Ivan Marovi

O godini razorenja Salone*

Ivan Marovi

UDK: 94:497.5 Solin)06

HR, 21000 Split

UDK: 904:737.1(497.5 Solin)06

Starevieva 24d

Izvorni znanstveni rad

Prigodom iskopavanja 1979. god. u Solinu, u istonom dijelu grada otkriven je depot bizantinskog
bronanog novca (51 komad). U tom depotu najstariji je novac Justinijana I., a najmlai Heraklija
sa sinom Heraklijem Konstantinom. Openito je dosad prihvaano stajalite da na podruju Salone
nakon njezinog razorenja i naputanja stanovnitva nije vie nikada bio obnovljen ivot. Budui da je
u navedenom depotu bio najmlai novac Heraklijev, kovan 630./31., a kako je naen u arealu staroga
grada, to znai da se u Saloni ivjelo i nakon 614. god., koju je F. Buli svojedobno oznaio kao godinu
u kojoj je dolo do propasti grada. Autor je u ovom lanku naveo sve datume koje su ranije predlagali
povjesniari o godini razorenja i naputanja Salone. Navodei i druge nalaze Heraklijeva novca iz
Salone koji su emitirani poslije 614. god., pa zatim onog najmlaeg iz depota, autor iznosi miljenje
da je do propasti grada dolo poslije 630./31. god., a prije dolaska opata Martina u nae krajeve, tj.
izmeu 631. i 639. godine.
Kljune rijei: depot bizantskog bronanog novca, Heraklije, razorenje Salone

Tekst je objavljen na engleskom jeziku: I. Marovi, Reexions about Year of the Dcstruction of Salona, u Vjesniku
za arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 77 (= Disputationes Salonitanae - II, znanstveni skup u povodu 100.
obljetnice navedenog asopisa), Split 1984, 293-314, 4 table. Rad je objavljen i na hrvatskom jeziku: I. Marovi, O
godini razorenja Salone, Kulturna batina, sv. 21, Split 1991, 57-84.

253

Ivan Marovi
O godini razorenja Salone
Don Frane Buli je svoj iscrpni lanak u kojem je iznio dotad

Radi uvida u miljenja starijih povjesniara o godini razorenja

poznate i objanjene podatke o godini razorenja Salone zavrio

Salone ja u na temelju spomenute Bulieve rasprave, pisane

reenicom: Ci vorrebbe qualche fortunato rinvenimento a Salona,

pred 85 godina, sasvim sumarno iznijeti kako su nai i strani

per precisare ancora meglio questo periodo e darci lanno esatto.

povjesniari datirali taj dogaaj, tj. vrijeme kada je Salona bila

Questo ritrovamento non escluso. Vasto ancora e fecondo il

razorena i naputena.

campo delle indagini archeologiche Salonitane!1 (eljeli bismo

Buli u svom radu kao prvog navodi Luciusa, koji dri da je

da neki sretan nalaz u Solinu jo bolje odredi razdoblje i dade

Salona razorena posljednjih godina vladanja cara Heraklija (610.-

nam tonu godinu. Ovaj nalaz nije iskljuen. Prostrano je jo i

641.). Farlati misli da je grad razoren 639. god., a istog je miljenja

plodno polje solinskih arheolokih istraivanja!). Ta Bulieva elja

i Dmmler. Engel zauzimanje Dalmacije i pad Salone stavlja u

izreena prije vie od sedamdeset godina, ini se da je konano

vrijeme izmeu 610.-620. god. F. Carrara blii je miljenju Luciusa

ispunjena prigodom obimnih arheolokih istraivanja u 1979. god.

i Farlatija pa i on predlae 639. god. kao datum razorenja grada.8

u Solinu, koja su zajedniki obavljali Arheoloki muzej u Splitu i

Florinnsky i Grot u raspravama o djelu Konstantina Porrogeneta

Gradski zavod za zatitu spomenika kulture grada Splita.2 Tada je

osobito u poglavlju 29. i 30., ini se da su skloni staviti pad Salone

na podruju OOUR-a Voljak (ex perac) naen depot bakrenog

u 626. god., pa se i sam Raki poveo za njima u prihvaanju

novca u kojem su zastupljeni bizantski vladari od Justinijana I. do

navedene godine napustivi raniji datum razorenja grada, tj.

Heraklija s izuzetkom Tiberija II.3

639. god.9 Toma Arhiakon s jo nekim autorima navodi da su

Prije nego iznesem sadraj depota i dadem svoje poglede na

Dubrovnik osnovali bjegunci iz Salone, a kako se godina osnutka

godinu razorenja Salone, smatram potrebnim u kraim crtama

Dubrovnika uzimala kao 626., to je eo ipso znailo da je Salona

iznijeti ranija miljenja o godini razorenja grada kako ih je F. Buli

morala biti razorena iste godine,10 odnosno godinu dana ranije.11

Prije negoli e se Buli u istoj raspravi i sam pozabaviti 30.

prikazao na stranicama nekadanjeg Bullettino di archeologia e

storia dalmata uz njegov zakljuak da je Salona sruena 614. god.

poglavljem De administrando imperio Konstantina Porrogeneta,

Taj datum4 je nakon toga openito bio prihvaen i zadrao se do

a na temelju gore sumiranih miljenja navedenih povjesniara, on

naih dana.

izjavljuje da mu nije prihvatljiva 639., ali ni 626. godina kao datum

O padu Salone nema nikakvih izravnih vijesti suvremenih

razorenja Salone. Nadalje Buli istie da se iz careva pisanja ne

pisaca onog vremena, jer su povijesni izvori, kako to istie izvrsni

moe doznati datum propasti grada, ve samo nain kako je grad

znalac bizantske prolosti G. Ostrogorski, veoma oskudni za 7. i

bio zauzet, iznosei usput miljenje Boguslavskog da bi Salona bila

8. st. Bizantskog Carstva, a osobito pak skromni su za razdoblje

sruena izmeu 622. i 626. god.12 Osim Konstantina Porrogeneta

poslije Heraklija.

Buli citira i Tomu Arhiakona koji u svojoj kronici kao i car,

Od pisaca na Istoku koji govore o padu Salone prvi je

uz prikaz povijesnih dogaaja, opisuje nain kako je zauzeta

car Konstantin Porrogenet.6 On u svom poznatom djelu De

Salona. S naeg dananjeg pristupa ovom problemu, o kojem

administrando imperio, u poglavlju 29. i 30. pisanom sredinom 10.

u dalje iznijeti svoje miljenje, interesantno je navesti da Buli13

stoljea, to znai 300. god. nakon to je Salona sruena, govori

napominje kako se na jednome mjestu u Barberinskom kodeksu

o tom dogaaju. Od zapadnih izvora prva vijest koja posredno

Tomine Povijesti, gdje se govori kako su Avari bez vlastitih gubitaka

govori o razorenju Salone, odnosno o tekim prilikama u Istri i

razruili grad, nalazi dodatak: tam turres quam moenia sub annis

Dalmaciji nakon dolaska Slavena, odnosi se na prvu polovicu 7. st.,

DCXXV; praeterquam solum theatri aedicium in occidentali parte

tj. na misiju opata Martina. Njega je 641. god. poslao papa Ivan IV.

constructum fuerat. Buli ovu dataciju ne prihvaa zbog toga to

(640.-642.) da otkupi zarobljenike i sakupi kosti muenika u naim

se, kako on kae, na zapadnoj strani Salone nalazi amteatar, a

krajevima prema emu se zakljuuje da je Salona morala biti ve

ne teatar, uza sve to to i sam iznosi da se, i u njegovo doba kod

ranije poruena.

gotovo suvremenih pisaca, ova dva objekta esto brkaju.

N. Klai14 u svojoj obradi Tomina djela takoer odbacuje 625.
god. kao datum razorenja Salone, prihvaajui Buliev datum,
tj. 614. god. i postavlja pitanje kako se dolo do 625. god. kao
datuma razorenja grada u Tominom djelu. Ona smatra da je piscu

1
2
3

4
5
6
7

Buli 1906, str. 268 i d.; Buli 1984, str. 291 i d.

O spomenutim istraivanjima Oreb 1984, str. 25 i d.
Cambi, Ivanievi, Marasovi, Oreb, Rapani 1979, str. 28 (apirograf.
tekst). U istraivanjima su sudjelovali N. Cambi, B. Kirigin, E. Marin, F.
Oreb, . Rapani i autor ovog priloga. Osjeam se dunim i na ovom
mjestu zahvaliti navedenim kolegama na suglasju da sam na skupu
Disputationes Salonitanae mogao referirati o depotu bizantskog novca
iskopanog prigodom spomenutih istraivanja.
Buli 1906, str. 304.
Ostrogorski 1969, str. 104.
Constantinus Porphyrogenitus 1840; Ferjani 1959.
Raki 1877, dio 1, str. 277; Buli 1906, str. 271.

Historije moda stajao na raspolaganju neki izvor koji nam je do

sada ostao nepoznat.

8
9
10
11
12
13
14

Buli 1906, str. 273 gdje se navodi odgovarajua literatura.

Buli 1906, str. 273, bilj. 7 i 8; Raki 1881, str. 207 i 208.
Thomas Archidiaconus 1894, str. 30; Buli 1906, str. 274.
Thomas Archidiaconus 1894, str. 29, bilj. 5; Klai 1967, str. 91; i str. 34, bilj. 207.
Buli 1906, str. 276; Boguslavski 1902, str. 84, bilj. 168.
Buli 1906, str. 280; Raki i Klai, vidi bilj. 11.
Klai 1967, str. 34, bilj. 207.

255

VAPD 99, 2006.

