RI ZN ICA ZNANJA

lBN KAJJJ MEL- DZEV'llJJE

RIZNICA ZNANJA
Izdava:

BOOKUNE 0.0.0.
Za izdavaa:

Edin Beirovi

Prijevod djela:

Ismet Purdi

Urednik:

Hans Grabus

Redak-tor:

dr. Zuhdija Hasanovi

Korektor:

dr. Zuhdija Hasanovi

Tehniki

urednik i dizajn:

Suhejb Demaili

tampa:

Bemust. Sarajevo

Za tampariju:

Musta fa Beirovi

IBN

KAJJIM

EL - DEVZIJJE

RIZNICA

ZNANJA

SARAJEVO , 20 O6.

PRVO

POGLAVLJE

ll

RIZN ICA ZNANJA/ 7

VJEROVANJE

OOLO\LIK I1RVI:

ISTINSKA PREDANOST A!LAllU

U rijeima Allaha Uzvienog: "I ne postoji nita ije riznice Mi ne
posjedujemo ... " skrivena je mudrost neprocjenljive vrijednosti, a to je
da se svaka potreba trai samo od onoga koji posjeduje njene riznice, a
kljueve

tih riznica dri u svojim rukama. Traiti to od nekoga drugog

jeste traenje od nemonoga i onoga koji nije za to sposoban.

Drugi ajet "1, doista, kod Gospodara je tvog-a
munteha~Y takoer

skonanje"

(el

sadri veliku mudrost, a to je da je svaki cilj, ukoliko

nije radi Allaha i nije u vezi s Njim, gubitak i propast, jer

kraj nisu kod ostvarenja tog cilja.

Skonanje

skon anj e

je kod Onoga gd je se sve

zavrava i sve rjeava, gdje sve ovisi o Njegovom stvaranju, htijenju,

1

El-Hidr, 21.

ElAfllllltha u arapskom znai: skonanje, utoite, povrat::! k, kraj, cilj (op. pre")

' En-Nedm, 42.

8/

Ibn Kajjim cl Dievzijjc

mudrosti i znanju, zbog roga je On cilj svake elje. Sve to srce vol.i, ako
n.ije radi Njega zavoljeno, tn ljubav jeste samo tereti patnja. Svako djelo
koje nije u Njegovo ime bezvrijedno je i propalo. Zate svako srce pati
ako ne dosee do Njega i lieno je svoje sree i uspjeha.
Sve to se trai od A.lhlha, sabrano je u Njegovim

rijeima:

"I n e

postoji nita ije riznice Mi ne p osj edujem o ... " 4 a sve to se ini radi
Njega, spomenuto je u Njegovim

rijeima:

"1, doista., kod Gospodara

j e tvoga skonanj e" (el-munteha).

Ne postoji neki vei cilj od Allaha, pa da se k njemu tei, niti pored
Njega postoji cilj kod kojeg je kraj i

ODLO~IAI\

utoite.

DRllGI:

RELAKSACJ.JASllCA ITIJELA JESU UPOKOilAVANJUALLAHU

U tome je skrivena velika imanska tajna, a to je da srce
postii

nee

smirenost, spokoj i stabilnost osim po uspostavljanju veze s

Gospodarom. Sve to se eli ili voli mimo Allaha zapravo se eli i voli
radi

neeg

izvan toga, a samo se jedan voli i eli radi sebe samog. To je

ljubav prema Onome kod Koga je kraj. Nemogue je da kraj bude kod
dvojice, kao to je
od dvojice. Onaj

takoer nemogue

ija ljubav,

da je nastanak stvorenja

elje, htijenje i pokornost zavre kod nekog

drugog mimo Allaha, doista

kada mu je najpotrebnije. A onaj

mu to propasti i nestati u onom

ija

asu

ljubav, strah, nada i cilj bude Allah

Uzvien.i ostvarit e svoju vjenu blagodat, slast, vedrinu i sreu.

El-1:-hdr, 21.

poeo

RTZrHCA ZNANJA

l9

ODREDBE \~ERE (AIIKAJ\IUL-EVAMIR)

LODilEDllE SUDIHNE (AIIKAMON-NE\~LL) 5

Stanje je roba stalno uvjetovano njegovim odnosom prema dvome:

odredbama vjere i odredbama sudbine. U izvravanju odredbi vjere robu
je potrebna pomo i podrka (el-avn), tanije, to je za njega nuno. A u
sluaju

odredaba sudbine, on iziskuje blagost i samilost (el-lutf).

Pa koliko je rob ustrajan i dosljedan u izvravanju odredaba vjere,

toliko zasluuje i dobiva blagosti i milosti pri odredbama sudbine.
Ukoliko ispotuje sve odredbe vjere, formalno i sutinski, tada mu se
daruje blagost i samilost (el-lutf) , formalno i sutinski. Meutim, ako
odredbe vjere izvri samo formalno,
bit, tada je samilost koju dobiva

zapostavljajui

ograniena

njihovu sutinu i

samo na formalnost, dok u

sutini njeo u*caj biva zanemarljiv.

UNUTRANJA lLI SUTINSKA BLAGOST (EL-LUTF EL-BATIN)

Ako se pita ta je to unutranja ili sutinska blagost, moe se rei
da je to onaj

osjeaj

smirenosti i spokoja koji srce

osjea

pri odredbi

sudbine, te nestanak straha, *skobe i izgubljenosti iz srca koje se tada

ponizi i pokloni pred svojim Gospodarem,

gledajui

u Njega. Rob se

duom i svojom nutrinom prikloni Gospodaru, i, obuzet promatranjem

Allahove blagosti prema njemu, zapostavlja

jainu

bola i tegobu koja

ga je zadesila. A spoznaja da ga je njegov Gospodar izabrao kao

obinog

roba da na njemu sprovede Svoje odredbe, zadovoljio se

on time ili rasrdio, jo vie doprinosi da ne primijeti bol i nezgodu.

Ako sa zadovoljstvom prihvati odredbu, bit
5

e nagraen

Allahovim

Odredbe vjere; sve ono to \jera n:u:eduje ili zabranjuje, a pod odredbama sudbine misli se
ono to ovjeka z~desi, bilo to dobro jJi loe, "en-nevaziJ", u jednini: "en-nazile": dogaaj,

Illi

nezgoda. (op. prev.)

lO

fb o K3JJim el- Dcv7.iJJC

zadovoljstvom. A u sluaju da se rasrdi, bit e mu

uzvraeno

srdbom.

Ova unutarnja blagost jeste plod re unutarnje aktivnosti, te se shodno

njezinom

poveanju poYea,

odnosno u obratnom

sluaju

smanjuje.6

OOLOliAK TllE(:J:

OBA\"EZE PRIZNAVANJA ALLAHOVE J ED~OE

Blago onome koji bude pravedan prema svome Gospodaru,
pa prizna svoje neznanje i pored onoga to poznaje. Prizna mnoge
manjkayosti u svojim djelima, line mahaoe, propuste u obavezi prema
Allahu i nepravedan odnos prema Njemu ...
Ako ga Allah kazni zbog grijeha, u tome vidi Njegovu pravednost.
A ako mu oprosti, kroz to spozna Njegm'U blagost i dobrotu. Kada
uradi neko dobro, zna da mu je to sadaka i blagodat od Allaha. A ako
mu to djelo jo i prihvati, to je druga, jo jedna, sadaka i blagodat. U
sluaju

da AUah odbije uraeno djelo, to je iz razloga to takvo djelo- ne

dolikuje da se radi Njega ini. Kada uradi loe djelo, u rome prepozna da
ga je Allah, s pravom, ne

inei

nasilja, ostavio i podigao Svoju zatitu

sa njega, pa na osnovu toga rob shvati da je ovisan o Allahu i da je sebi

nasilje

uinio,

i ako mu Allah, nakon svega, opet oprosti, to je samo iz

Njegove plemenitosti, dobroinstva i dobrote.

Sutina i tajna ovog pitanja jeste to da rob stalno vidi svoga
Gospodara kao

dobroinitelja,

nemarnika, da sve to ga
blagodat i

dobroinstvo,

ini

a sebe kao grenika, prestupnika ili

sretnim i radosnim vidi kao Allahovu

a sve to mu je mrsko i tegobno vidi kao

posljedicu svoj ih grijeha i Allahovu pravednost prema njernu.

Enes b. 1\f:tlik, r.a., prenosi d:t je Posl:uuk, s.:t.v.s, rekao: "Veliina nagrade srnzmjcrn:t je
\'eliim ISkuenja. K:tda All:!h 73voli neki narod, On ga sCJvJ nn ISkuenje; pa ko ga prihvati
s:t zadovoljstvom bh-n n.'lgt:tdcn zadovoljst\om., a ko se rasrdi, zasluuje srdbu." Er-Tirm.izi;
2404, Ibn ~fndn; 4031. Sened h:tdisa ocijenjen je kno hasen, dobar.
Ur:1enu na wbv nain, bez iskrcnt1sri ili uz neki grijeh. (op. prcv.)

RIZ N l CA ZNANJA/ l l

OOLO.\L\ ~ ETV fiTI:

ALLAHOVA OBJAVLJENA l \'ASIONSKA PORUKA

Gospodat Svevinji u Kur'anu poziva Svoje mbove da Ga upoznaju
na dva

rutina:

- promatranjem Njegova djelovanja,

- prouavanjem onoga to je objavio.
Prvo su vidljivi, vizuelni, znakovi, a drugo su

ujni,

pojmljivi,

znakovi.
Za primjer ptvog

naina

spoznaje navest

emo rijei

Milostivog:

"Stv:uanjenebesai Zemlje, smjena noi i dana, laa koja morem plovi

s korisnim tovarom za. ljude, kia koju~ Allah sputa s neba, pa tako u
ivot vraa zem)ju nakon mrtvila njezina- po kojoj je rasijao svakojaka
iva bia, promjena vjetrova, oblaci koji izmeu neba i Zemlje lebde
- doista su dokazi 7..a. one koji imaju pameti"8 ili Njegove

rijei:

"U

stvaranjunebesaiZernljeismjeninoiidanajesu, zaista, znamenja za.

razumom obd:uene. "9 Slinih ajeta u Kur'anu ima doista mnogo.

Kada je rije o drugoj metodi, spomenut emo rijei Uzvienog: "A

zato oni ne raz:misle o Kur'anu? "

rijeima ...""

10

"Zato oni ne razmisle o ovim

ili: "Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da

hi oni o rijeima njezinim razmislili. . . "' 2 I ovakvib ajeta ima veoma

mnogo.
Stvorenja upuuju na

stvaralako

osobine Stvoritelja. Stvoreno

djelovanje, a djelovanje nkazuje na

upuuje

na onoga koji ga je stvorio, a to

nuno podrazumijeva postojanje Stvoritelja, te da On posjeduje snagu,

EJ-Bekara, 164.
Alu Immn, 190.
111
En-Nisa', 82.
11 El-l\fu'minun, 68.
11
Sa'd, 29.

12 l lb u KajJim e l - Dienijje

htijenje i znanje. Zato tO je nemogue da slobod11o tjjeloJ'aJy'e13 potekne od

onoga koji ne postoji, ne posjeduje snagu, ivot, htijenje i :tnanje.
Zatim, raznovrsne odlike stvorenja upuuju na htijenje Stvoritelja
i injenicu da Njegovo stvaranje ruje ogranieno na jednolinost, pa da
to bude samo jedna vrsta pored koje ne moe stvoriti drugu.
Interesi, mudrosti i pozitivne svrhe stvorenja upuuju na mudrost
Svevienjeg Stvoritelja.
Koristi i dobra stvorenja upuuju na milost Stvoritelja.
Srdba i osYetoJjubivost stvorenja upuuju na srdbu Stvoritelja.
Gostoprimljivost, panja j briga stvorenja upuuju na ljubav
Stvoritelja.
Meusobno odbacivanje, omalovaavanje i odricanje stvorenja
upuuju

na prijezir Stvoritelja.
ivotni vijek stvorenja, koji poinje od slabosti i manjkavosti, pa
se razvija do stanja snage i potpunosti, a zatim ide ka skonanju i smrti,
upuuje na

dan povratka.
A stanja stvorenja; bilja i ivotinja i kruenje vode upuuju na
mogunost povratka.
Oitost tragova Njegove milosti i blagodati prema stvorenjima
ukazuje na istinitost vjerovjesnika.
Upotpunjenje osobina stvorenja, koje bi bez upotpunjenja bile
manjkave i bezvrijedne,

upuuju

na

inj en i cu

da Onaj Koji ih je

upotpunio posjeduje vee pravo da bude potpun i savren.

Zato su Allahova stvorenja najbolji pokazatelj Njegovih osobina

(sifata) i

najjaa

potvrda istinitosti onogo

tO

Njegovi poslanici kazuju

o Njemu.
Stvorenja svjedoe i potvruju objavljene,
na dokazivanje istine
13

kosmikim,

ujne

ajete i podsjeaju

vizuelnim ajetima.

Slobodno djelo\anje: osobma onoga kop meli m

hoe,

kada hoe 1 kako hoe.

RIZN lCA ZNANJA/ 13

Uzvieni je Allah rekao: "Mi

emo

im pruati dokaze Nae u

prostransnima svemirskim, a i u njima samima, sve dok im ne hude

sasvim jasno da je Km' an istina. Azru: nije dovoljno to to je tvoj
Gospodu svjedokom svega." ~ Uzvieni obavjetava da je nuno da
im putem svemirski h vizuelnih znakova dokae istinitost objavljenih,
uja.ih,

ajeta.

Zatim, na kraju ajeta, Uzvieni obavjetava, na osnovu iznesenih

dokaza o iskrenosti Svoga Poslanika, s.a.v.s., da je Njegovo

svjedoenje

dovoljno kao potvrda ispravnosti Njegove objave.

Njegovi znakovi
Svojih znakova

svjedoe

svjedoi

o istinitosti Njegovih

rijei,

a On preko

o istinitosti Poslanika, s.a.v.s. Allah je svjedok, i

Njega sve S"\1edoi. On ukazuje i sve ukazuje na Njega. On je dokaz sam

po Sebi. O tome neki poznavaoci (arijin) kau: "Kako da traim dokaz

za Onoga Koji je dokaz svega drugoga? Kakav dokaz t raiti o Njeguvom

postojanju, kadje Njegovo postojanje jasnije od svakog dokaza!"

Zato su poslanici govorili svojim narodima: "Zar se moe smnnjati

uAllah.a?! "s On je poznatiji od svega poznatoga i jasniji od bilo kojeg

znaka ili dokaza. U zbilji su sve stvari preko Njega upoznate i otkrivene,
iako smo, kroz promatranje i dedukciju, kroz stvari i Njegovo djelovanje
na njih1 upoznali Njega.

ODL011AlC I'ETI:

SPOZNAJAALLAHA KROZ NJEGOVU LJEPOTU

Jedna od najuzvienijih vrsta spoznaje jeste spoznaja Allaha
Svevinjega kroz Njegovu Ljepotu. To je spoznaja odabrane skupine
'" Fussilet, 53.
15 lbrnhim,

10.

Njt:govih stvorenja. Svako stvorenje upoznalo Ga je preko neke

Njegove osobine, ali najpotpunija je spoznaja onih koji su Ga upoznali
preko Njegovog savrenstva,

veli ine

i ljepote. Nita

~[u

nije

slino

bilo kojoj Njegovoj osobini. Uz pretpostavku da su sva stvorenja na

istom stupnju ljepote, poput r1ajlj epeg to je Allah srvotio, a zatim
da su njihovu

zajedniku

ljepotu usporedili s ljepotom Gospodara

Uzvienog; razlika bi bila mnogo

vea

od

poreenja

slabe

svijee

uarenim suncem.
Za predoann j e N jegove ljep ote dovoljno je kazati da bi blisca,-ost
Njegovog lica, u sluaju podizanja zastora (bir/aba), spalila sve st'lorcno
do

ega

bi dopro Njegov poglcd.16

D ovoljno je napomenuti da je svaka unutarnja i vanjska ljepota, na

dunjaluku i ahiretu, nastala upravo Njego"Vim djelom. Pa kakva je tek
ljepota O noga Koji je izvor i uzrok poznate ljepote::>
Kada govorimo o

Yeliini

da Njemu pripada sva

dobroinstvo,

Njegove ljepore, dovoljno je navesti

veliina,

sva

mo,

sva plemenitost, svako

sve znanje i svaka dobwta. Nurom Njegovog lica

rasvijetljene su emine, kako navodi Vjerovjesnik, s.a.v.s., u svojoj dovi,

prilikom povratka iz Taifa: "Traim zatitu u num (sjaju,) Tvoga lica. kojim
su rasvijetljene tmine i. uspostavljena dobra dunjalttka i ahireta . ..,i

Abdullah b. Mesud, r.a., veli: "Kod vaeg Gospodara ne postoji dan i

no,

jer su i svjetlost nebesa i Zemlje od S\1edosti, aura, Njegovog lica."18

1
'"

Po predanju Ehu .i\Iusna lll-E"arip, koje je zabiljeio 1mam Muslim u wom S abi/m, 293.

EI
Mu'dzmml-lubim, 1.3/181, u predanju od Abdullalu b. DZ:Ifcra, :ili zbog Ibn lshnko,og

pn:nocnja s "n n", zn koga F.l Hejsem1 ~m arm da sp:1da u mudelbsc, one koji sc sluie obmn.nom,

lud1s se ne pn h vam. El-Bcjhcld gn btljc1 u djelu Drloiltm-lllt!JIIJ'I'I1,2/ 415, kao murscl-prcdnnje

od Ez-Zuhrijn. N:t osnont spome:nuwj{, hadis nije ispravan.

"E1-Taberaru u F./-,\fu'd:{_alllllktbim, br. 8886, a auror u svom djelu J~i!IMIII- d~g11Jil- iJ!afllijta

navodi da ga je l':tbiljci1o E1 Tnbemm u &-!itmJit, naj,jero,almje, drugim ruzom prcnosilacn.

Ibn Tejmijjn u djelu Mtd~flllllll:fttam, 6/::191, ocjenJuje badis Ispravnim i docbjc: "Potvrdeno je

od Ibn l\lesud:t" (nnvod1 hadis).

~ ll ndis su zabiljeili Et-Taberi u "/ini/)1(, 2/.344, kao murscl-predanje. Er-T:1bcrnm u

RIZNICA ZNANJA/ 15

Allah Uzvieni jeste svjetlost nebesa i Zemlje, i na Sudnjem danu, kada

doe

da presudi stvorenjima, sva e Zemlja Njegovim nurom zablistati.

Jedno od Njegovih lijepih imena jeste El-Demil (Lijepi). U

Muslimovom Sahihtt, stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v:s, rekao: "Allah je

zaista lijep i voli ijepotu! 9

r'illahovu ljepotu moemo podijeliti na

etiri

nivoa, a to su: ljepota

Zata (Bia), ljepota osobina (.rifata), ljepota djela i lj epota imena.

Sva su Njegova imena Jjjepa, osobine savrene, a djela mudra,
korisna, pravedna i milostiva.
to se tie ljepote Zata, Njegovog Uzvienog bia,
to razum ne moe

dosei,

je ono

to

niti ga neko, osim Njega, moe pojmiti.

Stvorenia o Zatu imaju samo

jezike

izraze, pa oni kojima On

poast

ukae preko njih dolaze do Njegove spoznaje j otkrovenja. Ta Ljepota

zatiena

je od izmjena, skrivena iza zastora Ogrtaa i Plata, kako nam

Poslanik,, s.a.v.s., prenosi u hadisi-kudsiju:

"Veliina jeMoj ogrta.

a mo je

Mojplat!'':o S obzirom da je veliina obuhvatnija i ira osobina od moi,

imala je prioritet da bude nazvana:
On,

Svemogui

ogrtaem

koji je vei od plata, jer je

El-Kebir Ef-Mtttea/ (Veliki, nad svim Uzvien). I On je

EI-AI!Jj EI-A{jtn (Visoko iznad svega, Svemoni).

Abdullah b. Abbas, r.a., veli: "Svojim osobinama prekrio je Zat, a

osobine je prekrio Svojim djelima!
Pa moe li se i zamisliti Ljepota, Koja je prekrivena apsolutno
savrenim svojstvima j skrivena iza opisa veliine i uzvienosti?!
Kroz ova izlaganja moemo razumjeti neka

znaenja

ljepote

Njegovog zata, jer .rob se, doista, spoznajom Njegovih djela, uspinje na
stepen upoznavanja Njegmrib osobina, a zatim,

upoznavajui

Njegove

osobine podie se na stepen upoznavanja Njegovog zata.

,., l'nbih11 i\lutlitn, u predanju od Abdullaha b. Mes uda, br. 91.

~Ahmed u :llrmudu, 2/ 248, Ebu Davud ll Smm nr, br. 4090, i Ibn iVfada ll Smmnt, br. 2174, u

prednoju od Ebll Hurejre, r.:1., s ispr:1vnim senedom.

16/ Ibn Kajjim el-Devzijje

Kada rob primijeti neke ljepote Njegovih djela, to mu postaje

dokaz o ljepoti Njegovih osobina, a potom ljepotom Njegovih osobina
dokazuje ljepotu Njegovog zata.
Na osnovu spomenutog, postalo je jasno da svaka zahvala (el-hamd)
pripada samo Njemu, Uzvienom, i da Ga nijedno stvorenje ne moe,
na Njemu

dolian nain,

pohvaliti ili Mu se u potpunosti zahvaliti. On

je onakav kako je Sebe pohvalio. Zbog samoga Sebe, On posjeduje

apsolutno pravo da bude oboavan, voljen i hvaljen. On, Svevinji,
voli Sebe, pohvaljuje se i zahvaljuje Sebi. I ta ljubav, pohvala, zahvala j
oitovanje jednoe,

jeste upravo stvarna ljubav kakvu zasluuje, stvarna

pohvala, zahvala i stvarno priznavanje Njegove

jednoe!

On je onakav kako se pohvalio i On je iznad onoga kako Ga hvale

Njegova stvorenja. On, Svevinji, kao to voli Svoj zat, voli i Svoje
osobine i djela. Sva su Njegova djela dobra i lijepa, iako od djela stvorenja
koja stvara i doputa poneto prezire i ne voli. Ali od Njegovih djela
nita nije prezrena i

pokueno.

Ne postoji nita to se, samo po sebi, voli i hvali, osim Allaha

Uzvienog. Sve drugo emu se poklanja ljubav i panja, ako nije u sklopu
ljubavi koja se Njemu Svevinjem poklanja i ne voli se radi Njega, to je
bezvrijedna i nitavna ljubav.
Ovo je sutina Boanstva, jer se samo Istiniti Bog voli i hvali zbog
Sebe Samoga. I ako na to jo dodamo i Njegovo

dobroinstvo

prema

stvorenjima, blagodati, Njegovu blagost, oprost, ne kanjavanje zbog

grijeha, milost i dobrotu, oboavanje postaje nunije!
Obaveza roba jeste da zna da nema drugog boga osim Allaha, pa Ga,
zbog toga i zbog Njegovog savrenstva, voli i hvali. Takoer treba znati
da u stvarnosti ne postoji dobroinitelj koji obasipa raznovrsne vidljive
i nevidljive blagodati osim Allaha, pa Ga zbog Njegovog dobroinstva
i blagodati voli i zahvaljuje Mu se. Jednom

rij ej u,

obaveza je roba da

RIZN [CA ZNANJA l 17

voli svoga Gospodara u oba

sluaja;

zbog Njegovog savrenstva i zbog

Njegovog dobroinstva.
Kao ro Allah nije niemu slian, rako i ljubav prema Njemu ruje slina
nekoj drugoj ljubavi. Ljubav lu:urusana

pokornou

jeste ubud!Jjet - ibadet

radi kojeg je Allah stvorio sva stvorenja. On se ogleda kroz ispoljavanje

beskrajne ljubavi koja uzrokuje totalnu poniznost Ovakav ibadet dolikuje
samo Allahu Uzvienom. Pripisivanje suparnika Allahu u ovome jeste irk,
koji On nee oprostiti, a uz to ni sva druga djela nee uvaiti.
Hvaljenje Allaha (el-hamd) podrazumijeva dvije stvari: prvo:
spominjanje Njegovih lijepih osobina i svojstava savrenstva, i drugo:
ispoljavanje ljubavi prema Njemu na osnovu tih osobina i svojstava.
Naime, onaj ko govori o

neijoj

ljepoti bez ispoljavanja ljubavi prema

njemu nije ga pohvalio. A onaj ko voli nekoga, ali ne kazuje o njegovoj

ljepoti, ne smatra se,

takoer,

od onih koji hvale voljenoga. Potrebno je

objediniti obje stvari: ljubav i lijepo spominjanje.

Allah Uzvieni pohvaljuje se Svojim

rijeima

i onim

ime

Ga

hvale pohvalnici: meleki, vjerovjesnici, poslanici i robovi pravovjerni.

U biti, Allah se u oba

sluaja

osobno pohvaljuje, jer njihova pohvala

kojom Ga hvale jeste uz Njegovu dozvolu, htijenje i stvaranje. Ta On

je pobvalnika
klanjaem,

uinio

pohvalnikom, muslimana muslimanom,

klanjaa

pokajnika pokajnikom. Blagodati od Njega potjeu i Njemu

se vtaaju. Dolaze uz Njegovu hvalu i koriste se uz Njegovu pohvalu.

On roba Svoga nadahnjuje pokaj an jem, a zatim s velikom radou prima
pokajanje. Ono spada u Njegovu dobrotu i plemenitost. On roba Svoga
nadahnjuje

pokornou

i dobrim djelima, a zatim ga pomae u tome,

pa ga na kraju nagradi. Sve je to od Njegovog dobra i plemenitosti.

Allah je Svevinji apsolutno neovisan (EI-Gan!iJ) o bilo kome, a sve
dtugo mimo Njega jeste potpuno ovisno ifekir) o Njemu, u svakom
smislu. Rob je ovisan o Allahu u svim svojim ciljevima i uzrocima koji

J8 /

[b n Kajjim e1 - Dievztjje

ga pribliavaju ciljevima, jer ono to Allah ne dadne,

to nije radi Njega,

nee

nee

ni biti, a ono

koristiti.

OIILO.\L\ 1\ ESTI:

DOZVOLJENOUKfu\AVANJE
Rijei

Allahovog Poslanika, s.a.v.s: ffAllahje. u isti nn. lijep i voli ljepotu ..,,

podrazumijevaju ljepotu i urednost odjee, to je bilo i povodom izricanja

ovog hadisa.

Meutim, jezika openitost

teksta ne

iskljuuje

poimanje

drugih vrsta ljepote, kao to se navodi u hadisu: ''Allahjeistivoliistouf"2 z

U Muslimovom je Sabih11 zabiljeeno: ''Allah je dobar. i od djela samo dobra

prihvata!"~3 U zbirkama sunncta navodi se:

''Allah zaista voli da vidi trag

Svoje blagodati na Sl'ome robuf"J+ Od Ebu el-Ahvasa cl-Duemija, r.a, se

prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v:s., vidio je na meni istroenu,

staru

odjeu,

pa me upitao: 'Da li ima imetka?' 'Da', odgovorio sam. A

on oper upita: 'ta posjeduje?' Rekao sam: 'Od svega po neto. Ovaca i

kamila koje mi je Allah podario.' Na to mi Poslanik, s.a.,~s., ree: 'Neka se

onda na tebi vidi Allahova blagodat i plemenitost koju ti ukazttje! '"s

Allah Uzvieni voli da sc na Njegovom robu vide tragovi Njegove

blagodati. To je ljepota koju On voli, i time Mu se zahvaljujemo na

11

rz,or hadisa spomenuli smo u prethodnom odlomku.

.u l bclis je ,eoma slab. Er-TirmJZJ u S11nt1111, br. 2799, i kae da u senedu hadisa ima mahana.
Ibn EI-De\'Zi u djelu El-lltMIIIIIICIIohija, 2/ 223-224, o hadisu k:te: "Hadis nije sspra,an." A
Ibn EI-H:tdcr u djelu F!I-Mtlolibul-olfjt ', u \'czi s hadisom navodi: "U senedu hadisa spominje
sc r!nlid b. ljjas, :t on je ocijenjen kao sl:!b prenosilac.

~1 ~lusi un u predanju od E bu H urejre, r.n.. H adis br. 1015.

z Et-Tirmizi, h :~dis br. 218, El-Tnj:tlisi, hndis br. 2261, A11med, h:tdis br. 678, Et-Hakim,
4/135, 1 be da je sahih. Svi su h:tdis prenijeli nizom do Amra b. uajb:t, od njego,og oca, od
djeda. El-~funziri u F.t.'[~r,!!,ibu, 3/142, o senedu haclisa kae: "Prenosioci do Amra dobri su i
prih,-:~eni u S11hilm. Hndis je hnsen .

.b En-Nesa1, hadis br. 5238, Ebu Davud, h:tdis br. 4063, Ahmed. 3/473 i EI-Hnkim, 4/ 181. A
sened h!!rusa je ispnl\-:m.

RIZNICA ZNAKJA l 19

ukazanim blagodatima. Zahvala na blagodatima jeste unutarnja,

sutinska ljepota. On voli da na Svome robLI vidi vanjsku ljepotu, u
blagodarima, i unutarnju ljepotu, u zahvalnosti na tim blagodatima.
Zbog ljubavi prema ljepoti i ukraavanju Allah Svevinji darovao je
robov1ma Svojim

odjeu

koja

ukraavati njibO\u vanjtinu, tijelo. A

darovao im je takvaluk, bogobojaznost, da ukraava njihovu unutranjost,

srce i duu. U tom kontekstu, Uzvieni je objavio: " O sinoviAdemovi,
dali smo vam odjeu koja e pokrivati stidna mjesta va a, a i 1askona
odijela, ali odjea estitosti (bogobojaznosti), to je on o najbolje. ''26
O scanovnicilna Denneta Allah je rekao: "Blaenstvo i radost e im
d:uovati i Dennetom i svilom ih, za ono to su t rpjeli, nagnditi. "2 '
Lica e im uljepati blaenstvom, srca radou, a tijela svilom.
Allah Uzvieni kao to voli ljepotu u rijeima, djelima, odjei
i 1zgledu, tako isto prezire sve ono to je runo: ruan goYor, djela,
OdJeu

i izgled. Allah prezire

runou

i one koji je predstavljaju, a voli

ljepotu i one koji se njome kite.

\llSTE lJEPOTE
U objanjavanju ljepote i ukraavanja susret

emo

sc s dvije

skupine koje su zapale u zabludu. P rva skupina zagovara da je sve to

je Allah stvorio lijepo i da On voli sve to je stvorio. Zbog toga kau:
"~fi

''olimo sve to je On stvorio, i nita od toga ne preziremo." Sva

Njcgo\'a srvorenja koja vidimo smatramo lijepim. U tom kontekstu,

njihov je pjesnik spjevao:

'1 stvorm!)a knd zapazif, Ol1akta knktajesu,

Znaj ljepotom da St'e ifai 11 pojotlfiOIII svijetu!"

ll

El-E'raf, 26.

'E!-lns.m, 11-12.

2,0/ lb.n Kajjim e i - DevzijJc

Svoju tvrdnju dokazuju

stvara. "8 ,

rijeima

Uzvienog:

koji sve savreno

zatim: "To je Allah.ovo djelo, Koji sve savl"eno stva.ra. "9 i

ajetom: "Ti u onome to Milostivistvarane vidi nikakva nesklada! "3o

Arif (onaj koji je dosegao spoznaju) njihova reda zastupa ideju o

apsolutnoj ljepoti, po kojoj u stvorenom svijetu ne postoji nita runo.
Oni su izgubili osjeaj ljubomore, mrnje i neprijateljstva radi Allaha.
Ne

odvraaju

putu, niti

od loih djela. Za njih ne postoji borba na Allahovom

sprovoenje

Njegovih kaznenih mjera (bududo) . Ljudsku

tjelesnu ljepotu smatraju ljepotom koju Allah voli, pa sc bez

naslauju

ustruavanja

pogledom, stnatraju6 co jo ibadetom. Ekstremisti meu njima

smatraju da se Allah utjelovljuje u likove stvorenja, i na taj se nain otkriva

i pokazuje. A oni koji podravaju ideju ittihadd1 kau: "Stvorenja su

raznolike manifestacije Boga, i nazivaju ih "manifestacijama Ljepote".

Druga skupina zanemaruje vanjsku ljepotu i ukraavanje, te kae: '1\llab

Uzvieni pokuruo je vanjsku tjelesnu ljepotu i konstituciju. O muna1icima
je rekao: 'Kada ih pogleda, njihovte izgled ushiuje. ' 32 U drugom ajetu
rekao je: 'A koliko smo Mi prije njih naroda unitili koji su b~uom i
izgledom divljenje izazivali. "'33 U komentaru ajeta, Hasan el-Basri kae

da se "izgled " odnosi na njihove likove i tjelesnu vanjtinu.34

U Muslimovom Sabihu zabiljeene su rijei Vjerovjesnika, s.a.v.s.: "Allah

negled.a u likove i imetke vae, nego gleda u vaa srca i u ono to radite. Js
Oni vele: "Poznato je da Allah ne osporava
promatranje,

ve

pogled

naslaivanja

:.e Es-Sedid:t, 7.
En-Ne.ml, 88.
~~ El-Mulk, 3.
11
lttihad: sjedinjenje Boga sa stvorenim (op. prev.)
1.! EI-Munnfikun. 4.
11
Merjcm, 74.
" Tif.rir lbn Kes ira, 5/252-253.
'\ Sobi/J/t ~luslim, badis br. 2564.

11

istraivaki

pogled i

i ljubavi. Allah nam zabranjuje

RIZNICA ZNANJA

J 4l

nosenje svile i zlata i koritenje zlatnog i srebrenog posua, a to spada u

najvrednije dunjaluke ukrase i ljepote. U Kur'anu je objavio: 'I nikako

ne gledaj dugo ljepote ovog-a svijeta, koje Mi kao uitak raznim

kategorijama nevjernih pruamo, da ih time na kunju stavimo. ' 36
A u badisu stoji: 'Skromnostje od vjere. '3-t Allah kudi one koji pretjeruju.
Ptetjetivanje moe biti u hrani i

piu,

ali i u odijevanju i ukraavanja."

Da bismo p rekinuli raspravu ove dvije zalutale skupine, kazat emo

sljedee: "Ljepota odjee, tijela i izgleda moe se podijeliti u

to su: pohvalna ljepota,

pokuena i

tri vrste, a

neutralna ljepota.

Pohvalna ljepota ili ukraavanje jeste ona koja je radi Allaha, koja
podstie na pokornost Allahu, izvrenje Njegovih imperativa i odazivanje

Njemu. Poslanik, s.a.v.s., ukraavao se za doek delegacija.38 To je poput

oblaenjaratne odore za boj, oblaenja svile u ratu ili oboli bod i prikazivanje

pred bitku. Sve spomenuto pohvalno je ako je s ciljem uzdizanja Allahove

rijei, pomaganja Njegove vjere i izazivanja gnjeva Njegovih neprijatelja.
Pokuena ljepota

ili ukraavanje jeste ona koja je radi dunjaluka,

vlasti, ugleda i udovoljavanja prob*vima i strastima. To je ljepota

koja je postala cilj i svrha za

ovjeka,

jer neke ljudske due, zaista, i ne

posjeduju dtugu brigu i cilj do pukog ukraavanja.

A tre-a vrsta ljepote jeste ona koja se ne moe podvesti ni pod jednu
od prethodne dvije vrste, jer ne posjeduje k-arak-teristike nijedne od njih.
Ono to je za nas vano u vezi s hadisom: "Allahje. uistinu, lijep i voli
ijepott~" jeste to da hadis otkriva dva velika principa u vjeri. Prvi govori o
nainu spoznaje Allaha,

a drugi je praktine prirode. Prvi nas poduava

da spoznamo Allaha Uzvienog kroz Njegovu ljepotu, po kojoj Mu niko

nije ravan, a drugi nas

upuuje

da Ga oboavamo putem ljepote koju

"'Tn-Ha, 131.

r Lbn ~!adia, h:~dis br. 4118, EI-H:ildm, 1/ 9, Ebu D avud, hadis br. 4161, svi ga biljee u

predanju od Ebu Umame, r.a, s razliitim senedima koji se med usobno osnauju.

"'U Buharije\om Snhib11, hadl s br. 848, navodi se da je Omer, r.a, Poslaniku, s.a. v. s, donio ogrta

od brobm, re mu rekao: " Kupi ovo da se njime ukrasi za Bajram i doek delegacij:t.."

2.2./ Ibn Kajjim ei - Dcvzijje

voli u rijeima, djelima i karakteru. Allah Svevinji voli da Njegov rob

uljepa svoj jezik iskrenou, srce predanou, ljubavlju i tevekulom,
da organe uljepa ibadetom, tijelo Njegovim blagodatima dostojnom
odjeom i istoom od svega runog, neistoga i neugodnog. 39
Na takav e nain rob spoznati svoga Gospodara kroz ljepotu,
jednu od Njegovih osobina, i oboavat e Ga putem ljepote, sutine
Njegove vjere i Vjerozakona.
Tako je badis obuhvatio oba principa: spoznaju i praksu.

ODLOMAK SEn.\11:

SPOZNAJA ALLAHAUPRIMJERUVJERNIKA I PlU~UERU ~mRIKA

Spoznaju Allaha Uzvienoga dijelimo na dvije vrste. Prva vrsta jeste
spoznaja priznavanja Allahovog postojanja, i u ovome se svi ljudi slau:
dobri i loi, pokorni i grenici. A druga vrsta spoznaje jeste ona koja
obavezuje

ovjeka

na stid od Allaha, ljubav prema Njemu, vezivanje

srca za Njega, enju za susretom s Njim, strah od Njega, oslanjanje na

Njega, smirenost uz Njega i bjeanje od svijeta u Njegovo okrilje. Ovo
je posebna vrsta spoznaje o kojoj govore pobonjaci i zahidi.
Razlike

izmeu

ljudi u pogledu ove spoznaje mogu izraziti samo

oni koji su ih sami spoznali i

ijim

je srcima otkrivena spoznaja koja je

drugima skrivena. Svako o ovoj spoznaji kazuje srazmjerno visini svoga

stepena, mekama, i u onolikoj mjeri koliko mu je spoznaje otkriveno.
Onaj s

najveom

spoznajom o Njemu, Uzvienom, rekao je: "Ne

mogu Te pohvaliti kako Tebi dolikuje. Ti si onakav kako si se pohvalio."40

Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je da
nadahnuti pohvalama koje u

ga Allah na Sudnjem danu

ovodunjalukom

ivotu ne moe izrei. 41

.l? Neugoda: rezanje noktiju, higijensko obrezivanje (suneenje), brijanje pubesa i pazuh:t.

""'Dio h:~dis:J koji je zabiljeio t>.luslim u svom Snhi!JII, u predanju od Aie, r.a., br. 496.

JI Aludira n.'l h:tclis o zagovornirvu na Sudnjem danu. Pogledaj: Snbi/;11 Muslim, hadis br. 193.,

i Sabih11I-Buhari, hndis br. 4206.. u predaoju od Enesa b. ~hlik:t, r.a.

RIZNICA ZNANJA / 23

llllTEVISPOZNAJE
Do stjecanja ove spoznaje vode dva iroka puta. Prvi se ogleda u
razmiljanju i promatra nju svib kur'anskih ajeta, i u posebnom izvrsnom
razumijevanju Aliahovih
Drugi put,

nain,

rijei

i rijei Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

podrazumijeva razmiljanje o Allahovim

svemirskim znakovima, traenje mudrosti koju je u njima utkao,

zapaanje Njegove snage, dobroinstva, milosti, pravedno s ti i pravednog
odnosa prema onome to je sr\orio.
Sve to objedinjuje razumijevanje

znaenja

Allahovib lijepih imena,

njihove savrenosti i veliine, shvatanje da samo On posjeduje takva

tmena ija se

znaenja

odraavaju na sudbinu stvorenja i propise koje

im objavljuje. Spoznaja zahtijeva da rob razumije Allahove naredbe i

zabrane, da razumije sudbinu i odredbe, da razumije Allahova imena i
osobine, da razumije odredbe vjere i odredbe sudbine i stvaranja.

"To je Allahova blagodat koj u

e dati onome kome

On hoe; a u

Allaha je blagodat velika. q 2

OOLOllAK OSm:

RAZLIKAMEDU LJUDLMAPO STEPENU VJERO\~~NJA

UALLA IlOVU JEDNOU
Yjecovanje u Allahovu
ista,

jednou

ili revhid jeste veoma osjetljiYa,

bistra i jasna stvar. Svaka sitnica moe ga potresti, raniti, ukaljati

i ostaYiti traga na njemu. Vjerovanje je poput izrazito bijele odjee na

kojoj se primijeti i najmanja neistoa, ili kao blistavo isto ogledalo na

kojem i najblai dodir ostavlja mrlju. Zbog toga vjerovanje u AUahovu
jcdnou

moe biti okaljano u jednom trenu, jednom

" E.l-HadJJ, 21.

rijeju

ili jednom

~4/ Ibn Kajjim ei-Diev~ijjc

prikrivenom strau. Pa ukoliko se rob prene i pouri s dobrom koje e

izbrisati biljeg grijeha s vjerovanja- dobro i jeste, u suprotnom trag e
se urezati i postati biljeg, a kasnije

e ga

Od ovih tragova i biljega koji

bici mnogo ree odstraniti.

pogaaju

vjerovanje, neki se brzo

pojave, ali brzo j nestaju. Drugi se brzo pojave, a sporo prolaze. Ima ih
koji se rijetko jave, ali brzo nestaju. A neki se sporo javljaju, ali sporo

prolaze.

OVJEROVANJU OALLA.UOVU JEONOU l Glll.JESIAIA

Ima ljudi

ije

je vjerovanje

vrsto

i veliko, pa kada takvog pogodi

i mnotvo sitnica koje kaljaju vjerovanje, njihov trag nestane u veliini

vjerovanja, poput neistoe koja sc pomijea s velikom

koliinom iste

vode, pa se i ne primijeti.43 U takvog Allahovog roba ugleda se

ovjek

sa slabijim vjerovanjem, te pomijea svoje slabo vjerovanje s onim to

je pogodilo vjerovanje prvoga, pa mrlje i biljezi dou do izraaja koji se
nisu primijetili na veem i jaem vjerovanju.
Takoer, nositelj

izrazi to istog vjerovanja primi jeti na istom svaki

utjecaj i mrlju, te ih s
imao slabiji, jer u

lahkcoom

zamuenosti

nee

odstrani, to

mrlja

nee

se

moi

uspjeti onaj

iji

je

primijetiti, pa kako

ih onda oistiti?!
Dodajmo ovome da ukoliko je snaga 'ierovanja doista

mona,

odstranjuje i savladava sve to je loe, to nije sluaj sa slabim imanom.

Zatim, vlasniku dobrih osobina oprostit
dok se tako

nee

postupiti prema onome koji

se nenamjerni grijeh,

uini

isti prestup, ali ne

posjeduje dobre osobine. Pjesnik je rekao:

"Ibn TcJmjjn u kontekstu ovOgJJ izj:wio je: "Mnot\o grijeha uz ispra\'0 vjero\'anje bolje je od
mnio grijeha uz b.-varoo vjerO\":lnje."

RIZNICA ZNANJA / 25

''~r1d se desi da

J;o!Jemjedrm ,~1ijeh uini,

slo isprika :{fl 1!}ega e dobroinsl7a 11ai.f"

Cz to, iskren trud, snaga volje i potpuna vjersb predanost sve
loe pojave i prepreke usmjeravaju ka snazi koja poziva ka vjerovanju
u All~hovu jednou, kao to la, loa namjera i slaba vjerska preda
nost usmjeravaju dobra djela i lijepe

-rijei

ka snazi koja poziva zabludi

i loem. Primjer toga jeste kao primjer izraene

dobrom ishranom

vraa ovjeka

poremeenosci

koja

u prvobitno stanje.

ODL0\1 \~ 0(\ ET!:

0\'0DUN.IALUKE l AHIRETSKE KORISTI VJEROVANJA

UAtLAIIOVU JEDNOU

Vjerovanje u Allahovu jcdnou ili tevhid jeste p ribjcitc AJJahovih

dobrih robova, ali i Njegovih neprijarclja. Njegovi neprijatelji u tevhidu
trae zatitu i zaklon od
lae ukrcaju,

ovodunjalukih

tegoba i

nedaa:

"Kad se u

iskreno se mole Allahu, a k.'ld ih On do kopna d ovede,

odjednom druge Njemu ravn im smatraju. "J~

Medutim, Njegovi dobri robovi, evlije, u tevhldu trae zatitu od
svih dunjalukih i ahiretskih tegoba i nedaa. Zbog toga je zavapio Junus,
a.s., pa ga je Allah izbavio iz tmina mora i utrobe kita. Na isti
pomo su

nain

traili sljedbenici poslanika, a.s., pa ih je Allah zatitio od svib

patnji koje je pripremio idolopoklonicima na dunjaluku i ahiretu.

A kada se faraon oevidno uvjerio u svoju smrt i pocopljenjeJ5,
zavap1o je i od Allaha pomo poeo prizivati, ali mu to nije koristilo, jer
se \jerovanje u takvom stanju ne

prihvaa .

.. El-A nkebut, 65.

; Auror aludirn na ajcl:"l Miprevedosm o preko m or a s inove I srailove. a za p e t:ulll\SU im bili
faraon i vojnici nj eb"'' -i progonei ila ni krive u i d uJIC. A o n , kad se poe davit i, uzvikn u:
'ja vjentjem dn ne ma d nt.gog b og:t osim On og:t u Koga 'jernju Ri110 vi Israilovi. i j a se
pokoravam !' 'Z:u sada. a prije si n ep oslu:ua bio i razd o r sijao?! Danas e111o u baviti samo
tijelo tvoje da bi bio pouan primjer onima poslije te be'. ali mnogi s u lj udj r avJaod u. ni
prema Naim pou.kamaJ'' Junus. 90-92.

2.6/

Ibn Kajjim ei-Devzijje

VJEROVANJE ll ALLAIlOVU J EDNO UJESTEPUTSPASA l USPJEIIA

Ovo je Allahova zakonitost koja se sprovodi nad Njegovim tobo
vima. Zbog toga sc svaka dunjaluka tegoba najlake otklanja i ublauje
vjerovanjem u Allahovu

jednou-

otklanjanje teke muke (duauf-kerb)

tevhidom. Iz toga razloga, dova za

oliena

je

tevhidom~ 6 ,

Junusa, a.s.,47 kojom nije molio niko ko se naao

Ll

pa je i dova

nevolji, a da iz nje

nije izbavljen, ispunjena tevhidom.

U velike nevolje dovodi samo irk, pripisivanje Allahu sudruga, a
izbavlja i spaava samo tevhid, vjerovanje u Allahovu jednou. Tevhid
je utoite i pribjeite svib stvorenja, snaan zaklon i potpora.
A Allah na Pravi put izvodi i podrku u dobru daje!

ODLOMAK DESETI:

OBAVEZA POKOUNOSTI (UBUDIJJETA) TNJENI STEPENI

Allah Svevinji kod Svoga roba. ima tri stvari: obaveze koje mu pro
pisuje, sudbinu koju mu

odreuje

ovoga troga rob ne moe

pobjei.

i blagodat kojom ga obasipa. Od

Sudbina jeste dvostruka: kunje i ljudske slabosti.

Rob je obavezan pokotiti se Allahu i dokazati svoj NbHd!Jjet u svemu
od prethodno spomenute tri stvari, a to su ujedno i stepeni pokornosti.
Najdrai rob Allahu jeste onaj koji spozna svoju obavezu pokornosti u
sva tri njena stepena i ispuni je. Takav je rob najblii svome Gospoda.tu.
"La iL'lbe ilicllah, el-azimul-halim, la ilahe ilieUab, Rabbul-ari'l-azim, la ilahe illelbh, Rabbus
sem:wati, ve Rabbul-erdi, ve Rabbul-:~.ril-kecim." ("Nem:t boga osim Allaha, Velikoga i Blagoga,
nema bo~ osim Allaha, Gospodara .t\ra Velikoga, nema boga osim Allaha, Gospodru:a nebesa
i Zemlje, Gospodara A ra plemenirogl'/ El-Bu hari, 7/154, i Muslim, 4/2092 (op. prev.)
,- D ova Junusa, a.s., u utrobi kita: " La ilahe ilia Eme, subhaneke, inni kunru minez-zalirnin.
(Nema boga osim Tebe, slavljen Ti si! Ja sam se prema sebi ogrijeio.") Er-Tirmizi, 5/529,
pogledaj: Sabib Et-Tirmizi od Albanija, 3/ J 68. (op. prev.)

4(,

RIZt\ICA ZI'\At\jA / 27

1\ najudaJjcni rob od Allaha jeste on.'lj koji ne sazna i zanemari

svoju obavezu pokornosti u njena tri stepena.

Pokornost Allahu u o b avezama koje On propisuje ogleda sc kroz
njihovo izvravanje s iskrenou i po uzoru na A.Uahovog poslanika Mu
hammeda,s.a.v.s., ako se radi o imperativu, ili kroz sustezanje iz potivanja i
ljubavi prema Allahu i straha od Njega, ako je obaveza u formi zabrane.
Pokornost Allahu u k-unjama s udbine

zahtijeva strplji\'O

podnoenje te sudbine. Prihvatiti nedau s osjeajem zadovoljstva

jesec jo vii stepen pokornosti od stepena strpljivosti. A stepen iznad
toga jeste popratiti odreenu nedau zahvalom Allahu s~revinjem. Ovaj
stepen dolazi tek onda kada se u srcu roba uvrsti ljuba'" prema Allahu
UzYienom i kada rob spozna da mu je Allah dobar izbor napravio i Lime
mu dobrohotnost iskazao, kad rob spozna da tom nedaom Allah iskazuje
Svoju blagost i dobroinstvo, makar i prezirao nedae i iskuenja.
Pokornost Allahu kod ispoljavanja slabosti zahtijeva uurbano
pokajanje od te slabosti i ponizno traenje oprosta, p risjeajui se u
pods,ijesti da ga samo Allah moe sprijeiti u injenju tog grijeha i
sauvati

ga od njegovog zla. Jer ukoliko se grijeh ne 7.austavi, udaljit e

roba od Allahove blizine i otjerat e ga s Njegove kapije. Zbog toga rob

gleda na grijehe kao na najveu tetu koju ne moe otkloniti niko drugi
osim Allaha. eera koju oni uzrokuj u za njega vea je i od svake druge
qclesne tete i povrede.
Zato rob trai zatitu u Allahovom zadovoljstvu od Njegove srdbe,
u Njegovom oprostu od Njegove kazne. Trai utoite kod Njega od
Njega. Rob se sklanja kod Allaha i Njemu pribjegaYa. Zna da ako ga t\Jlah
napusti i prepusti samome sebi, da e ponoviti iste grijehe i uiniti jo gore.
s,;estan je da ne postoji nain sustezanja od grijeha i pokajanje osim uz
.r\llahmu uputu i podrku, jer to je u Allahovoj moi, a ne u moi roba.

~8

Ibn Kajjim ei-Dievz1jjc

Rob je toliko slab, nemoan i mali da ni sam sebe ne moe upraviti

ka pravoj srazi, niti zadobiti zadmoljstvo svoga Gospodara bez Njegove
utoite.

dozvole, htijenja i podrke. On mu je

Njemu sc predaje. Pred

Njim je skruen, ponizan i bespomoan. Potpuno je ovisan o Njemu.

Pred Njegovom kapijom ivi. Pred Njim je najponizniji, najslabiji
i

najncmoniji.

Allah mu je

najvea

nada i elja. A od njega, roba

slabanoga, nita ne zavisi. On nita ne posjeduje i ne

utjee

na bilo to.

Svako je dobro kod Allaha, u Njegovim rukama. Dobra su od Njega

i s Njim. Allah je vlasnik svih blagodati roba. On mu ih od Sebe daje,
mada ih ne zasluuje, On mu ih konsramno daruje, iako Ga rob svojim
odmetanjem, nemarom i grijehom rasruje.
Allahu pripada samo pohvala, zahvala i velianje, a robu

kuenje,

manjkavosti i mahane, i On je uzeo za Sebe pohvale, hvale i velianja,

a prepustio robu korenje, manjkavosti i mahane. Svaka zahvala pripada
samo Njemu. Svako je dobro kod Njega. Dobrota je u Njega. Svaka
pohvala i slava jeste za Njega, a i svaka je blagodat samo od Njega.
On robu ukazuje dobro, a rob

uzvraa loim.

Oo se robu pribliava

blagodatima, a rob, kroz grijehe, pokazuje prezir. On savjetuje roba, a

rob Ga, u svom odnosu prema Njemu, pokuava prevariti.
Pokornost Allahu kroz blagodati kojima obasipa Svoga roba
zahtijeva, prije svega, pdznanje da je

tO

Allahov dar i traenje Njegove

zatite da nelci dio te blagodati u svome srcu ne pripie nekom drugom

pored Allaha Uzvienog, makar neko i bio povodom u njenom
stjecanju. Allah je stvarni

uzronik

i darovatelj blagodati. Blagodati

su u svakom smislu samo od Njega Svevinjeg. Zatim, druga obaveza

glede ovog pokoravanja jeste zahvala Allahu i iskazivanje ljubavi zbog
ukazane blagodati, da bi rob zasluio Allahovu podrku u iskoritavanju
darovane blagodati u onome ime e Mu pokornost iskazati.

RIZNICA ZNANJA/ 29

Jedna od lijepih stvan u vcz1 s ovim stepenom pokornosti jeste

smatrati i male blagodati velilcim, i omalovaavati veliinu zahvale zbog
darovane blagodati, ma koliko sc zalwaljivali. Naime, rob mora znati da
mu je blagodat dola od Njegovog Gospodara bez ikakve nadoknade,
bez njegovog uzroka i zasluge. Treba znati da ona u stvarnosti pripada
Allahu, a ne robu. Konstantno obnavljanje blagodati kod roba treba
prouzrokovati sve

veu

veu

pokornost, poniznost i ljubav prema

Darovatelju. Kada god se blagodat obnovi, rob uzvrati obnovljenom

ljubaYlju, pokornou i poniznou. A kada god Allah uskrati blagodat,
rob uzvrati

osjeajem

zadovoljstva i smirenosti. Kada mu Allah odredi

grijeh, rob uzvrati pokajanjem i traenjem oprosta. To je pnm1er

razborira roba (kejjis), a lahkouman (ad:iji) daleko je od roga. 4 ~
A Allah u dobru podrava!

001.0\I A ~

JEilANAESTI:

YJERO\~\i\J E UALLAHOVUJEDNOU IROBO\~NJE (URUDUJET)

U Ahmedovorn 1\lfusnedu i E bu Hatemovom S ahihu navodi se
predanje od Abdullaha b. Mcsuda, r.a., u kojem stoji da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nijednog roba nee snai briga ili tuga, a da mu
Allah to ne otkloni i ne zamijeni
riJeima:

radou,

ako pri takvom stanju zamoli

'"Moj Boe, ja sam Tvoj rob! Sin roba Tvoga i robinje Tvoje!

Moj je .ivot'19 u Tvojoj Ruci. Tvoja se odluka nada mnom sprovodi,

a pravedna je odredba Tvoja! Molim Tc svakim Tvojim imenom,
" Prenosi se od eddnda b. Evsn, r.a., da je Poslanik, s.:'l.v.s., rebo: ''R:'Izborit (hjjis) jeste onaj
ko sc prei~'Ptmje i radi za ivot poslije smrti, a lnhkoumnn (nd:(j::() jeste onaj ko duu prepusti
Str:lsnma a od Allaha se dobru nada!" Er-Ticmizi, hadis br. 2461, i Ibn i\l::u:la, hadis br. 4260. U
scncduludisa navodi se Ebu Bckr b. Eb1 Merjem koji je okamkrenS:Ill k:'lo s!:'lb prenos1l:tc.
"'t_; hmlisu se navodi: " ... 11a.ryrtr... ",to buk\alno ZO.'II: "moje do, k1b, perin", :tu ~e lime
alud1ra tb je cijeli ovjek, odnosno njegov ivot u Allahovoj vl:tsti. (op. prev.)

3o/

Ibn Kajjim ci - Oicvzijje

kojim si Sebe nazvao, ili ga u Svojoj knjizi objavio, ili ga nekom Svom
stvorenju obznanio, ili ga u znanju gajba kod Sebe ostavio, da Kur'an
uini proljeem

srca moga, S\jetlom grudi mojih, lijekom ruge moje i

odnosiocem moje brige i more!' Prisutni upitae: 'O Allahov Poslanie,

h oemo

li ih

treba ib i
Ovaj

nauiti?'

On, im odgovori: 'Svakako! Svako ko ih

uje

nauiti!"'50
Yelianstveni

hadis sadri mnoge koristi vezane za spoznaju,

tevhid, vjerovanje u Allahovu

jednou,

i ubudijjct, robovanje Allahu.

Od toga izdvajamo: da rob poinje svoju molbu rijeima: 'Boe mt?},

ja sam Tl'o/ rob! Sin roba Tvoga i robi1!}e Tvoje!: a one podrazumijevaju sve
oeve

i majke koji su mu prethodili,

ukljuujui

i Adema, a.s., i njegovu

suprugu Havu. To predstavlja in velianja i dodvoravanja Allahu, kao i

potpunu poniznost pred Njim. Zatim tu je priznavanje da je on Njegov
rob kao i njegovi preci, te da robu ne preostaje nita drugo do stajanje
pred vracima svoga Gospodara, Njegova dobrota i

dobroinstvo,

jer

ako ga njegov Gospodar ostavi, propast e. Niko ga nee prihvatiti i na

njega se saaliti, ve

se beznadno izgubiti.

Kroz spomenute rijei iskazuje se veliko priznanje roba da ni koliko

iznosi treptaj oka on nije neovisan od svoga Gospodara, nici pored
Njega, iji je on rob, ima neko drugo
Takoer

utoite

i pcibjeite.

se kroz njih iskazuje priznanje roba da ima Gospodara,

Koji se brine o njemu, Koji mu sve

u skladu s tim, postupci roba

odreuje,

ogranieni

zabranjuje i nareuje. I

su normama ubud!Jjeta, a nisu

preputeni njegovoj sJobodnoj volji i izboru.

Ovo se ne odnosi samo na zemaljske robove, ve obuhvata i vladare
i slobodne ljude. A pravi istinski robovi jesu oni

ija

su djela usmjerena

"' Ahmed u Mrm1tdn, 1/39 1, Ibn Hibban, had1s br. 972, i El-l lakim, 1/ 509-510, s ispra,nim
senedo m.

RIZNI CA ZNANJA / 31

b su[inskom ubHd!i}et11, robovanju. To su oni pokorni i posluni robovi

koje Allah vezuje za Sebe, rekavi: Ali, ti, doista. nee imati nikakve
vlasti nad 1ohovima Mojim! " 51, ili u ajetu: "Arobovi Milostivoga j esu
oni koji po Zemlji mirno hodaju . " 52
Drugu skupinu robova

ine

neposluni robovi. Oni se vezuJU

za t\JJaha kao to se druge kue pripisuju Allahu, tj. u Njegovoj su

Ylasci, dok sc ranije spomenuti vezuju za Allaha, kao ro sc yezuje i

Bejtuilah (Ka'ba), ili deva, ili Dennet, ili kao ro se Hb11djjjel Poslanika,
s.a.\'.S., pripisuje Njemu: '"A ako sumnjate u ono to objavljujemo r obu
SYome... " 53 ili: "'Hvaljen neka je Onaj Koji j e u j ednom asu noi
preveo Svoga roba u Hram daleki." 5J, ili: "Akad je Allahov rob ustao

da Mu se pomoli." 55

ODtO\IH. 11\'\\ \ESTI:

ZN \E~JE POKORl\OSTI l NJENO[SPO lJAVANJESAMO ALLAIIU

S ciljem potvrde rijei: ''Ja sam Tvoj rob"56 ovjek sc obavezuje na
pokornost Allahu koja podrazumijeva: poniznost, poslunost,

vraanj e

Allahu, izvravanje Njegovil1 naredbi, potivanje zabrana, stalna ovisnost

o Njemu, pribjegavanje Njemu, oslanjanje na Njega, traenje
utoita kod Njega, zaklanjanje

pomoi

iza Njega, te da se njegovo srce, osjeajima

Ljubavi, straha ili nade, ne vezuje ni za koga drugog pored Allaha.

bude istinski poko rni

ab~

u mladosti i starosti, za ivota i u

asu

U navedeno se uvrtava i to da
rob, u pravom smislu te
51

rijei;

EI-Isrn, 65.

EI-Furk:m , 63.
El-BekRr:l, 23.

~El-Isra, l.

. El-Dtna, 19.

~ Dio prethodno cioranog hadisa.

Sl

ovjek

3~/ Ibn Kajjim el-Dicvzijjc

smrci, u pokornosci i grijehu, u asovilllil sigurnosti i u iskuenju, duom

i srcem, jezikom i cijelom.
To podrazumijeva da imetak i ivot roba pripadaju Allahu, jer rob i
sve ono to on posjeduje pripadaju njegovom vlasniku.

U to se ubraja i priznanje roba da su sve blagodati koje uiva

Allahovi darovi Svome robu.
Takoer

tu je i priznanje roba da raspolaganje svime: imetkom i

ivotom biva po Allahovim nalozima, kao to u robovlasnikom sistemu

rob

niim

svojom

ne raspolae osim uz doz\olu svoga vlasnika, i priznanje da

moi

ne moe sebi korist priutiti, ni nakoditi, te da njegov

ivot, smrt i proivljenje nisu u vlasti njegovoj.

Pa ukoliko rob sve ovo istinski

posvjedoi, onda

je s pravom izjavio:

"Ja sam Tvoj rob!"

Zatim rob, u nastavku dove, kae: "Moj je ivorS' u Tvojoj ruci",
tj. Ti upravlja mojim ivotom onako kako eli, a ja nemam nikah.rve
vlasti nad sobom.
A kako bi i imao upravu i vlast nad sobom kad mu je ivot u posjedu
Gospodara, njegova kika u Allahovoj ruci, a srce
dva prsta!?

