podnijeti prizore nasilja, ako se mogu sueliti s
NAJGRUBLJIM DIVLJATVOM, neka slobodno ostanu ispred
ekrana. Ako ne mogu, molimo ih da se povuku i prepuste svoje
mjesto gledaocima mukog spola. Ponavljamo: program koji ete
uskoro vidjeti ISKLJUIVO JE ZA ODRASLE. I to je IZRAVNI
54

prijenos... vidjet ete sve kao da ste u tom trenutku na mjestu

dogaaja. Sluajte paljivo; uskoro emo vas o svemu podrobnije
obavijestiti.
Nelson se nasmijei. Dobar posao. Pravi lijepak, ono
iskljuivo za odrasle. to se tie ena, dakako, ostat e prikovane
na svojim stolcima. On pozove Odjel za snimanje.
Predvidite poetak specijalnog prijenosa za... (pogleda na
sat) 21.30; to je za dvadeset pet minuta. Nastavite obavjetavati
svakih pet minuta. Sad me poveite s montaom.
Saeka trenutak i zauje znak da je dobio vezu.
Ovdje Nelson. Kreemo u devet sati i trideset minuta. Ne
vie od pet minuta uvoda prije nego to nas odvedete na mjesto
napada. Treba brzo prijei na glavni dio. Kasnije, dok maka spava u
svojoj hotelskoj sobi, ubacit emo nekoliko arhivskih slika, ali to je
mogue kraih i zanimljivijih. To e nam omoguiti jedan sat
prijenosa izmeu snimanja i transmisije ukoliko bude trebalo neto
izbacivati. Jasno?
OK. Ve smo pripremili arhivske sekvence i one su
pregledane. Sjajno su uspjele.
Imam povjerenja u vas, zavri Nelson.
***
Prizor napada djelovao je uasno: upravo kako je Nelson i htio.
ak je i njemu, koji je sve to ve vidio uivo, ponestalo daha:
brzina, surovost, nasilje, sve to treba.
Dok je ovjek-maka spavao, program je nastavljen arhivskim
snimcima posveenim svijetu odakle je potekao. Kamera je bila
uperena prema nekoj dalekoj zvijezdi, pribliavala joj se i stvarala
dojam da aterira na zaleenoj pustoj planeti. Povremeno su se mogli
vidjeti ljudi-make, snimljeni uivo u svojim rupama. Druge scene,
vrlo ive, prikazivale su tamonju faunu, primjerice pleme
poluinteligentnih medvjeda koji su vodili pradjedovski rat s ljudimamakama.
Zatim su putene sekvence to prikazuju sputanje broda sa
Zemlje i uspostavljanje dodira njegove ekipe s majom rasom. Jedna
je prikazivala napad jedne make ubojice na jednog Zemljanina.
Umijea se spiker tonom sveane ozbiljnosti, dostojnim
profesora s vrha katedre:
55

 Jo se ne zna kakvim je sredstvom ovaj ovjek-maka

uspio napustiti svoju planetu, bogatu rijetkom rudaom. Najnovija
pretpostavka je slijedea: jednoga neopreznog istraivaa, koji je
aterirao na planetu i time prekrio Svemirski kod, vjerojatno je
ovjek-maka ubio i ukrao mu brod. Te sprave su poluautomatske, a
ljudi-make imaju nevjerojatnu sposobnost prilagoavanja. Dovoljne
su im kratke upute o radu ili saet pregled pa da uzmognu upravljati
vrlo sloenim mehanizmima. Meutim, jo nismo pouzdano odredili
da li je sprava kojom se on spustio brod sa Zemlje ili ne...
Odjednom se slika izgubi i prizor se prenese u sobu hotela u
Robert Streetu. ovjek-maka se micao, budio se...
Pentizel se probudi muena zvjerskom glau, to joj je
razdirala utrobu. Praktiki nije nita pojela u toku cijelog puta od
devet dana kroz svemir, osim konzervi to su pripadale ovjeku
kojeg je ubila, a koje je njen probavni sustav mogao apsorbirati.
Pojela je samo onoliko koliko je dostajalo da ne umre od gladi. A sad
je prolo esnaest sati od posljednjeg obroka. Bila je gotovo bolesna
od gladi. Trebalo joj je mesa, crvenoga mesa, sirovoga, svjeeg,
krvavog mesa...
Znala je da bi bilo preodvano izii: odsad je sve svoje napore
morala uloiti na izmjenjivanje svog izgleda, da bude to vie nalik
na ljudsko bie. Ali glad je ponese, ona zaboravi na oprez. Na brzinu
navue ukradeno odijelo i izie iz sobe.
Vani je doeka snjena oluja. Ona zaprede od zadovoljstva.
Snijeg joj je pruao potrebnu zatitu. Prolaznici su se trudili da se
zatite od uasne hladnoe, to im je odvraalo panju od nje.
Skrivajui se iza uzdignuta ovratnika, Pentizel krene ulicom. Kad
god je srela nekoga uurbanog prolaznika morala je zatomljivati
kruljenje od gladi to joj se penjalo do grla. U nekoliko navrata usne
su joj se ve napola otvorile i jedva se uspjela obuzdati. Izdali bi je
njeni zailjeni onjaci.
Da bi napala rtvu, morala je odabrati mjesto gdje je nitko nee
vidjeti i gdje e sigurno moi i pojesti rtvu. Taj strani apetit
stavljao je u iskuenje njene mogunosti razborite kontrole. Morala
je misliti na to da polurastrgani le ovjeka ne moe ostati neopaen.
Dosad je njena prisutnost na Zemlji bila nezapaena; trebalo je, ako
je ikako mogue, da tako i ostane.
Trei niz vjetar, jedno pseto zaplete joj se meu noge i zamalo
je obori. U prvi mah se ona razbijesni, ali odmah se predomisli: pala
56

joj je na um nova misao. Okrene se i stane pratiti psa koji se uputio

prema praznom parkingu.
***
Jadan pas, promrmlja Nelson slijeui ramenima.
Fiksirajui ekran s pomalo gadljivom opinjenou, vidio je
ovjeka-maku kako trga tijelo nesretne ivotinje. Kolja je kleao
izmeu dvaju parkiranih automobila. Dok je derao, krv mu je tekla
iz usta. Kad se najeo, zakopao je ostatke svoje rtve u nanos snijega
uz rub parkinga.
Maketina se zatim vrati u hotel, izvali se na postelju i odmah
zaspi. Ponosan, spiker se ponovno pojavi na ekranu i nastavi:
Mogli ste opaziti da ovjek-maka dere hranu ne
vaui. Zbog iljastih onjaka koji prelaze preko unutranjih zuba
eljusti ne moe micali s jedne strane na drugu, pa ne mora vakati
poput nas. Takav nain trganja hrane omoguava mu da stalno otri
onjake, zbog ega su oni opasni i ubojiti. Stvorenja koja imaju
takvo zubalo jedu sirovo meso.
Mi, ljudi, iz ove opaske moemo izvui jednu zadovoljtinu: to
da smo daleko iznad te vrste. Budui da je sveder, ovjek moe
konzumirati sve to moe probaviti.
Odlino, sjajne besmislice, pomisli Nelson. Novi zov interfona
privue njegovu panju.
Samo jedna sitnica, ree glas. Prekinuli smo spikera i
ubaciti sliku, jer je maka... (kratkotrajno oklijevanje). Pa, shvaate,
ima nekih prirodnih potreba koje...
Jasno, odgovori Nelson, pozabavit u se tim problemom.
Napokon, to bi mogao biti dodatni zain, ako...
Pozove Freda Matthewsa iz odsjeka za cenzuru.
Halo, Fred, ree veselo ovjeku koji se pojavio na unutranjem
ekranu. Pratite li na posebni prijenos?
Vidio sam, odgovori ovaj bez komentara.
Sluajte, ovo je poseban sluaj. To nije ljudsko bie,
shvaate: jedva neto vie od ivotinje. Oito je da ne moe biti ist
poput nas u nekim higijenskim stvarima.
Matthews ga prekine:
Znam to elite. Nemogue.
57

 Ali gledajte, Frede, to je samo bezazlena pojedinost.

Neete me nagovoriti da krim zakon, stari moj. Postoje
pravila, a osim toga dolinost je dolinost. Uostalom, kad bi se to
samo mene ticalo, odmah bih prekinuo itavu ovu komediju; ali to
nije u mojoj nadlenosti. U svakom sluaju, ne oekujte od mene da
u popustiti skatologiji.
U redu, promrmlja Nelson prekidajui vezu. Pozove opet
svoga prvog sugovornika:
Odgovor negativan. I dalje treba cenzurirati svaki put kad
maka... Jeste li me razumjeli?
***
Drugog dana rano ujutro Pentizel ustane i stane se pripremati,
to je trebala mnogo ranije napraviti. Sjedne ispred zrcala, izmeu
toaletnog pribora odabere aparat za brijanje.
Ispita kako radi i upotrijebi ga da bi uklonila dlake to joj
pokrivaju obraze, elo i vrat. Kad je zavrila, rezultat je ugodno
iznenadi. Ne bi mogla prevariti paljivo oko, ali za povran pogled
mogla je proi kao ljudski lik.
Ponovno izie na ulicu i ovaj put ostavi otkriveno lice, Podigla
je ovratnik samo toliko da pokrije donji dio vrata, koji nije bio
obrijan. Oluja je i dalje bjesnila. Maka je lutala Lactonatownom, ali
nije nalazila ono to je traila,
Sad je bila prisiljena upustiti se u nuan rizik. Hodala je puni
sat dok nije primijetila ovjeka krljava stasa, odjevena u dronjke,
koji je ulazio u neku oronulu kuu. Ona poe za njim. Doapne mu
nekoliko rijei pruajui novac to joj je preostao. ovjek glupo
zatrese glavom. inilo se da ne razumije.
U drugom pokuaju imala je vie sree. ovjek kojeg je sad
odabrala vodio ju je ulicama do jedne ogromne zgradurine koju je
hitno trebalo ponovno obukati. ovjek uze novac i nestane. Pentizel
je oklijevala. Napokon odlui saekati no, ocijenivi da e tada biti
sigurnije.
***
Glas spikera probudi Nelsona iz kratkog sna u koji je utonuo na
divanu u svom studiju:
58

 ... to bi nam moglo izgledali kao esto osjetilo. Zapravo

to nije nita. Ljudi-make imaju samo pet osjetila, jednako kao i mi.
Meutim, oni imaju strahovito razvijene instinkte. Osim toga,
znanstvenici koji su prouavali tu vrstu pretpostavljaju da ona ima
unutranju vezu sa svojom podsvijesti. injenica je da jedan dio
njihova mozga, svjestan ili ne, trenutno prima sve to vidi, sve to
uje, svaki pokret oko njih, a to dovodi do logine procjene situacije
i svih njenih dodirnih toaka. Oprostite mi to moda previe
zalazim u pojedinosti, ali moglo bi se rei da oni svjedoe o
zauujuoj mogunosti rekonstrukcije zbilje...
Nelson zadovoljno promrmlja. Taj tip ga razveseljava. Pedant,
da, to je prava rije. Prui ruku prema interfonu, ali u tom trenutku
slika se promijeni i scena se vrati na ovjeka-maku. Hodao je goredolje ispred neke trone zgrade i razgledao je sa ivim zanimanjem.
Zatim se nakon nekoliko minuta udalji.
Kamera se priblii pokazujui u krupnom planu natpis iznad
prozora prizemlja:
Dr R. L. Groggins ESTETSKA KIRURGIJA
Nelson odmah shvati. Dakako, maka e se pokuati prilagoditi
ljudskom izgledu. Pogleda na ekran i vidje da se ponovno uputila
prema svom hotelu...
Nagne se prema interfonu.
Benny pozove on poalji momka tom doktoru
Gogginsu. Neka nae bilo kakvu izliku da dopre do njega. Neka kae
da je doao pregledati plin ili bilo to. Mora prodrijeti u operacionu
salu i namjestiti skrivenu depnu kameru s mikrofonom. Nadam se
da tip nee praviti problema.
Kad je pala no i ulice opustjele, Pentizel se vrati lijeniku.
Dugo se vrtjela oko mjesta ogledavajui se na sve strane, dok se
napokon ne odlui i pozvoni. Nije bilo odgovora, ali ona ostade
uporna dok napokon neki glas ne zapita:
Tko je?
Kroz odkrinuta vrata, zakraunala lancem, proviri lice starca.
Pentizel se svom teinom nasloni na krilo. Prsten lanca iskoi i vrata
se silovito rastvore, odbacivi doktora nekoliko metara.
Pentizel nasrne na njega, obgrli ga i zarije mu otre nokte u
kou. Starcu ponestane daha. Pokua se otimati, no ona ga drugom
rukom snano stegne oko pojasa, toliko da bi mu pokazala kako je
svaki otpor uzaludan.
59

Nakon nekoliko trenutaka doktor se prestane boriti i ona

odnese njegovo oputeno tijelo u pokrajnu sobu. Baci ga napola
onesvijetenog na stol, jo neraspremljen od veere. Starac otvori oi
i s uasom je stane promatrati. Zatim ga uhvati drhtavica, srui jedan
tanjur i strese se na zvuk razbijenog porculana.
Sporim i prijeteim pokretom Pentizel prui ruku, rairi kande
nekoliko centimetara iznad ovjekova lica.
Mogu vas usmrtiti jednim potezom kanda prosikta.
Ne zaboravite na to.
Kratko mu objasni to eli od njega. Tri slijedea sata stari je
kirurg posluno izvravao njene naredbe, previe zaplaen da bi
pokuao upotrijebiti instrumente i situaciju u svoju obranu, ali ipak
dovoljno pametan da dobro obavi svoju dunost.
U toku operacije Pentizel dva puta dopusti lijeniku da se
odmori i otpije iz boce koju je drao na ormariu. Mislila je da sadri
pie to smiruje nerve. Ali nije mu dopustila da popije vie od
gutljaja.
Zahtijevala je da uini sve to je mogue da bi ona postala
nalik na enu sa Zemlje. Poeo je sa ianjem runa, s glave i
rezanjem nokata. Zatim je odrezao zailjene vrhove uiju pokrivajui
ive rane plastinom koom. Odbila je bilo kakvu anesteziju jer tako
neto nije poznavala, pa se bojala kako bi na to reagirao njen
organizam. Meutim, kad joj je stao brusiti onjake, bol je postala
toliko nepodnoljiva da mu je dopustila da joj u desni utrca malo
novokaina. Lijenik je mogao nastaviti za nju bezbolno smanjivanje
zuba.
Podvri se takvom tretmanu nije za Pentizel bilo toliko teko
zbog boli koliko zbog njenih estetskih uvjerenja. Bila joj je teka
pomisao da e joj tek za est mjeseci ui opet postati iljaste, a za
koju godinu onjaci zadobiti prvotna duljinu.
Na kraju se razodjene do gola da joj lijenik obrije itavo tijelo.
***
Nelson prigui uzvik.
To udovite je enka!
Postajao je sve napetiji od neispavanosti, nervi su mu
poputali, poeo je govoriti sam sa sobom. Promatrajui obrijano
tijelo izvanzemaljske enke na operacionom stolu, bio je sretan to
60

cenzura nije dopustila prikazivanje tog stvorenja u obavljanju

prirodnih funkcija. injenica da je enskog spola pokolebala bi
vjerodostojnost emisije.
Sa strepnjom je oekivao poziv cenzure koja e prosvjedovati
protiv izlaganja golog tijela. Pripremio je argumente: to nije
pornografija nego objektivna zbilja, nerazdvojiva od prikazanog
predloka. Ali cenzura se nije oglasila.
Sve paljivije je pratio lijenikov rad i izvanzemaljsku enku.
Zanosan prizor koji e odueviti zakljui on.
Ovako ureeno lice enke-make lako se moglo zamijeniti
licem zemaljske ene; ak se moglo rei da nije bilo bez stanovite
ljepote. Ali u tijelu nije bilo zabune: bilo je previe ilavo i miiavo.
Zapita se kako nije i prije posumnjao u njen spol; ali napokon, nije ni
udno. Jedino dojke nisu bile ni najmanje nalik na one ljudskog bia.
Bilo ih je est, poredanih u dva reda na trbuhu. Premalene su da bi se
vidjele ispod krzna. U vrijeme trudnoe sigurno nabujaju.
Kad je obavio zadatak, lijenik prie divanu, sjedne i zarije
glavu meu ake. Ispit je za njega u najmanju ruku bio jednako teak
kao i za enu-maku.
Odjednom Nelson poskoi i uspravi se na stolici. Bez ikakva
uvoda zvijer je prela u napad. U jednom skoku nala se na lijeniku,
svladala ga i stezala mu ruke oko vrata sve dok se tijelo nakon
nekoliko trzaja nije umirilo.
Sve se odvilo u roku od jedne minute. ena-maka napusti stan
kroz stranji izlaz, uvjerivi se prethodno da je nitko nije vidio.
Odmah se vratila u hotel, legla i zapala u nemiran san. Povremeno je
neto mrmljala i neprekidno eala svoje ogoljelo tijelo, koje se
uskoro orosilo znojem.
Tako se maka vratila u svoj brlog da polie rane,
protumai spiker.
***
No poslije operacije Pentizel se jo muila, ali jai je bio
osjeaj stalne, sve nepodnoljivije gladi, koji je na kraju istjera iz
sobe. Meutim, nije zaboravila na oprez. Zadovoljila se samo
napadom iz zasjede na dva bezazlena prolaznika kojima je otela
onoliko novaca koliko je drala da e joj dostajati. Tim je novcem
kupila ensku odjeu i veliki komad mesa u trgovini to radi do
ponoi. Zatim iznajmi sobu u drugom hotelu. Te je veeri jela
61

umjereno i bez uitka. Zubi su je jo uvijek strahovito boljeli, a

meso, koje nije bilo sasvim svjee, krvavo, nije joj osobito prijalo.
Gotovo cijeli slijedei dan provela je spavajui. Naveer se
njen snani organizam oporavio. Sa snagom se vratila i glad, vea
nego ikad!
Jedva je suzdravala nestrpljenje oekujui da padne mrak. S
promijenjenim licem osjeala se sigurnijom, ali jo uvijek je
prevladavao njen atavistiki oprez.
Dok je mahnito grabila po sobi, Pentizel otkrije u koari za
otpatke nekakvu boicu sa smeom tekuinom. Utroba joj je urlala
od gladi. Zaeli da okusi pie. Potegne jedan gutljaj. Tekuina joj
spri grlo, ali ubrzo nakon toga imala je osjeaj da joj kroz vene
protjee nekakva udna toplina. S manje zazora potegne drugi
gutljaj. Toplina se pretvori u plameni val. Ona isprazni ostatak boce.
***
Nestalo je sve mudrosti i razboritosti u Pentizel. Ona izie iz
hotela i baci se na prvog prolaznika na kojeg je naletjela. Srui ga na
zemlju i zarije mu nokte u vrat. Ali nokti bijahu odrezani i prsti
Pentizel skliznu po krvi to je tekla iz rana. rtva se stane braniti i,
oslobodivi grlo od njena zagrljaja, stane zvati u pomo glasom
punim neopisiva uasa.
Pentizel mu pokua onjacima rastrgati vrat, ali i oni bijahu
izbrueni. Bijesna, ona prevrne ovjeka na trbuh i stane na njega.
epavi ga objema rukama za vrat, izvrtala mu je glavu u svim
smjerovima sve dok mu nisu popucali vratni prljenovi.
Nakon svega samo podigne glavu i ogleda se oko sebe. Ljudi
su se urliui, sa svih strana ustremili prema njoj. ivotinjski instinkt
za samoodranjem ponese Pentizel i ona se zaleti naprijed, gurajui
one koji su je pokuavali zadrati.
Lako je izmakla goniocima. Ali i dalje se ula njihova galama,
to je izazivalo uzbunu meu prolaznicima koje je susretala. Tek
kada se dokopala Lactonatowna, uspjela ih se napokon osloboditi.
Zadihana je trala nasumce ulicama dok nije stigla do nekoga
velikog skladita. Nije znala kako da ue. Na kraju ipak nae zaklon
u upi pored zgrade. Nitko je nije vidio kad je ula i ona se osjeti
sigurnom. Dok se njeno uzbuenje smirivalo, ponovno osjeti
djelovanje alkohola, od kojeg ju je sada hvatao teki san. Legne na
zemlju u prainu i zaspe.
62

Probudi se nekoliko sati kasnije, svjeih osjetila, u punoj snazi.

Prva misao zaustavi joj se na gladi to ju je opet morila i od koje se i
probudila. Leei nepomino nedaleko od sebe zauje um polakog
pokreta. Osjeti isparavanje tekoga ustajalog slatkastog vonja.
Poluotvorenih oiju promatrala je oko sebe. U njenom vidokrugu
oprezno se micalo neto malo sivo. Pokretom brzim poput munje ona
se digne, baci se na ivotinjicu i ubije je jednim udarcem. Pentizel
slasno prodere takora. Zatim strpljivo prieka, pa ubije i pojede jo
dva.
teta to nije bilo skrivene kamere, promrmlja za sebe
Vern Neison. Izila je s krvavim odijelom i rukama. Vjerojatno je
ubila takora.
Zamiljao je sliku te lijepe ene izvana potpuno nalik na
enu sa Zemlje kako klei u praini i golim zubima dere takora.
Strahovit prizor! Ali, na alost, sad je prekasno!
Doskora druge stvari zaokupe Nelsonovu panju. Prvo se pa
videofonu pojavi policijski narednik!
Povlaimo dozvolu iskljuivosti u aferi ene-make,
izjavi narednik bez uvoda.
Zato? upita Nelson nevina izraza, iako je savreno dobro
znao odgovor.
Ubojica onog prolaznika preao je sve granice, ree
zajedljivo narednik, to vam ne moram ni govoriti. Stari kirurg je
bivi zatvorenik, bez obitelji koja bi alila za njim: to se jo moglo
progutati. Ali da jedan asni i uvaeni graanin bude tako...
Samo nekoliko dana, zamoli Nelson.
Ne. Ne mogu se izloiti riziku da se dogodi novo
ubojstvo. To je preveliki rizik za mene.
Nelson pokua drukijom taktikom:
Zajedno smo napravili ugovor. Iako samo usmeno, ipak
zakonski.
Ja ga sad ponitavam. Afera dobiva znaajke javnog
interesa. Uhvatit emo tu enu-maku.
Jo samo petnaest minuta, pokua Nelson. Zaklinjem vas.
On prekine vezu prije nego to je komesar uspio odgovoriti.
Spoji me s majorom, Benny, ree u interfon.
To mu je bila posljednja nada. Samo je major mogao utjecati na
narednika. Sad e se vidjeti kolika je mo Growera u ovome gradu.
63

sredi.