Ivan Marovi

253-273

O godini razorenja Salone

Dosljedno svom stavu objektivnog iznoenja miljenja, kako

Poto su u prvom dijelu netom spomenutog Bulieva lanka

odnosu prema grobu sv. Dujma.29

U depotu su zastupljeni sljedei carevi:

onih ranijih povjesniara, tako i svojih suvremenika, Buli u

iznesena miljenja i datacije prije navedenih povjesniara,

1. Justinijan I. (527.-565.)

8 komada

spomenutom lanku donosi opiran citat iz Jireekove studije o

u drugom se nastavlja rasprava o istom problemu obradom

prikazavi povijesne izvore, odnosno miljenja pojedinih povjesniara,

2. Justin II. (565.-578.)

13 komada

Romanima u dalmatinskim gradovima u srednjem vijeku prema

arheoloke, epigrafske grae tj. triju natpisa iz Salone koji se

zatim pozvavi se i na epigrafske podatke, zakljuio je svoj iscrpni

3. Mauricije Tiberije (582.-602.)

14 komada

kojem bi Salona bila razorena u posljednjim godinama Fokina

datiraju pod kraj 6. odnosno poetak 7. st. pa bi prema tome bili

lanak konstatacijom da treba napustiti sva ranija miljenja da

4. Foka (602.-610.)

6 komada

vladanja (602.-610.), tj. prije 610. god.15

zadnja pisana svjedoanstva ivota u Saloni.

je Salona bila razorena 626., odnosno 639. godine, ve datum

5. Heraklije (610.-641.)

4 komada

Buli, dosljedan u svom izlaganju o godini propasti Salone,

22

Prvi je natpis onaj na kojem se spominje nadbiskup Maksim.

Nakon Jireekova citata Buli daje i neto dui izvadak iz

30

ograniiti na vrijeme od 612. do 614. god. Od tog se vremena ovaj

Nodilove Historije srednjeg vieka gdje je prikazano stanje u

Taj natpis je u ono vrijeme bio netono itan pa prema tome

posljednji datum uzima kao openito prihvaeni termin razorenja

kojem se nalazilo obalno i priobalno podruje u vrijeme prije

i interpretiran. Njega je kasnije revidirao R. Egger23 i njegovo

Salone pa je on uao kako u strunu tako i u publicistiku literaturu

razorenja grada do kojeg je - prema Nodilu - dolo oko 614.

su itanje kao i interpretacija bili openito prihvaeni. Prema

zahvaljujui u ono vrijeme iznesenim dokazima kao i autoritetu

god.16 Iza Nodilove datacije na istom mjestu navedena su jo dva

Eggerovu tumaenju na spomenutom natpisu nije rije o

osoba koje su ga podravale, u prvom redu samog F. Bulia.

autora: Niederle i Stanojevi koji su miljenja da je Salona stradala

osobi koja bi se zvala Vita, nego se izraava elja da Bog poivi

posljednjih godina vladanja cara Foke, a to znai prije 610. god.17

nadbiskupa Maksima. Ovaj je natpis bio urezan na nadvratniku, a

prema emu su oni suglasni s Jireekovom datacijom razorenja

iznosei miljenje V. Klaia da su Salona i ostali gradovi u Dalmaciji
18

31

ne na sarkofagu i pripada kasnom 6. st.

Drugi natpis24 je onaj sveenika Ivana, uvara bazilike sv. Staa

grada. Citiranjem datuma o razorenju grada Buli je zavrio

u Marusincu (Ioannes Anastasii servans limina sancti), koji se datira

25

vjerojatnije u 603. god., a ne u 599. god.

propali izmeu 610.-626. god.

Ja sam sumarno prikazao prvi dio Bulieva lanka o padu

Prigodom sondanih radova 1979. god. u Solinu otkopan je,

izmeu ostaloga, u kompleksu zgrada na sektoru I. dio jednog

Za trei natpis, koji je dosad izazivao velik broj komentara

6. Neodreenih
ukupno

6 komada
51 komad

Meu identiciranim novcima - kako se vidi iz priloenog

kataloga - bilo je mogue za vei dio odrediti i kovnice pa su one
ovako zastupljene: Konstantinopolis 14 primjeraka, Nikomedija
12, Thessaloniki (Solun) 8, Kysikos 3, Antiohija 2, italska kovnica

kanala, vjerojatno iz kasnijeg vremena antikog grada. Taj dio

(Rim) 4, a u 8 primjeraka to nije bilo mogue ustanoviti zbog loe

kanala u trenutku otkria nije bio potpuno ispunjen zemljom pa

sauvanosti.

su prigodom ienja zemlje iznad ploa koje su ga pokrivale,

Iz slijeda vladara vidljivo je da su u ovom depotu u

u dubini 1,30 m od dananje povrine, bili na jednom mjestu u

neprekidnom redu prisutni svi, s izuzetkom Tiberija II. Konstantina,

krugu kojih 30 cm uoeni bakreni novci. Oni su u asu otkria

bizantski carevi od prve etvrtine 6. st. do prve etvrtine 7.

Salone, jer je to temeljni rad u kojem je raspravljan spomenuti

i tumaenja, moe se kazati da je bio glavni oslonac Buliu u

veinom bili gotovo neprepoznatljivi zbog debelih slojeva oksida

st. dakle tijekom stotinu godina. To je vrijeme u kojem su se

problem. Mora se i na ovom mjestu upozoriti na Bulievo korektno

stvaranju zakljuka o godini 614. kao datumu razorenja Salone.

s kojim se izmijeala i sitna na zemljana praina. Meu novcima

na ovom jadranskom podruju odigrali brojni veoma vani

iznoenje miljenja svih u ono vrijeme vie ili manje poznatih

To je natpis na kojem se navodi datum smrti opatice Ivane iz

pomijeanim sa zemljom i po nekim sitnijim komadiima ugljena

povijesni dogaaji: odlazak Istonih Gota, avaroslavenske

26

povjesniara, bilo da su se priklanjali miljenju Bulievu bilo da su

Sirmijuma (Johanna abatissa Sermensis). Kod ovog natpisa

bio je i jedan ulomak kupe kanalice to bi moglo svjedoiti da

provale, odnosno hrvatsko doseljenje i propast Salone. U tom se

s njim bili u neskladu. Ne mogu opet a da ne istaknem i Bulievu

glavni problem i najvea potekoa lei u itanju oteenog

se ovaj novac jednom nalazio u prostoru koji je bio zahvaen

razdoblju osobito od sredine 6. st. provincija Dalmacija, a s njom

svojedobnu rezigniranost u pogledu odreivanja datuma propasti

dijela natpisa gdje je uklesan broj indikcije. Buli, Mommsen,

vatrom koju je pokrio dio krova. Na taj ulomak, zbog oksidacije,

i Salona zbog neprekidnih pljakakih upada i borbi s avarskim i

Salone koju je on izrazio godinu dana ranije (tj. 1905. prije ve

Kubitschek i Jeli taj broj su itali kao XV. pa bi prema tome dan

slijepila su se dva follisa koji su ve na terenu upozoravali da se

slavenskim grupama, nalazi u tekim drutvenim i ekonomskim

citiranog lanka)19 povodom recenzije Nodilove Historije srednjeg

smrti opatice Ivane padao u petak 12. svibnja, a nalazio bi se u

vrlo vjerojatno radi o bizantskom novcu. ienjem i razdvajanjem

prilikama uza sve pokuaje Justinijana I. da reformama ojaa

vieka u kojoj jedno poglavlje nosi naslov Solin razoren. Poto

jednoj od sljedeih godina: 327., 612., 657 i 702. Zbog sigurno

slijepljenog novca izbrojen je ukupno 51 komad od 40, 20 i 10

snagu carstva i povrati mu sjaj nekadanjega Rimskoga imperija

je Buli naveo Jireekovu (609. god.) i Nodilovu (oko 614. god.)

utvrenih povijesnih dogaaja iz spomenutog niza godina treba

numija. Novci su dosta slabo sauvani tako da nije bilo mogue

kojeg se on smatrao legitimnim nasljednikom. Naravno da

dataciju razorenja Salone, on na spomenutom mjestu kae da se

eliminirati sve godine osim 612. Meutim, suprotnog miljenja

sve primjerke tono identicirati, odnosno determinirati. Neki

je zbog spomenutih avaro-slavenskih upada dolo do ope

na temelju povijesnih izvora ne moe doi do tonog zakljuka

je bio K. Jireek,27 jer on ne prihvaa itanje rimskog broja kao

od njih, iako se ini da nisu bili dugo u upotrebi, ili su prilino

drutvene nesigurnosti, ekonomskog propadanja zbog razaranja

kada je grad bio razoren, pa tom prigodom istie elju da neki

XV., ve kao XIV. (quarta decima) pa bi prema njegovu miljenju

oteeni ili su slabo otkivani. Osim oksidacije slaboj sauvanosti

i pustoenja zemlje, smanjivanja trgovake razmjene na cijelom

sretan nalaz kakvog natpisa iz Salone pouzdanije odredi tonu

datum smrti opatice Ivane padao ili u 506. ili u 551. god. Ovdje

najvjerojatnije moe biti uzrok i kiselost zemlje zbog raznoraznih

Balkanskom poluotoku. To se svakako odnosi i na nae obalne

godinu kada je to bilo.20 Godinu dana kasnije (1906. god.), na

treba dodati da je prigodom prvih DISPUTATIONES SALONITANAE,

radova koji su se posljednjih godina odvijali na istraivanom

i priobalne krajeve pri emu mislim i na podruje koje je po

21

28

poetku drugog dijela spomenutog lanka, Buli, pribliujui da-

odranih 1970. god. B. Gabrievi ponovno skrenuo panju na

podruju. Od navedenog broja dosad je bilo mogue identicirati

tradiciji gravitiralo Saloni kao nekadanjem administrativnom i

tacije Nodila i Jireeka, misli da je to bilo ili zadnjih godina Fokina

ovaj natpis postavivi neke primjedbe, koje dodue, kako i sam

samo 6 primjeraka, zbog gotovo potpune obostrane izlizanosti.

politikom centru. Stoga mi se ini da je ovom prigodom korisno

vladanja ili pak na poetku Heraklijeva, dakle izmeu 608. i 614.

upozorava, nemaju snagu dokaza koji bi opovrgli kronoloki

Meutim od ovih 6 primjeraka ini mi se da e ipak veina

iznijeti podatke o stanju bizantskog novca u numizmatikoj zbirci

god., u emu je, kako on kae, mala razlika.

red, ali ukazuju da se od Bulia predloeni datum (tj. 612. god.)

pripadati Justinijanu I., to je s obzirom na problem o kojem

Arheolokog muzeja u Splitu i time barem dijelom osvijetliti

ne smije uzimati apsolutno tonim i konano odreenim s

raspravljamo, od manje vanosti. Pretpostavljam da meu

ekonomske, odnosno trgovake odnose. Kod toga u - u prvom

obzirom na dvije mogunosti itanja indikcije kao quartadecima,

neidenticiranim novcima nema novca koji bi pripadao Herakliju

redu - uzeti u obzir novce onih vladara koji su zastupani u naem

odnosno quintadecima. On bi bio vie sklon itanju indikcije kao

ili nekom vladaru poslije njega.

depotu, a to su, kako smo vidjeli, vladari 6. i poetka 7. st.

quartadecima i uzimanju 551. god. kao datuma smrti opatice

15
16
17
18
19
20

Jireek 1901, str. 26; Jireek 1962, str. 25 i d.