58

izmeu

Njegova

Njegov ivot i smrt, vjena srea ili nesrea, zdravlje i

iskuenja, sve to pripada Allahu Uzvienom. Rob nema nikakva utjecaja

na to. Cijelo je

bie

roba u ruci njegovog Gospodara. On je slabiji od

svakog nemonog ponienog roba sluge. Njegova je !cika u ruci Silnog

Gospodara, njegovog Vlasnika, u Njegovoj

moi

i upravi. Zapravo, taj

odnos ne moe se oi opisati!

U onom trenutku kada rob posvjedoi da su njegova kika i lcike svih

drugih ljudi samo u Allahovoj ruci, pa On njima upravlja kako

hoe,

od

' U hadisu se Ollvodi: " . .. nns!Jtti", to bukvalno znai: "moje elo", "kikn", "perin", ali se cime
aludir:t d:-a je cijeli ovjek, odnosno njego, hot u Allahmoj vlas d. (op. prev.)
"' Alud1ra na hadis koji je ?.a biljeio l\ l u slim u Sahi/m pod brojem 2.654, u predanju od AbduU:tha
b.Amr:~,r.:t.

!UZNJCA ZNANJA/ 33

tada se vie ne pL1i ljudi, niti se od njih

neemu

nada. Ne uzdie ih na

poloaj vladara i vlasnika, ve na stepen pokoreni h i pon.i~en.ib robova.

A Onaj Koji nad njima stvarno upravlja i sve im

odreuje

nije od njih.

ije srce ovo posvjedoi i ugleda ovakav prizor, njegova nunost

za Gospodarom i ovisnost o Njemu postat e mu stalna lina osobina.

A kada spozna ljude, zasigurno

nee

enje

upotpun.iti svoje vjerovanje u AJJahovu

vezivati za njih. Tada

jednou,

ostvarit

ovisiti o njima niti

tevekkul, pouzdanje, i ispunit

svoje nade i

svoj ubuclijjet,

pokornost Allahu.
Zbog toga je Hud, a.s., rekao narodu svome: "Ja se uzdam u
Allaha, u mog'a. i vaega Gospodara! Nema nijednog ivog bia koje
nije u vlasti Njeg'Ovoj. Gospodar moj zaista postupa pravedno! " 59
Potom u dovi slijedi izjava: "Tvoja se odredba nada mnom sprovodi,
a pravedna je odluka Tvoja!"61', a ona ukazuje na dvije stvari. Prva od
njih jeste primjena Allahove odredbe nad Njegovim robom, a druga
stvar jeste Allahova pravednost i zahvala koju Mu iskazuje rob. On je
stvarni Vladat i Njemu pripada zahvala.
Istu poruku nalazimo u

rijeima

Huda, a.s., koje prenosi Kur'an:

"Nema nijednog ivog bia koje nije u vlasti. Njegovoj" 6 ', a zatim
dodaje: "Gospodarmoj zaistapostupa p1avedno!" 6 ~ eli nam rei: iako
je Vladar, Snani, i iako su ivoti i sudbine svih stvorenja u Njegovoj
ruci, On je pravedan. Pravedan u Svojim

rijeima,

djelima, odredbi

sudbine, naredbama i zabranama, nagradi i kazni. Sve to kae, istina je!

Sve to odredi, pravedno je! Sve to naredi, korisno je! Sve to zabrani,
tetno je! Koga nagradi zbog dobra, to je iz Njegove milosti i dobrote,
a koga kazni zbog grijeha, iz pravednosti i mudrosti je to
Hud. 56.
'" D10 hndisa u predanju od Ibn l\lesuda, r.a, koji je autor r~oije naveo.

1
Hud, 56.

l.:! flud, 56.

''

uinio!

On LO\!\~

Til i ~ \ESTI:

POSM.ATRAKJE KAOEilA. ODilEDBE. IZ~I Eill D\'IJE KRAJ !OSTI:

PRETJERI VANJA I ZANEMAIUVANJA
Allah Uz\ieni pravi razliku

izmeu

dvije srv::tri: odluke (bllkllla)

i odredbe (katlat;). Karnkteristika je odluke primjena., a karakteristika

odredbe jeste praYednost. Pod Njegove odluke un-tavaju se erijarske
odluke (/mkJ/1 Jer'!iJ-din!iJ) i odluke sudbine i stvaranja (hilkiJI keJill!Jj

koder!JJ). Obje odluke

tiu

se roba, i nad njim se sprovode. On nema

svog izbora glede njih. One se primjenjuju bez obzira da li ih rob

prihvatao ili odbijao. Odluke sudbine rob ne moe krici, ali erijatske
odluke ponekad i kri.

Koda ili odredba

znai

upotpunjenje ili dopunjavanje

neega,

a to

nastaje tek nakon njegma ispunjavanja i izvrenja. Rob u dovi izja,ljuje:

"Tvoja se odluka nada mnom sprovodi, a pravedna je odredba Tvojal"63,
to znai: TYoja odluka koju sada upotpunjuje kroz odredbu pra,edna
je prema meni.
A to se rie Allahme odluke (hukmo), ponekad je
primijeniti, a nekada to i ne

uini.

hoe

sprovesti

Ako je rije o vjerskoj odluci, ona za

roba vai i nad njim se primjenjuje. Ali ako se radi o odluci sudbine; u
sluaju

da je Allah primijeni, onda se dogodila i prola, a u sluaju da je

ne primijeni, rada je nju i njene posljedice otklonio od roba.

Allah Uzvieni spro,odi i ispunjava ono to odredi, ali svi dugi
min1o Njega
MeuLim,

esto

On,

odrede neto, ali

Svemogui,

to

ne mogu sprovesti i ispuniti.

odreduje i ispunjava, jer Njemu pripada

svaka odredba i svako ispunjenje.

Izjava: "T voja se odluka nada mnom sprovodi, a pravedna je odredba
Tvoja!" podrazumijeva sve odredbe koje se
'

tiu

roba,

S\'a

Autor n:tstadja s komentarom hndisa koji prenosi 1\bdullah b. r-.lc~ud, r.:t.

stanja koja

RIZNICA ZNANJA

J 35

odredba prouzrokuje: zdravlje i bolest, bogatstvo i siromatvo, uitak i bol,

ivot i smrt, kaznu i oprost itd. Uzvieni je rekao: "Kakva vas god bijeda
zadesi. to je zbog g1ijehova koje ste zaradili, a Onl1llloge i oprosti!"64

Udrugom a jeru rekao je: "Akad ga zadesi kak-va nesrea zbogo11og-a to

su m-adile ruke njegove, on da ovjek blagodati n e priznaje. " 6~
Zato je svaka Njegova odredba glede roba apsolutno pravedna!

STAY0\'1FI~\ KC!JA OPITANJO KAOERA, ODREIDBE

U

sluaju

prigovora: Tvrdite da je i

injenje

grijeha uz Allahovu

odredbu! Kako onda dokazati Njegovu pravednost ako kazni roba zbog
grijeha koji je odredio?, rei emo da je ovo veoma vano pitanje. Zbog
njega su zalutale mnoge skupine. Jedni su kazali: Samo je pravednost
Njemu

mogua.

Nepravdu (:(!dm)

nemogue

je pripisati Allal1u, jer

je nepravda, po svojoj definiciji, upravljanje ili raspolaganje onim to

pripada drugom, a Allah je vlasnik svega. Na osnovu toga, Njegovo
upraYljanje onim to je stvorio jeste apsolLltnO pravednoh>66
D ruga skupina67 kae: Pravednost nalae da Allah ne kanjava zbog
onoga to je odredio r.obu. A s obzirom da smatramo da je Allahovo
kanjavanje roba zbog grijeha Njemu

dolino

(!Jasen) djelo, to

znai

da

grijeb nije propisan Njegovom odredbom. Stoga je Njegovo kanjavanje

zagtijeh, bilo to na dunjaluku ili ah.i.retu, potpuno pravedno!
Nijedna od tih grupacija o.ije uspjela68 usaglasiti vjerovanje u kader i
Yjerovanje u .AllahO\'U pravednost. Smatraju da onaj ko potvrdi kader ne
' 8-Surn, 30.

E-Sura, 48.
Ov(J 1e smv diebrija, koji smao:aju da
\:aderom.

00

~lu'tezile, oni negiraju knder.

~.\utor nastavlja govorid o mu'tezilama.

ovjek

nema slobode izbora i da je na sve prisiljen

36 l

Ibn Ka jji m cl- Oievzijjc

moe dokazati AllaboV1.1 pravednosL, bo to onaj koji vjeruje u Allahovu

pravednost ne moe prihvatiti i dokazati AllahO\ kader, odredbu.
Takoer

ccvhjd, i

nisu uspjeli usaglasiti vjerovanje u Allahovu

potvrivanje

jednou,

Njegovih osobina (sijala). Zagovaraju da sc ne

moe dokazati r\llaho,a

jednoa

osim uz negiranje osobina.69 Njihov

tcvhid okarakterisan je negiranjem sifata, a Allahova pravednost koju

zagovaraju poticanjem odredbe, kadera.
Za razliku od prve dvije skupine, sljedbenici eWu-sunneta
potvruju

oboje: i odredbu i AlJahovu pravednost. Oni nepravdu (r;dm)

definiu kao

injenje nedolinog

poslunoga ili onoga koji nije

ili runog, npr. kao to je kanjavanje

poinio

grijeh. Allah je Uzvieru

ist

od

ovakvih postupaka, to se u Kur'anu naglaava na vie mjesta. Ako

1\llah Svevinji i odvede u zabludu onoga koga
kome

hoe,

hoe

i odredj grijeh

to je oper apsolutna pravednost, jer je co odredio onima

koji to zasluuju. Kako da takva odredba ne bude pravedna, a jedno

od Njegovih lijepih imena jeste i 'El-Adl: Pravednj''',

ija

su sva djela

mudra, ispravna, s mjerom i pravilna.

1\llah Uzvieni pokazao je Pravi put, poslao je poslanike, objavio
Svoje knjige, odstranio prepreke i
posredstvom vida, sluha i razuma

omoguio

poe

priliku svakome da

putem upute i pokornosti. To

je Njegova pravednost. Pored toga, nekome ukae jo ,-je panje i

potpomogne ga u dobru. To je od Njegovih blagodati i
Neka stvorenja, koja ne zasluuju Njegovo

dobroinstva.

dobroinstvo

zapostaYi i prepusti ih samima sebi. Ne ukae im Svoje

i podrku,

dobroinstvo

ostavi ih bez podrke, ali ostaje pravedan prema Njima.

" Kliu: "Ako t\Jillhu prip1cmo osobine, onda emo G:. uporcdiri s:. slvorenjim.:~", to nije
t:lno. (op. pre\.)
-., Imam Ebu Abdullah EI.Kunub~ AUah mu se smilov:.o, u svojoj knjiz.i 'EI-F..ma ji J~rbi
Wllltil!llbifhll.rtl:l, kae: "Allah Uzvieni vch: 'Rijei rvoga Gospodarn \'rhuru~c su istine i
prnvde.'(EI-En':.m, liS.), p:1 nko su Njegove rijei prnvda, ond:. je On Pr:~vedni!"

RIZNICA ZNANJA f

37

OVIJEVRSTE LJUDI ALLA ll OSTAVLJA BEZ PODllSKE

Prva vrsta jesu oni koje Allah Uzvieni zapostavlja zbog njihovog
odmetanja od Njegove vjere, zbog p:retpostavljanja pokornosti ejtanu
nad

pokomou ~Iilostivom,

zbog saveznitva s Iblisom i zbog

velianja

Allaha, i nezahvalnosti Njemu. Takvi

zanemarivanja zik.ra,

zasluuju da budLl zapostavljeui i preputeni samima sebi.

Druga vrsta zapostavljenih jesu oni koji
Allahovu podrku i

dobroinstvo,

uaclno

ne zasluuju

je:r Allah Uzvieni zna da oni ne bi

cijenili blagodat upute, ne bi zahvaljivali. On zna da Ga ne bi

veliali,

niti bi Ga zavoljeli kako to Njemu Svevinjem dolikuje. Iz tog razloga

Allah im i ne ukazuje blagodat jer je nisu dostojni.

Allah Uzvieni veli: " ... i iako Mi jedne drugim.a isk-uavamo dabi

nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima j e Allah, izme u nas, milost

ukazao?' A zar Allah dobro n e poznaje one koji su zahvalni?!" 71 U
drugom ajetu, Svevinji veli: "DaAllah zna da od njih moe biti :ikakva

dobra, uinio hi da uju! " 72

Ako Allah Uzvieni na osnovu ovoga nekome i odredi zabludu i
grijeh, to je apsolutna pravednost. Primjer ovoga jeste poput Njegove
pravedne odredbe koja naL'le da se ubijaju bijesni psi, zmije i korpioni,
iako su ove ivotinje stvorene s osobinama zbog kojih se ubijaju. 73
., EI-Eo'am, 53.

' r:.J-Enfal, 23.

, Imam EI-Buhari u svom Sohihu biljei hadis (1830) u predanju od Abdullahn b. Mesud:t, r.a,

u kojem sroj1 da su sjedi li u drutvu Allahovog Poslanik:!, s.!l.v.s., u peini na i\lini, kad na ll jih

ustkta zmija, a Poslanik, s.a.v.s., ree: "Ubijte je!" A to se tie ubijanja bijesnog psa i korpiona,

u Muslimovom Sabihu (hadis br. 1200) i u EI-Buharijevom Sohih11 (hadis br. 1829), u predanju

od Hafse, u., stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ko ubije neku od pet nsta ivotinja nee

biu ukoren ... ":t od njih je spomenuo bijesnog psa i korpiona. lmam Malik u El-i\11111etlo11,
1/357, be: "Bijesan pas jeS[e svaka ivotinja koja onpada i zastrauje ljude poput lava, tigra,

pumet vub."

38 l

Ibn KAJJilll cl-Dienijjc

O oYome smo opirnije govorili u knjizi o odredbi i

Rijei

sudbini. ~4

Allahovog Posl::tnik:l, s.a.v.s., iz ranije citiranog hadisa:

"Tvoja. se od/.uka nada mnom sprovodi, a pravedna je odredba. T11oja.f"

pobijaju stavove obje zalutale skupine o piatnju Allahove odredbe i
praYednosti.
Hadis pobija staY kaderi ja, koji osporavaju utjecaj Allahove odredbe
na djela robova, smatrajui da djela robova ne odreuje i ne stvara Allah
Uzvieni,

zagovarajui

da sc kader, odredba, odnosi samo na Allahovo

htijenje da roba\; ispotuju Njegove naredbe i zabrane.

Hadis pobija i stav debrija, koji smatraju da je sve ro je odreeno
pravedno. U com sluaju rijei Poslanika, s.a.\~S.: " ... a pravedna je odredba

Tvoja!" ne bi imale nikal"Va smisla. Debrije definiu pravednost kao

djelo koje Allah moe uracliti, a nepravdu, zulm, po njihovoj definiciji,
nemogue

je pripisati Allahu. Prema rome, rijeCi Poslanika, s.a.v.s.., ... a

pravednaje odredba Tvoja! .. ruma ile bi se kao da je izjaYio: a odredba se

Tvoja sprovodi!

Meutim,

prethodna reenica hadisa uptavo je ovah."'Ve

formulacije.

OIILOliAK f:ETrt~AESTI:

POSREDNITVO(TEVESSUl) ALWIOVTM IMENIMA

Rijei

Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Molim Te svakim Tvojim imenom

kojim si Sebe nazvao... ..-5 pa nadalje, ukazuju na posredruI:\'o (tnesSJI1

kod Allaha Njegovim lijepim imenima koje je rob saznao i onima koje
ne poznaje. Ovo je Allahu najd1ae posrednitvo; jer su Njegova djela i
osobine sredstvo posredovanja, a njih izvodimo iz Njegovih imena.
-. Pogledaj: .fijmd-<Jiil, 2/271-279.
-, ;\uwr n:.s t:wlja kazi,an o had1su u prcd:.nJU Abdullah:. b. )\fcsuda, r.a.

RIZNICA Zt\AKJA

A u vezi s Poslanikovim

rijeima:

" ... da Kur'an

/ 39

ltint proljeem

srca moga i s1jetlom gmdi mojih" podsjetit emo da se izraz

'"proljee

(u

arapskom tekstu: n:bi') odnosi na kiu koja oivljava zemlju. Vjerovjesnik,

s.ax.s., usporedio je Kur'an s kiom, kako ga i Allah opisuje, jer on
oiYija\'a srca. Zatim

primjeujemo

da je Poslanik, s.a.v.s., u dovi spoj io

d\ijc stvari: kiu, koja donosi ivot, i svjetlo, koje razgoni Lam u i obasjava,
poput njihmog spomena u Allahovim rijeima: "On sputa kiu s n eba,

pa rijeke tel'U koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju

po povrini. I ono to ljudi tope 11a vatri u elji da dobiju nakit ili
on1e

una

takoer

otpatke,

sline

onbua"76 , ili u ajctu:

"Slini su

onima koji potpale vatru. i kad ona osvijetli njihovu okolicu , Allah
imoduz.me svjetlo.... "- , a zatim kae: ..... ili, Olrisunaliknaone koji
zHlijeme silnog pljuska s n eba... " 78 ili u Allah ovim
jeiz"or svjetlostinebesaiZemlje!"

79

ri jeima : "Allal1

a onda u nastavku sure: "Zar n e

ndi da Allah r azgoni oblake. a onda il1 spaja i j edne nad drugilna
gomila, pa ti vidi kiu kako U. njih pada. n l!(l
Dova je fokusirana na traenje oivljenja srca s "kur'anskom
proljetnom kiom" i na os,jetljcnje prsa nurom81 Objave, spajaju6 na raj
nain

blagodat ivoca i blagodat nura. Allah Uzvieni veli: "Zar je onaj

koji je biouzabludi, a kome smo Mi dali ivoti svjetlo pomoukojeg se

medu ljudima kree, kao onaj koji je u tminamaizkojil1ne izlazi?" 82
S obzirom da su prsa

vea

od srca, svjetlo koje im je darovano

prelijeva se u srce; jer su i prsa mala da prihvate toliku blagodat svjetll\.

Imaj ui u vidu da

srca. duh ivota

ivot rijela i sv.ih organa u njemu ovisi o ivoru

pretae

ErRa'J, 1- .
- EI-Bekam, 17.
., 1~:1 Hebrn, 19.
. , En Nur, 35.
l:n Nur,43.

\.ur S\iello. (op. pre\:)

:Hr n'am, 122.

se iz srca u prsa, pa se iz prsa iri na ostatak

40/ Ibn Kajjim el-D!evzijje

tijela, Poslanik, s.a.v.s., u dovi traio je oivljenje srca proljetnom kiom

koja je u osnovi izvorna i poeLna supstanca %ivota.113
i\ uz

injenicu

da tuga, briga i mora priguuju srce i njegmo

bljeravilo, Vjerovjesnik, s.a.v.s., u dovi trai da njihovo odstranjivanje

bude putem Kur'ana, jer se tako tee mogu ponovno vratiti . Meutim,
ako budu odstranjene na neki drugi

nain;

kroz zdravlje, dunjaluk, vlast,

ugled, uz suprugu, djecu itd., opet se iznova vraaju s nestankom toga.

Nedae

neemu

koje napadaju srce jesu: tuga, mora i briga. Ako se radi

to je prolo, onda srce pati od tuge. Ako sc radi o

neemu

trenutno aktuelnom, onda srce pati od more i misli. J\ ako je u pitanju neto
to dolazi u budunosti, tada srce pati od brige.ll-l A Allah najbolje ma!

OIJL0\1 \K

f' ET~ \ESTI:

STATUS OVJEKA IZ~fEDU SLOOOONE VOlJEl PRISILE

D:fphili, nepoznavaoci J\llaha, Njegovih imena i osobina, koji ih
iskrivljuju i odbacuju, i ne osjeajui, omraavajuAllaha, d.., Njegovim
stvorenjima. Prekidaju im put Njegove ljubavi i udobrovoljavaoja kroz
poslunost.
Navest emo neke primjere.
Oni u srca slabanih Ljudi ulijevaju ideju da je Allah Uzvieni
takav da pokornost, ma koliko se rob trudio da je ispotuje formalno i
sutinski, i ma koliko ona drugo trajala, nimalo ne koristi. Tvrde da rob
nije siguran od 1\llaha i Njegove odmazde. Govore iro da Nlah veoma
lahko moe pokornoga roba izvesti iz mibraba u mejhanu, iz

vrstog

Rl " ... i da Mi od vode sve iho s tvaran1 0. ~, (EI-Enbija, 30.-op. prev.)

"' Rob od ~\'Og~ Gospod:trn putem dove tr:tii z.ariro od sve tri nedae koje z~m:trnju srce, kako

bi njegovo srce bilo prcd~no Njemu u S\'tm smnjima; u \'Czi :. onim to je prolo, u sadanjosti

i budunosti.

RIZNICA ZNANJA

vjerovanja

J 41

zikra odvesti ga u irk i muzil.:.u, a njegovo srce s cistim

ima.nom uputiti u kufr, nevjerstvo!

S"oje ideje

potvruju

ispravnim predan jima od Poslanika, s.a. v. s.,

koja nisu razumjeli, i neistinama koje nije izrekao Jepogreivi. To jo

smatraju sutinom tevhida, vjerovanja,

j u

kontekstu toga citiraju rijei

Uzvienog: "On nee biti pitan za ono to radi" 85 ; "Zar oni mogu hiti

sigurni od Allahove kazne? Allahove se kame n e boji samo n arocl

komepropastpredstoji! " 86; " .. i nekaznate daseAllah uplie izmeu
ovjekaisrcanjegova. " 8 '

Primjer Iblisovogprokletstva uzimaju za dokaz

svoje tvrdnje, kazujui da je on bio meleksk.i paun.HS Jo dodaju da nema

pedlja na Zemlji, ni na nebu, a da Iblis na njemu nije

uinio

seddu ili

tuku, ali ga je pokosila ruka sudbine i odredba se nad njim sprovela, te se

njegovo plemenito bie pretvorilo u najruniju stvar! Neki "pobonjaci"

iz njihovih redova govore: Mora strepiti od Allaha kao to strepi od

lava koji te napada bez ikakva povoda ili

uinjenog grijeha.>>

Od hadisa Allah ovog Poslanika, s.a.v.s., navode: "Doista e neki od

vas raditi djela koja vode ka Dennetz.t. sve dok izmeu njega i Denneta ne
bude kolikojedan lakat, a onda e ga pretei sudbina, te epoeti raditi djela
koja vode ka vatri, i u nju e biti uveden! ''89 Od nekih predstavnika sele fa
spominju izjavu:

Najvei

je grijeh hiti siguran od Allabove odmazde i

izgubiti nadu u Njegovu milost.>>90

Imam Ahmed b. Hanbel navodi od Avna b. Abdullaha da je ovaj
uo

nekog ovjeka kako moli: <<Boe, nemoj me zatititi od Svoje

El-Eobij:t, 23.
EI-E'mf, 99.

.. El-Eofal, 24.

"Sva predanja o ovome sbba su, pogledaj: Tifsir Ibn ebu Hacem, 365.

" Biljei ga EI-Buh:u:~ hadis br. 3208, i Muslim, hadis br. 26+3, u predanju od Abd uUaha b.

Mt!.'iudn, r.n.
12jaru o:rodi Es-Sujuri u djelu Hd.OIImtiIIMI.rttr, pripisujui je nekolicini predstavnika selefu.

42 l

Ibn K3Jjl1n cl - Dicn1jjc

odmazde!, pa mu je i\vn to osporio, rekavi: Reci: 'Boe moj, ne

uini

da budem od onih koji su sigurni od Tvoje odmazde!'

Sve su ovo usvojili

oslanjajui

se na pogrean princip, poricanjem

mudrosti, razloga i povoda u 1\Jlahovim djelima,

zagovarajui

da On,

Sve\-lnji, ne radi nira s razlogom i iz mudrosti!, nego da su Njegova

djela liena mudrosti, povoda i razloga! Nita ne
neega!

zbog

Kau da nije

iskJjueno

ini

radi

neega

da Bog najteom kaznom kazni

pokorne, ili da velikom nagradom nagradi grenike i Svoje neprijatelje.

Obje su

mogunosti

za Njega podjedrutke. Zapreku neke

mogunosti

moemo saznati samo putem Boijeg Poslanika, i tada bi znali da On

neku

mogunost nee

uraditi, ne zbog toga to je d:ua mogunost sama

po sebi neprihvatljiva ili nepravedna, nego zbog

to On nee

uiniti,

poslanike

dojave da

jer je nasilje, zulm, samo po sebi, u Boijim djelima

nepojmljivo i nemogue. Nemogunost nasilja u Njegovim djelima jeste

poput nemogunosti nalaenja jednog tijela na dva mjesta u isto vrijeme,
ili

nemogunosti

spoja dana i

noi

u istom \remenu, ili

nemogunosti

postojanja i nepostojanja neke srvari ili pojave u jednom vremenu!

Q,TO

je njihovo poimanje nepravde. Pa kada se trudbenik osobno

zapita: Onaj iji postupci nisu uravnoteeni i stabilni, od ije odmazde

nisi siguran, kako onda da budem pouzdan u pribli7.avanju Njemu?
Kako

uzvratiti na pokornost i iz,Tavanje Njegovih naredbi, a mi

ne posjedujemo nita drugo do ovaj kratkotrajni

Ako u

dunjalukom

dunjaluki

ivot?

ivotu odbacimo uitke i prohtjeve, a obaveemo

se bremenom ibadeta, bez ikakve garancije da nam vjerovanje

zamijenio ncvjersrvom, tevhid sa irkorn, pokornost s
dobroinstvo

nee

neposlunou,

s razvratom, zatim nas za stalno kazni, onda smo St\'atni

gubitnici j na dunjaluku j na aruretu!

RIZNICA Z~Ai'.'JA

/ 43

u sluaju da sc ontk-vo U\'jerenje usmu u njihO'\im srcima i 7.at\ori u

njihovim duama, knda se pozovu na pokornost ili odricanje uitaka, bit
e

pnput mjeka koji savjetuje svoga si na

sYom

uitelju,

rij eima:

Ako budd posluan

sve zapisivao i ne protivio mu sc, moda e te opet kazniti.

:\ako bude neposluan, nepaljiv i lijen, mo7.da e te nagraditi i poastiti!>>

~cka

se poslije ovakvih

uiteljevu

Kada

rijei

ne nada da

e djeak

prijetnju kaznom ili na njegovo

obeanje

djeak

privreuje

poraste i stasa da sam

drugima, kae mu:

obracici panju na

nagrade.
i ophodi sc prema

<<0\'0 je upravnik naeg grada, on izvodi lopova iz

tamnice i postadja ga na mjesto minisrra doupravitelja, a razbo1irog i

potenog ovjeka doivotno baca u tamnicu,

mui

ga i ubija! Te

e rijei

napmio jaz izmeu djeaka i upravitelja. Nee biti siguran od uprmiteljevog

postupka, u njegovu pohvalu ili prijetnju.

Nee

ga voljeti, nego

ga se

bo1ao kao silnika koji kanjava bezgrene i mui dobroinitcljc!

Zbog roga e ovaj siromah, srnarrajui da djela ne koriste njti tete,
posr:m

vjeni

gubitnik, ne

inei

dobra koja bi ga tjeila, niti loa zbog

kojih bi strahovao.
Moe li se na gori

nain

udaljiti od Allaha i omrazi ti NjegO'\a vjera?

Da su se prkosni nevjernici ma koliko trudili, ne bi mogli u ovoj mjeri

udaljiti ljude od Allaha i ogrditi im Njegovu vjeru.
Zaetnik

ove ideje misli da potvruj e kader i tevhid, pobija stavove

novotara i osnauje Allahovu vjeru!

Tako mi Allaha, razborit je neprijatelj manje tetan od prijatelja
neznalice. l SYe Allahove objavljene knjige, a
poslamei

svjedoe

Kada bi daije,

naroita

Kur'an, i NjegO\-i

pro ci v ovakvih ide ja.

pozivai

u A llahovu vjeru, slijedili metod kojim su

pozivali Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., u islam; doista bi svijet osvanuo

u dobru Iza kojeg ne bi bilo smutnje!

44 /

lb n Kajjim el - Dicvzijjc

Allah Uzvieni obaYijestio nas je, a On govori istinu i

obeanje

ispunjava, da se prema ljudima odnosi spram njihovog truda, a

rutgrauje

ih spram njihO\ib djela.

Dobroinitelj

se ne treba bojati

nepravde ili zakidanja, otete ili globe. Allah Milostivi ni u kom

nee

sluaju

obez\Tijedici djela dobroinitelja. On nee zakinuti roba ni za trun

dobrog djela, niti bi mu za toliko nasilja

uinio.

U Kur'anu je objavio:

"'Allah nee nikome ni trunku nepravde uiniti: dobro djelo On e

mnnogostruitiijo od Sebe nagradu veliku dati!" 91 Kada bi dobro

djelo bilo

veliine

zrna gomice, Allah ga nebi zanemario, nego bi mu i

za njega nagradu dao. Oo za jedno dobw djelo deset puta vie nagrauje,
a nekada nagradi i do sedam stotina puta vie, pa i preko toga.
Allah Svemilosni popravlja ljude loe
oprata grenicima,

upuuj e

udi,

priziva srca odmetnika,

zalutale, izbavlja propale,

poduava

neznalice, rasvjetljava razum izbezumljenima, podsjea nehajnike

i prua

utoite

bjeguncima! A kada kanjava, Njegova kazna slijedi

tek onda kada rob pokae svoje jasno odmetanje i opiranje. Oo

nee

spustiti kaznu prije nego to pozove roba da Mu se vrati i dokae mu

Svoje pravo na njegovu pokornost, jer je On njegov gospodar. Tako
uini

vie puta, pa kada

iezne

nada da

se rob odazvati pozivu i

priznati Allal1ovu jednou, tevhid i Njegov poloaj gospodara, rttb11bjjjet,

Allah kazni roba za dio njegovog nevjerstva, odmetanja i bal1atosci.
Tako postupa iz razloga da rob ne bi mogao prigovoriti da mu je njegov
Gospodar nasilje

uinio,

nego da prizna i shvati da sam sebi nasilje

nanosi. U tom kontekstu, Allah Uzvieni o stanO\rnicirna Vatre kae:

"l oni e priznati da su bili nevjernici, pa, stanovnici Dehennema
ognjenog daleko bili!"92 O onima koje je na d unjaluku unitio, Allah,
"' En-N isa, 40.
2
EI-Mu lk, 11.

''

RIZ~ ICA Zl'<Ai\JA

l 45

d.., prenosei njihov vapaj, bda su jasne znakoYe ugledali i kaznu

OSJetih, objavio je: ''Teko nama! , oni bi govorili: ' Mi smo, zaista,

ne,jernici bili! ' I kukali bi tako sve dok ih ne bism o

ito ponjevena, nep ominim. "'

93

u inili,

kao

A vlasnici \'rta koji je Allah u noi

umtio, kada ga ugledae, rekoe: '''HYaljen n eka je Gospodar na!'

rekoe, 'nu smo, uistinu , nepravedni bili!'"'l4 Hasan e l-Basri u vezi
s ovim kae: <<Uli su u Vatru, a u srcima im stoje rijei zahvale Allahu,
ali nemaju povoda i naina da se u tom stanju obrate Allahu! Zbog toga
Allah Uzvieni u a jeru kae: ... i zameo bi se trag narodu koj i j e inio

zlo, i neka je hvaljen Allah. Gospodru svjetova!''15 , rj. neka nestane

spomena o narodu koji je zlo

inio,

a sva

hvala opet Allahu pripasti.

Njihovo unjtenje Mu nita nije umanjilo dostojnost pohvale. I pored

tog;t to nekoga kazni ili uniti, Njemu sc, Gospodaru Uz,ienom,

i dalje zahYaljuje i ha!JJd, pohvala, upuuje, jer su Njego,a mudrost i

pravednost apsolutno savreni. Njega hvalimo jer je kaznu spustio na
one koji je istinski zaslu7.uju. Poznavalac kanjenih kazao bi: 'Oni samo

kaznu zasluuju, i kazna samo njima dolikuje!'

Zbog roga Allah Svevinji, nakon kaziYanja o presudi meu
rob0\1ma na Sudnjem danu, kada

sretnici bici voeni ka Dennetu,

a nesretnici ka Vatri, kae: "... i svilna e se po pravdi presuditi i rei

e se:

'Hvaljennekaje AUah, Gospod:u s'\jetova! "' 96 U ajetu J\llah ne

spominje ko e izjaviti pohvalu, nego koristi pasivni oblik;

podsjeajui

da e sva stvorenja, kada vide ~jegovu pravednost i dobrotu, poYikati:

''Hvaljen neka je Allah! Iz isrog razloga, Allah Uzvieni koristi
pasivni oblik u
'El Enb1j~. 14-15.
"' f:I-Kalc:m, 29.
hl-l:n':tm, 45.
Ez-Zumcr, 75.

obraanju osuenicima

Vatre: "I

rei e

se: 'Ulazite

46 l

Ibn Kajjim el- DcvziJJe

na deh ennem ske kapije ....,.,,- kao da

sva snorenja u7viknuti ove

rijei. ak e i tjelesa ncsremika i njihove due uz,-ikivati ove rijei! l

nebo iznad njih i zemlja na kojoj stoje

takoer e

uzvilcivati ove

A na drugoj strani, 1\1\ah I\filostiYi obavjetava da

tienike

rijei.

e sauvati

i odabranikc prilikom kanjavanja Svojih neprijatelja.

Svoje

Nee

ih

ka7.11iti kada Yolja Njegova bude da kazni r jegove neprijatelje.

Kada je Nub, a.s., z:tmolio Allaha da mu spasi sina, On ga je
obaYijestio da

ga pocopici zbog nevjerstva i loeg postupanja, a nije

rekao: Potopit u ga jer to elim! Bez grijeha i razloga!>>

Allah Uzvieni garantuje dodatnu i postojaniju uputu borcima na
Njegovom putu, a nije rekao da e ih u zabludi ostaviti i djela im unititi.
Takoer,

Milostivi

obeava

dodatnu

postojaniju

uputu

bogobojaznima koji Njegovo zadovoljstvo trae, a naglaava da ne

ostavlja nikoga u zabludi osim gresnike koji prekJdaju ugovor s Njime,
nakon sto su ga s

obeanjem

prilwatili. On u zabludi ostavlja samo

onoga koji stranputici daje prednost nad uputom, i cakvome On sluh i

srce

zapeati .

Od Sebe

okree

srce onoga koji odbija uputu kada mu

Njega ne vjeruje i odbacuje

doe,

w. Allah mu vid i srce okree; kao kaznu

to Ga odbacuje i ne prihvata ono to je spoznao i u Njega se uvjerio.

Da Allah zna da u tim tjelesima, kojima je zabludu i 'ienu

nesreu

odredio, ima ikak,a dobra, On bi ih urazumio i uputio, ali ona ne

zasluuju Njegovu blagodat i nisu dostojna :0Jjegoye poasti.
Allah

Svemogui

otklonio je sve prepreke, podigao dokaze, olakao

put upute i pojasnio njene uvjete. Obavijestio je ela u zabludi ostavlja

samo mzvratnike i silnike. Ne

peati

srca nikome drugome osim onima

koji granice prekorauju. U smutnju baca samo licemjere zbog djela

r

LzZumer, 72.

RIZNICA Z!\Ai\jA

njihmih.

/47

s,,e je onako kako je u Svojoj knjizi kazao: ''A nij e tako (kako

go,ore)! Ono io su radili, pre.la:ilo je srca njihova. "~H t\ o jevrejimn

je obpvio: ..... i ta su govorili: Naa su sr ca ok orjela l' Allah im j e,

zhogne\'jerovanja, njili.ova sr ca zap eatio . '"' 1

Za onoga koga je Pravim putem upnl\'io, Allab kae da ga
u zabludu odvesti dok mu ne pokae

ega

se treba

uYati,

nee

pa on

sobom, zbog svoje loe prirode i nesree, izabere zabludu nad upuwm,
srranputicu nad Pravim putem, te sa ejmnom svojim i Allahovim
neprijateljima stane p:rociv Gospodara svoga.

0111.0\IAK ES~i\ESTl :

.\LL\IIOYO UZVIlAANJE NA SPLETKARENJE- J11EKRliLLIII

.\Itkr (spletka, zamka) koji Allah pnptsuje Sebi jeste Njegovo
uz\'raanje

posredstvom poslanika i odanika na spletke i obmane

\':tr:ilica. ~a taj nain .t\llah njihO\e loe spletke suzbija s,ojirn dobrim

zamk:tma. Njihove spletke su neto najrunije i podlije, a Allahove

zamke su neto najbolje i najvrjednije; zato to su pravedne i s ciljem
uzHaanja. Takoer

uzHaanje

je i Allahova IIJf!IJoda'o (prc,ara, obmana) odgovor

nevjernicima na njihovo varanje Allahovih poslanika i

dobrih robova. Tako moemo ustvrcliri da ne poscojc bolje zamke i

obmane od Njegovih. 1110
l!l-~lut.1ffifun,

lt

En-Nts:1, 155.
' Allah u Kur'anu navod1 primjeri! nevjcrruog splerk:trcnjn (rmkra) i njihove pre,':\ re (mlfbadmt),
tc 7~1 S\'oje mkiMj:tnjc njihovih spletki 1prcvarn koris ci iste termine: mekmllt~b (Ailaho"a splet kn)
l!Mkul;a/ullob (AllabO\':t nbm:tnn). Pogledni inorni nrap~k1 1cksr sum: E l-F.nf.d, 30., E I-E'r:tf,
99, En::-\l!':t, 142. Spletka JC pogrdnn i zll ud strane unu~r:t ko je prvi, bez flO\'IJda, ini uko )C
ncpmcdn:t. ;\lcr1utim r\ll:th, d.., iako konsu 1so temun, On uz,rn:t n:1 spletka reale i obmanu
1 ::-..Jcg<J\' n1<kn '"''""da,, pra\cdni su. (op. pre,.)

48/

Ibn Kajjim el-DcV7ijjc

A to se

tie

onog

cwjeka

koji radi dobra djela, sve dok

izmeu

njega i Denneta ne bude koliko jedan lakat, pa ga pretekne propisana

sudbina, moemo kazati da je on u
Denneta.

i\lfcurim,

Dennet, AHab bi ga

oima

ljudi radio djela stanovnika

da su co u srvarnosti bila djela koja uvode u

~avotio

i njin"le zadovoljan bio, i ne bj mu unitio

ta dobra djela.
A u Yezi hadiskog navoda: " ... sve dok izmedu njega i Denneta ne
bude koliko jedan lakat" 1111 ,

ije ttunaenje

nekima prcdscadja problem,

kaemo da je nesretnik u sebi nosio skrivenu mahanu koja ga je pri

kraju ivota upropastila i iznevjerila u presudnom

asu.

't-.'fahana ga je

prevladala i svoja je djela po njoj uskladio. Da u njemu nije bilo tc

mahane i utajene obmane, Allah ne bi

izobliio

njegov iman. Njegova

dobra djela, uz iskrenost i predanost, dovela su ga u

oima

ljudi do

Denneta. Uz njih nije bilo nikak-va pmoda zbog kojeg bi mogla biti
unitena. Meucim, Allah S\'eznajui upuen je u sve tajne Svojih robova
koje oni

meusobno

ne vtde i ne poznaju.

Ako u razmatranje uzmemo i Iblisov sluaj, Allah Svevinji kazao je

melekima: "Ja znam ono to vine znate!" 102 Gospodar Uzvieni znao je
kakvo se nevjerstvo, zavist i oholost krije u Iblisovom srcu, ali to meleki
nisu znali. I kada im svima bi

nareeno

da Ademu, a.s., naklon

uine;

u srcima se meleka potaknula Ljubav, srrahopocovanje, poslunost i

predanost, te su pohrlili izvrio 1\llahovu naredbu. A na drugoj strani,
u srcu Allahovog neprijatelja razotkrila se oholost, obmana i zavist, te
je odbio posluati naredbu i uinio je nevjerstvo.
to se cie straha Allabovib odabranika, evlija, od Njegovog mekra, i
on je s pravom. Oni sc boje da ih Allah Uzvieni zbog njihovih grijeha i
111
'
1"!

Izvor i ocjeru1 hatlis.1 ~pomenuu su r:truJc.

El-Bekara. 30.

RIZK I CA Z ~AI'\JA

/ 49

prijestupa ne odbaci, pa im skonanje bude u vjenoj nesrei. Njihovi su

grijesi izvor njihovog straha, a Allahova milost izvor je njihove nade.

A

rijei

Uzvienog: "Zar oni mogu biti siglUni od Allahovog

mekra (kazne)'' 103 odnose se na velike grenike i neYjernike, dok je

poruka ajeta da niko ne moe gri jeiti, a u isto vrijeme biti siguran

da mu Allah na spletkarenje i obmane

nee

uzvratiti Svojim mekrot/1

(zamkama), osim onih kojima oita propast predstoji.

Ono ega se plae vjernici u vezi s Allahovim mekron1, jeste to da im

On ne odloi knnu za prijestupe koje su

poinili,

pa sc time zanesu i

naviknu na grijeenje, a onda im iznenada nakon nekog vremena stigne

Albho\"a kazna.
A druga stvar koje se boje jeste zanesenost i zaborav na Allaha, pa
da i njib Allah zbog toga zapostavi j napusti, i tada ih snau nevolje i
smutnja, da Allahov mekrprema njima bude njjhovo zapostavljanje.
Trea

stvar koje se boje jeste da ne primijete j ne upoznaju sve

svoje mahane i grijehe, koje Allah poznaje i vidi, pa zbog toga iskuse
kaznu AUahovog 111ekra i ne znajui zato ih je to snalo.
etvrta stvar koje se boje jeste da ih Allah Uzvieni ne iskua onim

to ne mogu strpljivo podnijeti, pa klo nu pred iskuenjem. To bi znailo

da su kanjeni 111ekro111.

ODLOIIAK SEOA.\INAESTI:

f!LOilm~

VJEROVANJA UALLAHOVE OSOBINE. S!FATE

Kur'an je Allahov govor i u njemu se Uzvieni otkriva Svojim ro

bovima. Ponekad sc otkriva u ogrtau dominantnosti, veliine i moi,

od ega se glave robova povijaju ka zemlji, due ponizno priklanjaju,

El-Eh(, 99.

50/ Ibn KajJim el-Dien1jjc

glasova nestaje, a oholost i gordost rastapaju se kao to se so rastapa u

vodi. Drugom prilikom Allah UZ\ieni otkriva Se u osobinama ljepote
i savrenstYa. Otkriva Se u

S~l\'renosti

Svojih imena i ljepoti

s,o~

osobina.
Ljepota Njegovih djela kazuje o ljepoti .. "jegovog zata

(bia).

Pa

kada Ga rob upozna, neodoljiva ljubav prema Njemu iz srca roba iscrpi
S\ru

snagu voljenja. l scrpi je za onoliko koliko rob upozna od osobina

Njegove ljepote i savrenosti. I kada Ga srce roba istinski zavoli, ono se

oslobodi od svake druge ljubavi i elje. Ako bi neko i pokuao tu ljubav
usmjeriti na drugu stranu, srce i sve njegove pore bi to izriito odbacile,
upravo onako kako pjesnik opisuje:
<(Od srca se !raff da 11as zaborcmi,

al' llfll'ikc tijela tla lo

IJe prisflfJii!J>

Tako ljubav prema Njemu u srcu roba postaje navika, a ne oba,eza!

Kada se Uzvieni otkrije u osobinama milosti, plemenitosti, bla
gosti i dobroinstva, kod roba se probude osjeaji nade i ojaa njegova
ambicija. Tada rob,
to su

osjeaji

nade

predvoen
jai,

nadom, krene svome Gospodaru i sve

trud roba bolji je i vei.

Slian

je rataru koji sve

to se Yie nada boljem rodu, vie se trudi oko obrade usjeva, ali kada
njegova nada klone, nevoljan je u obrad i usjeva.
Kada se Svevinji otkrije u osobinama pravednosti, srdbe, ljutnje
i Onoga Koji strogo kanjava, tada se ljudska dua, koja navraa na zlo,
prene, i splasne njena pobuda za zabavom i nedoputenim, oslabi njena
snaga strasti i srdbe, nestane

pomagaa

njene gluposti i bezbrinosti,

a obuzme je strah, uznemirenost i panika.

Kada se Gospodar Moni otkrije u osobinama Onoga Koji nareuje
i zabranjuje, uzima zavjere i oporuuje, alje poslanike, objavljuje knjige
i propisuje norme ponaanja, u dui se probudi osjeaj za izvravanjem

RfZI'ii CA Zi'\ A!\ JA / 51

!\jego"ih nalo~ njihovim prenoenjem

oporuivanjem

drugim

ljudima. Probudi se osjeaj mierenosri u istinitost toga, cc elja za

ispunj~vanje nateenog

i ostavljanje zabranjenog.

Kada se l\filostivi otkrije u osobinama Onoga Koji sve uje i sve

vidi, kod roba se probudi osjeaj stida. Stidi se da ga njegov Gospodar
vidi u onome to prezire, ili da od njega uje ono to ne voli, ili da u
srcu svome pritaji ono to Ga

rasrujer

U takvom stanju, pokreti roba, njegove rijei i misli nisu zapostavljeni

i preputeni volji strasti i naravi, nego bivaju ureeni po erijatslcim
nalozima.
Kada se Svemilosni otkrije u osobinama Opskrbitelja i Onoga Koji
je dovoljan zatitnik i pomaga, Onoga Koji udovoljava sve ljudske
porrcbe, otklanja nedae od ljudi, pomae i titi Njemu odane, uz koje

On stalno stoji, kod roba se pojavi osjeaj tevekkula, iskrenog oslanjanja

na Allaha, prcpusranja Njemu, zadovoljstva uz Njega i zadovoljstva
svim onim to

odreuje

Svom robu.

Tevekkul, pouzdanje u Allaha, raa se, u sutini, iz saznanja roba

da mu je njegov Gospodar dovoljan, da mu Oo najbolje odabire i

dosuuje,

ce iz povjerenja u Njega i zadovoljstva u ono to On radi i

odabire Svom robu.

Kada se Allah otkrije u osobinama

moi

veliine,

smirena dua

roba dariva cijelu svoju poniznost Njegovoj velianstvenosti, svu

skruenost Njegm;oj moi, potpunu pokornost Njegovoj gordosti,
i bogobojaznost srca i tijela rob poklanja samo Njemu. Tada stanje
smirenosti i dostojanstva obuzme roba, ispuni njegovo srce, jezik i
druge dijelove tijela i dojmi se u njegovoj pojavi.

5~ / Ibn Ka Jj im el Oenijje

ALLAUOVE OSOBJNE BOANSTVA (Sif.l7'ffl-l1Wif!j}E)

l .\LLAlJO\'E OSOBINE GOSPOIJARST\~\ (SIFATl'R-Rl'lJl!Jf}}E}
Jednom

rijeju,

Allah Uzvieni otkriva sc Svojim robovima nekada

kroz osobine Boansna, a nekada kroz osobine gospodarsrva. Prizna

vanje Allahovib osobina Boanstva kod toba mora probuditi posebnu
ljuba'' prema Allahu,

cinju

za susretom s Njim, smirenost i radost uz

Njega, zadovolj stvo u Njegovom sluenju, natjecanje u

s~ecaoju

Nje

gove blizine, elju za udobrovoljavanjem Njemu kroz pokomost, ustraj

nost u Njegovom

velianju

i elju za udaljavanjem od ljlldi radi osame

s Njim, da samo Allah, pored svega drugoga, postane elja i cilj roba.
A kada cob prizna Allahove osobine gospodarstva, to mu nalae da
sc pollZda u Njega, pokae svoju ovisnost o Njemu, od Njega

pomo

trai, pred Njim se ponizi i Njemu pokori.

Upotpunjenje i kruna svega spomenutog jeste priznanje Allahovog
gospodarstva u Njegovim odredbama i odlukama (kadai-kadem); prizna
njer jegovog dobroinstva u iskuenju, Njegovih darova u oskudici, Nje
gove milosti, dobrote i blagosti u nadziranju i izdravanju svih stvorenja,
Njegove pravednosti u kazni, Njegove plemenitosti i dobrote u pratanju
i prikrivanju sramota i grijeha, zatim priznanje Njegove mudrosti i blago

darja u naredbama i zabranama, Njegove

Njegovog dostojansMI u

odgaanju

moi

u srdbi i zadovoljstvU,

kazne, Njegove plemenitosti u pri

hvatanju i Njegove neovisnosti u odbacivanju ovjeka!

PROUA\~NJE KUJrANA \'Oill KA SPOZNAJJ MILOSTIVOG

Ako dobro promatra kur'anske ajete,

uvajui

ih od iskrivljivanja,

ideja apologetiara i usiljenih miljenja, oni e ci prikazati Veliansrvenog

Vladara iznad sedam nebesa na prijestolju Njegovom, koji upravlja

RIZNI CA Z~ A l\JA l

S3

stanjima Svojih robova; nareduje i zabranjuje, alje poslanik(;, objav

ljuje knjige, dariva Svoje zadovoljsrvo nekima, a na druge sc srdi, prua
postoJanost, kanjava, daje i uzima, uzvisuje i poniava, podie i sputa,
iznad sedam nebesa sve v idi i
okien

uje,

poznaje tajne i javu,

svnkim savrenstvom, ist od svake mahane, ni

ini

ta

s iu na

hoe,

praka, a

i ono vee od nje, ne pomjeri se bez dozvole Njegove, ni list ne opadne,

ada On za to ne zna, niko se pred Njim ne zauzima za drugoga ostm uz

doputenje Njegovo, i robovi Njegovi, pored Njega, drugog zatttnika
i pomagaa nemaju!

ODLO \l \K OSAMNAESTI:

KliH'ANSKA METODAUOPISIVANJU MILOSTIVOGA

Promatraj kur'ansku retoriku, zapazit e Vladara, Koj i u potpunosti
svim dada. Njemu pripada svaka zahvala, a konci svih srvari i odredbi
u Njegovim su Rukan1a. Od Njega
vraaju.

potjeu

i Njemu sc naposljetku

Uzdigao se iznad prijestolja Svoga i nita mu nije skriveno

od "zemalja" Njegovog kraljevstva. On poznaje sve to je u duama

Njegovih robova, zna njihove tajne i javu. Samostalno upravlja Svojim
kraljevstvom: sve vidi i sve
ukazuje

poasti

uje,

daje i uskrauje, nagraduje i kanjava,

i poniava, srvara i opskrbljuje, oivljuje i

odreuje, presuuje

usmruje,

i ureuje!

Sve odredbe; velike i male, sputnju se od Njega i Njemu se vraaju!

Praka sc ne pomjeri bez dozvole Njegove, niti list opadne, a da to On

ne zna.

54/

Tb11 K~jjim ei-Dievzijjc

ALL\JJO\:\ S:U I OPOII\~\LA

Razmisli kako Allah Svevinji hvali Sebe,
kako savjetuje Svoje robove,

upuuje

velia

ih na ono u

Sebe i pohvaljuje,

emu

je njihova

srea

i uspjeh i podstie ih na to, te ih upozorava na ono m im teti i unitava

ih, kako im otkriva Svoja imena i osobine, kako im pokazuje Svoju
ljubav i blizinu kroz darivanje blagodati, i preporuuje im ono
kod Njega

stei

upotpunjenJe blagodati, kako ih upozorava na Svoju

srdbu i kaznu, i podsjea ih na

poasti

koje im je pripremio ako 1\ti u sc

pokore ili na kazne ako pokau neposlunost, zatim kako im

ta je uradio sa Svojim
kakvo je bilo

ime e

skonanje

tienicima,

predoava

e!'I!Jama, a ta s neprijateljima, ce

i jednih i drugih.

AJhh SveYinji najljepim opisima hvali Svoje odabranike zbog

njihovih dobrih djela, a kudi Svoje neprijatelje njihovim najrunijim
osobinama zbog njihovih hrdavih postupaka. On navodi primjere,
dostavlja raznovrsne dokaze i argumente, i na najljepi

nain

odgovara

na sumnje i dileme Svojih neprijatelja. Allah Uzvieni potvrc:luje istinu

iskrenoga, a proziva i razotkrin neistinu laljivca. Govori istinu,
upuuje

na Pravi put, poziva u Dennet, Kuu mira,

ljepote, blagodati i dobrotu, kao to

propasti,

spominjui

odvraa

opisujui

njegove

od Dehennema,

njegove patnje, boli i neugodnost On

Kue

podsjea

Svoje robo,e na njiho,u potpunu ovisnost i zavisnost o Njemu, tako da

se ni za treptaj ob ne mogu osamostali ti od Njega. Njihov Gospodar
spominje im Svoju samostalnost i neovisnost od njih i od bilo

ega

drugoga. On ni od koga ne zavisi, a sve mimo Njega ovisi o Njemu.

Allah ih

podsjea

nije NjegO\om

da niko ne okusi ni koliko trun dobra j vie, a da to

milou

zla ili vie od toga, a da

i
to

dobroinstvom,

niti neko osjeti koliko trun

ruje po pravdi i mudrosti Njegovoj!

RIZNICA ZNANJA l

.55

OALL\IIlll NJEGOVIM IWUOVDIA

Promaua e

u kur'anskoj retorici zapaziti kako Allah kori Svoje

milJeOlke na bhtg i dostojanstven nain, ali, i pored ukora, On im prata

greke, prelazi preko njihovog spoticanja, trai im isprike, popravlja
llJiho,e mahane i manjkavosti, titi ih, brani i potpomae. On im je
zagarantumo svako dobro, izbavlja ih iz tekih muka i ispunja,a Svoje
obeanje

prema njima. On im je istinski zatitnik, pored koga nemaju

drugog zatitnika, i On ih protiv njihovih neprijatelja potpomae. Divan

li JC On zatitnik i divan pomaga!
Pa kada srca posvjedoe i u Kur'anu upoznaju Lijepog, Plemenitog,
Milostivog i Velianstvenog V ladara, Koji ovako postupa, kako onda da
Ga ne zavole? Kako d.t sc ne natjeu u stjecanju Njegove blizine? Kako
da ne utroe s,oje uzdahe u dokazivanju pred Njim radi Njega. Kako
da im On ne bude drai od svega drugoga, a Njegovo zadovoljstvo
prioritetnije od zadovoljstva svib stvorenja?
Kako, onda, da srce ne ustraje u Njegovom velianju i spominjanju,
a da ljubav i enja prema Njemu i smiraj uz Njega ne postanu hrana,

snaga ilijek srca? 1\ko pak rob to izgubi, srce se k.vari i umire, i vie mu
imr nita ne znai!

ODlll\1 \K llEYETN,\ ESTI:

SH SU llLAGOOATl OD ALLAHA. AGRIJESI OD EJTA~A

Razmiljao sam o ovodunjalukom ivotu, pa sam zakljuio da je
snha ivljenja priznati da su sve blagodati san10 od Allaha; bilo da
sc radi o blagodatima pokornosti Allahu ili o blagodatima uivanja, a
zatim traiti od AUaha da nam podari nadnhnue kojim emo se sjeati
svih podarenib blagodati i, na kraju, biti M u zahvalni n ::t njima.

56/

Ibn Ka jJ im el - Oicvzijjc

Allah je Svevinji rekao: "Od Allaha je svaka blagodat koju

uivate. a im vas nevolja kal...-va zadesi, opet od Njega glasno pomo

traite. " 104 U drugom ajetu rekao je:

r n eka su vam zato uvijek na

runu AllallO've blagodati, da biste postigli ono to budete eljeli." 1115 l

kazao je: " ... i budite zahvalni Allahu na blagudatima Njegovim, ako

se samo Njemu klanjate. " 1116

Znajui

da je Allah izvor svih tih blagodati, koje samo zbog dob

sluaju

rote Svoje daje, u tom

postii e

spominjanje blagodati i zahvala na njima

sc samo uz Allahovu

pomo

i uputu.

Glli.IESl SU PROPAST l PONIENJE

Grijesi su posljedica .t\llahovog naputanja i ostavljanja roba bez
pomoi, preputajui

ga samome sebi. I ako Allah Uzvieni ne oslo

bodi roba takve sudbe, oo to

nee moi

samostalno

uiniti.

U takvom

stanju rob je u neophodnoj potrebi da preklinje i ponizno moli Allaha

Uzvienog da od njega otkloni povede i uzroke grijeha kako ih vie ne

bi

in i o.

sluaju

da se grijesi odredbom kadera i zbog slabosti ljudske

due oper ponove, rob je u neophodnoj potrebi da preklinje Allaha

Uzvienog i moli Ga da od njega otkloni posljedice grijeha i kaznu za
njih propisanu.
Rob se nikada ne moe osloboditi neophodne pocrebe i ovisnosti
od ove tci stvari, niti

bez njih uspjeh doivjeti zahvalu AUahu, traenje

zatite od grijeha i iskreno pokajanje.

,,. En-NahJ, 53.

111
' El-E'r:tf, 69.
"En-Nnhl. 114.

RLZNfCA ZNANJA

l 57

\ADA lSTRAIIOI'OTOU.NJE KAO TE.\IEL.I.~l PRJNUI'I

Zatim sam nadalje razmiljao, pa sam primijetio da sc sve pret
hodno spomenuto temelji oa principu strahopotoYanja i nade. I\li ni
ovo dvoje nije u vlasnitvu wba, nego je u rukamn Onoga Koji uprav
lja src1ma stvorenja, pa ih usmjerava kako On
dodjeljuje podrku,

upuuje

hoe.

On SYome robu

njegovo srce k Sebi i ispunjava ga nadom i

strahopotovanjem. Ali ako napusti roba i prepusti ga samome sebi i ne

upuo njegovo srce k Sebi, rob e i zabora,iti to traiti i moliti od Allaha.
Sto Allah hoe to bude, ali ono to nee, nee se ni dogoditi.

l'ZROCI STJECANJA ALLAHOVE PODRKE l UPUTE (TEif/K-1}

Razmiljao sam da li Allahova podrka i uputa (tet:fik) i Njegovo
naputanje i ostavljanje roba (hi!{jrm) imaju neke povede ili se deavaju
po praviUma sveopenitog Allahovog htijenja, nevezano za neki povod?
Medutim, spoznao sam da se deavaju po principu podobnosti stvore
nja za jednu ili drugu sudbu. Allah Svevinji
mogunostima

uveliko razlikuju po

uinio

i prihvatanju

roda ne posjeduje snagu prihvatanja koju imaju iva

meusobno

je da se snrorenja

neega.
bia.

i\tfrtva pri

Zatim se i,a

bia,

opet,

bia

imaju znatno veu snagu prihvatanja u odnosu na nerazumna bia.

mnogo razlikuju po snazi prihvatanja; razumna

Takoer primjeujemo razliitost

u snazi prihvatanja

meu

jeclinkama

jedne vrste, ali sc nijedna vrsta meusobno toliko ne razlikuje koliko je

primjctna

razliitost

u ljudskoj vrsci.

Ukoliko je rob podoban prihvatiti bh1godat; cijenit e je i, koristei

je na doputen

nain,

zahvaljivat

Darovatelju, hvalit e Ga i veliati.

Priznat e da je blagodat od Allahovog neizmjernog dobra, a ne njego

va zasluga.

Svjedoit e

da blagodat ne pripada njemu i da nije plod

58/

Ibn KnJJim el-Otevzijjc

njegovog Lruda, nego da pripada Allahu i da je samo od Njega. Zbog

svoje iskrenosti prema Allahu
hvale Allahu iskoristit

posvjedoit e 1

blagodat u onome

lz dostojnosti prema Allahu

pos\'jedoir e

Njegove plemenitosti, a uz to

jcgovu

ime

jcdnou.

Iz za

je On zadovo ljan.

da su blagodati samo od

upoznati svoju

nemo,

slabost, ne

marnost i nedosljednost u zahvali na ukazanim blagodatima. Pa ako

mu Allah stalno alje blagodati, to je, u svakom sl uaj u , samo Allahova
sadaka,

dobroinstYO

i plemenitost prema robu. A ako mu Uzvieni

uskrati blagodati, to je ono to zasluuje i to mu dolikuje.

Kako mu Allah Uzvieni

poveaje

blagodati, on

poYeaje

svoju

poniznost i predanost Allahu. Jo vie pokazuje svoju pokornost i za

hYalu Allahu,

strahujui

da mu Allah ne uskrati blagodati zbog toga

to sc nije dovoljno zahvalio, kako to je uskratio Svoje blagodati on

ima koji ih nisu priznali i ispunili svoje obaveze spram njih. Jer onaj
ko ne bude zahvalan na blagodatima i prihvati ih na
Allah Uzvieni

mu ih, bez sumnje, uskratiti.

nedolian nain,

Svemoni

je rekao: "I

tako Mi jedne drugima i skuavamo da bi nevjernici r ekli: 'Za1 su to

oni kojima j e AllaJt, izmeu nas, milost ukazao?' A zar Allah dobro
n e poznaje one koji su zahvalni?!" 107 A "zahvalni", to su oni koji su
saznali vrijednost blagodati, pa su ih kao takve s
zahvaljujui

Darovatelju pri tome i

pokazujui

dragou

prihvatili,

Mu svoju ljubav i zah

valu. Uzvieni je objavio: "A kada njima dokaz dolazi, oni govore: 'Mi
neemo vjerovati sve

dok se i nama ne da neto slino onome to je

Allahovim poslanicuna dano. '"

,,,.. El-En'am, 53.

1 11
~ ElEn'am, 124.