Nelson izloi majoru situaciju i prepusti mu odgovornost da to

Dvadeset minuta kasnije major Grower pozove Nelsona i

obavijesti ga da se zabrana emisije odgaa za dvanaest sati. Jedan sat
kasnije on osobno posjeti Nelsona u uredu.
Dobar posao, Verne ree veselo i sjedne. Uspjeh
emisije preao je nae nade.
Drago mi je, majore odgovori Nelson.
Bio je oprezan jer jo nije znao to kani njegov sugovornik.
Posjet majora nedvojbeno je imao neki cilj.
Pa, kakvi su vam sada planovi? upita major pripalivi
cigaru.
Trenutno se bavimo ienjem Mississipija da bismo
pronali brod ene-make. Mislio sam da bi reportaa o tome bila
izvanredno zanimljiva.
Bravo, pohvali ga major, ali morate voditi rauna o tome
da sve bude gotovo do osam sati uveer. Od komesara nisam uspio
dobiti odgodu duu od dvanaest sati. Zar sam smio riskirati da
opozove i tih dvanaest? to mislite napraviti?
Prokletstvo, nisam o tome mislio. U svakom sluaju
nemam ideje. Jednostavno sam mislio da e se, u trenutku kad se
policija dokopa ene-make, dignuti takva praina da e to pruiti
materijala za konanu okantnu sekvencu.
Nije loe, Verne, ali to nije dovoljno. Koliko znamo, ona
nije naoruana. Dakle, policija e je ubiti i to e biti sve. Ne ba
uzbudljivo, zar ne?
Nelson zausti da neto kae, ali major ga zaustavi.
Ne elim vam prigovarati, Verne, pobuni se on. Sjajno ste
obavili ovaj posao. Nitko drugi ne bi tako uspio. Ali pogledajmo
kako stoje stvari. Pruili ste nam doista senzacionalnu emisiju.
Reportau stoljea. Moda vie nikad nee biti emisije na toj razini.
Takva stvar ne smije imati usrani zavretak. Ne smijemo dopustiti da
to tako padne.
Nelson je morao priznati da major govori ispravno.
Moete li mi neto predloiti? upita.
Grower alosno odmahne glavom.
Raunam s vama, stari moj. Na vama je da doete na
genijalnu ideju.
64

On skupi s Nelsonova stola rukavice i kapu, znaajno se

nakloni i ode.
***
Nelson nije otiao na ruak. Jutro i poetak poslijepodneva
proveo je trei po arhivama i pregledavajui stare programe,
mozgajui. Nazvao je sve svoje prijatelje i znance u potrazi za
genijalnom idejom. Sve je bilo uzalud.
Znao je da mu nije bila potrebna neka senzacionalna injenica.
Ni dokazi krvolonosti takoer, jer je ena-maka ve sasvim
dovoljno napravila i pokazala da bi trebalo ita dodavati. Ne, trebalo
mu je neto to bi odralo klimu, to bi efektno okonalo priu, neka
vrsta konanog sputanja zastora.
Oko jednog sata poslije podne poela se raati ideja. Nije
sumnjao da e maka jo danas umrijeti. Ali bila bi teta da kao
protagonist emisije strada od policijskog metka, a da joj se ne prui
ak ni mogunost da se brani. Kad bi joj se kojim sluajem mogla
pruiti ta prilika...
Mogao bi se, na primjer, na nju poslati samo jedan
profesionalni lovac. Da, ali to nije nita bolje od policije. On bi je
isto tako progonio i naoigled sviju ubio. Ne, da bi uspio konani
prizor, on mora imati element suparnitva, to mora biti utakmica
otroumnosti i lukavstva izmeu ovjeka sa Zemlje i bia s jedne
druge planete. Vie od obinog lova. Ali koga da angaira osim
profesionalnog lovca?
Nakon jednog sata provedenog u prelistavanju novina naao je
odgovor. Ubojica. To je melodramski nadimak to su ga reporteri
nadjenuli ovjeku kad je uklonio svoju prvu rtvu prije osam godina.
Otada se stalno pojavljivao u nekim od novina.
Nelson nije nita znao o njemu. Prekopao je arhivu dok nije
naao dosje te osobe.
Pravo ime mu je Frank Hall. Stanuje u Anoki u Minesoti, oko
trideset kilometara od Saint Paula. Mogli bi ga lako dovesti na
vrijeme izrauna Nelson.
Frank je bio udna vrst ekscentrika. Bio je na svoj nain
izvrilac pravde izvrilac koji je sam krojio pravdu. Sudovi
Zemlje, opsjednuti maksimom po kojoj je bolje tisuu krivaca na
slobodi nego jedan neduan osuen, esto su grijeili u presudama.
Mnogo krivaca izbjeglo je kazni.
65

Prije osam godina jedan kriminalac, poznat u bogatoj sudskoj

kartoteci, pucao je na svoje gonioce bjeei nakon jedne provale i
ubio jedno dijete. Uz pomo nekoga sumnjivog advokata i
potplaenih svjedoka bio je osloboen.
Drugog dana dobio je od Halla pismo: Vi ste krivac. Umrijet
ete do kraja tjedna. Cedulja je bila potpisana, to je dokazivalo da
Hall igra otvorenu igru i da rado prihvaa rizik. Tri dana kasnije
ovjek je bio mrtav. Poginuo u automobilskoj nesrei. Nitko nije ni
na koji nain mogao optuili Halla.
Jedan drugi osloboeni kriminalac primio je sedam mjeseci
kasnije istu poruku. Nali su ga mrtvog u podrumu njegove kue.
Sve je navodilo na zakljuak da je to bilo samoubojstvo. Ni tu se nije
moglo ni na koji nain utvrditi veza izmeu Halla i tog sluaja.
Kasnije je Hall jo petnaest puta poslao sudbonosno pismo.
Umro je svaki kome je bilo upueno. Devetorica su prema poznatim
pokazateljima ili poginula u automobilskoj nesrei ili izvrila
samoubojstvo. estorica su pokuala izbjei sudbini pokuavajui
ubiti Halla prije nego to on njih dotue. Uvijek je uspio izii na kraj
s njima i dokazati da je bilo u samoobrani. asno je zaradio nadimak
Ubojica.
***
ena Hallova ljupka djevojka odgovori na Nelsonov
poziv preko videofona. Njen mu je odsutan, obavijesti ga. Otiao je
u Grand Forks pratiti prijenos praenja ene-make!
Nelson izrauna i zakljui da bi Hall jo uvijek mogao stii na
vrijeme ukoliko doe avionom. Na drugi poziv ga nae.
Halo, Hall, zapone on bez okolianja, zovem se Vern
Nelson. Ja sam odgovoran za specijalnu emisiju o eni-maki.
Nudim vam dvadeset tisua dolara da je ubijete.
Jednu sekundu Hallovo lice je pokazivalo iznenaenje i
nevjericu. Zatim se nasmije, a oi mu podrugljivo bljesnue.
Jeste li sigurni da kucate na prava vrata?, zapita. Ja
nikada nisam nikoga ubio, osim u samoobrani, dakako.
Nelson suspregne elju da se nasmijei.
Ako netko mora poi u lov na enu-maku, zar se ne
moe s razlogom oekivati da e se vrlo brzo nai u situaciji
samoobrane?
66

 Tono, odgovori Hall nakon kratkog razmiljanja. Ali

zato se niste obratili policiji?
Policija nam je dopustila da vodimo sluaj do osam sati
naveer. Nakon toga ona uzima stvar u svoje ruke.
Razumijem. ena-maka protiv Ubojice, to je senzacija
za televiziju.
To niste morali rei. Vidite da igram otvorenim kartama.
Onda, to mislite o dvadeset tisua dolara?
Hall odreno zakima glavom.
ao mi je. Moda vam se to ini smijenim, ali ja nemam
prava da nekoga hladnokrvno ubijem. ak i ako je to bie s druge
planete. Mislim da ne moete sa mnom raunati.
Nelson se nije predavao. Istrest e glavni argument, koji je
uvao za rezervu:
Dakle, recimo da je ena-maka jedna od vaih uobiajenih
rtava. Napravite to kao to ste i sve dosad: da ne prekrite zakon.
Ako uspijete, poveavam nagradu na sto tisua. A poklanjam vam
pedeset ako je uhvatite ivu. to kaete na to?
Hall se oito zainteresirao.
Ona je vrlo opasna ree sanjarski. To e biti borba
jednakim orujem: ona je takoer savreno sposobna da me ubije.
Prekine i odlui:
Va sam ovjek ree jednostavno.
***
Pentizel je znala da se mora priviknuti na drukije ponaanje.
Odsad vie nije bila sigurna u gradu Saint Paul. Sada e je
prepoznati, ak ako jo i ne znaju tko je ona. Razmiljajui due,
zakljui da vie nije sigurna nigdje na ovom svijetu. Bolje je da
napusti Zemlju u svom svemirskom brodu.
Uputi se prema rijeci s gorkim okusom poraza. Morala je biti
sposobnija i razoriti taj svijet fiziki i mentalno niih bia. Umjesto
toga ona je sad morala bjeati, tjedan dana nakon dolaska. Bijesno
zdere zemaljsku odjeu sa sebe.
Bez tekoa je stigla do rijeke. U te rane jutarnje sate nije bilo
prolaznika. Ali tek to je nestala iza grmlja uz rijeku, stala je
67

nadolaziti rijeka vozila to je vodila ljude na posao, te njeno kretanje

postane sve tee.
Izgubila je gotovo cijeli dan da bi prela tri kilometra uz obalu,
koja su je dijelila od broda. Srce joj se sledi kad je stigla do mjesta:
sve je upuivalo na to da je sprava izvaena iz rijeke! Bila je
odsjeena, zatoenica toga negostoljubivog svijeta...
Ne htijui izgubiti posljednju nadu, Pentizel ue u vodu kroz
rupu u ledu kojom je i dola i zaroni do dna, do mjesta gdje je
ostavila brod. Nestao je. Minutu kasnije ona izroni na povrinu
stenjui oajno.
Jedina nada da preivi, zakljui ona, jest da doe do nekog
umovitog kraja. Nije znala kako bi se orijentirala, ali inilo joj se da
bi trebala poi prema sjeveru.
Odjednom su sva osjetila Pentizel reagirala istodobno,
priopavajui joj nagli osjeaj opasnosti. Opasnost je lebdjela iznad
nje!
Ona legne uz obalu i pokua odrediti prirodu opasnosti. Do nje
su dopirali samo tihi zvukovi. Ostala je nepomina, diui polako i
pravilno. Shvatila je samo to da njen ivot ovisi o njenim reakcijama
koje e se iskuati u iduim trenucima.
Prolo je pet minuta dok Pentizel nije shvatila da se iznad nje
nalazi samo jedna osoba. Osjetila se sigurnijom i neopazice okrenula
glavu. Prva stvar to je ula u njen vidokrug | bila su jedna kola.
Nema sumnje da ju je zato gonilac tako brzo dostigao. Vjerojatno je
stigao na obalu dok je ona bila pod vodom.
Kleei, Pentizel jo vie podigne glavu. I tada se nala u
klopci!
ovjek pored automobila bio je nepomian, tako da je Pentizel
prije opazila uperen revolver nego to je jasno shvatila u kakvom je
poloaju.
Jedan pokret i pucam ree ovjek ravnoduno.
Zamka je postavljena brzo procijeni situaciju Pentizel.
Mogla se popeti na obalu s druge strane ali ona je znala, jer je i
sama iskuala, mo zemaljskog oruja. Dobit e smrtonosni metak
prije nego to uspije doi do napadaa.
Dok je Pentizel traila drugi izlaz, sine joj nova spoznaja.
Neto u ponaanju tog ovjeka, u glasu s prostudiranim
68

modulacijama, govorilo joj je da je on ne kani ubiti. To je zagolica.

Ne nada li se da je ivu uhvati? Ako je tako, onda e napraviti
strahovitu glupost a njene mogunosti bijega neizmjerno rastu.
Kako se vie nije osjeala u neposrednoj opasnosti, Pentizel se
isprui i opusti miie. Kad bi samo taj ovjek bio toliko nesmotren
pa je pustio da mu se malo priblii...
Kako da pogaa njene tajne misli, upravo u tom trenutku on
progovori:
Doite ovuda i ne pokuavajte napadati.
Polako, gipkim pokretima, Pentizel se uzvere uz padinu obale.
ovjek ju je pratio opreznim glasom:
Ostanite s druge strane automobila... Ne, ovuda...
Polako... Bez naglih pokreta... Hodajte polake... Stanite... Sad se ne
miite dok ne stigne policija... Ne zaboravite, ako pokuate bjeati,
pucat u.
Pentizel je stajala ispred svoga gonia, dijelila ju je samo irina
automobila. Kad ne bi bilo te smetnje izmeu njih, ovjek bi ve bio
mrtav. Ako i nije mogla nita bolje napraviti, uvijek je mogla
pokuati skoiti prema njemu. Moda potcjenjuje svoju brzinu i
reflekse. Jo uvijek je imala izgleda da ga ubije, ak ako je i pogodi.
***
Protjecale su sekunde. Pentizel je promatrala ovjeka snane
pojave, neustraiva pogleda, tijela vrsto stojeeg na zemlji, ija je
ruka vrsto stezala drku tekokalibarskoga pitolja. Taj posljednji
pogled probudi nadu u srcu Pentizel! Otkrila je greku!
Drao je pitolj izravno uperen u nju ali prst nije bio na
okidau. Lakomislen ili previe siguran u sebe? Pentizel nije
oklijevala. Tijelo joj se pokrene brzinom munje.
U skoku prema naprijed preko krova automobila nije uspjela
sasvim uhvatiti ovjeka, ali nije se previe preraunala. Ona zgrabi
revolver. Sad ga je ona drala!
Okrene se i pritisne okida.
***

69

Posljednji prizor jo nije nestao s ekrana kad major podigne

glavu i pogleda Nelsona. Njegove uzdignute obrve bile su rjeitije od
najsrdanije estitke.
Obojica paljivo pogledaju na ekran, gdje se odvijao svretak
specijalne emisije. Kad je eksplodirao, revolver koji je bio ista
podvala, raznio je glavu Pentizel. Dugo je ostala kao ukopana, jo se
odupiralo to krvavo tijelo. Zatim se savije i beivotno sklizne s krova
automobila.
Zauje se blagi glas spikera:
Gospoe i gospodo, zavrena je naa specijalna emisija...

Gerhard Zwerenz

Nicht alles gefallen lassen...

Preveo Drago Bujan

70

ZAR DA TI SE
POPNU NA
GLAVU
Stanovali smo u treem katu kue u sreditu grada i nikome
nismo doputali da nam bilo to ostane duan. Dakako, ni
Drfeltovima iz kue preko puta. S njima nas je vezalo dugogodinje
prijateljstvo sve do onog dana kad je gospoa Drfelt jo prije nove
godine pozajmila na okvir za tortu i nije ga vratila.
Kad ju je moja majka poslije tri puta uzalud upozoravala da
nam ga vrati, popustilo joj jednog dana strpljenje te je na stubitu
rekla gospodi Muschg koja je stanovala u etvrtom katu da je
gospoa Drfelt najobinija lampavica.
Netko je zacijelo to ispripovijedao gospodi Drfelt jer su ve
sutradan njeni sinovi Klaus i Achim pretukli mog najmlaeg brata
Hansa da je sav bio plav.
Upravo sam bio u vei kad je Hans dotrao plaui. Uto opazih
gospodu Drfelt kako izlazi iz kue. Potrah preko ceste, dohvatih
njenu torbu s kojom je odlazila u trgovinu i istresoh joj je na glavu.
Ona odmah stade izbezumljeno zvati u pomo kao da sam joj uinila
bogznato. A samo joj je nekoliko komadia razbijenog stakla
pritiskalo glavu jer je u torbi nosila prazne boce mlijeka.
Moda bi sve ostalo na tome da nije bilo ba vrijeme ruku
gospodin Drfelt je kolima upravo dolazio kui.
Hitro pooh kui. No, moja sestra Elli, koja je takoer u podne
dolazila na ruak, padne u ake gospodina Drfelta. On je udari u
lice i razdere joj suknju. uvi njene prestraene krike moja majka
poleti na prozor i, vidjevi to se dogaa, baci teglu s cvijeem na
gospodina Drfelta.
Otada nas je od Drfeltovih dijelio nepremostivi ponor
neprijateljstva.
71

Nismo htjeli da se bilo tko od nas vie susretne s Dorfeltovima,

te je Herbert moj najstariji brat, koji je uio zanat kod jednog
optiara na kuhinjski prozor postavio dalekozor. Tako je naa
majka mogla nadgledati Drfeltove kad nas nije bilo kod kue i
upozoravati nas na eventualnu opasnost pri povratku.
ini se, meutim, da su i Drfeltovi nabavili slinu napravu jer
su jednog dana iz zrane puke zapucali na nae prozore.
Neprijateljski dalekozor odmah sam onesposobio preciznim
pogotkom iz malokalibarske puke, ali je iste veeri u zrak odletio
na volkswagen parkiran u dvoritu.
Na otac koji je radio kao ef sale u uglednom Cafe
Imperialu, dobro zaraivao i uio nas da sa svakim valja imati iste
raune predloi da o svemu obavijestimo policiju i od nje traimo
pomo.
No, to nije odgovaralo naoj majci, jer je gospoa Drfelt po
cijeloj ulici razglasila da smo mi to znai: cijela obitelj toliko
prljavi da se kupamo najmanje dva puta svakog tjedna te da smo mi
krivi za to to se u cijeloj zgradi troi mnogo vode koju plaaju svi
stanari zajedno. Odluili smo, dakle, da vlastitim snagama
nastavimo borbu bez obzira na njenu estinu. Zapravo, nismo se vie
mogli povui jer je cijelo susjedstvo napeto iekivalo nastavak
sukoba.
Slijedeeg jutra ulicu probudi neiji bolni krik.
Mi smo se, meutim, valjali od smijeha videi da je gospodin
Drfelt koji je ustajao vrlo rano i prvi izlazio iz zgrade pao u
duboku jamu ispred svoje kue.
Sav se zapleo u bodljikavu icu koju smo tamo postavili
jedino mu je lijeva noga stajala nekako po strani; trudio se da je ne
mie, jer bila mu je slomljena.
Uza sve to jo je sretno proao; ukoliko bi opazio jamu i
zaobiao je, doekalo bi ga iznenaenje u garai. Upalja plastine
bombe bio je, naime, povezan s elektropokretaem njegovih kola.
Umjesto Drfelta u zrak je nekoliko minuta poslije odletio njegov
podstanar Paul, koji je htio kolima odjuriti po lijenika.
Znali smo da e to razbjesniti Drfeltove. Nismo se zbog toga
iznenadili kad su ve u deset sati po naem proelju poeli padati
meci iz protuavionskog topa. Loe su, meutim, gaali te je tek
poneka granata pala blizu naih prozora. To nas je obradovalo jer su
tako stjecajem okolnosti ostali stanari automatski preli na nau
stranu. ak se i gospodin Lehmann, kuevlasnik, pobojao za svoje
maliane. Neko vrijeme nije poduzimao nita, ali kad su dvije
72

granate eksplodirale u njegovoj sobi, postao je i on nervozan te nam

je bez pogovora predao kljueve od prizemlja.
Za samo nekoliko minuta skinuli smo pokrivae s atomskog
topa. Sve nam je ilo kao po loju bili smo odlino uvjebani.
Sada e oni preko vidjeti svoje!, slavodobitno je kliktala moja
majka zatvorivi lijevo oko kao pravi niandija.
Kad smo cijev uperili ravno u prozor Drfeltove kuhinje,
opazih kako iz jedne prostorije u prizemlju njihove zgrade proviruje
jednaki top. No, nita se vie nije dalo uiniti. Elli, moja sestra, nije
mogla preboljeti udarce i gubitak suknje, sva crvena u licu izdala je
zapovijed: Pali!
Uz nezaboravno itanje atomska granata izleti iz cijevi, ali
istog trena zau se itanje i na suprotnoj strani ulice. Dvije granate
sudare se tono na sredini izmeu nae i Drfeltove zgrade.
Dakako, svi smo mi sada mrtvi, a na mjestu gdje je nekada bio
na grad prostire se golema sivo-smea mrlja. No, jedno se mora
rei: uinili smo svoje; ne moe se svakome dopustiti da nam uradi
to se sjeti.
Tko to dopusti, susjedi e mu se popeti na vrh glave.

Paul Anderson:

No Truce with Kings

Preveo Krsto Maurani

NE MIRI SE S
KRALJEVIMA
73

 Pjesmu, Charlie! Povedi pjesmu!

Ajde, Charlie!
Oficirska kantina bila je u meteu pijanstva, mlai oficiri na
dnu stola tek malo buniji nego njihove starjeine uz pukovnika.
Tepisi i zavjese nisu mogli priguiti graju, uzvike, toptanje izama,
bubanje aka o hrastovinu i zveku uzdignutih aa, to su odjekivali
o kamene zidove. Visoko gore, meu sjenama to su pokrile stropne
grede, visjeli su pukovski stijegovi, komeajui se na propuhu, kao
da ele naglasiti vrevu. Malo nie, mutno svjetlo fenjera i vrckavi
jezici plamena u ognjitu namigivali su preko trofeja i oruja.
Jesen stie rano na visoki Echo Summit. Vani je bjesnjela oluja,
uz urlik vjetra oko straarskih tornjeva i zavjesa kie preko
kasarnskoga kruga, a njena je huka tumarala i prodirala kroz zidove i
hodnike kao da je istinita ona pria o poginulim ratnicima puka to
svakoga devetnaestog rujna izlaze iz groblja i pokuavaju se
pridruiti slavlju, ali su zaboravili kako se to radi. Ovdje to nikoga
nije uzbuivalo. Treu diviziju, Risove, bio je glas najrazuzdanije
druine u Armiji Pacifikih Drava Amerike, a od svih su njenih
pukova Vagabundi, koji su drali tvravu Fort Nakamura, bili
najei.
Hajde, mome! Povedi! Ono to ti radi najblie je pjevanju u
cijeloj prokletoj Sierri! uzviknuo je pukovnik Mackenzie. Bio je
razgalio ovratnik na crnoj tunici svoje sveane uniforme i zavalio se
u stolac, protegnuvi noge, s lulom u jednoj i aom viskija u drugoj
ruci: ovjek zdepast, plavih oiju uokvirenih borama na istuenome
licu, kratko oiane gotovo sijede kose, za razliku od brkova koji su
se jo arogantno crvenjeli;
Charlie je moje zlato, moje zlato, moje zlato, zavijao je
kapetan Hulse. A onda se larma donekle utia i on uuti. Mladi
porunik Amadeo ustane, nasmijei se i zapone onu koju su svi
dobro znali.
Graniar sam, ljuti Ris, uvijek eljan njupe.
Kad god uvam gorski vis, nahladi mi...
Gospodine pukovnie. Oprostite.
74

Mackenzie se okrene i zagleda u lice narednika Irwina. Izraz

njegova lica ga potrese. Da?
Veteran sam okieni, nemam slabe toke...
Ovoga je trenutka stigla poruka, gospodine. Major Speyer
vas moli da smjesta doete.
Speyer, koji se nije volio opijati, dobrovoljno se bio javio da
veeras deura; inae je za praznike odluivala kocka. Sjetivi se
prijanje vijesti iz San Francisca, Mackenzie osjeti marce.
Pripita je druba urlala pripjev i nitko nije primijetio kako
pukovnik gasi lulu i ustaje.
Puke ine bum! A rakete vrum!
Strijele zuje zum! Hej, zuma zum!
Od metka do metka
Kratak ti je drum!
Svaki Ris koji do sebe neto dri tvrdio je da se njegova
jedinica tue nalivena do uiju bolje nego bilo koja druga trijezna
poput baruta. Mackenzie se nije osvrtao na marce u ilama;
zaboravio je na to. Sigurnim se koracima uputio prema vratima,
nesvjesno uzimajui svoje osobno oruje dok je prolazio mimo
soki. Pjesma ga isprati u hodnik.
Jer crve nam kantina nikad ne uskrati.
Zagrize u sendvi, a on ti ugriz vrati!
Fenjeri su visjeli daleko jedan od drugoga u hodniku. Portreti
bivih zapovjednika promatrali su pukovnika i narednika oima
sakrivenim u grotesknome mraku. Koraci su ovdje klopotali buno.
Mackenzie proe izmeu dva poljska topa zarobljenih u
bitki kod Rock Springsa za vrijeme vajominkog rata, generaciju
prije i krene uza stube. U ovoj se tvravi ovjek nahoda vie nego
to njegovim starim nogama odgovara. Ali, prastara je, generacije su
dograivale svaka poneto; i mora biti vrsta, masivna, granitna, jer
je klju nacije. Nije malo vojski slomilo zube na njenim zidinama, i
iz te je baze u ratovanje protiv gnjevnih stranaca krenulo i tamo
ostavilo kosti vie mladih boraca nego to se Mackenzie elio sjetiti.
Ali, nikad nije doivjela napad sa zapada. Boe, ili ve ta si,
ne dopusti to, moe li?
Kancelarija Komande je samotno mjesto u ovo doba noi. Soba
u kojoj je narednik Irwin imao svoj pisai stol bila je tako pusta:
nema pisara da kripuu perima, nema kurira da uurbano ulaze i
izlaze, nema oficirskih supruga da je razvedre ivim bojama svojih
haljina dok ekaju na red da se pukovniku pritue na neku sitnicu
dolje u Selu.
75