Nodilo 1905, str. 309-314.
Buli 1906, str. 292.
Klai 1899, str. 28.
Buli 1906, str. 268-304.
Buli 1905, str. 115. Koliko se malo vodilo rauna o sitnim nalazima,
osobito pak o tonom obiljeavanju i prikupljanju novca prigodom
istraivanja u Solinu u prva dva desetljea 20. st. moe pruiti uvid u
stanje rimskog novca u Numizmatikoj zbirci Arheolokog muzeja u
Splitu. Pretpostavljam da je novac najee bio Buliu utajivan. Da je
toga novca rimskog i bizantskog moralo biti prilino mnogo, dokaz su
istraivanja iz 1969. god. istono od Porta Caesarea kojom prigodom je
sakupljeno nekoliko stotina spomenutog novca.
21 Buli 1906, str. 292.

256

U Numizmatikoj zbirci Arheolokog muzeja u Splitu do 1979.

Ivane s razloga to se navoenje indikcije bez oznake konzulata

god. je identicirao 1911 primjeraka bizantskog novca. Taj je

openito javlja od sredine 6. st. i to je sredina 6. st. prikladnija

novac dospio u Muzej moda prigodom raznih iskopavanja, zatim

da jedna opatica iz Sirmijuma doe u Salonu. Uz spomenuto

najvie kupovinom od privatnika, sluajnih nalaznika iz srednje

upozorava i na poloaj sarkofaga u nekropoli u Manastirinama u

Dalmacije, kao i nabavom kompletnih zbirka ranijih kolekcionara

od kojih su najvrjednije ona K. Stockerta (Be), J. i L. Machieda
(Hvar) i F. Kalogjere (Blato na Koruli). Moram - na alost -odmah
istaknuti da se za svega 661 primjerak ovog novca znaju lokaliteti

22
23
24
25
26
27
28

Buli 1906, str. 293.

Egger 1926, str. 90, sl. 50.
CIL III, 9527.
Buli 1906, str. 295.
Buli 1906, str. 297.
Buli 1906, str. 298; Jireek 1962, str. 102.
Gabrievi 1970, str. 96 i d.

gdje je bio otkopan, to iznosi 34,58 posto od ukupnog fundusa.

29 Gabrievi 1970, str. 99 i 100.
30 Buli 1906, str. 304: Convienne quindi, su base dei risultati delle indagini
storiche ed epigrache, che nora si hanno, abbandonare tutte le
opinioni anteriori circa la distruzione di Salona negli anni 639 e 626, e
ristringersi agli ani 612-614.
31 Vidi bilj. 3.

Ako se vladarima od Anastazija do Heraklija pribroje i barbarske

emisije, kao i ona tzv. solinske kovnice, pa dio Stockertove zbirke,
onda to ini vie od polovine ukupnog bizantskog fundusa u
Muzeju, tj. 1238 komada, odnosno 64,78 posto Ovako velik broj
pripada vremenu od 491. do 641. god., tj. u razdoblju od 150
257

VAPD 99, 2006.

Ivan Marovi

253-273

O godini razorenja Salone

najvjerojatnije da se preteno radi o rimskom novcu. Nije mi

Dva follisa pod rednim brojem 42 i 43 u katalogu najmlai

Red.
Broj

Vladar

Godine
vladanja

AU

AR

AE

Ukupno

Indeks

1.

Anastazije (491.-518.)

27

26

36

1,33

2.

Justin I (518.-527.)

22

21

43

4,77

3.

Justin I. i Justinijan I.

4.

Justinijan I. (527.-565.)

38

75

51

238

409

10,76

zbirci Arheolokog muzeja u Splitu nema veega broja bizantskog

legende, ali se na aversu prilino jasno razabire lik Heraklija i

5.

Justin II. (565-578)

13

29

83

112

8,61

novca kod tolikih dosadanjih iskopavanja u Saloni. Tome je

sina mu Heraklija Konstantina. Ovaj je novac takoer kovan u

6.

Tiberije II. Konstantin (578.-602.)

15

17

32

8,00

prvenstveno uzrok to se u starijim iskopavanjima prije 60 i

Konstantinopolisu u 5. godini vladanja, tj. 614./615.

7.

Mauricije Tiberije (582.-602.)

20

55

65

3,25

8.

Focas (602.-610.)

52

58

7,25

9.

Heraklije (610.-641.)

30

1,03

10

20

31

191

56

540

787

poznato da su spomenuti depoti obraeni u strunoj literaturi, a

su Heraklijevi novci u ovom depotu; kovani su u treoj godini

nema ih ni u zbirci Arheolokog muzeja u Splitu.

Heraklijeva vladanja.

Ovom prigodom potrebno je objasniti zato u Numizmatikoj

vie godina manje panje poklanjalo tzv. sitnim arheolokim

Follis pod rednim brojem 44 ima sauvan tek neznatan dio

Najvei problem ovog depota predstavlja novac pod rednim

predmetima i to pri iskopavanjima esto nije bio trajno prisutan

brojem 45. To je prekov na jednom polufollisu gdje se na

arheolog. Stoga su se zakljuci u pogledu pojedinih objekata ili

aversu od preanje legende sauvao dio zavretka VSP. Novac

urbanih cjelina donosili ponajvie na temelju objanjavanja raznih

je prekivanjem slabo izraen: na aversu su obje gure slabo

godina. Na sve ostalo vrijeme gotovo za 800 godina (tj. od 641.

od Splita) i aporice (istono od Sinja); sa po 4: Gardun (logor VII.

literarnih vijesti, meu koje ubrajam i one epigrafskog karaktera,

otisnute tako da se ne mogu detaljno opisati. Identiciranje je

do pada Carigrada) u zbirci ima 673 komada. To je, dakle, znatno

legije CPF), pa Bisko, Mu, Radoi, Bajagi, Dolac i Zagvozd sa po

dok su sitni arheoloki predmeti kao to je novac ostajali po

mogue likovnim putem, tj. ikonografskom analizom uz pomo

nepovoljnija proporcija od prethodne tim vie ima li se na umu

jednim komadom.

strani. Prouavanjem i ovakvih arheolokih nalaza to se sada

dijela legende. Eliminacijom likova na drugim ranijim i kasnijim

redovito kod nas dogaa osobito nakon 2. svjetskog rata, moglo

bizantskim novcima dolazimo do zakljuka da je to bez sumnje

da hrvatski vladari nisu kovali vlastiti novac, ve su se sluili

U prije navedenim brojkama novca pojedinih vladara ogleda

bizantskim, to je osobito znaajno za itavo vrijeme hrvatske

se i jedan pravilan odnos u koliini novca s kontinuitetom

se dokazati da su neki bizantski gradovi uniteni kojih 10 pa i vie

Heraklijev novac. Na rev. legenda nije potpuno otisnuta: nedostaje

drave (850.-1102.). S povijesnog stajalita mislim da je zanimljivo

vladanja. Tako npr. Justinijan I. vlada 38 godina i broj njegova

godina kasnije negoli se to prije ovakvih prouavanja mislilo. To se

jasno vidljivo uobiajeno A/N/N/O, od ega se naziru tragovi, jer

upozoriti da u zbirci takorei nema primjeraka franakog novca.

novca je i najvei (409.). Podijelimo li broj ovog novca s brojem

osobito dobro ilustrira npr. nalazima bizantskog novca u susjednoj

novi ig nije potpuno prekrio ranija slova, odnosno brojeve. Dalje

Rumunjskoj (Histria).

36

na reversu nema kria izmeu krakova K kao ni znaka ocine.

U ovu problematiku bilo bi zanimljivo ukljuiti i odnose kasnijeg

godina vladanja, dobija se indeks ovog odnosa. Taj bi kod

bizantskog kovanja prema onom ugarskom nakon 1102. god. kao i

Anastazija bio 1,33, Justina I. - 4,77, Justinijana I. - 10,76, Justina II.

venecijanskom, ali rasprava o tome ovaj as ne pripada naoj temi.

- 8,61, Tiberija II. Konstantina - 8,00, Mauricija Tiberija - 3,25, Foke

Kad se ve govori o bizantskom novcu u Solinu, vrijedno je

vladanja. Jasno se vide brojke XI, dok su iznad spomenutih

- 7,25 i Heraklija - 1,03.

upozoriti na dva depota iz njegove blie okolice: jedan je dospio

znakova veoma slabo vidljivi ostaci poput brojke V, odnosno X,

u zemlju prije propasti Salone, a drugi malo kasnije. Prvi je

iz ega bi proizlazile dvije varijante itanja kao XXI, tj. 21. god.