10

Rl ZN !CA ZNANJA/

59

l'ZROCJ \I.L\110\'0G N.\PUHNJA l OST.\\'IJA \JA ROB.\ (lf!ZL t.\)

Uzrok Aliabovog naputanja roba jeste u pokvarenosti i nepodo
bnosri roba da prihYata blagodati. Kada bi mu se ukazala blagodat,
rekao b1: ''Ovo je m oje, a dat o
prilii !"'

nu je jer ja t o zasluuj em i m eni to

O tome je Uzvieni objavio: '"Ovo to ja imam stekao sam

znanjem svojim!', govorio je on " 111'), tj. znanjem koje je Allah ,rjdio
kod mene, a ono kod Njega zavred nju je i obnvezuje sputanje blago
dati. El-Fcrra u vezi s ovim ajetom veli: "Stekao sam vdinama svojim,
zato to zasluujem blagoda ti!" 110 A Mukatil kae: "Govorio je: 'Stekao
sam to dobrotom svojom koju je Allah ,,idio u meni!"'
Allahov poslanik Sulejman, sin D avuda, a.s., kada je pobrojao bla
godati i kraljevstvo koje mu je r\ Uah dao, citirao je

rijei

Uzvienog:

"Ovoje blagodat Gospodan moga, Kojim e isl.-uava da li u zahvalan

ilinezaJwalanbiti." 111 Nije rekao: "Ovo je zbog moje plemenitosti!"
:\ pocom u ajeru slijedi spomen Karuna i njegovih

rijei:

'"Ovo to ja

imam stekao sam zn anjem svojim !" 112 Po ruka glasi da je Sulejman,

a.s., S\'e blagodati pripisao Allahu, Koji ga iskuava hoe li biti zahvalan
na njima ili e ih p o~:ei, dok je K arun, na drugoj strani, smatrao blago
dati S\'Ojom zaslugom i trudom.
U tom su kontekstu i
milou

rij ei

Milosti,og: "Ka.da ga obasp emo

Naom, poslije nesree koja ga zadesi , on govori: 'Ovo sam

i zaslui io! "" 113, tj. blagodat meni pripada i ja sam je zaraclio. Ona mi je

svojstvena kao to vlasniku pripada njegov posjed.

;\{eu tim,

podilra i
El-J...lS~s.

\'jernik zna da su blagodati vlasnirvo njegovog Gos

dobroinstvo
-r.

.llr."mlVtr'an, 2/ 311.

En-~eml, 40.

u: El-1'-am. 77.

l rnsilet. 50.

111

koje, bez o baveze, ukazuje Svom robu. To je

6o/

Ibn Kajjim cl - DicV7ijJc

milostinja koju Allah dariva SYome robu. On je

U7

puno pr:n-o moe i

uskratiti, a da to i ui ni, nita ne bi uskratio robu to oo zasluuje.

U sluaju da rob prcvidi i ne

posvjedoi

ovu istinu, nego misli da on

zasluuje i zavrelujc blagodati, divei se samome sebi, pori ui vrijednost

zudei

blagodati i

za poviicom, sve to

mu blagodati donijeti jeste

umtljenost i razmcdjivosl. 1\llah Svevinji o rome We: "Ako

milost Nau pruimo , p a mu je poslije uskratim o, on pada u

ovjeku

o ajanje

i postaje ne7.ah valan. A ako ga blagodatima obasp em o, poslije nevolje

koja ga je zadesila, on

sigurno rei: 'Nevolje s u m e napustile!" On

je doista umiljen i razmetljiv." 114 Kada ga Allah iskua neimatinjom

i oskudicom, pokaic sc u loim osobinama: nezahvalnosti i

oaju,

kada ga Allah iskua u blagostanju, on bude umiljen i razmetljiv. Kada

mu Allah otkloni nevolje, umjesto da Mu sc zahvali,
li, on gmori: "Nevolje su me napustile!" A kamo

"Nevolje su me Allahovom

milou

velia

sree

Ga i hva

da je kazao:

i dobrorom napustile!", rada ne bi

ukor zasluio, nego bi pohvalu dobio. No, on je, poto su nevolje od

njega otile, zaboravio na Darovatelja blagodati, i sam odlazak nevolja
nevoljama pripisuje, a zatim se

razmee

i umiljenost pokazuje.

I kada Allah u srcu Svoga roba vidi ove osobine, to je najvei uzrok

da ga napusti i ostavi, jer takav rob nije podoban za prihv::ttanje upot

neograniene

punjene i

blagodati. Uzvieni je rekao: Najgora bia

k od Allaha jesu ona koja su gluha i nijema, k oja

nee

da

shvaaju.

Da Allah zna da od njih moe biti ikal..-va dobra, uinio hi da

uju,

a da je uinio i da uju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i

glave

olaeu. ''~

15

inae

Allah Svevinji obavjetava da takvi nisu podobni prihvati ci

Njegovu blagodat, ali, i pored tog uzroka, oni imaju jo jedan uzrok
'" Hud. 9-10.
11

EI-Enf:u, 22-23.

RIZNICA Zi\ANJA

l 6t

koji onemoguan da im Allahova blagodat bude data, a to je njihovo

usiljeno odmeranje i ok retanje kada blagodat dobiju i upoznaju je.
Potrebno je znati da su svi uzroci Allahovog naputanja i ostav
ljanja roba (bi':jtm) mijck skriveni u

ovjeku,

i dolaze od njega, bez

obzira na ljudsku narav s kojom je rob semren i ovjeije slabosti i ma

hane, dok su uzroci Allahove upute i podrke (le1jik) od Njegovog dob

ra 1 milosti, rime to nekoga

uini

podobnim za prihvaranje Njegove

blagodati. Allah stnra i daje i jedno i drugo, kao w je stvorio cijelu

zemlju, pa

uinio

da jedna bude podobna za sjehru, a druga nepodob

na. On je snorio i

drvee,

pa su neka stabla podobna za izbacivanje

plodova, a druga su nepodobna. Stvorio je

pele.

Nekima od njih dao

je mogunost da iz trbuha svojih izluuju med, ali je uucoYima uskratio

tu

podobnost. Shorio je sve due. Neke su podobne prihvatiti blagodat

Njegovog

velianja

i zahvale, ljubavi, slavljenja, uzdizanja,

svjedoenja

Njegove jed noe i izvravanja ibadeta, ali druge, loe due, nisu podo
bne za ro, nego im je prikladnije i blie sYc ono to je suprotno rome.
A On je Mudri i Sveznajui.

OPL0\1 \K DV\IIESETI:

OPSKRUA l AS SMRTI (EJJEf1

Usmjeri svoje misli na brigu o onome to ti je

nareeno,

a ne

upoljaaj ih onim to ti je zagarantonno. Znaj da su opskrba i as

smrti zagarantovani i veoma blizu. Sve dok ed~/, as smrtni, ne doe,
opskrba

pristizati.

Ako ti iz mudrosti Svoje zatvori neki put opskrbe, budi uyjercn da

e ti

iz milosti Svoje otvoriti i ukazati korisniji put od prethodnoga.

62

lb n Ka jj tm el-Devzijjc

Razmisli o zametku u matedci, dok je jo ugruak, kako mu putem

pupanice

dospijeva potrebna hrana. Pa kada se dijete rodi, taj se put

ishrane zatvara, ali mu se otvaraju dva druga puta ishrane iz kojih

tee

ukusnija i ljepa opskrba nego prije; cisto i pitko mlijeko. I bda se i 0\a
d,a puca ishrane, po zanetku dojenja, zatvore, Allah mu otvara

etiri

nova i potpunija puta opskrbe. Allah mu daje dvije vrste hrane i dvije
vrste

pia:

a uz ovo

doputa mu da jede stolni i bilje, a poji ga mlijekom i vodom,

etvero

jesu i mnogi drugi ukusni dodaci. Zatim, kada umre,

prekidaju se ova etiti puta opskrbe.

Meutim, Allah

Svevinji otvara mu, ako je od sretnika, osam pute

va opskrbe, osam vrata Denneta, pa da

ue

na koja god

h oe.

Ovako postupa Gospodar Velianstveni. Nikada ne uskrati Svome

robu neto od dunjaluka, a da mu to mnogostruko, i za roba korisnije,
ne nadomiri.

UOro- NAGilAOAVJERNIKA
Takve privilegije imaju samo vjernici, s obzirom da Allah vjernicima
ne daje mizerni i malen udio, jer On, Svevinji, nije zadovoljan da to pri
padne vjerniku, ve eli da mu dodijeli plemenit i vrijedan udio. Meutim,
rob, ne

znajui

ta je bolje i korisnije za njega i ne

poznavajui

Allahovu

plemenicost, mudrost i milost, ne moe ni pojmiti razliku i omjer vrijed

nosti

izmeu

onoga to mu je

uskraeno

na dunjaluku i onoga to mu

je pripremJjeno i

sauvano

ovodunjalukim

brzim uitkom, makar on bio i mizeran, a nemaran je u

na ahiretu. No,

ovjek

je plahovit u

enji

za

stjecanju ahiretskih uitaka, makar bili i velianstveni .

Da je rob pravedan prema svome Gospodaru, no, k.t-lko da to bude?!,
zaista bi se uvjerio da je Allahova dobrota prema njemu u onome to

RIZi\I CA Zi\ANJA l

mu je uskratio od dunjaluka mnogo

vea

poreenju

63

s dobrotom koju

mu je ukazao kroz ono to mu je podario na dunjaluku. Sve to mu je

Allah uskratio na dunjaluku, to je s ciljem da mu dadne na abiretu. Stav
lj:t ga na ispit da bi ga
ga, da bi ga oivio.

sauvao.

lz"~:co

Iskuava ga, da bi ga

oistio. Usmruje

ga je na OYaj SY1jet kako bi ga pripremio za

povratak Njemu, i da bi krenuo putem koji Njemu vodi. "On ini da se

no i

dan smjenjuju, to je pouka za onog'a koji hoe razmisliti ili eli

bitib1agodaran" 116 , "Ali n evjernici samo poriu'" 1 P

)Jeka nam Allah pomogne!

POUKE
-Ko upozna svoju duu zapostavit

e tue

mal1anc i trudit

se

da )t: popravi!
- Ko spozna svoga Gospodara odbacit

hirovc svoje due u

zanosu za Njim!
- Najbolje je ono djelo u kojem tc predanost odvoji od ljudi~ a
SYtedoenje

Allahme blagodati odvoji te od sopstvene due, pa u

njemu, onda, ne osjea sebe niti druge!

OilLU \l\~ 0\'AnESET l PR\'1:

SUTIXA OSL\NJAN.JANA ALUJlA

l sn:utt\OST OLAKANJA l OPUTENOSTI

Ko se proe odabiranja i planiranja kod nadanja poveanju, ili kod

straha od gubitka, ili kod traenja zdravlja, ili kod bjeanja od bolesci;
EI-Furkan, 62.
' PJ-bn, 99.

znajui

da je Ailah

moan

uiniti,

sve

da On jedini posjeduje pra,o oa

odabiranje i planiranje, te da je Njegovo planjranje korisnije i bolje za

lino

roba od onoga to on za sebe

planira, da Oo bolje poznaje od

roba ta je za njega najkorisruje, da je On moniji od roba da mu priuti

i dadne blagodati koje treba, da je On

vei

dost robu nego to je to rob

sam sebi, da je milosti,iji prema robu od milosti roba prema samom

sebi, da mu je

vei dobroinitelj

uz to da ne moe

uiniti

nego to je to rob za sebe;

priznajui

i jedan korak bez Njegovog planiranja, niti

ga od onoga to mu je Gospodar planirao moie neto

zaobii,

niko

mu ne moe korist priutiti, niti nauditi, osim onoga to je Allah

predajui

odredio i propisao; potom sc

odredbe Njemu,
pred

monim

ogranieno

naklanjujui

pred Njim,

preputajui

sve

i\Iu se poput najslabijeg kupljenog sluge

vladarom koji s,im kako

hoe

upravlja, a sluga samo

upradja dijelom onoga to mu vladar dopusti, ako tako

postupi, doi,jer e olakanje i oputenost od svih briga, misli, gorina

i tegoba, a svoju slabost, potrebe i koristi prepustit e Onome Kome

nita nije teko, i Koji se zbog toga ne uzrujava. On e co rijeiti umjesto

roba,

pokazujui

mu Svoju blagost, milost i dobroinstvo, i

nee

traiti

od njega nikakvu brigu, trud ili panju. Zbog toga to je rob svu svoju
panju usmjerio i predao Njemu, Uzvienom, On je, da bi ga nagraruo,
od roba preuzeo njego,e brige, dunjaluke potrebe i koristi,

praznei

ih

iz njcgma srca. A kako je lijep takav ivoti Ima li ita ljepe od takvog
srca, i ima Jj

vee

radosti i

sree

od one koju to srca uiva?!

U sluaju da rob ne prihvata nita drugo osim da se sam o sebi brine,

sobom sve planira i stara se sam o svom ivotno-sudbinskom udjelu,
ne

priznajui

Allahovo pravo u tome, Allah

onome to je izabtao. Dat

i teko stanje; pa se srce roba

ga ostaviti i prepustiti

mu brige, patnju, umor, strah,

nee moi oistiti

beznae

i odmoriti, posao ka

RIZNICA ZNANJA/ 6,5

dobru zavriti, nadu ugledati, bezbrinost i olakanje ostvariti i slast

neku postii. tavie, izgubit e radost, veselje i zadovoljstvo due, i
morat e se boriti za ivot poput zvijeri, ali mu ivot

nee

pruati nade

niti e u njemu neto zaraditi za dan povratka.

STANJE ROBA IZMEDUAtLAilOVE NAREDBE I GAIU\NCIJE

Allah Uzvieni propisao je Svojim robovima obaveze i dao im je
odreene garancije. Ako

rob s iskrenou, predanou, zadovoljstvon1 i

u granicama svojih mogunosti ispotuje Allahove naredbe, Uzvieni e

uzvratiti onim to mu je obeao i zagarantovao. Pwit e mu opskrbu,
zatitu,

pomo,

ako se u Njega pouzda i

pomoi

zatrai,

utoite,

ako

muJ\llah bude cilj i tenja, oprost, ako se za grijehe pokaje, i udovoljit

e

mu sve potrebe, ako je njihovo stjecanje

uzdaj ui

vrsto

vezao za Allaha,

se u Njegovu dobrotu i plemenitost.

Razborit i mudar rob brine se kako da ispotuje i izvri Allahove

naredbe, a ne brine se o onome to mu je Allah Uzvieni

obeao,

jer On

govori istinu i obeanje ispunjava. A ko to bolje od Allaha svoj zavjet

ispunjava?!

PREDZNACI SREE
Meu

p.redzoacima

sree

za roba jesu njegova zaokupljenost

Allahovim naredbama i bezbrinost prema Njegovim garancijama, dok

su predznaci propasti i

uskraivanj a

Allahove blagodati zaokupljenost

roba Allahovim garancijama, nemarnost srca prema N jegovim

naredbama i gubljenje strahopotovanja i ljubavi prema Allahu
Uzvienom. Neka nan1 Allah bude na

pomoi!

66/

[b n Ka jji m el- DtcvzJjjc

Bir b. ei-Haris 118 veli: "Tri su vrste ahiretskih sretnika: pobo7.njak

(abid), koji robuje Allahu uz prihvaranje

dunjalukih

blagodati,

z~tim

asketa (zflbit~, koji oboava Allaha uz odbacivanje dunj al ukih blagoclari

i istinoljubivi (.riddik) koji se Allahu pokorava uz Njegovo zadovoljst,o i
pristanak. Ako mu Allah Uzvieni dadne znak da prihvati dunjaluk, on
ga i prihvati, a ako ga uputi da ga se odrekne, on tako i postupi!

001.0\IAK 0\.\0[SET l DIHIGI:

VRSTE TEVEKKULA. OSLANJANJANA ALLAJIA

Dvije su vrste oslanjanja na Allaha.
Prva vrsra jeste oslanjanje na Allal1a u
elja ili u otklanjanju

s~ecanju

ovodunjalukib nedaa

ivotnih potreba i

i nevolja.

Druga vrsta jeste oslanjanje na Allaha u ispunjavanju onoga to

Allah voli i

ime

je zadovoljan: poput imana,

Yrstog

uvjerenja, borbe

na N jegovom putu, poziva u islam itd.

Izmeu

ove d\ije nste tevekkula postoji ogromna razlika u

vrijednosti koju ne moe precizirati i znati niko drugi osim Allaha

Uzvienog. Kada se god rob istinski osloni i pouzda u Allaha u drugoj
vrsti tevekk:ula, Allah Svemilosni zagarantuje mu i dodijeli podrku i u
prvoj vrsti. A kada se rob osloni na Allaha samo u prvoj v rs ci tevekkula,
ALlah mu Uzvieni opet zagarantujc i dadne podrku i u drugoj vrsti,
s cim to u ovom

sluaju

rob gubi nagradu onoga koji se oslanja na

Allaha u onome to On, Svevinji, voli i ime je zadovoljan.

11

"'

PoznaLi!' bo Bir EI-Haf1 (Bosonogi), umro 117. god. po Hidiri.

RIZNICA ZNANJA

/ 67

\AJ\'llEDNIJEOSLANJANJE
Najn:ednije oslanjanje na Allaha jeste ono oslanjanje kada se
rob prepusti Allahu u uputi,

svjedoenju

Njegove

jednoc, slijeenju

Poslanika, s.a.v.s., i borbi protiv zagovaraa neistine. Ovo je oslanjanje

poslanika, a.s., i njihO\ih odabranih sljedbenika.
Oslanjanje moe biti neophodno i s ciljem ostvarenja
emu

utoita,

pri

rob ne nalazi drugog izlaza i sklonjta osim u oslanjanju na Allaha,

bda nestane naina i mogunosti za izbavljenje i spas, kada ovjek sam

sebi teret postane, i uvjeri se da ne postoji pribjeire i sklonite od
Allaha, osim u bjeanju i privijanju Njemu.
Ovakvo oslanjanje na Allaha, bez imalo sumnJe,

zavreuj e

osigurava olakanje i spas.

t; drugom

sluaju,

oslanjanje na Allaha jeste snar izbora, a ne

neophodne potrebe. To je oslanjanje uz postojanje i poznavanje uzroka

ko1i dovode do eljenog cilja. Ukoliko je uzrok koji vodi do cilja opravdan
i 'lcrski nareen, njegovo izostavljanje povlai ukor. ~led utim, ukoliko
rob slijedi uzroke, ali pri tome izostavi oslanjanje na Allaha, opet je
zasluio ukot, jet to je, po konsenzusu islamskog ummeta i kur'anskjm
tekstovima erijarsk.a obaveza i dunost. Obaveza je slijecliti uzroke i
oslanjati se na Allaha bez njihovog razdvajanja.

PIISEl.\NJE ZA .~EOOPUTENDI UZilOWL.\

Ukoliko je neki uzrok nedoputen, robu je zabranjeno slijediti ga,

i ostaje mu samo da se osloni i pouzda u Allaha Uzvienog, jer drugi

uzrok i nain ne postoji. Treba znati da je oslanjanje na Allaha jedan od
najjaih

uzroka u osnarivanju elja i otklanjanju

nedaa.

bt:z pramca, najjai i najdjelotvorniji uzrok i nain .

Zapravo, to je,

68 l

[bn Kajjim ci-Dicvzijjc

Ako je uzrok doputen, treba pogledati da li njegovo

slijeenje

koritenje slabi san1o oslanjanje na Allaha Uzvienog ili ne?!

U

situ~ciji

da uzrok slabi oslanjanje na i \llaha, teti srcu i zasjenjuje

nakanu i cilj, onda ga je bolje izostaviti.

Meutim,

ako uzrok ne reri oslanjanju, bolje ga je prihvatiti, jer

je mudrost Najpravednijeg

uinila

da pasivni uzroci budu vezani za

Njegovo htijenje. Zato ne treba, koliko god se moe, :lapostavljati

mudrosti koje je On ureclio.

Naroito

ako se to racli s ciljem pokornosti

Allahu Uzvienom. Srce pokazuje svoju poko.rnost putem oslanjanja na

1\llaha, a tijelo putem

slijeenja

uzroka koje olakava pokornost.

KAKO OST\~\RITI TEVEKAYl

Te11ekklll se ostvaruje preko
nareenih

slijeenja

i upranjavanja vjerom

uzroka, pa ko ih zapos tavi, njegovo oslanjanje na Allaha nee

biti ispravno, upravo kao to

slijeenje

uzroka koje vode ka stjecanju

nekog dobra ostvaruju nadu u Allahovu milost, dok e nada onoga ko

ih zapostavi biti puko matanje. Zbog toga zapostavljanje uzroka
oslanjanje

slabou,

ini

pa onda slabost postaje oslanjanje.

Tajna i sutina oslanjanja na Allaha jeste totalno pouzdanje srca

u Allaha. Tada mu

nee

tetiti

slijeenje

i upranjavanje uzroka, jer sc

srce ne oslanja i ne pouzdaje u uzroke, niti im je podlono, isto kao

to

o,jeku

ne koristi izjava: "Oslonio sam se na Allaha!", a uz to se

pouzdaje u drugoga i njemu vjeruje.

OSLANJANJE JEZIKOM I OSLANJANJE SRCE~I

Oslanj~nje

je jezikom jedno sranje, a oslanjanje srcem drugo, ba

kao to je pokajanje jezikom jedna stvar, a pokajanje srcem, makar

RIZNICA ZNANJA l

se jezikom i ne prelomile

rijei,

69

druga stvar. Zbog toga su ti jei roba:

"Oslonio sam se na Allaha!", uz oslanjanje njegovog srca na neto drugo

pored Allaha, poput rijei onoga koji kae: "Pokajao sam se Allahu!", a
jo uvijek

jci gri jeh

i ne prolazi ga se.

ODLO,UAK 0\1.~ESET l TRE I :

UVJERENJE UUSLJANJEDOVE
Temelj svakoga dobra jeste znati da ono to Allah
a ono to On ne eli,

nee

hoe,

to i bude,

ni biti! Na osnovu toga rob treba biti

m1eren da su sva dobra djela koja

ini

vrsto

zapravo od Allahovog dobra,

pa Mu se na tome b:eba zahvaljivati i ponizno Ga moliti da mu ih ne

uskrati i prekine.

Meutim,

loa su djela znak Allahovog naputanja i

ostavljanja roba, i u tom Ga stanju rob treba moliti i preklinjati da ga

sauva grijeenja

i da ga u injenju dobra i ostavljanju loeg ne prepusti

samome sebi.
Sloili su se poznavaoci

srano-duhovnih

znanJa da je osnova

svakog dobra Allahova podrka i uputa, a temelj svakog zla i propasti

jeste Allahovo naputanje i ostavljanje roba.

POIMANJE J'EVf1KA, ALLAHOVE POURKE IlOHU

Saglasni su da je tevjik, Allahova podrka robu, da Uzvieni ne
prepusti roba samome sebi, a da je bi;dan, Allahovo odbacivanje roba,
ustvari Njegovo preputanje roba samome sebi. Ranije smo rekli da
je osnova svakog dobra u Allahovo j podrci robu, a podrku samo
Svevinji daje i prua, a ne robovi, dok je

kl ju

za stjecanje Allahove

podrke iskrena dova, priznavanje ovisnosti o Allahu, predano rraenje

70/ lb Ll Kn Jj im cl- Dicvzijjc

utoita

kod AJiaha, ljubav i strahopotovanje prema Njemu. Kada god

Allah sudbinom podari robu ovaj

klju,

znai

to

riznice s,oga dobra. A kada god mu uskrati ovaj

da mu eli O!Yoriti

klju,

to

upuuje

da su

Allahova vrata dobra pred robom zatvorena.

Voa

pra,ovjernih Omer b. el-Hattab, r.a., veli: "Ja se ne brinem da

li e mi dova bid primljena. Mene brine kako

Allah dadne

nadahnue

u dovi, znam da

dovu uputiti, pa ako mi

mi i dova biti primljena!"

AllA IIO\~A PODRKA. TEI 'f!A~ SRAZ~I.IERNA JE NUETU

Srazmjerno nijeru, te
Uzvieni mu prua

energinosti,

pomo

ambiciji i

cnjama

roba, Allah

i podrku. Allah Svevinji dijeli Svoju

podrku robovima proporcionalno njihovim tenjama, postojanosu u

\' jeri, ljubavi i scrahopormanju prema Njemu. A na takav

nain

ih i

ostavlja bez podrke i preputa samima sebi.

Allah Uzvieni , a On je najmudriji i
Svoju podrku daje onima koji je

najupueniji

zavrjeuju,

u sve to postoji,

a zapostavlja one koji to

zasluuju. On je ~!udri i Sveznajui!

ZAHVALA ZA DOBfiO l DOVA

Niko nije iskusio neku nedau, a da uzrok tome nije njegovo zapos
tavljanje zahvale Allahu na dobrima, poricanje svog poloaja ovisnosti
o Allahu i zanemarivanje traenja od Njega. A niko nije nita stekao
uz Allahovo doputenje i

pomo

osim putem zahvaljivanja Allahu na

dobrima, iskrene dove i priznavanja svoje ovisnosti o Njemu.

Klju

svega spomenutog jeste u strpljivosti, jer je poloaj strpljivosti

u imanskom zdanju poput poloaja glave spram tijela. 119 Ako glava bude
odvojena od rijela, ni tijelo ne moe opstati!
L' predanju okar:~kteris:mom kao 11mfit prenosi se od Poslnnika, s.l\.\".S., nero slino ovom
nmodu, ali je predanje sl:!bo.

119

RIZNICA ZNANJA / 7 1

OllLUII l~ OrAIJESET l [ETYilTI:

PROMJENA l SNAGA SAMO Sl l'Z.\LIAll\

U pojavnom realnom svijetu ne postoji nici jedan uzrok koji
samosrnlno djeluje i ni utjecaj, nego ro bi,a uvijek uz jo neki dodatni
uzrok i uklanjanje smetnji za njegovo djelovanje. Ovo je zakonjtost koja
\':li za jasne i okom vicUjive uzroke.

~E\'IOIJfVI

UZROCI

to se tie nev1cUji,~ih ili apstraktnih uzroka, poput u*caja suneve

s,jedosti i toplote na biljke i ivotinje,

takoer

i odraavanje njihovog

uqecaja zahtijeva mnoge uzroke kao to je, naprimjer, postojanje

adekvatnog objekta uz druge dodatne uzroke, ili kao to je roenje djeteta,

pri emu se, pored spolnog odnosa, uvjetuje postojanje i drugih uzroka.
To nj i za sve ostale uzroke koji su neodvojivi od posljedica.
Svako stvorenje koga se ovjek pribojava, ili se u njegn. uzda, najvie
to moe uiniti jeste da bude dio nekog uzroka koji, opet, ne djeluje

samostalno.
Nema uzroka koji je samostalan u utj ecaj u, nego uvijek ovisi o
uqecaju nekog drugog uzroka, osim Allaha, jednog i Svemonog. Zbog
mga se strahopotovanje samo Njemu ukazuje i samo se od Njega
dobru nadamo.

NAIJA l STIL-Vl
Ovo je eksplicitan i neoborivdokaz da je ukazivanje strahopotovanja
1

vezivanje nade za nekoga drugog pored Allaha Uzvienog, zaista

neispravno uz pretpostavku da je neki uzrok samostalan u

u~ecaju,

72/ Ibn Kajjim el - Dievzijjc

tada njegov utjecaj na neto ne bi bio od

nje~,

nego od

uzronika

- onoga koji je potakao dati uzrok. Uzrok sam po sebi nema snagu
kojom bi utjecao na neto. Samo Allah Svevinji posjeduje snagu i On,
u stvarnosti izmjenjuje stanja. U Njegovoj je ruci sva snaga i S\'aka
promjena. Snaga i izmjena nekog stanja, koja se oekuje i nada od
stvorenja, u stvarnosti pripada Allahu. Zbog toga se postavlja pitanje:
kako da se nada u onoga koji ne posjeduje snagu niti

mo

promjene?!

NEKi UZrtOCI USKRAI\'J\N.JA ALL\IIOVE PODRKE

Osjeaj

strahopotovanja prema nekom stvorenju ili polaganje nade u

njega zaista je jedan od razloga zbog kojih AJJah Svevinji propisuje Svome
robu nedae i uskrauje mu Svoju podrku i pomo. Onoliko koliko rob
ukae scrahopoto,anja nekom stvorenju, za toliko ga Allah Uzvieni
ponizi pred stvorenjima. A onoliko koliko rob poloi nade u neko od
stvorenja, u toj mjeri mu Allah uskrati od Svoje pomoi i podrke.
Ovo je Allahova zakonitost koja vai za sva Njegova stvorenja,
iako veina njih to stvarno ili
e

praktino ne

zna. Ono to Allah

hoe,

to

se, bez imalo sumnje, i desiti, a ono to On, Svevinji, ne eli, to nee

ni biti, makar sc sva stvorenja trudila to ostvariti!

ODLO)IAII 0\1AOESET l PETI:

OVJ EKOVO POTlVANJEl VELIANJE ALLAHA

Najvea

nepravda i

potivanje, a u srcu ne

neupuenost

osjeati

jeste traiti od ljudi uvaavanje i

nikakva uvaavanja i potivanja prema

Allahu Svevinjem. To je zato to ovjek uvaava stvorenje pribojavajui

se da ga ne vidi u nedolinom stanju, a uz to, bez uvaavanja, ne strahuje

RIZNICA ZNAl\ jA /

73

da ga Allah Uzvieni vidi u tak\om stanju. SYc,inji je u Kw-' anu rekao:

"ta nm j e, zato se Allahove sile 11e bojite?! .. 120, tj. zato sc prema
NJemu ne ophod ire kao prema onome koga uvaavate j cijenite?!

Tttkil~

(uvaavanje) knai: ve li ina i mo. U tom kontekstu Allah za Poslanika,

v t e.J" !?l
l B asn, r.a., u tum:lccnJu

fr ... 1 da gaveliea
s.a.\~S., kazc:
~ Lf
r: asan eprethodnog ajeta, rekao je: "ra vam je pa ne poznajete sYoju ob:wezu
prema Allahu i ne zabvaljujete Mu?!" Mudahid, r.a., kazao je: "Kako
to o t\llahovoj

veliini

ne promiljare?!" Ibn Zejd,

UL,

pak veli: "Zar

ne smatrale da Allahu morate biti pokorni?!" A Abdullah b. 1\bbas, r.a.,

veli: "Zar ne poznajete Njegovo pravo uvaavanja i velianja?!" 122

s,a spomenuta miljenja ukazuju na istu stvar: da su uvaavali i vcliali

Allaha Uzvienog, te upoznali Njegovo pravo na

velianje

i uvaavanje;

zasigurno bi priznali Njegovu jednou, pokorili Mu se i bili Mu zahvalni!,

jer su pokornost Allahu~ osravljaoje grijeha i stid od Allaha srazmjerni
Yeliini

uvaavanja j potivanja prema Allahu u srcu roba. Zbog toga su

neki nai dobri prethodnici, Allah im sc smilovao, govorili: "Neka vae

uvaavanje i velianje Allaha u srcu bude veliko do te mjere da Ga ne
spominjete u nedolinim situacijama, da uz Njegovo ime ne spom injete
neto runo i bijedno, poput

rijei:

'Allah je psa, svinju i smrad doista

runim i odbojnim uinio.' I ovo spada u uvaavanje i

velianje r\llaha."

PRIZNAV.\N.IE ALLAIIOVE JEDNOE JESTE VIJ) NJEGOVA POTfVANJA l VELIANJA

Potivanje i velianje Allaha jeste ne izjednaavati Ga s nekim od
Njegovih stvorenja, bilo u govoru, poput

rijei:

'Tako mi Allaha i tvoga

ivota!'; ja nemam nikoga osim Allaha i tebe!'; 'to hoe Allah i ti!', ili u
u Nuh, 13.

"' El-feth, 9.

l!! Poglechj: 1Hsir Ed-D11rml-tlltniiir (Rnasuto biserJe), 1/516.

74/

Ibn Kajjim eiOievztJje

ljuba\-i, ,-elianju, sladjenju, ili u pokoraYanju: iZ'.ravati naredbe i kloniti se

zabrana nekog stvorenja, kao to se postupa prema AllahoYim naredbama
i zabranama, ili cak i dosljednije, kako to ini
u strahopotovanju i nadi

obezvreujui

veina

silnika i razuatnib, ili

Allahov nadzor i promatranje.

U potivanje i velianje Allaha spada i neomalovaavanje Njegma

prava,

govorei:

'7\l.lah sve oprata!", zatim, ncdavanje prednosti

stvorenjima nad Allahorn,

pree line potrebe;

rezerviui

za Allaha samo ostatke i ono to

potom, ne ostavljajui Allaha i NjegO\og Poslanika,

s.a.v.s., na jednoj strani, a ljude na drugoj, pa da Allahova strana i strana

Njegovog Poslanika, s.a.v.s., bude ispod strane ljudi . U ovo
spada i to da se u

obraanju

ljuclima ne daju srce i razum, a u sluenju

Allahu samo tijelo i jezik, bez st:ca i razuma, kao i to da

SYoga tijela

ovjek

takoer

proh~eYe

i elje

ne stavi ispred onoga to Allah Uzvieni eli.

Sve navedeno ukazuje na nepostojanje potivanja i velianja Allaha

u srcu, a ako neko bude

taka\~

Allah

Svemoni nee

u srca ljudi spustiti

potivanje i uvaavanje prema njemu. Naprotiv, Allah Uzvieni unitit

e

u njihovim srcima potivanje i uvaavanje prema njemu. I ako mu

uvaavanje i veli anje, iz straha od njegove zlobe, budu i ukazivali, to je

prezirno uvaavanje, a ne iskreno uvaavanje iz ljubavi.

U uvaavanje i

velianje

Allaha spada i to da se rob stidi zbog

spoznaje da mu Allah Uzvieni gleda u duu i tajne srca, pa u njima vidi

ono tO prezire.
Takoer,

to je i da Ga se rob stidi u samoi vie nego to se stidi u

drutvu uvaenih i najuglednijih ljudi.

VEZA lZM.EOU POTI\~AN.JA ALLAHAJ POTfVANJA NJEGOVI II STVOllENJA

Kako onaj koji ne uvaava i ne

velia

Allaha, ne postuje Njegove

objavljene rijei, znanje i mudrost kojima ga je obdario, moe oekivati

i trajti od

~udi

da ga potuju i uvaavaju?

RfZl'\I CA ZKA!\JA

/ 75

[,ur'an, znanje i upute Poslanika plemenitog, s.a.v.s., jesu veze s

istinom, te upozorenja, prijetnje i ukori koji se

ovjeku

dostavljaju.

SiJede vlasi u njegO\oj glavi podsjeaju ga i trijezne. Ali ono to mu se

dosradja nije ga opametilo, a ono to je na njemu nije mu dovoljno kao
s;wjcr bilo! ~o, on, oper, pored svega toga, trai od ljudi da mu potivanje
1 veliinu

ukazuju! Takav je

slian

onome koji je kakvu

nedau

doivio,

ali ga ona nije trezvenosti vratila, a trai od drugih koji ga promatraju da

Iz roga pouku izvuku. Udarac sudbine nije ga osvijestio, a trai od onih

koJI udarac vidjee da opomenu uzmu!

O oaj ko uje o patnji, kazni i Allahovim znakovima, koj i su sputeni

na nekoga, nije isti kao onaj koji to oima svojim vidi, a ne ela usporedi s

onun koji je to i doivio. "Mi emo im pruati dokaze (znakove) Nae

u prostnnstvim.a svemirskint, a i
~jegovi
ovjeku

u njiJna samima! " 123

Znakovi u svemiru jasni su i utni, a znakovi u samom

vidljivi su i osjetilni, pa neka nas Allah Uzvieni sauva od

Njegovog naputanja i ostavljanja roba na cjedilu. On je rekao: "A

oni na kojima se ispuni rije Gospodara tvoga zaista nee 'jerovati,

makar im doli svi dokazi, sve dok ne doive patnju n esnosnu!" 114
U drugom ajetu, reba je: "Kad bismo im meleke poslali, i kad hi
im nutvi progovorili, i kad bismo pred njih

oigiedrto

sabrali, oni opet ne hi vjerovali, osim ako hi Allal1 htio."

~EKE O
SOBINE RAZBORITOG

sve dokaze
125

ROUA

Razwnan i razborit rob koji uiva blagodat Allahove podrke uzet

e

pouku i s mnogo manje truda i dokaza od ovoga, ce

- fu<silc:t. 53.

Junus. 96-97.

!.!:' EI-En'am, Ill.

1
'

vrlinama

76 l

Ibn Kauim el-Dcvzj j c

islamskog morala i dobrim djelima upotpuniti mahane svoje prirode.

Onoliko koliko se koji trag rnahane izbrie iz njegove prirode, za toliko
se uree i
snaga,

povea

povea

trag imana. Kada se god smanji njegova tjelesna

se snaga imana,

vrstog

uvjerenja i

enje

za susretom

s Allahom i za ahiretom. Ako stanje roba ne bude ovako, onda mu je

smrt boljn od ivota, jer on onda preivljava
se na

odreenom

stupnju iskvarenosti, ne

i manjkavosti koje

donositi brigu, bol i

u

sluaju

odreenu

uzimajui

patnju i nalazi

u obzir mahane

mu s nastavkom ivota produavati i dodatno

nesreu.

Dug ivot jeste pohvalan i koristan samo

da rob prihvati opomenu, pokua

sustii

proputena dobra

i iskreno se pokajati, kao to je Uzvieni objavio: "A zar vas nismo

ostavili da ivite dovoljno dugo da bi onaj koji je 1rehao razmisliti

imao vrem ena da razmisli... " 126
Kome dug ivot ne poslui u ispravljanju mahana, sustizanju
proputcnog i iskoritavanju preostalih uzdaha,

radei

na oivljeaju

svoga srca i stjecanju vjenih blagodati, takvome njegov ivot

niemu

ne vrijedi.

PRillLIAVANJE ROBAOENNIITU ILI OEIIENNEMU

Rob je u neprekidnom putovanju; pribliava se D ennetu ili
Dehennemu. Ako mu bude darovan dug ivot, a njegova djela
kreposna, onda je njegovo dugo putovanje dodatna blagodat kojom
stjee vredniji vjeni uitak i dobro. to sc putovanje vie produava,

spremite dobrih djela roba

vee

je i vrednije. Ako se ivot roba odulji,

a njegova djela budu

hrava,

poveavanje

kazne, i poniranje u provaliju. Svaki putnik ka

tZI

Farir, 37.

patnje

onda je njegovo dugo putovanje samo

RIZNICA ZNANJA/ 77

ahiretu ili se uspinje ili ponire. U meif" predanju navodi se: "Najbolji
meu

vama jeste onaj koji dugo ivi a radi dobra djela, a najgori meu

vama jeste onaj koji dugo zivi, a ini Loa djela!" 1T

POSTUPAK lSKilENOGTRAGAOCA ZA AIII RETOM

Kada god iskreni tragalac za ahiretam osjeti slabost duba ili tijela,
to mu bude razlog za dodatno oivljavanje srca i due; kada izgubi neto
od dunjaluka, to

uini

poviicom za ahi.ret; kada mu bude

uskraeno

neto od dunjaJukih uitaka, to prihvati kao poveanje slasti na ahirctu;

kada god ga spopadne briga, tuga, alost i nedoumica, to

uini sreom

i radou na ahiretu!
Stradanje tijela, gubitak dunjaluka i njegovih uitaka, nestanak vlada
vine i ugleda, ukoliko bude radi zamjene i nadoknade svega toga na ahire
tu, to je onda dobro za .roba i iz milosti prema njemu, dok je u protivnom
to uskraivanje milosti prema robu i kazna zbog tajnih iu javnih grijeha, ili
zbog zapostavljanja javne ili rajne obaveze. Gubitak dunjaJukih i ahi ree
skih dobara posljedica je injenja nekog od ova etiri prijestupa.
Neka nas Allah Svemilosni podri u dobru!

ODLOMAK 0\~~DESET l ESTI:

POSLANIKOVO ZAGOVORNITVO, EFAAT,

POSTIESE POKORNOU NJEMU

S obzirom da je Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s., izvrio

upotpunio obaveze koje zahtijeva poloaj ovisnosti o Allahu
BiiJei.l ga lbn Hibban, h:tdis bc. 483, Ibn Ebu Se1ba, 13/254, EI-Bczzar, hadis br. 1971,
Ahmed, 2/235, u pred~nju od Ebu l lurejrc, r. a., u verziji: "Nnjbolji medu ,ama jeste onnj koji
rujdu?.di\>1 i rad1 najbolja djela!"

ll'

78 l

Ibn KajJim ci - Oievzijje

(/J/eka;;ml-[ftik{IIJ, Allah Uzvieni

uinio

je da sva druga St\'orenja, i na

dunjaluku i na ahiretu, imaju potrebu za Poslanikom,

s.a.v.s. 12<~

Potreba st"Yorenja za Poslanikom, s.a.v.s., na dunjaluku

njihove potrebe za hranom,

piem

vea

je od

i disanjem; a bez toga ne bi mogla

ni i\ieti.
Njihova porreba za Poslanikom,

s.a.,~s,

na ahiretu ogleda se u rome

da e ljudi traiti od svojih poslanika, a.s, da se zauzimaju kod Allaha da ih

On izbavi iz tegobe koja ih je snala, ali

e svi

ustuknuti od zagovornitva,

a istupit e Muhammed, s.a.v.s., i on e se za sve zagovarati. On e za sve

dennetl.ije traiti ot\aranje kapija

vjenog

uivanja.

Olll0\1 \K OHOEST l SEII\11:

POSTOJANOST VJERNIKAGS~IRTNOM ASU

Izgovaranje ehadera: "La ilahe illcUab" ("Nema boga osm1
Allaha''), u snu-mom

asu

zaista ima

velianstven

utjecaj na brisanje i

pratanje grijeha; jer je to S\jedoenje roba koji je uvjeren u ehadet i koji

poznaje ta on

znai

i podrazumijeva. Zbog ebadeta je 1.m u:la njegova

strast i smekala njegova jogunasta i buntovna dua; pa se povela za

dobrom nakon odbijanja, p civila se nakon odmeranja, pokorila se nakon
gordosti, nestalo je njene tenje za dunjalukom i njegovim bezvrijed
nim ukrasima, najskruenije se ponizila pred Gospodarom, Stvaraocem
i Istinskim Vladarem svojim

vapei

za oprost, milost i prelazak preko

hrdavih djeJa. 1z rc due izvilo se svjedoenje Allahove

jednoe koje

od

bacuje sve uzroke irka uz znanje da je i.t:k najvea potvora i la.

Kada se dua

oistila

od tih zabuna kojima je bila zaokupljena, a

pocom svezala svoje misli za. Onoga Kome se, bez sumnje, vraa; kada
w Nn dunjaluku im ie porreban tl:t lm pojasni propbe .\llahme ' 'jere, a na ahireru im treba
njc~ovo

zagovo rnistvo kod Albh:t (cra:n) .

RIZI\ICA ZI\ANJA

/79

je rob okrenuo svoje lice Allahu Uzvienom, predajui Mu svoje srce,

duu j misli; kada se formalno i sutinski predao Allahu, pa njegova java
j

osama postale izjednaene,

izgovarajui:

"La ilahe illellah!", iskreno iz

srca koje se ni za koga drugog, pored Allaha, ne ,-ezuje i ne pouzdaje,

rada 1e sm dunjaluk izaao iz srca roba, a srce se ispelo gledajui na put
povrntka Allahu, ugasio sc plamen strasti, a dua se ispunila irinom
ahircra gledajui samo u njega, dok je dunjaluk bacila iza lea.
Tada je iskreni ehadct bio zannica dobrih djela roba koji ga je
oistio

od grijeha i izveo pred Gospodara njegoYa, jer je ro iskreni i

predam ebadet,

ija

se sutina ne razlikuje od forme, i tajna mani

festaci ja od javne.
Kada bi ovakav chadet rob doivio u periodu zdravlja i snage, doista
bi se na dunjaluk"U i meu njegm1.m stanovnicima osjeao usamljeno. Pob
jegao bi od ljudi Al.lahu Uzvienom, osjeajui smiraj samo uz Njega.
i\ feutim,

rob izgovara ehadet, a srce mu je ispunjeno strastima,

ljubavlju prema ovodunjalukom ivotu i onome to ga ukraava, dok

dua vrvi od stjecanja dunjalukih uspjeha i zagledanja u ono to je
snorcno zaboravljajui na Stvoritelja.
Da se srce i dua oslobode SYojih tereta kao u asoYima pred smrt,
doista bi imali drugu zbilju i ivot
Neka nam Allah bude na

drugaij i

od ovog ivotinjskog!

pomoi!

ALL\111 ~JEGOr ROB

ta posjeduje onaj ija je kika u ruci AJiahovoj, a i njegov ivot?!, ije
je srce izmeu dva prsta Njegova, pa ga usmjerava kako Oo hoe?l' 29 , iji
je ivot u Allahovoj ruci, i smrt, i vjena

srea

ili

nesrea?!, iji

su pokreti,

u Kako sc navodi u hndJSu koj1 prenosi Abdulbh b. Amr b. El-A:;, r.a., a z:~biljeiio gn je
.Mu~hm, hadis br. 2.654.

So/

Ibn Kajjim el-DcvzijJe

mirovanje, djela i rijei uz dozvolu i htijenje Njegovo; pa se ne

kree osim

uz doputenje Njegovo i nita ne radi osim po htijenju Njego,ru?!

Ako ga Gospodar njego,- prepusti samome sebi, prepustio ga je
nemoi,

slabosti,

propasti, grijehu i grekama.

Ako ga prepusti nekome drugome, prepustio ga je onome koji mu

ne moe korist pribaviti niti tetu otkloniti, ne moe mu ivot dati ili ga
oduzeti, nici ga poslije smrti oiviti.
Ako ga Allah Svevinji ostavi, zaposjedne ga njegov neprijatelj 13t' i
uini

ga svojim zarobljenikom!

Rob se ni za treptaj oka ne moe osamostali ci od svoga Gospodara,

ve

mu je On, uz svak; njegov uzdah, formalno i sutinski, uvijek nuno

pocreban. ovjekova ovisnost o Allahu jeste apsolutna, no ovjek

se opet

odmee

od AJLaha, suprotstavlja 1'VIu se i

rasruje

Ga svojim

g rijesima. I pored svoje ogromne potrebe za Allahom Uzvienim, rob

zaboravlja na Allaha i zapostavlja Ga!, a Njemu e sc vratiti j pred Njim
e raun

za svoja djela polagati!

ODL0\1 \1\ 0\'.\DESET l OSm:

OSTVAllAr\JUADEMA, A.S.
Prva st\ar koju je Allah Uzvieni stvorio bilo je pero (kolem) 131 , da
bi zapisala sudbinu svih st\rorenja prije njihovog srvaranja.
Adem, a.s., bio je, meutim, posljednje Allaho,o stvorenje 132, u
emu

se nazire ,-ie mudrosti:

ureenje

boravita za Adema, a.s., i njegove potomke prije nego

to u njemu budu nastanjeni;

1
'"

ejtnn i nj!:gOVi sn veznici (op. pre")

"'Pogledaj: El-Emil' od Ibn Ebi A:ilmn, bmj l, 2 i 3, sa komenr:u-om od l\luhnmllleda Nasira
EI-Admija.
m Q,o je sa st:movtln poredcnJa :;vth nst:. stvorenja, ne jedinki u Jednoj vrsti.

RIZNICA ZNANJA J 81

- radi ovjeka stvorena su druga stvorenja: nebesa, Zemlja, Sunce,

Mjesec, kopno i mora ...;
- naj\ietiji tvorac zavrava svoje djelo najljepim i najvrednijim inom,
ba kao to vjeto i otpoinje temelje i osnove tog zavrnog ina;
- sva

bia iekuju

i gledaju uvijek na ishod i zavrnicu. Iz tog

je razloga Musa, a.s., rekao sihirbazima: "Bacite ono io elite da

bacite!"l33, pa kada ljudi vidjee ta ovi napravie, s pozornou stadoe
ickivnti

ono to slijedi;

- Allah Uzvieni objavio je na kraju dunjalukog vijeka najvredniju

Knjigu, poslao najodabranijeg Poslanika i izveo najbolji ummet, a

dobzei

ahiretski ivot uinio je boljim od prolaznog dunjalukoga.

Zavrnice su potpunije i savrenije od

poetaka.

A koliko je tek

vremena proteklo od D ibrilovog obraanja Allahovom Poslaniku,

~-:k , s.a.v.s., o dgovara: ''J a ne znam cttatl
..,",
s.a.v.s.: "UvJCi
CL v.ta.J"
J , a p OSlillu
do objavljivanja ajeta: "Sada sam vam vjeru vau usavrio... " ?! 134;
- Allab
meu

Svemogui

sabrao je u Ademu, a.s., sve ono to je razasuo

svojim nebrojenim stvorenjima,

uinivi

ga malim svijetom u

kojem ima sve ono to ima i u velikom svijetu;

- Adem, a.s., jeste najbolje stvorenje, a njegov poloaj u ruzu
stvorenja jeste poput lijepog ploda na drvetu, pa je bilo prigodno da
njegovo stvaranje doe poslije stvaranja drugih srvorenja;
-meu poastima

koje je Ademu, a.s., ukazao njegov Stvoritelj, jeste

uredenje svib uvjeta, pomagala, potreba i interesa koji su mu potrebni

za ivor. Adem, a.s., nije ni podigao svoju glavu nakon stvaranja, a sve

to bilo je ve spremno i

ureeno;

- Allah Svevinji elio je ukazati vrijednost i prednost Adema, a.s.,

nad drugim stvorenjima, pa je iz cog razloga sve drugo stvorio prije
1
"
1
"

'Eu:\r:l', 43.
El-~ l:Ud!l, 3.

82/ Ibn Kajjim el - Oie vzjje

njega. Meleki su govorili "ta god da srvori na Gospodar, nee stvoriti

nita plemen.itije i vrednije kod Njega od nas!"

Meutim,

kada je Allah

Uzvieni stvorio Adema, a.s., i naredio melekima da mu se naklone,

oni uvidjee da je Adem, a.s., zbog znanja koje mu je dato plemenitiji i
vredniji od njih. A kada Adem, a.s.,

poini

grijeh, meleki pomislie da

su mu plemenitost i vrijednost oduzeti. No, on i nisu bili upoznati sa

skrivenim ibaderom pokajanja, pa kada se Adem, a.s., pokaja svome
Gospodaru i pokaza taj vid ibadeta, meleki saznae da Allah Uzvieni u
Svojim stvorenjima ima tajne koje ne poznaje niko drugi osim Njega;
- Allah Uzvieni

otpoeo

je stvaranje svijeta stvaranjem pera

(kalc111a), i doista je bilo najprikladnije da

ovjeka;

zakljui

jer je pero sredstvo za stjecanje znanja, a

stvaranje stvaranjem
ovjek

usvaja i nosi

znanje, pa je zbog toga A llah Uzvieni pokazao melekima prednost

Adema, a.s., nad njima,

darujui

mu znanje koje oni nisu posjedovali.

ODI.OllAK DnOESET l DE\UI:

ODNOS IBLISA PREMAADEMU, A.S.

Razmisli kako je Allah Svevinji odredio i zapisao ispriku Adema,
a.s, prije nego to ga je i spustio na Zemlju. Podsjetio je meleke na
njegovu vrijednost i plemenitost. Aludirao je na Adema, a.s., prij e nego
to ga je i stvorio: "Ja u na Zemlji namjesnika postaviti! "135
Razmisli kako mu dodjeljuje namjesnit:vo, h.ilafet, prije nego to ga
je i stvorio. Iznalazi mu ispriku za grijeh prije nego to
Zemlju, na ro

upuuju Njegove rijei:

ga spustiti na

" ... na Zemlji. .." Onaj ko dariva

svoju ljubav nekome, on mu pronalazi isprike prije nego to i

m EI-Bekam, 30.

poini

Hl ZN ICA ZNANJA

J 83

grijeh. Kada je Allah Uzvieni oblikovao .Adema, a.s., ostavio ga je na

ulazu u Dennet eterdesct godina u 6, jer je o biaj zaljubljenika da stoji na
vracima onoga koga voli. Zatim ga je Allah podsjetio na fazu n.icavnosti
kroz koju je proao: " .. . kad nije bio spomena vrijedan.!" 137
lblis je prola;rjo pored Ademova cijela i u
si radi
anus,

neega

udu

je govorio: "Zaista

stvoren?!" Zatim bi ulazio na njegova usta i izlazio na

komemariui :

"Kada bi men.i bio preputen, bez sumnje bi tc

savladao! A ako ti bude men.i nadree n, ja ci se neu

znajui

da

povinovati!" 13 ~,

ne

zbog tog stvorenja zasluiti propast!

Iblis je v.id.io gomilu zemlje pa ju je obezvrijedio, a kada je ona

oblikovana, pozavid.io joj je, a kada u zemljani lik dua bi udahnuta,
Iblis doivi propast i prokletstvo!
Kada Allah Uzvieni ukaza

poas t

Ademu, a.s., izvede pred njega

sva stvorenja, a zatim one koji su osporavali Ademm'U

poast, govorei:

"A mi Tebe veliamo i hvalimo!", privede sudu: "Obavijestite Me!", ne

pokazujui

im dokaz njegove poasti: "I poui On Adema!" Tada meleki

"glave optube" oborie na " prsa priznanja", i glasnik, koji je

poreenjc poasti
1 oistite

se od prljavosti prigovora: ''A m.i Tebe

oieni

ranije

pravio, povika kroz meieks ke skupove : "Naklonite se!"

vodom isprike iz posude. ".Nfi znamo samo ono

l meleki

as

veliamo

i hvalimo ..."

emu si nas Ti poduio!"

pokornost pokazae, dok se Iblis u stranu izdvoji i ne

htjede sc Ademu, a.s., nakloniti, jer je Iblis

odbijanja Boije zapovijedi Njegova

neist,

neistoa

ukaljan

neistoom

nije se mogla odstraniti

'' Predanje n~vodi Ibn Dzerir et-Tabcri u svom Tt.ftim, pod brojem 606, 1 u svojoj HistoJfji, 1/99,
u predanju od Abdulbha b. Abbasa, r.a. Ahmed ak-ir u komentu:u spomenurog Tt.ftim ne iznosi
ocjenu precbnj:t, i."lko je u tom Tifsim osporio mnije predanje br. 137, s Jsum senedom k:to i citimno
predanje. Ibn Kesir u svom Tt.ftim spominje isto predanje, 1/107, od Ibn Dicnm u nero duoj
verziji od 0\dje cirimne, n 1zn pred:tnja dodaje komenmr: "Lannc predanja udan je i upit.~ n!"
1
' Dio ajem: "Zar je t o davno bilo kad oYjck njje bio pom en a vrijedan?!" (EI-lns:m, 76.)
Ovo JC n:ISt:avak prerhodno spomenurog predanja ko1c JC z.~biljeio Ibn Diem et-T:tberi.

84/

fbn Kajjim el-Dievz.ijje

ienjem,

jer je njegova neistoa stvarna i prirodna, a ne steena. Kada

je Adem stvoren,

reeno

je: '1\Iora se pokazati ruglo onoga koji se ne

pokori naredbi: 'Naklonite sei', te sudbina odredi da padne grijeh kako bi

se dokazala veliina iskazivanja poniznosti u ibadetu."

POUKE
- O Ademe, da ti je bio oproten taj zalogaj sa zabranjenog stabla,
zavidnici bi kazali: 'Kako je nad nama

poastovan

pokvarenjak, onaj

koji se nije mogao strpjeti ni od plodova jednog stabla?!"

-Da nije tvoga sputanja na Zemlju, ne bi bilo ni onih koji se duboko
uzdiui

uzdiu ka nebu!, niti bi se poruke Boanske sputale: "Ima li

onoga koji neto trai?!" 139 Ne bi se ni najljepi mirisi irili: "Zadah iz

usta postaa kod Allaha ljepe mirie od mirisa miska!"' 140, to dokazuje da
zalogaj sa zabranjenog stabla nije bio iz pokvarenosti!
- O Ademe, tvoja radost u D ennetu bit

samo tvoja, ali tvoje

plakanje na dunjaluku i nama je koristilo!

- Koga slomi Moja snaga,

nee

mu koditi ako ga popravi Moja

dobrota!
- Plat moi najbolje dolikuje skruenom tijelu!
-Ja sam s onima ija su se srca slomila radi Mene!
-Taj zabranjeni zalogaj pratio je Adema, a.s., i na Zemlji, sve dok
bolest koju je nosio u sebi ne zarazi i njegove potomke. Ali Blagi i Onaj
o svemu Obavjeteni posla im lijek s lijenicima dua: "Od Mene e vam_
uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju nee zalutati i
nesretan biti. "
139

1 1

~ Li j enici

nee

su ih zatitili od zabranjenog, sauvali njihovu

Ukazuje na hadis o r\llahovom spuranju na ovozemno nebo u zadnjoj treini noi, pri emu

Uzviseni govori; " [ma li onoga koji neto trai, d:t mu udovoljim?!, i onoga koji oprost ite, dn

mu oproscim?!" Ovnj je badis prenesen u mutevatiJ-predanju.

1"'' Biljee ga El-Buhari, hadis br. 1903, i ~Iuslim, h:tdis br. 1151, u predanju od Ebu Hurejre, r.n.

141 Ta-l-l:!, 123.

RrzNJcA zNANJA 1

s5

snagu putem naredenog, te oistili loe i pokvareno s tevbom. Pa zdravlje

i istota dooe sa svake strane!
Gubitnik je onaj ko uniti snagu, a ne

sauva

je, onaj ko u bolesti

svojoj dobro i loe pomijea a ne zatiti se, ko strpljivo podnosi gorinu

povraanja;

jer takav kao da

porie

blizinu unitenja, a bolest je korak

do propasti!
- Ako bi te sudbina potpomogla, pa da

lijeniku

kroz zatitu od

strasti prui podrku u iscjeljenju svoje due, zaista bi ti raznovrsni

uici i slasti bili dati. Meutim, magla strasti prekrila je oi razuma, pa si
pomislio da je mudro prodati Boije obeanje za novac.
-O kako je dua slijepa; izgubila je nadu da izdri jedan
se obremenila vjenom

ponicnou,

as,

a onda

podigla se stjecati dunjaluk, a s

njega zasigurno odlazi, i prekinula je put ka ahiretu, a njemu, doista, u

susret ide!
-Kada vidi

ovjeka

da skupo plaa bezvrijedno i prodaje vrijedno

za nitavno, znaj da je to bezumnik!

DRUGO

POGLAVLJE

ll

RTZNICA ZNANJA/ 89

O KUR'ANU I TEFSIRU

ODI.Ol\IAK l' liVI:

ODNOS LJUDI PREMA KUR'ANU

Mnogobrojni su
emo nabrojati

naini

izbjegavanja i odbacivanja Kur'ana, i ovdje

neke od njih:

prvi nain: izbjegavanje sluanja j predanosti Kur'anu, j nevjerovanje

u nJega;

drugi nain: nepostupanje po kur'anskim odredbama, te odbacivanje

njegovih granica doputenog i zabranjenog makar ga iitavao i vjero
\1aO

u njega;
trei nain:

odbijanje i izbjegavanje kur'anskog suda i presude

u sporovima oko temeljnih i sekundarnih pitanja vjerske prakse i

vjerovanja ili vjerovanje da njegovi ajeti nemaju osobenost eksplicitnog

i neosporivog dokaza, nego da su samo formalni

osnovu kojih se ne moe ustanoviti nauna injenica;

jeziki

dokazi na

90

fbn KajJim eJ- Dicvzijje

etvrt i nain: zaposmvljanje ca?.miJjanja o

prouavanja

kur'anskim ajetima i njihmog

te saznanja ta je GoYornik Svojom porukom htio rei;

peti nain: izbjegavanje lijeenja svih bolesti i slabosti srca Kuc' anom,
traei

lijek u

neemu

drugom pored njega.

Kur'anski ajet: '"Poslanik j e rekao : "Gosp odaru moj , n arod

m oj ovaj Ku.I"'an izbjeg-ava!'", podrazumijeva sve spomenute naine
odbaci,anja i izbjegavanja Kur'ana iako su neki
Takoer

naini

blai od drugih.

imamo vie vrsta tegoba koje nastaju u grudima zbog

objavljivanja i postojanja Kur'ana~-+1 , kao npr:

- tegoba zbog objavljivanja Kur'ana i zbog roga to je on istina koja
dolazi od Allaha Uzvienog;
- tegoba zbog onoga koji izgovara Kur'an, ili to je taj Allahovo
stvorenje koje je i druga stvorenja p oduilo da ga izgovaraj u;
- tegoba zbog miljenja da je Kur'an dovoljan ili nedovoljan za uputu;
da nije dovoljan ljudima da se uprave na pravoj stazi nego su im pored
Kur'ana potrebne neke filozofije, logike,

uenja

ili politike;

- tegoba zbog kur'anski.h indicija i ispravnosti formalnog znaenja

njegovih tekstova koji sc ne mogu dvosmisleno tumaiti i iskri.vljivati;
- tegoba zbog toga to Kur'an
stvarnog

znaenja

potvruje

prihvatanje formalnog

ajeta, iako sc iz konteksta nekih ajeta moe pomisliti

da je tO samo radi. osiguravanja neke opedrutvene koristi.

Svi oni ~bog Kur'ana osjeaju tegobu u svojim grudima, i njima je
tO

jasno jer se tako i

osjeaju.

Nee pronainckognovatorauvjeri ada u svojim grudima ne osjea

tegobu zbog onih kur'anskih ajeta koji osporavaju njegovu novotariju,

kao to

takoer nee

vidjeti nepravedna vladara ili razvratnika a da u

~~ .\utor aludtra na kur'ansk1 :lJCI: '"ObjaYljuje ti se Knjiga- i neka u grudima tvojim n e bude
ni.ka.IC\e tegobe 7bog uje da njome opo minje i da 'jendc.i.Jnn.bude pou.ka. ~ EI-E'rtf. 1.

RIZNICA ZNANjA /91

svojim grudima ne nosi tegobu i nelagodnost prema onim ajetima koji

se suprotstavljaju njihovim postupcima.
Razmotri ovo to smo naveli, a zatim odluo gdje

svrstati svoju

duu!

ODLOliAK DllllGI:

NEKE TAJNE f SA DRAJI SURE EL-FATIJ1A

miek ima dvije sposobnosti: sposobnost spoznaje i razumijevanja
i sposobnost djelovanja i izbora. Njegova stvarna s rea nee se ostvariti

osim uz upotpunjenje ob je ove sposobnosti.