 Pukovnik je doao, gospodine, rekao je Irwin

nesigurno, otvarajui vrata u sobu Komande. Gutnuo je slinu i
zatvorio vrata za Mackenzijem.
Speyer je stajao uz Komandantov pisai stol. Bijae to istroen,
otrcani stari predmet, gotovo prazan: tintarnica, kutija za potu,
interfon, Norina fotografija, izblijedjela u toku onih deset godina od
njene smrti. Major bijae visok, suhonjav ovjek, kukasta nosa,
proelav. Uvijek je uspijevao da mu uniforma izgleda nekako
neizglaano. Ali, bio je najotrijeg uma meu Risovima miljae
Mackenzie; Isuse, kako je mogue da jedan ovjek proita toliko
knjiga kao Phil! Slubeno bio je autantom; a zapravo, bio je glavni
savjetnik.
Dakle? ree Mackenzie. Alkohol mu, ini se, nije
naudio, prije bi se moglo rei da mu je izotrio zapaanje: kako
fenjeri smrde i isijavaju vruinu u lice (kad e se ve jednom domoi
dovoljno jakoga generatora da uvedu elektrinu rasvjetu?), kako je
pod tvrd pod njegovim nogama, i kako je napuklina u buci na
sjevernom zidu mnogo dulja, i kako pe gubi bitku protiv studeni u
sobi. Glumei hrabrost, on zatakne palce za opasa i zanjie se na
petama. Dakle, Phil, to sad ne valja?
Brzojav iz Frisca, ree Speyer. On prestane savijati
nekakav komadi papira pa ga prui Mackenziju.
Ha? A zato ne radiom?
Brzojav je tee uhvatiti. Ovaj je i kodiran, povrh svega.
Irwin ga je deifrirao.
Kakva je to sad igra, doavola?
Pogledaj sam, Jimbo, pa e znati. Ionako je naslovljen
na tebe. Izravno iz Glavnog taba.
Mackenzie zakilji u Irwinovo rkanje. Uobiajene
formalnosti kojima poinje svaka zapovijed; a dalje:
Ovim vas se obavjetava da je Senat Pacifikih Drava
izglasao zakonsku uredbu o smjenjivanju Owena Brodskog, biveg
suca Pacifikih Drava Amerike. Za novog suca PDA postavljen je s
dananjim datumom, u 20.00 sati, dosadanji Zamjenik Humphrey
Fallon, a u skladu za Zakonom o nasljedstvu. Postojanje
disidentskih elemenata, koji znae opasnost po mir i red u zemlji,
ini nunim proglaenje izvanrednog stanja, koje stupa na snagu
danas, u 21.00 sati. U svjetlu gore navedenog, izdaju vam se
slijedee zapovijedi:
1.
Gornja obavijest je strogo povjerljiva do asa slubene
proklamacije. Nijedna osoba koja je za vrijeme predaje ove
obavijesti stekla bilo kakvo znanje o njoj ne smije ni jednoj drugoj
76

osobi povjeriti nijedan njen dio. Prekritelji ovog stava naredbe i

njihovi suuesnici bit e smjesta uhapeni i stavljeni u samicu do
prijekog suda.
2.
Rekvirirat ete sve oruje i municiju osim deset posto, i
drat ete ga pod jakom straom.
3.
Sve svoje ljudstvo u granicama podruja Fort Nakamure
zadrat ete do svog smjenjivanja. Smijenit e vas pukovnik Simon
Hollis, koji e krenuti iz San Francisca sutra ujutro u pratnji jednog
bataljona. Oekuje se da e stii u Fort Nakamuru u roku od pet
dana, kada ete mu predati komandu. Pukovnik Hollis e imenovati
oficire i vojnike koje e zamijeniti pripadnicima svog bataljona, koji
e zatim integrirati u va puk. Vi ete zadrati zapovjednitvo nad
smijenjenim ljudstvom do dolaska u San Francisco, gdje ete se
javiti brigadnom generalu Mendozi u New Fort Baker. Da bi se
izbjegle provokacije, ti e vojnici biti razoruani, osim oficira, koji
e zadrati osobno oruje.
4.
Ova je obavijest za vas privatno: kapetan Thomas
Danielis imenovan je starijim autantom pukovnika Hollisa.
5.
Jo jednom vas podsjeamo da se Pacfike Drave
Amerike nalaze pod uvjetima izvanrednog stanja zbog dravne
sigurnosti. Od vas se zahtijeva potpuna lojalnost legalnoj vladi.
Svaki in pobune se mora otro kazniti. Svatko tko bi pruio bilo
kakvu podrku ili pomo frakciji Brodskog ini akt veleizdaje i bit e
odgovarajue kanjen.
Gerald O' Donnell, Gen. APDA, VK
Grmljavina je odjeknula planinom poput artiljerijske paljbe.
Mackenzie se nije odmah pomaknuo, a i tada samo zato da bi papir
metnuo na stol. Sporo je prikupljao svoje emocije, osjeajui se
poput prazna, ispuhana balona.
Usudili su se ree Speyer uplje, kao navijen.
Zaista su se usudili.
Hm? Mackenzie polako okrene oi prema majorovu
licu. Speyer mu ne uzvrati pogled. Zurio je netremice u svoje ruke
kako motaju cigaretu. Ali rijei su pratale iz njega grubo i brzo:
Mogu pogoditi to se dogodilo. Jastrebovi su zahtijevali
smjenjivanje jo odonda kad je Brodsky kompromisom rijeio
granini spor sa Zapadnom Kanadom. A Fallon, daa, ima on i svojih
ambicija. Ali, njegova je klika u manjini, i on to zna. Njegov izbor za
zamjenika donekle je umirio jastrebove, ali on nikad ne bi postigao
77

da ga izaberu za suca na redovan nain, jer Brodsky svakako nee

umrijeti od starosti prije njega, a uope, pedeset posto Senata su
trijezni, zadovoljni gazde, koji ne misle da je bogom dano pravo
PDA da opet ujedine kontinent. Ne vidim naina da se smjenjivanje
progura u Senatu potenom igrom. Prije bi izglasali nogu u tur
Fallonov.
Ali, Senat je bio sazvan ree Mackenzie. inilo mu se
kao da to netko drugi govori. Tako su barem javile vijesti na
radiju.
Pa naravno. Sazvan je juer da bi debatirao o ratifikaciji
sporazuma sa Zapadnom Kanadom. A gospodari su ratrkani po
cijelome kraju, svaki na svojoj Postaji. Do San Francisca im valja
putovati. Nekoliko namjetenih zastoja... doavola, pa neka samo
eljezniki most kod Boisa ode u zrak, i dobar tucet Brodskyjevih
najeih pristaa e zakasniti... i tako je Senat imao kvorum, u redu,
ali bili su prisutni svi Fallonovi pristae, a toliko je ostalih manjkalo
da su jastrebovi imali glatku veinu. A sjednica je bila u nedjelju,
kad se nitko ne zanima za politiku. Hokus-pokus, smjenjivanje, i evo
ti novoga suca! Speyer je smotao cigaretu i sad ju je stavio meu
usnice i eprkao po depu traei ibicu. Jedan mu se mii trzao u
bradi.
Jesi li siguran? mrmljao je Mackenzie. Mislio je kako
je sve ovo nalik na ovaj njegov posjet Puget Cityju, kad ga je uvar
pozvao da s njime jedri pa se spustila magla. Bilo je hladno i nita se
nije vidjelo, nita nisi mogao dohvatiti rukom.
Dakako da nisam siguran! zarei Speyer. Nitko
nee biti siguran dok ne bude kasno. ibica mu se tresla u ruci.
Oni, uh, izabrali su novoga Vrhovnoga komandanta, kako
vidim.
Aha. Pa moraju smijeniti svakoga tko nije za njih, to je
mogue bre, a de Barros je bio Brodskyjev ovjek. ibica je
zabljetala i Speyer stane vui dimove. Ukljuivi i tebe i mene.
Puku je reducirano naoruanje, da ne bi nekome palo na pamet da se
odupre novome pukovniku. A ipak ga prati cijeli bataljon, tako, za
svaki sluaj. A mogao je avionom, bio bi ovdje ve sutra.
Zato ne vlakom? Mackenzija zagolica dim cigarete i
on posegnu za lulom.
Vjerojatno su sva vozila upuena na sjever. Da
transportiraju trupe koje e u korijenu uguiti moguu pobunu gazdi.
Nizine su sigurne, mirni raneri i Esperske kolonije. Oni nee stati
na put Fallonovim vojnicima u njihovome maru u baze Echo i
Donner. Iza Speyerovih rijei cerilo se grozno preziranje...
78

 to da uradimo?
Pretpostavljam da je Fallon formalno slijedio zakon; da je
bilo kvoruma ree Speyer. Nikad se nee saznati da li je
postupak bio sasvim ustavan... itao sam tu prokletu poruku valjda
stotinu puta. Ima mnogo toga izmeu redaka. Na primjer, vjerujem
da je Brodsky na slobodi. Da je uhapen, stajalo bi to u poruci i bilo
bi manje nervoze oko pobune. Moda ga je nekoliko vjernih vojnika
prokrijumarilo na sigurno mjesto. Gonit e ga kao divlju ivotinju,
to se razumije.
Mackenzie je bio izvadio svoju lulu, ali je na nju zaboravio.
Tom je meu onima koji dolaze da nas smijene, ree tiho.
Da. Tvoj zet. To je lukav potez, zar ne? Neke vrste
jamstvo tvoga dobrog ponaanja, a istovremeno preutno obeanje
da ti i tvoji neete doivjeti nita runo ako se javi kako ti je
nareeno. Tom je dobar djeak. On nee ostaviti svoje na cjedilu.
Ovo je njegov puk ree Mackenzie. On se uspravi.
elio se boriti protiv Zapadne Kanade, znam to. Mlad je, i... i mnogo
je Pacifikanaca poginulo u borbama za Idaho. I ena i djeca.
No ree Speyer, ti si pukovnik, Jimbo. to emo?
Ne znam. Ja sam samo vojnik. Lula se slomi u
Mackenzijevoj ruci. Ali mi nismo osobna milicija jednog od
efova. Zakleli smo se da emo uvati Ustav.
Ako mene pita, ne shvaam kako je naputanje nekih
naih zahtjeva u Idahu moglo dovesti do smjenjivanja Brodskog.
Mislim da je imao pravo.
Hm...
Nazovi ti dravni udar bilo kojim imenom, on to ostaje.
ini mi se da se ba ne razumije u tekue dogaaje, Jimbo, ali ti
ipak mora biti jasno to e donijeti Fallonovo sudovanje. Rat protiv
Zapadne Kanade od svega je moda najmanja nevolja. Fallon eli
centralizirati vlast. On e nai naina da podree krila efovskim
klanovima. Mnogo e ih poginuti u izravnim sukobima. Ostale e
optuiti za urovanje s Brodskim, a tu i nee mnogo pogrijeiti, pa ih
osiromaiti globama. Esperske kolonije e dobiti lijepa velika
imanja, pa e njihova konkurencija slomiti ostatak efova. Zatim e
ratovi odvui efove s njihovih imanja, koja e stoga otii k vragu. I
tako, eto, stupamo prema slavnome cilju ujedinjenja.
to emo ako ga podre Esperi? Sluao sam dosta o
psiudarima. Ne mogu zahtijevati od svojih ljudi da im se suprotstave.

79

 Mogao bi ti od njih zahtijevati i da se suoe i sa samom

Paklenom bombom, Jimbo, i oni bi to uinili. Vagabunde vode
Mackenziji ve pedeset godina.
Da, mislio sam da bi Tom jednoga dana...
A mi ve dugo vremena sumnjamo da se kuha neto
slino ovome. Sjeti se onoga to smo razgovarali prolog tjedna.
Aha.
A mogao bih te podsjetiti da u Ustavu izriito stoji da je
sastavljen da bi branio drevne slobotine pojedinih regija.
Ostavi me na miru! uzvikne Mackenzie. Ja vie ne
znam to je pravo a to krivo, velim ti! Daj mi mira!
Speyer uuti, promatrajui ga kroz oblake ustajala dima.
Mackenzie je koraao amo-tamo, lupajui izmama o pod kao da
lupetaju bubnjevi. Napokon, on hitne slomljenu lulu o zid tolikom
snagom da se sva razbila.
U redu. Svaku rije mora protiskivati kroz stegnuto
grlo. Irwin je ovjek na mjestu i sposoban je da dri jezik za
zubima. Poalji ga neka pokida telegrafske ice dva tri kilometra
daleko od tvrave. Neka izgleda kao da ih je pokidala oluja. ice
ionako svaki as pucaju. Slubeno mi nismo primili nikakvu poruku
od Generaltaba. To e nam dati vremena da stupimo u dodir s
Komandom Sierre. Neu se protiviti naredbi generala Cruikshanka...
ali sam siguran na koju e stranu ako samo bude imao prilike za to.
Sutra se pripremamo za akciju. Nee nam biti teko zadrati Hollisov
bataljon, a trebat e im vremena da poalju jae snage protiv nas. A
dotle e i zima, pa emo biti odsjeeni do proljea. Samo smo mi
vini skijama i krpljama i tome slino, pa emo biti u stanju povezati
se s drugim jedinicama. A na proljee... vidjet emo.
Hvala, Jimbo. Zavijanje vjetra gotovo je uguilo
Speyerove rijei.
Ja bih ... volio bih obavijestiti Lauru.
M-hm. Speyer stegne Mackenzijevo rame. U
majorovim oima zasvjetlucae suze.
Mackenzie izie, ukruen, ignorirajui Irwina: kroz predsoblje,
niza stube, mimo strae kojoj uzvrati pozdrav automatski, ne
primjeujui ih, do svog stana u junom krilu.
Ki je ve spavala. S fenjerom u ruci on ue u njenu sobu. Ona
se bila vratila ovamo, a njen je suprug ostao u San Franciscu.
U prvi se mah Mackenzie nije mogao sjetiti zato je Toma
poslao u San Francisco. On prevue rukom preko kratko oianog
tjemena kao da iz njega eli neto imikati... ah, da, toboe da
80

pospjei sljedovanje zimskih uniformi; a zapravo htio je da mladi

bude na sigurnu dok ne proe politika kriza. Tom je jedna boja
potenjaina, zagrijan za Fallona i za Esperski pokret. Njegov ga je
prostoduni jezik esto uvaljivao u sukob s kolegama oficirima. Oni
su veinom dolazili iz efovskih klanova ili bogatih namjesnikih
obitelji, kojima je odgovarao postojei poredak. A Tom Danielis je
zapoeo karijeru kao mali na ribarskom brodu iz jednoga bijednog
ribarskog sela sa Mendosinke obale. U slobodno ga je vrijeme jedan
Esper uio itanju i pisanju. Tada je otiao za profesionalnog vojnika
i stekao in golom hrabrou i uroenom inteligencijom. Nikad nije
zaboravio da Esperi pomau siromane i da je Fallon obeavao
pomagati Espere... A svakako i bitke, slava, ujedinjenje, savezna
demokracija... to su snovi mladenakog oduevljenja.
Laurina se soba neznatno promijenila otkako je otila da bi se
udala prole godine. A bilo joj je tada jedva sedamnaest. Bilo je tu
sitnica koje obino pripadaju maloljetnim osobama s pletenicama i
pjegicama na licu pliani medo, izlizan od djetinje ljubavi, kuica
za lutke koju joj je izradio otac, majina slika, koju je nacrtao kaplar
prije nego to je zaustavio tane kod Slanog jezera. Boe, kako je
slina svojoj majci!
Mackenzie je prodrma to je god mogao njenije. Ona se istoga
trena probudi i on proita stravu u njenim oima.
Tata! Ima li vijesti o Tomu?
Sve je u redu. Mackenzie spusti fenjer na pod, pa
sjedne na rub kreveta. Prsti kojima je zgrabila njegovu ruku bijahu
hladni.
Nije ree ona. Poznajem te dobro.
Nije mu se jo nita dogodilo. Nadam se da i nee.
Mackenzie se sabere. Ona je vojnika ki i zato joj je kazao
istinu u nekoliko rijei; ali nije imao snage gledati je u oi. Kad je
zavrio, ostane sjediti nepomino, utke, sluajui kiu.
Pobunit e se apne ona.
Konzultirat u se s Komandom Sierre i slijediti naredbe
svog starjeine ree Meckenzie.
Znam kakve e one biti.. kad sazna da e ga podrati.
Mackenzie slegne ramenima. Glava ga je poela boljeti.
Mamurluk poslije pijanke? Morat e se jo dobro naliti da bi noas
zaspao. Ne, nema vremena za spavanje... ili da, bit e. Sutra e biti
dovoljno vremena da postroji puk u dvoritu i da im odri govor s
parapeta June kule, kao i svi Mackenziji prije njega, i... On utone u
besmisleno razmiljanje o izletu na jezero Tahoe, kad su se on, Nora
81

i njihova mala ki vozili u amcu po vodi zelenoj poput Norinih

oiju, tako bistroj da ni svjetlucanje sunca po glatkoj povrini nije
skrivalo pogledu svaki kameni na dnu jezera; trgne se, ulovivi
sama sebe kako se prisjea Laurine male starke kako stri uvis dok
objema rukama buka po vodi, nagnuvi se preko krme amca.
Ona prozbori bez ikakve emocije u glasu.
Pretpostavljam da te neu moi nagovoriti... On
zatrese glavom. Mogu li onda krenuti sutra, rano ujutro?
Da. Nai u ti koiju.
K vragu i koija. Bolje se drim u sedlu nego ti.
U redu. Ipak, dvoje ljudi da te prate... Mackenzie
duboko udahne. Moda bi mogla nagovoriti Toma da...
Ne. Ne mogu. Molim te, ne trai od mene, tata.
On joj pokloni posljednje to mu je preostalo:
Ne elim te nagovarati da ostane. Reci Tomu da ga
unato svemu smatram pravim ovjekom za tebe. Laku no. zlato.
To je izbrbljao prebrzo, ali se nije usudio oklijevati. Kad ona zaplae,
morat e odmaknuti njene ruke od svoga vrata i napustili sobu.
Ali ja nisam oekivao toliko ubijanja!
Ni ja... u ovoj fazi. Bit e ga jo, bojim se, dok najvaniji
cilj ne bude postignut.
Ti mi ree...
Rekoh ti nae nade, Mwyr. Ti zna kao i ja da je Velika
Znanost precizna samo u najirem smislu. Pojedinani dogaaji
ovise potpuno o statistikim fluktuacijama.
To je prikladan nain, zar ne, da se opie umiranje
svjesnih bia u blatu?
Ti si ovdje novajlija. Teorija je jedno, prilagoenje
praktinim potrebama neto sasvim drugo. Zar doista misli da me
ne boli kad gledam kako se dogaaju nesree u planiranju kojih sam
i sam pomagao?
Oh, znam, znam. Ali to mi nimalo ne olakava savjest.
Hoe rei, ne olakava ti teret odgovornosti.
Fraza.
Ne, to nije semantiko nadmudrivanje. Razlika je
stvarna. itao si izvjetaje, gledao snimke, ali ja sam ovamo stigao s
prvom ekspedicijom. Ovdje sam ve vie od dva stoljea. Njihova
agonija mi nimalo ne smeta.
82

 Ali, bilo je sve drukije kad smo ih otkrili. Posljedice

njihovoga nuklearnog rata tako su se grozno osjeale. Tada smo im
bili potrebni siromanim izgladnjelim usijanim glavama ali ne:
mi smo samo promatrali, ne maknuvi malim prstom.
Histerizira. Pa zar smo mogli tako banuti, ne znajui o
njima ba nita, i oekivati da budemo bilo to drugo osim jo
jednoga disruptivnog faktora? Faktora ije posljedice ni mi sami ne
bismo mogli predskazati? Bio bi to kriminal, bili bismo slini
kirurgu koji krene u operaciju pacijenta a da ga i ne pogleda. Mi
smo im morali dopustiti da stvari rjeavaju kako znaju i umiju, dok
ih ne prouimo. Ti nema pojma koliko smo se namuili dok nismo
sakupili dovoljno podataka da ih shvatimo. A taj se posao nastavlja.
Prolo je tek sedamdeset godina otkako smo se osjetili sposobnima
da uvedemo prvi novi faktor u ovaj uzorak njihovog drutva. Plan
treba adaptirati naim novim saznanjima o njima. Protei e moda
i tisuu godina dok ne privedemo kraju nau osnovnu misiju.
A u meuvremenu, oni su opet stali na svoje noge. Oni
pronalaze svoje vlastite odgovore na pitanja koja ih mue. Odakle
nam pravo da...
Poinjem se pitati, Mwyr, odakle tebi pravo da se naziva
psihodinamiarem-pripravnikom. Razmisli malo, na to se svode ti
njihovi odgovori. Vei dio planete jo se uvijek nalazi u stanju
barbarstva. Ovaj je kontinent najdalje odmakao prema oporavku, jer
je prije unitenja uivao najiru raspodjelu tehnikih vjetina i
opreme. A u kakvu se socijalnu strukturu razvio? Kaos prgavih
dravica. Feudalizam, gdje ravnotea politike, vojne i ekonomske
moi lei u agrarnoj aristokraciji ni vie ni manje! Cijeli niz
inkompatibilnih supkultura i jezika. Slijepo nasljedno oboavanje
tehnologije to e ih, ako ih ne zaustavimo, odvesti ravno natrag u
istu onakvu bjesomunu mehaniziranu civilizaciju kakva ih je ve
jednom, prije trista godina, upropastila. Zar jadikuje nad nekoliko
stotina mrtvih do ega su doveli nai agenti izazvavi revoluciju,
koja nije uspjela ba onako glatko kako smo se nadali? Velika ti
Znanost prisie da bi bijeda ove rase akumulirana u slijedeih pet
tisua godina nadmaila, ako im sad ne pomognemo, ovo malo jada
to smo prisiljeni izazivati, barem za tri reda veliine.
...Da. Naravno. Popustio sam emocijama. ini mi se da
im je u poetku teko odoljeti.
Morao bi biti sretan to si u poetku bio izloen samo
blaim aspektima plana. Bit e i gore.
Tako mi rekoe.
83

 Apstrakcija. Zamisli se malo nad zbiljom. Vlada, koja je

opsjednuta ambicijom da obnovi nestalu naciju, postupat e
agresivno, zaglibivi tako u dugotrajne ratove protiv monih
susjeda. Aristokraciju i slobodne posjednike ti e ratovi posredno i
neposredno iscrpiti ekonomskim problemima koje nee, u svojoj
naivnosti, znati rijeiti. Naslijedit e ih anemina demokracija, nad
kojom e najprije dominirati korumpirani kapitalizam, a zatim,
golom silom, centralna vlast. Ali, za mnogobrojni proletarijat,
propale zemljoposjednike i osvajanjem adoptirane strance nee biti
mjesta. Oni e biti plodno tlo za demagogiju. Carstvo e potresati
neprekidne pobune, ustanci, despotizam, propadanje iznutra i
invazije izvana. Oh, bit emo mi odgovorni za jo mnogo tota prije
nego to dovrimo posao!
Misli li... kad plan privedemo kraju... hoemo li moi
sprati krv s naih ruku?
Ne. Mi plaamo najviu cijenu.
Proljee u visokoj Sierri je hladno, vlano, velike mrlje
zaostaloga prljavog snijega pokrivaju umovite padine, vjetar mreka
povrinu lokvi na cesti. Prvi daak njenog zelenila na jasikama
djeluje krhko meu mrkim borovima i omorikama. A tada prijee
granicu visoke ume i svijet postaje neizmjerno sivo-plavo
prostranstvo, na kojem sunce blijeti preko snijega a vjetar ti uplje
huji u uima.
Kapetan Thomas Danielis, artiljerija, Lojalistika Armija
Pacifikih Drava, okrene konja. Bio je to crnomanjast mladi, vitak,
prasta nosa. Iza njega je vod vojnika, kliui se u blatu i psujui,
napeo sve snage da iz kala izvue lafet topa. Alkoholni motor
tegljaa bio je preslab da uradi bilo to korisno. Pjeadija se
provlaila mimo utonulih kotaa, glava uvuenih u ramena,
iscrpljena rijetkim zrakom, spavanjem u promoenim atorima i
teretom ljepljiva blata na izmama. Kolona je krivudala iz krevitoga
klanca na cestu, pa se gubila iza planinskog sedla. Zapuh vjetra
donese Danielisu miris znoja.
Dobri su to momci, mislio je. Prljavi i ustrajni, trudili su se
koliko su mogli. Njegova e eta veeras dobiti topli obrok, pa
makar bude svojim rukama morao skuhati intendanta.
Potkova njegova konja udari o komad prastarog betona koji je
virio iz blata. Kad bi bilo kao u ona vremena... puste elje. Iza ovog
sedla prostire se pusta zemlja koju svojataju Sveci: njihova je mo
prola i zaboravljena, ostalo je jo samo neto malo trgovine. Stoga
se ta planinska cesta nije smatrala vrijednom popravka, a eljeznika
84

pruga zavrava kod Hangtowna. Zbog svega toga ekspedicione snage

moraju gacati kroz nenaseljene ume i studenu visoravan, sam Bog
im pomogao!
Sam Bog neka im pomogne u Nakamuri, mislio je Danielis.
Usne mu se stegnu i on podbode konja jae nego to je trebalo. Iskre
vrcnu ispod kopita dok je ivotinja kloparala uz cestu prema vrhu
sedla. Sablja mu zazveketa o boku.
Pritegnuvi uzde, on dohvati svoj dalekozor. Odavde je imao
otvoren pogled preko razbacanih planinskih vrhunaca i u duboki,
zasjenjeni kanjon pred sobom. Zamak jo nije mogao vidjeti. Nije
jo, uostalom, ni oekivao da e ga ve ugledati. Dobro je on
poznavao ovaj kraj... i te kako dobro!
Ipak, moda ugleda kakav znak neprijateljske aktivnosti. Bilo
je neega sablasnog u injenici da su doprli ak dovde a da nisu ni
naslutili prisutnost neprijatelja ili bilo koga ivog; da patrole nisu
nale nikakva traga pobunjenicima; da ve danima nehotice
skupljaju ramena oekujui da ih pogodi snajperova strijela, koja
nikako da doe. Stari Jimbo Mackenzie nije od onih to ekaju
uaneni iza zidova. Vagabundi nisu sluajno stekli svoj nadimak.
Ako je Jimbo iv. Tko zna? Moda mu je ba onaj leinar tamo
kljuvao le.
Danielis se ugrize za usnu i prisili se da ne misli na
Mackenzija, koji ga je nadurlao, nadlokao i nadsmijao a da mu to on
nikad nije zamjerio, na Mackenzija koji se mrtio nad ahovskom
ploom gubei partiju za partijom a da ga to nikad nije smetalo, na
Mackenzija, ponosnoga i sretnog na vjenanju... Da ne misli na
Lauru, koja se trudila da sakrije svoj pla nou, koja je nosila dijete
pod srcem i budila se sama u San Franciscu. Svaki od ovih soldata
to gacaju prema zamku koji unitava svakog tko mu se usudi
pribliiti, svaki od njih ima ponekog kod kue i svaki od
pobunjenika ima nekog... Bolje da pripazi na neprijatelja i da ne
misli vie.
ekaj! Danielis se ukruti. Jaha... On dovede okulare u fokus.
Jedan od naih. Fallonova je vojska dodala plavu vrpcu uniformi.
Izvia se vraa. Srsi mu prou leima. On odlui sasluati izvjetaj
iz prve ruke. Ali momak je bio jo daleko, sporo jaui preko
nemogueg terena. Nema potrebe da mu uri u susret. Danielis
nastavi promatrati zemljite.
Pojavio se i izviaki avion, nezgrapan i spor. Njegovo je
brundanje ispunilo kotlinu meu kamenim visovima, i tumaralo,
odjekujui, amo-tamo. To je pomoni izvia, nema sumnje, koji
odrava radio-vezu. Kasnije e posluiti kao artiljerijski izvia.
85