Od bizantskog novca iz Numizmatike zbirke Arheolokog

muzeja u Splitu za koji sam uvjeren da je vrlo vjerojatno sakupljen

Iz priloene tablice vidi se da bronanog novca ima 2,82 puta

Najvei je pak problem u itanju datuma emisije, odnosno godine

u toku vie od 150 godina na podruju od Zadra do Neretve uz

vie od zlatnoga, koji je uvijek kao i danas bio vie cijenjen i uvan

depot otkopan 1911. god. u Slatinama (o. iovo), jugozapadno

(630./631.) odnosno V/XI, tj. 16. god. (625./626.). Posljednja

obalu i do dinarskog lanca u zaleu, navodim careve od Anastazija

od bronanog. S druge strane, valja imati na umu i broj osoba

od Splita.37 Prema F. Buliu u depotu se nalazilo 168 komada

kombinacija brojeva nije uobiajena pa stoga mi se ini da ipak

do Heraklija. U navedene brojke nisu uvrteni novci iz Stockertove

(administrativni i vojni vodei personal) kojima se u ono doba

polufollisa i dekanumija Justina I. (518.-527.) koji je Arheoloki

treba itati X/XI. Ovaj posljednji broj bi se slagao i s tabelarnim

zbirke u kojoj ima 326 primjeraka vrlo kvalitetnoga bakrenog

takav novac isplaivao to biva jasnim poradi povijesnih dogaaja

muzej u Splitu otkupio. Drugi je nalaz mlai i moe biti vrlo

prikazom Heraklijevih emisija koji daje Morisson u svom Katalogu

i srebrenog novca, jer nema podataka gdje je bio nabavljan,

u ovim krajevima. To objanjava i injenica to dosta visok broj

koristan u ilustriranju dogaanja na otocima srednjeg Jadrana

bizantskog novca u Bibliotheque nationale u Parizu.39 Tu vidimo

iako sam uvjeren da e odreen dio tog novca potjecati s naeg

zlatnika postaje sve to manjim od Justinijana I. prema Herakliju

nakon razorenja Salone i raseljavanja njenih stanovnika. On je

da se Heraklije i njegov sin Heraklije Konstantin na bakrenim

obalnog podruja, odnosno iz srednje Dalmacije.

ijeg je novca inae i u bronanom kovanju najmanji broj. Isto tako

naen 1919. god. u Nereiima (o. Bra).38 Buli je mogao vidjeti

novcima javljaju dva puta: prvi put je Heraklije Konstantin

treba imati na umu i to da je bronani novac bio svakodnevno

samo manji dio tog depota (7 komada) koji su inili solidi, i to: po

prikazan kao djeak, a drugi put kao odrastao, pa se takav s ocem

do Justinijana II., dakle od 641. pa do 711. god., u Numizmatikoj

sredstvo plaanja pa time dostupan i veem broju stanovnitva.

jedan Heraklija i Heraklija Konstantina, Konstanta II., 2 primjerka

vidi na emisijama izmeu 20-30 godine vladanja, tj. izmeu 629. i

zbirci ima samo 11 zlatnika, dok za sada nema ni jednog

Sigurno je da se i u ovome, tj. u najmanjem broju Heraklijeva

Konstanta II. i Konstantina Pogonata i 3 primjerka Konstantina

640. god.

identiciranog srebrenog ili bakrenog primjerka.

Od vladara koji nasljeuju Heraklija, tj. od Konstantina II. pa

novca u srednjoj Dalmaciji vide drutvene prilike kao odraz

Pogonata i njegovih sinova Heraklija i Tiberija, dakle u vrijeme od

Meu nalazitima novca iz navedenog razdoblja moe se

raznih provala i napada avaroslavenskih masa na prostranstvima

613. do 668.

kazati da su u zbirci dva grada dobro zastupana i to Salona sa 288

Carstva te borbi s Perzijancima i Arapima na istoku to je, sasvim

32

primjeraka i Narona sa 65.

razumljivo, dovelo do slabljenja sveukupnog gospodarstva.

Od manjih mjesta meu nalazitima najinteresantniji je depot

33

Osim ovog depota nije ovog asa poznato da su na podruju

Kako je razvidno iz dosadanjeg izlaganja, Buliev zakljuak da

Na naem primjerku su oba lika jednako visoka pa kako

oteena legenda ne daje odlunost u itanju brojeva emisije
kao X./XI., ini mi se da bi prikaz vladara na aversu mogao dati

je Salona bila poruena 614. god., bio je openito prihvaen kao

stanovitu sigurnost da se godina emisije ipak ita kao X/XI. Imam

i to da se u opsegu grada nije vie nikada obnovio ivot, jer za to

dojam da novac nije bio due vrijeme u upotrebi, ve da on kod

iz Slatina (o. iovo) - 111 primjeraka. Daleko su iza, s jednim

Salone bili naeni slini nalazi iz ranijeg razdoblja bizantskog

nema arheolokih dokaza. Ovaj depot iz 1979. god., meutim, u

prekivanja nije bio tako dobro otisnut i na taj nain nije potpuno

ili dva primjerka, zastupana manja mjesta na junim padinama

carstva. Dodue, moram kazati da su prigodom iskopavanja H.

kojem su najmlai novci cara Heraklija, pokazuje da se u gradu jo

izbrisao raniju legendu.

brda Kozjaka i Mosora kao to su: Katel Suurac, Resnik (Katel

Kahlera34 kod Porta Caesarea u Solinu 1933. god., i to na zapadnoj

i dalje ivjelo, tj. poslije 614. god.

Novi), Srinjine i Mravince, istono od Salone, sve nalazita u okviru

strani, u jednom procijepu u zidu, bili naeni bronani novci

Splitu osim dosad navedenih Heraklijevih novaca, nalaze sljedei:

salonitanskog agera. Iza spomenutih brda, tj. prema unutranjosti

koji su u veini toliko loe sauvani da ih je teko identicirati.

jedan follis i jedna etvrtina silikve. Follis je naen i otkupljen

sljedea su nalazita: sa po 6 primjeraka Dugopolje (sjeveroistono

ini se da preteni dio ovog depota ipak pripada Justinijanovim

1908. god. u istonom dijelu grada, u produetku ulice u kojoj je

emisijama uz koje su i dva primjerka tzv. solinske kovnice.

O viekratnim skupnim nalazima novca na podruju Salone
35

informira i L. Kati u svom lanku o posljednjim danima grada.

32 U Numizmatikoj zbirci Arheolokog muzeja u Splitu depot zlatnog novca
iz Narone inventiran je u odgovarajuem katalogu od br. 437 do 503. Isp.
Buli 1902, str. 197 i d. Nakon to je ovaj rad bio objavljen, pristupio sam
reviziji determiniranja novca iz spomenutog depota iz Narone i ustanovio
da je najmlai novac u depotu onaj Mauricija Tiberija (582.-602.), a ne, kako
je Buli mislio, onaj Tiberija II. Konstantina. Isp. Marovi 1988, str. 295 i d.
33 O depotu iz Slatina (o. iovo) kao i novcima solinske kovnice vidi Marovi
1986, str. 285 i d.

258

On, meutim, ne kae nita o sadraju tih skupnih nalaza pa

ih prema tome nije mogue niti vremenski opredijeliti. Bit e

34 Kahler 1940, str. 1 i d.

35 Kati 1952, str. 109.

36 Petre 1963, str. 323, bilj. 26.

37 Buli 1912, str. 80, bilj. 1. Vidi bilj. 33.
38 Buli 1920, str. 199. Nisam mogao ustanoviti da je Muzej otkupio to
od ovog depota. Od deset zlatnika Heraklijevih sinova, koji se nalaze u
numizmatikoj zbirci AMS za jedan se moe kazati da je naen u Asseriji
(kod Benkovca), a za drugi da najvjerojatnije potjee iz Starog Grada (o.
Hvar) ili njegove okolice. Nije iskljueno da je neki od osam preostalih,
koji je pripadao spomenutom depotu, bio naknadno nabavljen za
Arheoloki muzej u Splitu. - Za naseljavanje bjegunaca iz Salone i Epetija
na Brau, isp. Vrsalovi 1968, str. 53 i 403, bilj. 154 gdje se nalazi citirana
starija literatura koja obrauje spomenuti problem.

Iz Solina se u Numizmatikoj zbirci Arheolokog muzeja u

otkriven natpis s imenom PETRVS. Ovaj je follis kovan u Nikomediji

611./612. god. etvrtina silikve pripada emisijama iz Ravenne; ima
na reversu Heraklijev monogram (HP), a prema Wrothu I,247, br. 20
bila bi kovana poslije 615. god. Izmeu 11 preostalih Heraklijevih
novaca koji se nalaze u zbirci izdvajam jedan koji bi mogao
potjecati iz Solina. To pretpostavljam prema okolnostima kako

39 Morrisson 1970, str. 256.

259

VAPD 99, 2006.

Ivan Marovi

253-273

O godini razorenja Salone

sam ga zatekao u zbirci prigodom sreivanja fundusa. To je follis

kultnih objekata u Saloni dola do zakljuka da se prigodom

uli u grad, obraunali su se s preostalom posadom i poeli paliti

nikakvih arheolokih, odnosno numizmatikih dokaza. Dugo

na kojem su prikazani Heraklije, Heraklije Konstantin i Teodora,

zauzimanja grada od strane avaro-slavenskih osvajaa nisu svi

dijelove grada pa su tek tada shvatili da su prevareni, ali je u tom

zadravanje zarobljenika u barbara sve do 641. god. jo je tee

kovan je 624./625. god. u Konstantinopolju.40 Iz istonog dijela

stanovnici razbjeali, ve da je ostao jedan manji broj koji je

asu bilo kasno organizirati obranu.45

shvatiti ostane li se kod ranijeg datuma, tj. da je Salona pala 614. god.