Upotpunjenje spozn ajne sposobnosti bit e uz

ovjekovu

spoznaju

njegovog Stvoritelja i Opskrbitelja, te upoznavanje Njegovih imena i

osobina, zatim upoznavanjem puta koji vodi ka Njemu i opasnosti koje
\'rebaju na tom putu, a

takoer

i upoznavanjem svoje due i mahana

koje ona nosi.

Upoznavanjem ovih pet osnova
spoznajnu sposobnost. A

ovjek

najueniji meu

upotpunjava

SVOJU

ljudima jeste onaj koji je

najbolje upoznao ove osnove i najbolje ih razumije.

Dok se ovjekova sposobnost djelovanja i izbora

nee

upotpuniti

bez izvravanja dunosti i obaveza prema Allahu Uzvienom,

obavljajui

ih jskreno radi

nain, slijedei

blagodati, i

Njeg~

predano u,

uputu Poslanika, s.a.v.s., te

priznavajui

primjerno, na

svjedoei

dolian

kroz to Allahove

svoje propuste u izvravanju dunosti prema

Allahu Uzvienom, ovjek se stidi tak-va djela izloiti Allahu Uzvienom,

jer zna da nisu dostojna i dovoljna za udovoljavanje Allahovog prava.

On zna da ne postoji nain da upotpuni svoje dvije sposobnosti osim

92 l

Ibn Kajjim ci - Dcvzijje

uz Allahovu podrku. On je u neophodnoj potrebi daga Allah Uzvieni

izvede na Pravi put, na koji On izvodi Svoje

tienike

i odabranike, i

da ga zatiti od skretanja s tog puta; da ne iskvari svoju sposobnost

spoznaje, pa zapadne u zabludu, ili da iskvari sposobnost djelovanja i
izbora, pa izazove Allahovu srdbu i prokletstvo.

TEMElJI UPUTE SADRANI USURJ EL-FATllJA

oVJeK nee abseci" SVOJe savrensrvo r srvamcr sreu a.Ko u pocpu

nosti ne ispuni ove uvjete. Svi oni su sadrani u suri El-Fatiha usklaeni
i poredani savrenim redoslijedom. U

rijeima

Uzvienog: "Tebe,

Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog Samilosnog, Vladara

Dana sudnjeg!" sadran je prvi temelj: spoznaja Gospodara Uzvienog,
Njegovih imena, osobina i djela.
Allahova imena koja su spomenuta u ovoj suri, zapravo su temelj

mnaui-htmJa, Boijih lijepih imena, a to su: Allah (Bog, Oboavani), Er

Rabb (Gospodar) i Er-Rahman (MJ.lostivi).
Ime Allah

upuuje

Ime Er-Rabb

na osobine boanstvenosti.

upuuje

Ime Er-Rahman

na osobine gospodarstva.

upuuje

na osobine dobrote,

dobroinstva

i bla

gosti.
A

znaenja

Rijei

svih Boijih lijepih imena vezuju se za ove tri osobine.

Uzvienog: "Tebi se klanjamo i od Tebe

pomo

traimo!"

podrazumijevaju upoznavanje puta koji vodi ka Allahu Svevinjem. Taj

put jeste iskreno pokoravanje Allahu (ibadel) onim to On voli i
zadovoljan,
Rijei
nee

traei

ime

je

od Njega da nas pomogne i podri na tom putu.

Uzvienog: "Uputi nas na Pravi put!" pojanjavaju da rob

doivjeti stvarnu

sreu

osim preko ustrajavanja i uspravljanja na

RIZNICA ZNANJA/

93

Pravom putu, dok je skretanje s Pravoga puta u neku stranu zapadanje

u zabludu, koja podrazumijeva iskrivljenost u vjerovanju, ili izazivanje

Allahove srdbe, to opet znai iskvarenost namjere i djela.
Poetak

sure jeste milost, sredina uputa a kraj blagodat.

POLOAJ ROBA IZ~lEOU UPUTE l BLAGODATI

Udio roba u blagodatima jeste spram njegovog udjela u uputi,
a njegov udio u uputi ravan je njegovom udjelu u Allahovoj milosti.
Cijela stvar vezana je za Allahovu milost i blagodat, a i jedno i drugo
osobenosti su Allahovog gospodarstva (rubub!jjeta). Gospodar je Onaj
Koji je milostiv i Koji blagodati daje. A gospodarstvo
iziskuje i obavezuje na pokornost i oboavanje

(mbubijje~

(Niub!Jje~ .

istinski bog, makar to poricali nevjernici i druge s Njim

Allah je

izjed naavali

idolopoklonici. 143
Onaj ko sazna,

naui,

primijeni i doivi sva

znaenja

sure El

Fatiha zaista je dosegao najvii stupanj ljudske savrenosti, a njegovo

pokoravanje Allahu Uzvienom vie nije

obini

ibadet, nego je na

stepenima onih koji su visoko iznad ibadeta obinih pobonjaka.

A Allah u svemu podrku daje!

OOLO~IAK TREI:

ONl KOJI SE SJEAJU ALLAHOVIH AJETA

O

rijeima

Uzvienog: "I oni koji, kada hudu opomenuti

dokazima Gospodara svoga, ni giuhi ni slijepi ne ostanu!" 144 Mukatil,

141

Aludir:l na njer. Hvaljen neka je Allah, Koji j e n eb esa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo
dao, pa opet oni koji n e vjemju - drn.,e s G<>spodarom svojim izjednaujun (EI-En'am, l.)
"' EI-Furkao, 73.
ff

94/

Tbn Kajjim ci-DevujJC

r.a., kazao je: "Kada ih Kur'an opomene, oni ne budu gluhi i slijepi,
nego ga posluaju,

os,rjedoe

se i vrsto povjeruju u njega."

r\bduUah b. Abbas, r.a., o istom ajeru veli: "Nisu bili gluhi i slijepi prema
Kur'anu, nego su ga sa strahopotovanjem i bogobojaznou prihvatili!"
Imam El-Kelbi, r.a., u ,ezi toga veli: "Sluh i vid svoj predaju
kur'ansk.im ajetima." 145
ue

A El-Ferra, La., pak kae: "Kada im sc

kur'anski ajeti oru ne

postupaju kao nekada kada su se pretvarati da ne uju njegovo

uenje!" 146

ZA.KL.J UCAK
Na osnovu spomenucog ajet

znai:

Pri sluanju ku.r'anslcih ajeta

nisu ostajali ra,noduni kao da su slijepi i gluhi.

Ez-Zeddad, r.a., o
oni u

p lau niice

znaenju

padaju, pomno

ajem iznosi: "Kada im se

sluajui

gledajui",

ue

ajeti,

tj . onako kao

im se i nareuje.
A Ibn Kutejba, r.a., kae: "Nisu zanemarivali Kur'an kada im se
uio

kao da su gluhi, pa ga i ne

uju,

i slijepi, pa ga i ne vide."

PJTANJE l NEDOUMICA
U ajetu se kae: " ... ni giuhi ni slijep i n e ostanu!", da li se pod
tim misli na pokornost srca ili tijela?! Da li to

znai da

se srce odazvalo,

pa nije ostalo gluho i slijepo, nego se pokorila, ili se u stYarnosti tijelo

naklonilo odbacujui neposlunost koja se ogledala u tome da sc pretvara
da se ne
nain

uje

i ne vidi? Ili je ovo samo

metaforiki

iskazivanja pokornosti prema ajetima koji se itaju?

;. Poglcdnr F.d-Durrttllllttlslfr, 6/184. i Tif.rtrut-Tal~ri, 11/51.

i\lrnuii-Kur'au, 2/274.

141
'

izraz nevezano za

RIZNICA ZNANJA l
onto\1\ ~

95

cm RTl:

OSYilT~A SVHl KAF

PUTitEilNI UYJETI UA lli SE OKORISTiti KUR'ANOM
1\ko sc eli okoristiti Kur'anom, onda priberi svoje srce pJ:i sluanju
i uenju Kur'ana. Predaj mu sav svoj sluh i koncentrii se rako kao da

si ci onaj kome se Allah Uzvieni

obraa

obraanje

1e u stvarnosti AllahoYo

u datom aenutku, jer Kur'an

tebi preko Svoga Poslanika, s.ax.s.

s,evinji je rekao: ''U tome j e, zaista, pouka za onoga ko r azum ima ili
ko slua, a priseban je! " 147
S obzirom da je potpuni utjecaj na sluaoca uvjetovan posrojanjem
u[jccajnog

inioca,

inioca,

objektom podobnim da prihvati utjecaj

uvjetom za ostvarenje utjecaja i nepostojanjem neke prepreke za

djelovanje utjecajnog iilloca, ajet je sabrao sve spomenuto i na
najlaki i najjasniji

nain

najkrai,

sve to objasnio.

U rijeima Uzvienog: "U tome je, zaista, pouka... ", podsjeajui na

sadraj sure od samog poetka pa nadalje pronalazimo utjecajni
Rijei Uzvienog: " ... za onogako razum ima, ... "govore o

podobnom da prihvati utjecaj

inioca,

inilac.

objektu

a to je ivo srce koje razumije

i shvaa Allahovu poruku, kao to je Allah Uzvieni objavio:" O"o je

samo pouka - Kur'an jasni, da opomen e onoga ko ima pameti . .. "J-IS,

tj. onoga ije je srce ivo.

A rijei Uzvienog:" .. . iliko slua, ... ., odnose se na koncentrisanje
sluha na ono to se govori, a to je uvjet za ostvarenje utjecaja.
I na kraju, Njegove rijei:" .. .aprisebanje" odnose sc na pribranost

i prisustvo srca.
Ibn Kutcjba, r.a., rekao je: "To je onaj koji pomno, prisusrvom srca

i razuma, slua uenje Allahove knjige, ne padajui u nemar i odsutnost.

,,. K.11. .3"'.

" Ja-Sm, 69-70.

96 l

I bn Ka jjim cl - Devzijjc

Ajet ukazuje na prepreku koja

onemoguava

ostvarenje utjecaja, a to je

odsutnost i nemar srca prema onome to mu se kazuje, pa ga

ije

ovjek

je srce rakvo ne razumije i ne razmilja o njemu.

Ako se pronae utjecajni inilac, a to je Kur'an, pa podobni objekat za

pri hvatanje utjecaja, a to je ivo srce, zatim se ispuni uvjet, a to je pomno i

predano sluanje, i na kraju ne bude niega to bi moglo osporiti i omesti
u*caj inioca, primjera radi da srce bude zaneseno neim drugim, pa
ne razmilja o rijeima koje mu se upuuju - tada e se utjecaj inioca
ostvariti, a to je okoritavanje Kur'anom i prihvatanje opomene i pouke.

ODLO~JAK

rETJ:

IVOSRCE J KUR'AN
Ako kaemo da se stvarni utjecaj postie uz ispunjavanje svih ranije
spomenutih uvjeta, zato se u ajetu spominje veznik 'ili': " . ..ili ko slua
. .."iako se u kontekst ajeta bolje uklapa veznik 'i ', koji podrazumijeva zbir
navedenog, a ne veznik 'ili', koji

upuuje na

izbor jedne od dvije stvari?

ODGOVOR NA PITANJE
Kazat emo: "Ovo je veoma dobro pitanje", a odgovor emo navesti.
Veznik 'ili' upotrijebljen je zbog razliitosti slualaca kojima se Knr'ao
obraa,

jer ima ljudi ija su srca iva i razumna, a uz to je i njihova priroda

ili narav neiskvarena i potpuna. Ako u takvom stanju

uposli svoje srce i razum, oni

Kur'ana. Srce e
e

posvjedoiti

ovjek

aktivira i

mu pokazati istinitost i ispravnost

i prihvatiti ono to Kur'an iznosi, a Kur'an

za takvo srce biti svjetlost koja upotpunjuje svjetlost zdrave ljudske

prirode. Ovo je osobina onih o kojima Knr'an kae: " Oni kojima je

RIZK ICA ZNA~JA l

97

dato znanje dobxo znaju da j e ono to ti se objavljuje od Gospodara

noga istiua.., 149 A u drugom ajetu, Uzvieni je o njima kazao: "Al

lah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjellosii Njegove

jeste udubina u zidu u kojoj j e svjetiljka. s'jeiiljka j e u ka:ndilju, a

k.andilj je kao zvijezda blis tava koja uie blagoslovljenim dJ:vetom
maslinovim. i

is tonim

i zapadnim, ij e ulje gotovo da sija kad ga

vatra ne doi akne; sama svjetlost nad svjetlou! Allah vodi ka svjet

losti Svojoj onoga koga On hoe. ' 1511

S\]ETlOST~.\0 S\'JIITLOl
Ovo je spoj svjetlosti zdrave ljudske prirode sa

svjetlou

Objave, a

to JC zapravo stanje onoga koji posjeduje ivo i razumno srce.

Vlasnik ivog srca spaja svoje srce s porukama i
Kur'ana,

doivljavajui

nJegovom srcu, pa ga
Meutim,

takav

ita

ui

osjeaj

znaenjima

kao da je sam Kur'an ispisan u

iz svoje memorije.

ima i onih ljudi koji nisu spremni prihvatiti svjetlost

Kur'ana, ne posjeduju razumno i por:puno ivo srce, cc im je dodatno

potreban dokaz koji e razdvojiti istinu od lai. Njihova srca nisu dosegla
onaJ scepcn razboritosti i svjetlosti koji uivaju vlasnici potpuno zivog

i razumnog srca, niti je

istota

njihove prirode kao u onih iz pr ve sku

pine. Njihov put za stjecanje Boanske upute, hidajeta, zahtjeva da sluh

uposle pomnim praenjem Objave, a srca razU!l"lljevanjcm i razmiljanjem
o znaenjima Obja\'C, pa e na taj
Prva JC skupina jasno i

oe,-idno

o emu Objava obavjetava.

" s.,b",6.

' En-Nur, 35.

nain

saznati da je Kur'an istina.

prepoznala ono u to se poziva i

98 l

lbu KajJlm ei-DieniJJC

Druga j~.: skupina, medutim, pr\'O upoznala ono o emu Objava

govo ri, a zatim sc u to i uvjerila. Oni su na stupnju imana, vjerovanja,
dok su pripadnici prve skupine na stupnju ihsana, perfekcije u vjeri. 151
Njihova su srca bi la na stupnju pouzdanog znanja (il!mt!jckill), a zatim
su dosegL'l stupanj

oevidnog

U\'jercnja (qpmljeki11) . No, pripadnici

druge skupine samo su ostvarili stabilno vjerovanje koje ih je izvelo iz

tmine nevjerstva i uvelo u svjetlo islama.

OCEVIIJNU UVJERENJE (.1./NlfL-./hf..lJ\V

Oevidno

uvjerenje dijelimo na d,rijcvrste: jedno je na dunjaluku, a

drugo na ahirctu. Oevidno tn'jerenje na dunjaluku za srce predstavlja

isto to dokaz i jasan znak predstavlja za oko. Ono to su poslanici,
a.s., nagO\jetavali i go,orili o gajbu, skrivenom, na ahireru

oima,

sluaja

a na dunjaluku se to vidi srcem i razumom. A u oba

oevidno

se ,-jdjeti
to je

mjerenje, ajnlll-jekin.

OOLO)I \K ESTI:

ZNAKOVI UPUTE USURI KAF

Ova sura sadrii taliko temelja vjerovanja a to je dovoljno da se
zanemari svako teorctisanje teologa i umovanje razboritih i mudrih.
Sura govori o priznavanju nastanka stvorenja i njihovog povratka
Allahu, zatim o Allahovoj

jed.noi,

poslanstvu, vjerovanju u meleke, o

podjeli Jjudi na: propale, nesretnike i sretnike, uspjele, te o osobinama

svake kategorije.
Autor :~Judtra na Dtbrilot h:~dts u koJem sroji: "(...) 'Ob:tdjesu mc o ibJOJ/11 (perfckciji u
r\ Posbnik, s.:u,s., n:t to mu odgovon: 'D:~ robuje .\11:\hu bo d:~ G:t tidi, P"
t;tko ti l\. jega ne ttcltS, On tebe, z:usr:t, tidt!"' (op. pret.)

11

vjerov:~nju)?'

RIZNICA Zt\Ai'IJA

/99

U smi je sadrano po!:vraivanje 1\Jlahovih svojstava savrenstva,

kf111ala, i negiranje s,ih mahana i manjkavosti koje bi mogle osporiti

:\1egmo savrenstYo.
U suri su spomenuta dva kijameta: Yeliki i mali, dunjalulci i ahiretski.
Zacim se spominje Sr\'aranjc

ovjeka,

o,jekovom

stanju u

oi\'ljenje. GoYoti sc o

njegova smrt i ponovno

asu

srnrci i poslije coga, do

Doma proivljenja. Sura kmwje o Allahovom obuhvatanju

stran.'1, te da On poznaje
Surn kazuje o

ak

ovjekovim

n1egovu rije, o

emu e

i ono na to

ovjeka

ovjeka

sa svih

nagmara njegova dua.

pratiocima, melekima, koji pobrajaju i svaku

na Sudnjem danu biti obavijeten, kada

imati

smg mdia i svjedoka koji e svjedoiti i potvrivali sve ono to je ovjek

urndio. Kada ga Yodi do,ede do m jesta odreenog, kazat e: "Ovaj , pored
mene, spreman je!" 122, tj. ovaj za koga sam zaduen da ga dovedem,
em ga, tu je! Ja sam izvrio naredeno. A onda
Dehennem svakog ne7.ahva.lnika , inadijul "

153

biti bzano: ''Baci u

kao to sc prestupnik

izvodi pred \'ladara, pa se kae: "Ovo je taj i taj, doveo sam ga!" A vladar
naredi: "Odvedite ga u pri tvor j kaz rute ga onako kako je zasluio l"

OO\'JEK0\'0~1 STV1\RANJU l PllOl\'LJENJULSUlU KAF

e

Ra7Jnisli kako ova sura jasno i konkretno govori da

Uzvieni oiviti
Zatim

O\'O

Allah

isto cijelo koje je grijeilo ili pokoravale se.

Allah Uzvieru nagraditi ili kazniti tijelo kao to

i due

koJC su boravile u tim tijcl..iirul nagraditi za vjerO\anje iii kazniti zbog

ne\jerscva. Allah Svevinji

nee

stvoriti neke nove due pa ih kazrnti

ili nagraditi, kako to zagovaraju oru koji ne poznaju m arno oivljenje

koje su nagovijesrilj Allahovi poslarnci, a.s.l Oni zagovaraju da
. kif.23.
'Kaf,U.

Allah

100 / Ibn Kajj1m c i-Dtevt ijjc

Uzvieni stvoriti neko novo ljudsko tijelo, ne ovo dunjaluko, pa e

co tijelo uivati nagradu ili osjeati kaznu. I smatraju da je dua samo
s\ojsrvo cijela, a ne samostalni bitak, pa e cime bici stvorena i nova dua
kao i novo cijelo. Meutim, ovakva zagovaranja suprotna su istovjemim
nagovjetajima poslanika, a.s, i onome na to

upuuje

Kur'an, sunnet

Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i druge nebeske objave.

U stvarnosti, ovakva su zagovaranja oito poticanje proivljcnja
i slaganje s izjavama Javnih poricatclja pro7.ivljenja. Oni ne poriu
Allahovu mo da srvori nova tijela, ne ova dunjalub, koja e nagraditi
ili kazniti, jer svakodnevno SYjedoe postepeno stvaranje i razvijanje u
ljudskoj vrsti! U svakom trenutku Allah Svemogui stvara nove due i
tijeL'l pored onih koja su smrt okusila. Kako bi sc mogli i uditi onome
to svojim oima vide?! No, njima je udno i nepojmljivo da oni lino, s
ovim duojalukim tijelima, budu proidjeru i izvedeni pred sud Boiji!
Zato su, kako Kur'an prenosi, rekli: "Zar kad poumll-emo ika.dkos1i

i zemlja postanemo, zar emo mi , zaista, biti oivljeni?!" 154, a u

drugom ajetu rekli su: "Nezamisliv j e t o poVlatak! " 1 5~
U sluaju da nagrada ili kazna bude vezana za neka druga tijela, to
onda nije njihovo proivljenjc niti povratak, nego poetno stvaranje. Tada
rijei Svemop.oga:

"Mi mamo ta e od njih zemlja oduzeti, u Nas je

Knjig-a, u kojoj se sve uva !" 1 51'' ne bi imale nikakva smisla. Allah Uzvieni
objavio je ove rijei kao odgovor na pitanje koje sc moe postaviti,
pojanjavajui da je On moan da razdvoji
ovjeijeg

i sabere rastvorene dijelove

tijela koji su se izmijeali sa zemljom i razloili u supstance

koje sc zasebno ne mogu prepoznati. Allah Uzvieni zna ta e zemlja

uruciti od njihovih tjelesa, kostiju i kose. Kako su mu poznati ti suuni
dijelovi ovjeijcg cijela, On Uzvieni moan je sabrati ih nakon njihovog
~

Es-SJff:u, 16.

m Kiif, 3.
IS/o

K:if,-1.

RIZN ICA ZNANJA/ lOJ

razlaganja i iznova ih sjedini u cijelo. J\llnh SYevinji snnenstvom Svoje

mudrosti, Svoje moi i Svoga znanja potvruje istinitost proivljenja. A
dileme i sumnje poric.'ltcljn proidjenja temelje sc na tri srvari:

prva: sjedinjenje dijelova ovjeijcg tijela sa zemljom, tako daje nemogue

razlui.ti

i prepoznati dijelm'c jednog ovjeka od dijelova drugog;

druga: Allahova mo ne moe se povezati s tim;

trea: nema nikak"Ve koristi od

da ljudska vrsta ivi

'1eno,

ponovnogproivljenja. Mudrost je htjela

skupina iza skupine. Kada god izumre jedna

generacija naslijedi je druga, i tako unedogled.

Meutim,

da izumre cijeli

ljudski rod, a zatim da bude oivljen, to zaista nema nikakve mudrosti!

PRI~I:IPI llOKAZIVAN.IA PROIVLJEN.JA

Dokazi o istinitosti proivljenja u "Kur'anu zasnivaju se na tri principa:

prvi princip:

potvrivanje savrenstva Allahovog znanja, kao to

sc navodi u ajetu koji odgovara na pitanje: "' Ko

oiviti kosti, kad

budu trulue?! ' Reci: ' Oivit e .il1 Onaj Koji ili je prvi put stvol'io. On
dobro zna sve to je stvorio! '''~ 57 Na drugom mjestu, rekao je: "as e
oivljenja zacijelo doi , zato ti velikoduno oprosti, Gospodar ivoj
sve stvam i Onje Sveznajui. " 158 I takoer je objavjo: "Mi znamo to
e od njili zemlja

oduzeti!" 159 ;

drugi princip: potvrivanje savrenstva Allahove moi, kao u rijeima

Uz,~ienog: "Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar
stvoriti njima sline?" ili u ajetu: "Hoemo, Mi moemo stvoriti
160

jagodice prstiju njegovil1 ponovo", 161 ili u drugom aje tu: " ... zato to
Allah postoji, i to je On kadar da mrtve oivi, i to On sve moe. " 162
,,. )l-Sin, 78-79.
11
' lJ-Hidr, 85-86.
.. IGf, 4.

'"Ja-Sin, 81.
1
"

'~

El-Kijrurtn, 4.
EI-Had7.di, 6.

102, / fbn Kajjim cl - Denijje

Allah U;wien.i spominje obje Svoje osobLnc u ajetu: zar Onaj Koji
j e stvorio nebesa i Zemlju nijekadar stvoriti 11jima sline? Jeste. On
sve stvara i Onje Sveznajui "'~\
trei
rijeima

princip:

potvrivanje

savrenstn Allahove mudrosti, kao u

Uzvienog: "Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono to je

izmedu njih da bismo se igrali"' 16\ ili u Njegovim rijeima: "Mi nismo
uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono to j e izmeu n j ih.., 165 K a drugom
mjestu pak stoji: "Zar ovjek misli da
nee

e sam

sebi p1eputen hiti, da

odgovarati? '"166, ili: Zat ste mislili da smo vas uzalud stvorili i

da Nam.se neete natiti? I neka je uzvien Allah, Vladru istiniti! ""o,

ili u drugom aje tu: "Misle li oni koji ine zla djela da

emo

s njima

postupiti jednako kao s onima koji vjeruju i dohxa djela ine, da e

im ivoti smrt hiti isti? Kako loe rasuduju! " 168
Zbog svega ovoga proi,ljenje je

potvreno

i razumom, pored

njegove potvrde Obja\rom, kao to savrenstvo Gospodara Uzvienog,

re savrenstvo Njegovih imena i osobina

porvruju

i nuno obavezuju

proivlj enjc. A Allah Uzvien i ist je od svega onoga to iznose i govore

poricatelji proivljenja, kao to je On, Uzvieni,

ist

od svih mahana i

nedostataka.
Allah U zvi eni obavjetava nas isto tako da su poricatclji proivljenja,
nakon to su odbacili istinu, postali izbezumljeni i izgubljeni: "Oni,
medutim,

poxiu

Istinu koja im dolazi i smeteni su" 169 , tj . sve su

pomrsili i nikako da sc priberu.

11 1
' J:t-Sin,

SJ.
12d-Duh:tn, 38.
IM S:t'd, 27.

"

El-Kijama, 36.
El-i\lu'minun, 115-116.

1
"'

El Di.:lsija, 21.

1
'"

KM, 5.

lt.!

RlZNlCA ZNANJA/

t03

Zatim Allah Uzvieni poziva pocicatelje proivljenja da promatraj LL

nebeski svijet: kako je sagraen, pocUgnut, usklaen, lijep i cjelovit. Zatim
da pogledaju u zemaljski svijet: kako je Zemlju uredio pogodnom za
sve to je njenim sranovo.icima potrebno. On je kopno brdima uvrstio,
a onda po njemu razasuo mnoga dobra i dao da naraste mnogovrsno
korisno bilje razliitih boja, osobina, kvaliteta, oblika i veliina.
To je doista dovoljan znak i pouka. Kada Allahov predani rob razmisli
o svemu rome, on prihvati pouku i kroz to se prisjeti onoga o
kazivali poslanici, a.s., vezano za Allahovu

j ednou

emu

su

i Dan proivljenja.

Pomn.i posrnatra Allahovih nebeskih i zemaljskih znakova prvo primijeti

znakove, a zatim se podsjeti i pouku primi. No, ovo

doivjeti samo

istinski rob koji je svoje srce 1 tijelo predao Allahu Uzvienom.

Allah Uzvieni zatim poziva poricatelje proivljenja da razmisle o
odjee

osnovnoj materiji svo je opskrbe, hrane, plodova,

i vrtova. Nije

li to voda koju Allah Uzvieru blagoslovljenu sputa sa neba pa daje

da uz

pomo

njenu izniknu vrtovi

razliitog voa

i plodova: i bijelog,

i crvenog, i crnog, i utog, neki slatkog a neki kiselkastog okusa?! I

jo mnogo, mnogo toga,

razliitil1

vrsta i oblika.

Sputajui

kiu Allah

Uz..~eni iz zemlje izvodi raznovrsne itarice razliite po k-valiteti, koristi,

osobinan1a,

veliini

i oblicima. Onda,

izmeu

svih plodova, izdvaja

palmu kao poseban znak i pouku koju e primijetiti svaki promatra. 170

"Allah vodu s neba sputa i njome ivot mrtvoj zemlji vraa!" 171
Poslije toga, Uzvieni iznosi
oi.vljenje!" 172,

zakljuak:

".. . tako

biti i

tj . kao to iz zemlje izvodimo plodove, bilje, ito i voe,

tako emo i vas izvesti i oiviti nakon to ste se u zemlji raspali .

Potom Allah Uzvieni prelazi na
govorei

potvrivanje

o tome na jednostavan i najljepi

ro Aurer govori o ajetim:t iz sure lG~ pogledaj :t jete 9-1 J.

En-N:th~ 65.
n lGf, ll.

171

nain

koji

vjerovjesnirva,
iskljuuje

svaku

104 l Ibn Kajjim cl- Dicvzijjc

sumnju i dilemu. On navodi da je i7.aslao poslanike Nuhovu narodu,

Semudu, t\du, Lutovom narodu i faraonu, alJ ih oni u la ugonie. Zbog
toga ih je Allah Svemoni na m7Jijte naine kaznio potvrujui prijetnju
kojom su ih upozoravali njihovi poslanici <lko ne pmjeruju. Q,o je
pornda vjerovjcsnitva tih poslanika kao i potnda vjerovjesnitva
onoga koji to o njima prenosi, iako to on nigdje nije
ili iz neke knjige

proitao,

nauio

od nekoga

a iznosi rako precizne i opirne vijesti

pJctbodnicima, koje sc slau s navodima sljedbenika Knjige.

Ovako neto ne moe biti upitno i sporno, osim od oholih koji
poriu

oitu

nunu istinu, pa da kau da se od toga nita nije desilo

ili konsratuju da je spomenute narode unitila katastrofa kao to se ro

deavalo i drugim narodima!
.Meutim,

onaj ko ovako postupi u dubini svoje due zna da se

uzdie nad istinom i

stoljeima prepriavaju

pocic oe,idne

pot\rcne injenice

koje se

i prenose s generacije n a generaciju. Njegovo je

poricanjc poput negiranja postojanja nek1h poznatih vladara,

uenjak:\

ili nekih dalekih zemalja.

ODLO.IIAKSED
m:
v

POJASNJENJE POJMA El-I}JLZ SURE KAF

Zatim se Uzv1eni ponovo

navodei:

vraa

na

potvrivanje

'Pa zaJ. smo prilikom pnrog stvaranja malaksali?" n

U ajctu se kae: Efe ajiina, od el-ijj, to

moi

proivljenja,

znai:

nemaLi sn:1gc ili

za netO. U tom kontekstu navodi se i drugi ajet: "Zar ne znaju

da je .Allah Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji nije. stvarajui

.
... "l~
il1, uuemog-ao
~ Kiif, 15.
17

'

t:.J-Ahk:~r,

33.

lUZ!\ ICA Z~Al\'JA

Abdullah b. Abbas, r.:-t., o

kaie: <<!.ar smo

~fojc

nemoni?!

znaenju

l 105

ajem: "Zar smo malaksali?!"

t\ isto miljenje zastupa i Mukatil.

je miljenje da sc spomenuto

tumaenje

izraza el-ijj odnosi

samo na jezika znaenje rijei, dok je njegova sutina mnogo openitija

i ira od roga.
:\ rapi koriste isti izraz kada ele
posui

rei

da neto ne mogu

pronai,

ilt kada neto ne :tnaju i nisu vjeti come.

OvaJ 1zraz u navedenom ajetu nije upotrijebljen u

ili malaksalosci, kao to to misle oepoznavaoci

znaenju

tumaenja

umora

Kur'ana, jer

je to znaenje Allah Uzvieni odbacio od Sebe na kraju sure Ki'if, kada

je rekao:"... i nije Nas ophrvao nikakav umor: n

ll nastavku ajeta i\llab Uzvienj obavjetava: " ... oni u ponovno

sn'aranje sumnjaju, tj. oni su zbunjeni od coga da se sl:\orenja mogu

ponovo o1viti.

Potom Allah Uzvieni

n.1jupcatljivij i

podsjea na najvei znak Svoje moi,

dokaz Svoga gospodarstva i najsnaniji argument

ponovnog oivljenja, a to je stvaranje ovjeka - jet on je od najboljih

dokaza Allahove jednoe i ponovnog oidjenja.
KoJI JC to dokaz m'jerljiviji i jasniji od obukovanja i stvaranja oval-.,og
o\'jei)cg

lika: sa svim tim dijelovima, snagom, osobinama, sa mesom i

kostima, ;u-terijama,

livci m~,

vezama, otvorima, sa svim

mogunostima,

spoznajom, htijenjem, umjeima ... stvorenogodzanemarive kapi sjemena?!

Kamo sree da je rob pravedniji i realniji prema svome Gospodaru, doista

bi mu bilo dovoljno od dokaza da samo bolje razmisli o sebi. To bi mu
dokazalo i postojanost svega drugoga, o emu su govorili poslanici, a.s.,
u vc:zi Alb ha Uzvienog, Njegovih osobi na i imena.

Zntim Allah Uzvieni u suri govori da On Svojim znanjem u potpunosti

obuh\'ara mieka, eak poznaje i ono na to ga njegoya dua nagmara.

- Kif, 3ll.

106 /

rbn Kajj1m e l - Dicvzijjc

Onda naglaaYa ko liko je Svojim znanjem i

moi

blizu robm-ima.

Blii im je od vratne ile kuca\ricc, koja je u njihovim tijelima.

Na uitelj n. u vezi s ajetom: ... jer Mi smo njemu blii od"Tatne

ile k-uca,i ce" 17 - kae da sc pod tim misli se na blizinu meleka, kao to
je u ajetu: ''A kada g-a
ira

itamo. ti

prati itanje njegovo" 178, rj. kada ga

Na izaslanik melek Dibril

On veli: <<A dokaz da sc ajet odnosi na meleke jesu rijei Uzvienog:

'Kad se dvojica saslatm... w 9 jer je Uzvieni spomenutu 'blizinu

uyjccovao sasrajanjem dvojice (meleka).
U

sluaju

da se ajet odnosi na blizinu Allaha Uzvienog, tada

'blizina' ne bi bila uvjctmana vremenom susretanja dvojice meleka.

Tako

/mlui!Jje 1 ~;~'

i 11111otile1s1 ne mogu koristiti ajet za dokaziYanje

svojih tvrdnji.

ooJ.0\1.\K osm:

VELIKI! MALJ SMAK S\~JETA (KIJAMET)

Zatim Allah Uzvieni u suri obaYjetaYa da se s desne i lijeve strane
ovjeka

nalazi po jedan melek koji pise njegove

rijei

i djela.

Allah Uzvieni naglaava zapisivanje rijei u odnosu na djela, jer je

broj djela mnogo manji u
mnogo

u~ecajnija

od

poreenju

rijei.

s izgoYorenim

tijeima,

i djela su

rijei

i govora.

Zapravo, djela su krajnji cilj

Potom, Allah Uzvieni u suri govori o malom smakusvijeta, odnosno

o smrtnim mukama koje

zbilja

doi.

n Sc:jhul-islam Ibn Tcjmijja.

,- Kiif, 16.
I "R El-K:.ijnrna, IS.
...., Kiif, 1-.
1
"''
101

Otli koji pm.ivnju sjedinjenje Boga sa srnm:njem.

Oni koji negiraju d:1 Albh ima osobine.

To je susret s Gospodarom

RIZNICA ZNANJA / 107

UZ\icnim, izlazak pred Njega i izlaganje due pred Njim, tc dodjela

nagrade ih kazne prije nego to nastupi \eliki smak svijem.
Nakon roga, Allah Uz,-ieni spominje veliki smak svijeta: " I u r og
e se puhnuti -

to je Dan k ojim se prijeti." 162

e

A onda gov01i o stanjima ljudi u tome danu, te da

doi,

a uz njega

s,jcdoiti.

biti njegov

vodi

i svjedok koji

svaki

ovj ek

proliv njega

Ovo je posebno svjedoenje, ne ono svjedoenje njegovog

poslaruka i vjernika. Allah Svevinji protiv ljudi uzimat

za svjedoke

poslanike, meleke pratioce, mjesta u kojima su radili dobro ili loe i

njihove koe u kojima su prema Njemu grijeili.

Nee

im presuditi

samo na osnovu Svoga znanja, jer Oo je najpravedniji sudija.

Zbog toga je i Njegov Vjerovjesnik, s.a.\cS., kazao da meu ljudima sudi

po njihovim priznanjima i dokazima koje od njih

onoga to

lino

uje 183,

poznaje. Odakle onda pravo sudiji da

osnovu S\'Oga linog pozna,anja parnice, ne

Zatim Allah Uzvieni oba,icrava da

traei

ovjek

a ne na osnovu

presuuje s::~mo

na

dokaze i priznanja?!
ne mari za pona\'nim

oivljenjem, iako je taj dogaaj vrijedan spomena, sjebnja i panje.

L7.\ieni je rekao: "Ti si n emaJ p rem a ovome pokazivao... " 111-1 a nije
reeno:

Ti si ovo zanemario.

prema njemu mnogo iskazuju"

Takoer
185

je rekao: " ... jer oni s wnnju

a nije rekao: ... jer oni u njega mnogo

sumnjaju. Uzvieni je u obje j ezike konstrukcije ajeta koristio infinitiv, a

ne gbgol s ciljem da naglasi da su nemar i sumnja naelno roeni i potekli
u samom robu, bez nekog vanjskog uzroka. Ono to je rrcbalo bici
izvor podsjeanja i uvjerenja postalo je izvor nemarnosti i sumnje.
Zatim Uzvieni obavjetava da
uklonjen s

oi j u

zastor nemara i sumnje biti

poricatelja u tom danu, kao to se zavjesa sna podie

''Kaf. 20.
" 1l-..1ko te izj~\'10 u h~disu koji prenosi Ummu Sdl!m~. r.n: "Jn vam prcsuujcm n:t osnovu onog:t
to utem od \':t.li!" l l:JdJs su zabiljeili EI-Buhnri, hndJs br. 6967. i Muslim, hnd1s br. l 7 l 3.

. 1-.::ii, 22.
' llud, l 10.

108/lbn KajJim ei-Oicvzijje

sa srca, pa sc

spava

budi i ustaje, a oko sc Ot\ara. Podizanje zastora sa

srca poricatelja, u onom asu kada istina postane oe,idna, u odnosu na

stanje prije toga, moe sc usporediti s

budnou

naspram stanja sna.

001.011 \h UE\ nl:

PRATILAC(El-KlRh\~ l NJEGOVORASPRAVLJANJES OVJEKO~l

Zatim Allah Uzvieni obznanjuje da
koji ga je pratio u

dunjalukom

na Sudnjem danu kazati

Ja sam ti donio i danas

pratilac:, melek

ivoru i zapisi,ao njegoYe

praenome:

to

e ovjekov

rijei

i djela,

"Ovo si mi povjerio na dunjaluku.

tebi pxedajem!" 1g6

Ovo je miljenje Mudahida, dok l bn Kutejba vcli 1 ~7 tla ajet znai :

"0\o su ojegoye

rijei

i djela koje san1 zapisao i pobrojao, spremno je

kod mene!"
Meutim,

moemo konstatovati da ajet govori o dvije stvari: o osobi

za kojLt je zaduen melek i o njenim djelima koje je zabiljeio. Nakon

toga bit e kazano: "Baci' 88 u Dehennem svakog n ezahvalnika.

. dn..JU.
'. 1"189
ma
O"aj je imperativ, moda,

upuen ovjekovom vodiu

i pratiocu na

Sudnjem danu, ili pak meleku zaduenom za kanjavanje privedenog.

lako je imperativ u ajctu spomenut u obliku dvojine, moe se odnositi i
na jednog meleka., jer je takav

nain

naredbe poznat u govornoj praksi

Arapa, ili je harf Elif u glagolu (elkija) u slubi potnde glagolske rad
nje, a ne u slubi dvojine.

as,, ,\uwr ~o,oo o 23. aJCtu sure '"~f: "A drug njego' rei e: 'o-aj, pored m en e. sp ren1a,n

je!"' (op. prev.)

..- Vie v.: Ibn Kurejb:t, Trri/11 nmlkiliiKIIr'.m, srr. 422.
lmper:ui\ je bl'omenut u oblaku dvojine: '\las dvojica bac ite . . . ~ (op. prev.)
"'' I"1f, 24.

1
'"

RIZN I CA ZNANjA/ 109

IISillllNE NEZ.\11\'~\!NIK\-NE\JEilNI I\A lNAUIJE (EL-AEFfiRLZ- i.\'1/lj

Pos!Jje roga Uz,ieni pobraja osb10e pti,edenog koji e biti baen
u Dchenncrn, i meu njima izdvaja est osobina:

prva osobina: on

porie Allahmc blagodati i Njegova praYa. Nijee

Allahovu vjeru, Njegovu jednou, lijepa imena i savrene osobine. Ne

''jeruje u Allahove poslanike, a.s., Njegoye meleke i u susret s i\llahom;

druga osobina: on

oe,ridno i iz prkosa odlncuje isti nu;

trea osobina: on sprea'<l da se ine dobra djela; uskrauje dobroinst\o

samome sebi rako to zapostavlja pokornost i pribliavanje Allahu Uzvi

enom, a i prema drugim st\rorenjima ne ini nikak-vo dobro. Beskoristan

je za sebe a i za druge ljude, k.-1.0 to je to sluaj

etvrta

osobina: on je, pored toga to

spreava cinjenjc dobra, nasilan

prema ljudirn..1.. Svojim jezikom j rukama

peta osobina: on je podozriv i

veine stYorenja;

ini

sum njia'~

im nepravdu j tiraniju;

i kao takav prihvara svaku

sumnju;

esta osobina: uz sve navedeno, on u dtuga boanstva pored Allaha

*ruje. Njima se poklanja, ljubav daruje, radi njih voli ili prezire, njihovim se

imenima zaklinje j njima zavjet daje. A na Sudnjem danu nevjernik inad7jja

prepirat e se sa svojim s udrugom od ejtana p.rebac ujui svoju odgovornost
na njega, i gmorei da ga je on u zabludu i stranpuricu odveo. Na to e se
njegov sudrug AJJ.ahu Uzvienom obratiti: Ja nisam imao nikakve moi

nad njime pa da ga zavedem, 'sam je n velikoj zabludi bio!''9 Lino je

krivi put, nad istinom, izabrao.>> Sudrug e govoriti poput Iblisa kada se
stwovnicima D ehennema obrati: "Ali, ja nisam nikakve ,i asti nad vama
imao. samo sam vas pozivao i vi ste nt.i se odazh'ali! '' 191

U ovom

sluajll,

sudrug (el-karin) jeste ejtan koji prati ovjeka, i

njih d,ojica e .raspravljati pred Gospodarom Sve\'injim.

1

KM,27.

lbuhirn, 23.

no/

lbo KajJim cl l)c\'ZiJJC

KO .JESHUHUG(EL-IVI!!ll\~
Jedni kau da je gudrug u ovoj suri melek koga privedeni optuuje
da mu je dopisao neka djela koja nije
ui nio.

poinio,

pa mu je rako nepravdu

Zagovara da je melek pourivao sa zapi sivanjem njegovih djela

ne

ostavljajui

melek odgovoriri: <<Ja nit a nisam dodao na ono t o j e stvarno

mu vremena da sc pokaje za ono to je

uinio.

Na to

uradi o, niti sam p oruivao s biljeenjem djela prije n ego to se on

pokaje. No, 'sam j e u velikoj zahluclihio!'" 192 Na to e Allab Uzvieni
rei:' ' Ne prepirite

se preda Mnom !'' 193

r\ o raspravljanju izmeu nevjernika i ejtana pred Allahom

Uzvienim govori sc u surarna Es-Saffat i El-E'raf

O meusobnom raspravljanju ljudi pred Njim Allah Uzvicnigovod u

suri Ez-Zwner, dok o meusobnom raspraYljanju stanoYnika D ehennema
u D chennemu Allah Svevinji govori u surama E-ua.ra i Sa'd.

PllmUENA ZADATE!UJE(! (OBEANJA) KOD .\LUJL\

Zacim Allah Uzvieni govori da On Svoju rij e ne mij enja 19-l, a to

se, kako je kazano, odnosi na ajet: "I ispunit e 1'ije Gospoda.Ia tvog-a:
'Napunit u , zaista, Dehennemdinovima i ljudima - zajedno!'" 1q5,
kao i na Njegovo
se

obeanja

obeanje

ne mijenjaju i

r.a, veli: "Ajet

znai:

':Moje

vjemicima da
nee

l~l

ih u...-esri u D ennet. Q,a

bici iznevjerena. Abdullah b. Abbas,

obeanje

pokornima, a i grenicima bit e

rumai

ovako: "Ja sam ve odredio kako

ispunjeno!"' A Mudahid ajet

e

biti!" 196
1'-'if, 27.

1
"' ""; f,

28.

1"' Autor ~ovon o 29. :11eru sure Kaf i kae d:1. 3Jc:t zna1: " "od Mene se
p rev.)
1
''

l lud, ll').
'"" Pogled:~ j Dmlliul-brjnll j1 lfj.ririi-IVtr'nll, 26/167-168.

rije

ne mijenja!'' (op.

RIZKICA Zt\AKJA

/ til

Ovo su dva najispntYnija tumaenja spomenutog ajeta. l\fada se uz

nj1b spominje jo jedno tumaenje koje glasi: Laima i pod\alruna ni1je
s\1edoenje, rije nee moi

biti promijenjena kod Mene kao to se

to dogaa pred 7.Cmaljskim vladarima i kraljevima! Po ovom miljenju

koje :~.astupa cl-fcrrn i Ibn

izmeu mieka

Kutcjb~ 1 9\ "rije" sc odnosi na raspravljanje

i njcgmog sudruga ejtana.

El-Ferra kae da ajet ima sljedee znaenje: preda l\fnom se ne

moe slagati jer Ja poznajem sve skriveno.

A Ibn Kutejba veli da ajet znai: kod Mene se svjedoenje ne moze

iskri\'itl, neto dodati ili oduzeti od njega! A dokaz za ovakvo rumaenjc

Ibn Kurejba nalazi u istorn ajetu, i kae: "AlJah Uzvieni je rekao: 'J.:.od
~!ene se rije

ne mijenja', a nije rekao: 'Moja sc rije ne mijenja."' Jeziki

sklop aJeta jeste poput izjave: "Preda mnom sc ne moe slagati!"

Na osnovu prvog tumaenja, ci jei Uzvienog:

rJa nisam p1ema

rohoYhna Svojim nepravianl" 19~ bit e nastavak Njegovim rijeima:

":\[oja se rije ne mijenja", koji zaokruuje jedno znaenje, tj. ono to

sam rekao i obeao Svojim robovima to se mora ispuniti, i to je pra,cd

no, bez imalo nasilja ili nepravilnosti.

Na osnovu drugog

tumaenja,

Allah Uz,ieni opisuje sc s dvije

osobine:

prva osobina: da Njegovo apsolutno znanje

poznavanJe svega

spreavaju da neije sviedoenjc ili rijei budu izmijenjene pred Nj im ili

da la i obmana imaju prohou kod Njega;

druga osobina: da NjegoYa apsoluma pravednost

nczavjsnost od

stvorenja spreavaju da On uini i nanese nepravdu Svojim stvorenji

ma.
Mraml-&r'o11, 3/79. 1 Trri/11 lllll.fki/ii-J\11rim, 423.

1Gf,29.

112/ Ibn KajJIID ci-Oievzijje

Potom Uzviseni gO\ori o prostranstYu Dehennema i da SYaki pur

kada neka skupina bude b:tena u njega, on povie: '"lmalijo?!.. ''J'l
J\ pogrijeili su oni koji rvrde da je ovo pitanje u smislu negacije:

"Zar ima jo?!", kao tla se Dehennem

ve

napunio. To miljenje

21 1

opovrgava autentini hatlis. ~

OU LO ll U. DESETI:

OSOBlKE STA~O\'NIKA JJE~~TETA~ 01

U nastavku sure Allah Uzvieni govori o primicanju Denneta

bogobojaznima i o

etiri

osobine kojim.a se odlikuje

nagraeni

dennewm:

prva osobina: on je rl-t'I'I'Ob, tj. onaj koji sc nakon grijeha

pokornosti 1\llabu Uz\icnom i iz gaHcta Allahovom
Ubejd b. Umejr

\'CU:

vraa

veJianju.

"cl-Evvab (povratnik Allahu) jeste onaj koji se

p ri sjeti svojih grijeha, pa za njih trai oprosta od J\llaha Uzvienog."

A Seid b. el-Muscjjcb kae: "To je onaj kojj sc kaje iza poi njenog
grijeha, pa ako

uini

novi grijeh, opet obnovi svoje pokajanje";

druga osobina: on je el-baji'.(j tj. onaj koji se uva i pazi.

Abdullah b. Abbas, r.a., kae: "Cuva i dri obaveze koje mu je A.lliJ.b
Uz,rieni povjerio i propisao.''.!02
I'"J-::i(,JO.

;, t\utor najvjerovarnijc nlud1r:t na hnths koji j~: zabiljeio imnm El-13uhnri, hadis br. 4.568, ll

rrcunnju od Ebu ll urejre, T.rl., u kujem stoji dn je \0erO\itsnlk, S.:l.V.s., rebo: "Dehennem t

b1Li upiwn: 'jesi li se nnruniu?'11n e odgovori tL 'Im:t li jo?!' Zarim e Gospodar \'eheansncn1

Sl:l\ ill S"oje sropnlo nn Dehennem, n un e udgovoritl: 'Dosta je! Dosrn JC!'" J\ l uslim n:!\'odl

ISto prcd:mje u nd1o JZnlJCOJC!'I1tiJ verziji, p<.lglcd:!J hadis br. 2.846.

)'1 :\uwr go,on o 32. i 33. ljetu ~ure J...:.'lf (op. pre,:)

~u Po~kdaj ovo misljenJc, a i dru)..r:t, u dJelu P.d-Durmi!Htnntr, 1/604.

RTZ~ICA Zt\AI\j'\

/n3

K:wtda o OYOj osobini kae: "Pazi na Allahovo pnl\'O i

uva

Njegove blagodati koje mu je povjerio.''

S obzirom da ljudska dua ima dvije tdnjc: tdnju za postizanjem j
tenju za suzdravanjem, prva osobina nagraenog Dennctom (t:l-tJJ'Ob)
odnosi sc na tenju postizanja kako bi sc

nagraeni

povrario Allahu,

pokornosti i zasluio Allahovo zadovoljscvo, dok se druga osobina

nagradcnog D ennetom (el-baji{) o d nosi na tenju za suzd ravanjem
kako bt sc nagraeni su;r.drno od grijeha i Allabovib zabrana.

bl-hafiz jeste onaj koji sputa\'a svoju duu od onoga ro je Allah

Uzvie::ni zabranio. A e/-cJIJa/J jeste onaj koji sc posredstvom dobrih djela
Yraa

Allahu Svevinjem;

trea

osobina:

spomenuta je u OJecumt Uzvienog: " ...koji se

Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio" 2m, a podrazumijeva priznavanje

A.lhhmc jcdnoe, ~jegovog gospodarstva,

moi,

sveobuhvatnog znanja i

powa\'anJa svih pojedinosti sranja roba, kao to podrazumijeva priznavanje

Allahovih objavljenih poslanica, Njegovih poslanika, a.s., zabrana i naredbi,

Njegove

n~nade,

kazne i susreta s Njim. Bojaljivost od .M ilostivoga ne

moie sc oSt\ariti niim drugim osim uz prethodno pobrojano;

etvrta

osobina: spomenuta je u rijeima Uzvienog: ...i koji je sr ce

odano donio. " 20~

Abc.lull.ah b. Abbas, r.a.,

cwnaei

ovaj ajet, veli "Koji sc prolazi

onoga ro je Allah zabranio, prihvata pokornost Allahu, voli Allaha

CzYJenog i Njemu uri."
Potom All.ah Uzvieni spominje nagradu onoga koji sc odlikuje
mim svojstvima: "Uite u nj , u miru, ovo je dan vjeni ! U njemu e

imati to god zaele- a od Nas i vie." 2113

'''KM. H.
~. K.if. 33.

~ Kaf, 34-35.

114/ Ibn Kajjim c i -Dcvz.ijje

rULAIIOVO ZASTRAJ\~NJE ROBO\~

Zatim Allah Uz,,ieni zastrauje robove da

ih zadesiti propast,

kao to je zadesila one prije njih, iako su ovi bili mnogo

moniji

od

njih, ali njihova mo ih nije mogla zatititi od propasti Oni su zemljom

hodili i traili spasa. A ima li

utoita

i sklonita od kazne Allahove?!

Karada je rekao: ''Allahovi neprijatelji bjeali su i sluivali se, ali su

se uvjerili da ih Allahova odredba ipak sustie!"
Ez-Zeddad veli: "Bjeali su i traili zaklona, ali vidjee da od
smrti nema spasa!"
Sutina njihovog truda jeste da su tra7.ili spasa od smrti, ali

ga ne

pronaoe.

Nakon ovog kaz1vanja, Allah Uzvieru iznosi zakljuak: "U tome je,

zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko slua, a priseban je. 2<~~>
Potom Allah Uzvieru obznanjuje da je stvorio nebesa i Zemlju i
ono to je izmeu njih u est vremenskih razdoblja, a nije se umorio ili
klonuo,

demantujui

izjave Svojih neprijatelja jevreja koji su rekli da se

Allah Uzvieni sedmi dan odmarao!

POTPO~lAGANJ ESTRPLJ I VOU107

A onda Allah Uzvieru

nareuje

Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da

se potpomogne strpljivou zbog rijei koje protiv njega iznose njegm~

neprijatelji, kao to je i On, Uzvieni, strpljivo sluao klevete jevreja:
"On se sedmi dan odmarao!" "A niko strpljivije ne podnosi uvrede koje
uje do Onl"208
~"'

Kiif, 37.

~-Autor go\'Orl o
20

.;

39. i 40. ajeru iz ~ure Kiif.

H:tdlS je zabiljeio 1mam I\Iuslun, had1s br. 2.804., u pred:tnJu od Ebu ~Iusaa EI-E':trija,u

UIZNICA ZNANJA

Zatim

nnreuje

VjerO\iesniku, s.a.\'.s., da Ga

\'elia

J 115

i zahvaljuje r..ru

prije izlaska sunca i prije zalaska, i nou, i poslije obavljanja namaza, jer
e

mu to olakati i osnaiti strpljenje.

Namaz na koji se odnosi ova naredba, po miljenju jednih, jeste

vitr-namaz, a dtugi vele da je to akamski sunnct.

Abdullah b. Abbas, r.a., zastupa prvo miljenje, a IZa drugog
miljenja stoji Omer, Alija, Ebu Hurejra, Hasan b. Ali i Abdullah b. Ab
bas, r.a., po drugoj \'erziji.
Od Abdullah b. Abbasa, r.a., prenosi se i trea verzija, a to je da se
to odnosi na zikr poslije svih pet propisanih namaza.2l19

11.\X POYRATKA
Allah Uzvieni zavrava suru I-3if

podsjeanjem

na Dan povratka

i poziv glasnika da se due vrate u svoja tijela kako bi sc ljudi sabrali

na maheru. Allah Uzvieni kazuje da

poziv glasnika biti iz mjesta

koje je blizu i svako e ga uti:" ... Dan kada e oni uti istinitgi as" 2111
za proivljcnje i susret s Allahom. Na dan kada se zemlja nad njima
rascijepi kao to se rascjepljuje nad biljkan1a koje izniu, ljudi e iz
grobova pohrliti urno, bez zastajanja i oklijevanja! To je oivljenje za
Allaha Svemonog lahko!
Zatim Allah Uzvieni obavjetava da On zna ta govore Njegovi
neprijatelji, a ro nam ukazuje na Njegovo prelaenje preko onoga to
oni govore, jer to Allahu Uzvienom nije skriveno i On spominje Svoju
mo

i znanje kako bi ih kasnije kaznio.

Nakon toga Allah, Uzvieni navodi da Njegov Poslanik, s.a.v.s., nema

nikakve

moi

i dasci nad nevjernicima, te da on nije poslnn da ih silom

~~ T:dDIIrmlllll:ll.fllr,
1

K5f, 42.

7/ 610-6 11., Tifsim lim Kuir, 7/386-387. i Ttj.rirllm D~!"ir, 7/610-611.

ld)/ Ibn Kajjim c i - Di.cvzijjc

uvede u islam, nego mu On

nru:eujc

da Kur'anom opomene onoga koji

sc i\Uahovt.: prijetnje boji, jer samo takvim robovima koristi opomena.

Meutim,

onaJ ko ne Yjcruje u susret s Allahom ne boji se Njegove

prijetnje, niti sc nada Njegovoj nagradi, pa takvom

nee

ovje ku

opomena

koristiti!

UliLO lL\~ .JEO.\ ~\ESTI:

NAI NI KUil'ANSKOG IZIJ\GANJA

U Kur'anu sc na vie mjesta spominje

srca i

fizike

srana

ovjekove

akti\'nosti razlogom

fizika

injen i ca

da su aktivnosti

upll[e ili :cablude. Neka

djela oiti su znakovi upute ili zablude, ba kao to svaki

uzrok kao rezultat ima posljedicu, ili kao to svaki

u~ccaj

iza sebe ostav

lja trag. Plod dobrih djela jeste uputa, a sve to ih je vie, uputa je vea

i postojanija. Loa djela imaju isti

uinak,

samo u drugom pravcu. To

je zato to Allah Uzvieni voli dobra djela i za njih

nagrauje

uspjehom, a prezire loa djela i za njih kanjava zabludom i

uputom i

nesreom.

Dodajmo ovome da je jedno od Allahovih imena EI-Berr

(Dobroinitelj) .

On voli dobroinitelj e i njihova srca dri u Svojoj blizini

na onom stepenu koliko vrijede njihova dobra djela koja su uradili.

Allah Uzvieni prezire loa djela i one koji ih

ine,

i njihova srca udal

java od Sebe onoliko koliko su zapali u grijeh i zlo.

O pnom temelju, odnosno o

uzrono-posljedinoj

vezi

izmeu

dobrih djela i upute, Allal1 Uzvieni kae: "Elif- Lam- Mim! Ovo je Kn

jiga., u koju nema :n:i.kak-ve sumnje, uputstvo j e svima onima koji se

buduAUa.hahoj ~ui " 21 1, a to ukazuje na dvije injenice:
21

EI-Bek:to, 1-2.

RfZN ICA ZNANJA

prva injenica: Allah Uzvieni

upuuje

J 117.

Kur'anom onoga ko sc i prije

objavljivanja Kur'an:t bojao i uvao da ne izazove AUnhovu srdbu; jer

su ljudi, bez obzira na

razliitost

nj ihovih vjera i pravaca, znali da Allnh

Uzvient ne voli nasilje, nepravdu, razvrat,

remeenje

reda na Zemlji.

tc da prezire one koji tako postupaju. A voli pravednost, dobroinstvo,

plemenitost, istinu i popravljnnje stanja na Zemlji, tc da su Mu d agi
oni koji k.'t ovome tee. Pa kada je Uzvieni objavio Kur'an, zbog dobra
i pokornosti, On je nagradio dobroinitelje podravi ih da povjeruju

u Njega. A na drugoj strani, Uzvieni je osta,io aktere zla, razyr:ua i

nasilja, ne

omoguivi

da sc s takvim nedjelima domognu upute;

druga injenica: kada rob pO\jeruje u Kur'an i openito ga prihvati za

svoju uputu,

uvaavajui

njegove naloge i

\-ierujui

u ono o

emu

go

voLi; to biva m~rokom za stjecanje druge detaljnije i poqJt.mije upute, jer

JC uputa

neogranieno

stanje. Ma koliki stepen upute da postigne neki

rob, iznad toga je, opet, neki vii srcpen upute, i tako u nedogled.

ODNOS BOGOBOJAZNOSTI! UPOTE

Kako raste bogobojaznost roba p:red njegO\rim Gospodarom, tako
sc rob uspinje na vie stepene upute. Robu e se stalno
ta, sve dok on

povenva

povea

svojLI bogobojaznost,

u tolikoj mjeri izgubi i udjel u uputi. Kada god se

povea

upu

bogobojaznost.

Uvijek kada rob propusti priliku da

bogobojaznost,

poveavati

se i uputa, a kada se

povea

povea

uputa,

njegova

povea

se

i bogobojaznost. Uzvieni je rekao: "Doao vam je poslanik Na da

vam ukae na mnogo tog"a to "''i iz Knjige lo-ijete, i preko mnogo

ega e i prei. A

od Allaha vam dolazi svjeti osE Knjig-a jasna kojom

Allah upuuj e na puteve spasa one koji nastoje

stei

zadovoljstvo

118/ Ibn KajJim ei-Dev7.ijjc

Njegovo i izvodii11, po volji Svojoj, iz. trnb'la na svjetlo i na Pravi put

imukazuje. '" 212 On je rekao: '"AllahodahirezaSvoju ''jeru onoga koga
On hoe i np n uje u nju onog-a ko Mu se isloeno obuti." 213 Takoer
je rekao: "Dozvat e se onaj koji se Allal1a boji!'' 214 Njegme su rijei
i ove: "One koji vjeruju i ine dobra djela Gospodar njiJ10v e na

Pravom putu podrati; zato tovjeruju! " 215

Allah ih je prvo up utio <.la povjeruju, a kada su
postepeno

upuuje

pm~erovali,

On ih

ka nm-im i ,-iim imanskim uputama.

O isto j stvari govori i kur'ansk.i ajet: "A onima koji su na P1avom

putu Allah njihovu uputu poveaje! '" 216 , kao i ajet: "'O '"jenlici, ako se
budete Allaha bojali, On e vam sposobnost. darovati, pa ete istinu
od neistine moi rastaviti. ""21 - t; taj dar, kako ga neki

tumae,

moe se

ubrojati svjedo koje J\Uah daje vjernicima, pa pomou njega raspoznaju

istinu od zablude, kao i pomo i snaga putem kojih vjernici uspijevaju
odrati istinu i savladati la.
Uzvieni je objavio: HTo je, zaista, pouka svakom robu koji je

odan. " 218 A u surama: Lukman, Ibrahim, Sebe i E-ura, On je rekao:

"To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zalwalnog."21 ?
Allah Uzvieni naglaava da vidljivi i

oiti

Njegovi znakovi koriste

samo strpljivima i zahvalnima. Zatim ukazuje da kur'anski imanski

znakovi, opet, koriste samo bogobojaznima, odanima i onima koji
trae Allahovo zadovoljsrvo. Iz tih znakova, kako Uzvieni kae, pouku
uzimaju samo oni koji Ga sc iskreno boje: "Ta-Ha! Ne objavljujemo
m El-l\l:!idn, 15-16.
11 1 Es-ur3, 13.
21 EI-E'b, JO.
m Junus, 9.
21
~ l\lcqem, 76.
21 - El- Enfnl, 29.
m Sebe!, 9.
21
" Lukman, 3 1.; Tbr:thlm, 5.; Sebe, !9. 1 E-ura, 33.