Nema nikakva smisla preurediti ga u bombardera: tvrava Nakamura

je prevrsta da bi joj moglo nauditi ono to su dananji slabani
avioni u stanju baciti na nju. Uostalom, mogli bi ga i oboriti.
Iza Danielisa zakripi cipela. Konj i ovjek se okrenu kao
jedan, pitolj uperen munjevito.
Cijev se spusti.
Oh. Oprostite, Mislioe.
ovjek u plavoj odjei kimne. Smijeak mu ublai strogo lice.
Mora da ima najmanje ezdeset godina, ovako sijed i izboran, ali se
ipak penje po ovim gudurama poput koze. Simboli Yanga i Yina
zlatili su mu se na prsima.
Nema razloga za nervozu, sine, ree on. Jedva primjetan
trag teksakog naglaska razvlaio mu je rijei. Esperi su se
pridravali lokalnih zakona, gdje god ivjeli, ali nijednu dravu nisu
priznavali svojom: priznavali su samo ovjeanstvo kao cjelinu, ak
moda i ire, sve ivo u svemirskom kontinuumu prostora i vremena.
Ipak, presti Pacifikih Drava nevjerojatno je porastao kad je Red
osnovao svoju nepristupanu Centralu u San Franciscu u vrijeme
velike obnove grada. Nije bilo protivljenja elji da Mislilac
Woodworth slijedi ekspediciju u svojstvu promatraa. Naprotiv. ak
se ni sveenici nisu bunili: religije su napokon shvatile da Espersko
nauavanje nema nikakve veze s religijom. Danielisu uspije
smijeak.
Zar me korite?
Nije prijekor. Savjet. Vae ponaanje nije korisno. Samo
iscrpljuje. Bijete ovu bitku tjednima, prije nego to je i zapoela.
Danielis se sjeti propovjednika koji je posjetio njegov dom u
San Franciscu, pozvanog u nadi da e pomoi Lauri da nae duevni
mir. Njegova je usporedba bila jo slikovitija: Tanjuri se peru
jedan po jedan. Sjeanje na to zamagli Danielisove oi. On ree
grubo:
Ja bih se umirio kad biste upotrijebili svoje sposobnosti
da mi kaete to nas eka.
Ja nisam vidovit, sine. Preveliki materijalist, bojim se.
Netko se od nas mora brinuti i za praktine stvari. Jednoga u dana
valjda imati vremena da se povuem i istraim svoju nutrinu. Ali
potrebno je da se time zapone u mladosti i ustraje itava ivota, da
bi se sposobnosti razvile do kraja. Woodworth se zagleda u
daljinu, pridruujui se njihovoj samoi.
Danielis je oklijevao: da li da prekine meditaciju? Muila ga je
zagonetka Mislioeva praktinog razloga da prisustvuje ovome
86

maru. Da se vrati s izvjetajem koji e biti precizniji od onog to ga

mogu pripremiti neizvjebana osjetila i nekontrolirane emocije? Da,
to e biti. Esperi bi jo mogli aktivno sudjelovali u ovome ratu.
Premda oklijevajui, Centrala je povremeno doputala oslobaanje
uasne psi-energije kad god je Red bio u opasnosti; a Sudac Fallon
im je ipak naklonjeniji nego to su bili Brodsky i prijanji Senat
Gazdi i Dom Narodnih Delegata.
Konj zatope kopitima i zafre. Woodworth podigne pogled
prema jahau.
Ipak, ako mene pitate, ree on, mislim da ovdje
neete nai bogzna to. Bio sam ja izvia kod kue, prije nego to
sam spoznao Pravi put. Ovaj teren izgleda prazan.
Kad bismo barem znali! eksplodira Danielis. Imali
su cijele zime vremena raditi to ele, dok nas je spreavao da
doemo u planine. Ono malo izviaa to su se uspjeli probiti javljali
su da je ovdje ivo kao u konici... jo prije dva tjedna. Koga su
avola naumili?
Woodworth ne odgovori.
Rijei provale iz Danielisa, nije se mogao zaustaviti, morao je
priguiti sjeanje na Lauru kako sa ispraa u njegovu drugom
pohodu na njena oca, est mjeseci poto se prvi vratio kui
masakriran:
Kad bismo barem imali vie materijala! Nekoliko jadnih
eljeznikih pruga i automobila; aica aviona; opskrbu dovlaimo
mazgama; kako da budemo pokretniji? I to me najvie uzrujava...
mi znamo kako da izradimo sve to su imali u stara vremena. I vie,
moda. Imamo knjige, imamo znanje U Fort Nakamuri promatrao
sam elektriara kako izrauje tranzistore dovoljne valne duine da
prima televizijske signale, a cijeli ureaj nije bio vei od moje ake.
Vidio sam znanstvene asopise, laboratorije; biologija, kemija,
astronomija, matematika! I sve beskorisno!
Ne ba, Woodworth odgovori blago. Znanost
postaje nadnacionalna, kao i moj Red. Tiskarski strojevi, radiofoni,
telepisai...
Velim, beskorisno! Beskorisno jer ne spreava ljude da se
ubijaju, jer nema autoriteta koji bi ih natjerao da se bolje ponaaju.
Beskorisno jer ne oslobaa farmera konjskoga pluga. Imamo znanje,
a ne znamo ga primijeniti.
Primjenjujete ga, sine, kako ne, gdje god se ne trai
previe energije i prevelika industrijska postrojenja. Sjetite se da je
svijet mnogo siromaniji prirodnim bogatstvima nego to je bio prije
Paklenih bombi. Ja sam na svoje oi vidio Crni Kraj, gdje je vatrena
87

oluja zbrisala teksaka naftna polja. Woodsworth izgubi neto od

svoje vedrine. On skrene pogled prema vrhovima planina.
Nafte ima drugdje, uporno e Danielis. I ugljena.
eljeza, urana, svega to nam je potrebno. Ali svijet nije organiziran,
zato mu je to izvan domaaja. Pa zato u Sredinjoj dolini uzgajamo
samo one kulture od kojih moemo destilirati alkohol, za ono
nekoliko motora to su jo u pogonu; a ostalo uvozimo u smijeno
malim koliinama preko nevjerojatnog lanca posrednika; a veinu
svega prodere vojska. On trgne glavom prema komadu neba
preko kojeg je bio preletio rukom izraeni avion. I to je jedan od
razloga za ujedinjenje. Obnova.
A drugi? tiho upita Woodsworth.
Demokracija... ope pravo glasa... Danielis proguta
slinu. Da se oevi i sinovi vie ne moraju meusobno tui... nikad
vie.
To su ve bolji razlozi, ree Woodworth. Dostojni
Esperske podrke. Ali to se tie mehanizacije... On potrese
glavom. Ne, tu nemate pravo. To nije pravi nain da ljudi ive.
Moda i nije, ree Danielis. Premda moj otac ne bi
danas bio bogalj od preteka rada da je imao bilo koji stroj da mu
pomogne... Oh, ne znam. Sve po redu. Najprije zavrimo ovaj rat, pa
se onda uvjeravajmo. On se sjeti izviaa, koji je u meuvremenu
nestao s vidika. Oprostile, Mislioe, moram neto obaviti.
Esper podigne ruku u znak mira. Danielis odjae.
Pljuskajui uz cestu, on primijeti ovjeka kojeg je traio kako
razgovara s majorom Jacobsenom. Ovaj ga je vjerojatno i poslao u
izvianje. Sad je sjedio na konju blizu kolone pjeadinaca. Izvia je
bio Indijanac iz plemena Klamath, krupan ovjek, odjeven u
ivotinjske koe, luka prebaena preko ramena. Mnogi sjevernjaci su
luk i strijele pretpostavljali pukama: jeftinije, beumne, manji
domet ali ista vatrena mo kao i puka. Za tekih vremena, prije
nego to su Pacifike Drave formirale svoju uniju, luk i strijela su
spasili mnoge gradove od osvajanja.
Ah, kapetane Danielis, pozove Jacobsen. Stigli ste
u pravi trenutak. Porunik Smith je upravo htio izvijestiti to je
njegovo odjeljenje otkrilo.
I avion, ree Smith ne dajui se smesti Ono, to
nam je javio pilot dalo nam je hrabrosti da odemo i uvjerimo se
sami.
I?
Ni ive due.
88

 to?
Tvrava je evakuirana. I naselje. Nema ive due.
Ali... ali... Jacobsen se sabere. Nastavite.
Prostudirali smo tragove to smo bolje mogli. ini se da
su civili otili mnogo ranije. Saonicama i skijama, rekao bih, moda
na sjever u neko uporite. Pretpostavljam da su istovremeno
prebacili i opremu, ono to nisu mogli ponijeti sa sobom, postupno.
Jer puk i pratee jedinice, ak i artiljerija, odoe tek prije tri dana.
Tlo sve razoreno. Uputili se nizbrdo, kao na zapad-sjeverozapad,
koliko smo mogli vidjeti.
Jacobsen se zagrcne. Kamo su se uputili?
Zapuh vjetra udari Danielisa u lice i zamrsi konjske grive. Iza
sebe je uo polagano plopkanje i ukanje izama, kripu kotaa,
dahtanje motora, zveket metala, uzvike i pucanje bieva. Sve se to
inilo nekako daleko. Pred oima mu se pojavi imaginarna
zemljopisna karta.
Lojalistika je vojska prolazila kroz divlje borbe u toku cijele
zime, od Alpi Svetoga Trojstva do Puget Sounda jer je Brodsky
uspio stii do Mount Rainiera, gdje mu je lokalni gospodar ustupio
radio-stanicu, a Rainier je bio predobro utvren da bi se mogao
osvojiti u prvom naletu. Gospodari i samostalna plemena ustadoe na
oruje, uvjereni da uzurpator eli pogazili njihova beznaajna
lokalna prava. Ostalo im se stanovnitvo pridruilo, jer seljake nitko
nije nauio drugoj lojalnosti osim one prema svome gospodaru.
Zapadna Kanada, u strahu pred onim to bi Fallon mogao uraditi kad
ugrabi priliku, pomagala je pobunjenike na nain koji bi se jedva
mogao nazvati tajnim.
Ipak, nacionalna je armija bila jaa: vie materijala, bolja
organizacija, a iznad svega vizija bolje budunosti. Cinc O'Donnell
zacrtao je strategiju: usredotoiti lojalne snage u nekoliko toaka,
skriti otpor, uvesti red i mir i uspostaviti baze, a tada proslijediti na
slijedee mjesto. Strategija se pokazala uspjenom. Vlada je sad
kontrolirala cijelu obalu, mornarica dri na oku Kanaane u
Vancouveru i titi vane trgovake linije prema Havajima; sjeverna
polovica Washingtona gotovo do granice Idaha, dolina Columbije,
sredinja Kalifornija gotovo do Reddinga na sjeveru, bile su sigurno
u njenoj vlasti. Preostale pobunjene postaje i gradovi su ostali
izolirani u planinama, umama, pustinjama. Gospodarstvo za
gospodarstvom padalo je pred nastupanjem Lojalista. Jedina
preostala briga bila je Cruikshankova Komanda Sierra, cijela jedna
armija za sebe velika, iskusna, izvrsno voena. Ova ekspedicija
na Fort Nakamuru bila je tek djeli velike i teke kampanje.
89

A sada su Vagabundi nestali. Bez ikakva otpora. To je znailo

da su najvjerojatnije i njihove kolege Risovi takoer napustili svoje
poloaje. Ne vadi se samo tako jedna karika iz lanca kojim se eli
zadrati nastupanje protivnika. Dakle?
Dolje, u ravnice, ree Danielis; a u uima mu zazvoni
Laurin glas kako pjeva omiljelu pjesmicu: Dolje, u ravnice, ravnice
tako ravne.
Juda! uzvikne major. ak je i Indijanac zagunao, kao
da je primio udarac u eludac. Ne, nemogue. Mi bismo saznali.
Mnogo je umskih puteljaka, ree Danielis
Pjeadija i konjica onuda mogu proi ako su navikle na njih. A
Risovi su navikli. Vozila, veliki topovi, s time je tee. Ali njima je
dovoljno da nas zaobiu pa da nas razbiju na komadie ako
pokuamo krenuti u potjeru. Bojim se da nas imaju i akama.
Istona padina... ree Jacobsen bespomono.
A zato? Da okupiramo jedno veliko polje kadulje? Ne,
ovo je stupica u kojoj emo se koprcati dok se oni ne razviju u
ravnici. Danielis je jednom rukom stezao jabuku sedla tolikom
snagom da su mu lanci sasvim pobijelili. Kladim se da je to ideja
pukovnika Mackenzija. To mu je stil.
Ali to znai da su izmeu nas i Frisca! A gotovo sve nae
snage na sjeveru...
Izmeu mene i Laure, miljae Danielis.
Glasno ree:
Predlaem, majore, da zauzmemo Komandu, i to smjesta.
A zatim, bit e nam bolje da se prihvatimo radija. Odnekud je
smogao snage da uspravi glavu. Vjetar mu je tjerao suze na oi.
Ne znai da smo izgubljeni. Uostalom, lake emo ih tui na
otvorenom, kad ih jednom uhvatimo.
Kie koje natapaju nizinsku Kaliforniju zimi bile su na izmaku.
Cestom prema sjeveru, uz kloparanje kopita po asfaltu, jahao je
Mackenzie kroz bujno zelenilo. Eukaliptusi i hrastovi uz cestu kupali
su se u novom liu. Iza njih protezao se mozaik polja vinograda, sve
do dalekih, niskih breuljaka s desne, i viih, bliih s lijeve strane.
Ovdje se vie nisu viale kue malih zemljoposjednika. Ovaj rub
Doline Napa pripadao je koloniji Sv. Helena. Povjetarac je nosio
miris uzorane zemlje.
Iza njega se uo topot ljudstva. Vagabundi mariraju. Glavnina
puka drala se ceste, tri tisue izama treskajui o asfalt ukorak, uz
drndanje kola i topova. Nije bilo neposredne opasnosti od kakvog
90

napada. Ali se konjica, pridodana puku, ipak razvila. Sunce je

bljetalo o njihove ljemove i vrkove kopalja.
Mackenzijeva panja bila je usmjerena naprijed. Meu
stablima ljiva nazirali su se ukasti zidovi i arkocrveni krovovi.
Ova je kolonija velika, ima nekoliko tisua ljudi. eludac mu se
stegne.
Misli li da im moemo vjerovati? upita on, ne prvi
put. Pristanak na pregovore dobili smo samo preko radija.
Speyer, koji je jahao do njega, kimne glavom:
Vjerujem da e biti poteni. Pogotovo dok su momci uz
nas. Uostalom, Esperi propovijedaju nenasilje.
Lijepo, ali ako doe do borbe... znam, da meu njima
zasad jo nema mnogo vjetaka. Red nije imao dovoljno vremena za
to. Ali kad se na jednome mjestu okupi toliko Espera, moe se
okladiti da e nai nekoliko njih koji se razumiju u tu njihovu
prokletu psioniku. Ne elim da mi netko spaljuje ljude ili ih die u
zrak i puta da padnu natrag na zemlju, i sline svinjarije.
Speyer ga pogleda iskosa. Boji li ih se, Jimbo?
promrmlja.
Ne, doavola! Mackenzie se pitao da li je sad slagao
ili nije. Ali ih ne volim.
Oni ine mnogo dobra. Osobito meu siromasima.
Svakako, svakako. Premda se svaki pravi gospodar brine
za svoje ljude, a osim toga, imamo domove za nemone. Samo ne
vidim kako im njihovo milosre a to si mogu priutiti uz profite
koje izvlae iz svojih imanja ne vidim kako im to daje prava da
odgajaju nahoad i siromanu djecu na taj nain da jadni klipani vie
ne mogu ivjeti izvan njihovih kolonija.
Cilj im je, kako i sam zna, da ih orijentiraju prema
takozvanoj unutranjoj granici, zato to se amerika civilizacija kao
takva ba i ne zanima previe. Iskreno reeno, ako odbacim
udnovate sposobnosti koje su neki od ovih Espera tako uspjeno
razvili, ja im zavidim.
Zar ti, Phile? Mackenzie je izbeio oi u svog
prijatelja.
Speyerovo se lice ispuni borama.
Ove sam zime pomogao ustrijeliti mnogo svojih
sunarodnjaka, proape on. Moja majka, ena i djeca guraju se
s ostalima iz Naselja u tvravi Mount Lassen, a kad sam se s njima
opratao znali smo, da je to vrlo vjerojatno posljednji oprotaj. A u
prolosti sam pomogao ustrijeliti mnogo drugih ljudi koji mi nikad
91

nisu uinili nita naao. On uzdahne. esto se pitam kakav je

to osjeaj kad upozna mir, iznutra i izvana.
Mackenzie istjera Lauru i Toma iz svojih misli.
Naravno, nastavio je Speyer, osnovni je razlog
zbog kojega ti a i ja, kad ve o tome govorim nemamo
povjerenja u Espere je taj to oni zbilja predstavljaju neto to nam je
strano. Neto, to bi konano moglo uguiti svaki pojam o ivotu na
kakav smo navikli. Vidi, prije nekoliko tjedana, u Sacramentu,
skoknuo sam do sveuilinoga istraivakog laboratorija da vidim
to se tamo zbiva. Nevjerojatno! Obian bi vojnik stavio ruku u vatru
da je to magija. Bilo je bez sumnje udnije od... od obinog itanja
misli ili pomicanja predmeta putem misli. Ali za tebe i mene to je
samo divna nova igraka.
A zato je tako? Zato to je to znanost. Ti ljudi rade s
kemikalijama, elektronikom, subatomskim esticama. To se uklapa u
sliku svijeta obrazovanog Amerikanca. Ali mistino jedinstvo
stvaranja... ne, nije to za nas. Jedini nain da ikada postignemo
Jedinstvo jest da se odreknemo svega u to smo ikad vjerovali. U
naim godinama, Jimbo, ovjek je rijetko kad spreman zaboraviti na
svoj dotadanji ivot i poeti ispoetka.
Moda. Mackenzija vie nije zanimao razgovor.
Naselje je ve bilo sasvim blizu.
On se okrene prema kapetanu Hulseu, koji je jahao nekoliko
koraka iza njega.
Evo nas, ree. Pozdravi potpukovnika Yamaguchija
i kai mu da je ef dok se ja ne vratim. Ako mu to bude sumnjivo,
neka postupi kako mu se uini najbolje.
U redu, gospodine. Hulse salutira i okrene konja. Nije
bilo nikakve potrebe da Mackenzie ponavlja to je ve odavna
dogovoreno, ali je znao koliko je ritual vaan za moral ljudi. On
podbode svoga velikog riana u kas. Iza njega se oglase trube i
odjekne lajanje narednika na svoje vodove.
Speyer je drao korak. Mackenzie je ustrajao na tome da
dovede jo jednog ovjeka na pregovore. On vjerojatno nije dorastao
Esperima visokoga ranga, ali bi to Phil mogao biti.
Da se umiri, on se usredotoi na realnost oko sebe, na topot
kopita, na dizanje i sputanje sedla pod njim, na kripu i zveckanje
sablje o boku, na miris ivotinje i tada se najednom sjeti da Esperi
preporuuju upravo takav trik.
Nijedna od njihovih kolonija nije bila opasana zidom, za
razliku od veine gradova i svih gospodarskih postaja. Oficiri skrenu
s ceste i upute se niz ulicu izmeu kua ukraenih kolonadama. S
92

obje su se strane odvajale pokrajnje ulice. Naselje nije zauzimalo

mnogo prostora jer se sastojalo od grupa koje su ivjele zajedno,
bratimstava, veleobitelji, ili kako su se ve zvale. Mnogo je
nepristojnih pria i antagonizma prema Redu izazivala takva praksa!
Ali Speyer, koji je valjda znao to govori, nije vjerovao da tu ima
vie promiskuiteta nego u vanjskom svijetu. Namjera je,
jednostavno, bila da se izbjegne egoizam, ja protiv tebe, i da se
odgajaju djeca kao dio cjeline a ne kao izolirane jedinke.
Djeca su bila vani, zurei u njih, na stotine djece. Izgledala su
zdrava, i osim prirodnog straha pred nepoznatim ljudima, sretna. Ali
i ozbiljna, mislio je Mackenzie. I sva odjevena u istu plavu odjeu.
Bilo je i odraslih, bez ikakva izraza na licu. Svi su napustili polje kad
se puk pribliio. Tiina je bila nalik na zid. Mackenzie osjeti kako
mu znoj curi niz rebra. Kad je osvanuo na sredinjem trgu, stane mu
dah.
Fontana, bazen u obliku lotosa, puna vode, usred trga. Drvee u
cvatu oko nje. Lijevo i desno masivne zgrade, vjerojatno skladita.
Sprijeda neto manje zgrada u obliku hrama, na vrhu mala, skladna
kupola, oito upravna zgrada i zborite. Na najnioj stepenici pola
tuceta u plavo odjevenih ljudi, petorica krupni mladii. esti je bio
srednjih godina. Jang i Jin izvezen u zlatu na prsima. Njegovo lice,
inae sasvim obino, odisalo je nesmiljenom mirnoom.
Mackenzie i Speyer pritegnu uzde. Pukovnik salutirajui
nemarno, ree:
Mislilac Gaines? Ja sam Mackenzie, ovo je major Speyer.
On opsuje samoga sebe to je to izveo tako nespretno, i zabrine se
kuda e s rukama. Mladie je razumio, manje-vie; promatrali su ga
s mukom prikrivajui neprijateljstvo. Gainesa, pak, nije pogledao u
oi mirne due.
Voa naselja lagano nagne glavu.
Dobrodoli, gospodo. Izvolite ui.
Mackenzie sjai, omota uzdu svoga konja oko stupa i skine
kacigu. Njegova izlizana crvenkastosmea uniforma izgledala je
nekako jo bjednije.
Hvala. Uh, nemamo mnogo vremena ree.
Dakako. Molim, slijedite me.
Mladii su ukoeni slijedili starije kroz ulaznu komoru i niz
kratko predsoblje, Speyer se osvrne, gledajui mozaike.
Lijepo, promrmlja.

93

 Hvala, ree Gaines. Ovdje je moj ured. On

otvori vrata i kretnjom pozove posjetitelje unutra. Akoliti ostanu
vani, pred vratima.
Soba je bila spartanska, okreeni zidovi, jedan pisai stol,
polica za knjige i nekoliko stolaca bez naslona. Prozor prema vrtu.
Gaines sjedne. Mackenzie i Speyer takoer, osjeajui se nevoljko
medu namjetajem na kakav nisu navikli.
Bilo bi dobro da odmah prijeemo na stvar, izlane
pukovnik.
Gaines ne ree nita. Napokon je Mackenzie bio prisiljen
nastaviti:
Stvari stoje ovako. Nae e trupe okupirati Calistogu, uz
detamane s obje strane okolnih brda. Tako emo kontrolirati doline
Napa i Mjeseevu... bar sa sjevera. Najprikladnije mjesto za glavni
stan istonog krila je upravo ovdje. Planiramo uspostaviti utvreno
uporite u polju iza Kolonije. alim zbog tete koju emo nanijeti
vaim usjevima, ali e vam to biti nadoknaeno kad se jednom vrati
legalna vlada. A hrana, lijekovi... razumjet ete da smo prisiljeni
rekvirirati sve to nam je potrebno, ali emo pripaziti da vam ne
nakodimo previe, a dobit ete i priznanice. Ah... predostronost
nam nalae da smjestimo nekoliko ljudi u vaem naselju, da vas,
recimo to tako, dre na oku. Mijeat e se u vae stvari to je manje
mogue. U redu?
Povelja naeg Reda jami nam izuzee od vojnih
obaveza, Gaines odgovori mirnim glasom. tovie,
naoruanim osobama nije doputeno kroiti na tlo pod upravom
Esperskih naselja. Ne traite od mene da budem suuesnik u krenju
zakona, pukovnie.
Ako ve elite traiti dlaku u jajetu, Mislioe, ree
Speyer, podsjetit u vas da su i Fallon i sudac Brodsky proglasili
izvanredno stanje. Redovne zakonske odredbe stavljene su izvan
snage.
Gaines se nasmije.
Kako samo jedna vlada moe biti legalnom ree
svaka proklamacija neke druge vlade je nitavna. Neutralnom se
promatrau momentalno moe initi da sudac Fallon ima vie
autoriteta, pogotovo otkako njegove pristae kontroliraju veliko,
neprekinuto podruje, za razliku od nekoliko ratrkanih
gospodarstava.
Ne vie, nipoto odree Mackenzie.
Speyer ga umiri pokretom ruke.
94

 Moda niste pratili razvoj dogaaja ovih nekoliko

posljednjih tjedana, Mislioe, ree on. Dopustite mi da
rekapituliram. Komanda Sierra je izigrala faloniste i sila s planine.
U sredinjoj Kaliforniji nije ostalo gotovo nita to bi nam moglo
sprijeiti napredovanje, pa smo je lako osvojili. Osvajanjem
Sacramenta stekli smo kontrolu nad rijenim i eljeznikim
prometom. Nae se baze prostiru na jug sve do iza Bakersfielda, gdje
nam oblinji Yosemite i Kraljev Kanjon prua idealne mogunosti za
postavljanje krajnje snanih uporita. Poto konsolidiramo sjeverni
rub osvojenog podruja, falonisti oko Reddinga e se nai u
klijetima izmeu nas i snanih gospodarstava koja se jo dre u
regijama Trinity, Shasta i Lassen. Pa i sama injenica to se mi
nalazimo ovdje natjerala je naeg protivnika da evakuira dolinu
Columbije, kako bi mogao braniti San Francisco. Zato pitanje koja
strana danas ima jae adute ostaje sasvim otvoreno.
A to je s trupama koje su krenule u Sierru protiv vas?
Gaines upita lukavo. Jeste li ih zadrali?
Mackenzie se namrgodi.
Ne. To nije tajna. Pobjegle su nam kroz Mother Lode i
obile nas. Sad su u Los Angelesu i San Diegu.
Opasan protivnik. Nadate li se da ete ih vezati na
neogranieno vrijeme?
Trudit emo se, vraki emo se truditi ree Mackenzie.
Ovdje uivamo prednost internih komunikacija. A veina e
slobodnih seljaka jedva doekati priliku da nam jave sve to vide.
Bez po muke emo koncentrirati nae snage u svaku toku
neprijateljeva napada.
teta plodne zemlje koju e unititi rat.
teta, zar ne?
Na je strateki cilj sasvim jasan, ree Speyer.
Neprijateljeve smo komunikacije presjekli napola, osim na moru, to
i nije neka pomo kopnenim trupama. Onemoguujemo mu pristup
veini njegovih izvora hrane i tehnike, a osobito alkohola za gorivo.
Kima nae strategije su gospodarstva, samostalne ekonomske i
socijalne jedinice. Nee proi dugo pa e biti u mnogo povoljnijem
poloaju od armije bez temelja, kojoj se suprotstavljaju. Mislim da
e sudac Brodsky ui u San Francisco prije jeseni.
Ukoliko vam se planovi ostvare, ree Gaines.
To je naa briga. Mackenzie se nagne naprijed. U
redu, Mislioe. Znam da biste voljeli vidjeti Fallona kao pobjednika,
ali mi se ini da niste toliko nesmotreni da se veete uz izgubljeni
sluaj. Hoete li suraivati?
95

 Red se ne mijea u politiku, osim ako se sam nae u

opasnosti, pukovnie.
Ah, dajte si mira. Pod suradnjom podrazumijevam
samo da nam ne stojite na putu.
Pa i to bi bio oblik suradnje. Mi ne moemo dopustiti bilo
kakve vojne instalacije na naem zemljitu.
Mackenzie je buljio u Gainesovo lice i pitao se da li je dobro
uo.
Zar nam nareujete da odemo? upita on glasom koji ni
on sam ne prepozna.
Da, ree Mislilac.
Naa je artiljerija nanianjena u vae naselje.
Zar biste zbilja bombardirali ene i djecu, pukovnie?
To nam nee biti potrebno. Umarirat emo.
U susret psi-udarima? Molim vas, ne tjerajte svoje
momke u propast. Gaines zastane, a onda nastavi. Mogao bih
takoer istai da bi gubitak vaega puka imao kobne posljedice po
va cilj. Neemo vam braniti da proslijedite prema Calistogi.
Ostavljajui falonitsko gnijezdo iza svojih lea, upravo usred
mojih komunikacija prema jugu. Zubi u Mackenzijevim ustima
zakrguu. Gaines ustane.
Sastanak je zavren, gospodo, ree. Imate jedan sat
vremena da odete s naeg zemljita.
Mackenzie i Speyer su takoer ustali.
Nismo jo gotovi ree major. Znoj mu je pokrio elo i
dugaki nos. Htio bih vam jo neto objasniti.
Gaines prie vratima i otvori ih.
Pokaile put gospodi on ree petorici akolita.
Ne, tako mi bog pomogao! vikne Maokenzie. On se
mai oruja.
Obavijesti vjetake ree Gaines.
Jedan od mladia krene. Mackenzie je uo klopkanje sandala
po kamenom podu. Gaines kimne:
Bolje je da krenete.
Speyer se ukoi. Oi mu se raire i on dahne:
Obavijestiti vjetake?
Mackenzie ugleda kako se Gainesovo lice izduuje. Nije bilo
vremena za zbunjenost. Njegovo tijelo krene u akciju. Revolver mu
se pojavi u ruci istovremeno kad i Speyerov.
96

 Teklia, Jimbo zalaje major. Ove ja pokrivam.