Salone potjee jo jedan Heraklijev novac, koji je naen u ulici s

nastavio ivjeti u stanovitoj koegzistenciji s doljacima. Istom

istone strane Basilicae urbanae, malo sjevernije od mjesta gdje je

nakon prijenosa kostiju muenika u Rim, a kasnije u Split, dolo

imperio govori o seobi Hrvata i Srba, carev je spis u nas posljednjih

razorenja Salone, tj. u vrijeme nakon posljednjih emisija

bio naen follis iz 1908. god.41

bi - prema njezinu miljenju - do naputanja Solina,42 a to se

pedesetak godina esto obraivan pa su odatle nastale

Heraklijeva novca (625., odnosno 631. god.) morati doi i do

Navedeni primjerci Heraklijeva novca svjedoe da se u Solinu

trgovalo, odnosno boravilo i poslije 614. god., koja je godina kako

43

dogodilo sredinom 7. stoljea.

Pisanih vijesti o razorenju grada nema iz bliih stoljea, kako

Budui da se u 30. i sljedeim poglavljima De administrando

46

ini mi se da e prihvaanjem predloenog vieg datuma

zanimljive rasprave meu kojima istiem one Hauptmanna,

stanovitih promjena u tumaenju nekih dogaaja u odreenim

Grafenauera,47 N. Klai48 i Ferjania,49 jer se datumi koji se tamo

drutvenim strukturama onog vremena, kao npr. u slijedu

historiciteta posljednjih salonitanskih biskupa.53

smo vidjeli uzimana kao granini datum postojanja grada pa je

je bilo na poetku ovog rada istaknuto, nego tek u 10. stoljeu

predlau za dolazak Hrvata nekako usklauju s godinama emisija

stoga zahvaljujui navedenim nalazima potrebno spomenutu

u Konstantina Porrogeneta koji u 29. i 30. poglavlju svog djela

najmlaih Heraklijevih novaca i Salone. Ovom prilikom moram

Uvjeren sam da e ovaj prilog o vremenu razorenja Salone

granicu podignuti navie sigurno za jedno, pa ak, vrlo vjerojatno,

De admimistrando imperio opisuje pad Salone. Tu se nalazi

takoer spomenuti i radove drugih medijevalista, kao Bariia,50

temeljen na numizmatikim nalazima predloeni datum razorenja

i za dva desetljea. Vidjeli smo da je iz podruja grada dosad

manje-vie standardna pria o zauzimanju grada uobiajena

Kovaevia,51 orovi-Ljubinkovi52 koji su se takoer bavili

grada nakon 625., odnosno, jo bolje, nakon 631. god., omoguiti

najmlai novac follis iz 624./625. god., odnosno polufollis iz

u srednjovjekovnih pisaca, gdje se gradovi redovito osvajaju

problematikom avarskih i slavenskih migracija na Balkanu u 6. i 7. st.

i razliita tumaenja drugih detalja o nejasnim povijesnim

630./631., to ne mora znaiti da je on ba te godine morao

lukavstvom. Tako je i ovdje. Neprijatelj se domogao vojnike

dospjeti u zemlju. Radije bih pretpostavio da se to dogodilo koju

opreme i znakova svladavi romansku strau koja je bila na

21. godinom Heraklijeva vladanja (630./631.), odnosno ranijim

godinu kasnije pa se time dobiva neto poviena vremenska

Dunavu, odnosno na Klisu. Ja bih tu strau radije pretpostavio u

follisom iz 624./625., to znai da u tim godinama Salona jo

granica optjecaja Heraklijeva novca u Saloni te prema dosad

bliem zaleu Salone na podruju gornjeg toka rijeke Cetine. To

uvijek ivi, dok bi stvarni dogaaj zauzimanja grada trebalo traiti

iznesenom i vii datum propasti grada. Svakako ostaje injenica da

mi se ini mnogo razumljivijim i vjerojatnijim, jer svladavanjem

u godinama koje slijede, ali svakako prije misije opata Martina

je na podruju antike Salone posljednji kolao Heraklijev novac.

strae na jednoj od toaka koje dalje navodim napada se za

641. god. Dovodei prije navedene datume, tj. 626. ili 631. god.

To naglaavam s razloga to se iz kasnijeg razdoblja Bizantskog

nekoliko sati forsiranog pjeaenja lake i neopaeno mogao

u vezu s drugim povijesnim, a vremenski bliskim dogaajima na

Carstva u doba hrvatske drave u Solinu mogu nai istodobni

privui Saloni nego kad bi se spomenuti dogaaj odigrao na

prostranom Balkanskom poluotoku, pretpostavio bih da je do

bizantski novci. Isto tako, uvidom u stanje bizantskog novca u

Dunavu. Da bi se prevalio put od Dunava do Salone, potrebno je

pada Salone moglo doi za vrijeme dolaska Hrvata u ove krajeve,

Numizmatikoj zbirci Arheolokog muzeja u Splitu od Anastazija

puno vie vremena, a isto tako vea je vjerojatnost da bjegunci

odnosno nakon avaro-slavenskog poraza pod Konstantinopolom

do Heraklija pa zatim i dalje vidi se kako je koliina novca u

pred napadaem izvijeste to se dogodilo sa straom koju je

626. god., kad je Hrvatima i Srbima bio slobodan prolaz iz

konstantnom opadanju da bi npr. bronani novac kojeg je ranije

neprijatelj likvidirao.

pradomovine u dananje krajeve, ali ne veui se ksno za neke

bio vei broj u Heraklijevo vrijeme opao pa kasnije u razdoblju od

Prema mojem miljenju, tri su toke oko kojih su strae

Posljednji novac naeg depota (katalog, br. 45) datiran je

godine.
Prihvati li se meutim jedan od navedenih datuma (625. ili

641. do 813. god. potpuno nestao. To svakako jo jednom obja-

mogle biti postavljene. Poevi od sjevera kao vaan strateki

njava nesreeno drutveno stanje i teke ekonomske prilike na

poloaj navodim prijevoj kod Unita, sjeverno od izvora rijeke

631. god.) kao datum razorenja Salone, ostaje problem kako

istonoj jadranskoj obali.

Cetine, preko kojeg se dolazi iz Livanjskog polja. Drugi je poloaj

emo objasniti vijest o otkupljivanju zarobljenika od strane opata

onaj na Vagnju, preko kojeg se takoer iz Livanjskog polja moe

Martina 641. godine. injenica je svakako da je on skupio kosti

upozorava da su se prilike u Solinu izmijenile ne u 4. godini

doi u Sinjsko polje, a njega treba povezati s neto junijim,

muenika i prenio ih u Rim jer to svjedoi pouzdan izvor; osim

Heraklijeva vladanja, ponavljam, nego najmanje desetljee i po

lakim prijelazom Cetine kod Hana, sjeveroistono od Sinja. Na

toga dunost mu je bila da se pobrine i za zarobljenike koji su se

kasnije, a vjerojatnije i dva, u koje bi doba trebalo staviti razorenje

spomenutom podruju bilo je mogue braniti prijelaz preko

nalazili u barbarskim rukama. Teko je vjerovati da bi tko u onim

Salone. Naravno da na temelju ovdje izloenih numizmatikih

rijeke na taj nain to su strae bile sjevernije na Vagnju, odnosno

burnim vremenima, uzme li se da je Salona pala 631. god., drao

priloga nije mogue odrediti toan datum, ve priblian, odnosno

neposredno uz desnu obalu Cetine kod Hana gdje ima pliaka

zarobljenike sve do 641. god., tj. punih 10 godina, i to potie na

post quem kada je dolo do propasti grada. To se svakako prema

koje je lako prijei. Trea toka je moda najvanija. Ona se nalazila

misao da je pad Salone bio jo koju godinu poslije 631., tj. blie

novcu iz depota (katalog, br. 45) dogodilo poslije 630./631., tj. u

na podruju dananjeg Trilja, gdje je najvjerojatnije straa bila

639. god., ali za tu pretpostavku, osim pukog nagaanja, nema

godinama prije 639. koja je openito prihvaena kao krajni datum

postavljena da uva most kao i prijelaze (pliake) gdje se moglo

do kada je dolo do razorenja. Nakon 639. godine dolazi do akcije

s lakoom pjeice, a osobito konjima, pregaziti rijeku. Na tom

opata Martina na otkupu zarobljenika i prijenosu kostiju solinskih

podruju je straa za leima imala vrlo dobar oslonac u utvrdi

muenika u Rim.

na Gardunu, gdje se neko nalazio logor VII. legije (LEG. VII CPF).

U sluaju Salone koliina bakrenog novca (7 komada)

Kad se govori o posljednjim danima Salone, ini mi se da je

Postoji, dodue vjerojatnost da je on jo do tih vremena mogao

vrijedno upozoriti na miljenje I. Nikolajevi koje je iznijela na

biti upotrebljiv, ako ne u izvornom obliku, a ono svakako ojaan

prvim Disputationes Salonitanae. Ona je, naime, analizom nekih

na nain bizantskog utvrivanja.44 Na ovom podruju je napada

mogao iznenaditi strau, svladati je i za kratko vrijeme neopaen
se pribliiti Saloni, koja ga je doekala otvorenih gradskih vrata
uvjerena da prima svoje vojnike. Meutim istom kad su napadai

40 Wroth 1908, 207, str. 181 - s razlikom to na ima kao znak kovnice.
41 Potaknut novinskim lankom V. Mirkovia, Presudio Heraklijev novi,
Vjesnik Zagreb od 9. XII. 1979. god., prof. J. Sesarti obavijestio me je
svojim pismom od 11. XII. iste godine, priloivi otisak, da on posjeduje
jedan Heraklijev follis koji je naao u proljeu 1949. ili 1950. god. u Solinu,
u blizini terma, a s istone strane Basilicae urbanae. Novac je vrlo dobro
sauvan, kovan je tree godine vladanja u kovnici u Kyziku, ocina B. I na
ovom mjestu zahvaljujem prof. J. Sesartiu na pruenoj informaciji.

260

42 Nikolajevi 1970, str. 95.

43 Nikolajevi 1979, str. 169.
44 Novci Justina I (1) i Justinijana I (3) naeni na Gardunu svjedoe da se u to
vrijeme ivjelo na tom podruju.

dogaanjima u prvoj polovini 7. stoljea.