RlZNICA ZNAI'\JA /119

Kur'an da se mui, ve da bude pouka onome koji se b oji." 2211 A u

dr ugoj suri O n je rekao: "Tvoja

opomena ko1istiti samo onome

koji Ga se bude bojao. " 111

t\o, onome koji ne vjeruje u Sudnji dan, ne nada mu se i ne preza
od n1ega ne koriste ni

oiti

Yidljivi dokazi i znakovi, niti oni kur'anski

Zbog toga je Uzvieni, nakon ro je

Ll

suri Hud spomenuo kaznu i

ponienja koja su na dunjaluku zadesila prijanje natode koji su poricali

i u la ugonili Al1'lhove poslanike, a.s., kazao: 'To j e pouka za one koji

se plae patnje na onom svijet u. 2:!2

Ali za one koji ne vjeruju u drugi svijet i ne boje se kazne ah.iretske,
ra kazivanja
oni e
1

rei :

nee

biti pouka i znak upozorenja. I ako

"I pored tih

dogaaja,

uju

ta kazivanja,

mi u svijetu nalazimo i dobro i loe,

blagodati i bijedu, i sretne i nesretne?!" A moda

prip1saci "viim kosm.ikim silama" i psiholokim

sve navedeno

moima!!

IS~\ZI'O\NJE ALLAIIOVE .J EDNOE \rllHUNAt JEZAIIVALNOSTI (llf{f!A)

Strpljivost i zahYalnost, za onog ko ih posjeduje, uzrok su prihva
tanj:t pouke iz r\llahmih znakon i ajeta, jer je illla11, upravo, utemeljen
na ove

d\~je

j ednoc,

osobine. Vrhunac zahvalnosti jeste iskazivanje Allahove

tevhida, a vrhunac strpljivosti jeste ogluivanjc na pozive

strasti. Zbog toga se za murika, mnogoboca, koji slijedi svoje strasti

ne moe kazati da je jedan od zahvalnih, niti strpljivib robova. Iz tog
razloga, Allahovi znakovi i ajeti njemu nisu od koristi, nici
pobuditi

enju

Ta-Ih, 1-3.
ua Er '\aziat, 45.
:n Hud, 103.

!.

za vjerovanjem.

u njemu

1 ~0

fb n Kajjim cl Devzijjc

cie

A to se p;1k

drugog temelja, odnosno

uzrono-posljedinc

veze izmedu razvrata, oholosti, grijeha i lai, s jedne stmne, i zab

lude, s druge strane; Kur'an o tome govori na vie mjesta. Uzvieni je
rekao: "Tim On JlUl.oge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi pu1
ukazuje; ali. u zabludi os1avlja sa:mo velike grenike. koji kre
VJsto prihvaenu obavezu p~emaAllahu i

ve

prekidaju ono to jeAllah

nax-edio da se odrava~ i prave nered na Zemlji; oni e nastradati. " :!2.1

Rekao je: "Allah e vjernike postojanom rijeju uvrstiti i na ovom
i na onom svijetu, a nevjernike e u zabludi ostaviti; Allah radi to
hoe. " 21 ~ Rekao Je:

"Zato sepodvajatekadasuu pitanju licemjerikoje

je Allah vratio u nevjernike zbog postupaka njihovih?! n:m Rekao je:

" Oni govore: 'Naa su srca okorjela!' A nije tako, neg'O je Allah njih

prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vj e

ntju. " 216 On je rekao: ..... i da Mi srca njihova i oi njihove neemo
zapeatiti, i

da nee vjerovati kao to ni prije nisu vjerovali... ?2r

Allah Uzvieni kazuje da je kaznio nevjernike jer su odbacili vjero

vanje kada im je ono
i

oi zapeatio,

ponueno

izmeu

i i<.c'lda su ga upoznali. On im je srca

njih i vjerovanja pregradu postavio. U vezi s

tim Uzvieni veli: "O vjernici, oda.zovite se Allahu i Posla:n.i1.-u kad od

vas zatrai da inite ono to e vam ivot osigurati; i neka. znate da se

Allah uplie izmedu ovjeka i srca njegova. " 22ij .Allah Uzvieni poziva ih
da se odazovu Njemu i Poslani ku Njegovu, s.a.v.s., kad ih on poziva u ono
to za njih ivot predstavlja. Potom ih Allah UZ'ieni upozorava da ne
zakasne u odzivu, pa da to bude razlog da im On srca zapebci. Uzvieni
EI-Bck:lrn, 26-27.
.w lbrnhtm, 27.
u. En-Nis:t, 88.
Uto EI-Bck:tr:l, 88.
Z-~ EI-En':tm, 110.
ll EI-EL1f:tl, 24.

lli

RIZ'\ ICA Z:\AKJA / 1'21

je rebo:"I kad oni skrenue u stranu. a Alla.h

Ltini da

i sJca njiltova u

stranu skreJm, a Allah nee ukt7.ati na Pravi put narodu koji je ogrezao
ugrijehu..21'J Takoer je rebo: '"Anije tako! Ono to su radili prekrilo
je srca njihova. '' 2 ~ Allah Uzvieni pojanjma da su djela nJih(wa zasjerula
1

nJihova srca i sprijeila ih da pm~ eru ju u Allahove ajete i makove, pa su 7.a

ObJavu go'orili: "To su samo i7.mlljotine naroda dantanjih! '"31

Allah U2''1eni o

dvolinjacima

kae: "Zaboravljaju Allaha. pa je i

On njih zahOJ~avio. " 232 On im na njihovo zaboravljanje

z:~.boravljanjem;

u?.vraa

Svojim

nije se ccsjetio" da im ukae Svoju uputu i milost. Uzv1cni

je uinio da sami sebe zaboran?-33, rako da ne stjeu korisno znanje j ne

Cine dobra djela: a te dvije stvari, zapravo, predstavljaju samu uputu i -vjeru
istinsku 1\llah je Uzvieni, zbog toga to su Ga zaboravili,

uinio

da zabo

rave na ove dv1je sMtri: na ljubav prema njima j na njihO\'U spoznaju.

Uzvieni 1e rekao: ..To su oni

ija je srca Allah zapeatio i

oni koji

se 7.<4 strastima svojim povode. A one koji s u na Pravom putu On

dalje voditi i bog-obojaznos t e im poveati. " 23-1 Nevjernicima je spojio

sliJeenje

strasti 1 zabludu koju, upravo, uzrokuje i donosi

povoen1e

za

strasuma, dok Uzvieni vjernicima dariva i spaja uputu i bogobojaznost.

ll'liT\ JE PRATILAC ~ll LOSTI. AZABLUDA PRATIL\C NESREE

Kao to Uzvieni povc:wjc i zajedno spominje uputu i bogobo
isti naio povezuje i zajedno spominje uputu

j:.znost, zabludu i zlo,

rut

i milost, te zabludu i

nesreu.

bSaft', 5.

El Mutaffifun, 14.

m El En'am, 25.

:.z EtT~b:t. 6-.

1
: ~~o u sun El-H:~r, 19.

!" ;\luh:tmm~d. 16-17.

!'

O prYom primjeru Uzvieni je rekao:

122 l Ibn Ka jJ im cl - Di evzijjc

"Njima e Gospoda1 njil10v na Pravi pu1 uka.za1i i oni nee ono to

ele ostval'i ti. "135 I rekao je: ''Njih eka oprost od Gospodara njihova
i milost ; oni su na Pravom puttt!" 236
O vjernicima, On je obj:nio: "Gospodaru na, n e dopusti sr cima

naim da slcrenu kad si nam ve na Pravi put ukazao. i dantj

nan1

Svoju milost: Ti si , uistinu, Onaj Kojinmogo daruje!":!.'" ~Dadii vjer

n.ici skriveni u

peini

zavapili su: "Gospodaru na, daruj nam Svoju

milost i prui nam u ovo1n.postupk"ll naem prisebnost ." 2311 U d rugom

ajetu Uzvieni veli: "U kazivanjima o njima pouka je 1.a one koji su

raztunom obdareni. Kur'an nije izmiljena b esje da, on priznaje da

su istinite lmjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i putokaz
je i milost nru:odu koji vjeruje. m

Takoer

je rekao: ''Mi tebi objav

ljujemo Knjigu da hi im objasnio ono oko ega se nzilaze, i da hude

vjernicima uputa i .m ilost. " 2411 U istoj suri veli: "Mi t ebi objavljujemo
Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputtt i milost i radosnu vijest za
one koji j edino u Nj ega vjeruju. '' 24 1 I On je rekao: "O ljudi, YC v ant
je stigia poruka od Gospodrua vaeg i lijek za va a sr ca i upuistvo i
milost "\jer.nici.ma. " 242 Zatim Allah Uzvien.i nakon prethodnog ajem
u suri Junus nanovo spominje zajedno uputu i milost: ''Reci: 'Neka

se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to

m El Bekarn, 5.
!"' El-Bckarn, 157.
l .r Alu lmr:tn, 8.
.!.'q El-Kehf, 10.
.!J Jusuf, ll l.
z,., En-Nahl, 64.
~ En 'Jahl, 89.
lJ1 Junu~,

s-.

! JI Jllnll$,

58.

RIZNICA ZNANJA/ 123

f'IOL ( \LIAUll\:\ llOllflOTA) l 1\ll LOST

Razli:io

su izrazi naih dobrih prethodnika, telljiiJ-salihfl, u

Allahove dobrotc,fod/tt i Njegove milosti. N::tjispravnije

tumaenju

tumaenje

ova

dva pojma jeste da su to: uputa i blagodat; Allahova dobrota -jad/ je

!\rcgova upura, a 1 jegova milost jesu Njegove blagodati.
Zbog toga Allah Uzvieni povezuje uputu s blagodatima kao u
l'\jcgo\im

rijeima

u suri El-Fatiha: ''Uputi nas na Pravi put. na put

onih kojima si milost Svoju daro,ao. " 1~.~

Primjer za to jesu i

rijei

Uzvienog kad

podsjea

Svoga Poslanika,

s.a.Y.s., na blagodati kojim ga je obasuo: "Zal nisibio siroe, pa tije On

utoite pruio, i

za pravu vjeru nisi znao , p a te je na Pravi put upu

tio. i siromall si bio, pa t e je imunim uinio. " 245 Uzvieni spominje

upuru uz blagodati koje mu je dao: imetak i utoite.

U tom kontekstu moemo spomenuti i

rijei

r uha, a.s.: "'O J1a

rode moj'. govorio j e on , da vidimo! Ako s am ja na jasnom putu i

ako mi je On od Seb e milost ukazao ... '"246
Kao i rijei uajba, a.s.: '"0 narode moj' , gnvorio je on , 'shvatite da
je meni jasn o ko je Gospodar moj i da 1ni j e On dao svega u obilju. " ' :!-1

.\llah Uzvieni, u kazivanju o .Musau, a.s., i Hidru, kae: ''I naoe

jednog-a Naeg r oba kome smo milost Nau darovali i onome t o sm o

Mi znali n auili. '' 2 ~8

Svome Poslaniku, s.a.v.s., rekao je: "Mi

emo

ti dati sigm nu

pobjedu da bi ti Allah ranije i kasnije lcri.vice opros tio, a da hi

blagodat Svoju tebi potpunom uini o, da bi te n.a Pravi put nplltio i
" El-F~tih:t, 6-7.
1
' Ed-Duh.1. 6-8.
""Hild,28.
:< lhid, 88.
: Ef. I,chf, 65.

124 l TIHI Kajjam cl - DicnJJC

da biteAllah pobjedonosnom pomo i pomogao. '' 24q Takoer je rekao:

"Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i

u i

te onome to nisi znao;

velika j e Allahova blagodat prema tebi. 2>"

Uzvieni je rc:kao: "A da nije Allal10ve dobJoie prema vama i
milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od gdjeha oistio. '' 2' 1

I z prethodnih ajeta z~kljuujemo da je J\IJahO\a dobrotaJadl. upum

koju daje s,ojtm robovima, a 1'\jegma su miJost blagodati, dobroinstvo
i dobra kojima ih obas1pa.
Allah Uzvieni veli: ''Od Mene

vam uputa dolaziti. i onaj ko

hude slijedio uputu Moju nee zalutati i nee nesrean biti. '' 25 ~
Allahova uputa
znai

da robu

znai

nc:c

da

roba

sauvati

odrediti nesreu u

od znblude, a Njegova milost

\rjenosti .

Ovo je Allah Uz,ien.i spomenuo i na

Ha. Ne objavljujemo Kur'an da se nmi!''

poetku
253

, dajuI

dva dobra: objmlji,anje Kur'ana njemu i g~rancija da

sure Ta-Ha: "Ta

Poslaniku, s.a.v.s.,
nee

biti jedan od

nesretnih. J\ na kraju ove sure Alla.h Uzvieni govori o sljedbenicima

Njegovog Posla nika, s.a.v.s.: " ... nee zalutati i nee nesrean hiti. "254

UPUTA l BL\GODATI
Allabma Uputa, dobrota, blagodati i milost nerazdvojnesustvan koje
nuno idu jedna uz drugu, isto kao to su zabluda i

nesrea

nerazd,ojne

i idu jedna uz drugu. S\evinji je objavio: ''Gre1ricisu doista u zabludi

j

u ognju e biti. '' 255 Oga nj u kojem e bici teka je kazna, a to je vrhunac

1,

EI-Felh, J -3.

.!.> En- Nisn, 113.

nl

En-Nur, :!l.

m T:a-Ha, 123.

1
.!5 T:t-Ha, 1-2.

1
"' T:a-H :a, 121

55 El-Kamc::r, 47.

RIZNICA Zl\Ai\jA / 125

ponienja i

nc5ree.

Uzvieni je rekao: "Mi smo za Deheunemnmoge

dinove i ljude stYorili ; oni pameti imaju. a njima n e

oi

shvaaj n,

oni

imaju, a njima ne vide. oni u i unaju, a njima ne uju; oni su kao

stob, ak i gori - oni su zaista nemarni. " 25" U drugom ajctu, Uzvieni
JC o njima rcbo:

r rei e: 'Da smo sluali ili raz:xuiljali. ne bis mo

medu stanovnicima Dehennema n ognju bili!"' 25

U primjere povezanosti Allahove upute i Njegovih blagodati spada
i spominjanje upute s

osjeajem

irokogrudnosri i smirenosti i UJeptm

ivotom, te spominjanjem zablude s

itYOtOm

tjcs n ogr udno u

i tegobnim

na drugoj strani. Uzvieni je rekao: "Onome koga Allah eli

uputiti. On srce (grudi) njeg-ovo prema islamu raspoloi, a onome

koga eli u zabludi ostaviti, On srce (grudi) njegovo stegne i mnomim

uini. :!Sl; Takoer

je rekao: "'l ar je isti onaj ije je srce (grudi) Allah

uinio sklono islamu,

pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga? ... " 25'1

AlL'lh Svevinji, uz Svoju upuru koj u dariva robu, spominje i osobinu

pnklanjanja i

obraanja

Njemu. On

j~

rekao: "Allah odabire za Svoju

'jeru onog-a koga On hoe i upuuje u nju onoga ko Mu se isloeno

obrati. " 26u A u drugom aje tu Uzvieni je rekao: ''Tes"ko onima ija su
srca neosjetljiva kad se spomene Allah. oni s n u pravoj zabludi! '' 21' 1

ST\\IE ROBA PltiLIKOM DARI\:\NJAUJ USKilAI\~.\NJA

Allahova uputa i milos t, i sve ono to ide uz njih od Allahove dob
rote i blagodati, potpadaju pod Allahovo svojstvo darhanja, a zabluda i
: 1:1 E'mf, 179.
: Fl -~lulk, lO.
1!. 1'1-E.n':un, 125.
L Zumer,22
E-~urn, 13.
lM E.z-Zumer, 22.

126 l fbn K3jjim ei - Oievzijje

kanjavanje, j sve ono to ide uz njih, u'rtavaju se u AllabO\o svojsno

usk.raiYanja.

Allah Uzvieni mijenja stanja Svojih robova na osnovu ova dva

svojstva: darivanja i
mudrosti i s

uskraivanja,

mudrou,

a svaka promjena

u apsolutno

neogranienoj

potpLulu hvalu koja Mu dolikuje, i zato

uinjena

je iz

Allahovoj \"lasti, uz

svjedoimo

da nema drugog

boga osim Allaha Jedinoga.

OOL0.\1 \K 0\'\ ~\ESTI:

ODAZIYANJE ALLAHUI NJEGOVOM POSLA~lKU. S.A.V.S.

Allah UzYieni veli:

o vjexnici, odazovite se Allahu i Poslanik-u

kad vas pozove u ono to

e vam

ivot osigurati; i neka znate da se

Allah uplie izmedu ovjeka i srca njegova, i da ete se svi pred Njim

sakupiti. " 262

Ovaj ajet upuuje na vie stvari.
Ptvo je da se koristan i vrijedan ivot postie putem odazivanja
Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., dok onaj ko se ne odazove on u
stvarnosti i ne ivi makar i proivljavao onaj ivot koji proivljavaju i
najprezrenije ivotinje. Jer pravi
olien

ugodni ivot jeste onaj iivot koji je

javnim i unutarnjim odazivanjem Allahu i Poslaniku Njegovu,

s.a.,r.s. Ljudi koji ive takav ivot hri su i poslije svoje smrti, dok su
drugi mrtvi makar njihova tijela bila iva.
Na osnovu ovoga, najpotpuniji iivoc imali su oni koju su se najbolje
odazivali pozivu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer sve u to je pozivao
bilo je od

znaaja

za ivot j upotpunjavale ga je. Onaj ko bi propustio

neto od Poslanikovog poziva, propustio bi dio ivota, a ivot mu je

YJ

El-En fal, 25.

RIZK ICA Zf\ANJA

127

b10 porpun i nije<.lan u onolikoj mjeti koUko se odazivao na poziv

plemenitog Poslanika, s.a.v.s.
i\fudahid,

tumaei

ajet: " ... kad vas po1.ove u ono to

vam

ivot osigurati"', kae: "Kad vas pozove u isrinu."

A Karada smatra da se to odnosi na Kur'an, jer on donosi ivot,
po,jcrcnje, spas i zatitu na dunjaluku i ahircw.
Es-Suddi veli: "To je islam, jer ib je Allah njime oivio nakon to ih
je savladala smrt nevjerstva."
lbn Ishak i Urva b. ez-Zubejr, a citat je od drugoga, kau: "Ajet:
. .. to

e vam

ivot osigurati' odnosi se na ratovanje kojim vas je

Albh uzdigao nakon ponienja, osnaio nakon slabosti i zatitio od

neprijatelja koji vas je u prolosti ugnjetavao." 263
SYa rumaenjagovoreoistoj injenici: jamom i unutarnjem prihvatanju
iizvrmaoju svega onoga s ime je doao Allahov Poslanik, s.a.v.s.
El-Vahidi veli: ''\!eina uenjaka smatra da se rijei U:tvicnog: ' ...
toeYamivotosigtuati'

odnose na dihad, borbu na Allahovom putu.

To je stav Ibn Ishaka i preferirajue miljenje meu jezikoslovcima."26-l

El-Ferra je u vezi s ajetom rekao: "Kad vas pozove da oivite
srojc sranje putem borbe s vaim neprijateljem,

hoe

sc

rei

da je

snaga skrivena u borbi i dihadu, pa ako muslimani zapostave i napuste

diihad, postat e slabiji i opast e im poloaj, te e se neprijatelj lahko
odYaiti da ih napadne. 265
Dihad je djelo koje najvie oivlja\a muslimane, kako na dunjaluku,
tako i u berzahu i na ahiretu. Snaga muslimana na dunjaluku i njihovo
predadavanje neprijatelja jesre kroz dihad. Za sranje vjernika u
bt:mthu Uzvieni je rekao: "Nikako ne smatraj :mrtvi.ma one koji su na
Pogledaj: Tifsirut-To/Jm, 13/..J63-467.; Trjim1 lb11i Kmr. 3/574. 1 Ed-DurmiI/1(//JI/r, ..J/ 41-.

~ [;J. fnrul-zwl, 2/ 4 52.

:!> .\ltaniiKIIr'nu, 1/407.

1~8/ !bu Kajjim cl - Dicnijjc

AUa.hovom putn izginuli! Ne, oni sn ivi i u obilju su kod Gospodara

svoga. "21'b A na ahiretu

ehidi

najpotpuniJe iivorc 1 ujYat t:

na)\ee

borci na Allahovom puLU imati

i najbolje blagodati, za razl.lku od

drugih vjernika u Dennetu. Zbog ovoga je Ibn Kutejba rekao da se ajet:

... to e vam iYot osig,uatf' odnos1 na pogibiju na Allahovom puru.
Neki mufessiri pak smatraju da se ajet: " ... kad vas pozove u

OllO

to e vam ivot osigurati" odnosi na Dennet, ~- odazovire se onome

co

vam Dennet osigurati, jer to je stvarna

kua

ivota u kojoj je

ivot ugodan i vjecan. Ovo je miljenje iznio Ebu .t\Jj el-Durdaoi.

Kazat

emo

dn ajet podrazwn1jcva i obuhvata sva ova miljenja,

jer i vjerovanje, i obredoslovlje, i Kur'an i dihad; sve to oivljava srca i

os1gura\a ugodan i lijep ivot.

~ajvec

ujvan1e i osjeanje i\'Ota bir e

u Denneru, a Poslanik, s.a.v.s., poziva u vjerovanje i poziva u Dennet.

On poziva u lijep i ugodan JYOt na duojaluku i na ahi retu.
ovjek ima neophodnu potrebu za dvjema vrstama ivota:

Za i,otom tijela posredstvom kojeg razlikuje korisno od tetnog, i

uzima koosno, a odbacuje tetno. Kad god mu oslabi ova vrsta i,ota,
spopadne ga bol i slabost u onolikoj mjeci za koJiko mu je oslabio
ivot rijela. Iz tog je rvJoga ivot bolesnika, i runog, i zabrinutog, i
uplaenog, i siromanog, i ponienog,

razliit

i slabiji od ivota onoga

koji je spaen od ovih iskuenja; i on je u neophodnoj potrebi za

ivotom srca i due posredstvom kojeg raspoznaje islinu od lai, Pravi
put od zablude, uputu od scranputic<.:, a parom izabire istinu nad s\im
onim to joj

oprena.

Ova \'rsta ivota daje ovjeku

mo

raspoznavanja

korisnog od tetnog u raznim znanostima, djama ili stremljenjima i

djelima. Ona osnauje vjerovanje i elju i ljuba\' za istinom, te pods~ec
na prezir i mrnju zablude i lai.
:. Alu lmran. 169.

RIZN I CA ZNAN JA/ 1:29

Osjeaji ovjeka

i njegova sposobnost raspoznavanja, zatim ljubav

prema istini i prezir zablude bit

izraeni onoliko koliki je njegov

udio u ivotu srca i due. Kao to ivo tijelo potpunije i

jae osjea

ono to mu koristi ili nanosi boli, pa na osnovu toga vie i tei ka

jaini

korisnom i kloni se bolnog, a sve to ovisi o

1sto

dogaa.

se i sa ivotom srca i due. U

oslabi i sn.aga

sranog

ivota tijela, potpuno

sluaju

da oslabi ivot srca,

raspoznavanja srvari. Ako u srcu i ima ivota,

to je nedovoljno da bi utjecalo na izbor korisnog nad tetnim. Znamo

da je ovjekovo tijelo u utrobi majke beivotno sve dok melek, Boiji
izaslanik, u njega ne udahne duu, nakon

ega

zametak postaje iv,

a do c.ada je bio u skupini mrtvih. U istom su stanju srce i dua sve

dok Allahov Poslanik, s.a.v.s., u njih ne udahne duh onoga to mu je
objaYljcoo. Uzvieni je rekao: "On alje meleke s Objavom (bir- rubi
nrinemrih.i), povolji Svojoj, onimrobovimaSvojimkojimahoe ! " 267
l rekao je: " .. . koji alje Obj<wu, rij ei Svoje (er- ruha min emrilti),
kome hoe od robova Svojih." 268 Takoer je rekao."Na ta.k.w nain
Mi i tebi objavljujemo ono to ti se objavljuje (ruhan min emrina).

Ti nisi znao ta je Knjiga niti si poznavao vjerske pmpise, ali smo j e

Mi uinili svjetlom pomou kojeg upuuj emo one robove Nae koj e
elimo. "269 AHab Uzvieni pojanjava da je Njegova objava ruh (duh)
i s'ietlo. Zbog roga su ivot i osvjetljenje uvjetovani udahnjivanjem
mclekskog i ljudskog Boijeg izaslanika. Onaj ko doivi udahnjivanje od
oba Boija izaslanika uivat e blagodat oba ivota: tjelesnog i sranog,
dok onaj ko doivi samo melcksko udahnjivanje, ali ne i ljudsko, ivjet
e samo

jednu vrstu ivota, a druga

ga zaobii.

Uzvieni je rekao: "Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo

Mi dali ivot i svjetlo pomou kojeg se meu ljudin1akree kao onaj
) En-Nnhl, 2.
)~ Gafir, IS.
) B-ur:1, 52.

130/ Ibn Kajjim el- Devzijje

koji je u (minama i z kojil1 n e iilazi ?!"'n1 Allah Svevinji vjernicima

daje i spaja :livor i svjetlo, a onima koji se

odmeu

od Njegove vjere

spaja emine s mrrvilom srca.

Abdu Uah b. Abbas, r.a., i svi mufesiri 271 u vezi s ovim ajetom vele da
ajet znai: bio je nevjernik izgubljen u zabludi, pa smo ga Mi uputili.
A ri jei Uzvienog: " ... a kome smo Mi daliivoti svjetlopom.ou
kojeg se me1.lljudimakree... " podrazumijevaju vie St\'ari:

prvo: on se pomou svjetla kree meu ljudima, dok su oni u

tmjnama. Njihov primjer slian je primjeru skupine ljucli koji su bili na
putu, a onda ih zaree no i oni se izgubie i nikako puta da nadu, dok
je pored nj ih ov j ek koj i ima svjeriljku pa se pomou nje kree putem;
on \'idi stazu i vidi sve ono ega se treba uvati na njoj;
drugo: on se meu njima kree pomou svjetla koje ima, a oni se
dijelom koriste njegovom s'ietlou zbog njihove neophodne poaebe
za istim svjetlom;
tree: on e na Sudn jem danu, pomou svjed osci koju ima, bez
tekoe ii
h ravi h

po Siratu, dok

se

mnogoboi

i licemjeri zbog svojih

djela izgubiti i ostati u tminama.

A to se

tie rijei

izmeu ovjeka i

Uzvienog: " ...i neka znate da se Allah uplie

srca njegova... ":m, poznato i

prihvaeno tumaenje

ovog ajeta jeste to da se "uplitanje" odnosi na .Alla.hovo

vjernika da

poini

nevjersno i na

prihvati Allahovu vjeru, kao to

onemoguavanje

sp reava

spreavanje

nevjerniku da

Njemu pokorne da

poine

grijeh i oteava grenicima da Mu pokau pokornost. Ovo je stav

Abdullaha b. Abbasa, r.a., i veine mufessira.273
"'' EI-En':un, 1:!2.

Vise": F./.;\lllbammlt't'd~~ 6/ 141-142.; i\'or;pmd-durtr, 7/252-253., i RI-Balmtlnmbil, 4/213

214.
n EJ-Eof:tl, 24.
1

\ rte \',: T;d-DIIt711111twmr. V~5.

:'t

RIZNICA ZNANJA/

O istom ajctu postoji i drugo

tumaenje

I31

koje kaie da se to oJnosi

na J\Jlahovu blizinu do srca ~Jcgmog roba, mko da mu od tajm srca

nita nije skriveno. On je izmedu roba i njegovog srca. Ovo navodi el
Vahid?' pnptsujui ga Kacad1.
Kao da JC ovo rumacnjc pnkladnijc kontekstu ajeta, jer se odazivanje
na poZI\; odnosno prihvatanJC neega, u osnmi vezuje za srce, tako

da

nema nikak\c koris u od [jclesnog odazJ\ anja ako u tome izostaje srce. Allah

je Uzvieni izmeu Svoga roba i njcgmog srca, pa zna da li I\fu se njcgmo

srce odaZ\alo tlt nije?! Da li srce skrna iskreno odazivanje ili ne?!

Na osnovu prvog miljenja, veza

izmeu

prvog dijela ajeta i

njcgo,og zavretka glasila bi: Ako vam je teko odaz,au se na poziv

Allaha i poziv Njegovog Poslanika, s.a.v.s., onda ne budite sigurnj da

sc Allah

nee

uplesti

izmeu

vas i vaih srca, nakon

ega

vam vie

nee

pruiti priliku da sc odazovete kao vid kazne zbog roga to se ste istinu
jasno i nakon upoznavanja ostavili i oJbili. Bila bi u kontekstu rijei
L;z\'Ienog: " ... i da Mi SI'Ca njihova i

oi njihove neemo zapeatiti,

i da n ee vjerovati kao to ni prije nisu vjerovali . . . ?" i Njegovih

rije!: ., .. . i

kad oni skrenue u stranu, a Allah uini da i srca njihova

u stranu skrenu''-, kao i Njegovih rijei:" ... ali oni nisu htjeli

po'jeroYati u ono u to pl'ije nisu vjer ovali.'' 2"6

Ajet upozorava na zaposta\'IJanjc odazivanja srcem, mak.-u se rob
cijelom i odazvao.

Oll~OS KADEt~\ (PREOOIIIlEOENJA) l EiliJATA{V.JERSKIII NALOGA)

Ovaj aJet sadri i jo jednu tajnu, aroje da je Allah Uzvieru u njemu
spopo i uvezao dvije stvari: crijat, vjerske naloge i propise, koje obave
''\..,am !:,r:l pron:t5ao u knpz1 1?.1-Ttftimf.mtt.

r: hSJff, 5.

r 1'1 E'raf, 101.

132 /lbn Kajjim cl - Dicvzijjc

zuje s,ojim robovima, a to je ustvari odazivanje spomenuto u ajetu,

i kader,

predodreenje

u koje moraju povjerovati. To je kao u ajeru:

" ... onome od vas koji hoe da je na Pravom putu, a vi ne moete

1tita htjeti ako to AllaJ1. Gospodar svjetova, nee! " 271 ili u rijeima
Uzvienog: ,.... i ko ho e, na umu

samo akoAllahbudehtio. ''

ga imati, a na wnu e ga imati

278

1\ Allah Uzvi eni najbolje zna!

OOtOM H. TIIINAESTI:

TUMAENJE AJETA: "NEVJERNTK JE EJTANOV

SAUESNrK PROTIVNJEGOVOG GOSPODARA."

Rijei

Uzvienog: "Nevjernik je ejtanov

sauesnik

protiv

njegovog Gospoda.ra":!79 zaista su iz reda blage J...-ur'anske retorike i

najjasnije i najupeatljivije kur'anske semantike, koje upuuju da je vjernik,
uvijek uz svoga Gospodara, u stalnoj borbi protiv sebe, svojih strasti,
svoga ejtana i ncp1ijarelja svoga Gospodara. To je zapravo pojanjenje
robove pripadnosti Allahovoj sttani211C1, i da je on od Njegovih vojnika i
odabranih robova, evlija. Rob se uz svoga Gospodara boci protiv svoga
unutarnjeg i vanjskog neprijatelja. Rob se radi AJlaha Uzvienog bori
protiv njih, ophodi se neprijateljski i prezire ih. Primjer dobrog roba koji
se boci uz svoga Gospodara jeste kao p1imjer osobne i najblie kraljevske
svite koja se boci uz svoga kralja, dok sc oni drugi, koji su daleko od
kralja, ne bore uz njega i ne brinu sc o tome, dok je nevjernik uz svoga

;; Gt-Tchir, 28-29.

~~El i\luddcssir, 55-56.

l' El-Futk:tn, 55 .

...., K:tko se navodi u OJCtm:l UX\isenog: ~Allah je nji mnzadovoljan. a ioni e biti:t.ad<n"oljni

Njime. Oni su na Alla.lto,oj strani. a oni na Allahovoj strani uspjet e sigurno.'" (El

l\ludi:tdcla, 22.)

RIZNICA ZNANJA/

133

ejtana, svojim biem i hirovima u borbi protiv svoga Gospodara.

Tumaenja

ovog ajeta od naih prethodnika, selefa, ne izlaze iz

okv1ra ovog znaenja. 23 1

Ibn Ebu Harem u predanju od Ataa b. Dinara navodi da je Seid b.
Dubejr, u vezi s ajetom rekao: Ne'\jernik svojimneprijateljstvolll i

irkom potpomae ejt;ma pro ti v njihovog Gospodru:a."

Lejs o ovome prenosi

rijei

Mudahida: ''Nevjernik pomae

ejtanu u n eposlunosti p rem a AllaJm Uzvienom ."

Zejd b. Eslem

[Umaei rije

,. sudrug" ("zahirell'), rekao je da ro

ustvari znai pomaga i saveznik.

Hoe

kazati da je nevjernik saveznik Allahovog neprijatelja u

pokazivanju neposlunosti prema Allahu i pripisi,anju Allahu suclruga.

On potpomae Allahovog neprijatelja u izazi,anju Allahme srdbe.

POJANJENJEALLAHOVE BUZINEl PANJE PREMA VJERNIKO

Allahova posebna blizina i panja prema vjerniku kod nevjernika

i razvratnog grenika pretvorila se u blizinu sa ejtanom,

due i strastima; pa zbog toga prethodno citirani ajet i

prob~evima

poinje rijeima

Uzvienog: "Umjesto Allahu oni se klanjaju onima koji im nisu u

stanju neku korist pribaviti ni od njih kakvu t etu otkloniti." 282
To njihovo klanjanje, ibadet nekom drugom pored Allaha, jeste
iskazivanje saveznitva, ljubavi i zadovoljstva onima kojima se klanjaju,
to podrazumijeva posebnu vrstu bliskosti i panje

izmeu

nevjernika

i njihovih lanih boanstava. Time oni pomau Allahove neprijatelje

u mrnji prema Allahu Uzvienom, u susp.rotstavljanju Njemu i u
1111

Vie v.: TtJiimt-Tol~tri, 19/26-27. i F.d-Dumtl-lllmmr, 6/ 267.

Al

EI-Furk:m, 55.

134/ Ibn Kajjim ci - Dievzijjc

.i\1eutim,

izazi\'anju Njegove srdbe.

jek je uz svoga Gospodara

borei

Allahov

tienik

i miljenik uvi

se protiv prohtjeva svoje due, svog

ejtana i svojih strasti.

Ova poruka i

znaenje,

za onog ko ih razumije i shvati, uistinu je

veliko bogatstvo iz riznice kur'anskog blaga.

r\ Allah ka dobru vodi!

Olli.O)I.\K ETRNAESTI:

SLJEDBENICI UPrTE l SLJEDBENICI ZARLUDE

Allah Uzvieni veli: "Tako Mi potanko izlaemo dokaze, i da bi
o evidan

bio put kojim idu grenici...283 I rek:.'\o je: "Onoga ko se

suprotstavi Posla.niku, a poznat mu j e Pravi put, i koji poe putem

koji nije put vjernika, pustit emo da ini to hoe. " 284
Allah Uzvieni pokazao je u Svojoj knjizi jasno i precizno put kojim
idu vjernici i put kojim idu nevjernici. Obavijestio je o skonao ju i rezultatu
i jedne i druge skupine, kao to je precizirao djela i jednih i drugih. On je
ukazao na zatitnike i saveznike obje skupine. Zarekao se da e prvu skupinu
podravati;

govorei

o uvjetima kada ukazuje Svoju

pomo

i podrku, a

drugoj e skupini uskratiti Svoju pomo i ostavit e ih na cjedilu .

.JASNOSTPUTA UPUTE l PUTAZABLUDE

Allah Svevinji u Svojoj knjizi sasvim je bjelodano pojasnio, otkrio
i ukazao na oba puta, tako da ih ljudska srca, bez
kao ro njihove
:llll

EI-En':tm, 55.
En-Nis:t, 115.

oi vide

svjetlo i tamu.

tekoe,

mogu vidjeti

RIZN ICA ZNANJA/ 135

Oni koji poznaJu Allaha Ui'\' tsenog, ~jegm u knjigu i vjeru, detaljno
su upoznali pur vjernika i pur nevjernika. Oba su im puta potpuno
i:tsna, kao to Je putniku jasan pur koji ga vodi do cilJa, i pur koji ga
moe odvesti u propast.
Tak,, su ljudJ najuemji medu stvorenjima, naj,ieim koriste 1 najbolje
ih mogu posa\iCtO\rati. Oni su

,odii

i upuivai ka Pravom putu.

\ RUED~OST ASll \8.\

Otuda se i

IStjee

vrijednost i

veliina

dwgova Allahovog Posla

nika, s.a.v.s., nad svim drugim ljudima koji e doi iza njih do Sudnjega
dana. Ashabi,

Ul.,

odrasli su na putu zablude, nevjerstva, mnogoborva,

i na putevima koji \'Ode u propast. Sve su ih potanko upoznati, a onda

im je doao Poslanik, s.a.v.s., koji ih iz tih tmina izvodi na put upute i

nl Allahovu pra\'U stazu. Izali su iz mrklih tmina u potpuno svjetlo, i:l
prazno,jcrja i mnogoborva u vjeru monoteizma, iz neznanja u znanje,
iz zablude u uputu, iz nepravde u pravednost, iz izgubljenosti i sljepila
u razboritost i otkrovenje. Time su saznalJ veliinu onoga to su dobih,
i bcznijednost onoga na

emu

su bili, jer se ljepota neega zapaa kroz

njegovu suprotnost. To saznanje

po\ealo

im je ljubav i enju za onim

to su prihvatili. Pri hvatanjem islama, imana i ' 'jerovanja u jednog Boga

postati su najvoljeniji i naJdrai

meu

ljudima, jer u detalje po;maju oba

puca. A bez ovoga oni su najomraeniji kod ljudi.

Pl'T IUZ\'R.XrNIKA l PUT \]EilNIKA

A tO se

tie

onih koji su doli poslije ashaba, r.a., neki od njih, iako

su odrasli u islamu, nisu u potpunosti upoznali ono to mu je suprotno.

Zbog toga su im ostale nejasne neke pojedinosti puta kojim idu vjernici
mijeajui

ih s putem koji slijede razvratnici. OvakTe stvari deavaju se u

t36/

Ibn KaJJlm cJ-DtcvzlJjC

situaciji kada poznavanje oba puta ne bude upoq.)uojeno, ili jednog od

njih, ba kao to je rekao Omer b. el-Hattab, r.a.:"Islam e nestajao S\'C dio
po dio kada u njemu budu uzrastali oni koji nisu upoznali d7.ahilijcc."
Ovo je primjer Omecovog upocpunjenog znanja, r.a., jer onaj ko ne
poznaje dahilijet i njegovu stvarnost, a to je sve ono to je suprotno
Objavi, koja je dostavljena Nlahovom Poslaniku, s.a.v.s., i sam takav
ovjek pripada

dahilijetu. Dahilijet se vezuje za d7.ebl, neznanje, a sve

to je suprotno uputama Allahovog Poslartika, s.a.v.s., zapravo je dehl,

neznanje i zabluda.
Onaj ko ne poznaje pur razvrarnika, i on mu ne bude sasvim jasan,
mogue

je da pomisli da su neka njihova djela ili dio puta koji su izabrali

ustvari put koji slijede vjernici.

Mnogo roga se i desilo sljedbenicima ovog um meta. Kada je u pita
nju vjerovanje, islamsko znanje i praksa, nai

emo

da su nepoznavaoci

puta razvratnika, nevjernika i neprijatelja Allahovih poslanika, a.s., prih

vatili mnoge od ovih stvari pod izgovorom da ro spada u praksu i put
vjernika. Takvi muslimani pozivali su u prihvataoje svega toga: tavie,
oni su proglaavali nevjernikom svakog onoga ko bi co odbacivao, i
prema takvom

ovjeku

odobravali su ono to zabranjuje Uzvieni

Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s. Taho neto deavalo se veini novarora

u ovom ummetu; poput debmija, kaderi ja, haridija, ija, ra&dija, i nji
ma

slinim

koji su dolazili s novotarijama i u njih pozivali, a poricarelje

i osulivae novotarija proglaavali su otpadnicima od islama.

Po naelu poznavanja puta vjernika i puta raZ\'tatnika i ne,;ernika,
ljude moemo podijeliti u etiri skupine:

prva skupina: oni koji su jasno i u detalje, teorerski i

praktino,

znali put vjernika i put razvratnika i nevjernika. I ovo su

medu ljudima;

upo

najueniji

RIZNICA ZI\ANJA / 137

druga skupina: oni koji su, poput stoke, totalno slijepi prclllil oba puta,
mada su blii i privreniji putu raznatni.ka i ne,iernika;
t rea

skupina: oni koji su svu panju usmjerili na upoznaYanjc puta

viernika zapostavljajui upoznavanje puta razvratnika i nevjernika. Oni

samo uopeno poznaju ono ro je suprotno puru \'jcrnika, 'ierujui da
sve to je suprotno Pravom putu zapravo samo zabluda, pa makar stvar
koju odbacuju i ne poznavali potanko. Kada
pucem ,jernib, oni

okreu

uju

neto to se kosi s

gla\'e od roga i ne zamaraju se da to shvate

i upoznaju razlog njegove pokvarenosti i tetnosti. Oni su

slini

onome

koji je osloboen strastvenih prohtjeva due te mu to nikada i ne pada

na um, niti ga Jua k tome poziva, za razliku od onih iz prve skupine;
oni poznaju ono emu tee i naginju njihove due, ali ih oni spuLavaju
u rome i bore se protiv njih da sc radi Allaha Uzvienog odreknu tih

prohtje\'a i elja.
Omer b. el-Hattabu upueno je pismo u kojem su ga pitali koji je
od dYojice ljudi bolji:
razmilja, ili

ovjek

ovjek

kome strasti ne naumpadaju, niti o njima

koga njegova dua poziva na strasti, a on ih ostavlja

r:tdi Allaha Uzvienog? Omer, r.a., u odgovoru je napisao: "Onaj ija

dua ezne za grijesima, a on ih radi Allahova zadovoljstva ostavlja za

ISta je od onih ' ... ija je srcaAilal1 prekalio u bogobojaznosti. I njih

eka op1ost. i

nagrada velika."'285

To je sluaj s onim koji poznaje novotarije u vjeri, ono to vodi u

irk, zabludu i puteve koji vode k njoj, pa sve to zamrzi, uva sc roga,
druge na to upozorava, odbacuje to od sebe i ne doputa da ti grijesi os
krnave lice njegovog imana, ili da mu u srcu izazovu sumnju ili dilemu.
Naprotiv, upoznavanjem tih stvari on jasnije Yidi uputu i vie se vezuje
za nju, kao to se
>' El-1-ludurnt, 3.

poveava

njegov prezir i

udalja,~anje

od tih grijeha.

138 l

Ibn Kauim ei - Dzcvzijje

Takav rob bolji je od onoga kome spomenuti grijesi nikada i ne padaju

na um niti mu kroz srce prostruje. Kada god sc ovom robu predoe
ti grijesi i kada ih osjeti, njegoya ljubav prema Istini tom
spoznaja o Njegovoj

moi

povea

se, a

proiri. Jo vie osjeti smirenost uz t\jega,

Uzvienog, a iman mu dodatno

ojaa .

!sci je s luaj i s onim robom kome grijesi i strasti naviru u misli, ali
ih on odbacuje

inei

ono to je njima suprotno; pa se time

poveava

njegova elja, enja i nastojanje za injenjem dobra.

Allah Uzvieni nikada nije iskuao Svoga roba vjernika ljubavlju pre
ma strastima i grijesima, i naginjanjem njegove due k njima, a da ga time
nije elio uputiti ka boljoj, ljepoj, trajnijoj, i za roba korisnijoj, ljubavi;
da bi se rob borio protiv svoje due te da svu svoju ljubav rezenie za
Allaha Svevinjega. Taj vid borbe roba dovodi do Onog ~ajveeg, Kome
se dariva ljubav. Kada god dua roba posegne ka strastima, i porasre
njena elja i
neem

vie

enja

uzvienijem,

enje

za njima, rob preusmjeri tu

veem

enju,

elju i ljubav ka

i vrednijem. U takvom stanju dua s mnogo

posegne ka Voljenom i uz dosta potpuniju marljivost.

~o,

takvo neto ne deava se kada je u pitanju hladna i nemarna dua koja je

osiromaena od osobina prethodne due. Iako ova d ua, ima za cilj ono
najvrednije, ipak je ogromna razlika izmeu njenih elja i elja prethodne
due. Zar ne primjeujemo da je onaj koji po eravici i trnju hrli svom
voljenom bolji i vredniji od onoga koji to ini jau6 na kamili?!
Nisu jednaki onaj ko daje prednost voljenome uprkos stremljenjima
ega (nefta) i onaj ko daje prcdnostvolj enomc, a ego ga ne poziva niemu
drugom. Allah Uzvieni zbog dva razloga iskuava Svoje robove stras
tima; d:-t bi na caj nain nekome oscao skriven i nepoznat, ili da nekoga
zakloni i dO\ede u Svoju blizinu, zadovoljstvo i poast;

RIZNICA ZNANjA
etvrta

/ 139

skupina: skupina koja je detaljno upoznala put razyrata, gti

jcha, novotarija i nevjersrva, a put vjernika samo naelno. Ovo je sluaj

s onima koji su zapali u iskuenje raznih beskorisnih teorija i polemika
koje bolje poznaju od onoga s ime je doao Allahov Poslanik, s.a.,~s.
Kome su dostupne njihove knjige moe sc u

to

jasno u'ierici.

U istoj je poziciji i onaj ko potanko poznaje put zla, razvrata, nasilja

1 nereda,

jer je ro

inio

nedovoljno i samo

pa se pokajao i vratio putu pravo,rjernih; on

naelno

poznavati put vjernika, a ni u kojem slucaju

kao onaj koji je cijeli svoj ivot proveo u praktikovanju i izvravanju

djela koja se snstavaju pod put vjernika.
Cilj ovog po braj anja jeste elja da ukaemo da Allah Svemogui

hoe

da ljudi upoznaju put nevjernika kako bi ga prezirali i njega se klonili, i da

upoznaju put vjernika kako bi ga prihvatili i u skladu s njim postupali.
Upoznavanjem ova dva puta pred robom otvaraju se vrata tajni
i koristi iju vrijednost ne poznaje niko osim Allah Uzvieni. I'-roz
ro dolazimo do spoznaje o Allahovom apsolutnom gospodarsrvu i

mudrosti. Do spoznaje o savrenstvu Njegovih imena i osobina koje se

odraavaju i ostavljaju prepoznatljiv trag na stvorenjima. To su doista
najvei

znakovi Njegovog gospodarstva, vlasti, Boanske prirode, lju

bavi ili prezira prema stvorenjima i Njegove nagrade iti kazne.

A Allah, opet, najbolje zna!

RAZliKA IZ'IEOLI ALLAIIO\"fll TlENlKA lAllAJ10VIII NEPRIJATELJ.\

Oni koji imaju neku potrebu stoje na vratima Vl::tdara i mole da im
tc potrebe budu udovoljcne.
A oru odabrani,

scieruci, ija

je elja, preokupacija i ljubav

usmjerena samo prema Vladaru i koji su stalno uz Njega i u Njegovom

140 l lbn Kajjim el - D e vzijj e

drutvu, kada nekom od njih On

hoe

da udovolji neku potrebu, On

dopusti da se jo neko iz reda odabranika zagovara za onoga koji je

traio udovoljenje potrebe; kako bi ovome bila ukazana to vea milost,
dok je zagovorniku

to poast

i potovanje,

meutim

drugi ljudi bivaju

odbijeni s vrata 'Vladara.

ODLO)IAK I1 ETNAESTI:

OON0~1E TO ROB VOLl fLI PREZIRE

Uzvieni je rekao: "Propisuje vamseborba,madava:rnnijepovolji!
Ne volite n eto, a ono moe biti dobro za vas; netovolite, a ono ispadne
zlo po vas. -Allah zna, a vi ne znate. " 21!6 U drugom ajetu Uzvieni veli:
"A ako prema nj:il:na odvratnost osjetite, mogue je da je ba u onome
prema emu odvratnost osjeate Allah veliko dobro dao. " 287
Prvi ajet govori o borbi na Allahovom putu kroz koju se ispolj avaju
najjai osjeaji

mrnje i prezira.

Drugi ajet govori o

osjeaji

branoj

vezi kroz koju se ispoljavaju

najjai

strasti i uivanja.

Rob iz straha za svoj ivot prezire, svojim srutgama srdbe, susresti

se sa svojim neprijateljem, iako je stvar koju prezire za njega pozitivna
u ovozemnom ivotu, a i poslije smrti i oivljenja. Rob voli

odgaanje

i ostavljanje obaveza, iako je to za njega pogubno i tetno kako na

dunjaluku tako i na abiretu.

Desi se da rob

takoer

prezire i ne voli svoju suprugu zbog nekih

njenih osobina ili svojstava, pa joj daje razvod iako mu je u

branom

ivotu s njom zapisano svako dunjaluko i ah.iretsko dobro. Ili pak voli
ZHfi

El-Bebra, 216.
En-Nisa, 19.

RfZN!CA ZNANJA/ 141

neku enu, a u

branom

ivotu s njom za njega se krije veliko zlo koje

ne moe ni zamisliti.
ovjek je ba onakav kakvim ga je opisao njegov Stvoritelj:"Aonje,

zaista, prema sebi nepr avedan i lahkomislen. "2llli Zbog roga ovjek
ne treba uzimati kao mjerilo ono to mu teti ili ko6sti, zatim svoje
osjeaje

Jjubavi ili prezira prema

naginje ili od

ega

neemu

ili na osnovu onoga

emu

preza. Njegovo mjerilo dobrog i tetnog creba biti

ono na to ga AJlah Uzvieni obavezuje ili ono to mu zabranjuje.

Najkorisnijeza ovjeka, u svakom smislu, jcs re pokazivao je pokornosti
srcem i tijelom svome Gospodaru, dok je za njega bezuvjetno najteto.ije
iskaztvanje neposlunosri srcem i tijelom prema svome Gospodaru.
Ukoliko

ovjek

predanou

ispuni svoju obavezu pokornosti i

oboavanja prema Allahu Uzvienom, rada

u svemu onome to ga

sudbinom zadesi od onoga to prezire i ne voli biti dobro za njega. Ali,

ako sc oglui o obavezu pokornosti i robovanja prema Alla bu Uzvienom,
e

tada

sve ono to ovjek voli postati loe za njega.

Ko ispravno upozna svoga Gospodara i pravilno razumije Njegove

savrene atribute i lijepa imena, uistinu

saznati da

nedae

koje ga

zadese i iskuenja koja proivi sa sobom donose koristi i dobra koja ne

moe u cijelosti

dokuiti ovjekova

sumnje, koristi i dobra

vea

ovjeka

spoznaja i razmiljanje. Bez imalo

u onome to prezire i ne voli mnogo su

od koristi i dobara koje mu dolaze u onome to on voli.

OSVHTANJE NA ISUOH l llEZUJ:rATE

Veina

koristi i dobara due jesu u onome to ona prezire, kao to

je veina tete i razloga propasti due upravo u onome to ona voli. Po

gledaj u nekog iskusnog i vjetog vrtlara koji je zasadio vrt, a zatim ga
1>.0

El-Ahz:tb, 72.

142 l Ibn Kajjim el- Dcnijje

je natapao \'odam i urediYaO sve dok nisu izbili izdanci usjeva. Nakon
toga vrtlar je

upao

i razdvajao spojene mladice i kresao kronje; jer

zna da mladice kao takve ne bi donijele ukusan i dobar plod, pa je oka

lemio mladice s Ye poznatog stabla koji daje lijep plod. Pa kada su se
mladice stopile i sjedinile s kalem.ima i donijele pne plodove, vrtlar je
isjekao zakrljale i slabe grane koje ugro:lavaju i usporavaju rast stabla;
nanosei

bol i tegobu stablu, ali s ciljem razvoja i dobra za samo stablo

kako bi se njegov] plodovi mogli iznijeti i pred kralja. Zatim je ntlar

zalijevao stablo vodom, ali se nije obazirao na stalnu potrebu stabla za
vodom, nego ga je napajao s vremena na vrijeme, iako bi se uz stalno
prisustvo vode stablo bre razvijalo, i listovi bi mu bili zeleniji i svjeiji.
Zatim je vrtlar oduzeo stablu njegm ukras; pokidao mu je mnogo lia,
jer je uz njihovo prisustvo oteano potpuno sazrijevanje plodova, kao
u

sluaju

sa vinmom lozom. Vrtalar je sjekao stablo i oduzimao dio

njegovih ukrasa, ali sve je to

inio

radi koristi i dobra samog stabla.

Kada bi stablo imalo osjeaje poput kakve ivotinje, pomislili bismo da

je to nanoenje tete i sakaenje stabla,

meutim

sve ro je vrtlar

inio

zaista je suta korist i dobro za stablo.

U istom je poloaju brini otac prema svome djetetu i on najbolje
zakJjui

po:tnajc ta je dobro za dijete. Ako

njega dobro, on mu

naini

da je putanje stare krvi za

nekoliko posjekotina na koi iako je to bolno

za dijete. Ako ''idi da je lijek za njegovo dijete amputacija nekog dijela

tijela, otac ga i amputira. Sve to

ini

iz milosti i brige za svoje dijete.

Ako otac primijeti da je za njegovo dijete najbolje da mu uskrati

novac i darove, on mu to i uskrauje, tc mu ne daje vie od potrebnog,
jer je S\jestan da su novac i darovi
i kvarenja.

Takoer

prema njemu,

ve

mu

uskrauje

najvei

uzrok njegovog stradanja

neke uitke i zabave, ne iz krrosci

u cilju njegovog dobra i zatite.

Rf ZN l CA ZNAN JA

Kada

Sveznajui,

Najpravedniji

robO\ima Svojim milosciYiji i od njihovih

J 143

Najmilosciviji, Koji je prema

ocYa,

majki i njih samih prema

sebi, odredi Svojim robovima ono to preziru i ne vole, to je za n jih bolje

nego da ih je mimoilo, jer to je Allahovo dobrotinsrvo j panja prema
njima. Kada bi lj udima bilo ostav ljeno da sebi biraju dobra j koristi, za
ISra

bi i znanjem, i htijenjem i djelom posusraJj j klonuJj u izboru toga.

No, .Allah Uz,ieru ostavio je da On po Svome znanju, mudrosti i mi

lasa

odreuje

ili ne. Q,a je

dobra Svojim robovima, bez obzira

injenica

se njima izbor

poznata ocima koji su razwnjeli Allahova lijepa

imena i Njegove savrene osobine.

.\lJahu UzYienom

sviao

oclrelvanje

AJj

oni drugi pokuavaju oduzeti

dobra robovima, osporavaju Njegovu

mudrost, ne povode se za Njegovom presudom, te sc svojim iskvarenim

razlllllima, neosnovarum promiljanjima i nepravednim postupcima su
protst:wljaju Allahovoj odredbi. Nisu upoznali svoga Gospodara, ruci su
neku kOL-isr i dobro privrijeclili. A Allah Uzvieni daje podrku za dobro!
Kada rob dosegne ovu spoznaju, doivjet e blagodac smiraja
i postojanosti na dunjaluku, prije one stvarne blagodati na ahiretu, u
dunJalukom
vjenog

dennetu, kojem ne slii nijedna druga blagodat osim

D enneta. U takvom stanju rob

bici zadovoLjan uz svoga

Gospodara, a zadovoljstvo je dunjalulci dennet i odmaralite onih koji

su spoznali Gospodara Uzvienog. Rob je smirene i dobre due bez
obzira ta mu sudbina donosila jer je svjestan da ga Allah Uzvieni
time samo kua. Zatim njegova dua sa zadovoljsrvom i
prihvata i vjerske obaveze koje nalae Allah

Svemogui,

smirenou

i tak-vo stan

je moemo opisati kao stvarno zadovoljstvo roba kojim prihvata da

mu Allah Uzvieni bude gospodar, islam ,jera, a i\Iubammed, s.a.Y.s.,
poslanik. Slast imana, iskrenog vjerovanja u Allaha Uzvienog, doista
nee

okusiti onaj ko ne dosegne O\'aj stepen.

144/

Ibn Kajjim el-Dievzijje

Veliina

zadovoljstva koje uiva rob bit e srazmjema njegovoj

spoznaji Allahove pravednosti, mudrosti, milosti i ljepote Njegove

odredbe i odabira prema robovima. to spoznaja roba bude vea, toliko
e bici zadovoljniji

svojim Gospodarom. Odredba Gospodara Uzvienog

koja se odnosi na Njegovog roba ne izlazi iz okvira

etiri

osobine:

Allahove pravednosti i milosti prema robu, dobrobjti za njega i Allahove

mudrosti. U svakoj odredbi Uzvienog prema robu neminovno se po
javljuje neka od spomenutih osobina, to se u kontekstu rijei Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., moe i zapaziti: ,..Boe. ja sam Tvoj rob! Sin roba Tvoga i

robinje Tvoje! Mojje i~Jot u T~Jojoj ntci. Tvoja se odlttka nada mnom sprovodi.
a pravedna je odredba Tvoja! Molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe
nazvao, ili ga u Knjizi Svojoj objavio. iliga nekom Svom stvorenju obznanio, ili
ga u znanju neiskuswenog (gajba) kod Sebe ostaPio daKur an uiniproljeem
srca moga, svjetlom grudi mojih, /.ijekom tuge moje i odnosiocem moje br~ge i
more!' Prisutni upitae: 'O Allahov Poslanie, hoemo li ih nauiti?' On
im odgovori: svakako! Svako ko ih uje treba ih i nauitif"zsy
Rijei

Allahovog Poslanika, s.a.\r.S.: "... a pravedna je odredba Tvoja!"

odnose se na svaku Allahovu odredbu koju sudbinom propie Svome

robu; bilo da to bude kazna ili bol, kao to Uzvieni prepie i uzrok
te

nedae.

Jer Allah Uzvieni propisuje i uzrok i posljedicu, i On je

pravedan u svemu to propie i odredi Svome robu. Ovakvo poimanje

Allahove odredbe vjerniku donosi samo dobro, a sve to Allah odredi
za vjernika je uvijek samo dobro, to je i Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
potvrdio svojim rijei.ma:"Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot,
Allah nikada ne odredi neku stvar, a da to za vjernika nije dobro. Ali to
je samo za vjernika!" 290
Vl" H adis je sahih. Ranije sm<1 spomenuli njegot izvor.

"'" Au[or je nnjvjerov:mlije prenio znaenje hadisa, ne navodei njegov izvorni tekst. PogledllJ

hadis u ovom komeksru u djelu S<1hib11 111uslim, h:tdis br. 2.999.; Ef.J\fflm~d. od Ahmedn b.

RIZNICA ZNANJA /

Pitao sam svog

uitelja:

145

"Da li Allah Uzvieni odreduje i grijeh

Svome robu?!" A on mi je odgovorio: "Da, ali pod uvjetom!''

Pod uvjemm da

odreivanje

grijeha osrndja

mogunosti

robu da

se pokaje Allahu Uzvienom za taj grijeh, da Mu se vrati, pred Njim

ponizi,

zaplae

iz strahopotovanja i tome

slino,

ini

ona djela koja

su draga Allahu Sve\rinjem.

ODI.0.\1 \K .ESNAESTI :

TU~'lAENJE AJ ETA: "NE VOLITE NETO,

AONOMOE BITI DOBRO ZA VAS.~'

Uzvieni je rckao:"Ne volite neto, a ono moe hiti dobro za vas;

neto volite. a ono ispadne zlo po vas. - Allal1 zna, a vi ne znate. '' 291
Ovaj ajet sadri mnoge mudrosti, tajne i koristi za predanog
Allahovog roba.
Ako rob spozna da ono to prezire i ne voli

esto

sa sobom donosi

i ono to mu je drago i milo, dok ono to voli i prieljkuje ponekad

prouzrokuje i ono nevoljno i nepoeljno, onda u takvom stanju oJkad
nije siguran da ga

nee

od eljenog i dragog zadesiti i neka nevolja, kao

to nee gubiti nadu da e mu se srea i prieljkivano pojaviti od onoga

to ne voli. A to sve iz razloga to rob unaprijed ne poznaje
i zavretak stvari. Samo Allah Uzvieni poznaje kako

stanJa, a o tome rob nimalo nije obavijeten.

Ova injenica obavezuje roba na

Hmbehl, 3/ 11 7 i 3/ 184.
El Bekara, 216.

:'11

sljedee:

skonanje

zavriti stvari i

146/

Ibn Kajjim cl-Devz.ljjc

ISPtl l.JA\'A JE ALLAII0\"111 N.lREIJBI

Robu nem~ nita korisnije od ispunjaYanja Allahovih naredbi, makar u
toku

izvravanj~

neke ruu:cdbc osjeao i nailazio na potekoe, jer zavrnb

i posljedica tal...vog djela jesu samo dobro, radost, uitak i ushienosr.

Nasuprot toga, nema nita retnije i pogubnije za roba od

injenja

grijeha, makar dua naginjala i eznula za njim, jer kraj i zavrnica tak-vog
ina

samo su bol, tuga, pamje i zlo. Osobina razboritosci ogleda se u

podnoenju malog kratkotrajnog bola radi nemjerljivog dobra i velikog

uivanja koji

uslijecliti, i odricanje kratkotrajne i bezvrijedne

uivanja zbog neizdrive patnje i

dugo,ienog

sree

zla.