Dok je hrlio naprijed, Mackenzie ulovi sama sebe kako se brine
o vojnikoj asti. Da li je u redu zapoeti neprijateljstva ako su doli
na pregovore? Ali Gaines je sam prekinuo...
Zaustavi ga! zaurla Gaines.
etvorica akolita priskoe. Dvojica stanu na vrata branei
prolaz, ostali se primaknu s obje strane.
Stoj ili u pucati! vikne Speyer, ali ga nitko ne poslua.
Mackenzie nije mogao pucati u nenaoruane ljude. On gurne
cijev pitolja ravno u zube mladia pred sobom. Okrvavljeni Esper
zatetura natrag. Mackenzie odgurne napadaa slijeva. Trei je
pokuavao zagraditi prolaz kroz vrata, a Mackenzie stavi nogu meu
njegove i gurne. Dok je ovaj padao, Mackenzie ga tresne izmom po
glavi i preskoi ga.
etvrti akolit mu se prilijepi za lea. Mackenzie se pokua
okrenuti. Mladieve ruke oko njegova pasa, blokirajui mu ruku s
pitoljem, bijahu jake poput medvjeih. Mackenzie namjesti svoje
zapee pod protivnikov nos i gurne. Akolit je morao popustiti.
Mackenzie mu zarine koljeno u trbuh, okrene se i potri.
Iza njega je bilo tiho. Phil ih vjerojatno pokriva pitoljem.
Mackenzie pojuri prema izlazu. Sunce ga zaslijepi. Disao je teko,
hripljui, i osjeao iganje u slabinama, da, godine su tu.
Plava odjea zalepra niz ulicu. Mackenzie prepozna teklia.
Prstom je pokazivao u zgradu gdje su ovako naglo prekinuti
pregovori. amor glasova dopre do Mackenzija. Vidio je sedam ili
osam mukaraca starijih ljudi, nikakve oznake na odjei... ali je
Mackenzie prepoznavao visokog oficira kad bi ga ugledao. Akolita
otpuste, pa se upute dugim koracima preko trga.
Strah zgri Mackenzijevu utrobu. On se strese. Ris nikad ne
paniari, ak ni pred nekim tko je u stanju da ga izvrne poput
rukavice obinim pogledom. Ipak, nemoan je. Ako me dokraje, to
bolje. Bar neu bdjeti noima i noima u brizi za Lauru.
Vjetaci su se ve pribliili stubama. Mackenzie zakorai
prema njima. On mahne pitoljem.
Stoj! Vlastiti mu se glas uini slabanim u tiini koja
je pokrila naselje.
Oni se nevoljko zaustave i ostanu tako, u grupi. Lica im
poprime bezosjeajan izgled, poput maski. Nitko ne progovori ni
rijei. Naposljetku Mackenzie ne izdri.
Ovo je mjesto okupirano prema zakonima rata, ree
on. Vratite se svojim kuama.
97

 to ste uinili naem voi? upita visoki ovjek. Glas

mu bijae jednolik i dubok.
Proitaj mi misli, pa e znati, naruga se Mackenzie.
Ne budi dijete. Nije mu nita i nee mu biti nita ako se bude
lijepo ponaao. I vi. Gubite se.
Mi ne bismo eljeli da psioniku uprljamo nasiljem,
ree visoki. Molim vas, ne prisiljavajte nas.
Va je ef prvi poeo. Poslao je po vas a da ga nismo ni
prstom taknuli uzvrati Mackenzie. ini mi se da je nasilje
njegova metoda. Odlazite.
Esperi se zgledaju. Visoki kimne glavom. Ostali se polako
udalje.
Htio bih vidjeti Mislioca Gainesa ree visoki.
Uskoro.
Da li sam pravilno shvatio da ga drite zarobljenog?
Shvati kako hoe. Ostali su Esperi zamicali za ugao
zgrade. Ne bih htio pucati. Udalji se prije nego to me na to
prisili.
Neto nalik na pat-poziciju ree visoki. Ni jedan ni
drugi ne elimo povrijediti protivnika kojeg smatramo nemonim da
se brani. Dopustite mi da vas izvedem odavde. Mackenzie ovlai
usnice. Bijahu mu ispucale od vjetra.
Ako me moe zaarati, samo naprijed izazove.
Inae, magla!
Pa, neu vam braniti da se pridruite vaim ljudima. ini
mi se da je to najlaki nain da vas se rijeimo. Ali vam najsveanije
obeavam da e svaka vojna jedinica koja pokua ui u ovo naselje
biti unitena.
Moda je i bolje da odem k momcima. Phil ne moe uvati one
momke zauvijek.
Koji je va? raspita se uljudno.
Visoki ode do konja.
Dao bi pola ivota samo da me se rijei ha, mom... Doavola!
Mora da postoje stranja vrata.
Mackenzie se okrene kao uboden. Esper uzvikne. Mackenzie
jurne natrag. Ne, ne lijevo, tamo je ured... da... oko ugla...
Pred njim se protegne dugaak hodnik. Stube. Esperi su ve na
njima.
Sloj! Stanite ili u pucati!
98

Dvojica na elu poure uza stube. Ostali se okrenu i pou

natrag, prema njemu.
Pucao je paljivo, ne elei da ubije. Hodnik je podrhtavao od
pucnjave. Jedan za drugim su padali, od metka u nogu, u kuk, u
rame. Sitni ciljevi, neki hici promae. Kad se visoki pojavio na ulazu
u hodnik, pitolj samo kljocne.
Mackenzie potegne sablju i opali ga pljotimice po glavi. Esper
zatetura. Mackenzi ga zaobie i jurne uza stube. Nikad im kraja,
uokrug, uokrug, kao u runom snu. Mackenzie je mislio da e mu se
plua raspasti.
Na vrhu eljezna vrata. Jedan od one dvojice je petljao oko
brave. Drugi krene u napad.
Mackenzie mu gurne sablju meu noge. Esper se spotakne, a
pukovnik ga tresne akom u eljust. ovjek spuzne na tlo.
Mackenzie zgrabi drugoga za plavu odjeu i obori ga.
Gubite se! zakrgue.
Oni se usprave, gledajui ga bijesno. On mahne sabljom.
Odsad ubijam! zarei.
Idi po pomo, Dave, ree onaj koji je pokuavao
otvoriti vrata. Ja u paziti na njega. Dave ode nesigurnim
koracima niza stube. Onaj prvi stajae izvan domaaja sablje. Zar
elite da vas unitimo? upita on.
Mackenzie okrene ruicu na vratima, ali su ona bila zakljuana.
Ne vjerujem da bi vam to polo za rukom. Bar ne dok se
ne doepate onoga to je tu unutra.
Esper se borio da se sabere. ekali su. Tada se zauje buka na
dnu stuba. Esper pokae prstom:
Ovdje nemamo nita od alata za rad u polju. Ali ni vi
nemate do ove jedne sablje. Hoete li se predati?
Mackenzie pljune na pod. Esper se okrene i krene dolje.
Napokon se pojave napadai. Mogla ih je biti stotina sudei po
buci, ali je zavoj sakrivao sve osim prvih desetak, krnih seljaka,
odjee podignute da im se ne plete oko nogu, podignutih alatljika.
Tarasa pred vratima preiroka je za obranu. Mackenzie se primakne
stubama, gdje su ga mogli napadati najvie po dvojica najednom.
Dva pilasta noa za sijeno krenu prema njemu. Mackenzie
parira udarac i zamahne. Njegova se otrica zaustavi na kosti. Potee
krv, nevjerojatno crvena, ak i u ovom polumraku. ovjek zavriti i
padne na ruke i koljena. Njegov drug zamahne, Mackenzie se ukloni
udarcu. Sablja zadri no, metal zvekne o metal. On ugleda iroko,
99

suncem opaljeno lice. Njegova nadlanica se zaustavi na ovjekovu

vratu. Ovaj zakrklja, srui se na Espera iza sebe i obojica padnu.
Zauje se zvuk vojne trube. tektanje puanih hitaca. Rulja na
stubama se sledi. Netko vrisne.
Iz prizemlja dopre topot kopita. Netko vikne:
Dosta je bilo! Bacite oruje i siite! Prvi koji neto
pokua dobit e metak.
Mackenzie se nasloni na zid borei se za dah. Jedva je vidio
kako Esperi nestaju pred njim.
Kad se malo oporavio, on prie prozoriu i pogleda van. Trg
je vrvio konjanicima. Pjeadiju jo nije mogao vidjeti, ali je jasno
uo kako se pribliava.
Stie i Speyer, u pratnji jednog narednika inenjerije i nekoliko
redova. Major pohita do Mackenzija.
Jesi li dobro, Jimbo? Ranjen si!
Ogrebotina ree Mackenzie. Prikupljao je snagu, ne
osjeajui se kao poslije pobjede nego samo samim, naputenim.
Rana ga pone pei. Nije vrijedno spomena. Vidi.
No, preivjet e. U redu, ljudi, otvorite ova vrata.
Inenjerci dohvate svoj alat i prihvate se posla arom izazvanim
napola strahom.
Kako vam je uspjelo, momci, da stignete tako brzo?
upita Mackenzie.
Pomislio sam da bi moglo biti problema, ree Speyer
a kad sam uo hice, iskoio sam kroz prozor i otrao do konja. To
je bilo samo malo prije nego to su te ove seljaine priklijetile tu
gore. Vidio sam ih kako se skupljaju dok sam jahao. Konjica je ula
odmah, a ni prainari nisu mnogo zaostali.
Bilo je otpora?
Ne, kad smo ispalili nekoliko hitaca u zrak. Speyer
baci pogled na trg. Situacija je pod naom kontrolom.
Mackenzie promotri vrata.
No ree on sad mi je lake pri dui to smo na njih
potegli oruje dolje u uredu. ini se da njihovi vjetaci ovise o
obinom oruju, ha? A Esperske kolonije toboe nemaju oruja.
Njihova to povelja izriito kae... Dobro si to pogodio, Phil, vrag te
odnio! Odakle ti ta ideja?
Bilo mi je udno to ef mora slati teklia po momke koji
za sebe tvrde da su telepati. Ah, evo!
100

Brava je zveknula. Narednik otvori vrata. Mackenzie i Speyer

uu u prostranu sobu ispod kupole.
Tumarali su prostorijom, dugo, bez rijei, meu oblicima od
metala i nekih drugih materijala o svrsi kojih nisu imali pojma. Nita
im se nije inilo poznato. Mackenzie se napokon zaustavi pred
spiralom koja je izvirivala iz prozirne kocke. Unutar kocke kovitlala
se bezlina mrana masa, iskrei se.
Raunao sam da su moda Esperi otkrili kakvo
zaboravljeno skladite starinskog oruja prije Paklenih bombi
ree on priguenim glasom. Ultratajno oruje, koje nikad nije
upotrijebljeno. Ali ovo ovdje ba ne izgleda kao neto takvo. to ti
misli?
Ne, ree Speyer. Ne izgleda mi ni kao da su to
izradile ljudske ruke!
Ali, zar ne razumije? Okupirali su jedno naselje! To
dokazuje svijetu da Esperi nisu neranjivi. A da katastrofa bude
potpuna, otkrili su arsenal.
Neka te to ne plai. Neuka osoba ne moe rukovati tim
instrumentima. Strujni krugovi su interni sve dok ih ne aktiviraju
odreeni mozgovni bioritmovi, koje, opet, moe proizvesti samo
kondicionirana osoba. Istodobno, to kondicioniranje onemoguuje
vjetacima da svoje znanje otkriju neupuenima, pa dogodilo se to
mu drago.
Da, to znam. Ali nisam na to mislio. Plai me pomisao da
e se vijest o tome proiriti. Svatko e znati da Esperi ne vladaju
nikakvim tajanstvenim psihikim silama nego samo naprednom
fizikom znanou. Ne samo to e to dati poleta pobunjenicima
nego jo gore, mnogi e lanovi Reda, moda ak veina, pobjei
razoarani.
Nee odmah. Danas novosti sporo putuju. Osim toga,
Mwyr, potcjenjuje sposobnost ljudi da ignoriraju injenice koje se
kose s uvrijeenim vjerovanjima.
Ali...
No, dobro, zamislimo ono najgore. Zamislimo da je
povjerenje izgubljeno i da se Red raspao. Bio bi to ozbiljan iako ne
koban zastoj u odvijanju naeg plana. Psionika je bila samo djeli
folklora koji nam je posluio da motiviramo nove nazore o ivotu.
Ima drugih sredstava, na primjer, vjerovanje u magiju meu
neobrazovanima. Moemo ak zapoeti i neim sasvim novim ako
ba bude nuno. Struktura vjere, kao takva, nema nikakve vanosti.
To su samo skele oko zagrade: samo drutvena organizacija, kojoj se
101

okree sve vie i vie ljudi, jer se jednostavno vie nemaju kome
drugom obraati u propadajuem carstvu. Na kraju, nova e
civilizacija odbaciti sve praznovjerice koje su u poetku izazvale
njeno nastajanje.
Ovo e nas vratiti najmanje sto godina unatrag.
Tono. Sad bi bilo mnogo tee unijeti radikalno tu
element u igru, sada kad je autohtono drutvo razvilo vlastite snane
institucije. Jedino bih rekao da zadatak jo uvijek nije nemogu. ak
ne predlaem da odemo tako daleko. Zna, Esperi se jo uvijek mogu
spasiti.
Kako?
Moramo intervenirati neposredno.
Kompjutorska analiza kae da je to neizbjeno?
Da. Matrica daje nedvosmislen odgovor. Ni meni se to ne
svia, kao ni tebi. Ali, izravno upletanje dogaa se mnogo ee
nego to to vi pripravnici uite u koli. Najlegalnija procedura je
dakako, ona kad uspijemo namjestiti takvo poetno stanje da drutvo
kasnije automatski evoluira u eljenom smjeru. Osim toga, to bi nam
omoguilo da se oslobodimo grinje savjesti. Na alost, Velika
Znanost se ne bavi sitnim, svakodnevnim pojedinostima.
U ovom sluaju pomoi emo vladi da skri pobunu. Ona
e se zatim oboriti na pobijeene protivnike takvom estinom da e
preostati malo ivih svjedoka dogaaja kod Sv. Helene. U redu, jo
e se neko vrijeme aputati. Pa to? One koji vjeruju u Red samo e
osokoliti napor da negiraju takve rune glasine. S vremenom, kako
sve vie obinih graana i Espera bude odbacivalo materijalizam,
legenda e se initi sve nevjerojatnijom. Postat e oito da su preci
izmislili tu priu kako bi sakrili svoju nesposobnost da shvate to se
zapravo dogaalo.
Shvaam...
Ovdje nisi sretan, eh, Mwyr?
Ne znam. Sve je tako izopaeno.
Zahvali srei to te nisu poslali na neku zbilja egzotinu
planetu.
Gotovo da bi mi to bilo drae. Opasna bi mi okolina
zabavila misli, pa ne bih toliko mozgao o dalekom domu.
Dalekom? Tri godine puta.
Ti to kae tako olako. Kao da tri godine provedene na
brodu ne odgovaraju punih pedeset kozmikog vremena. Kao da
nam smjena dolazi svakoga dana a ne jednom u stoljee.
102

I... kao da podruje koje su istraili nai brodovi nije vee od

komadia ove jedne galaktike!
Jednoga e dana obuhvatiti cijelu galaktiku.
Znam, znam, znam. Znam. to misli zato sam izabrao
da budem psihodinamiar? Zato sam ovdje, zato se pletem u
sudbinu jednoga svijeta kojem ne pripadam? Da pomognem stvoriti
zajednicu svjesnih bia, svaka nova ulanjena rasa korak blie
pobjedi ivota nad univerzumom. Parola i po! Ali u praksi, kako mi
se ini, samo nekoliko odabranih rasa smije upoznati taj univerzum!
Nije ba tako, Mwyr. Zamisli se malo nad ovima u koje se
mi, kako ti to kae, pletemo. Zamisli se malo, pa se sjeti kako im je
korisna bila nuklearna energija kad su je stekli. A kako sad
napreduju, imat e je opet za nepuno stoljee. Nedugo zatim gradit
e svemirske brodove. ak ako se uzme u obzir da vremenska
retardacija ublauje efekte svemirskog kontakta, ti su efekti, ne
zaboravi, kumulativni. Zar eli da jedna ovakva banda mesodera
stane haraiti svemirom?
Ne, neka se najprije duhovno civiliziraju; tada emo vidjeti
moemo li im vjerovati. Ako ne, bit e bar zadovoljni na svojoj
planeti, ivei onako kako im to propie Velika Znanost. Sjeti se, oni
oduvijek tee prema miru na Zemlji; ali njega sarni nee nikad
dostii. O sebi ne mislim kao o nekoj vrlo dobroj osobi, Mwyr. A
ipak, ovo to radim umiruje me u uvjerenju da sam bar malo
koristan.
Te se godine brzo napredovalo u slubi, kako to ve obino
biva u ratu. Kapetan Thomas Danielis unaprijeen je u majora poto
je odigrao vidljivu ulogu u guenju pobune stanovnika Los Angelesa.
Uskoro zatim lojalisti su u krvavoj bitki kod Maricope uzalud
pokuali skriti pobunjenike sa Sierre opsjedajui njihovo uporite u
dolini San Janquin. Tu je zaradio in potpukovnika. Armiji je
nareeno da krene na sjever, i poeo je naporan mar uz podnoje
primorskih planina, u neprekidnoj opasnosti od napada s istoka. Ali
pristae Brodskog imali su previe posla oko konsolidiranja
osvojenih podruja. Umjesto njih u akciju su stupile gerila i posade
gospodarskih postaja. Poslije jednog osobito ustrog okraja armija
stane kod Pinnacla da bi predahnula.
Danielis se proee kroz logor, izmeu atora podignutih u
gustim redovima, izmeu topova i teretnih vozila i ljudi koji su leali
tu i tamo drijemajui, razgovarajui, kockajui se i zurei u bistro,
vedro nebo. Zrak bijae vru, zaguljiv od dima s mnogobrojnih
ognjita, konja, mazgi, znoja i ulja za mazanje obue. Tumarao je
103

besposlen, ekajui da pone sastanak koji je sazvao general. Sad

sam otac, razmiljao je, a jo nisam ni vidio malog.
No, imam sree, podsjeti se on. iv sam i zdrav. On sa sjeti
kako mu je Jacobsen umirao na rukama kod Maricope. Nevjerojtno
je koliko krvi ima u ljudskome tijelu. Ukoliko se jo moe zvati
ovjekom ono to ne moe od bola nita do vritati, vritati, dok ne
doeka konanu tamu.
A ja sam o ratu mislio sasvim drukije. Ha! Glad, e, umor,
uas, sakaenje, smrt, i uvijek jedno te isto, dosada to ovjeka sroza
na razinu goveda... Dosta mi je. Poslije rata prihvatit u se nekog
posla. Ekonomska integracija kad se raspadne gospodarski sustav
da, bit e mnogo naina da se ovjek probije, ali asnih, bez oruja
u ruci... Danielisu postane jasno da ponavlja misli koje ga proganjaju
ve mjesecima. A o emu drugom da razmilja, doavola?
Uz put kojim je hodao dizao se veliki ator u kojem su
ispitivali zarobljenike. Dva su vojnika uvodila nekog ovjeka.
Momak je bio plavokos, miiav, natmuren. Imao je narednike
irite, a osim oznaka da pripada Wardenu Echevarryju, gospodaru
ovog dijela primorskih planina, nikakvih drugih. U civilu je
drvosjea, pogaao je Danielis; vojnik, kadgod tko zaprijeti
Echevarryju; zarobljen za jueranjeg okraja.
Danielisa neto izazove da i sam ue u ator. Zatekao je
kapetana Lamberta, debeljka, kako sjedi za stolom na sklapanje i
ispituje zarobljenika.
Oh. Oficir sigurnosti uini pokret kao da e ustati.
Da, gospodine?
Voljno ree Danielis. Htio bih samo promatrati.
Pa, pokuat u da vidite neto posebno. Lambert se
promekolji na stolcu i zagleda u zarobljenika, koji je stajao
oborenih ramena i rairenih nogu meu straarima. Eh, narednie,
htjeli bismo od vas saznati neke stvari.
Nisam vam duan rei nita osim svog imena, ina i
prebivalita zarei ovjek. A to imate.
Hm-m-m, o tome bi se moglo govoriti. Vi niste strani
vojnik nego pobunjenik protiv vlade svoje vlastite drave.
Jesam, avola! Ja sam Echevarryjev ovjek.
I?
I zato priznajem za suca onoga koga priznaje i Echevarry.
On priznaje Brodskog. Prema tome, za mene ste pobunjenik vi.
Zakoni su se promijenili.
104

 Va usrani Fallon nema nikakva prava mijenjati zakone.