45 Prigodom pisanja rada koji sam proitao na Disputationes Salonitanae

- 2 u Splitu 1979. god. nisam znao za sadraj priloga N. Jakia koji je
svoj rad proitao nakon mog izlaganja. Ne znajui za misli jedan drugog,
doli smo do veoma slinog miljenja u pogledu rasporeda snaga i
pravca kretanja osvajaa Salone, s time da se Jaki posluio raspravom R.
Novakovia koja meni tada nije bila dostupna. Usp. Novakovi 1972, str. 5
i d.; Jaki 1984, str. 315 i d.
46 Hauptmann 1925, str. 126.
47 Grafenauer 1952, sv. 5, 1 i d.; Grafenauer 1950, str. 23 i d.; Grafenauer 1964,
str. 219 i d.; Grafenauer 1969, str. 48 i 49.
48 Klai 1966, str. 27 i d.; Klai 1971, str. 133 i d.
49 Ferjani 1959, str. 11, bilj. 11, str. 29, bilj. 78; Ferjani 1978, str. 67 i d.
50 Barii 1955, str. 12; Barii 1956, str. 73 i d.; Barii 1969, str. 11 i d.
51 Kovaevi 1969, str. 57 i d.; Kovaevi 1972, str. 63.
52 orovi-Ljubinkovi 1969, str. 81 i d.

53 Buli-Bervaldi 1912, str. 60-68, Prilog A-F. ini mi se oportunim da bi se

trebalo opet pozabaviti slijedom i historicitetom zadnjih solinskih biskupa
u okviru sada predloenog kasnijeg datuma razorenja grada. Gams 1873,
str. 420. O posljednjem biskupu u Saloni, Theodorusu, usp. Jaki 1985, str.
49 i d. Isto tako smatram korisnim upozoriti i na rad Katii 1987, str. 17 i d.
Prihvaanje vieg datuma razorenja Salone vjerojatno e povui za
sobom raspravu o razliitim kronolokim i povijesnim dogaajima uz
nau obalu. Moja namjera je bila da objavom depota iz Solina otkopanog
1979. god. stavim zainteresiranim na raspolaganje odgovarajuu grau i
da pozvaniji od mene o tom iznesu svoje miljenje.

261

VAPD 99, 2006.

Ivan Marovi

253-273

O godini razorenja Salone

KATALOG

Br. Avers

Br. Avers

Revers

Dijam. u mm Literatura
Te u gr.

Nedostaje kri iznad broja

na 1. A/N/N/O
na d.
X
X X
V
u odsj. CON
god. 561/62

16,5/17,5
2,43

14 DNIVSTI [

Revers

Dijam. u mm Literatura
Te u gr.

Na d. VI
II
dolje A
u odsj. N[
god. 573/4

29/31
13,69

14.a) Wroth I, 87, 144-147; b) Morrisson I, 136, 24. - Broj 6 transkribiran

kao VI

Na d. VII
II
dolje A
u odsj. NIKO
god. 573/4

29/30
10,69

15.a) Wroth I, 87, 144-147; b) Morriss-on I, 136, 24. - Broj 6 transkribiran

kao VI.

Iznad kri
na 1. A/N/N/O
na d.
dolje [ ]ES
god. 568/9

20
4,90

16.a) Wroth I, 84, 105-107; b) Maraton I, 134, 07; c) Hahn

II, Pragetab. III, tip 70.

Na 1. A/N/N/O
na d. V
dolje TES
god. 569/70

23
4,90

17.a) Wroth I, 85, 111; b) Morrisson I, 134 - nema. - Broj 5 transkribiran

kao V.

Na 1. A/N/N/O
nad. V
dolje TES

22/24
6,33

18.a) Wroth I, 85, 111: Hahn II, Pragetab. IH tip 70 (102, tip 70 b). - Broj 5
transkribiran kao V.

Iznad kri
na 1. A/N/N/O
na d. E
dolje [ ]ES
god. 569/70

21/20
4,95

19.a) Wroth I, 85 -nema; b) Morrisson I, 134, 09.

Iznad C
na 1. A/N/N/O
nad. X
dolje TES
god. 574/5

20/21
6,79

20.a) Wroth I, 85 -nema s <S C; b) Morrisson I, 134 ima varijantu s O C s

kriem: c) Hahn II, Pragetab. III, tip 70 f ali s kriem izmeu 4> i C.

Na 1. A/N/N/O
na d. III
dolje KYZ
god. 567/8

21/22
6,37

21.a) Wroth I, 91, 186; b) Morrisson I, 139 - nema; Hahn H, Pragetab. II,
tip 51.

Iznad kri
na 1. A/N/N/O
na d. II
II
dolje
u odsj. CON
god. 585/6

25/27
10,98

22.a) Wroth I, 131,35 s razlikom u reversu; b) Morrisson I, 185, 09; c)

Hahn II, Prage-tab VB3, tip 67 D.

Iznad kri
na 1. A/N/N/O
na d. II
II
dolje E
u odsj. CON
god. 585/6

29/30
12,21

23.a) WrothI, 131,36 (?); b) Morrisson I, 185 - nema

Iznad kri
na 1. A/N/N/O
na d. II
dolje B
god. 583/4

22/24
8,00

24.a) Wroth I, 135 -nema; b) Hahn II, Pra-getab. Vin, tip 69.

Na 1. A/N/N/O
nad. VI
dolje

23/28
6,50

25.a) Wroth 1, 135-137 (?); b) Hahn II, Pragetab. VIII, tip 69 D. - Broj 6
transkri-biran kao VI. Iznad br. VI bio je jo jedan broj, ali uslijed oteenja ne moe se itati.

JUSTINIAN I
527-565 KONSTANTINOPOL
1

[
]
Legenda potpuno izlizana. Lik
vladara pravo, oteen. (Poprsje
Justinijanovo s di-jademom na d., s
oklopom i platem.)

1.a) WrothI, 39 i Mo-rrisson I, 82 - nemaju s ovom godinom emisije.

15 DNIVSTI [

SOLUN
16 [
]NU [
Kao broj 9.

NIKOMEDIJA
2

DNIVSTI[

17/18
3,61

2.a) Wroth I, 48, bilj. 1; b) Hahn Pragetab. VJJ, tip 110, god. emisije: 527

Iznad I zvijezda (?)

na 1. (AN) N/O
u odsj. N

15
3,84

3.a) Wroth I, 49 nema; b) Hahn Pragetab. VH, tip X,118 b. Ne moe se

odrediti godina emisije

Na 1. (AN) N/O
na d. XX
VIII
u odsj. N[
]
god. 554/5

14/15
3,26

4. a) Wroth I, 49 i Morrisson I, 88 - nemaju; b) Hahn I, Pragetab. VI, tip

118. Broj 6 transkribiran kao VI.

Na 1. i d. zvijezda. Okolo lovorov

vijenac.

16/17

17 [

god. 527
3

I
I

]PPAV

]TI NVSPP[

18 DN [

god. 569/70
19 DNIVSTINVS PPAVC

ITALSKA KOVNICA

[
]ANV[
]
Poprsje Justinijanovo na d. u hlamidi.

[
Kao gore

Kao gore

15
2,69

[
Kao gore

Kao gore

18/20
5,28

[
Kao gore

Kao gore

17/18
3,43

5.a) Morrisson I, 120, 03 (atelier ita-lien); b) Hahn I, Pragetab. IX, tip 227.
Kovnica Rim.
20 [

21 [

DNIVSTI NVSPP[
Justin s lijeve a Soja s desne
strane, s aureolom i vijencem,
obueni u hlamidu, sjede, pravo,
na dvostrukom tronu. Justin u d. r.
dri glob s kriem, a Soja skeptar
s kriem

10 [

] NVSPPAV

11 DNIVSTI [

]STI NVS[

]AN (?) [

KIZIK

JUSTIN II
565-578
KONSTANTINOPOL
9

Iznad M je kri na 1. A/N/N/O

na d. II
dolje
u odsj. CON
god. 566/7

27/28
14,13

9.a) Wroth I, 79, 33; b) Hahn U, Pragetab. II, tip 43. Slovo T oznaava broj
kovnice.
MAURICIJE TIBERIJE
582-602
KONSTANTINOPOL

Na d. VI
II
dolje: A(kovn.)
u odsj. CON
god. 572/3

29
12,35

lO.a) Wroth I, 81 nema kovnicu A, kao ni Morrisson I, 32; b) Hahn II,

Pragetab. U, tip 43.

Na d. VI
I I
I
dolje E
u odsj. CON
god. 573/4

30
12,87

ll.a) WrothI, 81,69; b) Morrisson I, 132 nema. Broj 6 transkri-biran

kao VI.

]PAV

Na d. V
dolje A
u odsj. NIKO
god. 569/70

28/30
12,87

12.a) Wroth I, 87 nema A; b) Morrisson I, 135, 09; c) Hahn U, Pragetab. II,

tip 46. AV u ligaturi, a broj 5 kao V.

]NVSPPAUC

Na d. V
dolje B
u odsj. NIKO
god 569/70

29
13,62

13.a) Wroth I, 87, 133: b) Morrisson I, 135, 10. AV u ligaturi, a broj 5

transkr-i biran kao V.

22 [
]AVRC TIbEPPA[
]
Poprsje Mauricija Tiberija pravo. Car s
kacigom, oklopom i titom. U d. ruci
dri glob na kojem je kri.

23 [

]m[

]TIbER[

NIKOMEDIJA
12 [

13 DN[

262

]VS [

24 [
Kao br. 22.

25 DNMAVRC [

] PCP[

263

VAPD 99, 2006.

Ivan Marovi

253-273

O godini razorenja Salone

Br. Avers

Revers

Dijam. u mm Literatura
Te u gr.

Na 1. A/N/N/O
na d. V
dolje B
u odsj. NIK
god. 586/7

24/26
11,49

27 [
] IbEP[
]
Poprsje Mauncija Tiberija s kacigom,
oklopom i titom. U d. ruci-glob s
kriem.