Pogled neznalice, zalutaloga, zadrava se na formama stvari ne

seui

do njihove sutine,

doim

razborit i mudar rob kroz zastor

formalnosci i privida stvari gleda u njihovu sutinu i posljedice kOJC

mogu prouzrokovati. On iza zastora formalnosti viru sve pogubne i
loe posljeclice odreenih stvari i djela. On Allahove zabrane doivljava
kao naizgled lijepu i ukusnu branu koja je pomijeana sa smrtonosnim
otrovom. Kada god ga njen ukus pozove da je kua, svijest o
zatrovanosti te brane sputa ga da je okusi, dok Allahove naredbe
doivljava kao neprijatan lijek koji donosi iscjeljenje i zdravlje. Kada
god ga neprijatnost lijeka odvrati od njegovog uzimanja, njegova korist
i djelotvornost potaknu ga na koritenje lijeka.
Meutim,

ovakvo ponaanje i odnos prema stvarima zahtijevaju

posjedovanje blagodati znanja putem kojeg

rob kroz formu stvari

spoznati njihm'U sutinu i krajnju svrhu, kao i posjedovanje strpljivosti

koja

e,

zbog onoga

emu

cijelo na podnoenje svih

kada rob izgubi jekin,

se rob nada, osnaivati i bodriti njegovo

nedaa

vrsto

i iskuenja na Pravom putu. U situaciji

uvjerenje, i osobinu strpljivosti, onda mu

cilj postaje nedostian. A u situaciji da mu se jckin i strpljivost ustale

RJZJii!CA ZNANJA /

147

i ojaaj u, tada e mu sve prepreke i tegobe na putu stjecanja vjenog

dobra i vjenog uivanja postati bezvrijedne i zanemarive.

PREPPTANJE ST\!VU ALLAHU

Navest emo neke od mudrosti i tajnj sadranih u ovom ajetu.
Ajet upuuje roba da sve to ga se tie prepusti Onome Koji po7.naje
kako e se stvari zauiri, te da bude zadovoljan onim to mu On izabere i
odredi; zbog toga to se rob nada Jjjepoj i za njega radosnoj zavrnici.
Ajet upuuje na to da rob ne predlae svome Gospodaru ta da mu
odrcru, da svoj izbor ne stavlja ispred izbora koji mu kaderom Njegov
Gospodar daje, da od Njega ne trai ono o

emu

nema znanja i upute;

jer to moe biti razlogom njegove propasti, a da co i ne osjeti. Rob ne

treba ispred Allaha Uzvienog izabirati ono to on voli, nego moliti svoga
Gospodara da mu dadne ono to je najbolje za njega, pa da ga

uini

zado

,oljnim onim to mu je izabrao i odredio, jer je za roba ro najkorisnije.

Ajet,

takoer, upu uje

na to da ako rob prepusti stvari svome Gos

podaru i zadovolji se Njegovim izborom i odredbom, Gospodar mu za

nagradu dariva snagu, odlunost i strpljivost u prihvatanju onoga to mu
je odredio, i otklanja od njega mahane i slabosti koje su nuna posljedica
kada rob, mimo Allahovog izbora, izabire sudbinu za sebe. A povrh
svega, Allah Svevinji ovakvom predanom robu ukazuje i dariva lijep
zavretak onoga to mu je izabrao i odredio, a to rob, da je sam sebi
izabirao i odreivao sudbinu, ne bi nikada, pa ni djelimino, postigao.

OSLOBADANJE SHCA OD SVEGA TO GA ZAOKUPLJA

Ajet ukazuje na to da Allah Uzvieni oslobaa roba od zamara juih
razmiljanja u vezi s mnogobrojnim i razliitim odabirima i odredbama

148/ Ibn Kajjim ei - Dcvzijje

koje se

tiu

roba, i rastereuje njegovo srce od

ureivanja

i odreivanja

koji bi ga doveli do nesavladivih prepreka.

Ali, i pored svega toga, rob ne moe
odreeno

pobjei

od onoga to mu je

i dosueno. Ako sc zadovolji onom to mu je AJ1ab Uzvieni

izabrao, kada ga zadesi Boija odredba, bir

zahvalan a ona

bici blaga i lahka. Doim, ako bude nezadovoljan, Allahovu

ceko prihvatiti, bez blagosti i

lahkoe,

m:J

odtedbu

jer je on ostao uz svoj izbor.

Kada rob iskreno prepusti stvari AJlahu Uzvienom i zadovolji se

onim to mu On,

Svemoni odreuje,

tada kroz tu odredbu uiva bla

godat dvije Allahove osobine: milost i blagost. Tada rob ivi

izmeu

AJlahove milosl.i i blagosti. Njegova milost titi ga od onoga

ega

se

pribojava, a Njegova mu blagost ublauje ono to mu je dosueno.

Kada se kader, Boija odredba,
najvei

pone

sprovoditi nad robom,

razlog njenog potpunog ispunjenja jeste upravo pokuaj roba

da izbjegne i odbaci tu odredbu, zato je najkorisnije za roba potpuno se

predati odredbi i poput strvine baciti se pred ono to mu je odreeno;
jer zvijeri ne mare za jelom leine!

001.0.\IAKSEDAliNAESTI:
v

VELIKI DZIIIAD- BORBA SPROHTJEVIMA DUSE

Uzvieni je rekao: "One koji se budu zbog Nas borili Mi emo.

sigmno, putevima koji Nama vode uputiti. " 292

Allah Uzvieni uvjetovao je uputu borbom na Njegovom puw;
zbog toga su najupueniji robovi upravo oni koji se najvie bore.
Za roba je najobaveznija borba- dihad, borba sa svojim strastima,
borba s egom, borba sa ejtanom i borba s dunjalukom. Ko bude u
:!'>l

EJ-Ankebut, 69.

RIZNICA ZNANJA/

stalnoj borbi protiv ova

etiri

neprijatelja, Allah

149

mu ukazati puteve

Svoga zadovoljsrva koje e ga dovesti do Njegovog Denneta. S druge

strane, onaj ko zaposravi OYU borbu, propuscit e onoliko upute koliko
bude ~anemario

tu

borbu.

Dunejd293 je, tumaei ovaj ajet rekao da je njegovo znaenje:

Koji se pokajanjem budu borili p rotiv svojih strasti, Mi

emo,

sigurno,

putevima iskrenosti i predanosti Nama uputiti. Onaj ko ne savlada

svoje unutarnje neprijatelje ne moe se boriti ni protiv stvarnih
vanjskih neprijatelja. Ko savL'lda svoje unutarnje neprijatelje savladat
e i vanjskoga.
e ga

A koga pobijede njegovi unutarnji neprijatelji, pobijedit

i vanjski.

OOLOli~ K

OSA.II NAESTI:

DOVA EJJUBA, A.S.

Uzvieni je objavio: "I Ejjuhu se, kada je Gi>spodaru svome
zavapio: 'Mene j e nevolja snas1a, a Ti siodmilostivihnajmilostiviji',
odazvasmo! " 294
U ovoj se dovi zajedno spominje iskazivanje stvarnog i iskrenog
pcizoavanja Allahove

jcdnoe,

levhida, i pokazivanje ovisnosti i potrebe

roba za svojim Gospodarom. Zatim se u dovi nazire i

osjeaj

predane

ljubavi roba u dodvoravanju prema svome Gospodaru, re priznavanje da

je On Uzvieni milostiv, i to najmilostiviji od sYih drugih. Spominje se,
zatim, posredovanje, levesstt~ roba kod Allaha Uzvienog putem Njegovih
''Umro je 298 god. po 1-Iidri. Njegovu biogr::~fiju mozete vidjeli u djelu 1-fi!Jrtlfltl!/!ja', l0/255.
Jedna ad njegovih iuek:t jesle i ova: "Nae znanje omedeno je Kur'anom i sunnewm, pa onaj
ko ne poznaje Kur'an 1 ne zapisuje h:tdis 1.1j 1 ne poznaje: \'jeru. l rakav se ne shjec!L" U drugoj
tzred swji: "Nne znanje vezuje se za had ise Allahovog Poslanib, s.a.v.s." Pogledaj djelo Jjjtm
J'tilllnnnubda, 14/67.
.:oEt-Enbija", 83.

150 l Ibn Kajjim el - Devzijje

savrenih osobina, kao to se kroz dovu

uvia veliina

ovisnosti roba o

Allahu Svevinjem i robova malenkost pred Gospodarom Svemo nim.

U svakoj situaciji kada iskuani rob u svojoj dovi i odnosu prema
Allahu Uzvienom doivi i osjeti ove osobine, teret e iskuenj a u istom
trenutku nestati.

Iz iskusrva se navodi da onaj ko proui ovu dovu sedam pura, a

naroi to uz ovakvu spoznaju i ove osobine, Allah Uzvieni orklonit e
mu odmah

nedau

i iskuenje.295

ODL01L\K OE\ EUAESTI:

y

TUMACENJE AJETA: 'Tl Sl ZASTITNlK MOJ

NAOVOM l NAONOMSVIJETU."

Allah Uzvieni p renosi dovu Svoga poslanika J usufa, a.s.: "Ti si

Zatitnikmojnaovominaonomsvij etu;daj daumremkaomusliman

i pridr ui m e oni ma koji su dobri. " 296
Spomenuta dova sadri priznanje Allahove

jednoe,

preputanje

Jedinom Gospodaru uz naglaavanje ovisnosti o Njemu i odricanje

sva ke ljubavi i privrenosti nekom drugom pored Njega Uzvienog. U
dovi se

istjee

i da je urruijeti kao musliman

najvea

da je to samo uz Allahovo odobrenje, a ne po volji

elja i cilj roba, ali

ovje ka.

Zatim se u

dovi navodi priznavanje drugog '~enog ivota poslije smrti i molba za

pridruivanje sretnicima.297

Ne postoji dokaz iz Kur'ana ili sunnet.'l za o vakvu tvrdnju...

jusuf, 10 1.

]!{' Imam es-Sa'di u svom Ttftim u vezi s ovim ajetom kae: "Uini me muslimano m u ivotu 1

podri mc u ' 'jeri sve do k me smn ne zatekne u 1akvom stanju."

U 0\oj dov1 ne pouruje se smn kako su to neki razumJeli. ,\ rije: "sretnici" odJlOsi se na
poslanike 1 is te pr:wovjernike.

!'J;
Z"<

RIZNICA ZNANJA l 15 1
ODLOII\~

DY\IIESHI:

Tllrlli\EN.J E AJETA: "ONVAMJE ZEMLJTI POGOUNOMUINIO:

Uzvieni je rekao: "On vam j e Zemlju pogodnom

uilrio ,

pa

hodajte p1edjelima njezinim, i hranite se onim to On daje, Njemu

ete poslije oivljenja odgovarati. " 296

Svevinji nas u ovom ajetu obavjetava da je On Zemlju

uinio

pogodnom. Pogodna je za kretanje po njoj, za usjeve, za iskopavanje,

za gradnju na njoj, i ruje je

uinio nepristupanom

vrstom

da se na

njoj ne mogu izvoditi spomenuti poslovi.

UzYicru nas podsjea da je Zemlju za nas uinio posteljom,

mjestom za odmor, i prostranom, i stabilnom i sabiralitem za sve ono

ro nam je potrebno.
Oo nam obznanjuje da je Zemlju

uinio

ravnom i pogodnom za

kretanje.lz nje je izveo vodu i panjake. Uvrstio ju je brdima, a zatim

kroz nju staze i puteve proveo. Po kori zemaljskoj je rijeke razveo i
nela poredao. Na Zemlju je blagoslov Svoj spustio i odredio gdje e
koji plodovi nicati.
U blagoslove Zemlje spada i to da je sve to je na njoj ivo stvoreno
od zemlje i od plodova koji na njoj niu i kojima se svi oni hrane.
U blagoslove Zemlje spada i co da u njenu oranicu bacamo samo
jedno zrno, a ona nam mnogo vie zrna vrati.
U blagoslove Zemlje spada i to da ona na
neistou

leima

svojim nosi svu

i zlobnost stvorenja, ali iz utrobe svoje ona im izvodi najljepe

i najkorisnije stvari. Zemlja skriva ono to je runo, a

jz

utrobe svoje

izvodi im ono co je prijatno.

U blagoslove Zemlje

takoer

spada i ro da ona sakriva sramote i

izmet O\ieka, skriva ga i upija u sebe, a zatim ovjeku izbacuje njegovu

152/ Ibn Kajjim ei - Dievzijjc

ukusnu hranu i

pie.

Zemlja najvie trpi ljudske uvrede, a najvie im

koristi donosi.
Ta stvorenja od praine, od njih boljeg stvora nema; ka dobroti
najblii su, a od loeg najdalji sul

ZEMlJAJEPOPUT KAMILEPOSLUNE
uinio

Allah Uzvieni

je da nam Zemlja bude poput kamile

poslunc, kamo god da je usmjerimo ona nam se predaje.

Doista je lijepo

.reeno:

rijei

U ajetu je umjesto
"po

pleima"

... pa hodajie po pleima~99 njezinim.

'putevima', predjelima, upottijebljen izraz

("menakibiha"), jer je zemlja ranije u ajetu opisana kao

pogodna, pa onaj koji po njoj bodi kao da

koraa

po

pleima

zemlje, a

to je njeo najuzvieniji dio.

Zbog ovoga su "Zemljina plea"

p.rotumaili

kao njena brda, jer je

plea

najuzvienija i

up uuje

da je kretanje

co naizrazicije i najuzvienije na Zemlji, kao to su

najdominantnija kod

ovjeka.

Mufessi.ri jo kau: "Ovaj izraz indirektno

kroz doline i ravnice Zemlje lake od kretanja po brdima."

D ruga skupina

uenj aka

smatra da se pod spomenutim pojmom

misli na strane zemlje, pa su i plea

ovjeka

naz\ana tim imenom jer se

nalaze na desnoj i lijevoj strani cijela.

Meutim,

prevladava miljenje da se pod pojmom

"plea"

misli na

uzvisine, jer do po kojem stvorenja hode jeste najuzvieniji dio zemlje

u odnosu na onaj njeo suprotni ili unutranji dio. Naime, povrinski dio
zemlje jeste oajiscureniji i kretanje zemljom podrazumijeva kretanje po
l?'l U prijevodu Kur'ana od Besimn Korkuta stoji:" ... pa h odajte prcdjelliJta njezinim.",
sura EL-Mulk, 15. Korkut rije 'menakibiha' /pleima ili ramenima njezmim/ pre\odi kao
'predjelim.1 njezmim'. (op. prev.)

RIZNICA ZNANJA/

njenoj povrini, i zbog toga je upotreba

met~fore

u opisu povrine zemlje veoma prikladna, a

t$3

"mcnak.ib" ("plebt")

naroito

to je zemlja u

ajetu prije toga opisana kao 'zelu!', ponizna, pokorna ili mirna.
U ajetu koji slijedi Allah Uzvieni

nareuje

Svojim robovima da

jedu plodove koje je On po Zemlji razasuo. I na raj

Zemlju

uinio

pogodnom i

potinjenom;

nain

On im je

kroz nju im je puteve razveo

i uredio kako bi njome mogli putovati. Zatim navodi kako im je uredio

Zemlju kao mjesto za ivot; da se po njoj

kreu,

na njoj

privreuju

)tdu od onoga to odredbom Njegovom iz zemlje nie.

PllOIVLJENJE l POVRATAK ALLAHU

Zatim Uzvieni kae: ,.I Njemu ete se poslije oivljenja vratiti! " .300
To

znai

boravka,

da u ovom zemaljskom stanitu mi nemamo status stalnog

ve

smo samo putnici prolaznici. Zbog toga ne

prilii

da se

prema ovom boravitu odnosimo kao prema vjenom stanitu i domovini.

Na dunjaluk smo doli samo da pripremimo to vie dobtib djela radi
ahiretskog vjenog boravita. Dunjaluk je samo prolazna stanica, most i
kua na

putu do abireta, a nikako mjesto stalnog ivljenja.

ZNAKOVI ALLAHOVE JEDNOE. TEVIIIDA

U ajetu su sadrani dokazi Allabovog gospodarstva, jednoe,
mudrosti, zatim blagosti i milosti prema robovima. Ajet
mnogobrojne Allahove blagodati, na Njegovo

moi,

podsjea

dobroinstvo,

na

te nas

upozorava da se ne prepustimo dunjaluku i prihvatimo ga kao jedino

t

stalno mjesto naeg ivljenja, nego da na njemu uurbano radimo i

hrlimo ka abiretu i dennetin1a Njegovim.

EJ-,\Iulk, 15.

154./

fb n Kajjim el - Dicvzljje

Slavljen neka je J\llah Uzvieni, ovaj ajet doista sadri putno toga o
spoznaji Allaha i Njegovoj
pod s tjec

jednoi,

ce

podsjea

na Allahove blagodati,

na pourivanje Allahu i ptipremanje za susret s Njime i izla

zak pred Njega. Ajer nas obavjetava da

svijet kao da ga nije ni bilo, te

Allah

Svemoni

unititi ovaj

pocom oiviti stanovnike cog svijeta

nakon njihove smrti, a onda e svi pred Njim okupiti!

ODLO~I

\K DrA DESET l PR\'1:

TUMAENJ E SUREET-rEKASOR
Uzvieni je objavio: "Zao.l'llplja vas nastojanje da to
budete!... "

imuniji

301

Ova se sura striktno odnosi na

obeanje,

prijetnju i upozorenje!

Onom ko je shvati sasvim je dovoljna kao opomena.

Rijei

~- ini

vas obuzetirn i

prihvaen

nikakav izgovor.

Uzvienog: " ...zaokuplja vas ... ",

uposlenim u tolikoj mjeri da za to

nee

biti

Zaokupljenost neim, u arapskom ilho, znai zapostavljanje svega drugog.

Ako zaokupljenost proistekne iz ljudskog htijenja, tada za sobom povlai
erijatsku odgovornost, a u

sluaju

da zaokupljenost bude nenamjerna,

kao to se desilo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u vezi zavjese s izvezenim