A osobito ne Ustav. Ja nisam nikakva seljaina, kapetane. Pohaao
sam kolu. A svake nam godine na Gospodar ita iz Ustava.
Vremena su se promijenila otkako je Ustav napisan,
ree Lambert. Ne traim od vas da budete izdajica. Samo da
potvrdite neke podatke koje ve imamo.
ovjek bijesno potrese glavom.
Lambert uini pokret rukom. Jedan od vojnika stane iza
zarobljenog i lagano mu svine ruku.
To Echevarry ne bi radio ree ovaj kroz stisnute zube.
Dakako da ne bi ree Lambert. Njegov ste ovjek.
Mislite li da elim biti samo broj na nekakvom popisu u
Friscu? Nego to da sam ovjek svoga gospodara.
Lambert opet mahne rukom. Vojnik pojaa pritisak.
Dosta je bilo zalaje Danielis. Prestani!
Vojnik pusti ruku, zauen. Zarobljenik udahne, zajecavi.
Vrlo ste me iznenadili, kapetane Lambert ree
Danielis. On osjeti kako mu lice crveni. Ako je ovo vaa
uobiajena praksa, eka vas ratni sud.
Ne ree Lambert slabim glasom. Iskreno, ne.
Samo ... oni ute. Gotovo svi. to da radim?
Pridravajte se ratnih pravila.
S pobunjenicima?
Odvedite ovog ovjeka naredi Danielis. Vojnici se
poure.
ao mi je, gospodine promrmlja Lambert. Mislim...
mislim da sam izgubio previe drugova. Strano mi je kad pomislim
da u ih jo izgubiti, a sve zbog nedostatka informacija.
I sa mnom je tako. Danielisa obuzme suut. On sjedne
na rub stola i stane motati cigaretu. Ali mi ne vodimo obian,
redovni rat. Zbog toga, paradoksalno, moramo slijediti konvencije
mnogo paljivije nego ikad prije.
Ne razumijem vas potpuno, gospodine.
Danielis je smotao cigaretu, pa je prui Lambertu: maslinov list
ili neto slino. On zapone drugu, za sebe.
Pobunjenici sebe ne smatraju pobunjenicima ree.
Oni su lojalni jednoj tradiciji koju mi nastojimo ukrotiti, ak i
unititi. Treba se suoiti s time da je prosjeni gospodar sasvim
dobar voa. On je moda potomak nekog razbojnika, koji je do vlasti
doao nasiljem, ali danas se njegova obitelj saivjela sa svojom
105

okolinom. On poznaje i tu svoju okolinu i njene stanovnike kao svoj

dep. On je ivi simbol zajednice i njenih uspjeha, njenog folklora i
osnovne nezavisnosti. Ako se nae u kripcu, ne mora obijati
pragove ravnodune birokracije nego ode ravno k svome gospodaru.
Njegove su dunosti jasno definirane, ba kao i tvoje, a mnogo su
tee. On te vodi u ratu i miru, u ceremonijama koje daju boju i
smisao ivotu. Vai su oevi radili i igrali se zajedno u toku dvije ili
tri stotine godina. Zemlja vrvi sjeanjem na njih. I ti i on pripadate.
No, to sad treba obrisati da bismo se mogli uspeti na viu
razinu. Ali mi neemo dostii tu viu razinu otuujui ljude. Mi
nismo osvajai; mi smo sliniji Kuevlasnikoj strai, koja smiruje
gradske nerede. Na je protivnik dio nae zajednice.
Lambert mu pripali cigaretu. On povue dim i zavri:
to se praktine strane tie, mogao bih vas podsjetiti,
kapetane, da su federalne oruane snage, uzevi zajedno i faloniste i
brodskiste, zapravo vrlo malobrojne. Tek neto vie od mirnodopske
redovne vojske. Mi smo druina mladih sinova, propalih seljaka,
siromanih graana, avanturista, ukratko ljudi koji od svog puka
trae da bude neto emu e pripadati, na to su navikli, a nisu
uspjeli nai u civilu.
Bojim se da vas nisam razumio, gospodine ree
Lambert.
Nije vano uzdahne Danielis, Tek drite na pameti
da ljudi spremnih za borbu ima mnogo vie od obje protivnike
armije zajedno. Kad bi gospodari uspjeli ujediniti svoje snage, bio bi
to kraj Fallonovoj vladi. Na sreu, dijeli ih previe provincijalnog
ponosa i previe zemljopisa da bi se to moglo dogoditi... osim ako ih
pritisnemo jae nego to budu mogli izdrati. Mi elimo da slobodni
zemljoposjednik, a ak i gospodar, misle: Tja, ovi falonisti i nisu
toliko loi momci, i ako budem na dobroj nozi s njima, neu izgubiti
nita, moda u ak i neto uiariti na raun onih koji se bore do
kraja. Razumijete li?
D-da. Mislim da shvaam.
Vi ste pametan ovjek, Lamberte. Nije vam potrebno da
batinama izvlaite informacije. Zarobljene treba nadmudriti.
Trudit u se, gospodine.
Dobro. Danielis baci pogled na sat koji je dobio u ime
tradicije, zajedno s osobnim orujem, kad je unaprijeen u oficirski
in. (Takve su stvarice bile jednostavno preskupe za obina
ovjeka. Za razliku od dobrih starih vremena masovne proizvodnje;
a moda, jednoga dana...) Sad moram ii. Vidjet emo se.
On izie iz atora bolje volje nego prije.
106

Roeni sam propovjednik, prizna sam sebi, zato se i ne mogu

slobodno prikljuiti zafrkavanju u kantini, i zato ne shvaam viceve
koje mi priaju; ali ako mi uspije prodati ideju kad je to vano,
zadovoljan sam.
Do njega dopre glazba, glasovi i bendo, i on stane fiukati.
Dobro je to je ljudima ostalo toliko morala da jo imaju smisla za
glazbu, nakon Maricope i ovog mara na sjever, svrhu kojega nije
nitko znao.
ator za sastanke bio je dovoljno velik da bi se mogao nazvati
paviljonom. Sa svake strane ulaza stajao je po straar, Danielis je
stigao meu posljednjima, pa se nae sasvim pri dnu stola, nasuprot
brigadnom generalu Perezu. Zrak je bio pun dima i amora
priguenog razgovora, ali lica bijahu napeta.
Tada ue prilika odjevena u plave halje s Jangom i Jinom na
prsima i razgovor utihne kao da je netko okrenuo prekida. Danielis
je, zabezeknut, prepoznao Mislioca Woodwortha. Posljednji ga je put
vidio u Los Angelesu i pretpostavio da e on ostati u ondanjem
Esperskom centru. Vjerojatno je stigao ovamo po specijalnoj
naredbi...
Perez ga predstavi. Obojica ostanu stajati.
Imam za vas neke vane novosti, gospodo ree Perez
sasvim tiho. Neka vam bude ast prisustvovati ovome sastanku.
To je znak da u vas imam povjerenje i da vjerujem da ete, prvo,
apsolutno utjeti o svemu to budete ovdje uli, i drugo, da ete
obaviti vitalan posao, krajnje teak i opasan. Danielis primijeti,
okiran, da nema nekolicine ljudi kojima je in davao prava da
prisustvuju ovakvim sastancima.
Ponavljam ree Perez samo rije, i cijeli e ovaj
plan propasti. A u tom bi se sluaju rat otegnuo mjesecima i
godinama. Vi znate u kako se loem poloaju nalazimo. Isto tako
znate da e se poloaj jo i pogorati kad potroimo zalihe koje su
nam ostale poto nam je neprijatelj presjekao put do skladita.
tovie, na putu smo prema porazu. Ovo vam ne kaem zato to bih
bio defetist. Samo sam realist. Mi bismo mogli izgubiti ovaj rat.
On prieka da njegove rijei uhvate korijena, pa nastavi:
Ovaj je plan izradila Glavna Komanda u suradnji s
Esperskom centralom u San Franciscu prije neka tri tjedna. Zato i
napredujemo prema sjeveru... On prieka da se stia amor
iznenaenja. Da, vi znate da se Esperski Red ne eli mijeati u
politike sukobe. Ali vi isto tako znate da se on brani kad ga
napadnu. Vjerojatno ste uli da su pobunjenici napali jednu njihovu
107

koloniju i da odonda ire rune glasine o Redu. Biste li eljeli

komentirati, Mislioe Woodworth?
ovjek u plavom kimne i ree mirno:
Mi imamo naina da saznamo to nas zanima... moete to
nazvali obavjetajnom slubom... pa vas zato mogu obavijestiti o
injenicama. Sv. Helenu su napali u vrijeme kad je veina adepata
bila odsutna pomaui osnivanju nove kolonije u Montani. Kako
im uspijeva tako brzo putovati? Miljae Danielis. Teleportacija ili
to slino? Meni nije poznato je li neprijatelj znao za to ili je,
jednostavno, imao sree. Bilo kako bilo, kad su ona dva ili tri adepta
koji su ostali u koloniji upozorili neprijatelje da se udalje, nastala je
bitka i adepti su poginuli prije nego to su mogli stupiti u akciju.
On se nasmije. Mi ne tvrdimo da smo besmrtni, osim na nain na
koji je svako ivo bie besmrtno. Jo manje smo nepogreivi. I stoga
je sad Sv. Helena okupirana. Ne elimo poduzeti nikakvu akciju, bar
ne zasad, jer bi moglo stradati stanovnitvo kolonije.
A to se tie pria koje iri neprijatelj, pa, mislim da bih i
ja tako postupio da sam u njihovom poloaju. Svi znamo da adepti
mogu ono to ne moe nitko drugi. Kad saznaju da je povrijeen
Red, trupe e biti u strahu od nadnaravne osvete. Vi ste ovdje svi
obrazovani ljudi pa znate da tu nema nieg nadnaravnog, nego je to
samo nain da se iskoriste sile koje u veini od nas latentno postoje.
Vi takoer znate da Red ne vjeruje u osvetu. Ali obian redov ne
misli kao vi. Njegovi oficiri moraju pronai naina da mu vrate
moral. I zato su izmislili nekakvu opremu koju toboe upotrebljavaju
adepti... napredna tehnologija, i sve, to je jasno, ali ipak samo
strojevi koje moete izbaciti iz akcije ako ste hrabri, ba kao i svaki
drugi stroj. To se tamo dogodilo.
Ipak, to je prijetnja Redu; mi ne moemo dopustiti da
napad na nau koloniju proe nekanjeno. Zato je Esperska centrala
odluila da stane na vau stranu. Samo neka to prije zavri ovaj rat.
Stolom se razlijee uzdah. Danielis osjeti kako mu se kostrijee
vlasi na zatiljku. Perez podigne ruku.
Strpite se, molim ree general. Adepti nee ii
okolo i dizati u zrak vae protivnike umjesto vas. To je vraki teka
odluka za njih. Ja, uh, znam da e, uh, osobni poloaj svakog Espera
pretrpjeti ozbiljan nazadak ovim nasiljem. To je velika rtva.
Njihova im povelja doputa da se poslue psionikom u
obrani svojih naselja. U redu... iskonsrruirat e se napad na San
Francisco, kao napad na Centralu, njihov glavni tab.
Implikacije onog to je uo pogode Danielisa kao udar groma.
Jedva da je uo Perezovo suho objanjenje.
108

 Da vidimo sa stratekog ugla. Neprijatelj dri vie od

polovice Kalifornije, cijeli Oregon i Idaho i dobar dio Washingtona.
Mi, ova armija, koristimo se posljednjim prilazom San Franciscu s
kopna koji nam je jo preostao. Neprijatelj nije pokuao zatvoriti taj
prilaz, jer trupe koje smo povukli sa sjevera a to su one koje
momentalno nisu na terenu bitno pojaavaju garnizon u gradu.
To je ujedno i dio razloga to neprijatelj jo nije napao sam
grad. Osim toga, mi jo drimo Puget Sound i luke na jugu
Kalifornije. Brodovi dopremaju dovoljno hrane i municije. Njegova
pomorska snaga je slabija od nae: uglavnom su to kune koje su
darovali obalni gospodari i koje operiraju iz Portlanda. S tim bi
snagama mogao, dodue, uloviti koji manji konvoj, ali jo nije
pokuao, jer to nije vrijedno truda; a mogao bi naletjeti na nadmone
snage. Napad iz Zaljeva nije, naravno, pokuao, zbog artiljerijskih i
raketnih poloaja s obje strane Zlatnih vrata.
Ipak, njegov je krajnji cilj San Francisco. Tako mora biti:
tamo je sjedite vlade, tamo je industrija, to je i srce nacije.
No, evo i plana. Naa e armija opet kontaktirati s
Komandom Sierre i njenim pomonim milicijskim jedinicima.
napadom iz San Josea. To je savreno logian manevar. Ako uspije,
presjei e neprijateljske snage na dva dijela. Mi, dapae, znamo, da
neprijatelj koncentrira svoje snage upravo protiv takvoga naega
napada.
Mi neemo uspjeti. Dobrano emo se potui, pa e nas
odbaciti. To e biti najtee: glumiti teki poraz, uvjeriti u to ak i
nae vlastite trupe, a zadrati ih pod disciplinom. Tu e biti mnogo
pojedinosti o kojima e trebati munuti glavom.
Povui emo se na sjever, prema San Franciscu.
Neprijatelj e nas svakako progoniti. Izgledat e to kao bogomdana
prilika da nas uniti i dopre do gradskih zidina.
Kad zaemo dobrano na Poluotok i neprijatelj se nae
izmeu oceana s njegove lijeve i Zaljeva s desne strane, zaobii
emo ga i napasti s lea. Esperski adepti e biti tamo da nam
pomognu. Odjednom e se nai u stupici izmeu nas i gradskih
obrambenih snaga. to ne unite adepti, poistit emo mi. I to e biti
kraj Komande Sierra i cijeloga rata.
To je krasna strategija. Poput svih slinih bit e je vraki
teko provesti. Jeste li spremni da se prihvatite ovoga posla?
Danielis nije galamio s ostalima. Mislio je na Lauru.
Prema sjeveru i neto udesno vodila se neka bitka. Povremeno
bi se zauli topovi ili bubnjanje puane vatre; tanka zavjesa dima
109

vukla se preko trave, izmeu vornatih hrastova. Ali dolje, na obali,

ulo se samo pljuskanje valova o plau, hujanje vjetra i apat pijeska.
Mackenzie je jahao niz plau, gdje je imao najiri vidik. Veina
je ljudstva njegova puka bila dublje u kopnu. Ali, tamo je vladala
divljina: grbavo tlo, gusta uma, ruevine drvenih kua, pa je
kretanje bilo sporo i mukotrpno. Neko je na tome podruju ivjelo
mnogo ljudi, ali je vatrena oluja Paklene bombe pomela sve do
temelja, a dananje je malobrojno stanovnitvo bilo nesposobno da
bilo to zapone na tom neplodnom tlu. Tu ak nije bilo ni
neprijatelja.
Vagabundi nisu napustili svoje poloaje na lijevom krilu armije
bez razloga.
Gotovo cjelokupna Komanda Sierra skupila se kod Modesta,
odbila napad protivnike armije iz smjera San Josea i nagnala je u
hitro povlaenje. Jo koji dan i bijeli e se grad pojaviti pred oima
progonitelja.
A neprijatelj e se tamo utvrditi i spremiti nama doek, uz
pomo lokalnog garnizona. Bit e bombardiranja; moda e biti
prisiljeni da osvajaju grad ulicu po ulicu. Lauro, dijete moje, hoe
li to preivjeti?
Dakako, moda se to nee odvijati na taj nain. Moda moj
plan uspije i grad padne zaas kako je moda grozna rije!
On pljesne rukama tako da je odjeknulo poput hica. Speyer ga
pogleda. Majorova je obitelj bila na sigurnom; ak ih je bio posjetio
kod Mount Sassena, poslije kampanje na sjeveru.
Teko je ree.
Teko je svakome odgovori Mackenzie kiptei od
bijesa. Ovo je prljavi rat.
Speyer slegne ramenima. Nita gori od ostalih, osim to
ovaj put Pacifiani i daju i primaju batine.
Zna vrlo dobro da ne volim ovaj posao.
A koji ga ovjek zdrave pameti voli?
Kad se zaelim propovijedi, rei u ti.
ao mi je ree Speyer, a tako je i mislio.
I meni je ao ree Mackenzie pokajniki. ivci su
mi pri kraju. Prokletstvo! Gotovo da se zaelim akcije!
Ne bih se zaudio i da je naemo. Cijela mi ova pia
nekako ne tima.
Meckenzie se osvrnuo oko sebe. S desne strane breuljci, iza
kojih se horizont oslanja o niski, ali masivni lanac San Bruno. Tu i
tamo mogao je vidjeti pokoji od svojih vodova, pjeakih i
110

konjikih. Iznad glave kalje avion. Ipak, bilo je dovoljno prilike za

zasjedu. Svakog se asa mogao otvoriti sam pakao... no, mali pakao
koji bi brzo ugasili minobacai i bajonete, gubici mali. (Ha! Svaki od
tih malih gubitaka znai mrtav ovjek, njegova ena i djeca u
suzama, ili ovjek koji bulji u ostatak svoje ruke, ili ovjek minus
lice, i uostalom. kakve su to nevojnike misli?)
Traei olakanje, Mackenzie pogleda ulijevo. Ocean se valjao
u zelenkasto-sivoj boji, svjetlucao, dizao se, nadimao i lomio o obalu
usred bijele pjene. Nos osjeti miris soli i morske trave. Nekoliko
galeba zamijauu iznad pijeska. Nikakva jedra ili oblaka dima
samo praznina. Konvoji iz Puget Sounda za San Francisco i vitki,
brzi brodovi obalnih gospodara bili su milje i milje iza zakrivljenosti
svijeta.
A tako je i trebalo biti. Moda je sve u redu na debelom moru.
Pokuaj i nadaj se. A... bila je to njegova ideja, James Mackenzie
dri govor na konferenciji koju je general Cruikshank zakazao
izmeu bitaka za Mariposu i San Jose: onaj isti James Mackenzie
koji je istrao s idejom da Komanda Sierra sie s planina, isti onaj
koji je raskrinkao golemu podvalu Espersku i uspio svojim ljudima
razjasniti da iza podvale lei tajna o kojoj se jedva usuuje i misliti.
Spominjat e ga u kronikama, tog pukovnika, pjevat e o njemu
balade jo pet stotina godina.
Samo to tu ipak neto ne tima. James Mackenzie je znao da
nije pametan osobito iznad prosjeka i kad je u punoj formi, a sad je
otupio od umora i od uasa pred pomisli na moguu sudbinu svoje
keri. Njega su pak progonile misli na odreene oblike povrede.
esto se morao naroljati da bi uspio zaspati. Bio je obrijan, jer jedan
oficir mora paziti na svoj izgled, ali bilo mu je jasno da kad ne bi
imao posilnog ne bi izgledao nita bolje od obinog neurednog
redova. Uniforma mu je bila izblijedjela i izlizana, tijelo mu
smrdjelo i svrbjelo ga, usta mu udjela za duhanom, ali je bilo neke
nevolje s intendanturom, pa su bili sretni da imaju to jesti. Njegova
djela nisu bila nita vie od krparenja tu i tamo, u potpunoj zbrci i
zbunjenosti, ili od ovakvog klipsanja i vjene elje da se sve to ve
jednom zavri. Jednog e ga dana, pobijedio ili ne pobijedio, tijelo
izdati osjeao je kako se troi, artritiko tipanje, zaduha,
drijemanje usred situacije koja ne trpi drijomanje i kraj e biti isto
tako nedostojanstven i samotan kao u svake ljudske eprtlje. Heroj?
Vic do neba!
On se prisili da skrene misli na tekoe pred sobom. Iza njega
stupa glavnina puka, artiljerija, tisuu ljudi uz samohodne topove,
mazge upregnute u kola, nekoliko kamiona, jedna dragocjena borna
kola. Bijae to sivo-smea masa ljemova, ratrkanih puaka i lukova
111

pri ruci. Pijesak je priguivao korake tako da se ulo samo udaranje

valova o plau. A kad god bi to naas zamrlo, Mackenzie je mogao
uti pjevuenje vjetijeg voda: tucet izboranih staraca, veinom
Indijanaca, koji su nosili svoje prutove i uglas zvidukali Pjesmu
Protiv Vjetica. Njega inae nije zanimala magija, ali bi svaki put
kad bi uo taj zvuk, osjetio kako mu se jei koa na leima.
Sve je u najboljem redu, uvjeravao je sama sebe. Dobro
napredujemo.
Ali, Phil je u pravu. Ovo je prokleti posao. Neprijatelj se morao
probijati prema jugu, a ne ovako dopustiti da ga zatvorimo.
Kapetan Hulse dogalopira, u oblaku pijeska to su ga podizala
konjska kopita.
Izvjetaj patrole, gospodine.
Dakle? Mackenzie shvati da je gotovo povikao.
Izvolite.
Znaajna aktivnost primijeena na oko pet milja prema
sjeveroistoku. ini se kao da nam se pribliavaju trupe.
Mackenzie se ukruti.
Nemate li nita odreenije?
Zasad ne, zemljite je vrlo neravno. A zrano
izvianje, za ime svijeta?
Da, gospodine, a izbacit u i jo izviaa.
Preuzmi, Phil. Mackenzie se uputi prema radiokamionu. Imao je sa sobom svoj minikomunikator, dakako, ali su
ovdje smetnje iz San Francisca tako jake da je i snani radio u
kamionu dovoljan tek za koju milju ili dvije dometu. Patrole
komuniciraju pomou kurira.
On primijeti da je pukaranje u dubini kopna oslabilo.
Unutranjost Poluotoka moe se pohvaliti mreom sasvim dobrih
cesta. Neprijatelj kontrolira to podruje i moe ga upotrijebiti za brze
pokrete.
Ako povuku centar i napadnu nas s boka, gdje smo najslabiji...
Glas iz radioprijemnika, jedva ujan izmeu zvidanja i
pitanja, potvrdi prijem njegovog izvjetaja i obavijesti ga to je
otkriveno na drugim sektorima. Veliki pokreti s lijeve i desne strane,
da, ini se Falloniti spremaju na proboj. Moda je i varka, tko zna.
Glavnina Sierranaca neka dri poloaj dok se situacija ne razbistri.
Vagabundi moraju neko vrijeme izdrati sami kako znaju.
Mackenzie se vrati na elo kolone. Speyer mrko kimne na ono
to mu je Mackenzie rekao.
Pa, da se pripremimo, ha?
112

 Aha. Mackenzie se izgubi u barai komandi koje je

izdavao nizu oficira. Izbaene patrole imaju se prikljuiti. Plau
treba obraniti, oslanjajui se na uzvisine odmah u pozadini.
Ljudi se stanu vrzmati amo-tamo, konji zanjite, topovi
zagrme. Izviaki avion se vrati, letei tako nisko da je radio-veza
kako-tako uspostavljena: da, definitivno je u toku napad; teko je
rei koliko trupa, prokleto ih drvee zaklanja, bit e jedna brigada.
Mackenzie se smjesti navrh breuljka, okruen tabom i
kuririma. Pred njim se protezala linija topova. Konjica ekae iza
njih, koplja bljetava na suncu, jedinica pjeadije kao podrka.
Ostalih se pjeaka ne vidi, stopili su se s okoliem. Galebovi se
poinju skupljati, kao da znaju da e biti mesa.
Misli li da ih moemo zadrati? upita Speyer.
Svakako. ree Mackenzie. Ako siu na plau,
pomest emo ih baraom. Ako se popnu, pa ovo je kolski primjer
terena za obranu. Naravno, ako koja druga jedinica prodre iza nas,
bit emo u klijetima, ali nas se to sada ne tie.
Vjerojatno se nadaju da e im uspjeti da zaobiu nau
armiju i napadnu s lea.
I meni se ini. Pa i nije ba tako pametna ideja. Nama je
svejedno kako emo do Frisca, borei se straga ili sprijeda.
Osim ako garnizon u gradu ne izvede juri.
Ni to nas ne pogaa. Ukupno smo brojano podjednaki, a
mi imamo vie municije i alkohola. A nae su gospodarske jedinice
navikle na dezorganiziranu borbu u brdima.
A ako ih pometemo... Speyer vrsto zatvori usta.
Dalje?
Nita.
Vraga. Hitio si me podsjetiti na slijedei korak: kako da
osvojimo grad a da ne bude pokolja na obje strane?
Speyer skrene tuni pogled s Mackenzija. Tiina zavlada na
vrhu breuljka.
Cijela je vjenost prola dok se nije pojavio neprijatelj, najprije
nekoliko konjanika prve prethodnice, a tada i glavnina, prekrivajui
udoline i grebene i obronke. Izvjetaji zapljusnu Mackenzija
velike snage, gotovo dvaput brojniji od nas, ali malo artiljerije;
kratki na gorivu, ovise o tegleoj marvi. Oigledno e napasti,
prihvatiti gubitke, samo da dopru do topova. Mackenzie izda
odgovarajue naredbe.
Jurini valovi su u meuvremenu formirani, oko milju daleko.
Promatrajui ih kroz dogled, Mackenzije moe prepoznati crvene
113

earpe Maderskih konjanika, zeleni i zlatni stijeg Dagosa. Jahao je

on prije s obje te jedinice. Nije ba ugodan osjeaj sjetiti se da Ives
voli plitku formaciju i upotrijebiti to znanje protiv njega...
Trube zavrite. Falonitska konjica krene u kas. Sve bre i bre,
kratki galop, puni galop, dok je zemlja drhtala pod njima. Zatim
krene pjeadija i topovi. Evo i jednih bornih kola. udno, nema
raketne rampe na vrhu ni cijevi repetua proguranih kroz proreze za
promatranje. Ovo su dobre trupe, miljae Mackenzie, napreduju
skladno, vidi se da su veterani.
Mrzio je sama sebe zbog onog to e se dogoditi.
Njegova je obrana ekala, nepomina na pijesku. Puana vatra
na obronku, gdje su se smjestili bacai i snajperi, zateke, jaha se
prevrne s konja, prainar se uhvati za trbuh i klone na koljena.
Mackenzie pogleda u svoje haubice. Topnici stoje nepomino uz
niane. Neka se napadai samo priblie i domet... evo! Yamaguchi,
koji je sjedio na konju odmah iza topnika, izvue sablju i njena
otrica bljesne na suncu. Topovi zariu. Vatra lizne kroz dim, pijesak
eksplodira u tisuu gejzira, rapnel zazvidi kroz redove napadaa.
Posade topova smjesta udu u uvjeban ritam pucanja, punjenja,
pucanja, pravilna tri hica u minuti, tempo koji uva topove i slama
armije. Ipak je juri srljao naprijed, nepokoleban, sad ve tako blizu
da Mackenzie kroz dogled naas ugleda pjegavo lice, momak s rana
postao vojnik, usta mu razvuena od urlanja.
Strijelci iza topova odapnu. Strijele zafukaju kroz zrak, oblak
za oblakom, u visokom luku preko razrovana tla, pa opet dolje, meu
nadirue jahae. Konji se prevru, ruke i noge pogoenih i oborenih
jahaa lepraju kroz zrak, pijesak prti ispod kopita, po tjelesima to
se valjaju i trzaju na tlu.
Mackenzie vidje kako se jurina linija proreuje, koleba,
raspada. Protujuri njegove konjice e dovriti posao artiljerije.
Spremite se ree u minikomunikator. Njegovi se ljudi
pokrenu, namjetajui se. Topovi opet riknu.
Borna kola uspore, pa se zaustave. Neto u njima zakrekee
tako glasno, da se ulo kroz eksplozije granata.
Plavo-bijela sjena prijee preko najblie uzvisine, Mackanzie
stisne napola zaslijepljene oi. Kad ih je opet otvorio, on ugleda
kako trava gori, kako se jedan Vagabund die iz zaklona urlajui s
odjeom u plamenu. ovjek se baci na pijesak i stane se valjati. Taj
se dio plae tada podigne poput golema vala, slomi se i obori preko
breuljka. Gorui vojnik iezne u lavini koja je pokopala njegove
drugove.
114