Iznad kri
na 1. A/N/N/O
na d. VII
II
dolje B
u odsj. NIKO
god 590/591

28/29
10,61

28 [

Iznad kri
na 1. A/N/N/O
nad. X
I
dolje A
u odsj. N
god. 592/3

27/28
9,42

Iznad kri
na 1. A/N/N/O

19/23
4,42

29.a) Wroth I, 138, 112 (?); b) Morrisson I, 189. 01; c) Hahn H, Pragetab.
IX, tip 112. - AV u ligaturi.

Iznad kri
na 1. A/N/N/O
na d. VI
dolje TES
god. 587/8

21/22
5,21

30.a) Wroth I, 139, 115; b) Morrisson nema, - AV u ligaturi. Broj 5

transkribiran kao V.

Iznad kri
na 1. A/N/N/O
na d. XII
dolje T[ ]
god. 593/4

21/22
6,32

31.a) Worth I, nema. Prema jedva vidljivim ostacima broja vjerojatno XII.

NIKOMEDIJA
26 [
Poprsje pravo, ostalo oteeno

] ERP[

26.a) Wroth I, 140 nema B uz broj 5; b) Morrisson I, 190, 02 (?); c) Hahn II,
Pragetab. VIH, tip 76 D, b. - Broj 5 transkri-biran kao V.

31 DNm[

] IbPPA

Dijam. u mm Literatura
Te u gr.

38 DNMAC[
] AGV
Poprsje karakteristino za Fokasa.

ANNO
XXX[ ] na d. (?)
u ods. CON

29/30
10,89

38. Prekov najvjerojatnije na novcu Ma-uricija Tiberija. Pre-kovan avers

na avers, moda na onom iz kovnice u Solunu.

ANNO
XXXX na d. HI
u odsj. [ ]IKO
god. 604/5

28/30
10,69

39.a) Wroth I, 171 i Morrisson I, 231 nemaju ovaj primjerak; b) Hahn II,
Pragetab. XI, 69 B.

[ ]NO
XXXX na d. VI
u odsj. NIKoB
god. 607/608

31
11,03

40.a) Wroth I, 171 i Morrisson ovakav primjerak nemaju; b) Hahn II,

Pragetab. XI, tip 69 b. - Br. 6 transkribiran kao VI.

] CPAVG

[
] NNO
XXXX na d. III
u odsj. KYZb
god. 604/5

27/28
11,33

41.a) Wroth I, 173, 86; b) Morrisson I, 232 - nema; c) Hahn II, Pragetab.
XI, tip 76.

Na 1. A/N/N/O
na d. II
I
dolje E
u odsj. CON
god. 612/3

29/32
11,39

42.a) Wroth I, 197, 115; b) Morrisson I, 274, 09; c) Hahn sv. III u vrijeme
obrade ovog depota nije ini bio dostupan. Ovaj primjerak je prekov.
na novcu Maur. Tiberija ili Foke.

] PERPAVCS

Na 1. A/N/N/O
na d. II
I
dolje E
u odsj. CON
god. 612/3

31/32
12,32

Prekov na novcu Foke.

44 [
]
Na 1. stoji Heraklije a na desno
Heraklije Konstantin u dugoj odjei.

Iznad kri
na 1. A/N/N/O
na d. V
dolje B
u odsj. CON
god. 614/5

30/32
12,62

44.a) Wroth I, 201, 140 (?); b) Morrisson I, 281 - nema. Prekov. Broj 5
transkri-biran kao V.

Iznad (?)
na 1. [ ]
na d. X (?)
XI kovnica ?
god. 630/1

21/25
5,32

45.a) Wroth I, 282, 145 odve slian; b) Morrisson I, 281 nema ovakav
novac. Revers je slabo sauvan.

K
I
I

Na d. X

22
10,07

Potpuno izlizan

17
3,08

Potpuno izlizan

14/16
2,60

NIKOMEDIJA
]AVG

27.a) Wroth I, 140, 135: razlika u poloaju brojeva u rev.; b) Morrisson I,

190, 08; c) Hahn II, Pragetab. Vm, tip 76 D b. Broj 6 transkribiran kao VI.
40 [

] PER [

KIZIK
28.a) VVroth I, 140 -nema XI godinu; b) Morrisson: nema.

41 [

] CAP[

HERAKLIJE
610-641
KONSTANTINOPOL

na d. III
dolje TES
god. 584/5

30 DNmAVRC TIbPPAV

Revers

39 [

SOLUN
29 BEPAV[
]
Poprsje Mauricija Tiberija pravo, s
kacigom, titom i o-klopom; u d. dri
glob s kriem.

Br. Avers

42 [
] PERAV
Ovjenano poprsje Herakli-jevo
pravo, u oklopu sa titom. U d. ruci
ima glob s kriem.

43 [

ANTIOHIJA
32 [
] TIhTO ITANP [
]
Poprsje Mauricija Tiberija, pravo, s
dijademom na kojem je perjanica u
konzularnom odijelu. U d. ruci dri
svitak, a u 1. ezlo.

Iznad kri
na 1. A/N/N/O
na d. II
u odsj. THEuP
god. 583/4

30/31
12,09

32.a) Morrison I, 194, 03 (veoma nalik); b) Hahn II, Pragetab. VIII, 95.

33 DNMAUI CNPANTUT
Kao br. 32, iznad orao

Iznad kri
na 1. A/N/N/O
na d. V
III
dolje
u odsj. THEUP
god. 589/90

29
12,16

33.a) Wroth I, 144, 167; b) Morrisson I, 196 - nema; c) Hahn II, Pragetab.
VIII, tip 96 A. - Broj 5 transkribiran kao V.

Na 1. A/N/N/O
na d. X (?)
u odsj. [ ]Y[ ]

21/24
8,25

Potpuno izlizan

45 [
] NP
Heraklije i Heraklije Konstantin stoje
pravo.

NEIDENTIFICIRANI
46 [
Potpuno izlizan

47 [

48 [

49 [
Neidenticirano poprsje na d.

,,

14/16
2,60

50 [
Potpuno izlizan

,,

15
3,06

51 [

,,

14/17
2,70

KIZIK
34 [

] Nm [

35 DNM [

34. Novac je s obje strane dosta izlizan.

FOKA
602-610
KONSTANTINOPOL
36 DNFOCA [
]
Poprsje Fokino, pravo, s kratkom
bradom, u konzularnom odijelu. U d.
ruci svitak, a u 1. kri.

ANNO na d. II
XXXX
u odsj. CON
god. 604/5

30
11,21

36.a) Wroth I, 166 -nema s; b) Morrisson I, 227, 06; c) Hahn H, Pragetab.

XI, tip 61.

37 DNF [

[
]NO
XXXX na d. VI
u odsj. C[ ]N
god. 607/8

29/30
11,97

37.a) Wroth I, 166 -nema; b) Morrisson I, 227 - nema; Broj 6 transkribiran

kao VI.

264

Nije mogue ustanoviti kakva je orijentaciija kod primjeraka br. 3, 4, 4751. Orijentacija kod br 11, 22, 37 i 45 je , a kod ostalih , kao to je
openito kod bizantskog novca.

265

VAPD 99, 2006.

Ivan Marovi

253-273

O godini razorenja Salone

16

13

17

14

18
5

10

15

19
11

Tabla 1. (fotograje T. Seser, obrada fotograja i tabli B. Pener)

266 M 1,5:1

20

12

21

Tabla 2.
M 1,5:1

22

267

VAPD 99, 2006.

Ivan Marovi

253-273

O godini razorenja Salone

24

34

23

33

35
26

36

25

37

27

28

38

29
39

30

40

31

Tabla 3.

268 M 1,5:1

41

32

Tabla 4.
M 1,5:1

269

VAPD 99, 2006.

Ivan Marovi

253-273

O godini razorenja Salone

Literatura

Buli 1912

Ferjani 1959

29-55.

F. Buli, Elenco degli oggetti darte,

B. Ferjani, Vizantski izvori za

Hauptmann 1925

Barii 1955

Bulletino di archeologia e storia

istoriju naroda Jugoslavije, sv.

Lj. Hauptmann, Dolazak Hrvata,

F. Barii, Vizantinski Singidunum,

dalmata, sv. XXXV, Split 1912,

II, Vizantoloki institut, knj. 7,

Zbornik kralja Tomislava, Zagreb

Zbornik radova knj. XLIV,

80-81.

Beograd 1959.

1925, 86-127.

Buli 1920

Ferjani 1978

Jaki 1984

F. Buli, Skrovite zlatnih novaca,

B. Ferjani, Struktura 30. glave

N. Jaki, Constantine

Barii 1956

naasto u Nereiima, Vjesnik

spisa De administrando imperio,

Porphyrogenitus as Source for

F. Barii, Car Foka i podunavski

za arheologiju i historiju

Zbornik radova Vizantolokog

Destruction of Salona, Vjesnik

Avaro-Sloveni, Zbornik radova

dalmatinsku, sv. XLIII, Split 1920,

instituta, sv. XVIII, Beograd 1978,

za arheologiju i historiju

knj. XLIX, Vizantoloki institut knj.

199.

67-80.

dalmatinsku (Disputationes

Vizantoloki institut knj. 3,

Beograd 1955, 1-14.

46

4, Beograd 1956, 73-88.

42

Salonitanae II), sv. 77, Split 1984,

Buli 1984

Gabrievi 1970

Barii 1969

F. Buli, Izabrani spisi, izd.

B. Gabrievi, Question de la

F. Barii, Procesi slovenske

Knjievni krug, Split 1984.

datation du sarcophage de

Jaki 1985

kolonizacije istonog Balkana,

47

labbesse Jeanne, Disputationes

N. Jaki, Preromaniki reljef sa

Simpozijum Predslavenski etniki

Buli, Bervaldi 1912

Salonitanae 1, Split 1970, 1975,

spomenom blaenog Teodora na

elementi na Balkanu u etnogenezi

F. Buli, J. Bervaldi, Kronotaksa

96-101.