arama, kako se navodi u predanju Aie, r.a., u kojem stoji da je Poslanik,
s.a.v.s., o tome rekao: ''Ona me je malo prije zaokupila u namam!"302, tada
zaokupljeni ima erijarsku ispriku jer je co jedna vrsta zaborava. U jednom
had isu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., stoji: " . .. pa je Poslanik, s.a.v.s.,
zapostaYio djeaka!" ('Fcleha anis-sob!JjFjl03 Arapi kau: "Leba /;i
("zaokupiti se neim") , a "leha an ejj'in" znai: zapostaviti neto.
~~~

Et-T ekasur, 1.

1!1.1

El-Buhari, 373 J Mus~m, 556 1 62 u predanju od Ale, r.a.

EI-Buhnn, 6191 i Muslim, 2 149 u predanju od Sehl:l b. Sa'da, r.a.

~n

f&i11"

RiZNICA ZNANJA l

155

Izraz: lehz' (zabavljanje) odnosi se na apstrakme radnje srca i razuma,

a izraz: le'ib (zabavljanje, igra), odnosi se na fizike radnje tijela. Zbog
roga se u goYoru ova dva izraza i spominju zajedno.

RAZLIKAfZ)JEOU ZAOK[PIJENOSTI (fl/1~) l ZAUZETOSTI (ACl)

Uzvieni je u ajetu kazao: "Zaokuplja vas (e/haklu/l) nastojanje da
to imuniji budete!", a to je

znaenjem

mnogo dojmljivije u pogrdi

i osuivanju nego da je rekao: "Zauzeti ste (fcgalekflm) nastojanjem", jer

ovjek fiziki

moe i obavljati neko djelo, ali da njegovo srce ne bude

,ezaao za njega, dok izraz lehu znai zapostavljanje i okretanje od svega

zbog nekog odreenog cilja.

POKUDENOST ZAOKUPLJENOST! IMETKOM

Pokuena

je svaka zaok'Upljenost; bilo da se radi o zaokupljenosti

gomilanjem imetka, o zaokupljenosti

vlau,

ugledom, enama, ili

ak

sakupljanjem hadisa3tH ili neke nauke, a pogotovo ako za tom naukom ac

postoji potreba. Zatim ru je i zaokupljenost sabiranjem knjiga i zbirki, ili
zaokupljenost teorctisanjem i raznim pitanjima, te njihovim ralanjivanjem
i izmiSljanjem nerealnih i ncsrvamih
Zaokupljenost
ovjeka

poveanjem,

naunih

dilema i problema.

u suci: Et-Tekasur,

da irna vie od drugih. Takav je postupak

znai

pokuen,

nastojanje
osim ako

se radi o pokornosti Allahu Uzvienom, kada se zaokupljenost iskazu je

u rutdmetanju u

injenju

dobra.

'L' \'CZI s nm hafiz hndis:1 Ez-Zehebi na\'odi nnm primjer u djelu Sfjrm alalllinllllbfln ', 18/ ISO,
u btogrnliJt h3fiz~ Hnmze EJ-Kinanija, koji je rekao: "Zabiljeio snm Jedan hndis Allnhovog
Posl:uuka, s.a.v:s., predanjem od oko d1ije sroune r:~zliir.ih prenosilac:t, pn sam zbog roga bio
1romasreL1n i to me zadivila. Nakon toga usnio sam J:!hJ:t:l b. Meina QsL"Iknuti h.1diski uenjak
1 knuar), pa sam mu rekao: 'O Ebu Zekerijja, zabiljeiio sam hndis putem dvije srodne razliitih
prenosillkih ni:zovnl' On je nakratko zautio, n zncim mi ree: 'Bojim sc da ne bude od onih
ko11 su spomenuti u ajctu: "Zaokuplj a vas n as loj anje za sab iranjem mnotva !~"

156 / Ibn Kajjim el - Dievlijje

TA TO USTVARNOSTI OVJEK POSJEDUJE

U Muslimovom Sahih11 navodi se prcdanje3115 od AbdulJaha ibn e
ihhira, r.a., u kojem stoji da je bio do VjeroYjesnika, s.a.v.s., kada je
on

uio

suru

Et-Tekarm~

pa je, nakon to je

prouio

ajet: "Zaokuplja

vas nastojanje da io imuniji budete!", rekao: "Sin Adem ov govori:

'Ovo je imetak moj, ovo je blago moje!' A da li od imetka svoga ima
ita drugo do ono to si udijelio kao sadaku, pa ti to traje, ili to si pojeo
pa izbacio, ili obukao pa iznesao?!"

OllLOMAK llVA OESET l OR UG I:

TUMAENJE PRVI ll AJETA SURE EL-ANKEBUT

cjhul-islam Ebul-Abbas Ibn Tcjmijja, Allah mu se smilovao, rekao
je: "Uzvieni je objavio: 'Elif-lam- m.i.Jn. Misle li ljudi da e biti os
tavljeni na miru ako kau: 'Mi vjerujemo! ' , i da u islruenje nee
biti dovedeni? AMi smo u iskuenja dovodili i one prije njih, dabi
Allah sigurno Ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau. Z:rr
misle oni koji zla djela rade da e Nama umai?- Loe prosuuju!
Onaj ko se boji susreta s Allahom, pa, doi e, sigurno, Dan obeani;
a On sve

uje

i sve znar A onaj ko se bori - bori se samo za sebe,

jer Allah sigurno moe bez svih svjetova biti. Onima koji vjeruju i
dobra djela ine prei emo, sigurno, preko hravih postupaka nji
hovil1, i za ono to su radili, doista, emo ih najljepom nagradom
nagraditi. Mi smo svakog

ovjeka

zaduili da bude dobar prema

roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga

ravnim smatra, o kome ti nita ne zna, onda ih ne sluaj. Meni
~15

Hnclis br. 2.958.

RIZNICA ZNANJA
ete

l 157

se vratiti, pa u vas Ja o onome to ste radili obavijestiti. One

koji vjeruju i dobra djela ine sigurno emo meu one koji su dob1i
unstiti. Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha', akad neki zbog

Allalta bude na muke stavljen, on dri da je ljudsko muenje isto to

i Allahova kazna. A ako pobjeda doe od Gospod<u:a tvoga, sigurno
e

oni rei: 'Bili smo uz vas!' A zar Allah ne zna dobro ono to je u

grudima ijim? Allah dobxo zna one koji vjeruju i dobro zna one koji
su dvolini. "'306 U drugom aje tu, U zvieni je rekao: "Zar vi mislite da
ete ui u

De1met, a jo niste iskusili ono to su iskusili oni koji su

prije vas bili i nestali? Njih su satirale nematina i bolest. i toliko

su bili uznemiravani da bi poslanik, i oni koji su s njim vjerovali
uzvikivali: 'Kada e ve jednom Allahova pomo?! ' Eto, Allahova
pomo

je zaista blizu!" 307 A nakon to je u suri En-Nahl spomenuo

odmetnika od vjere i onoga koji je primoran da

zanijee

vjerovanje:

"Onoga koji zanijee Allaha, nakon to je u Njega vjexovao, osim ako

bude primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri. .. " 3" 8 Uzvieni kae:
"Gospodar e tvoj onima koji se isele, nakon to su zlostavljani bili,
pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili, Gospodar tvoj e im,
poslije toga, doista, oprostiti i samilostan hiti. "309
Kada nekom narodu doe poslanik, oni imaju jedan od dva izbora:
da kau: ''Povjerovali smol", ili da ne izgovore te rijei, nego da nastave
initi loa djela.

Onoga koji kae: ''Povjerovao sam!" Allah Uzvieni stav

lja na iskuenje i ispit, kako bi se iskreni odvojili od onih koji to lano za

gO\araju. A oni koji ne kau: "Povjerovali smol" neka ne misle da mogu
umai

Gospodaru Svemoguem, jer Njemu niko ne moe

'" ElAnkebur, 1-11.

' EI-Bek:trn, 214.

,.. l~n.Nahl, 106.

En-Nnhl, llO.

1111

izmai!

158/

Ibn Kajjim ei - Dievzijjc

Ovo je zakonitost koju je Allah uspostavio. Oo alje izaslanike Svoje

ljudima, ali ih ljucli u la ugane i na muke stavljaju. Uzvieni kae: "Tako
smo svakom vjerovjesn.ik"U neprijatelje odredili, ejtane u viduljudi
i dinova .. . " 310 U suri Ez-Zarijat rekao je: "l tako j e bilo, tri onima
prije ovih nije doao nijedan poslanik, a d a nisu r ekli: 'Mobnjak
j e!', ili: 'Ludje!' " 311 A u u drugom ajetu On kae: "Tebi se nee rei
nita to ve nije reeno poslanicima prije tebe. " 3 1 ~

Onima koji povjeruju poslanicima, a.s., i pokore im se nevjernici

e

pokazati svoje neprijateljstvo i stavljat e ih na muke. Bit e iskuani

patnjama i bolom, ali ako ne povjeruju u poslanike, a.s., opet

kanjeni, ali mnogo bolnije i kroz cijelu

biti

vjenost.

Svaka dua mora okusiti bol, bez obzira povjerovala ili ne, ali
vjernik okusiti

gorinu

bola samo na

poetku,

a zatim

na kraju

doivjeti uspjeh i uitak, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu.

ZAKON1SKUENJAl POSTOJANOSTI NA ZEMLJI

Pitao je neki ovjek imama E-afija: "O Ebu Abdullah, ta je
bolje za

ovjeka:

da mu Allah dadne postojanost ili da bude stavljen

na iskuenje?!" Na to mu imam E-afi odgovori: "Niko nee zadobiti

postojanost prije nego to bude iskuan. Allah je doista iskuao Nuha,
Ibrahima, M usaa, Isaa i M uhammeda, s.a.v.s. O ni su strpljivo podnosili
iskuenja, i tek onda Allah im je dao postojanost. Neka niko ne misli da
se na dunjaluku zauvijek moe rijeiti bola i patnje."

1111
EI-Eo'am, 112.
"' Ez-Zarij:u, 52.
"J Fussilet, 43.

RIZNICA ZNANJA

/ 159

KO IL\lllALL\110\'0G ZADOVOlJSTVA NE ~lARI ZA SllOBOl\1 LJUlli

Ovo je jedno od temeljnih pravila koje razborit
poznavati. Svako je u prilici da ga primijeni, jer je
prirodi drutveno

bie,

ovjek

oYjek

mora

po svojoj

i neophodno je da ivi u zajednici s drugim

ljudima. A ljudi, opet, imaju zasebne volje i poglede, i trai se od svakog

pojedinca u drutvu da prihvati
sluaju

opu

volju i poglede tog drutva. U

da to neko odbije prihvatiti, onda ga drutvo kanjava i \cijea.

No, ako prihnci njihovu volju i poglede, onda e opet biti izloen bolu
i neprilikama; nekada od drutva, a nekada o d nekog drugog.

Ako bi se
ljudi, zaista

ovjek

osvrnuo i promotrio svoje stanje i stanje drugih

uvidjeti mnogo toga od ovoga o

Spomenut emo primjer onih koji odobravaju i

ine

emu

govorimo.

nasilje i nemoral,

da bi opravdali svoja djela, oni iznose lai o vjeri ili

ak ine

i irk.

Oni zapadaju u neke od onih grijeha koje je Allah Uzvieni spomenuo

u ajetu: "Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i
grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da AllaJm. smauate ravnim
one za koje On n:ikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govoxite
ono to n e znate! "'313 Oni su poput ljudi u nekoj

kui,

prostoru, koli,

selu, pograninoj oblasti ili u gradu, a s ajima ima i d rugih koji ne rade
njihova djela. Oni ne mogu raditi sve te poasti osim uz dopust ovih

drugih ili uz njihovo

preuivanje

neodvraanje

od rib

hravih

djela.

Oni od ovih drugih trae dopust ili utnju, pa ako im ovi dopuste ili
preute njihova nedjela oni su se spasili njihova zla pri tom iskuenju.
Ponekad oni koji

ine

nasilje i nemoral prevladaju nad onom drugom

skupmom, te se nad njima uzdiu i kanjavaju ih mnogo

ee

nego to

su se ovi i pribojavali njihovog nasilja. To se moe usporediti s primjerom

m

EI-E'raf, 33.

160/ Ibn Kajjim cl-Dcvujje

onih koji trae od nekoga da lano posvjedoi ili da zabludu i laz stavlja
pod okrilje vjere, ili da s njima uestvuje u nasilju i razvratu, pa ako ovaj taj
po7..iv odbije, oni ga ugnjeta\aju i neprijateljski se prema njim u odnose. A u
sluaju

da im se odazove i pokori, rada jo ,;e ovladaju njime i jo mu vie

nasilja nanose, a u protivnom bude kanjen od nekog drugog pored njih.

Nna je obaveza da postupimo onako kako se navodi u hadisu od
fue, r.a., koji je ona poslala u oporuci .Muaviji, r.a., a hadis je prenesen
kao njezine (11Jettk/(Jj i kao

rijei

Poslanika,

s.a.\~S.,

(meif11), a u njemu

sroji: "'Ko udovoljiAll.ahu izazivaju.i time srdibu ljudi, Allah e ga zatititi

od ljudskog prijekora. '"314 U drugom predanju stoji: "... Allah e njime biti
zadovoljan i uinit e da i ljudi budu zadovoljni njime. A ko udovolji ljudima.
a tim e rasrdiAllaha. niko ga n e moe zatititi odAllaha. "'315 U drugoj ,erzi ji
ovog predanja stoji: ... onaj ko ga je h1>alio poet e ga kuditi. "3111
Ovo se dogaa onima koji podravaju vladare i predvodnike u
njihovim isk.-varenim ciJjcv:ima, kao i onima koji podravaju novatore,
koji prizivaju znanje i privrenost vjeri u svojim novotarijama.

Ali oni koje je Allah uputio i na pravoj stazi ih osnaio odbijaju

initi

ono to je zabranjeno, i strpljivo podnose nasilje i neprijateljst\o

pokvarene skupine. Zbog takvog postupka oni

zasluiti uspjeh

na dunjaluku i na ahiretu. To se obistinilo poslanicima i njihovim

sljedbenicima u odnosu s njihovim neprijateljima. A tako su uspjeli
i muhadiri u ovome ummetu i oni

uenjaci,

pobonjaci, trgmci i

predvodnici koji su bili stavljeni na kunju.

1
"

Er-Tirmizi, 2414 i EI-Begnvi u mcrfu-predanju od Aie, r.a., ali u njihovom senedu ima

ncpozn:na osoba, zbog cg:1 je prec:bnje obezvrijedio EI-Lr:tki u djelu TaiJI7dt;t rbadi.rillija, 366.

Hndis je mkoder zabiljeio GlTirmizi, 2414 i Ibn El-Mubarek u djelu Ez-Zubd. 200, ali kao

me\kuf-pred:mje od Aie, r.n. t\ mz prcnosilaca u O\"Om sluaju jsprav:m je.

11
; Ibn 1-libb:m, 276 j El-Kucini u djelu Mumnllli-Jihab, 499 j SOO, u merfu-predan1u od Aie, La,

n ntz prenosu:lc.'l dob:tt je.

Ibn Ad1jj u djelu El-Kami/, 5/1898 i EI-Ubjli u djelu Ed-Duafa, 3/343 u mcvkuf-pred:mju

koje je ocjenjeno kao slabo.

RIZNICA Zl\ANJA / t 6 t

U nekim situacijama i prilikama etijarski je doputeno da vjernik

formalno pokae svoje slaganje s nekim grijehom, a u srcu je protiv

roga. Kao primjer moemo uzeti onoga koji je prisiljen izja,iti ili

uiniti

nevjerstvo, a ima mnogo knjiga koje ovo pitanje opirnije razmatraju.

~o.

ovdje elimo ukazati na injenicu da su iskuenja koja sa sobom

nose i nepravdu prema dwgim lj udima neizbjena, a kamoli da sc

oqek

njci onog Iskuenja koje samo njega

lino pogaa.

Zbog toga u Kur'anu nalazimo kako Uzvieni na vie mjesta govo ri

da je neminovno da ljudi budu iskuavani, a iskuenja mogu biti i u do
bru i u zlu. ovjek mora biti iskuan i onim to mu donosi radost, a i

onim to mu priinjava bol. Zbog toga

ovjek

ima potrebu da bude od

onih koji puno crpe i od onih koji mnogo Allahu zah\'aljuju.

Uzvieni je rekao: "Sve to j e na ZemJji Mi smo kao uloas njoj

stvorili da iskuamo ljude ko e se od njih ljepe vladati. .w

U drugom ajetu Uzvieni je objavio: "I u dobru i u zlu plovjexa
vali smo ilt da hi se opametili."31 Y
Takoer

je rekao: '"Od Mene

vam uputa dolaziti, i onaj ko

bude slijedio uputu Moju nee zalutati i nee nesretan hiti. A onaj
ko okrene giavu od Knjige Moje, taj e tekim ivotom ivjeti i na
Sudnjem danu emo ga slijepim oiviti. ''319
U suri Alu Imran On je rekao: "Zar mislite da ete u i u Dennet, a da

Allah ne ukae na one od vas koji se bore i na one koji su izdrljivi?! no

A prije toga usuriEl-Bckara, koja je gotovo u cijelosti objavljena prjjc

sure Alu 1mran, On je rekao: "Zar vi mislite da ete u i u Dennet. a
jo niste is.k"Usili ono to su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali?
~~"EJ-Kmt:
1

7.
EI-E"raf, 168.

Ta-Ha, 123124.

.\lu lmr:~n, 142.

162/ Ibn Kajjim ci-DicvziJjC

Njih su satirale nematina i bolest, i toliko su bili u znemiravani da

hi i poslanik, i oni koji su s njim vjeroYali - uzviknuli: 'Kada e Ye
jednom Allahova

pomo !?'

Eto, Allahova je

To je zato to se ljudska dua

nee

popraviti i

pomo

zaista blizu! ''J11

oistiti

sve dok ne bude

potresena iskuenjima. Ona je poput zlata koje se odvaja od drugih

materija samo pod jarom

kovakog

mijeha.

Ako je ljudska dua neprosvijecna i sklona nepraYdi, ona je kao taha

izvor svakog zla i nedaa koje se

dogaaju ovjeku.

Zlo doista

ovjeku

dolazi samo od njega samoga. O rome je Svevinji objavio: "Dobro koje

ti se dogodi odAllaJ1a je, a nesreu koja te zadesi sam si zasluio. "322

Uzvieni je rekao: ''Za! - kad vas je snala nevolja koju ste vi njima
dvostruko nanijeli. moete

rei:

'Otkud sad ovo?!' Reci: 'To je od

vas samih! '"323 I On je rekao: "K.'lkva vas god bijeda zadesi, to je zbog
grijehova koje s te zaradili, a On mnoge i oprosti. " 31~

Takoer

je rekao:

"To jezato to Allah nee liiti blagostanja narod kome ga je podmio

sve dok se on sam n e pronrijeni. "3 :!5 ''A kadAllah hoe da jedmt narod

kazni, niko to n e moe sprijeiti; osim Nj e~r-t nema mu zatit nika.."326

Allah Uzvieni u Kur'anu navodi kazne kojima je kanjavao narode
od Adema, a.s., pa do naeg vremena,

naglaavajui

pri tome da su [i

narodi biti nepravedni prema sebi. Oni su nanosili nepravdu, a nepravda

nije njima nanoena. Takvo ponaanje priznaje ocac i majka cijelog
ljudskog roda, a Kur'an nam to prenosi: '"Gospodatu na', r ekoe oni,
sami smo sebi Ja'ivi, i ako nam Ti n e oprosti i ne smiluje na.Jll se.

ea El-Bekar:t, 21-t

u. En-Nisa', 79.
111
t\Ju fmr~n. 165.
1
~' E-ura, 30.
u EJ-Enf.ll, 53.
IZ' Er-Ra'd, ll.

RIZNICA ZNANJA/

163

sigltrno emo biti izgnbljeni. "' 3::- A Uzvieni u ti jei ma koje je uputio
Ibhsu kae: "Sigurno
1.a

svima, tobom i onima k oji se budu poveli

tobom, Dehennem napuniti! " 31!! A iblisa zap raYo slijede samo

zabludjeli. Uzvieni je o rome prenio izjavu Iblisa: '" Gospodaru moj' ,

ree ,

'zato to si m e u zabludu doveo, ja u njima na Zemlji po1oke

lijepim predstaviti i potrudit u se da il1 sve zavedem, osim meu

njilll.a Tvojih robova i skrenih. .L"9 r\ Uzvieni je rekao: "Ti

nee

imati nikakve vlas ti n ad r oboviJna Mojint, osim nad onima koji te

budu slijedili, od onih zalutalih. " 3311 A zabluda, u arapskom el-gaj;,
jeste slijeenje strasti i hirova due.
O ovome

svjedoe

i velikani urnmeta: Ebu Bekr, Omer i Ibn

Mesud, r.a., koji su u svojim fetvama gmorili: "O tome

miljenje, pa ako bude ispravno,

LO

kazati svoje

je od Allaha, dok ako pogrijeim, to

je od mene i od ejtana prokletoga, a Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s.,

isti

su od toga!"331
U hadisi-kudsijju koji od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prenosi

Ehu Zerr, r.a., stoji:

o robovi Moji. to su samo vaa djela koja u vam

sabrati. a zatim vas spram njih nagraditi: pa kome bude ukazano dobro.
neka zahvaljuje Alahu, a kome ono bude uskraeno. neka nikoga ne kori do

samoga sebe! "332

u:: El E'raf. 23.

. Sa'd,SS.
ll< El lhdr, 39-40.
" El H1dr, 42.

111
Ibn Abdulberr u djelu Df;jullitt btjnnil-i/111i l't fitdlibi, k:lo munll:tk. t\ ovo predanje prenosi

~sam b. ~!uhammed u djelu F.I-Hudddu t~r-rfddu aftf.JmJk.tllidi.n. Pogledaj Et-Trlbi.wl-bn!Jir,

-!/195.

m ~luslim, 2.577.

lat!JESI. NJili OVI UZllOCI. KAI-.0 SE OISTITI OO NJili. TE POSLJEDICE Glti,JEEN.JA

U pouzdanom hadisu navodi se: "Naj!Tedniji istigj'ar jeste da rob kae:

Allahu moJ. Ti si moj Gospodar. nema boga osim Tebe! Ti si me stvorio i ja

sam Tvoj rob. ja ispunja1am svoj za1jet i oba1ezu prema Tebi onoliko kolikoje
u mogunosti mojoj. Od Tebe traim zatitu od zla koje sam uinio. Priznajem

Tvoje blagodati prema meni i priznajem svoje grijehe. zato mi oprosti jer
grijehe ne rnoe niko oprostiti osim Tebe!' Ko izgovori ovaj istig{ar ujutro.
rrsto vjeruju.i u njega.

i tL tom danu umre.

naveer. vrsto 1jemjui u

ui e u

Dennet. A ko ga izgovori

njega. pa u LOJ noi umre, ui e u Dennet. m

U predanju od Ebu Bekra, r.a., koje od njega navodi Ebu Hurej.ra,

r.a.,334 i Abdullah b. J\mr, r.a., 335 a u kojem stoji da ga je Allahov Poslanik,

s.a.,:s.,

poduio tijeima

koje

izgovarati ujutro,

naveer

i kada legne

u postelju: ~Allahu mOJ. Stmraoe nebesa i Zemlje. Pomavaoe tajnog i jave.

Gospodam i Vlasnie s1ake swari, svjedoim da nema drugog boga oStm Tebe!
Tebi se utjeem odzla samoga sebe, od zla ejtana i njegovognevjerstva. I Tebi se
utjeem da sebi neku, tetu ne nanesem ili da je uzrokujem nekom muslimanu."

Izgovori oYe rijei kada osYaoe, kada omrkoe i kada poe u postelju.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., govorio je u svojim hurbama: "Zahvalapripada

Allahu,, od Njega pomo traimo i Njemu se kajemo. Njemu se utjeemo od zla

samih nas i zla naih l.oih postupaka. "336
Vjerovjesnik,

s.a.,~ s.,

rekao je: "ja ''as drim za krajeve vae odjee da.

ne ttpadnete u vatnz. ali se l'i u. nju strovaljujete kao to leptirovi na1aljuju na

s1~etlo. "337

On ih porcdi s leptirovima zbog njihovog neznanja i brzog

m 111-Buhaci, 6.306. 1 6323., u predanju od edcbcb b. Evsa, r.a.

" ' Et-T3jalisi, 2582; Er-TtrmiZI, 3.992; El-Buhan u UJCiu Haiku if'alifibatl, 138, u predanju od

Ebu l lurejre, r.a. Sened je hath~:l do b:tt.

n.; Et-Tirmi71, 3.529; 1::1-Buhari u F.I-F.df{lllflllltjrrdu, 1.204. i El-Bejhaki u F.d-1Jaiul11, 30, u

pred:tnju od Abdullaha b. t\mr:l, r~"'., a :;ened je hnch~:t do bnr.

"'' ~lu~hm, 868 u predanju od Ibn Abbas:t, u.

n 111-Buh:lrl, 6A83., 1 l\luslim, 2.284., u predanju od Ebu l lurcJre, r.n.

RIZK ICA ZI\ ANJA l 165

kretanja, jer su leptirovi mali, nema1u zn.'lnJa o tome da ih svjetlost

moe spriti, a uz ro brzo

nalijeu

na nju.

U hadisu se navodi: "Primjer prel'rtljil'osti srca jeste kao pnmjer perke

baene na pustu zemlju. nil

U drugom hadis u stoji. "Srce je prel'rtljiriJe od

kljucanja ~>ode u vru. "33''

Nije nam nepoznato kako sc perka lahko
kljua voda

u vru, a u

sluaju

prevre

na vjetru ili kako

prevrtljivosti ljudskog srca

tu

ulogu ima

neznanje, debi. lz tog razloga se kae da je onaj ko sc nekome pokori

u zabludi, zaveden od onoga kome se pokorava. UzYieni je o faraonu
kazao: ''I on zavede narod svoj, pa mu se narod pokori... ,.:n
Uzvieni je objavio: "A ti hudi strpljiv! Allahovo je

obeanje ,

zaista. istina, i n eka te nikako ne obmanu oni koji vrsto n e

\jeruju. "341 Naime, slabaan i nestabilan ovjek lahko moe pokleknuti

i biti obmanut. A onaj koji
z nai

vrsto

vjeruje kae sc da je na )Ckimt, to

da se iman rijeju i djelom ustalio u njegovom srcu, jer nekada se

moe desiti da znanje roba bude zadovoljavajue i dobro, ali da njegova

dua bude slabana i nestrpljiva prilikom udara iskuenja, pa se rob
prevroe i odleti poput perke.

SRDllA JEOD EJTANA

Hasan el-Basri veli: ''Ako

hoe pronai

ali mu nedostaje strpljivost, lahko

onoga kome je dara uputa,

e ga nai.

Ako

hoe pronai

onoga

"'Ahmed, 4/408 i 419; Ibn Mada, 28; Ibn Ehu As1m u djelu F!J.Jmmo, 227 l 228; El-Bcgavi u

dido rrlmJ-Jttnttt, 14; Abel b. Humcjd, 352: Er-Rut:tni u svom i\1Jmtrth1, 568, u pn:dantu Ehu ~!us~~
d-E.''nrija, r.~. HadJs je prenesen preko vie nizovn, :~ neki od njih su ocijenjeni kao sahih li zatibi.
11
' Ibn Ebu Astm u dtelu f;Hmmn, 226; Er-Tabcrnm, u djelu hi-MH'dmml-hlm71, 20 rom, bad is
br. 599; EI-Kudai, u /llllmtdlli-Jihobu, 1.37 1, u predanju od El-~likd:tcl1 b. E,,eda, r.a., :1 sencd

je: hadJSa ispr:wnn.

10

'

Ez Zuhru~ 54.

'" Er-Rum, 60.

166/ Ibn Kajjim el-Dicvzijje

kome je data snpljivost,

nai.

Ali ako

hoe

~l i

mu je

uskraena

uputa, i njega

Lahko

prona6 onoga kome je data uputa i ko je strpljiv,

to je onda teko. A za rak\'e je Uzvieni rekao: 'Izn1.edn njih smo Mi

vode

odreivali i

oni s u,

odazivajui

se zapovijedi Naoj , na Pra"i

put upuivali, jer su strpljivi bili i u dokaze nae vrsto vjerovali. J.!~
I:.r. tog se razloga dua u svojim radnjama, srdbi i unitavanju sebe i
drugih, poredi s vatrom. Strasti due su od vatre - usiljenosti i vreline,
a i ejtan je stvoren od vatte."
U Sunmim3-1 3 se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Srdba

dolazi od ejtana. ejtan je .stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom. Pa kada

se neki od vas rasrdi. neka se abdesti." U drugom hadisu stoji: "Srdba

je l'amica koja se pali u prsima sina A demova. Zar niste vidjeli uarenost
njegovih oijtt i nabubrenost vratnih arterija?! 3-14 To je zapravo uzavrelost
krvi u srcu radi osvete. U hadisu koji je ocijenjen kao lllltltq(ektm aldhi
navodi se: "Zaista ejtan kola ovjekovim tijelom popttt krvi. "345
U oba Sahiba navodi se da su se dvojica ljudi izgrdili u prisustvu
Allahovog Poslanika, s.a.,~s., pa je jednog od njih spopala velika srdba,
te je Poslanik, s.a.v:s., na to rekao. "Zaista poznajem jedntt rije. kada bije

ovaj izgovorio, nestalo bi ovo to osjea. Da samo kae: 'Euzu billahi mine
ejtanir-radiim!' ('Utjeem se Allahu od ejtana prokletoga!') 346
Uzvieni je rekao: "Dobro i 7lo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati,

pa e ti duma.n:in tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu

postii samo strpljivi;

to mogu postii samo vrlo sreni. A kad ejtan

-..~

Es-Scddn, 24.

'" Ebu Dwud, 4.784, EI-Bulmi u djelu EtTarihulhbir, 4/ l i 8; Ahmed, 4/226; Abdur-Re=k,

20289 1 El-Taber:mi u djelu F:IMtt'd~nml-kbir, 17 tom, pred.mje br. 443, u predanju od Ao[jc

cs-Sa'dtja.

w Ovaj 1e had1s slab, hafiz had1~:1 El-baki ocijenio ga je slabun u djelu Tahnti~JIIlbpl, 3.088.

'" El-Buhan, 1.930., i Mushm, 2.1 75. u pred:mju od Safijje bint Hujejj, r.a.

l4r EI-Buhnri, 3.108., i Mushm, 2.6 10., u predanju od Sulejmana b. Sureda, r.:l.

RIZN ICA ZNANJA/

167

pokua na zle misli navesti te, ti "Zatrai utoite u Allaha, jer On,
uistinu. sve uj e i zna sve!"J-17
Takoer
ine

je SYeYinji rekao: "Ti sa svak:Un - lijepo! I trai da se

dobra djela. a neznalica se kloni! A ako te ejtan poku a na zlo

navesti, ti potrai uto ite u Allaha, On uistinu sve t~je i zna! "3~
A u drugom ajetu, On je rekao: "Ti lijepim zlo u zvrati, Mi dobro
znamo ta oni iznose, i reci: "Tebi se j a, Gospodaru moj , obraam za
zatitu od privienj a ejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj , ob1aam

da me od njihova prisustva zatiti.!""349

OOtO'IA~ llt\OESET l TIIEI:I:

.JECAt\'JEPRI SLUANJUKUR'ANA
Jecanje, u arapskom ehka, prilikom sluanja Kur'ana ima svoje
razloge:
prvirazlog: da ovjeku prilikom sluanja Kur'ana bude ukazao poloaj

i S[epen koji on ne zasluuje, pa ga to razdrai i smiri, i dovede u situa

ciju da zajeca. To je "ehkatu evk", jecaj

enje;

drugirazlog: daseu toj prilici O\~ek prisjeti grijeha koje je nekada poinio,
pa iz straha i tuge zajeca. To je "ebkatu haje", jecaj strahopotovanja;
trei

razlog: da se prilikom sluanja Kur'ana ovjek prisjeti neke svoje

mahane koju ne moe izlijeiti, pa ga to nagne na jecanje. To je "ehkatu

hazen", jecaj tugovanja;
etvrti

razlog: da se ovjek u stanju sluanja Kur'ana podsjeti na

apsolutnu savrenost Onoga Koga iskreno voli, ali pred sobom vidi
zatvoren put do Njega, pa mu ro uzrokuje jecaj alosti i tuge;
""Fussilet, 3+36.
... EI-E'r:tf, 199-200.
u El-Mu'mmun, 96-98.

168 l lbn Kajjim ci-D:ievzijjc

peti raz.log: da je

ovjek

potpuno zaboravio na Onoga Koga treba

voljeti i On mu je u potpunosti skriven, pa ga sluanje Kur'ana podsjeti

na Njega. U tom stanju mu se ukae Njegova ljepota pred oima, kapija
do Njega otvorena, a put k Njemu jasan i prohodan, te ovjek iz radosti
i sree zajeca.
U svakom

sluaju,

jecanje je snaga i jaina

navirueg osjeaja

tijelo ne moe podnijeti. Ali treba bici snaan pa tu snagu i

navirueg osjeaja prikriti

koji

jainu

i ne dopustiti da se manifestuje vani na tijelu,

nego ga usmjeriti da popravi stanje unutranjosti, jer e tako due trajati

i biti efikasniji. Meutim, ako ga pusti da se manifestuje vani, njegov
utjecaj bit e slab i brzo

ga nestati.

Ovdje smo spominjali samo jecanje iskrenih i p,redanih robova s

obzirom da se jecanje pojavljuje kod trojice: iskrenoga,
lopova.

dvolinjaka

TRECE

POGLAVLJE

ll

RIZ N ICA ZNANJA/ 171

O HADISU ALLAHOVOG

POSLANIKA, S .A .V.S.

ODL01L\~

PRrl:

TAKVALUK. BOGOBOJAZNOST. JESTE USRCU

Ebu ed-Derda, r.a.,rekao je: 'Divanlijesanijedenjerazboritih! Kroz to

se dobro Pidi glupost rada i posta gltbpaka! I trun dobra koji uini bogobojazni
rob boljije od ibadeta velikogpoput brda koji ini obmanjen i rob! ''350
Ovo su zlatne

rijei

koje najbolje ukazuju kako su ashabi, r.a.,

dobro razumijevali vjeru i zbog

ega

su oni u svakom dobru ispred

svih drugih generacija koje dolaze iza njih.

I dobro znaj da rob na svom putovanju ka Allahu Uzvienom iz
jednog stepena u drugi, prelazi svojim srcem i ambicijom, a ne svojim
cijelom i izgledom.

Ahmtd b. Hanbel u djelu EzZIIhd, 137-138.

STVARNOST1/\KYALUKA - BOI;OOOJAZNOSTI
Et-takva, bogobojaznost jeste u stvari bogobojaznost srca, a ne
bogobojaznost tijela i organa. Uzvieni je rekao: "Eto toliko! Pa ko

potiva Allahove propise - znak je estita (bogobojazna) srca."351

Zatim, u nastavku sure, Uzvieni veli : "Do Allaha

nee

doprijeti

meso njihovo j lo-v 11jihova. ali e Mu stii islo:eno uinjena dobra

djela (bogobojaznost) vaa. "352 A Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je:

"Bogobojaznost je ePo ovdje!'". pokazavi na grucli.353

Razuman i razborit rob svojom ispravnom odlukom, visokom
ambicijom,

nepokolebljivou

i s malo dobra prevali mnogo vie puca

ka Allahu Uzvienom od onoga koji ulae mnogo truda i napora i

zamara se na tom putu, ali ne posjeduje ona
ljubav j

vrsta

putovanje

odluka za postizanjem

ini

srana

neega

djela. To je zato to

otldanja tegobu j teret, te

ugodnijim.

MUHCUA (ll/AlAIA) l lSKRENA ELJA (!IJIMJA) ZA POSTIZANJEn'f ClLJA

Napredovanje na putu ka Allahu j bre stizanje do cilja postie se
visokom ambicijom, iskrenom tenjom i

vrstom

odlukom. Onaj koji

posjeduje ambiciju, i pored malo djela, daleko je u prednosti ispred

onoga koji

ini

mnoga dobra djela, ali ne posjeduje ambiciju.

ako se ovaj zadnji

putu ka Allahu

izjednai

pretei

u ambiciji i tenji s prvim, onda

Doim,
e

ga na

svojim djelima.

Ovo tematika zahtijeva opirnije pojanjenje j elaboraciju jer su u

njoj islam i ihsan izjednaeni.

;;, El-Hadd, 32.

m El-Hadd, 37.
m Muslim, 2.564, u predanju od E bu Hurejre, r.!l.

ODlll\1\k 111111:1:

\'.JEilOVJESNI KA UPUTA NA.JPOTPUNUAJE UPUTA

Najpotpunija uputa jeste uputa Aliahovog Poslanika, s.a.v.s. On je
u potpunosti udovoljio svim uvjetima islama i ihsana. On JC, i port:d
svoje ljudske savrenosti,

enje

za Allahom, i ve poznatim odnosom

prema Njemu Uzvienom, stajao na

nonom

namazu roliko da su mu

stopala otjecala. Postio je mnogo da bi govorili: ''Nikada i ne mrsi!" Bo

no se na Allahovom putu. Dru io se sa svojim as ha bima, r.a., i od njih
sc nije skrivao. l nije proputao neku nafilu ili

uenje

dova u prilikama

kada se one ue. 1\ toliko je mnogo tih nafila koje je iojo i dova koje Je
uCio da to cjelokupna snaga ljudskog roda ne moe podnijeti.

OBA\'EZE l1 ISWIU
Allah Svevinji narcilio je Svojim robovima da izvre

praktine

obaveze islama u onoj ,idljivoj i rransparcntnoj formi, a da stvar

nost imana, vjerovanja, proive duhovno i srcem, osobno u svojoj
unutranjosti. Ali kod Allaha ovo dvoje jedno bez drugoga
prihvaeno, ve

nee

biti

samo zajedno: islam i iman.

U ivl11snedu imama Ahmeda navoili se kao merfu-predanje da je

Vjerovjesnik,

s.a.,~s.,

rekao: "Islamje ono to se javno manifestuje, a iman

je usrcu! '"354
Ni potpuna primjena islamskih obreda

nee

dovesti

ovjeka

do

marnosti unutarnjeg vjerovanja srcem, imana, tj . takav islam na ahirctu

'"Ahmed, 3/ 135; Ibn Ebu Sejbn, u djelu l;I-MuJmmif, 11/11. 1 u djdu T:lllllan, str. 5~ EI-Be:nu,
20 l fun Ebu Adijj u djeJu FJ-1\,uni/, 5/ 1850, u predan tu od Enesa, r.:t. L ~t!Iledu hatli~a nnL1z1 se
Ali b. /\!.esada, a on je nk.1okrl'risnn kno iskren prenosil:tc, :ili ponebd mi jda prednnJ:I. Zbog lflgll
su nelu OCJ)c:nili hadi~ k:Jo slab, :1 nekt k!tz;th d:1 je hn~cn, dobar. Ja n!lginJcm miljenju cb je dob:ar.
lnum E_,.Subki u djelu TtJbrhrt r/-Jafiijjr tf.}.JJbm za CJ\-:Ij hadis be: "Q,o je dobar hndis.'

174 / Ibn Kajjim ei-Die,zijjc

nee

koristiti

ovjelw

sve dok se uz njega ne

pronae

neto od unutar

njeg vjerovanja, odnosno imana.

lsco tako, unutarnja ili

srana

nee

sr...-arnost vjerovanja

ovjek u

ako uz to ne i:tvr:lva obrede islama. Takav iman

ovjeku

ma koliki bio, makar se srce i cijepalo od ljubavi ili straha, ako

uz to ne slijedi izvravanje islamskih obreda, ro

sluaju

dehennemske vatre. Ovo je kao i u

nee

koristi

ovjeka nee

da pak

islamske obrede, ali u sutini toga ne postoji iman,

ovjek

vrsto

koristiti

spasiti od

izvra,a sve

vjerovanje, to

ga ne moe zastititi od dehennemske vatre.

VRSTEPUTNIKA KA AUAJILI
Ako smo razumjeli prethodnu

injenicu,

onda putnike ka Allahu

moemo podijeliti u dvije kategorije:

prva kategorija: oni koji svoje slobodno vrijeme, nakon izvrenih farzo
va, troe na tjelesne na file, dobrovoljne ibadere. To je njihova uobiajena
praksa i oni se ne osvru na ispunjenje sranih, imanskih radnji i djela, na
stepene i propise uvjerenja, s tim to pos jeduju osnove toga. No, njihova
tenja i elja samo su usmjerene na gomilanje dobrih djela;

druga kategorija: ro su oni koji svoje slobodno vrijeme, poslije

izvrenih farzova i sunneta, troe na brigu o popravljanju stanja srca, na
njihovom vczivanju

iskljuivo

za Allaha,

usmjeravajui

sve misli .i elje

srca ka Allahu Uzvienom. Oni teite svog robovanja Allahu sta,ljaju

na aktivnosti srca; poput

proiavanja

ljubavi prema Allahu, straha i

nade od Njega, pouzdanja u Njega i predanja Njemu itd. Oni smatraju

da je

osjeaj

u srcu, koji im Allah Uzvieni daje zbog njihovog truda,

mnogo vredniji od mnotYa tjelesnih dobrovoljnih ibadeta. Kada neki

od njih osjeti pribranost pred Allahom, i uz to

m Lt

se u srcu jo poja,i

RIZNrCA ZNANJA
1 osjeaj enje

i ljubavi prema Allahu, ili

osjeaj

J 175

ugodnosti zbog Alla

ho,e blizine, ili osjeaj poniznosti i malenkosti; co ni u kojem

sluaju,

ni

s im, ne bi mijenjao, osim da nasrupi vrijeme odaziva na neki Allahov

1mpcrati'~

pa ako uspije raj

osjeaj

zadrzaci i dalje, LO i

ini,

a ako ne

moe, onda se pokorno odaziva Allahovoj naredbi makar izgubio taj

mili osjeaj.

\'IU.JEDNOSTN.\FILl OOIJRO\'OLJNIJIJBAOETA
Meutim,

ako u takvom stanju naviranja

osjeaja

dodc vrijeme za

neku na6lu, pobYalno dobrovoljno djelo, kako posrupiti?! Ako bi se ta

nalila uspjela izvriti bez prekidanja blaenog osjeaja, to je zaista naj
bolje, ali ako to situacija ne doputa, onda se gleda koje je djelo vrednije
i Allahu drae. Da li izvrir:i tu nafilu pa makar

osjeaja

i nestalo, kao

da se odazove onome ko ji vapi za pomo, da uputi izgubljenog, neto

spasi od propadanja, poslua znanje koje e mu koristiti za ''jeru itd?!
U ovom

sluaju

potrebno je dati prednost nafili koja je korisnija i

vrednija od blaenog osjeaja, i ako ovjek dadne prednost nalili nad

onim to

osjea,

i co uradi radi Allaha Uz,ienog, radi pribliavanja

Njemu i radi stjecanja Njegovog zadovoljstva, zaista

mu Allah

Uzvieni u nekoj drugoj prilici nadoknaditi raj osjeaj u kojem e

pronai

mnogo vei uitak nego onaj koji je radi Allaha prekinuo.

sluaju

da je

osjeaj

koji zbog ibadeta nalazi u SYom srcu

i vredniji od date nafile, onda je razumnije da

osjeaj

radi nafile, jer e

osjeaj

oYjek

prei

ne prekida taj

za neko nijeme nestati, a vrijeme i pri

lika za iz-rcnje nafile ne mogu nestati.

Ovakva pitanja zah tijevaju dobro razumijevanje i pozn:wanje puta
koji \odi ka Allahu, kao j vrsta i stepena djela koja Njemu pribliavaju,

176/ Ibn Kajjim e i -Dzevzijjc

da bi se nekom djelu mogao dati prioriter nad nekim drugim djelom, i

da bi se ibadetske radnje mogle rangirati.
Samo Allah :Niilostivi

upuuje

na co dobro, nema boga osim Njega

i samo je On Gospodar!

OllLU~IAK TIIEI:

OPROST UESNJCI~L\ UlliTKI NA BEDRU

Rijei

Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Omeru, r.a.: "A ta zna, moda

je A ll. ah pogledao uesnike Bitke na Bedru. pa kazao: 'Radite ta hoete , Ja

san1 van1. sve oprostio! ?"'-m mnogi nisu mogli razwnjeti, jer njihovo
formalno
injenja

znaenje upuuje

bilo kojeg djela od

U vezi s

tumaenjem

to

uesnika

u bitki! A to je nedoputeno.

ovog badisa, jedna skupina kae, a meu nji

"Rijei:

rna je i Ibnul-Devzi:
budunost,

na doputenost svakog djela, i na izbor

nego na prolost,

'Radite ta hoete ... ' ne odnose se

~-

n~

ta god da ste prije uinili, Ja sam vam

oprostio." A na ovo ukazuju dvije stvari:

prva: da se date rijei odnose na

budunost,

u hadisu bilo bi reeno :

"Ja u vam oprostiti!"

druga: to bi bilo doputenje za injenje grijeha, a takvo je neto ap

surdno.
Sutina ovog

tumaenja

sve prijanje gL-ijehe!

glasi: Ja sam vam ovom bitkom oprostio

Meutin.1,

prvi razlog: zato to

rijei :

ono je slabo iz dva razloga:

"Radite ... " osporavaju takvo

jer se takva glagolska konstrukcija odnosi na

prolo. Zatim
nuno da

rijei:

rijei:

budue

tumaenje,

vrijeme, a ne na

" ... Ja san1 ve oprostio!" ne podrazumijevaju

"Radite ta ho ete ... " odobravaju slobodno

.m EI-Buhari,4.890, i (vluslim, :!.494, u

pred~nju

od r\lija b. Ebu T:iliba, r.a.

injenje

RIZNICA ZNA NJA / 177

grijeha u

budunosti,

ukazuju da

a to je zato to

rijei:

"Ja sam vam ve oprostio!"

oprost tek usli jediti kasnije. Ovakav

istovijetan je sa kur'anskim, kao u

rijeima

nain

izraavanja

Uzvienog: "Allahova je

mhedba dola !" 356, tj . ona e doi, ili: "I Gosp odar je tvoj d oao!" 357 ,
~-

i Gospodar tvoj

(na mjesto

svianja rauna) doi!;

drugi razlog: zato to sam hadis osporava takvo

tumaenje,

jer je po

vod izricanja ovog hadisa bio sluaj Hatiba, r.a., koji je pijunirao Vjero
vjesnika, s.a.v.s.358, i njegov se grijeh dogodio poslije Bitke na Bedru, a
ne prije nje. Zbog toga je Vjerovjesnik,

s.a.\~s.,

i izrekao re

rijei

i one

se, bez sumnje, odnose na Hatiba, r.a.

A ono to ja smatram u vezi spomenutog badisa, a Allah najbolje
zna, da se on odnosi na tu skupinu za koju Allah Uzvieni u Svom
neogranienom

znanju poznaje da e svi njeru pripadnici ostati postojani

u vjeri i da e s njom i Lunrijeti, ali

ljucli, ali Svevinji

nee dopustiti

e initi

neke grijehe koje ine i drugi

da oni ustraju u tim grijesima, nego

ih

uputiti na iskreno pokajanje, traenje oprosta i dobra djela koja e izbrisati

poinjene

grijehe. I ova se odlika odnosi samo na njih, a ne i na druge

ljude, jer im Uzvieni garantuje tu

Nema nikakve zapreke da

poast,

poine

te su im stoga grijesi oproteni.

neki grijeh iako se uz njih vezuje

i razlog koji im brie te grijehe, kao to im taj razlog, zbog kojeg

im

grijesi biti oproteni, ne doputa da zapostave erijatske obaveze, far

zove. Ako bismo rekli da im je oprost zagarantovan i bez kasnijeg kon
stantnog izvravanja erijatsk.ib obaveza, onda vie ne bi imali potrebu
za namazom, postom, zekatom, hadom, borbom na Allahovom putu;
a to je nezamislivo.
w. En-N:thl, l.

ll"EJ-Fedir, 22.

ll

Kada je, bojei se za oeke od svojih rodaka u Mek~ poslao pismeou pon1ku Mekelijamn da

se t\llnbov Poslanik, s.:tx.s., sprema z:t pohod n:1 Meku. (op. pre\:.)

178/ Ibn Kajjim el-Devzijje

najpr.itvrenije

uinjenog

obaveze u islamu spada i pokajanje nakon

grijeha, jet garancija Ailahovog oprosta ne podrazumijeva

zapostavljanje uzroka Njegovog oprosta.

Slino ovome jesu i rijei Allab.ovog Poslanika, s.a.v.s.: "Rob poini grijeh

pa kae: 'Moj Gospodam, poinio sam grijeh. pa mi oprosti!'. pa muAUah op

rosti grijeh. Zatim proe neko vrijeme, koliko Allah hoe, pa rob opet poini dmgi.
grijeh, te kae: 'Moj Gospodam.poinio samgrijehpa mi oprosti!' l Allah mu op
rosti i taj grijeh. Iza togaproe neko vrijeme, koliko Allah hoe, pa rob opetpoini
nolli grijeh, te kae: 'Moj Gospodam, poinio sam grijeh pa mi oprosti!' Na to
Allah Uzvieni kae: 'Mojrob ma da ima Gospodara Kojipratagrijehe i kanjava,
zbog njih. Zaista sam Ja oprostio robu Mome. pa neka radi ta hoe!"'359
Ova konstatacija nije
Svom robu da

ini

openita

i ne znai da Allah Svevinji doputa

grijehe i zlodjela, nego ukazuje da

On pratati

grijehe sve dok se rob bude kajao.

Ovaj rob ima poseban tretman, a to je garancija da
Allah Uzvieni oprostiti grijehe, jer Uzvieni zna da on
u gr.ijeenju, nego

nee

mu

ustrajati

se nakon svakog grijeha pokajati, mada se ovo

postupanje odnosi i na svakog drugog roba

ije

stanje bude istovjetno

stanju roba spomenutog u badisu, s tim to je njemu zasigurno zagarao

tovan oprost kao i

uesnicima

Bitke na Bedru.

Isti je sluaj i s onim ashabima, r.a., koje je Allahov Poslanik, s.a. v.s.,
obradovao D ennetom ili ih obavijestio da im je Allah oprostio gri
jehe. Niko od njih, niti neko drugi od ashaba, r.a., nije razumio da im
se time odobrava

injenj e

gtijeha ili izostavljanje farzova. Naprotiv,

oni su, nakon to su datom garancijom bili obradovani, bili jo mar

ljiviji u ibadetu, jo vie su strahovali i bojali se Allahove kazne negoli
pr.ije tog radosnog n agovjetaja, kao u

sluaju

deseter.ice obradovan.ih

D ennetom.
l$?

El-Buhari, 7.507, i 1\fuslim, 2.758, u predanju od Ebu Hurejre, r.a.

RIZNICA ZI\Al\JA l 179

E bu Bekr es-Siddik, r.a., bio je konstantno u stanju straha i bojazni,

kao i Omer b. el-Harrab, r.a.; jer su bili svjesni da radosni nagovjetaj o nji
hovom ulasku u D ennet nije bezuvjetan, nego je uvjetovan

odreenim

uvjetima koje trebaju ispuniti, i na njima ustrajati do smrti, i nepos to

janjem

neega

to bi raj nagovjetaj moglo anulirati. Niko od njih nije

initi

razumio iz tog nagovjetaja da slobod no moe

bilo kakva djela.

ODLO)! \ ~ ETrnTJ:

LIJEPO J ASNO STJECANJE DUNJALUKTH DOBARA

Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim
nain stjeite dunjaluka

ske koristi za

ovjeka,

rijeima :

dobra!'' pravi spoj

"Bojte seAllaha i na lijep

i zmeu d unjaluke

i ahiret

jer se blagodati i uici ahirera zasluuju samo

preko bogobojaznos ti.

Smirenost srca i tijela, te rastereenje od briga, enje i pohlepe za
dunjalukom, zatim oslobaanje od umora, patnje i muka u stjecanju
du njalukih

koristi; sve se to p ostie lijepim i asnim privreivanjem .

Zbog toga, onaj ko se bude bojao Allaha Uzvienog zasluit

blagodat i uitak ahiretslci, a ko na lije p i astan

nain

bude

p rivreivao

stjecao d unjaluka dobra bit e osloboen od briga i patnje na dunjaluku.

A Allah u svemu pomae!

'Vmyal11k o sebi istin11 zbori.

Kada bi bilo o11ib k.oji e 11ti:
'Koliko sigumib 11 ::f!vol lfnitib,

I onih !to ;dliraj11, od blaga ras/avih/"'

180 l l b n Kn jjim c l - Devz.iJic

OOI.OJJU, I'I:TI:

MOHAL ALLAIIOVOG POSLANIKA. S.A.V.S.,

l NJ EG0\~1\ BOGOBOJAZi\OST

Allahov Poslanik,s.a.v.s.,posjedovao je najvii stepen bogobojaznosti

i bio je najljepeg morala. Bogobojaznost, el-takvo,
odnos

izmeu

ureuje

i popravlja

roba i njegovog Gospodara, a lijep moral

popravlja odnos

izmeu ovjeka

ureuje

i drugih ljudi.

Bogobo jaznost stoga ov j eku donosi Allahovu ljubav; a Lijep moral

obaezuje ljude da zavole onoga ko ga posjeduje.

001.03LAII ES11:
SLIJ EENJE

SUNI\fETA, PHAKSE ALLAHOVOGPOSLANfKA, S.A.V.S.

Zdrav i slobodan razum dolazi do

zakljuka

da je ono s

ime

je

poslao Allahov Poslanik, s.a.,~s., istina koju prihvata razum i logika.

Meutim,

zaslijepljen i zaveden razum smatra da se vjera kosi s

tazumom, a ecijat s logikom.

VRIJEDNOSTSLUEOENJA SUNNETA
Najbolji i najblii put koji vodi ka Allahu Uzvienom jeste dosljedno
slijeenje

sunneta, pridrava jui se tog puta formalno i sutinski, a zatim

stalno pokazivanje ov1snosti o Allahu i tenja stjecanjem Njegovog

zadovoljstva rijeima i djelom.
Niko od purnika ka Allahu Uzvienom ruje zasluio Njegovo
zadovoljstvo osim uz ova tri uvjeta, kao to niko nije ni zastranio s

RIZNICA ZNANJA/ 181

Pravog pura i udaljio sc od Allaha Uzvienog, osim uz izostavljanje

ovoga ili nekog od ta tri uvjeta.

KJIOZ SUPilOTNOSTIIlASPOZNAJU SE STWdll

Tri su temelja za koje se Yezuje

srea

i uspjeh roba, a svaki od ta

tri temelja ima svoj u suprotnost. Pa ko izgubi neki temelj zapada u

njegovu suprotnost.
Nasuprot tevhida1

priznavanja Allahove

jednoe,

stoji

firk,

pripisivanje Allahu druga.

Nasuprot .rmmeta, prakse AJJahovog Poslanika,

s. a .\~s.,

stoji

f101 1ofa

rija, inoviranje vjerovanja i vjerskih propisa.

Nasuprot pokornosti Allahu stoji grijefer!}e i nr:po.rlufuosl Njemu,
Uzvienom.
A nasup:rot ovoga troga stoji jedna stvar koja je oprena sa svakim
temeljom zasebno, a to je opustjelost srca od elje za Allahom i onim to
je On pripremio za odane robove, i opustjelost srca od strahopotovanja
prema AlJahu i od straha od Njegove kazne.

CETVRTO

POGLAVLJE

ll

lllZt\TCA ZNANJA /

185

O METODOLOGIJI

ISLAMSKO G PRAVA

OOL0\1 \~ I'R\'1:

ZAPOSTAVWANJE NAREOENOG
VEI JE GRIJEH ODINJENJA ZABllANJENOG
Sehl b. Abdullah veli: "Zapostavljanje Allahove naredbe, farza, tei
je grijeh od krenja neke zabrane; jer je Ademu bilo zabranjeno jesti
plodove

odreenog

drveta, pa kada je to prekrio, a zatim se poka

jao, Allah mu je op.rostio, dok je lblisu bilo

Ademu, pa to nije

uinio,

nareeno

da

uini

naklon

i Allah mu co nije oprostio!"

Ja kaem: Ovo je veliko i veoma vano pitanje, tj. da je izostavljanje

nareenog

kod Allaha vei grijeh od krenja zabranjenog. To je

~ko

iz

vie razloga:

prvo: zato to je ta konstatacija pocvrena u kazivanju o Ademu, a.s.,

i Iblisu;

186/

Ibu Kajjim el - Di.evzijjc

drugo: zato to se u

veini sluajeva

prekraj zabranjenog

ini

iz

strasti i nekog duevnog poriva ili potrebe, dok je grijeh prouzrokovan

izosravljanjem
nee ui

ali

nareenog

nastao iz oholosti i uzdizanja. U Dennet

onaj ko u svom srcu bude imao i koliko jedan trun oholosti300,

u Dennet

ili ukrao

ui

onaj ko umre kao musliman, makar

poinio

blud

36 1
;

tree:

zato to Je Allahu Uzvien om drae izvrenje

nareenog

od OS[avljanja zabranjenog, kako se navodi u mnog1m erijatskim

tekstovima, kao i u hadisu Allahovog Poslanika,

s. a.\~s.:

"Najdrae

djelo Allahu Uzvienom jeste obaviti namaz u njegovo prvo vrijeme! "'362, ili u
had isu:

"'Hoete ~i

da vas obavijestim o vaem najboljem djelu i najistijem

kod Allaha, koje vas uzdie na najvie stepene?! Ono je za vas bolje od susreta
s nep1ijateljem, pa da vi njih uda.rate po ijama i oni vas. Prisutni rekoe:
'Hoemo,
vel,ianje

o Allahov

Poslanie!'

Poslanik, s.a.v.s.,

ree:

'To je zikrultah,

Allaha!'"363 , ili u hadisu: "Znajte da je namaz jedno od vai.h

najboljih djela/ "'364 , kao i mnogim drugim tekstovima.

Izostavljanje zabrana jeste djelo, ali se ono ogleda u sustezanju
od

neega,

i zato je Uzvieni uvjetovao Svoju ljubav prema robu

izvravanjem naree nog, kao u Njegovim rijeima: "Allah voli onekoji

se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem vrsti" 365, ili

y~, Kako se nnvodi u hadisu koji je zabiljeio Muslim, br. 91 i 148, u predanju od Abdullaha b.

l\Iesuda, L:t.

361 Kako se navodi u hadisu koji su zabiljeili El-Buhari, br. 5.388, i i\Iuslim, br. 94, u predanju
od E bu Zerra. r.a.

lt.l EI-Buhari, 1.782, i Muslim, 85, u predanju od Abdullaha b. Mesuda, r.a.

1
'" Ahmed, 5/195; Er-Tirmizi, 3374; lbn Mada, 3.790, i EI-Hakim, l/496. Za hadis je kaz:to

da je ispr:l\"an, a Ez-Zchcbi je njegovu ocjenu potvrdio. I-ladis su zabiljeili u predanju od

Ebud-Derdaa, r.a.

J6.l Di(J hadisa koji je zabilje-~io Ahmed, 5/282: Ed-Dari m~ l / 168; 'Er-Taberani u djelu EJJ(fbir,

1.444, i Ibn Hibban, 1037, u predanju od Sevbana, r.:1., a scned je hadisa dobar.
11 5
' Es-Saff, 4.

RIZNICA ZNANJA /

187

u :lJcru: ''AADaJl voli one koji dobra djela ine " 366 , ili u drugom ajetu:
" .. .i budite pravednj; Allah, zaista pravednevoh !" 3('~, ili u suri Alu
lmr:m: "AAllah izd.Ii.J.jive voli! " 368
A u ajetima koji govore o zabranama najvie nailazimo na spomen
uskraivanju

riJeima

Allahove ljubavi onima koji

ine

neke g rijehe, kao u

Uzvienog: "A Allili ne voli n ered! '',36'> ili: "Allah ne voli

nikak"Ve razmetljivce, hvalisavce",m iU: "Allah, doista, ne voli one

koji zapodijevaju kavg1t" ,371 ili: "Allah n e voli da se o zlu glasno go
''ori, to moe samo onaj kome j e uinj ena nepravda ,n ili: "Allah,
zaista, ue voli one koji se ohole ihvaliu " 3 ~3 i rome slino.
Drugom prilikom Uzvieni obavjetava da On ne voli takva djela

i da ih prezire, kao u Njegovim rijeima: "Sve j e to runo, Gospodaru

home urrsko! "37d, ili u ajetu: "To e biti zato to su ono to izaziva
AllaJ1ovu srdbu slij edili. " 3' 5
Ako smo ovo razumjeli, onda trebamo znati da su djela koja Allah
voli, sama po sebi svrha i cilj ljudskog djelovanja. Otuda Allah Uzvieni
i ukazuje na ono to ne voU i prezire, jer sc time izdvaja i razjanjava sve
ono ro On Svevinji voU. Isto tako, Allah
jehe, nevjerstvo i razvrat, jer se na taj

nain,

Svemogui

suprotnim slijedom, izdvaja

ono to O n voli, poput: dihada, izabiranja ehida,

roba, ponizno
v.o Alu !mon, 134.
\\" El-lludunu. 9.
~.\lu lmr:m, 146.

"'' ElBekm, 205.

'~' 1-'lH:tdid, 23.
1

ElBt:br:t, 190.
r.: En-:'>!1sa, J48.
,... En ~isa, 36.
" El-lsr:t, 38.
'"

n ~!uh:unmed, 28.

obraanje

odredio je gri

Njemu, a kroz to dolazi do

inj enja
i zra~aja

tevb e od
Njegova

188/

Ibn Kajjimel - Devzijje

pravednost, milost, gordost i veli6na. Zatim uvezivanje prijateljstva

raru Njega ili uspostavljanje neprijateljskih odnosa zbog Njega kao i
mnoge druge stvari koje su rezultat i posljeruca Allahovog

odreenja

onoga to On ne voli, a te su Mu stvari d rae utoliko to je povod zbog

kojih se ine vei i

jai.

Allah Svevinji nije naglasio ono to voli, kao to je naglasio ono

to ne voli, jer bi naglaavanje onoga to voli vodilo ka onome to
On Uzvieni ne voli i to prezire, pa se iz toga moe

zakljuiti

da je

izvravanje onoga to Allah Uzvieni voli Njemu drai postupak od

ostavljanja onoga to On prezire. Ovo e pojasniti:
etvrti

razlog: zbog toga to je

nareeno

djelo svrha samome sebi,

dok izostavljanje zabranjenog ima za svrhu samo da upotpuni neko

nareeno

djelo. Zabranjena stvar ili postupak jesu, zapravo, zabra

njeni zbog toga to

nareeno.

obezvrjeuju,

naruavaju i oslabljuju djelo koje je

Primjer za to nalazimo u naznaci Uzvienog kada govori

o zabrani alkohola i kocke, jer ta dva loa djela ustvari

odvraaju

od

376

namaza i slavljenja Allaha Uzvienog.

Ono to je erijatski zabranjeno

spreava

ili

djelimino

oteava

izvravanje erijatskih naredbi. Zabrane su izreene zbog nekog drugog

interesa nevezanog za same zabrane, dok su naredbe izreene striktno
zbog interesa vezanog za te naredbe.
Ovo

emo

dodatno razjasniti kroz:

peti razlog: zbog toga to se naredbe izvravaju s ciljem

ouvanja

afirmacije snage imana, dok se zabrane ostavljaju kao preventiva od

onoga to bi moglo ugroziti snagu imana i usmjeriti je na stranputicu.
Ouvanje

postaje
171
'

i afirmacija snage

vea,

pree

su preventive, jer snaga koliko god

isto toliko ona i odbacuje po nju tetne tvari. A u

Knko se navodi u 91. ajetu sure EI-Maida.

sluaju

RIZ N ICA ZNANJA

l 189

da snaga oslabi i klone, onda je lahko saYladavaju re teme rvan. Pre

ventiva Jma za cilj da tititi neku vrijednost, a nije cilj za sebe; tj. ona ima

za cilj tititi razvoj, napredak i opstanak snage imana.

Zbog toga kada god ~e snaga imana povea i posrane jaa, ona od
sebe, srazmjerno svojoj

jaini

ili slabosti, odbacuje truhle i loe rvari i

ne dopusta im da je savladaju. Ali kada snaga imana oslabi, onda je loe

tvari lahko napadaju i savlauju. Zato dobro razmis li o rome;

esti razlog: zbog toga to iznavanje erijatskib naredbi predstavlja

ivot srca, njegovu hranu, ukras,

sreu,

zadovoljstvo i uitak, za razliku

od ostaYljanja zabrana koje same za sebe, bez izvravanja

nareenog,

nita ne predstavljaju i srcu ne donose nikakvu radost. Jer kada b.i se

ovjek proao

svega to je zabranjeno i to ne

u\iere VJerovanja, illlalla, izvravanjem

inio,

nareenih

a uz to nije ispunio

djela, ro mu nita ne

bi korisrilo na ahirctu, i zasluio bi vjenost u vatri. Ovo emo dodatno

pojasnm;

sedmi razlog: zbog toga to onaj ko izvrava erijatske naredbe, a

uz ro kri erijatskc zabrane, on

uspjeti i biti spaen ako pretegnu

njegova dobra djela, ili e biti spaen nakon to provede jedan period u
\'llrri, i pra,rda bude udovoljena, jer su pretegnula njegova loa djela, no

opet je uspio zbog toga to je izvravao

nareeno

i ne kri zabranjeno

nee

nareeno.

Ali onaj ko ne izvri

uspjeti i biti spaen, jer je uspjeh

zagarancovan samo onima koji iz\'re erijarskc naredbe, tj. koji ispune
uvjete letJhida, priznavanja Allahove jednoe.
C

sluaju

da neko prigovori: "Takav je rob zasluio

vjenost

u vatri

zbog krenja zabranjenog, a to je irk, pripisivanje Allahu sudruga", na

O\'aj prigovor, odgovorit emo: Za ahiretski neuspjeh, odnosno vjenost
u Yatci dovoljno je da se izostavi erijatska naredba lf11hida, priznavanja
.\llahovc

jednoe,

makar rob

praktino

i ne

poinio

irk koji je stvarna

190/ Ibn Kajjim e l -Devzijje

suprotnost tevhida. Jer ako je srce opus~elo od vjerovanja, te11hida, kao

takvog na ahiretu ga iekuje propast i neuspjeh, bez obzira robovalo ono
nekome pored Allaha ili ne. U

sluaju

uz to jo prekri i zabranu irka, onda

Ovo

emo

da rob izostavi naredbu tevhida, a

e

biti kanjen zbog obje stvari.

jo bolje ra7.Umjeti kada sagledamo:

osmi razlog: zbog toga to se onaj ko bude pozvan da

po,~eruje

Allaha, pa na taj poziv odgovori: 'ja to ne prihvatam, ali i ne

poriem!

Ne volim to, ali i ne mrzim! Ne robujem Allahu, ali ni nekom drugom

pored N jega!" smatra nevjernikom samim odbacivanjem i ostavljanjem
onoga to mu je nareeno, za razliku o d on oga roba koji na poziv kae:
"Ja vjerujem Allahovom Izaslaniku, volim ga i izvravam on o to mi
se od Boga nareuj e, ali mi strast, moja priroda i htijenje ne doputaju
da se okanim onoga to mi Allah zabranjuje. I ja znam da mi to On
zabranjuje i znam da to O n prezire, ali ja nemam strpljivosti da odolim
tome!" ovakav rob se ne smatra nevjernikom, i njegov
sluaj

onog prvoga. Ovaj je rob, u

opem

nije kao

smislu, pokoran Allahu, dok

potpuno izostavljanje erijatskih naloga ni u kojem

nazvati

sluaj

sluaju

ne moemo

pokornou;

deveti razlog: zbog toga to se pokornost u osnovi vezuje za nareena

djela, a zabranjena se djela uvjetno uvrtavaju pod termin pokornost.
Pokorni je o naj koji izvri nareeno, a grenik o naj koji ro odbije. Allab
Uzvieni veli: " ... koji se onome to im Allah zapovijedi nee opi

rati. " 377 A Musa, a.s., rekao je bratu svome: "ta te je sprijeilo kad si
ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi poao? Zato nisi

nareenje

moje posluao?!" U tom kontekstu, Amr b. el-As, r.a., rekao je na smrt

noj postelji: "Ja sam onaj kome si Ti naredbe obavezao, pa sam, eto,
neposluan bio. A1i svjedoim da nema boga osim Tebe!"
1
' "

Et-Ta h rim, 6.

RIZN I CA ZNANjA/ 191

Pjesnik je rekao:

'Naredih ti strogo) al' ti se ogr!Jefi!"

Cilj slanja poslanika, a.s., jeste da se ljucli pokore Onome Koji ih je
poslao, a pokornost se moe ostvariti jeclino putem izvravanja Njegovih
naredbi, dok je izbjegavanje i ostavljanje zabrana stvar koja upotpunjuje
izvraavanje naredbi. Zbog toga, ako se rob bude klonio zabrana, ali ne
iz,rava ono to mu je nareeno, ne moe se ubrojati u pokorne, nego je
nepokoran, grenik. Ali u suprotnoj situaciji, ako izvrava naredbe a uz to
kri zabrane, on e se uvrstiti u pokorne iako uz to nosi i epitet grenika
zbog zabrana koje je prekrio. Ali se onaj koji samo ostavlja zabrane a ne
i?.YraYa naredbe nikako ne moe nazvati pokornim;

deseti razlog: zbog toga to je izvravanje naredbi pokornost, odnosno

ibadet Allahu Uzvienom, robovanje i upotpunjavanje vjere, zbog ega
Je

o,;ek

stvoren. Uzvieni je o tome objavio: "Ljude i dinove srvorio

sam samo da Mi se pokoravaju!"378 Uzvieni nas obavjetava da je ljude i

dinove stvorio racli ibadeta Njemu, i iz istog je razloga On ljudima slao
izaslanike i dostavljao im poslanice; da bi samo Njemu robovali.
Ibader ili robovanje jeste cilj zbog kojeg su ljucli stvoreni, a to nam
govori da nisu stvoreni da bi samo izbjegavali i ostavljali ono to je zab
ranjeno. Izbjegavanje ili ostavljanje

neega

nije ciljana radnja, pa zbog

toga ono ne predstavlja neku vrijednost ili savrenost, za razliku od

iz,rravanja nareenog, koje je ciljana radnja, a njeno ostvarenje oekuje
se i zahtijeva od roba.
To e nam razjasniti:

jedanaesti razlog: zbog toga to se u zabrani zahtijeva ncinjenje nekog

djela, pa rako u izvrenju zahrjeva zabrane ne postoji prakcina mogua
radnja, a u naredbi se pak zahtijeva vrenje nekog djela, te u izvrenju
' Ez-Zarijat, 56.

192 / Ibn Kajjim ci - Den.1jje

tog zahtjeva zapravo postoji

praktina mogua

praktinu postojeu

vezuju za

ne postoji, to je van ljudske

radnja. Tako se naredbe

i moguu radnju, a zabrane za neto to

mogunosti. Uzimajui to

u obzir, neto

to oe postoji ne moe predstavljati vrijednost osim ako je

snarnom

postojeom

radnjom, jer

nepostojea

popraeno

snrar nema svoju vri

jednost i ne predstadja korist, osim ako je vezana za neto to pos

toji, a ta

postojea

Iz ovoga

popratna sl:\ar, opet, treba biti poeljna i

zakljuujemo

da je sutina zabrane opet vezana za naredbu.

Naredba koja sc indirektno zahtijeva kroz

vari ta

postojea praktina
e

Ovo

nareena.

izreenu

zabranu jeste ust

stvar za koju od roba trai da je ispuni.

jo pojasniti i:

dvanaesti razlog: zbog toga to su se

uenjaci

raziJj u miljenju o

pitanju zahtjeva kojeg rob treba da ispuni glede erijarskili zabrana, a tu

postoje sljedea miljenja:

prvo miljenje: to je uzdravanje i sustezanje roba od ina definisanog

u datoj zabrani, a

in

sustezanja jeste

prakcina postojea

tek/if(erijatskopravna sposobnost) vezuje za

praktina

radoja jer se

mogua

djela,

dok je isto nepostojanje van granica ljudske sposobnosti i mogunosti .

Ovo je stav veine

uenjaka;

drugo miljenje: Ebu Haim d-D ubbain i neki drugi o ovom pitan
ju kau: "To je

neinjenje

djela definisanog u zabrani. Zbog toga

zahtjev zabrane biti udmoljen ako rob

openito,

ne ciljano, ne prak

tikuje radnju dcfinisanu u zabrani, a da ne govorimo o tome ako jo uz

to ima i

vrstu

konstantnu odluku da tu zabranu izbjegava i zaobilazi.

Da se pak zahtjev zabrane odnosi na ciljano sustezanje od djela defin

isanog u zabrani, onda bi rob bio grean u situaciji kada zaboravi na
odluku o sustezanju od zabrane. U praksi ljudi jeste da h,ale onu osobu
.-.. lsmknuu

pred~t:w nik

muu:zilijskog pr:wca u :tbidu.

RIZNICA ZNANJA

l 193

koja ne ini runo, makar ta osoba u podsvijesti i nemala namjeru sus

tezati se i izbjegavati runo."
Ovo je jedno od dva miljenja kadije Ebu Bekra el-Bakillao.ija. Zbog
ovog miljenja on je prihvatio tezu da nei njenje djela
domen

moguih

za koja

(admml-ji~

ulazi u

ljudskih radnji, pa se kao takvo uvrtava u ljudska djela

odgovarati. On kae: "Cilj zabrane jeste zadravanje statusa

temeljnog neinjenja, a to je u domenu

moguih

ljudskih radnji";

tree miljenje: zah~ev zabrane jeste izvrenje djela koje je supremo

onome koje je definisano u 2abrani, jer je ro

praktini mogua

radnja

i cilj Onoga Koji je naloio zabranu. Zakonodavac je zabranio blud,

zahtijevajui ednost;

zabranio je la,

zabranio je nasilje,

zahtijevajui

zahtijevajui

iskrenost. Na ovaj

nain

pravednost;

moemo pobro

jati sve zabrane.

Kod predstavnika ovog miljenja, sutina je zabrane zah*" za
njenom suprotnou, re kroz ovo ukazuju da se zahtjev zabrane vezuje
za izvravanje

praktinog ina

koji se indirektno

nareuje

kroz formu

zabrane.
Nakon svega iznesenog, moemo konstatovati da imamo d'rije
vrste zahtjeva: zahtjev koji ima zasebnu svrhu i cilj, a to su erijatske
naredbe, i zahtjev koji ima za cilj anuliranje onoga tO se suprotstavlja i
kosi s onim to je

nareeno,

a tu se uvrtavaju erijatske zabrane.

Ako erijatskom obavezniku, muktllefit, zahtjevi zabrana ne padnu

na um i dua ga ne poziva na njihovo ispunjenje, nego je njegov odnos
prema zabranama izgraen na naelu neinjenja, onda on zbog toga nee
biti

nagraen,

za razliku od onoga koji je svjestan zahtjeva erijatskih

zabrana i radi Allaha odbacuje i izbjegava

njegov postupak praktina stvarna i
za

prakrina

i stvarna djela, a ne za

injenje

mogua

zabranjenog, jer je

radnja, a nagrada je vezana

nepostojei in.

Onaj ko iz

fizike

194 l

Ibn Kajjim el-Devzijje

sp1ijeenosti

bit

ostavi zabranjeno, ali ima vrstu odluku da prekri zabranu,

kanjen zbog

vrste

odluke i nepokolebljive nakane da preki

zabranjeno, jer je vanjskim uzrokom bio sprijeen od prekraja, mada e

njegova kazna biti blaa od kazne stvarnog prekri telja zabranjenog.
Ovo

potvruj u

mnogi erijatski tekstovi, a na manji broj tekstova

ko ji to formalno ne podravaju

neemo

se ni osvrtati.3so Uzvieni je

rekao: "Pokazivali vi ono to je u duama vaim ili to krili Allah e

vas za to pitati; op1osti.t
hoe. "

381

e onome

O onome koji prikriva i

kome On hoe , a kaznit

uskrauje svjedoenje

" ... srce e njegovo hiti greno!" 382

Takoer

e koga On

On je rekao:

je rekao: " ... ali e vas

kazniti ako pod zakletvom neto namjerno uinite! " 383 U drugom

aje tu stoji. " .. . onog-a Dana kada hudu ispitivane savjesti!" 384 A Alla
hov Poslanik, sa.v.s., u hadisu kae: ':Ako dvojica muslimana isuusablje

jedan proti.vdrugoga, i ubica i tLbijeni e u vatru! Ashabi, r.a., rekoe: 'jas

no nam je za ubicu, ali zato ubijeni?!" Poslanik, s.a.v.s., na to odgovori:

"]erje i on htio ubiti svoga suparnika!"385 U drugom hadisu navodi se: "...
i ovjek koji je kazao: 'Da i ja irnam imetka kao taj i taj. postupao bih kao on!'
Pa e i ovorne biti sueno po namjeri, nijetu. i obojica nose isti. grijeh."'386
Miljenje onih koji kau da je zahtjev zabrane ispunjenje ili izvrenje
djela suprotnog od onoga koje je definisano u zabrani, nije tano, jer se
zahtjev zabrane odnosi na tri stvari; na ostavljanje zabranjenog, zatim
Jer je broj tekstova koji potvruju iznesenu rezu tako veliki da samu rezu preobraavaju u

pravilo. A oni tekstovi koji se kose s da com rezom, zapravo, odstup~ju od teze zbog odreenog

pojedin:~nog dogaaja ili povoda koji Li teksmvi tematski obrauju.

3St El-Bek:u:a, 284.

1112
EI-Bekara, 283.

383
El-Bekara, 225.

'IS Er-Tarik, 9.

385
El-Buhari, 3 1 i 6.875, i Muslim, 2.888, u predanju od Ebu Hurejre, r.a.

186
Ahmed, 4/230 i 231; Ibn Mada, 4.428; El-Tirmizi, 2.427; Et-Taberani u djelu EI-Mu'dmmf.

hbir, 22/285, i E l-Bcjheki, 4/189, u predanju od Kebe EI-Enmadja. Sened je hadisl

ispravan.
38IJ

RIZK ICA ZNANJA f

195

tspunpvanje djela suprotnog od onoga koje je zabranjeno i na ptipremu

svega onoga to koristi i pomae u izvrenju zahtjeva zabrane. Tako
mtr ili djelo bez kojeg se ne moe ispuniti neki zahtjev ne potpada pod
zah~ev

potpada djelo

suprotno od onoga na ro se odnosi zabrana i ono to

onemoguava

pnobimi zahtjev zabrane, bez obzira to pod taj

njegovo ispunjenje.
Zabrane su

izreene

kao preventiva i

pomona

sredstva u ostva

renju nekog cilja, a naredbe su izreene s namjerom njihovog praktinog

osrmri\'anja, jer one predstavljaju krajnje vrijednosti i cilj.
A to se

tie

stava i

rijei

Ebu Haima: ''A u praksi ljudi jeste da

ini

runo, makar ta osoba u podsvijesti i

h\'ale onu osobu koja ne

nemala namjeru o sustezanju i izbjegavanju runog!", ako pod hvalom

mtsL da ga ljudi ne kore zbog ta1.""Vog ponaanja, jeste
misli da ga oni hvale,

veliaju,

raoo,

ali ako

vole i da na osnovu takvog ponaanja

on zasluuje nagradu, to je onda pogreno. Jer impotentnu osobu ljudi

ne hvale zbog toga to ne

ini blud,

niti nijemog to ne zapada u grijeh

ogovaranja i vrijedanja, ve je njihova pohvala usmjerena ka onome koji

1ma mogunosti i povoda

uiniti

neki grijeh, ali se od njega sustee.

Zatim, tu je stav kadije Ebu Bckra el-Bakillanija, koji kae da sc

zahtjev zabrane odnosi na temeljno
domen

moguih

to

ulazi u

ljudskih radnji, pa ako cime misli na osobno sustezanje

i sputavanje roba od
ttme misli na

ncinjenje (adem11l-ji~,

ope

injenja

zabranjenog, onda je to

naelno neinjcnjc

tano,

ali ako

i nenamjeravano izbjegavanje

zabranjenog, onda je to pogreno.

To

nam pojasniti i

sljedei

razlog:

trinaesti razlog: zbog toga to je naredba

neega,

slijedom nune

logike, a ne obligacionim zahtjevom, ustvari zabrana onoga to je u

suprotnosti s

nareenim inom.

Smisao

nareenog

jeste izvrenje

196 /

Ibn Kajjim el - Oievzijje

traenog ina, ali ako naredba podrazumijeva i izbjegavanje i ostavljanje

onoga to je u suprotnosti s njom, onda

in

ostavljanja nije radi sebe,

nego zbog neeg drugog.

Ovo je ispravan stav u vezi s pitanjem da li je naredba

neega

is

tm-remena i zabrana onoga to mu je suprotno?

To jeste zabrana na osnovu principa nunosti, ali ona nije ciljana
i namjeravana. Ista stvar deava se kada je u pitanju zabrana

neega.

Zahtjev zabrane ima za cilj da se prestane i prekine neka radnja, ali

vrenje suprotne radnje u odnosu na onu koja je definisana u zabrani
dolazi uzgredno i kao nuna posljedica. Zakonodavac zabranjuje ona
djela koja se kose sa onim to On
obrazloili, pa kao da je u oba

nareuje,

sluaja,

kako smo to

ve

ranije

i kod naredbi i kod zabrana,

svrha i cilj, zapravo, ono to Zakonodavac nareuje Svojim robovima.

Sutina ovog pitanja moe se
neim,

obavezivanje

zakljuiti

konstatacijom da je

ustvari, obavezivanje radi izvrenja i ispunjenja

toga i svega onoga to ta obaveza nuno podrazumijeva, dok je zabrana

neega

zahtjev za ostavljanjem j izbjegavanjem

to ta zabrana podrazumijeva. A

zajednika

neega

i svega onoga

stvar u oba

sluaja

jeste

postojanje odreene radnje i njenog izbjegavanja, a to oboje predstavlja

postojei praktian in;

etrnaesti
nainu

razlog: zbog toga to su naredbe i zabrane u zahtjevnom

isto kao to su porvrdni i odrini oblik u izjavnom nainu. Poh

vala sc ne moe
ii

i potvrdni

izrei

nain,

kroz

odrini

ili negacijski

nain, ve

uz to mora

jer je negacija konstatacija da neto ne postoji ili

da nije prisutno, a u "tome nema nikakve pohvale niti savrenstva, ali

ako uz negaciju

doe

i potvrda, onda ro predstavlja pohvalu, kao to

je negiranje zaborava, koje podrazumijeva apsolutno znanje, ili negi

ranje umora

j tekoe,

koje podrazumijeva apsolutnu snagu i

mo,

ili

RIZNICA ZNANJA J 197

negiranje sna i drijemea, koje podrazumijeva apsolutnost ivota, svjes

nosti ili budnosti, ili negiranje potomstva i druge, koje podrazumijeva ap
solutnu neovisnost, vlast i gospodarstYO, ili negiranje s udruga, zatitnika
i zagovornika bez Njegova doputenja, to podrazumijeva apsolutnu
samostalnu upravu, vlast i Boanstvenost; ili negiranje nepravde, koje
podrazumijeva apsolutnu pravednost, ili negiranje

mogunosti da

neko vidi na dunjalu1..1l, to podrazumijeva apsolutnu

velianstven

veliinu.

Ga

On je

da bi se mogao osjetilima spoznati, a i kada bi se mogao

vidjeti, to bi ostao, jer injenica da Ga se ne moe vidjeti sama po sebi

ne predstavlja pohvalu, kao ro je sluaj i s onim to uope ne postoji.
Ako smo ovo razumjeti, onda ostavljanje onoga to se trai u zahtjeV\.1
zabrane, ako uz to ne postoji i izvrenje neke potvrdne praktine radnje,
ne moe biti pohvalno zbog samog ostavljanja i izbjegavanja re stvari, niti
se na osnovu toga moe stei nagrada, kao to ne moemo nekoga hvaliti
samo zbog toga to su u njegovom opisu negiraju neke osobine;

petnaesti razlog: zbog roga to Allah Uzvieni za izvrenje neke

naredbe

nagrauje

nagrada nije

deset puta v.ie, ali za ostavljanje neke zabrane

udeseterostruena,

a to ukazuje da je izvravanje naredbi

Allahu Uzvienom drae od ostavljanja zabranjenog. A da je suprotno,

onda bi nagrada za izbjegavanje zabranjenog bila deset puta uveana, a
nagrada sa uinjeno dobro samo jedna ili bi bile izjednaene;

esnaesti razlog: cilj izricanja zabrana jeste izbjegavanje i iskorjenjiva

nje djela definisanih u zabranama iz stvarnog ivota, bez obzira da li rob
to, s namjerom ili bez nje, izbjegavao, i bez obzira da li toga bio svjestan
ili ne. Cilj je da takvih djela ne bude u stvarnom ivotu.
sluaju

naredbi, cilj njihovog izricanja jeste izvravanje i

spomenutih u naredbama u

praktinom

Meutim,

injenje

djela

i stvarnom ivotu s namjerom