 Psi udar! netko zavriti, tanko i uasno, kroz kaos i

zemljotres. Esperi...
Nevjerojatno, kao u snu zakrijete trube i sieranska konjica
srne naprijed. Mimo svojih topova, ususret slomljenom protivniku...
i konji se i jahai podignu u zrak, prevrui se u divovskom
nevidljivom vrtlogu i tresnu o zemlju. Druga se linija kopljanika
slomi, konji se njitei propnu, zavitlaju kroz zrak i ratrkaju se u
svim smjerovima.
Grozno duboko brujanje ispuni zrak. Mackenzieu se uini da
gleda kroz zavjesu vrueg zraka to se titravo die uvis, kao da mu
netko lupa mozgom amo-tamo o zidove lubanje,
Zbrisat e nas dopre do njega Speyerov glas iz daljine,
as jai, as slabiji. Sredit e se dok su nai u panici...
Ne! zaurla Mackenzie. Adepti su sigurno u onim
kolima. Hajde!
Veina se njegovih konja okrenula na njegovu vlastitu
artiljeriju, njitavi, ritajui kaos. Pjeadija je stajala ukoena,
spremna da podbrusi pete. Pogled udesno pokae Meckenziju kako
je i sam neprijatelj zbunjen, ovo je i za njih bio uasan prizor, ali im
se oporave od oka krenut e, a sad nije preostalo nita da ih
zaustavi... Bijae to kao da je netko drugi podbo njegova konja.
ivotinja je bila zapjenjena od panike. On joj zaokrene glavu,
brutalno, ukopa ostruge u slabine i jurne niz brijeg prema topovima.
Bila mu je potrebna sva preostala snaga da bi zaustavio konja.
ovjek visi mrtav preko topa. Mackenzie skoi na zemlju. Nema
vremena da brine o konju koji je potpraio pete. Gdje je pomo?
Doi amo! Urlik mu se izgubi u halabuci. Odjednom, ovjek stoji
do njega, Speyer grabi granatu i gura je u zatvara, Mackenzie
zakilji kroz nian, namjeta top napola napamet. Vidi esperska kola
kako ue meu isprevrnutim tjelesima mrtvih i ranjenih. Na ovoj
udaljenosti kola izgledaju sitna.
Speyer mu pomae. Potee ue. Top grmi i skae. Granata prti
nekoliko metara pred ciljem, pijesak se die u zrak, metalni
komadii zvide.
Speyer je ve napunio. Mackenzie niani i okida. Prebaaj,
zamalo. Kola se valjaju lijevo-desno. Udarac je moda ozlijedio
Espere u njemu; bar je psi-udar stao. Treba udariti to prije, dok se
neprijatelj nije snaao.
On potri do svojih kola. Vrata zjape, posada je strugnula. On
se baci na vozaevo sjedalo, Speyer treska vratima i uvlai glavu u
tunel periskopa lansirne rampe. Mackenzie utiskuje papuu gasa u
pod, motor zavija, kola skau naprijed. Speyer niani, utiskuje
115

dugme okidaa. Projektil iti prema cilju i eksplodira. Pogoena se

kola uzdignu uvis, teko padaju natrag. U boku im zjapi rupa.
Kad bi bar momci sad doli k sebi i krenuti... No, ako navale,
sa mnom je gotovo, kako bilo. Mackenzie zaustavi borna kola, otvori
vrata s treskom i iskoi. Iskrivljeni, pocrnjeli metal oko rupe u
neprijateljskim kolima okrui ga dok je ulazio i on se nae unutra,
meu ruevinama i u smradu.
Nae dva Espera kako nepomino lee. Voza je mrtav,
krhotina metala viri mu iz prsiju. Onaj drugi, adept, cvili meu
svojim neljudskim instrumentima. Lice mu je skriveno iza mrlje
krvi. Mackenzie odgurne le ustranu i strgne halju s adepta, odere
svinuti komad metala iz adeptove ruke i posrne napolje.
Speyer je iz neoteenih kola pucao po neprijateljima koji bi se
usudili prii. Mackenzie skoi na ljestve uz bok esperskih kola i
uzvere se na krov. Maui plavom haljom u jednoj ruci i orujem u
koje se nije razumio u drugoj, on vikne: Hajde, djeaci! Izbacili
smo ih iz igre! Zar elite i doruak u krevetu?
Tane mu prozvidi uz uho. Vie nita. Veina je neprijatelja,
konja i pjeaka, stajala smrznuta na mjestu. U ovoj neizmjernoj tiini
koja je tako naglo legla preko bojita, nije mogao rei da li to ume
valovi na plai ili krv u njegovim uima.
Tada se oglasi truba.
Mackenzie skoi na pijesak i otri do svojih kola.
Hajdemo natrag ree Speyeru. Bitka eka da je
dovrimo.
Jezik za zube! rekao je Tom Danielis.
Mislilac Woodworth buljio je u njega. Magla se komeala i
kapala u umi, skrivajui tlo i brigadu, sivo nitavilo kroz koje se
probijalo prigueno micanje ljudi i konja i kotaa, samotan i
neizrecivo umoran zvuk. Hlad bijae hladan, vlana odjea teka.
Gospodine protestirao je major Lescarbault. Oi je
rairio, ok mu se ita na ispijenu licu.
Usuujem se visokom esperskom oficiru rei neka
prestane gakati o neemu u to se ba nita ne razumije? odgovori
Danielis. No, krajnji je as da to netko napokon i uradi.
Woodworth se sabrao.
Rekao sam samo, sine, da bismo se morali konsolidirati,
pregrupirati adepte i napasti Brodskiste po centru prigovori on.
to tu ne valja?
Danielis stegne ake.
116

 Nita ree on osim to e izazvati vie nesree nego

to ste nam do sada uspjeli nanijeti.
Mali zastoj ili dva svaao se Lescarbault. Ispraili
su nas na zapadu, ali smo mi ovdje, uz Zaljev, potisnuli njihovo
krilo.
A rezultat je toga bio taj da se njihova glavnina okrenula,
napala nas i razbila nae snage na dva dijela odree Danielis
Esperi odonda ba nisu osobito marljivi... a pobunjenici sad znaju da
bez vozila ne mogu transportirati svoje oruje i da ih mogu ubiti.
Artiljerija ih gaa gdje god stigne, gerila udara i bjei, ostavljajui za
sobom mrtve Espere, ili ak neprijatelj jednostavno zaobilazi mjesta
za koja zna da ih ima. Nemamo dovoljno adepata!
Zbog toga sam i predloio da ih skupimo u grupu kojoj
nee moi odoljeti ree Woodworth.
I koja e biti preglomazna da bude ikakve koristi,
odgovori Danielis. Bilo mu je svega dosta, sad kad je znao da ga je
Red vukao za nos itavog ivota; da, miljae on, to pee, ne
injenica da adepti nisu uspjeli poraziti pobunjenike nemoni,
zapravo, da im slome moral nego saznanje da su i adepti samo
neiji tui pioni i da je svaki pojedini blagi, iskreni pripadnik
esperskih kolonija samo neija tua bena.
Nezdrivo je elio vratiti se Lauri jo je nije uspio vidjeti
Lauri i djetetu, posljednjoj potenoj realnosti u ovom maglovitom
svijetu koji mu je preostao. On se sabere i nastavi mirnije:
Adepti, ona nekolicina koja preivi, bit e, dakako,
potrebni za obranu San Francisca. Armija sposobna za hitre manevre
ima izgleda protiv pobunjenika ve na neki nain, ali vae... vae
oruje moe odbiti napad na gradske zidine. Tamo ih, dakle, vodim.
Ja nisam adept ree Woodworth. Ja ih ne mogu
pozvati mislima.
elite rei da ne znate raditi s njihovim ekvivalentom
radija ree Danielis grubo. No, pa imate ovdje jednog adepta.
Neka on poalje poruku.
Woodworth ustukne. Nadam se ree on Nadam se da
razumijete da je ovo i za mene iznenaenje.
Oh, da, svakako, Mislioe Lescarbault ree nepozvan.
Woodworth proguta slinu.
Ja se ne odriem Reda ree oporo. Veliki je
Mislilac obeao puno objanjenje kad sve ovo proe. On potrese
glavom U redu, sine, uinit u to mogu.
117

Neka suut takne Danielisa dok je promatrao plavu halju kako

nestaje u magli. On to grublje zalaje nareenja.
Ljudstvo pod njegovom komandom polako krene. Bio je s
Drugom brigadom; ostatak je bio raspren po cijelom Poluotoku,
kamo ga rastjerae pobunjenici. On se nadao da e isto tako ratrkani
adepti na koje naie za mara kroz lanac San Bruno uputiti ostale
kako da mu se prikljue. Veina e ih se ipak, ovako demoralizirani,
sigurno predati pobunjenicima.
U San Franciscu e biti dovoljno prilike da se odmori. Tamo
emo biti na sigurnom, zidovi i topovi i esperski strojevi prema
kopnu, more koje nas hrani u zaleu. Oporavit emo se,
konsolidirati snage, dovesti svjee trupe iz Washingtona i s juga. Rat
jo nije odluen... Bog nam pomogao.
Pitam se hoe li ikad i biti.
A ako bude, hoe li ikad Jimbo doi da nas posjeti, sjesti uz
vatru u kaminu i askati o svemu to smo proli? Ako ne, bit e to
prevelika cijena pobjede.
No, moda ne prevelika cijena za ovo to smo nauili. Stranci
na ovoj planeti... a to bi drugo moglo izmozgati ovo oruje? Adepti
e progovoriti, pa makar ih svojim rukama podvrgao torturi.
Ali Danielis se sjeti pria iz svog djetinjstva, rasprodanih ispod
glasa u ribarskim kolibama, poslije prvog mraka, kad se sablasti
vrzmaju ljudskim mislima. Prije opeg unitenja ivjele su legende o
zvijezdama, a ive i sad. Nije bio siguran da li e biti sposoban da
ikad vie pogleda u nono nebo a da se ne strese.
Prokleta magla ...
Zauju se kopita. Danielis napola izvue svoj pitolj. Ali, jaha
je bio njegov izvia, koji podigne prokislu ruku da bi salutirao.
Pukovnie, neprijateljske snage oko deset milja pred
nama. Velike.
Dakle, eka nas bitka.
Da li znaju za nas?
Ne, gospodine. Kreu se prema istoku, po grebenu.
Vjerojatno namjeravaju zaposjesti ruevine Candlestick
Parka promrmlja Danielis. Organizam mu je bio preumoran da bi
se mogao uzbuditi. To je dobro uporite. Hvala, kaplaru. On se
okrene prema Lescarbaultu i izda zapovijedi.
Lescarbault se zaas vrati.
Gospodine! Radio-smetnje su prestale!
to! Danielis zatrepe oima, ne shvaajui sasvim.
118

 Da, gospodine. Govorio sam na minikomunikator

Lescarbault pokae na zapee na vrlo kratke udaljenosti je
funkcionirao i prenosio etnim zapovjednicima vaa nareenja.
Interferencija je odjednom prestala, prije dvije minute.
Danielis privue zapee prema svojim ustima.
Halo, radio-kamion, ovdje komandant. ujete li me?
Da, gospodine ree glas.
Iskljuili su smetnje zbog neega. Daj mi otvoreni vojni
val.
Da, gospodine. Stanka, a zatim...
...smjesta ovamo! Sve jedinice na terenu, krenite u San
Francisco smjesta! Napadaju nas s mora!
Danielis pusti Lescarbaultovu ruku. Pogleda tupo uperena u
nita sluao je kako glas narie i narie.
...bombardiraju Potrero Point. Palube pretrpane trupama.
Vjerojatno se namjeravaju ovdje iskrcati...
Danielis je razmiljao bre od rijei koje je sluao. Kao da ESP
nije la, kao da promatra voljeni grad i osjea njegove rane na
samome sebi. Oko Vrata nema magle, inae opis ne bi mogao biti
tako podroban. Konvoj se provukao mimo obalnih baterija koje su ga
mogle razbiti u komadie, neobino veliki konvoj, u pogreno
vrijeme, ali su to ipak bili poznati oblici trbuastih brodova, bijela
jedra, tu i tamo pokoji dimnjak, nosei hranu gradu. Kratko
objanjenje, neto o napadu gospodarskih brodova ili slino, i flota je
ula u Zaljev, gdje San Francisco nije imao nikavih zidova. Tada su
topovi demaskirani a iz prostora za teret prokuljali naoruani ljudi.
Da, zaista su zarobili neki konvoj te piratske kune.
Upotrijebile svoje radio-ometanje; u kombinaciji s naim pokrilo je
sve pozive upomo. Izbacili su teret preko palube i ukrcali ljude
gospodara. Neki im je pijun ili izdajica javio znake raspoznavanja.
Sad im glavni grad stoji na dlanu otvoren, garnizon vani, jedva da je
koji adept ostao u Centrali, Sierranci opsjedaju juna vrata, a Laura
sama.
Dolazimo! zaurla Danielis. Brigada krene, stenjui, za
njim. Oni udare estinom oajnika i prodru duboko u neprijateljske
poloaje. Tu se okraj razbije u bezbroj malih sukoba noem i
sabljom u magli. Ali Danielis, koji je vodio napad, primio je ve
runu bombu u prsa.
Na istoku, na jugu, u luci i na ruevinama zida prema
Poluotoku jo se borilo. Prilazei, Mackenzie je vidio kako su ti
119

predjeli grada pocrnjeli od dima, to jest ono to je preostalo od

nekadanjih kua. Zvuk pukaranja dopre do njega. Inae se grad
kupao u suncu netaknut, krovovi i bijeli zidovi u mrei ulica i
crkveni zvonici parajui nebo poput jarbola, Federal House, i Nob
Hill i Straarski toranj na Telegraph Hillu, ba kako ih je zapamtio iz
djeakih dana. Zaljev je svjetlucao bezono lijep.
Ali on nije imao vremena da se divi pogledu ni da se pita kamo
se sklonila Laura. Juri na Twin Peak mora biti munjevit, jer e se
esperska centrala sigurno braniti.
U aveniji koja se sa svake strane penjala na ove velike grbe,
Speyer je vodio polovicu Vagabunda. (Yamaguchi je leao mrtav na
plai posutoj tamnosmeim mrljama). Mackenzie je sam vodio
drugu polovicu. Konji su klopkali uz Portolu, izmeu
zabarikadiranih stambenih kua; topovi su poskakivali i kripali,
izme strugale o asfalt, mokasine smicale, oruje zveckalo, ljudi
disali teko, a vjetija jedinica potiho zvidukala protiv ne znam
kakvih sablasti. Ali je ipak gusta tiina nadjaala ove sitne zvuke.
Mackenzie se sjeti nonih mora kad je trao niz hodnik bez kraja.
ak ako i ne istresu svoju avoltinu na nas, morat emo to
prije osvojiti njihovu utvrdu, prije nego to nas sve ne izdaju ivci.
Bulevar Twin Peaks odvojio se od Portole i skrene strmo
udesno. Kua vie nije bilo; samo je divlja trava pokrivala nadrisvete
breuljke, sve do vrhova gdje su se uzdizale zgrade zabranjene za
sve osim za adepte. Te su dvije visoke zgradurine, koje su se
prelijevale u svim duginim bojama, izrasle preko noi, u roku od
nekoliko tjedana. Neto slino jecaju stegne Mackenzijev eludac.
Trubau, objavi pokret. Treim korakom!
Prodorni se zvuk pojavi, razlegne se ulicom i izgubi u daljini.
Znoj zapee Mackenzijeve oi. Ako ne uspije, mrtav je ovjek, ali to
ga nije osobito uzrujavalo... nakon svega to se dogodilo... ali puk,
puk...
Plameni jezik boje pakla lizne preko ulice i zauje se psikanje,
a zatim grmljavina. Asfalt je, rastopljen, irei zadah i dim, potekao
nizbrdo. Mackenzie prisili konja da se umiri.
Samo upozorenje. Ali, da imaju dovoljno adepata, zar bi se
gnjavili pukim zaplaivanjem?
Artiljerci, otvarajte vatru!
Poljski topovi riknu uglas, ne samo haubice nego i
motorizirani topovi rekvirirani sa zidova. Granate zazvide iznad
njihovih glava i zabiju se, uz trijetanje, u zidove na vrhu brda.
120

Mackenzie se ukruti, oekujui da Esperi uzvrate udarom, ali

ga ne doeka. Zar je mogue da su onemoguili njihovu posljednju
liniju obrane ve prvim plotunom? Dim otplovi s vjetrom ustranu i
on ugleda toranj lien svake boje, unakaen runim ranama,
otkrivajui nevjerojatno tanki kostur. Bilo mu je kao da gleda kosti
ene koju je ubio vlastitim rukama.
Sada, brzo! On izda niz komandi i povede konjicu i pjeadiju
prema vrhu. Baterija je ostala na istome mjestu, pucajui i pucajui
histerinim bijesom. Suha smea trava stane gorjeti, zapaljena
uarenim komadima to su vrcali lijevo i desno. Mackenzie ugleda
kako se zgrada rui. Proelje se ljutilo u velikim plahtama. Kostur je
vibrirao, progutao izravni pogodak, zapjevao u agoniji metala, a
zatim se stropotao u kaos svinutih oblika.
to su to ugledali kako stoji unutra?
Nije bilo odvojenih soba, nije bilo katova, nieg osim mnotvo
traverzi, enigmatskih strojeva, tu i tamo pokoja kugla, jo bljetava
poput malog sunca. Zgrada je uvala neto visoko gotovo koliko je i
sama bila visoka, nekakav stup s perajama, neto poput rakete, ali
nemogue veliko i visoko.
Njihov svemirski brod. Pa naravno, i drevni su preci poeli
graditi svemirske brodove, i mi se oduvijek nadamo da e to jednom
i nama poi za rukom. Ali, ovo... !
Strijelci su vritali plemenski ratni zov. Pjeadija i konjica se
pridruile, ludi, trijumfalni usklik nevjerojatne pobjede. Tako im svih
devet krugova pakla, pobijedili su zvijezde na nebu!
Nekoliko se mrtvih prilika u plavim haljama naziralo meu
ruevinama. Nekih pola tuceta preivjelih puzalo je prema brodu.
Strijelac ispusti strijelu iz svoga luka i ona zvekne o stajni trap,
zaustavivi Espere na mjestu. Vojnici polete preko ruevina da ih
zarobe.
Mackenzie poleti meu njih. Neto neljudsko lealo je
smrskano do podnoja velikog stroja. Krv, tamnoljubiasta. Kad
ljudi ugledaju ovo, bit e to kraj Reda. Nije osjeao nikakvu radost.
U Sv. Heleni je nauio kako su vjernici zapravo dobri, iz samih
svojih temelja.
Ali ovo nije bio trenutak za aljenje, za razmiljanje kako e
budunost biti kruta sad, kad su ljudi sasvim puteni s lanca. Zgrada
na drugom breuljku jo je cijela. On mora utvrditi svoj poloaj
ovdje, a onda pomoi Philu ako to bude potrebno.
Minikomunikator ree:
Doi i pridrui mi se, Jimbo, ovdje je gotovo, prije nego
to je zavrio posao. Dok je jahao prema Speyerovoj zgradi, on
121

ugleda zastavu Pacifikih Drava kako se uzdie uz jarbol na krovu

nebodera.
Strae su stajale s obje strane portala, nervozne i pune
strahopotovanja. Mackenzie sjai i ue u zgradu. Ulazno predvorje
bijae visoka, bljetava fantazija boja i lukova, kroz koje su se kretali
ljudi poput marioneta. Jedan ga kaplar povede niz predvorje. Ta je
zgrada oigledno sluila za kancelarije, skladita i manje razumljive
namjene... Tu je bila i soba u koju je provaljeno dinamitom.
Apstraktne zidne slikarije su tu bile mirne, oteene i pocrnjele od
ae. etvorica vojnika drala su na nianu dva bia koje je Speyer
ispitivao.
Jedno se od njih bilo skljokalo na neto to bi moglo sluiti
kao pisai stol. Ptije je lice bilo zarinuto meu ruke sa sedam prsta,
a rudimentarna su se krila tresla od suspregnutih jecaja. Zar su
sposobni da plau? pomislio je Mackenzie, zabezeknut, i obuzme ga
elja da uzme bie na ruke i utjei ga koliko moe.
Drugo je bie stajalo uspravno, u haljama od pletena metala.
Velike topazne oi gledale su ravno u Speyerove s visine od dva
metra i vie.
...sa zvijezde klase G, nekih pedeset svjetlosnih godina
daleko odavde. Jedva je vidljiva golim okom, ali ne iz ove
hemisfere.
Majorovo mravo, neobrijano lice, isprui se kao da ima
namjeru kljucnuti.
Kad oekujete pojaanje?
Nee biti drugog broda gotovo cijelo stoljee, a i taj e
dopremiti samo osoblje. Izolirani smo prostorno i vremenski; malo
nas moe doi ovamo da gradimo most izmeu umova, preko
provalija...
Da, Speyer kimne. Granica brzine svjetlosti. Tako
sam i mislio, samo ako je istina to ste mi rekli.
Stvorenje se strese.
Nije nam preostalo nita drugo do da vam kaemo istinu i
nadamo se da ete nas shvatiti i pomoi. Osveta, osvajanje, bilo koji
oblik masovnog nasilja je nemogu kad toliko prostora i vremena
razdvaja dvije strane. Na je posao obavljen u duhu i srcu. Jo nije
kasno, ak ni sada. Najvanije se injenice jo mogu sakriti... oh,
sluajte me, za volju vaih neroenih!
Speyer kimne Mackenziju.

122

 Sve u redu? ree. Mi smo ovdje natrapali na

kompletni asortiman. Oko dvadeset preivjelih, ovaj ovdje ef. ini
mi se da osim njih nema drugih na Zemlji.
Mi smo i pretpostavljali da ih ne moe biti mnogo,
ree pukovnik. Njegovi su ton glasa i osjeaji bili poput pepela.
Kad smo razglabali situaciju, ti i ja, pokuali smo pogoditi to znae
tragovi to smo ih znali. Moralo ih je biti malo, inae bi djelovali
neposrednije.
Sluajte, sluajte, molilo je bie. Mi smo doli u
ljubavi. Na je san bio da vas vodimo... da vas nagnamo da vodite
same sebe... prema miru... O, da, i mi bismo dobili, dobili bismo jo
jednu rasu s kojom bismo jednoga dana mogli kontaktirati kao s
braom. Ali, mnogo je rasa u svemiru. Mi smo vas eljeli voditi
samo zbog vas samih.
Ovu ideju kontrolirane povijesti niste vi izmislili,
zaguna Speyer. Mi smo to povremeno izumljivali za sebe, tu na
Zemlji. Posljednji je put odvelo do Paklenih bombi. Ne, hvala!
Ali mi znamo! Velika Znanost predskazuje s apsolutnom
sigurnou...
Predskazala je ovo? Speyer mahne rukom po
pocrnjeloj prostoriji.
Uvijek su mogue fluktuacije. Nas je tako malo, mi ne
moemo kontrolirati toliko divljaka do u najmanje pojedinosti. Ali,
zar vi ne elite jednom zauvijek prestati s ratovanjem, s prastarim
patnjama? Nudimo vam to zauzvrat za vau dananju pomo.
Uspjelo vam je izazvati jedan takav rat ovih dana, ree
Speyer.
Stvorenje stane kriti prste.
To je bila greka. Plan ostaje kao jedini nain da dovede
vau rasu do mira. Ja, koji sam putovao izmeu sunaca, spustit u se
na koljena pred vama i moliti...
Ne miite se! Speyer ustukne. Da ste doli
otvoreno, poteno, nali biste nekoga da vas saslua. Moda i mnogo
njih. Ali ne, vae je dobroinstvo moralo biti potajno, iza lea. Znali
ste to je za nas dobro. Mi nismo imali rijei... Nikad nisam uo nita
drskije!
Stvorenje podigne glavu.
Da li vi svojoj djeci uvijek kaete svu istinu?
Toliko koliko su odrasla.
Vaa civilizacija-dijete jo nije dovoljno odraslo da sazna
svu istinu.
123

 Tko vas je kvalificirao da nas zovete djecom... osim vas

samih?
Odakle znate da ste odrasli?
Okuavajui se na odraslim zadacima i otkrivajui
moemo li ih rijeiti. Svakako da nam se potkradu grozne greke,
nama ljudima. Ali su nae, vlastite. Iz njih uimo. Vi ste oni koji ne
elite uiti, vi i vaa prokleta psihologija kojom se se toliko
hvaliete, ta vaa znanost koja eli prilagoditi svaki mozak onom
jedinom okviru koji razumijete.
Vi ste eljeli obnoviti centraliziranu dravu, zar ne? Jeste
li ikad stali pa razmislili da je moda upravo feudalizam ono to
ovjeku najvie odgovara? Jedno mjesto koje e zvati svojim, kamo
e pripadati, iji e biti dio; zajednica s tradicijama i au;
mogunost da pojedinac donosi vane odluke; tit koji uva
ovjekovu slobodu pred centralnim vrhovnim gospodarom, koji ne
eli drugo nego samo jo vie i jo vie vlasti; tisuu razliitih naina
ivota. Mi smo uvijek osnivali superdrave ovdje na Zemlji, i uvijek
smo ih iznova razbijali. ini mi se da je cijela ta ideja pogrena. A
moda emo ovaj put pokuati neto drugo, bolje. Zato ne svijet
sitnih dravica, prejakoga korijena da se stope u naciju, premalih da
budu sposobne za kakvu veu tetu polako se uzdiui nad sitne
zavisti i inat, ali zadravajui svoj identitet tisue posebnih
prilaza zajednikom problemu. Moda bismo tako nali rjeenje
naega cjelokupnog problema... samostalno!
To vam nee nikad uspjeti ree stvorenje. Svaki put
ete se ponovo rastrgati na komadie.
Tako vi mislite. Ja mislim drukije. Ali, to god bilo
ispravno, izbor je na. Radije sam mrtav nego pripitomljen.
Narod e saznati o vama im se sudac Brodsky vrati na
svoj poloaj. Ne, prije toga. Puk e saznati danas, grad sutra, da
budemo sigurni kako nitko nije imao vremena da zapone igru o
prikrivanju prave istine. Kad stigne va slijedei svemirski brod, bit
emo spremni: na nain, pa kakav god on bio.
Stvorenje se omota skutom svoje halje. Speyer se okrene k
Mackenziju. Lice mu je bilo mokro.
Ima li... bilo to... rei, Jimbo?
Ne, promumlja Mackenzie. Ne pada mi nita na
um. Bilo bi dobro da se ovdje organiziramo. Ne oekujem da emo
se jo boriti, dodue, ini mi se da je ovdje svreno s time.
Sigurno. Speyer udahne. Neprijatelj e sad
kapitulirati i na drugim frontovima. Nemaju se vie za to boriti.
124

Bijae jedna kua i imala je patio iji je zid bio pokriven

ruama. Ulica s druge strane zida jo nije poprimila normalni tok, pa
je vladala potpuna tiina ovdje, pod utim zalazom sunca. Sobarica
je uvela Mackenzija kroz stranja vrata i izgubila se. On krene prema
Lauri, koja je sjedila na klupi ispod brajde. Promatrala je kako joj
prilazi, ali nije ustala. Jedna joj je ruka poivala na kolijevci.
On stane, ne znajui to da kae. Kako je mrava!
Napokon mu ona ree, tako tiho da ju je jedva uo:
Tom je mrtav.
Oh, ne! Pred oi mu se prevue crnina, pa nestane.
Saznala sam prekjuer, kad je nekoliko njegovih ljudi
dolutalo kui. Poginuo je kod San Bruna.
Mackenzie joj se nije usudio pridruiti na klupi nego sjedne na
temelj jarbola za zastavu i stane promatrati udne napukline u njemu.
Nije bilo nieg to bi mogao promatrati.
Njen je glas nastavio, bez boje:
Da li je vrijedilo? Ne samo Tom nego toliko drugi ubijeni
zbog malo politike?
Na kocki je bilo vie od toga.
Da, ula sam na radiju. A ipak, ne razumijem kako je to
moglo biti toliko vrijedno. Pokuala sam, jako, ali mi nije uspjelo.
On nije imao snage da se brani.
Moda si u pravu, makice. Ne znam.
Nije mi ao sebe, ree ona. Ostao mi je Jimmy. Ali
je Tom toliko toga izgubio na prevaru.
On shvati da je tu dijete i da bi trebao uzeti svoga unuka na
ruke i misliti na to kako se ivot nastavlja u budunost. Ali, bio je
prazan.
Tom je elio da mu damo ime po tebi.
A ti, Laura? pitao se. Glasno ree:
to e sada?
Ve e se neto nai.
On se prisili da pogleda u nju. Zalaz sunca gorio je na njenom
licu, koje je sad bilo okrenuto prema djetetu, sakriveno njegovom
pogledu.
Vrati se u Nakamuru, ree on.
Ne. Bilo kamo, ali onamo ne.
125

Mi.