Bolu na Brau, Prilozi povijesti

Junih Slovena, Mostar 24-26.

solinskih biskupa uz dodatak

X 1968, Akademija nauka i

Kronotaksa spljetskih nadbiskupa

Gams 1873

umjetnosti BIH, posebna izdanja,

(od razorenja Solina do polovice

P. B. Gams, Series episcoporum

knj. XII, Centar za balkanoloka

XI. v.), Prilog Bulletino di

ecclesiae catholicae, Ratisbonae

Jireek 1901

ispitivanja, knj. 4, Sarajevo 1969,

archeologia e storia dalmata, sv.

1873.

K. Jireek, Die Romanen in den

11-27.

XXXV, Split 1912.

umjetnosti u Dalmaciji, sv. 25,

43

Split 1985, 49-62.

Stdten Dalmatiens whrend des

Grafenauer 1950

48

315-326.

Mittelalters, Wien 1901.

Boguslavski 1902

Cambi, Ivanievi, Marasovi,

B. Grafenauer, Nekaj vpraanja

E. Boguslavski, Methode und

Oreb, Rapani 1979

iz dobe naseljavanja junih

Jireek 1962

Hilfsmittel der Erforschung

N. Cambi, M. Ivanievi, D.

Slovanov, Zgodovinski asopis,

K. Jireek, Romani u gradovima

der vorhistorischen Zeit in der

Marasovi, F. Oreb, . Rapani,

sv. IV, Ljubljana 1950, 23-126.

Dalmacije tokom srednjeg veka,

Vergangenheit der Slaven, Berlin

Solin Centar, istraivanja 1979.,

1902.

(apirograf. tekst).

Zbornik K. Jireeka II, Beograd

Grafenauer 1952

1962.

B. Grafenauer, Prilog kritici

49

44

50

Buli 1902

Constantinus Porphyrpgenitus

izvjetaja Konstantina

Kahler 1940

F. Buli, Ripostiglio dellornato

1840

Porrogenita o doseljenju Hrvata,

H. Kahler, Die Porta Caesarea in

muliebre di Urbica e di suo

Constantinus Porphyrpgenitus,

Historijski zbornik, sv. 5, Zagreb

Salona, Vjesnik za arheologiju i

marito trovato a Narona (Vid

De thematibus et De

1952, 1-56.

historiju dalmatinsku, sv. LI, Split

di Metkovi), Bullettino di

administrando imperii,

archeologia e storia dalmata, sv.

recognovit I. Bekkerus, Bonn

Grafenauer 1964

XXV, Split 1902, 192-212.

1840.

B. Grafenauer, Slovanski

Katii 1987

naselitveni valovi na Balkanski

R. Katii, Vetustiores ecclesiae

Buli 1905

orovi-Ljubinkovi 1972

polotok, Zgodovinski asopis, sv

Spalatensis memoriae,

F. Buli, Bibliograa delle opere

M. orovi-Ljubinkovi, Odnosi

XVIII, Ljubljana 1964, 219-227.

Starohrvatska prosvjeta, sv. 17,

nelle quali si fa cenno della storia

Slovena centralnih oblasti

e dei monumenti della Dalmazia,

Balkana i Vizantije, Materijali IX,

Grafenauer 1969

Bullettino di archeologia e storia

(Simpozijum srednjevekovne

B. Grafenauer, Proces doseljavanja

Kati 1952

dalmata, sv. XXVIII, Split 1905,

sekcije Arheolokog drutva

Slovena na zapadni Balkan,

L. Kati, Vjerodostojnost Tome

114-116.

Jugoslavije, Prilep 1970),

Simpozijum Predslavenski etniki

Arcidjakona i posljednji dani

Arheoloko drutvo Jugoslavije,

elementi na Balkanu u etnogenezi

Solina, Vjesnik za arheologiju

Beograd 1972, 81-100.

Junih Slovena, Mostar 24-26.

i historiju dalmatinsku, sv. LIII,

X 1968, Akademija nauka i

Split 1952, 99-120.

Buli 1906
F. Buli, Sullanno della distruzione
45

51

1940, 1-51.

Split 1987, 17-51.

di Salona, Bullettino di

Egger 1926

umjetnosti BIH, posebna izdanja,

archeologia e storia dalmata, sv.

R. Egger, Forschungen in Salona,

knj. XII, Centar za balkanoloka

XXIX, Split 1906, 268-304.

sv. II, Wien 1926.

ispitivanja, knj. 4, Sarajevo 1969,

Tabla 5.

270 M 1,5:1

271

VAPD 99, 2006.

Ivan Marovi

253-273

O godini razorenja Salone

Klai 1966

Marovi 1988

Petre 1963

N. Klai, Marginalia uz problem

I. Marovi, A Hoard of Byzantine

A. Petre, Quelques Donnes

doseljenja Hrvata, Razprave sv. 5,

gold Coins from Narona, Situla,

archologiques concernant la

(Hauptmanov zbornik), Ljubljana

sv. 26, (Studia numismatica

continuit de la populations et

1966, 17-36.

Labacensia, Alexandro Jelonik

de la culture Romano-Byzantine

oblata) Ljubljana 1988, 295-316.

dans la Scythie Mineure aux VIe et

Klai 1967

Summary
Reexions about the Year of the Destruction of Salona
Key words: hoard of Byzantine bronze coins, Heraclius, destruction of Salona

VIIe sicles de notre re, Dacia, sv.

During excavations, carried out in Salona in 1979, a hoard of Byzantine bronze coins were discovered

VII, Bucarest 1963, 317-353.

(51 pieces) in the eastern part of the city (cfr. the paper of F. Oreb). The oldest coin from the hoard

N. Klai, Historia Salonitana

Morrisson 1970

Maior, Srpska akedemija nauka i

C. Morrisson, Catalogue des

umetnosti, posebna izdanja knj.

monnaies byzantines de la

Raki 1877

to generally accepted opinion the town area was never settled down after the destruction of Salona.

CCCXCIX, odelenje drutvenih

Bibliotheque nationale, Tome

F. Raki, Documenta historiae

Since in the above mentioned hoard the youngest coin of Heraclius was minted in 630/31 and since it

nauka, knj. 55, Beograd 1967.

premier, Paris 1970.

Chroaticae periodum antiquam

was found in the city area, the life must have existed there also after the year 614, established by Buli

illustrantia, Zagreb 1877.

as the year of the destruction of the town. The author reviewed all the earlier hypotheses concerning

belongs to Justinian I and the youngest to Heraclius with his son Heraclius Constantine. According

Klai 1971

Nikolajevi 1970

N. Klai, Povijest Hrvata u ranom

I. Nikolajevi, Salona cristiana aux

Raki 1881

were minted after 614 and comparing them with the above mentioned youngest coin from the

srednjem vijeku, Zagreb 1971.

Vle et VIIe siecles, Disputationes

F. Raki, Knjievna obznana, Rad

hoard, the author comes to the conclusion that the town was destroyed after 630/31, but before the

Salonitanae 1, Split 1970, [1975],

Jugoslavenske akademije nauka

mission of the abbot Martin in this region, i. e. between 631 and 639.

91-95.

i umjetnosti, sv. 59, Zagreb 1881,

Klai 1899
V. Klai, Poviest Hrvata od

the destruction and abandonment of Salona. Analyzing also other Heraclius coins from Salona which

201-218.

najstarijih vremena do svretka

Nikolajevi 1979

XIX. st., sv. I, Zagreb 1899.

I. Nikolajevi, Salona Christiana

Thomas Archidiaconus 1894

u VI. i VII. veku, Vjesnik za

Thomas Archidiaconus,

Kovaevi 1969

arheologiju i historiju

Historia Salonitana, digessit

J. Kovaevi, Arheoloki

dalmatinsku, sv. LXXII-LXXIII, Split

F. Raki (Monumenta

prilog preciziranju hronologije

1979, 151-170.

spectantia historiam Slavorum

slovenskog naseljavanja Balkana,

Translation: Jasminka Babi

meridionalium, sv. XXVI, Zagreb

Simpozijum Predslavenski

Nodilo 1905

etniki elementi na Balkanu

N. Nodilo, Historija srednjeg vieka

u etnogenezi Junih Slovena,

za narod hrvatski i srpski, knj. III,

(Mostar 24-26. X 1968),

Zagreb 1905.

Akademija nauka i umjetnosti

1894.
Vrsalovi 1968
D. Vrsalovi, Povijest otoka Braa,
Supetar 1968.

BIH, posebna izdanja, knj.

Novakovi 1972

XII, Centar za balkanoloka

R. Novakovi, Neka zapaanja o

Wroth 1908

ispitivanja, knj. 4, Sarajevo 1969,

29. i 30. glavi De administrando

W. Wroth, Catalogue of the

57-83.

imperio, Istorijski asopis, knj.

Imperial Bvzantine Coins in the

XIX, Beograd 1972, 5-54.

British Museum, vol. I, London

Kovaevi 1972

1908.

J. Kovaevi, Sloveni i staro

Oreb 1984

balkansko stanovnitvo, Materijali

F. Oreb, Archaeological

IX ( Simpozij srednjevjekovne

Excavations in the Eastern

sekcije Arheolokog drutva

Parte of Ancient Salona in

Jugoslavije, Prilep 1970),

1979, Vjesnik za arheologiju i

Beograd 1972, 63-80.

historiju dalmatinsku, sv. 77,

(Disputationes Salonitanae II),

Marovi 1986

Split 1984, 25-35.

I. Marovi, Depot bizantskog

novca iz Slatina i novci solinske

Ostrogorski 1969

kovnice u Arheolokom muzeju

G. Ostrogorski, Istorija Vizantije,

u Splitu, Vjesnik za arheologiju

Beograd 1969.

i historiju dalmatinsku, sv. 79,

(Disputationes Salonitanae III),
Split 1986, 285-308.

272

273