Uvijek si voljela planine, uhvati se on za slamku.

Ne. Ona ga pogleda u oi. Nije zbog tebe, tata.

Nikad. Ali Jimmy nee odrasti u vojnika. Ona naas oklijevnu, pa
nastavi: Sigurna sam da e nekolicina Espera nastaviti svojim
poslom, na novim temeljima, ali s istim ciljem. Mislim da bismo im
se morali prikljuiti. On mora vjerovati u nesto drugo, razlino od
onoga to mu je ubilo oca, i raditi na tome da se to ostvari. Slae li
se?
Mackenzie ustane, napreui se protiv sile tee.
Ne znam, ree. Nikad nisam mnogo mozgao...
Smijem li ga vidjeti?
Oh, tata...
On prie i nagne se nad zaspalu figuru.
Ako se opet uda ree on i ako bude ki, hoe li je
prozvati po njenoj majci? On vidje kako se Laurina glava saginje
i kako joj se stiu ake, pa uurbano doda: Idem sada. elio bih
te opet posjetiti, sutra ili koji drugi dan, ako to i ti eli.
Ona mu poleti u naruje i zaplae. On ju je gladio po kosi i
tepao, kao onda dok je jo bila dijete.
Ti se eli vratiti u planine, zar ne? To je kraj koji
poznaje, i ljudi. Tamo pripada.
Nikad nee saznati koliko mi je do toga stalo.
Pa onda, zato ne?
Njegova se ki sabere.
Ne mogu ree. Tvoj rat je gotov. Moj je upravo
poeo.
On je sam razvijao ovu snagu volje, pa mu nije preostalo drugo
nego da kae:
Nadam se da e pobijediti.
Moda za tisuu godina... Nije bila u stanju dovriti
misao.
Pala je ve i no kad je odlazio. Elektrine struje jo nije bilo i
zvijezde su se jasno vidjele iznad krovova. Odred koji je ekao da
isprati svog pukovnika djelovao je pod svjetlom fenjera nekako
vuji. Oni salutirae i odjahae za njim, s pukama spremnim za
sluaj potrebe; ulo se, meutim, samo kloparanje potkova po
asfaltu, sve tie.

126

SEKCIJA ZA
ZNANSTVENU
FANTASTIKU
ARKZ
NARODNE
TEHNIKE
Zato smo
osnovali klub?

Ljubitelji znanstvene fantastike

poseban su fenomen meu itaocima
belestristike. Najprije, veina su
mladi ljudi, a i oni stariji uglavnom
su zanimanje stekli u mladim
danima. Rijetko koga ta strast
naputa poto su jednom prigrlili
znanstvenu fantastiku. Ta je strast
posve neuobiajenoga karaktera i
ljubiteljima drugih anrova literature
esto neshvatljiva. Ona prisiljava
nesretnog
itaoca
da
guta
znansivenu fantastiku po itave dane

navodno provela ekipa sociologa

jednoga poznatog sveuilita u SAD.
Nekoliko
strastvenih
ljubitelja,
dobrovoljaca, podvrglo se potpunoj
izolaciji od bilo kakva oblika
znanstvene fantastike. Nakon tjedan
dana, kako tvrdi pria, poeli su se
kod njih javljati simptomi tipini za
narkomane odvojene od droge. Bila ta
pria izmiljena ili ne, pravom
poznavaocu
ona
ne
zvui
nevjerojatno.
Osim tako vatrene strasti. pravog
ljubitelja karakterizira i nagon da se
udruuje s drugima koji su
podjednako Oboljeli. Svi mi,
zapravo, neobino volimo ogovaranje.
Umjesto ukuana i susjeda mi
ogovaramo pisce, urednike, kritiare,
komentatore svakog tko je bar
malo znaajnije ime u svijetu
znanstvene fantastike. Svi mi znamo

127

unato opem podsmijehu ili ak

negodovanju okoline, da neprestano
traga za novim knjigama i
asopisima i svakodnevno obilazi
knjiare u nadi da im je stigla neka
nova poiljka jo nepoznatih djela.
Meu poznavaocima krui pria
(zasad neprovjerena) o eksperimentu
koji je

to je Harlan Ellison rekao Isaacu

Asimovu, to je on njemu odgovorio,
to je J. W. Campbell radio kad nije
ureivao odline magazine ili pisao
loe romane, i tako dalje. U tom
drutvu vlada prisna atmosfera, svi se
meusobno razumijemo. Drugima to
moda zvui kao strani jezik, ali mi

128

se osjeamo kao kod kue.

TheodorcE Sturgeon, na klasik,
kae da je objanjenje za nae
okupljanje
jednostavno.
irom
svijeta ljubav za znanstvenu
fantastiku
promatrana
je
sa
sumnjom,
podsmijehom
ili
neodobravanjem. Drugi nas ne
razumiju kao to, na primjer,
automobilisti
jednostavno
ne
razumiju motocikliste i njihovu
strast prema vonji na dva kotaa. I
kao to se motociklisti i sve druge
progonjene manjine najbolje
osjeaju meu svojima i gotovo se
uvijek okupljaju u posebne grupe i
drutva, tako i mi stvaramo svoje
klubove irom svijeta.
Astronautiki raketni klub Zagreb
u Ilici 53 (dvorite) postao je takvo
utoite sa zagrebake fantaste. Klub
radi ve desetak godina u okviru
Narodne Tehnike, a primarna mu je
aktivnost raketarstvo, u kojem je
postigao zapaene uspjehe. No tek
ove godine poeli su se u njegovoj
Informativno-propagandnoj-sekciji
okupljati
prijatelji
znanstvene
fantastike. Ve nakon nekoliko
mjeseci ta je sekcija promijenila ime
u Sekciju za znanstvenu fantastiku.
Svatko kome nije teko odvojiti 60
dinara godinje za lanarinu, a
zanimale bi ga nae razliite
aktivnosti (razmjena iskustava,
knjiga, asopisa, izdavanje naeg
biltena,
projekcije
filmova,
predavanja za lanove i drugo),
dobro nam je doao. I ovo to sad
itate plod je naeg rada i
razumijevanja NIP Vjesnik za nau
djelatnost. Sastajemo se svakog
etvrtka u 18 sati. Doite i pokuajte
upoznat ete ljude koji dijele
vae zanimanje.
Bruno Ogorelec

ROBOT
(Koncept
za predavanje
Tri zakona
robotike
odrano u
ARKZ Uvod)
Svi
matamo.
O
svaemu,
biloemu. O susretu s R. Redfordom
ili S. Loren na pustom otoku, o
mlincima s puricom, o braku bez
punice/ svekrve, svjetskom rekordu,
budunosti...
Budunost...
to nam nosi sutra? Radnu subotu?
Prvi rendez? Odbrusit u efu to ga
ide?
Nova
Godina?
Diploma,
namjetenje, penzija? Stan? Mnotvo
novih briga? Ili ba nita osobita?
A Sutra?
15 milijardi stanovnika planete
Zemlje?
Susret s BO (Buljo-Oko
udovite podrugljiv naziv za
Vanzemaljce)?
Tehnoloki raj (ruak na dugme,
videotelefon)?
Totalni krah?
Vikend na Ganimedu, ljetovanje na
Rigelu?

129

Meuplanetarni rat?
Kolektivnu autofagiju (a la
Zeleno sunce)?
Definitivnu slobodu od rada
(zanimljivo: da li bi to bio raj ili
potpuna dekadencija)?
Moglo bi se nabrajati unedogled.
Svako se matanje moe svesti na
Tri Pitanja:
1.
to e biti (kamo sve to
vodi)?
Tehnika:
ekstrapolacija
(prenoenje parametara). Cilj: vizija
budunosti. Primjer: H Harrison:
Make Room! Make Room!; I
Asimov: eline spilje; W. Miller:
A. Canticle for Leibowitz; I.
Asimov: The Last Question.
2.
to je zapravo (ovo ili ono)?
Tehnika: spekulacija (izvoenje
teorija). Cilj: objasniti ono to ne
moe znanost. Primjer: L. Niven:
Neutron Star; prie o Krakenu,
sirenama, kentaurima; postanak
ovjeka; R. Heinlein; By His
Bootstraps, grof Dracula.
3.
to bi bilo (kad bi bilo)?
Matanje (naivno, bogato, bolesno,
znanstveno...). M. Leinster: First
Contact; levitacija, ulovio zlatnu
ribicu, zalutao u Draculin zamak,
galaktiki parlament.
Ljudi s knjievnom icom. Raaju
se bajke, njihovo stanovnitvo; vile,
arobnjaci,
Carevi
Saltani,
Supermeni,
vjetice,
BO-evi,
androidi, roboti, vukodlaci...
Jedan oblik bajke stavio sama
sebe
u
ogradu
(znanstvene
vjerojatnosti). Ograda sputava, ali
daje ventil intelektu i ozbiljnost
tekstu.
To = sf.

Bajka.
Naseljena
zamiljenim
stanovnicima: mali zeleni, BO, ludi
znanstvenik, android, robot, klborg,
mutant...
to su android? robot? kiborg?
Umjetni
ljudi.
Najprije
homunkulus. Pa android. Danas
podjela:
1.
Android
=
umjetni
organizam (ne nuno ovjek), iva
materija
(organska),
stvoren
kemijskim
putem,
ponaanje
programirano genetski, najee
posjeduje slobodnu volju u granicama
programa. Za razliku od normalnoga
ivog organizma nesposoban za
prokreaciju, starenje.
2.
Robot
=
mehaniki
organizam (ne nuno ovjek), neivi
materijal (obino metal, tu i tamo
plastika), ponaanje programirano na
nain kompjutora, rijetko posjeduje
bilo kakvu slobodnu volju, strogo u
granicama programa.
3.
Kiborg = simbioza ljudskoga
ivanog sustava (mozak + osjetila) i
mehanikog orua (svemirski brod,
alatljika...).
U prolost!
Ljude oduvijek progoni ideja
umjetnog ovjeka.
Pa i sam ovjek umjetna tvorevina!
Keramika (Bog modelirao). Sjev.
ameriki Indijanci: Vel. Manitou pee
glinenog ovjeka, predugo, zagorio
(=Crnci) zatim prekratko, nedopeen
(=Bijelci), tek trei put lijepa crvena
boja (=Indijanci)!
Zato su Bog i Manitou stvorili
ovjeka nije jasno, osim da bi ih imao
tko oboavati (dovoljno jak razlog).

Hefest prozainiji: pri izradi

Ahilejeva oruja (Ilijada!) pomau

preotela (u romanu je udovite samo

130

mu u kovanici metalni ljudi (prvi

roboti?!)
Dalje:
1. Dedal: sagradio umjetnog
ovjeka kralju Minosu na Kreti
2.
Kalevala: u epu se opisuju
homunkulusi
3.
Golem: idovska legenda o
rabinu Judahu Loewu Ben Bezalelu,
koji u Pragu sagradio zatitnika
(1915, o tome roman Gustava
Meyrinka)
4.
Goethe: Faust, homunkulus:
vjerojatno Golem
5.
Hoffman: lutka Olympia
opera Jacquesa Offenbacha
6.
1001
no:
Sindbad
Moreplovac, umjetni straari
Malo sumiranja; Bog smije
stvoriti ivot (to mu je posao!),
OVJEK NE SMIJE!
Strana nedoumica; htio bih
pomagaa, znam, ali NE SMIJEM
stvoriti. Kazna; vlastito djelo e me
unistiti.
1. Bio slavan pjesnik, imao
suprugu, ali u vicarsku vodi
zgodnu maku. Sjedi drutvo i
razglaba o Galvaniju i njegovim
abama (tema dana!). I maka
napola u ali predloi biostruju
kao podlogu za roman (ha ha kae
drutvo). I napie ga. to bi? Za
Percyja Bysshea Shelleya (slavni
pjesnik)... tko zna? Za Mary
Wollstonecraft Godwin (maka)...
tko zna? Ali za Dra Frankensteina.
tvorca
najslavnijeg
od
svih
udovita, zna svak.
ovjek stvorio ivot, kazna:
unitila ga vlastita tvorevina tako
potpuno da mu je i ime

to: udovite. NEMA IMENA).

2. 1920. jedan eh (Karel apek)
napisao
igrokaz
Rossumovi
univerzalni radnici (R. U. R).
Ljudima dojadilo raditi pa konstruirali
umjetne radnike. Pardon, dojadilo
rabotati pa nainili robote.
Ta dva djela odluujua za daljnji
razvoj ideje umjetnog ovjeka. Dali
mu definitivno ime: ROBOT, i ulogu:
babaroga
produkt
i
ventil
frankentajnskoga kompleksa (djelo
se okree protiv svog stvoritelja).
Posljedica: gomile pria i romana o
robotima. Sadraj: robot je divna
izmiljotina, ali uz asne iznimke
definitivno pogubna.
I tako je to bilo sve do broja 9
asopisa Super Science Stories od
rujna 1940.

Krsto Maurani

131

Kratka povijest
naune
fantastike
UVOD Svrha je ovog napisa
da se ukratko iznese povijest naune
fantastike (nadalje u tekstu SF). Bit
e rije iskljuivo o pisanoj SF, i to
samo na engleskom jezinom
podruju (SAD i Velika Britanija).
Zbog nedovoljnog poznavanja nisam
mogao dati pregled SF u ostalim
zemljama, gdje je SF prisutan i
razvijen (SSSR, Poljska, Francuska
itd.).
Podnaslovi
u
kratkoj
povijesti uvjetni su.
DEFINICIJA Uglavnom,
nema slaganja u definiciji SF. Po
jednom piscu SF ne postoji, a drugi
tvrdi da kao knjievnost danas
postoji samo SF. SF pisce
usporeuju
s
gnosticima,
alkemiarima
i
dubinskim
psiholozima. Neki teoretiari ne
priznaju SF kao knjievni rod ve
joj daju ulogu mitologije naeg
vremena.
Predlaem
da
se
zadovoljimo tvrdnjom da je SF sve
ono to itaoci SF itaju.
INTERMEZZO Sama je
kratka povijest podijeljena na
etiri doba. Valja imati na umu da
je granice izmeu pojedinih doba
nemogue otro odrediti, ali su kao
godine razgranienja uzete godine u
kojima se pojavio odreeni asopis
ili antologija koji su oznaili veu
promjenu i unutar SF.

PRETHISTORIJA Ukratko:
prethistorija SF poinje ve od prvih
mitova. U svjetlu SF moemo
promatrati i djela Lukijana, Rabelaisa,
Campanelle, Swifta i drugih. Dva
imena iz prethistorije za nas su vana,
pa e im biti posveeno vie panje.
To su Wells i Verne. Sukob izmeu
njih dvojice ostavio je velikog traga u
povijesti SF. Verne je pisao
avanturistike romane, u kojima je
anticipirao niz naunih i tehnikih
otkria. Takav je roman na primjer
Put na Mjesec. S druge strane,
Wellsa ne zanimaju previe tehniki
problemi: za razliku od Verneovih,
njegovi putnici stiu na Mjesec.
koristei
se
antigravitacionim
materijalom. Verne napada Wellsa:
Ja upotrebljavam fiziku. On izmilja.
Ja na Mjesec idem u projektilu
izbaenom iz topa. Tu nema
izmiljanja. On leti u brodu
izraenom od metala, koji ukida
zakon gravitacije. To je zgodno, nema
to, ali pokaite mi taj metal. Neka ga
stvori. Wells uzvraa (dodue,
trideset godina kasnije): Verne je
opisivao i vjerovao da se moe uiniti
ovo ili ono, to u to vrijeme jo nije
bilo uinjeno. On je itaocu pomagao
da zamisli kako je to uinjeno, i
kakva bi radost, uzbuenje ili nevolja
tada nastali. Vei se dio njegovih
iznalazaka obistinio. No ove moje
prie ne tvrde da se bave moguim
stvarima. Valja biti objektivan i
ustvrditi da je Verne zasluan kao
anticipator tehnikih novotarija. Wells
je nasuprot kratkoronom predvianju
naeo gotovo sve teme suvremene
SF;
istraivanje
vremena,
meuplanetarne

132

ratove, mutante, paralelne svjetove i

sl.
STARI VIJEK U poetku
naeg stoljea u SAD velik uspjeh
doivljavaju jeftini romani tiskani na
loem papiru (pulp magazines).
Teme su razline: prie s Divljeg
zapada, detektivske, pustolovne,
prie strave i mate. Veliki tirai,
neznatne cijene i mlada ili
neobrazovana italaka publika.
Godine 1911. Hugo Gernsback,
iseljenik iz Luksemburga, strunjak
za elektricitet, objavljuje u asopisu
Satellite priu Ralph 124C41 +.
U njoj se pojavljuju elementi SF:
udesna dostignua tehnike, bie s
druge planete, svemirsko putovanje.
Potaknut velikim uspjehom prie,
Gernsback se posveuje pisanju
slinih pria i u poetku 1926.
osniva asopis Amazing Stories,
posveen iskljuivo SF. Sam
Gernsback
prorie
neprekidan
tehniki napredak ovjeanstva
(poput Vernea), ali u SF vidi samo
sredstvo za irenje tih ideja. Kao
urednik asopisa, kritike koje je
upuivao autorima odnosile su se
uglavnom
na
tehniku
vjerodostojnost,
ali
radnja,
psihologija, stil, moralne i drutvene
implikacije gotovo nikad nisu bile
predmet njegove kritike. Ubrzo je
Amazing Stories postao sterilan:
prie su u vestern stilu; kauboji su
hrabri astronauti, a Indijance
zamjenjuju odvratna buljooka
udovita.
Godine 1937. John Campbell Jr.
postaje glavni urednik asopisa
Astouding Stories. Pojavljuju se
prva velika imena SF: Asimov,
Heinlein, Sturgeon. Russell, Farmer
i dr. Uporedo s traenjem vee
znanstvene tonosti pred pisce

se stavljaju i zahtjevi u pogledu

voenja
prie
i
psiholokog
oblikovanja likova. SF dobija novi
zamah, a djela se poinju prvi put
kritizirati s knjievnog stajalita. A to
se znanosti tie, polako se pojavljuje i
utjecaj drutvenih nauka. U to se
vrijeme neki pisci poinju zanimati i
parapsihologijom
(Van
Vogt,
Stapledon, Sturgeon i dr.).

NOVI VIJEK U SAD

(djelomian popis literature o SF;

SREDNJI VIJEK Godine

1950. pojavljuju se asopisi Galaxy
Horace Golda i Magazine of Fantasy
and Science Ficton Anthony
Bunchera. U njima se napokon
dogaa prijelaz od egzaktnih prema
drutvenim naukama. Umjesto da
opisuju tehnike izume pisci sada
analiziraju efekte to ih ti izumi
izazivaju u drutvu, ivotnoj sredini i
pojedincu. Asimov kae: Atomska
bomba je veliki dogaaj. No, mnogo
je vei problem to ga ona postavlja
pred ljude. Televizija i mlazni pogon
su zanimljivi pronalasci, ali u
usporedbi s promjenama koje su
izazvali sam njihov pronalazak tek je
beznaajan dogaaj. Takav pristup
po svojoj sloenosti i dubini bez
sumnje predstavlja napredak u odnosu
na prethodno razdoblje. Istovremeno
se SF sve vie pribliava pravoj
knjievnosti (Bradbury npr.) Od
novih se imenu javljaju Pohl,
Kornbluth. Blish, Sheckley, Herbert i
drugi, a prisutni su i najprilagodljiviji
od
pisaca
starije
generacije.
Zahvaljujui
specijaliziranim
izdavakim kuama poinju se pisati
prvi romani, a 1955. ustanovljena je i
nagrada Hugo, u ast velike
aktivnosti koju je razvio Hugo
Gernsback.

133

nastupa nova generacija, osjetljiva

na drutveno-politika zbivanja.
Izmeu tradicije i novih stremljenja
osjea se sukob. Godine 1967.
Harlan Ellison izdaje antologiju
Dangerous Visions. Te prie prije
vjerojatno ne bi objavio nijedan
asopis. SF je bilo potrebno to
osvjeenje i sve je vie antologija u
kojima se barata novim stilovima i
govori o novim problemima. Godine
1966. ustanovljena je nagrada
Nebula, kojom se nagrauju
smjela istraivaka djela.
U Britaniji je slobodniji sustav
organizacije na izdavakom planu
omoguio da se ve ranije originalna
istrivanja Aldissa i Ballarda npr.
Godine 1967. pojavio se asopis
New Worlds. koji je donedavno
ureivao
Michael
Moorcock.
Okupljajui podjednako pisce iz
Britanije i SAD, mlade autore
(Moorcock, Delaney, Clute, Sladek,
Disch i dr.) i stare (Ballard, Aldiss,
Leiber npr.), taj je asopis stekao
zavidnu kvalitetu i prerastao u
znaajan
avangardan
knjievni
asopis.
Ovaj nam razvoj SF ukazuje da se
njegovo zanimanje za budunost
vie ne svodi na tehnika
predvianja i inovacije, nego nam
pokazuje njegovu povezanost s
najkorjenitijim promjenama samog
drutva i zato nije teko razumjeti
miljenje jednog kritiara koji na SF
ukazuje kao na najradikalniju i
najnapredniju knjievnost naeg
vremena .

zapravo je najvanije itati sama

djela:)
1. Darko Suvin: Od Lukijana do
Lunjika, Epoha, Zg., 1965,
2. Kingsley Amis: New Maps of
Hell, NEL, London, 1966.
3. Katalog uz Prvi sajam naune
fantastike (Koevi, Muniti, Suvin),
Galerija suvremene umjetnosti, Zgb.
1972.
4. Putevi naune fantastike
(Cordes, Suvin, Blish), Savremenik,
3/73, Bg.
5. Frederik Pohl: The Shape of SF
to Come (u antologiji The Best SF
for 1973) Ace Books, New York,
1973.
6. Zoran ivkovi: Poetika naune
fantastike, Knjievnost, 11/12/74,
Bg.
7. ANDROMEDA. GalaksijaBIGZ, Bg., 1976.
8. Nauna fantastika, BIGZ. 1976.

Goran Paveli

134

Prie iz
Bijeloga jelena!

Arthur C. Clarke kakvog ne poznajete!

Idu mi na ivce kritiari, jer uporno
dokazuju da su znanstvena fantastika i humor
nespojivi.
Evo im prilike da to napokon dokau i...
ubudue dre jezik za zubima!
Tako ree Arthur C. Clarke; tako ree i ostade
iv. Jer prie kojima su ove njegove dvije reenice
uvod, neodoljivo su zabavne. Zigmund Hrkalo
nesmiljeno hre, Ermintrudu Palac gnjevni
ugnjeteni mu defenestrira, vrlo hladna Frida prijeti
sunanoj slavi Miami Beacha, ujo Homer
konstruira, ni kriv ni duan, maligansku osmotinu
bombu... a svaka od ovih komedija prava pravcata,
zdrava, potpuna SF!
Tako neto smije si priutiti samo majstor
pera par excellence Clarkeova kalibra!
Odavno se ve ne osjea potreba za
nevjerojatnim SF priama mislim na one koje
su namjerno nevjerojatne, za razliku od onih
135

drugih, kae on. I vodi nas u topli, buni,

zadimljeni, ugodni polumrak krme Bijeli jelen,
negdje u Londonu, gdje se svake srijede sastaju
novinari, pisci, znanstvenici, urednici i laici, te
mlate praznu slamu i uivaju u priama
Munchhausena Drugog, nenadmaivog sveznadara
i priatelja pria, neodoljivog Harryja Purvisa.
Krenite s nama i nee vam biti ao!
U prvoj prii (pst! da vam otkrijemo tajnu:
naslov joj je Fentonovo utiavalo) neete saznati
gdje je Bijeli jelen, upoznat ete Harryja Purvisa
i nauiti kako da sopranisticu potjerate s pozornice
prije nego to vam probije ui svojim umilnim
cvileom.

U drugom
broju
Siriusa:
Fentonovo utiavalo!

136