pcibliavartja i pokoravanja Allahu Svevinjem.

198/

Ibn Kajjim ci - DievziJJC

Tajna ovog pitanja krije se u injenici ela je Allahu Uzvienom drae

izvrenje onoga to je traio da se izvri, nego nepostojanje onoga to je
zahtijevao da se ne pojavi u stvarnosti. Neizvrenje onoga to je traio
da se izvri, Njemu je omraenije od postojanja onoga co je traio da
se ne pojavi. Njegova ljubav prema onome to je traio da se izvri vea
je od Njegovog prezira prema onome to je traio da se ne pojavi.
Ovo

pojasniti i

sljedea taka:

sedamnaesti razlog: zbog roga to je izvrenje

oareenog pomo

robu

pri izvrenju naredbe, zatim nagrada i sve pohvale i uzdizanja stepena koji
slijede uz to, sve je co izraz Allahove milosti, dok su

injenje

onoga to

je Allah zabranio, zatim kazna j sve pogrde i ponienja koja slijede uz to

izraz Allahove srdbe, a Njego'-a je milost pretekla i nadvladala Njegovu
srdbu.311- Sve to potpada pod NjegoYu milost, to pretie i nadvladava ono
to potpada pod Njegovu srdbu. Allah je Svevinji konst.wtno milostiv,
i milost je od nunih osobina Njegovog
moi,

vida, sluha,

dobroinstva

Bia,

poput Njegovog znanja,

i drugih osobina, tako da je

nemogue

da to bude drukije, za razliku od Njegove srdbe, jer ta osobina nije od

nunih osobina Njegovog Bia. Nemogue je da On stalno, bez prestanka,
bude srdit. Njegovi izaslanici, oni koji Ga najbolje poznaju, kazivat e na
Sudnjem danu: ''Moj se Gospodar, zaista, danas tako mnogo rasrdio kao
nikada do sada, i nikada se poslije ovog Dana nee tako rasrditi!"388
Allahova je milost obuhvatila sve stvoreno, ali Njegova srdba nije
tako opisana. On, Uzvieni, stavio je Sebi u obavezu da bude milostiv, ali
nije se obavezao da bude j srdit. On Svojim znanjem i

milou

obuhvata

sva stvorenja, ali nije kazao da i Svojom srdbom i kaznom sve obuhvata.
,,- K~ko ~e navodi u hadisim:t koje su zabiljeili EI-Buh:ui, 3.194, i Muslim, 2.751. u predanju

od Ebu llurejre, r.;t.

'-"R Dio h:tdisa koji go,ori o zagovornirvu na Sudnjem d:mu, prenosi Ebu Hurejre, L:t., :t

znbiljeili su ga EI-Buh:tri, 3.1 62, i i\luslim, 193.

RIZ!'\ ICA Zi\AI'\jA

l 199

Allahova .Milost, i sve to slijedi u;:: nju, pretckla je Njegovu srdbu,

njene tragove i ono to slijedi uz nju. injenje djela koje je uzrokovano
~jego,om milou ~jemu

je drae od onog djela koje je rezultat straha

od Njegove srdbe.
Zbog toga je Allahu draa milost negoli kanjavanje, a pratanje
Mu je drae od odmazde. Prisusrvo onoga to On voli Njemu je drae
od izbjegavanja i ostavljanja onoga ro On prezire. Ako u izbjegavanju
onoga to prezire, kao nuna posljedka, bude izbjegnuto i ono to On
voli, tada On naroito prezire izostavljanje tih Njemu dragih posljedica,
kao to prezire

injenje

samih zabranjenih uzroka;

osamnaesti razlog: zbog toga to se posljedice koje se pojave nakon

prekraja zabrane lake i bre briu onim to AIJah voli od brisanja i
nestanka posljedica i tragova dobrog djela zbog injenja onoga co Allah
ne ,oli. Allahov prezir brzo nestane. Nekada to bude zbog Njegovog
oprosta i samilosti, nekada zbog pokajanja roba, nekada zbog uinjenog
dobrog djela, nekada zbog pretrpljene

nedae

i iskuenja, nekada zbog

zagovornicva i dove itd. Dobra djela briu loa, i kada bi loa djela roba
koliinski

dosegla do neba, a zatim sc taj rob pokajao i zatraio oprosta

od Allaha, On bi mu ih oprostio. Kada bi rob susreo Allaha Uzvienog

s teretom loih djela

veliine

Allah bi ga s toliko oprosta

Zemlje, ali ne

doekao.

pripisujui

Mu sudruga,

Allah Svevinji oprata grijehe

makar i veliki bili, i to Mu ne predstavlja teret. On uz najmanji trud roba

i iskreno pokajanje brie njegove grijehe i posljedice i tragove tih gri
jeha. To

ini

pokornost i

iz razloga ro On, Uzvieni, voli pokajanje roba, njegovu

potvrivanje

tevhida. To ukazuje da su Allahu Svevinjem

te stvari najdrae i da ih prihvata sa zadovoljstvom.

Ovo e pojasniti i

sljedei

razlog.

2,00/ Jbn Kajjim cl - Devzijje

devetnaesti razlog: zbog toga to je Uzvieni odredio i ograniio ono

to ne voli i to prezire s ciljem da robovi izvravaju Njegove naredbe
koje Oo voli. Allah se vie obraduje pokajanju Svoga roba nego to se
obraduje onaj koji

nae

izgubljeno, ili osoba koja nije mogla imati di

jete, pa joj ga Allah podari, ili edni koji

pronae

vodu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., naveo je primjer za Allahovu radost zbog

pokajanja Njegovog roba, i zaista nema boljeg primjera koji bi doarao
veliinu

te radosti. 389

Uzrok te radosti jeste pokajanje, koje se ubraja u ono to je

Allah Svevinji naredio. On je odredio i definisao grijeh zbog toga to
on dovodi do pokajanja koje izaziva tako veliku radost Uzvienog. I
Njemu je

in

pokajanja drai od nepostojanja razloga za pokajanje, a

pokajanje je nemogue predoiti bez postojanja razloga za pokajanje, a

to je grijeh. Ovo

potvruje injenicu

da je postojanje onoga to Allah

voli Njemu drae od izostavljanja onoga to On prezire.

To ne znai da je svako djelo koje je Allahu drago Njemu drae od
izostavljanja onoga to On prezire, pa da kaemo da su dva reka ta duha
namaza Njemu draa odizostavljanja i izbjegavanja ubistva muslimana.
Izvravanje

nareenih

djela,

openito,

Allahu Uzvienom drae je od

izostavljanja onoga to je On zabranio, isto kao to se daje prednost

mukarcima nad enama, ili ljudskoj vrsti nad melekima. Vrijednost se
odnosi na skupinu, rod ili vrstu, a ne na sve jedinke ponaosob.
Ta radost zbog pokajanja roba, kojoj ne
upuuje

da je to

nareeno

slii

nijedna druga radost,

djelo, pokajanje, Allahu drae od izostav

ljanja zabranjenog djela s kojim ne bi bilo ni pokajanja niti onoga to

ono ima za posljedicu.
~

38

Auror aludira na hadis u kojem stoji: "Allah se doista obradujepokajanju Svoga roba vie negoLi
pa je. nakon to je izgubio svaktt n.a4n, pronae!"

ovjek koji je izgubio svoju jahalicu u pu.srinji,

RIZNICA ZNANJA l

201

Ako bi neko pngovono: "Radost zbog pokajanja jeste tolika jer

to

znai

ostavljanje i izbjegavanje zabranjenog djela, pa je tako radost

llZtokovana ostavljanjem, a neinjenjem nekog djela", odgovmit emo: S

tim se neemo sloiti, jer naelno ostavljanje grijeha ne uzrokuje ovoliku

radost, ak ni nagradu ni pohvalu. A pokajanje se ne moe posmatrati
kao ostavljanje ili izbjegavanje, iako je ostavljanje grijeha njegova nuna
posljedica. Ono je

postojea

radnja koja obuhvata povratak, pribjega

vanje Allahu i pokoravanje samo Njemu. Jedna od nunih posljedica toga

jeste ostavljanje onoga to je zabranjeno. Zato je Uzvieni rekao: " ... da

od Gospodara svoga op1osta traite, a zatim se pokajete! " 390

Pokajanje znai povratak od onoga to Allah Uzvieni prezire ka
onome to On voli, pa prema tome pokajanje ne predstavlja samo ostav
ljanje i naputanje grijeha. Zbog toga onaj ko samo ostavi i napusti neki
grijeh, ane vrati se Allahu, nije se ni pokajao, jer je pokajanje ostavljanje
grijeha, povratak Allahu i iskreno preputanje Njemu Uzvienom, a ne
samo puko naputanje grijeha;

dvadeseti razlog: zbog toga to kada rob propusti i ne izvri neku

naredbu, onda je propustio i izgubio smisao onoga to ga okrepljuje
i odrava u ivotu, jer je Uzvieni kazao: "O vjernici, odazovite se

Allahu i Poslaniku kad od vas zatrai da inite ono to e vam ivot

osigtuati. " 391 A u drugom aje tu, On je rekao: "Zar je onaj koji je bio
u zabludi, a kome smo Mi dali ivoti svjetlo pomou kojeg se meu

ljudima kree kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?! " 392 O
nevjernicima Allah je objavio: "Oni su mrtvi, nemaju ivota!"393, a u
drugoj suri stoji: "Ti ne moe mrtve dozvati! " 394
l'lo' Hud,3.
"''El-En fal, 24.
192
El-Eo'am, 122.
111
En-Nnhl, 21.
!'lJ En-Neml, 80.

202/ Ibn Kajjim ei - DtcvzijJC

A to se

tle

zabranjenih st\-ari, ako se

samo bolest, a ivot i s

boleu

ine,

one mogu donijeti

opet je bolji od smrti i mrtvila.

Ako bi neko k'tlzao: "A ta je s nekim zabranjenim djelima koja

uzrokuju propast, kao to je irk, pripisivanje Allahu s udruga?", odgovori l
emo:

Propast je uzrokovana izostavljanjcm priznavanja i

Allaho,-e

jednoe,

potvrivanja

cevhida, koji robu donosi i osigurava ivot. Pa kada

je te,:hid izostao iz prakse roba, u tom je on doivio propast- Propast je

uslijedila samo kao posljedica izostavljanja djela koje je nareeno.
Ovo je dvadeset i prvi :razlog u vezi pitanja o kojem raspravljamo, a
on glasi da izostavljanje nekih
nesreu

sluaj

roba, a to nije

nareenih

djela uzrokuje

iskrenou

propast i

s djelima koja je Allah Uzvieni zabranio;

dvadeset i drugi razlog: zbog toga to izvravanje

su izvravana s

vjenu

nareenih djela, ako

radi Allaha i po uzoru na praksu NjegO\og

Poslanika, s.a.v.s., roba trebaju odvracici od

injenja

onoga to je Allah
odvraa

zabranio, jer je Uzvieni rekao: "Obavljanje namaza doista

95

od runog i razvarata! "J

zabranjenih djela ne
uope

potie

dok ostavljanje i izbjegavanje

roba na

i njenje nareenih

injenja

d jela, ruci to

podrazumijeva;

dvadeset i tre i razlog: zbog toga to su djela koja Allah Uzvieni voli
vezana za Njegove osobine, sifate, dok su djela koja On prezire od
onoga to je zabranio vezana za ono to Allah stvara.
Ovo je veoma precizna i osjetljiva razlika, te je potrebno da je do

datno pojasnimo.
Zabranjena djela jesu olienje zla i vode ka zlu, a
olienje

nareena

su djela

dobra i vode ka dobru. Svako je dobro od Allaha i u N jegovim

rukama, a nijedno :.do se ne moe Njemu pripisaci 396, niti se zlo uvrtava
EI-Ankebut, 45.

'""Na om uknuje h~db Allaho\og Poslanik.'!, s.:t.\:S., u kojem stOJi: "Zlo nije od Tebe!" Had1s

je ispravan, a z:~btlje:i!o ~je Muslim, br. 77, u predllllju od Alije, r.a.

w;

RIZ!\ICA Z!\ANJA

u :.:,cgo\'c osobine, imena ili djela . .t\ ro se

tO JC

,\llah stvorio, to je zlo samo

rie

prisuscva

~la ll

odnosu prema robu, au

ll

/ :w3

onome
odnosu

prema Allahu ro nije zlo. Krenje onoga to je Allah zabranio u krajnjoj

konsekvenci donosi zlo samo robu, aU u odnosu prema Allahu to nije
zlo. Medutim, u situaciji k::tda neka naredba bude izostavljena, onda
dobro koje je sadrano u njoj bude proputeno, a slijedi i nastaje zlo
kao nuna posljedica i suprotnost datom dobru. to je neko dobro
drae Allahu Uzvienom, rime njegovo izostavljanje predstavlja i do
nosi

vee

Allahove

zlo, kao to je, recimo, izostavljanje vjerovanja ili prizmt\anja

jcdnoe,

tevhida.

Sutina svega izloenog sadrana je u injenici da Allah Uzvieni

injenje

onoga tO je

onoga to voli nego

i~ostavljanje

voli da se izvrava ono to je naredio, a prezire

zabranio, ali Mu je drae

injenje

onoga to prezire, a izostavljanje onoga to voli Njemu je mre od

injcn1a

onoga to u osnovi prezire.

A Allah Uzvieni, oper, najbolje zna!

PETO

POGLAVLJE

ll

JUZNI CA ZNANJA / 2.07

O ZNANJU I UENJACIM A

OOLOJIAK Pflrl:

VRIJEDNOSTI ZNANJAl VJEROVANJA

Najbolje to su due privrijedile, srca u sebi pohranila, a robovi
time stekli ugled i

veliinu

na dunjaluku i ahiretu, jesu znanje i vje

rovanje, iman. Zbog toga je Uzvieni ove dvije vrijednosti i spomenuo

zajedno u aje tu: "A xei e oni kojima je dato znanje i vjerovanje:- Vi

ste ostali, prema Allahovoj odredbi, sve do Dana proivljenja!17397 A

u drugom ajetu, Uzvieni je rekao: " ...i Allah e na visoke stepene uz

dignl,tti. one medu vama koji vjeruju i k ojima je d ato znanje. " 398
Takvi robovi predstavljaju najodabraniju sb..'Upinu meu svim stvore

njima, oni su njihova srika i pripremljeni su za visoke stepene i pozicije.

Meutim, veina

ljudi grijei u nazivanju i poimanju znanja i vje

rovanja kao dvije vrijednosti koje njihovom imaocu donose

"~'

Er-Rum, 56.

1
""

El-i\Judndela, ll.

sreu

~oBI lbn Kajjim el-Devzijje

napredak. Svaka skupina koja se po neemu razlikuje od druge smatra da

zapravo ona posjeduje pravo znanje i vjerovanje kojima se stjee vjena
srea.

Ali ustvari nije tako, jer u veini

sluajeva

pravo vjerovanje koje garantuje vjenu

sreu,

niti znanje koje osigurava

ugled i napredak. Nasuprot tome, oni su sebi

pravog znanja
pozivajui

te skupine ne posjeduju
zaprijeili

put stjecanja

vjerovanja s kojima dolazi Allahov Poslanik,

k tome cijelo

ovjeanstvo.

s.a . \~ S.,

A upravo se toga pridravao

Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi, r.a., poslije njegove smrti, kao
i one prve generacije koje su uslijedile odmah iza njih.

RAZLIKA IZM EDU STVARNOG ZNANJA l fSPRAZNOG TEORETISANJA

Svaka skupina smatra da posjeduje pravo znanje, i zbog toga se
raduje: "Aoni su seupitanjimavjeresvojepodijelilinaskupine, svaka
stranka radosna onim to ispovijeda. " 399 Najvie
skupine bave jeste, ustvari, samo teoretisanje,

ime

se spomenute

prepriavanje

miljenja

i nagaanje, dok je stvarno znanje, kako kae Hammad b. Jezid, iznad

toga. On veli: Pitao sam Ejjuba: 'Da li se danas ljudi vie bave znanjem
nego prije? l' A on na to odgovori: 'Danas ima vie govora, a prije je bilo
vie znanja!'
Ovaj vrsni znalac pravi razliku

izmeu

stvarnog znanja i pukog

teoretisanja. Danas imamo mnotvo knjiga, puno teoretisanja, rasprava

racionalnih pretpostavki, a stvarno je znanje podalje od svega toga.
Znanje je u onome to je donio Allahov Poslanik, s.a.v.s., od Gospodara
Uzvienog. U Kur'anu je objavljeno: "Aonimakojisestohomonjemu
huduraspiavljali, poto si ve pravu istinu (znanje) saznao ... "400 a na
drugom mjestu stoji: "Aakohiseti poveozaeljamanjihovim, nakon
wJ El-l\lu'minun, 53.
"'" r\lu rm ran, 61.

RIZNICA ZNANJA

209

znanja koje ti dolazi... n.ut J 1 Uzvieni pojanjava da s Objavom dolazi

znanje: "Allah svjedoi daje i stina ono to ti objavljuje, objavljuje

ono to jedini On zna!" 402

Odmicanjem vremena mnogi ljudi su sc udaljili od ovog znanja i
prihvatili su bezvrijedna miljenja i isprazne ideje kao znanje. Zatim su,
ulaui

velike napore i

troei

vrijeme, o tome napisali i knjige. Listove

su napunili tintom, a srca crrulom zablude, i mnogi od njih, nakon toga,

povikali su: U Kur'anu i sunnetu nema nikakva znanja! I kur'anski
ajeti nemaju snagu neoborivog injerunog dokaza na osnovu kojeg se
uspostavljaju sudovi i znanje. ejtan je meu njima razglasio ovu tvrdnju,
pa su je zatim loi prenosili jo gorima, a srca su ostala ogoljena od imana
i znanja ba kao to se zmija ogoli od svoje kouljice ili tijelo od odjee.
Kazivali su prijatelji kako su upoznali neke uenike i sljedbenike
gore spomenutih
odreeruh

kvaziuenjaka.

Vidjeli su da se zanose

izuavanjem

djela, a o Kur'anu nita ne znaju, pa su im govorili: <<.Da ste

makar Kur'an prije izuili, to je najpree! A oni su odgovarali: Zar u

Kur'anu ima nekog znanja?!>)
uo sam neke predvodnike takvih kako govore da ne sluaju

hadisc Allahovog Poslanika, s.a.v.s., radi stjecanja znanja, nego zbog

blagoslova, jer su ranije generacije iscrpile sve to se moglo iscrpiti iz
toga, pa su nas toga oslobodili, i oni slijede i prihvataju ono do ega su
ovi doli i kako su razumjeli.
Be:l sumnje da je onaj

ije

je znanje i shvatanje na ovakvoj razini

poput pjesnika koji kae:

011i su odrje/i 11 Mek~

U pleme11u Bmu Halima,

A jo 11 pJIStqj dolini,
EI-Bothi dalekoj!"
'

El-Bekara, 120.

l hnNis:t', 166.

2,10/ Ibn Kajjim c i - Devzijje

Jednom prilikom mi je moj

uiteljJ!I3

o nJima rekao: "Obili su

predstavnike svib pravaca i koli, a na kraju nita vrijedno nisu imali."

D ovoljno nam je kao dokaz njihove neupuenosti da stanje u kojem
se nalaze: rasprave, prepirke, kontradiktornosti njihovih miljenja i tvrdnji
neemo nai

itd .,

kod onih koji znanje uzimaju iz Objave. Uzvieni o

tome kae: "Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno hi u

njemu nali mnoge proiivrj enosti! " 4u 4 Ovo nam dokazuje da ono
to dolazi od Allaha ne moe bici u
protivrjei

oprenosti,

a ono to se kosi i

ni je od N jega, Uzvienog. Pa kako mogu razne ideje, pusta

miljenja i ljudska nagaanja biti ideologija ili uvjerenje na osnovu kojih

e

se prosuivati Allahov govor i Uputa Njegovog Poslanika, s.a.v.s.?!

Slavljen neka si, moj Gospodaru, ovo je, zaista, velika potvora!
Znanje o kojem su ashabi Allal1ovog Poslanika, s.a.v.s., govorili

meusobno

ga irili nije ono znanje o kojem

razjedinjene skupine, o emu nas obavjetava

priaju

El-Hakim405,

nagaaju

te

a prilikom

izlaganja biografije Ebu Abdullaba e1-Buharija, on kae: <<Kada bi se sastali

drugovi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,

podsjeali

bi jedni druge na Knjigu

njihovog Gospodara i sunnet njihovog Poslanika, s.a.v.s. i o tome bi priali.

Ni o

emu

nisu prosuivati na osnovu linog miljenja ili analogije.

D oista je pjesnik lijep o rekao:

ZNanjeje pravo: !Allahje 1ekaol~ 'Poslanik J;eli!~

:Ashabi tvrde!' - i gn1ke nema!
Dok !{!Janje nije da glupo11 svojofl/1
Podr:fjmifenje alima 11ekog
Ako s hadisom to sklad11o njje!
"" Ebul-1\bb:ts ibn Tejmijja.

"'J.l En-Nis:t', 82.

'"'3 Zove se Abdullah, a umro je 405. god. po H. Njegova biogmfija navodi se u djelu u -Sijak li

!mihi Nrjst~bur, str 15-17, od aurora Abdui-Gafira EI-Farisija.

RIZNI CA ZNANJA

~11

Ili ela ospori osobine Bo!(jje,

Kako Mu m bi slinost iz,icao,

Ili sa sfl;oretjetll l'{jegap01'Bdio.)>

ODLO.\IAK OR.UGI :

STEPENl ZNANOSTf
Najvea

ambicija u traenju znanja jeste izuavanje Allahove knjige

i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., zatim tazumijevanje onoga to je

Allah objavio i upoznavanje propisa Njegove vjere.

A najbezvrednija je ambicija traiti i

pitanja kojima se Objava
saznavanju razilaenja
naui

uope

uenjaka

izuavati

nestvarna i iznimna

ne bavi, ili pak ulaganje truda u

i njihovih stavova, bez namjere da se

i sazna ono to je ispravno u vezi s tim.

Rijetko se desi da takva osoba ima neke koristi od onoga to je

nauila.
Najvea

pak i najbolja ambicija u vezi s

opom

ljudskom tenjom

i djom jeste ulaganje truda u stjecanju Allahove ljubavi i ispunjenje

Njegove elje u onome to trai od Svojih robova.
Najbezvrednija ambicija ovjeka, s obzirom na njegovu opu tenju
i elju jeste, da njegova ambicija bude vezana za prohtjeve due i onoga
sto on eli od Allaha. Ovakva osoba oboava Allaha da bi postigla ono
dunjaluko emu

tei, a ne da bi udovoljila onome to Allah trai od

njega.
Prva osoba tei ka Allahu i trudi se da udovolji onome to Allah

od nje trai.
Druga osoba samo trai od Allaha, zapostavljajui ono to Allah
zahtijeva od nje.

~1:4 / lbn Kajjim el- Dievzijje

Olli.O~I AK TRE(:I:

YHSTEZNANOSTI
Znanje je prenoenje saznanja o predmetu izuavanja u unutarnju
spoznaju, dok je primjena znanja ili ljudsko djelovanje, prenoenje,
ili ispoljavanje unutarnjih spoznaja u vanjsku praksu. Ako ono to je

memorisano u unutarnjoj spoznaji bude sukladno onome to je u real

noj stvarnosti, to je onda ispravno i pravo znanje. esto se u unutarnjoj
spoznaji nau saznanja koja nemaju svoju osnovanost u pojavnoj stvar
nosti, a onaj koji ih nosi u svojoj unut.'ltnjoj spoznaji misli da posjeduje
znanje, no u biti je to samo iluzija bez stvarnog postojanja.

VRSTE ZNANJA
Veina

je ljudskog znanja iz reda irealnih saznanja, a ono znanje

koje je sukladno realnoj stvarnosti dijelimo na dvije vrste.

Prva vrsta jeste znanje

ijim

se stjecanjem usavrava ljudska dua

i ponaanje, a to je znanje o Allahu, Njegovim imenima i osobinama,

Njegovim djelima, poslanicima, propisima koje objavljuje itd.
Druga vrsta jeste ono znanje ijim stjecanjem ljudska dua nenapreduje,
niti ono utjee na ponaanje. To je svako znanje ije nepoznavanje ovjeku
ne donosi tetu, a njegovo poznavanje ne pribavlja korist.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., traio je da ga Allah Uzvieni sauva i zatiti od
znanja koje ne koristi.406 Takav poloaj imaju mnoge moderne znanosti,
ije

nepoznavanje nimalo ne teti

ovjeku,

kao to je poznavanje

astronomije, naroito poznavanje najmanjih detalja tog znanja, poloaja

svemirskih tijela, njihove veliine, broja nebeskih tijela itd. ili poznavanje
vrsta planina. njihovog sastava, povrina i slino.
40f

Pogledaj pred:mje koje je zabiljeio imam Muslim, badis br. 2.722.

RIZNICA ZNANJA

l ~13

VRIJEDNOST ZNANJA MJEHI SE VRIJEDNOU ONOGA TOlZOG\VA

Vrijednost nekog znanja mjeri se vrijednou onoga to izuava
i potrebom ljucli za tom naukom. Na osnovu toga, znanje o Allahu i
onome to se vezuje za to znanje na ljestvici vrijednosti daleko je iznad
svakog drugog znanja.
A to se

tie

mabane znanja, ona se ogleda u tome da neko znanje

ne bude podudarno i u skladu s onim to Allah Uzvieni eli i voli.

Ponekad je razlog tome u samom znanju, zbog njegove neosnovanosti

i hravosti, a nekada zbog pokvarenosti namjere onoga koji posjeduje

odreeno

znanje.

Neosnovanost znanja po kojem se postupa moe biti u dva sluaja:

da ovjek nosi uvjerenje da je postupanje po odreenom znanju erijatski
utemeljeno i drago Allahu, a u stvarnosti to nije tako. A drugi

sluaj

jeste da ovjek smatra da ga postupanje po nekom znanju pribliava

Allahu Uzvienom bez obzira to to znanje nije erijatski utemeljeno i
propisano, ili makar i nepoznavao da li je to znanje utemeljeno ili nije.
Pokvarenost namjere jeste u tome da ovjek koji posjeduje odreeno
znanje svojim znanjem ne tei za stjecanjem Allahovog zadovoljstva i
sree

na ahiretu, nego mu je namjera da tim znanjem

stjee dunjaluke

koristi i pokazuje se pred ljudima.

NHKE MAJ lANE ZNANJA f NJEGOVOG PH.AKTIKOVANJA

To to smo prethodno spomenuli predstavlja dvije velike mahane
vezane za posjedovanje znanja i praktinu primjenu datog znanja, a one
se ne mogu savladati niim drugim osim putem upoznavanja i usvajanja
onoga o

emu

govori Allahov Poslanik, s.a.v.s., u vezi sa znanjem i

spoznajom, te u vezi sa eljom i namjerom za s~ecanjem Allahovog

zadovoljstva i sree na ahiretu. Kada rob zapostavi tu spoznaju i izgubi

~14/Ibn Kajjim cl- Devzijje

tu namjeru i elju, neminovno je da kao posljedica toga usli jedi propast

njegmrih djela i bezvrijednost njegovog znanja.
Iman i
vrsto

vrsto

uvjerenje donose ispravnost namjere i htijenja, a

uvjerenje i ispravna namjera poluuju iman i osnauju ga.

Kroz to se moe sagledati odstupanje

vrstog

veine

ljudi od imana,

i ispravnog vjerovanja, jer oni ne posjeduju ispravnu spoznaju,

niti ispravnu namjeru.

UPOTPUNJENi IMAN
Iman se ne moe upotpuniti
spoznaje iz

vjerovjesni ke lue

drugaije

znanja,

os1m preko crpljenja

oslobaajui

namjeru i htijen je

od svih natruha strasti i tenje za ovodunjalukim ukrasima. U takvom

postupku, spoznaja i znanje roba bit e s izvora Objave, a njegovo hti
jenje i cilj samo Allah Uzvieni i dobro na ahiretu.
Ko tako postupi nosit

najvrednije znanje i

init e

najbolja

djela. Bit e od predvodnika, imama koji po Allahovoj odredbi upuuju

lj ude na dobro, i od nasljednika, halifa Allabovog Poslanika, s.a.v.s., u
n jegovom ummetu.

ODLOMAK ETV RTI:

UENJAK SE TREBAPLAITI DUNJALUKJII ZAMKI

I ZAI'J ESENOSTI DUNJALUKO~f
Svaki

uenjak

koji zavoli dunjaluk i dadne mu prednost nad ahi

tetom, mora u svoj im fetvama, presudama i prenoenju znanja iznijeti

neistinu o Allahu Uzvienom, jer mnogi propisi Allahove, d.., vjere
ne poklapaju se s prohtjevima i eljama ljudi, a

naroito

sa eljama

vlastodraca koji slijepo slijede svoje strasti. Takvi ne mogu ostvariti

RIZNICA ZNANjA / 215

svoje elje i udovoljiti svojim proh tjevima osim uz krenje i odbacivanje

Al.lahoYih propisa i odmetanjem od Njega.
Ako sc desi da uenjak i vladar zbog svojih strasti vole predvodnit'.o
iYlasr, oni ne mogu ostvariti svoje elje osim da odbace istinu, a naroito
ako im se isprijei kakva sumnja. Tada se sumnja sjedinjuje sa strau, a
n~oni

due uzavru, re sc pravda zamee, a lice istine prekriva.

sluaju

da istina bude jasna i da se ne moe dovesti u pitanje

iznoenjem neke sumnje Lli dileme, onda oni svjesno kre i sukobe se s
istinom, govorei: Imamo izlaz u pokajanju!
O takvima i njima

slinim,

Uzvieni je rekao: "A njih smijeni e

zli potomci , koji molitvu napustie i za poudama

pooe . "~

07

u drugom ajetu Uzvieni je za njih kazao: "I poslije njih ostala su

pokoljenja k oja su Knjigu napustila i koja su kupila mrvice ovoga
prolaznoga svijeta, i gov01ila: 'Bit e nam oprot eno! ' A ako bi im
opet dopalo aka tako ne1o, opet bi to
za,jet u Knjizi, a oni

itaju

inili.

Zar od njih nije uzet

ono to j e u njoj, da

o Allalm samo

istinu govoriti. Onaj j e svijet bolji za one koji se grije1u klone;

opametite sei " 408

Uzvieni obznanjuje da su oni uzimali ono to je manje vrijedno,
pored znanja o tome da im je to zabranjeno, re su govorili; To
biti oproteno! A da im se ukae prilika da
ne bi

ustruavali

uine

nam

isti takav grijeh, oni se

i sustezati. Oni su ustrajni u takvom ponaanju j to ih

naYodi da daju izjave za koje i sami znaju da su pogrene i bezvrijedne.

A to se

tie

bogobojaznih, oni znaju da je za njih ahirerski ivot

bolji i vredniji od

ovodl.lnjalukog

ivota. Zato ih vlast i pouda ne

mogu navesti da dadnu prednost dunjaluku nad ahirctom. Da bi se

:'lleqem, 59.

,. EI-E'caf, 169.

~16 / Ibn Kajjim cl - Devzijjc

zatitili od tak-ve poasti, oni dosljedno slijede K ur'an i sunnet Allahovog

strpljivou,

Poslanika, s.a.v.s., potpomau se namazom i

i trezveno

razmiljaju o prolaznosti i bezvrijednosti dunjaluka, i skotom nastanku

vjenog

ahiretskog ivota.

Ali, ona druga skupina, pored

uvesti mnoge novotarije,

spajajui

injenja

grijeha, mora u vjeru

time dvije loe stvari; jer

sli jeenje

strasti j pouda zasljepljuju vid srca, pa ono ne prepoznaje sunnet od

novotarije, ili

ak

sve vidi naopako: novotru:ij u smatra sunnetom, a

sunnet novotarijom!
Ovo je bolest

uenjaka

kada se predaju dunjaluku,

ponu

teiti

za poloajem i udovoljavanjem strasti i pouda. O njima je Uzvieni

objavio: "I kai im vijest o onome kome smo dokaze Nae dali, ali
koji se od njih udaljio pa ga ejtan dostig'ao, i on je zalutao. A da smo
htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se onovom svijetu priklonio
i za svojom strau krenuo. Nj egov je
potjera, on isplaena jezika
dahel " 409

dahe ,

sluaj

nauio.

sluaj

psa: ako ga

a ako ga se okani , on opet

Ovo je primjer pokvru:enog

onome to je

kao

uenjaka

koji radi suprotno

Razmisli samo o brojnosti pogrda i ponienja

kojima se opisuje u ajetu:

prvo: da je zapao u zabludu nakon to mu je dato znanje, i svjesno,

a ne iz neznanja, izabrao nevjerstvo nad imanom;
drugo: da je odbacio vjerovanje tako agresivno da ne postoji nada
da

mu se nekada vratiti, jer je on od sebe odbacio Allahove dokaze

poput zmije koja odbacuje svoju kouljicu.

Meutim,

da je bat dio

Allahovih dokaza dopirao do njega, on ih ne bi tako odbacio;

tree:

da ga je ejtan dos tigao, savladao i ulovio kao plijen. Zbog

toga je Uzvieni i rekao: " ... pa ga ejtan dostigao", a nije kazao:

..1?

EI- E'raf, 175-176.

RIZ~JCA ZNANJA/ ~17

"... slijedio", jer je prvi izraz

leksiki

mnogo

upeadji\'iji

s obzirom da

znaJ: dostii i sustii nekoga;

etvrto:

da je od zalutalih, ga11i11, iako je prije toga bio

upuen.

rije

"el-gajj" oznaava zapadanje u zabludu u vezi sa znanjem i zbog krive

namjere. Ovaj se izraz vie koristi za zabludu u praktinim djeli ma, dok
se izraz "cd-dalaJ" koristi za ideoloku i naunu zabludu. Ako se ova dva
izraza spomenu zajedno, tada svaki od njih ukazuje na svoje
znaenje,

specifino

ali ako se spominju zasebno, onda svaki od spomenutih izraza

podrazumijeva drugi koji nije spomenut;

peto: da ga Allah Uzvieni nije htio

uzdii

zbog znanja koje

posjeduje, pa je to znanje bilo razlog njegove propasti, jer znanjem nije

bio uzdignut, pa mu se ono vratilo kao loe. D a nije bio

uen,

to bi za

njega bilo bolje i blae bi bio kanjen;

esto: da Allah Uzvieni razotkriva njegove loe i bezvrijedne

namjere i ambicije, jer je takav

uenjak

dao prednost bezvrijednom i

prolaznom nad vrednijim i vjenim;

sedmo: da njegov izbor bezvrednijeg nije posljedica nagovora

due i udovoljavanja njenim proh~evima, ve zbog tenje njegovog
cjelokupnog bia za ivotom na Zemlji;

osmo: da je odbacio Allahovu uputu, a odazvao sc pozivu svojih

strasti. Njegove su mu strasti vodilja i ono to dosljedno slijedi;

deveto: Allah Uzvieni poredi. ga sa psom (k.elb), a pas je najpoznatija

?.ivotinja po samoljublju, krtosti i pohJcpi, pa se zbog roga u arapskom
jeziku izraz "kelb" koristi i za onoga koji pohlepno i bez dostojanstva
uri za neim;

deseto: Allah Uzvieni je poh lepu t.'tkvog uenj aka za dunjalukom,

njegovu nestrpljivost pred
dunjalukih dobara i tugu
pseim

dahtanjem. Pas

dunjalukim

izazovima, elju za stjecanjem

za njihovim pomanjkanjem i gubitkom nazvao

dahe

kada ga gone i tjeraju, a i kada od njega

~n8

lbn KaJjtm el - OicvziJJC

odsuranu. Isti je

sluaj

i sa

uenjakom

zaslijepljenim dunjalukorn. Ako

dahe

ga neko opomene i posavjetuje, on i pored toga

za dunjalukom,

a ako ga ostavi po strani i okani ga se, on opet, poput psa,

Ibn Kutejba je rekao: "Svako stvorenje sten je ili
ili ei, osim psa. On dahe j

ll

dahe!

dah e

zbog gladi

muci i u blagosmnju, kada je edan i kad

je napojen. Allah Uzvieni poredl o\og ne,jernika s psom; ako bude

opomenut, oo opet

ll

zabludi srlja, a i ako bude ostavljen, opet je samo u

zabludi. Zaista je poput psa koji dahe i kad ga gone i kad ga se prou."4111
Allah Uzvieni pok-varenog
psom, nego s onim koji

dahe,

uenjaka

nije usporedio s bilo kojim

to ukazuje na dodatnu pogrdnost i

obezvreivanje.

OPOBOl\'JAKU NEZNALICI I UENJAKU RAZrRXrSIKU

Ovo prethodno ukazuje na stanje uenjaka koji daje prednost
dunjaluku nad ahirctom. A to se

tie

je mahana to zapostavlja znanje i

pobonjaka neznalice, njegova

izuavanje

propisa vjere, te to u

praktikovanju vjere kod njega preovladava mata,

i ono

emu

osjeaj

due, intuicija

ga srce poziva. Sufjan b. Ujejna i drugi govorili su: "Pazite

da vas ne zavede

uenjak

razvratnik ili pobonjak neznalica, jer oni su

uzrok svake zablude: pobonjak sYojim neznanjem odvraa od znanja i

onoga na ta znanje poziva, dok

uenjak

svojom

nemoralnou

poziva

na grijeenjc."
O ovoj drugoj skupini Allah Uzvieni navodi primjer u Kur'anu.
On je rekao:

" Slini su ejtannkada kau ovjeku:

'Budi nevjenllk!',

pa kad on postane nevjernik. on onda relate: 'Ti se mene vie ne

tie, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim! Obojicu il1
Tr iilio!IJJiki/iiKIIrim, srr. 369.

RIZNICA Zl\ANJA /2 19

na kraju

eka

vatra, u kojoj

za sve nevjernike. "

poznato.~ 12

411

e vje no

boraviti, a to

hiti kazna

Kazivanje u vezi s ovim ajetom dobro nam je

A onaj ko utemelji sYoju vjeru na oboavanju Allaha uz

neznanje, pa ga ejtan osokoli i odvede

ll

nevjerstvo, cakav je

prcdvodoik svakog pobonjaka neznalice koji

zapasti

ll

ovjek

nevjerstvo

a da i ne osjeti, i ptedvodnik je SYakog poharenog uenjaka koji e

izabrati i dati prednost dunjaluku naspram ahireta.

Allah Svevinji uinio je, zadovoljstvo i smirenost ovjeka
dunjalukom, te odmetanje od upoznavanja Njegovih ajeta, njihove
prln1Jene i razumijevanja povodom

ovjcko,e

propasti i nesree.

U srcu onoga koji vjeruje u dao povratka Allahu i nada se susretu

sa Gospodarom svojim ne mogu se n ai dvije stvari: zadovoljstvo i
naklonost dunjaluku i zapostaYljanje J\.Jlabmrih ajeta. U protivnom,
da rob vrsto Yjeruje u dan po,ratka, nikada se ne bi zadovoljio
ovodunjalukim

ivotom, u njemu ne bi pronaao smiraj i zasigurno ne

bi okrenuo lela Allahovim ajetima.

Ako bi bolje razmotrili skupine i kategorije ljudi, doista bi

zakljuili

da je onih koji se baYe LLljepavanjem dunjaluka ponajvie, a najmanje

je onih koji poznaju stvarnu vrijednost dunjaluka. Oni su pravi

udaci

u mnotvu pohlepnika za dunjalukom. Oni se zanimaju jednim, a ovi

drugim srYartma. Njihovo znanje, put i pravac, njihove elje, razlikuju se
od ?.nanja, puta i elja dunjalukih robova. Uzvieni je o onima koji su se
predali dunjaluku rekao: "Onima koji n e oekuju da e pred Nas stati i

koji su zadovoljni ivotom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni.,

i onima koji su prema dokazima Naim ravnoduni - prebivalite

njihovo bit e Dehennem, zbog onoga to su radili. "~ 13 A zatim

Svevinji spominje skonanje i stjecite onih koji su drugaije postupali:
' EI-Har, 16-17.

-.: Odnost se nn kazt\'rulje o pobonjnku Beresisi koje se U\Tta,a u red tsratlt):tt:L

"

Junus, 7-8.

~20 / lb o Ka jji m el - Oicvtijje

"One koji vjeruju i

ine

dobra djela Gospodar

njihov na pravom

putupodrati, 7.ato to vjeruju. Rijeke e te i isprednjihu d.ennetima

7..adovoljstva. " 414 Njihovo vjerovanje u Allaha i itanje Njegovih ajeta nije
im dopustilo da sc predaju dunjaluku, da se u njemu smire i zadovolje.
To su plodovi vjerovanja u dan povratka AIJahu, a ono ranije plodovi su
nevjerovanja u taj dan i rezultat njegovog zanemarivanja.

0Dl011AK rETI:

OSOBINE POKVAilENIJI UENJAKA

Pokvareni

uen j aci

sjede na vratima Denneta i svojim

rijeima

pozivaju ljude u Dennet, a svojim djelima pozivaju ih u Vatru. Kada

god izuste poziv ka Dennetu, njihova djela

poviu:

Ne sluajte ih!

Da je istina ono u co vas pozivaju, oni bi se prvi tome odazvali! Oni se

prikazuju u likovima upuivaa, a ustvari su drumski razbojnici.
Ako ti je jedina elja i cilj Allah Uzvieni, onda e te i na dunjaluku
slijediti sva dobra i blagodati, i dodatno

se

poveavati. Moi e

ih

birati i uzimati ta hoe od toga.

Ako ti elja i cilj budu

ogtan.ieni

na blagodati i dobra koja ti Allah

dadne, onda si sebi uskratio to dobro i blagodati, jer je to dobro u

Njegovoj ruci i ide uz Njegovo djelo, a ako neto i dobije od toga,
dobio si ga samo usputno zbog nekog djela za koje se to dobro vee.
Ali, ako ci elja i cilj budu samo da ci Allah Uzvieni dadne neko
dob.ro ili blagodat, onda e izgubiti i Allahovo zadovoljstvo i Njegove
blagodati, jer ako si Ga ranije upoznao i u Njegovom drutvu bio
smiren i zadovoljan, a onda se okrenuo i predao traenju blagodati, On
e

ti, kao kaznu, uskratiti dobro onoga to trai. A time

Allaha i Njegove blagodati.

Junus. 9.

izgubiti i

RfZNICA ZNANJA/ ~~l

OIILOliAK ESTI:

TEMELJ ISTINSKESREE
Kada se neto daje iti rtvuje radi nekog cilja pored Allaha, tada se
osjea

tegoba i bol, ali kada se neto daje ili rtvuje iskreno i predano iz

srca, samo radi Allaha tada se ne

osjea

bol, niti tegoba, osim u prvom

trenutku odricanja kako bi se razaznala da li je to iskren in rtvovanja ili

je pretvaranje. Ako osoba strpljivo podnese taj prvi momenat iskuenja,
onda se bol i tegoba pretvaraju u radost i uitak.
Ibn Sirin veli: "uo sam urejha kako se zaklinje Allahom da nijedan

rob

nee

rtvovati neku stvar radi Allaha, a zatim osjetiti nedostatak

onoga to je rtvovao."
I doista su istinite tije6 onoga koji je kazao: "Ko se odrekne neega
radi Allaha, Allah e mu to boljim nadomjestiti!" 415 A Allah Uzvieni na
vie naina nadomjeta i vraa robu ono
najvredniji i najbolji
marljivosti i

sree

nain

ega

se Njegov rob odrekao, a

jeste osjeaj smirenosti, zadovoljstva, snage,

u srcu uz Allal1a Uzvienog i ljubavi prema Njemu.

Najgluplja je ona osoba koja zaluta na kraju puta, kada je bila

nadomak cilju.416

ODLOMAK SEDMI:

UMJERENOSTSERUATA
Ljudsko ponaanje irna svoje granice i zah*ve. Kada granice budu
prekrene, onda je to nepravda, a kada zahtjevima ne bude udovoljeno,
onda je to manjkavost i ponienje. Granica srdbe jeste pohvalna
m Ovo je preinnena verzija vjerodostojnog hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

""Govori o onima koji pri kraju svog:J ivom prodaju uputu u z:unjenu za zabludu. Nek:! nas

Allah sauvn od t:tkvog postupka.

222

fbn Ka JJ im el - Dievzijje

hrabrost i sustezanje od nedostojnih djeh To je zapravo saneno kon

o:oliranje srdbe, pa

onaj ko prekri ru granicu

uiniti

nasilje

pravdu, a onaj koji je nedo,oljno ispolji kukavica je i ne mari to

uiniti

ono to ne dolikuje.

Takoer

tenja ima svoju granicu, a to je :ladovoljici se dunjalukim

dobrima onoliko koliko je

pree

ne

ovjeku inae

potrebno. Pa kada

tu granicu, onda je to slijepa pohlepa

pokuenog,

ovjek

udnja za stjecanjem

a kada tenja nije dovoljno izraena, onda se oviek izlae

omalovaavanju i gubitku materijalnih dobara.

VHSTE ZAVISTI
I zavist ima svoju gianicu, a to je natjecanje u postizanju savrenstva
u ljudskim mogunostima. Sav gubitak za onoga koji se natjee jeste to
da ga pretekne njegov suparnik. No, ako on pree granicu zavisti, onda
je

uinio

nepravdu i nasilje

elei

da njegov suparnik izgubi tu blago

dat ili da mu se desi neto loe, a u

izraena, on je

slabi,

sluaju

da mu zavist nije dovoljno

manjkavih ambicija i maloduan. Vjerovjesnik,

s.a.v.s., rekao je: "Nema zavisti u dvome: prema ovjeku kome je Allah dao

imetak paga on troi u dobru. i prema ovjeku kome jeAllah dao mudrostpa
on po njojpostupa i druge ljude njojpoduava! 41
0vo je zavist na*canja, pri

emu

zavidnik tei da i sam postane

kao onaj kome zavidi, a to nije zavist mrnje, pri emu se zavidnik nada
da onaj kome zav-idi izgubi dobro koje posjeduje.
I strast ima svoj u granicu, a to je da srce i um ne OSJeCaJu na
por u pokoravanju Allahu i stjecanju plemenitih vrijednosti, i da se
strast ispoljma u ovome. No, kada

ovjek pree tu

w EI-Buhan, 4.738, 6.805 1 7.090, u precbnju od Ebu Hure1re, r.:1.

granicu, onda strast

RLZNICA ZNANJA/ 223

postaje nezasitnost i razbludnost, a

sluaju

ovjek

pada na nivo ivotinja. U

kada strast nije dovoljno izraena i kada je ovjek ne ispoljava u

postizanju savrsenstva i plemenitih vrijednosti, onda on postaje slabi,

nemoan i

bezvrijedan.

I odmor ima svoju granicu, a to je oputanje i relaksacija due i in

rclek.tualnih i 0elesnih snaga racli postizanja spremnosti da se bude po
komo Allahu, d.., i da se

stjeu

dobra i plemenitosti, kao i da se sabiru

snage duha kako ga oe bi zammile tegobe i

nedae

na putu pokornos

ti. Meutim, ako se prekorai ta granica, onda odmor postaje lijenost,

nemar i gubljenje vremena, a koristi i dobra mimoilaze tak-vog ovjeka. U

situaciji da ne ispotuje zahtjeve odmora, onda

to biti upropatavanje

duha i tijela i svih ljudskih sposobnosti, pa moda i ostane bez njih, poput
"isetpljenog koji niti zemlju prelazi, niti jahalicu sauva."
I dareljivost ima svoju granicu. Kada granica bude

prekoraena,

onda to postaje rasipanje i pregonjenje, a kada dareljivost nije dovolj

no izraena, to predstavlja krtost i tvrcliluk.
I hrabrost ima svoju granicu, pa kada granica bude prekrena, onda je
to nepromiljenost, a neudovoljavanje zahtjevu hrabrosti predstavlja pak
kukaviluk i nesposobnost.

Granica hrabrosti jeste istupanje i odvanost

u poziciji kada je to potrebno, a sustezanje i povlaenje u sluaju kada je to

vrednije i bolje, kao to je Muavija kazao Amru b. el-Asu, r.a.: Pokai mi
da znam jesi ]j hrabar ili kukavica?! Ponekad

uini

tako djelo da kaem:

'Najhrabriji si!' A nekada, opet, pokae se kukavicom da kaem: 'On je

najvea kukavica!'

Na to mu Amr, r.a., odgovori:

<rHrabar scz1n ako n1e prilika na hrabrost zot;e,

A kukat,ica kadptilika hr-abrost ne po{!/ajeb>
I ljubomora ima svoju granicu. Ako se granica
postaje potvora, loe miljenje o nevinoj i

istoj

pree,

onda to

dui, a u prilici kada se

~~4 / Ibn Kajjm el - Die vzijje

nedovoljno ispolji, ro predstavlja nemarnost i preuivanje nemoralnosti

branog

druga.

I skromnost ima svoju granicu, pa kada granica bude prekrena, to

predstavlja samoomaloYaavanje i ponienosr, a druga krajnost vodi ka
oholosti i hvalisanju.
A i ponos

takoer

ima svoju granicu, te ako se granica

prekorai,

to postaje oholost i runo ponaanje, a kada se ne udovolji zahtjevu

ponosa, tada

ovjek zapada

samoobezvreivanje

i ponia,anje.

ZLATNA SREDINA
Sva prethodna ponaanja mogu se kontrolisati jednim zajednikim
uvjetom, a to je pravednost: kretanje sredinjim putem s umjerenou,
bez pregonjenja i bez nemarnosti. Na ovom pravilu poivaju sva dobra,
dunjaluka

i alliretska. Zapravo, ovjekovo tijelo ne moe opstati i

ivjeti osim uz pridravanje ovog pravila, jer kada god

svoga tijela pretjera u

neemu,

ovjek

spram

ili nero zapostav], u tolikoj se mjeri to

odrazi na njegovo tijelo, s~ou i zdravlje.

To se odnosi i na sve prirodne potrebe, poput spavanja, budnosti,
jela, pia, spolnog odnosa, kretanja, fizikih aktivnosti, boravka u drutvu

ili izolovanja i tome

izmeu

dvije

slino.

pokucne

ravnotee. Ali ako

Ako u svemu tome

ovjek pronae

sredinu

krajnosti, onda je spoznao nit umjerenosti i

ovjekovo

ponaanje nagne ka nekoj strani, co onda

predstavlja zastranjivanje i manjkavost, i takvo ponaanje ne moe

rezultirati

niim

drugim osim

slabou

manjkavou.

RlZNICA ZNANJA

J ~~5

NAJASNIJ E ZNANJE
Meu

najbolja i

najasni ja

znanja spada i znanje o granicama stvari,

a iz toga posebno izdvajamo znanje o erijatskim granicama, o grani

cama

nareenog

i zabranjenog.

Najueniji meu

ljudima jesu oni koji

najboije poznaju propise o granicama, kao ne bi uvrtavali u granice

ono to nije od njih, ili pak odbacivali ono to njima pripada. Uzvieni
je rekao: "Beduini su najvei n evjernici i najgori licemjexi, i razum

ljivo je to ne poznaju propise, gTanice, koje Allah Svome Poslaniku

objavljuje. "~ 18
Najpravedniji
moralne, vjerske i

ovjek

jeste onaj ko ji spozna i djelom ispotuje

praktine

granice, odnosno propise.

A od Allahove podrke zavisi uspjeh.

~1'

Et-Tevba, 97.

S ESTO

POGLAVLJE

ll

J 229

RIZNICA ZNANJA

O SR CU I NJEGOVIM RAD NJAMA

ODLO'IIK l'llrt:

KORISTf BOGOBOJAZNOSTI, TAKVALUKA

Ibn Avn ispratio je nekog ovjeka na put pa mu je rekao:
Preporuujem

ti

bogobojaznost,

jer

bogobojazni

nikada

nije

usamljen!
Zcjd b. Eslem veli: Upamtio sam da su ranije govorili: 'Ko se boji
Allaha, ljudi ga zavole makar i preko svoje volje.'
Es-Sevri rekao je Ibn Ebu Zi'bu: Ako se bude bojao Allaha, On
e re zatititi od ljudi, ali ako se bude bojao ljudi, niko te,
nee moi

ni u

emu,

zatititi od Allaha.

Sulejman b. Davud, a.s., rekao je: <<Dato nam je ono to je dato

ljudima, a i ono to je njima uskraeno. Allah nas je poduio onome emu
je poduio i druge ljude, ali nas je poduio i onome to njih nije. Meutim,

nisam pronaao nita ljepe od bogobojaznosti u tajnosti i na javi, od

praYcdnosti u srdbi i smirenosti, i umjerenosti u siromatvu i bogatstvu.

23o/

Ibn Kajjim e i - Die,zijje

U djelu Ez-Zubd od imama Ahmeda navodi se u predanju da je

Gospodar Uzvieni ka;;mo: Nijedno stvorenje

nee

sc ponizno vezivati

za neko drugo stvorenje pored l\Ienc, a da muJa neu uskratiti i nebeske i

zemaljske razloge opskrbe. Pa ako od !\!ene neto zatra:i.i,Ja mu

neu dati.

r\ko dovu uputi, ja mu se neu odazvati. r\ko oprosta zatrai, ja mu

oprostiti. I ni jedno stvorenje
druga stvorenja, a da mu Ja

nee

neu

sc vezati za Mene,

neu

zapostavljaj ui

sva

osigurati i zemaljske i nebeske razloge

opskrbe. Ako od Mene neto zatrai, ja u mu to dati. Ako r.rc zamoli,Ja

u

mu se odazvati. I ako oprosta zatrai, Ja u mu

oprostiti!>>~ 1 ()

OllL0\1 \K OR liGI:

PRIJESTOLJE MILOSTIVOG l SRCE ROBA

Naj istije,

najsvjctl.ije, najuzvien ije, najplemenitije,

najvee

najprostranije stvorenje jeste Arur-Rabman, Prijestolje Milostivog, i

zbog toga je bilo pogodno da se nad ojim lv!ilostivi

uzvisi.~ 211

Sve to je neko stvorenje blie Prijestolju, ono je svjetlije,

istije

plemenitije u odnosu na ona stvorenja koja su udaljen ija od Prijestolja.

Zbog toga je Firdcvs naj uzvieniji, najbolji, najsvjetlij i i najcjenjeniji
meu

svib osam denneta, zbog njegove blizine P rijestolju Milostivoga,

zapravo Prijestolje je pokrov Firdevsa.421

1
" "

Nisnm pronasno ovo prednnje u Ez-Zadii, ali gn n:wodi Es-Sujut:i u djelu Tii-D~IIIilll-ktblr,

2/123, i EI-Muueki El-ll indi u djelu Km'{fillllllllittl, 8.512, u prednnj u od Alije, r.a., i bze da

If.\ je zabiljeio EI-Askeri. Pronano sam sened O\'Og predanja koje je zabiljeio i E-Sederi u

djelu F.lllolii-itdzni, l /223. u prijepisu cog djela od Dafern b. Muhammeda, no taj je pnjepas

::~poknf:tn. Pogled.'lj F.f.JGmnl, 2/558 od Ibn Adijjn,1 Tth~bfltlth{jb, 2/104, od lhn ~der:t.

''' Autor aludira n:1 ajet: ~lilosU\'1 se nad Arom uz,isio!" Ta-Ha, 5. (op. pre,:)

m U had1su se navod1: " Kada od Allaha t:rniite, rr:tlte FtrdC\'S. On je u sreditu S\'ih denneu,

n:~juzvisemji denner 1 ispod njega izbijaju izvori dennetskih rijek:t." El-Bu hari, 7.423.

RIZNICA ZNANJA / 231

Sve to je udaljenije od Prijestolja manje je i tamnije. Zato je Esfelu

satilin>>, Najnia dubina (dehennemska provalija), najgore i naj~esnije
mJesto

osloboeno

svakog dobra.

Allah Uzvieni stvorio je srca i odredio je da sc u njima sabire

spoznaJa o Njemu, ljuba'' i

enja

za Njim. Srce je stoga prijestolje

najuzvienijib i na jplemenitijih osobina i ideala: spoznaje Allaha, ljubavi

i enje prema Njemu. Uzvieni je kazao: "Oni koji u onaj svijet n e

ljeruju loih su osobina, a Allah una svojstva najuzvienija, On je

silan i mudar! " 422 Takoe.r je rekao: "On je Taj Koji iz niega stvara i

On e to ponovo u initi: Onj e uzvien i na nebesima i na Zemlji. On

je silan i mudru!"423 A u drugom ajetu scoji: "Niko nije kao On! " 424
To su te plemenite vrijednosti i dobre osobine koje ovladavaju
srcem \'jcrnika jer je srce njihovo prijesrolje. 425
Ako srce nije

naj.istije,

najplemenirije, najsvjedije i najudaljenije

od svake pogani i neisti, onda ono nije podobno da njime ovladaju

plemenite nijednosri spoznaje, ljubavi i
ovladavaju bezvrijedne

dunjaluke

enje.

U tom

osobine: ljubav i

sluaju

srcem

enja

prema

dunjaluku i vezivanje za njega. Tako srce, u tom sluaju, postaje grubo,

tijesno i tamno, daleko od

sree,

uspjeha i savrenst\'a.

Po osobinama i vrijednostima koje ovladavaju srcem dolazimo do

toga da imamo samo dvije vrste srca.
U prvu vrstu spada srce koje je poput Arur-Rahmana, Prijestolja
Milostivog, koje je ispunjeno svjetlom, ivotom,

ra dou, sreom,

,edrinom i svekolikim dobrom.

Sa druge strane, imamo srce koje je poput aru-ejrana, cjtanskog
prijestolja, a ono je jspunjeno tjeskobom, tamom, m.rtvilom, tugom,
-

En-l\~hl,

60.

e E.r-Rum, 27.
! E-urn, ll.
t :I!Jsli na spoznnju AJI~h:1,

ljub:~v

i cnju

prem~

Njemu, k:! ko je 10 auror ranije i pOJ:Isnio.

432./ Ibn Ka jj im e l - DZevzijje

brigom,

nesreom.

Takvo srce tuguje zbog onoga to je prolo, brine se za

onim to e doi i izbezumljeno je onim to trenutno osjea i proivljava.

Et-Tirm.izi je zabiljeio predanje od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
u kojem stoji: ""Kada svjetlost ue u srce. ono se rairi i razvedri!" Prisutni
upitae: 'A kako

emo

to prepoznati, o Allahov Poslanie?!' On i.m ree:

'enjom za svijetom vjenosti, sustezanjem od svijeta obmana i pripremom

za dan smrti prije nego to on doe! "426

Svjetlost koja ulazi u srce zapravo je trag plemenitih vrijednosti
koje ovladavaju srcem, i zbog toga se srce rairuje i razvedrava. Ali ako
se u srcu ne

nae

spoznaja Allaha, ljubav i enja prema Njemu, onda

je unutar srca samo tama i

~eskoba.

ODLOllAK TREI :

STABLO SRCA
Godina je poput stabla voke, mjeseci su poput stupaca stabla, dani
su poput grana, sati poput listova, a uzdasi

ovjeka,

u tom vremenu,

poput su plodova. iji uzdasi budu u pokornosti Allahu, plodovi nje

govog stabla slatki su i uskusni, a aji uzdasi budu u grijeenju, plodovi
njegovog stabla gorki su. A neto kasnije, u sezoni ubiranja plodova, na
dao susreta s Gospodarom Pravednim raspoznat

kvalitet plodova:

da li su slatki ili gorki?!

Ih/as, iskrena predanost Allahu, i tevhid, priznavanje Allahove

jednoe,

jesu jedno stablo u srcu roba, stupci tog stabla njegova su

djela, a plodovi pak lijep i ugodan ivot na dunjaluku i

vjena

blagodat

na ahiretu.
z Hadis se ne nalazi u Jm1tt111 C[-Tirimizija, knko navodi El-Albani u djelu E.r-Sil.silctud-dnija,
2/387, ocjenj ujui gn slabim.

RIZNI CA ZI\A~JA

/ 233

Kao to su dennetski plodovi trajni i dokuivi, takvi su i plodovi

ihlnsa i ce,ruda na dunjaluku.
irk, pripisivanje 1\llahu sudruga, la i pretvaranje takoer
predstavljaju jedno stablo u srcu ovjeka. Njegovi plodovi na dunjaluku
su: srrah, briga, tuga, tjeskoba u grudima, zatamnjenost srca, a njegovi
:thlrCtSki plodovi jesu: zekkNill i neprekidna patnja.
Allah Uzvieni oba ova stabla spomenuo je u suri l brahimY'

ODLOIIAI\ (ETrllTI:

KRUTOSTSRCA J NJEGOVO PROSVJETLJENJE

-Nagore

i me

rob moe biti kanjen jeste krutost srca i udaljenost

od Allaha Uzvienog.
- Dehennemska vatra stvorena je radi rastapanja krutih srca.
-Najudaljenije srce od Allaha jeste kruto i okorjelo srce.
- Kada srce posta ne kruto, tada i oko presui.
- Krurost srca nastaje kada se pretjera u nekoj od
piu, govoru ili

etiri

stvari: jelu,

druenju s ljudima.

- Kada tijelo oboli, vie mu ne koriste hrana i

pie,

a tako je i sa

srcem: kada ga strasti shrvaju i bol mu nanesu, tada mu vie ne koris te

savjeti i upute.
- Ko eli

sauvati istotu

svoga srca, neka mu Allah bude ispred

njegovih strasti i prohcjeva.

-Srca koja su enjom vezana za strasti daleko su od Allaha, onoliko
koliko su vezana za strasti.
: On je rekao: ''Zar ne ' i d i kako Allalt navodi primjer - lijepa rije j e kao lijepo drvo:
korijen mu je vrsto u zemlji. a grane prema nebu: ono plod !!'oj daje u S\--ako doba koje
Gospodar njegov odredi, aAllaltljudimana,odj primje re da bi pou.l...-u primiJj. Antin.arije
j<' bo runo drvo: iupauo m dn-e tu s po-vrine zemlje n e ma ops ta.nka." Tbmhim, 24-26.

~34

Ibn Kajjim c l - D7.evzijjc

- Srca su Allahove posude na Zemlji, pa Njemu najdra srca jesu

ona najistija, najvra i najmeka. 428
- Njihova srca zauzeta su dunjalukom, a da su ih uposlili

sjeanjem

ua 1\llaha i razmiljanjem o ahiretu, ona bi doista dopda do

znaenja

Njegovih objavljenih i vidljivih znakova, te bi se vratila svo jim vlasnicima

sa zauujuim mudrostima i zadivljujuim koristima.
- Ako srce bude nahranjeno

sjeanjem

razmiljanjem o AJJabovim znakovima i

n edostataka, onda

na Allaha, napojena

oieno

od mahana i

dosegnuti najuzvienije stepene

bit

mu

darovana mudrost.
- N ije svako ko je dosegao spoznaju i mudrost, i krenuo putem
toga, od njenih stvarnih vlasnika. Stvarni vlasnici spoznaje i mudrosti
jesu oni koji su oivili svo ja srca suzbijanjem svo jih strasti. Meutim, oni
koji su umrtviti srce, a oivili svo je strasti, njihova spoznaja i mudrost
ogoljene su na njihovim jezicima.
- Propast srca jeste u njegovoj sigurnosti od Allal1a i nemarnosti
prema Njemu, a ivot je srca u strahopotovanju prema Allahu i sjeanju
na Njega.
- Kada se srca odreknu

duajalukih

trpeza, onda budu pozvana,

sa svim uglednicima, za ahiretske trpeze. A u

dunjalukim

sluaju

da se zadovolje

trpezama, onda im promaknu one bolje, ahiretske.

- enja za Allahom i susretom s Njime jeste miomirisni vjetri

koji odgoni blistavu zavodljivost dunjaluka.
- Ko svoje srce nastani kod Allaha smirit

se i bit e u sigurnom

susjedstvu, dok e onaj koji svoje srce prepusti ljudima zapasti u nevolje
i brige.
Autor aludira na hadis All:thovog Poslanika, s.a.v.s., Ll kojem se kaze: "Allah doista na Zemlji
im:t Svoje posude. Posude vaeg Gospodam jesu s rca Njegovih dobrih rolbova_ A Njemu najdraia
srca najmeki;a su i n:tjljepn!" H:~dis je sa senedom naveden u djelu Fis-Sil.rilall.r-sa}Jiba, br. 1.691.

Ul

RIZK ICA ZNANJA

-Allahova ljubav nee

prmue

ui

J 235

u srce koje voli dunjaluk, osim ako sc ue

kroz iglene ui.

- Kada Allah zavou nekog roba, On ga odgaja za Sebe, izabire za

s,oju l1ubav i isti ga za pokornost Sebi. Allah njego,u misao uposu
razmiljanjem o Njemu, njegov jezik

sjeanjem

na Allaha, a njegovo

tijelo podredi sluenju Njegove vjere.

-Srce oboli jeva kao co oboli jeva i cijelo, a njegov je lijek u pokajanju
i urnom injenju dobra. Srce se prija kao to se prlja i ogledalo, a isti sc
1 glaa

velianjem

i slavljenjem Allaha.429 Srce moe bici bez odjee kao

i tijelo, a odjea i ukras srca jeste bogobojaznost. Srce os j ea glad i e

poput tijela, a njegova hrana i pie jesu spoznaja Allaha, ljubav prema
Njemu, oslanjanje na Njega, pribjegavanje Njemu i stalna budnost u
pokornosti Njemu Uzvienom.

ODLUlm PETI:

KORISTI ODBACIVANJA UOBIAJ ENIH NAVIKA

Dolazak do cilja U\'jecovan je s dYijesrvari: odbacivanjem uobiajenih
navika i savladavanjem prepreka.
Uobiajene

navike jesu tenja ka oputenosti i nemaru, i zanesenost

ljudi stanjima ili djelima koje im se ine privlanim, a koja smatraju

rako vrijednim i neophodnim kao da je to erijar, koji se mora sujcditi.
Naime, te su navike kod njih iznad erijata, jer oni k.ritikuju onoga
ko ih izostavlja i kri, a tako ne postupaju prema onome ko kri neku
izriitu

erijarsku naredbu. Onoga koji kri obia je ponekad proglase

e~ f'nko se na\odJ ll hnd1su koj1 n:wodi Ibn Sn hin ll djelu F.z-Zikr, i k:to to je navedeno u f:/.
Nl/~' bL 3924.Tnkoder gn prenosi Ibn Adijj u djelu F.I-Ku111il, 1/258, i lbn El-Devzi u djelu
EJ-llf/, 2/2~7. LJ senedu hndisn nnln?i ~e Ibrahim b. Abdussebm, n on je ocijenjen kao sl:~b
prenosibc. Pogledaj f~ t-TrbzliJ, 1/ 141.

~36 l Ibn Ka jj im cl- DZ.evzjje

nevjernikom, ili novorarom, ili zalutaJjm, ili ga pak odbace i kazne

jer je prek.rsio ustaljeni obicaj. Zbog rib

obiaja

su zapostavili sunner Allahovog Poslanika

postavljajui

obiaje

i ceremonijala oni

na to mjesto

na osnovu kojih nekoga prihYacaju ili odbacuju. Dobro je kod

njih ono to se slae s obiajima, a loe ono to se s njima kosi.

Ti obicaji i ceremorujili zavladali su meu mnogim skupinama

1\demovog

potomstva:

namjesnicima,
obinim

kraljevima,

uenjacima,

razrum

predvodnicima

sufijama, siromasima, dobrotvorima i

ljudima. Djeca se poduavaju tim

obiajima,

a stariji po njima

ive. Oni su postali put kojim se ide, tavie to za ljude predstavlja vie
od dobre prakse koje se treba pridravati.
Ko odobrava te

obiaje

zatoenik,

postaje njihov

a ko ih se

pridrava osloboen je svakog dobra. Oni donose samo nevolje, i zbog

njih je zapostavljen Kur'an i sunnet. Ko brani takve obiaje kod Allaha
je bezvrijedan, a ko se za njima, pored Kur'ana i sunneta, povodi, Allah
"
nee prihvatiti njegova djela.
Ovo je

najvea

prepreka i zastor

izmeu

roba

njegove blizine

Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v:s.

A to se

tie

prepreka, to su, raznorazni grijesj,

srani

i tjelesni,

koji oteavaju srcu kretanje ka Allahu. Oni mu presijecaju i zatrnjuju

taj put. Ima ih tri vrste: irk, novotarija i neposlunost. Prepreka irka
nestaje iskrenim tevhidom, priznavanjem Allahove

jednoe.

Prepreka

novotarija nestaje primjenjivanjem Poslanikovog sunneta, a prepreka

neposlunosti brie se iskrenim pokajanjem.
Ove prepreke rob nee upoznati sve dok se ne zaputi na put j smjelo
odlui

krenuti stazom Allahovom koja vodi

vjenom

rob primijetiti ove prepreke i osjetit e njihovu

veliinu

ahiretu. Tada

u onolikoj mjeri

koliko bude snaan na svom putovanju ka Allahu j koliko bude iskren

na rom putu. U suprotnom, sve dok sjedi, rob
niti

znati gdje su skrivene.

nee

osjetiti te prepreke

RIZ!\ ICA ZNA~ JA /

237

ODLO \l\~ ESTI:

SUKO JE SHCE ZA i\ETO \'EZ.\r\0

co se ne onoga za to se srce yee, pa to je svaka srvar, pored
Allaha 1~Jcgo\'og Poslanika, s.a.\'.s., koja zaok-uplja panju src'l; bilo da Je
rije o dunjalukim

uicima, vlasa, druenju s ljudima i slino. No, src<.. sc

ne moe oslobod1tJ od O\'C rri

najvee

yeze osim snanim YeziYanjcm 7.a

Allaha Uz..icnog, JCr srce ne moe ostaviti ono to voli i za im ezne,

osim da pronade neto vrednije i bolje, to e vie zavoljeti. l sve co sc
srce vie vee za ono to voli, time slabi njegova veza za onim manje vri
jednim od voljenoga. Ali i za suprotan sUjed stvari vai ista zakonitost.
Vezivanje srca za ono to je vrijedno predstavlja j ainu njegove
elje za dosegom tc vrijednosti, a to je pak uvjetovano veli in om
spoznaje srca date vrijednosti, veliinom vrijednosti i njenim kvalitetom
u porecnju s drugim srvarima.

ODL0\1.\~

SEOIIJ:

lTJEC.U MISLil IDEJA

Svako teoretsko znanJe i slobodno svojeYoljno djelo proi7.\'0d je

misli i ideja, jer ro dvoje donosi i uokviruje ,-iziju, a vizija

porie

volju

ili htijenje na realizaciju, a \'Olja pak rezultira praktinim ostvarenjem i

izvrenjem djela, dok mnotvo ponavljanja jedne radnje ili djela stvara
naviku, odnosno

uobiajenu

radnju.

lspravnostspomcnutogslijcda, odnosno faza, uvjetovana j c is pravno u

misli i ideja, a hrdnvost faza vezana je za hravost misli i ideja.

Ispravnost misli ostvMuje se putem njihovog potinjavanja Onome
Koji ih u stvarnosti posjeduje, njihovom Bogu i Gospodaru; putem

238 l

Ibn KaJJim el - Devzijje

njihO\og uspinjanja Njemu,

pokoravajui

ih NjegO\om zadovoljstYu

onome ro On voli, jer kod Njega je svako dobro, spas i uputa. On daje
podrku za kretanje po pravoj stazi. Kada On pod Svoju zatitu uzme
roba, rob je tada u potpunoj sigurnosti, a kada ga On odbaci i napusti,
nesreu.

rob zapada u svaku zabludu i

r::tzbotitou

Rob biva obdaren uputom,

i svakim dobrom u onolikoj mjeri koliko se oko njegmih

misli skonccmrie na promatranje Allahovih znakova, blagodati,

Njegove jednoc i

naina

robovanja Njemu, uz svijest roba da je Allah

uvijek uz njega, da ga promatra, vidi, prati, da poznaje njegove mish,

namjere, elje, htijenje i

enju.

U takvom stanju rob se stidi svoga

Gospodara, srami se da On kod njega vidi neto to skriva i od oiju

stvorenja, ili da u njegom umu vidi misao zbog koje e se rasrditi.
Kada rob dosegne 0\akvu spoznaju o svome Gospodaru, On,
Uzvieni,
e

uzdii e ga

na visoke stepene i staviti u Svoju blizinu. Ukazat

mu poasl, uinit e ga jednim od Svojih izabranika i tienika.

Onoliko koliko iznosi spoznaja roba, toliko

mahana, poniavanja i

neisti,

rob biti udaljen od

i srazmjerno tome bit

e ist

od Loih

misli i bezvrijednih ideja.

Isto tako, koliko se rob udalji od Allaha Uzvienog, toUko
blii zlu,

neisti

i loem. Bit e

uskraen

biti

svakog savrenstva i ljepote, a

sklon svim manjkavostirrul i poastima.

ovjek je najbolje stvorenje kada je u \'ezj j blizak sa svojim

Stvoriteljem, kada izvrava Njegove naredbe j kloni se onoga to mu

je On zabranio, kada sc trudi

stei

zadovoljstvo svoga Gospodara i

Njemu daje 1ncdnost nad svojim strastima i prohtjevima.

U protivnom,

ovjek

je najgore stvorenje kada se udalji od svoga

Storitelja, a srce mu ne kuca radi pribliavanja i pokornosti Njemu da

bi zasluio Njegoyo zadovoljstvo.

RIZNICA ZI\AJ\jA

Onog

asa,

kada rob

Allahu :::,,.e, injcm,

daju1

odluno

/239

i:.!abere pokornost i pribli7.aYanJe

}.[u prednost nad S\ojim egom i strasuma,

rob JC sYom srcu. razumu i imanu dao vlast nad sYojjm egom i cjtanom.
Zabludu

JC poc1010

SVOJOj razboritosti, a

Str:lSt

SYojoj upur1. Ah kada

rob izabcn: udalja,anje i zapostavljanje Allaha UzYicnog, onda je

smmc egu, strasuma i ejtanu osr:wio upra\'U nad svoJim razumom,
srcem i razbomou.

EJT\ \S~U IJO \I'T\\1\JE l PROLAZ~ E.\liSU

Znaj da ono to donosi doaptavanjc i prolazne misli vodi kn dubokim
mislimn i razmiljanju, zatim tc duboke misli prosljeuje du prisjeanja i

paznjc, a odntle icle do

ovjekovog

htijenja i volje, a volja ga prenosi Jo

tijela, a onda pretvara u stvarno djdo. Zatim se ral\o djelo ponavlja vie

pura, a onda prerasta u na,1ku. Zbog toga je odbacivanje doaptavanja i

prohznih m1su na samom poetku mnogo lake i jednosta\'OIJC od borbe
s njihovim posljedicama nakon to osnae i upotpune se.
injenica JC da ovjeku niJe dara mo da uniti i u pmpunosti sc

oslobodi prolaznih misli i doaptavanja, jer oni runiru poput naka koji
nas okruUJe, s tim da snaga iman a 1 razuma pomae mjeku da odabere
lijepe 1 dobr<.. misb koje e zadran, zbog kojih je on drag Allahu, a da

od sebe odbaci i odagna one rune koje prezire i ne ,oli, zbol?; kojih
e

biri omra'l.cn kod Allaha, ba kno to su ashabi, r.a., pimlt ,\Uahovog

Poslanika, s.a.\.s.: "'0, Allahov Poslanie, neki od nas ponekad u scbi

OSJlli pomisao zbog koje bi radije da izgori i postane ugarak, ncgoli
da to obznani i iskae?!' Poslanik, s.a.v.s., upita: 'Zar to ve osjeut.e?I'
'Da', odgovorie! A on, na lo uzvr:ui: 'To je istinitost intanaf'" 13f' r\ u
.\hmcd. 2 456. Ibn l hbb:m, 146, 1 l!l 'J.1J:th~. 2401 Scncd je haclisa ispr~v~n. :1 u \'Crlljl k<IJI
su 7.3btl)cith ~!OJI: ''li je 1stot.1 imana!"

240/ Ibn Ka jj tm el Dievzijje

drugoj verziji s roj i: 'Htala AlLahu. Koji je ejtan ovu spletku uinio samo

doaptavanjem! ~ J I
U vezi s

tumaenjem

Poslanikovih

rijei

imamo dva miljenja:

prvo: da sc istinitost imana ogleda u odbijanju i odagnavanju tih

misli i doaptavanja;

drugo: da su prisusrvo ta!Gih misli i ejtansko doaptavanje znak

istinitosti imana u srcu roba, jer je ejtanski napad uslijedio s ciljem
oslabljiva.nja i unitenja ima.na.
Allah Svemogui stvorio je duu nalik na mlinsko kameno kolo koje
melje .i nikada ne staje. Uvijek se u njega neto ubacuje da melje, pa ako
se ubaci ito, kolo
kolo

ga samljeti, a ako sc ubace zemlja ili

kamenii,

i njih samljeti.

Misli i doaptavanja koja kolaju umom jesu poput ita koje se ubacuje
u mlinsko kolo, a ono uvijek melje .i ne zaustavlja se, pa se u njega stalno
mora neto ubacivati. Neki ljudi u svoje mlinsko kolo ubacuju ito, pa ono
melje i izbacuje brano koje koristi njima, a i drugim ljudima, dok veina
ljudi u svoje mlinsko kolo ubacuje kamenje, pijesak i blato. No, kada doe
vrijeme spravljanja hljeba, svako

uvidjeti ta je, ustvari, mljeo.

OOLO)JAK OS\11:

USTRAJNOST UOUVANJU ZDRAVOG SRCA

Ako uspije odbiti prolaznu misao ili doaptavanje, odbio si sve
nedae

koje bi kasnije mogle uslijediti. Ako takvu misao prihvati, ona

prerasta u duboku misao koja prelazi u razmiljanje, a onda razmiljanje

nadvladava volju i htijenje, pa upoljava tijelo u

praktinom

djelu. U

1
" ' Ahmed, l / 235 i 240, Ebu 03\'Ud, 5.112, i Ibn H1bb:m, 146, u predanju od Abdullaha b.
Abbasa, r.a. Sened h:uhsa ispra\'an je.

RIZNICA ZNANJA/ ~41

sluaju

da se cijelo u tom vremenu ne moe uposliti, onda se misao vraa

u srce i razbuktava nadu,

enju

i strast, a srce usmjerava ka ostvarenju

cilja.
PozMto je da se prolazne

navirue

misli mogu Jake popraviti nego

duboke misli i razmiljanje, dok je popravak dubokih misli j razmiljanja

laki u odnosu na popravak htijenja i volje, a ovo je dvoje nero lake
popraviti od

hravih

i loih djela, mada je i to lake uraditi nego to je

prekidanje i odbacivanje loih navika i

obiaja.

Najbolji lijek jeste da uposli svoju duu i razum razmiljanjem i

mislima o onome to te se
se ovjeka ne

tie

tie,

jer su razmiljanje i misao o onome to

zaista vrata svakog zla. A onaj ko misli i razmilja o

onometo ga se ne

tie

propusti t e ono to ga se tie, i izostavit e ono

to mu je najkorisnije zbog beskorisnog.

ovjeku je najpree popraviti svoje misli i razmiljanje, svoju volju

i brigu, jer ovo su tvoje line stvari, tvoja stvarnost kojom se pribliava

ili udaljava od svoga Gospodara, Boga, a tvoja je

srea

govom zadovoljstvU tobom i tvojoj blizini do Njega. A

nesree

samo u Nje

nesrea

svake

jeste tvoje udaljavanje od Njega j Njegova srdba prema tebi.

Ko u svojim mislima i razmiljanjima bude nizak, bezvrijedan i prez

ren, pa i u svim drugim svojim djelima i postupcima nije nimalo drukiji!

uvaj se da ejtan ne provali u tvravu tvojih misli i volje, jer e ti

je unititi rako uasno da ju je veoma teko poslije toga popraviti. On
e

ti donijeti bezbroj sumnji i pogubnih ideja.

!sprijeit e

se izmeu

tebe i korisnib misli i razmiljanja. No, ti su mu najvie pomogao da se

domogne rvog srca i misli, pa je preko toga tobom ovladao. Tvoj prim

jer sa ejtanom
ali mu

slii

doe ovjek

primjeru vlasnika mlina koji melje kvalitetno ito,

s tovarom pijeska, balege, uglja,

smea

i trulei da

to samelje u mlinu, pa ako ga vlasnik mlina odbije i ne dopusti mu da

~4~

l [bn K3jjim ci - Dievztjjc

istrese tovar u mlinski roak, nastavit e i dalje mljeti ono to mu koristi,

ali ako mu dopusti da tovar istrese u mlinski
a brano

toak,

pokvarit e mu ito,

biti neupotrebljhol

Ono to ejtan doaptava

ovjeku

i ubacuje ll njegove misli nije nita

drugo do misli o onome to postoji kako bi pak sve to i7...glcdalo naopako

i suprotno, ili misli o onome to i ne postoji, kako bi bilo kada bi ll St\'ar
nosci i postojalo, ili misli o haramjma i nemoralu koji se moe umom pret
postaviti i nasW-.ati, ili misli o .i.realnim stvarima koje su samo plod rn.'lre,
ili misli o grije5enju i zlu, ili misli o onome to um ne moe oi pojmiti, o
ijem je znanju i spoznaji ostao uskraen. ejtan to sve llvee u misli koje

doaptava mieku, a koje on i ne pobraja niti im .irna kraja, zarobljavajui

ovjekovu

misao j razmiljanje na tom polju izmiljotina i obmana.

Cijelo to stanje obmane i zavaravanja moe se

izlijeiti

i popra\;ci

upoljavanjem misli i razuma korisnim naukama i poimanjem stvari:

upoznavanjem obaveza vierovanja

poimanjem njegO\e St\'amos

ti, razmiljanjem o smrti i onoga to slijedi iza nje do ulaska ljudi u

Dennet ili vatru, poimanjem i promatranjem greaka na putu prak
tikovanja vjere i traenjem

naina da

se to izbjegne, a u domenu ljudske

volje i namjera, da usmjeri svoju volju ka onome to e mu koristiti, a

odbaci naginjanje volje ka onome to

mu tetiti.

Oni koji su istinski upoznali svoga Gospodara smatraju da je gore

i tetnije po srce da razmilja i nada se pwnevjed Allahove obaveze od
samog ina pronevjere, a naroito kada srce nema priliku uiniti pronevje
ru, tada je ono zauzeto tom nadom j svaki su mu cilj i elja da je i uini.
U srvarnom ivom, kada ima neko u kraljevskoj sviti i njegovoj
posluzi ko je nevjeran kralju, on kralju i dalje slui j obavlja poslove za
njega, mada su mu srce j misao obuzeti pronevjerom i izdajom. Kada
kralj otkrije njegovu tajnu i namjeru, rasrdi se na njega i kazni ga onako

RIZNICA ZNAI'\JA

/ 243

kako rabima i doliku jc.lzdajnik je omraeni ji kralju i dalje je od njegoye

milosti nego bilo koji drugi

ovjek

kada uradi neki grijeh prema kralju,

koji je fiziki daleko od kralja, ali je srcem i tijelom predan kralju, jer
on ne

ezne

za izdajom i ona mu ne predstavlja nikakav cilj.

kralje\ sluga se prolazi izdaje jer je

buka u njegovom srcu. Ovaj drugi

nemoan

uinio

i\Ieutim,

izYriti je, ali ona iYi i

je neki grijeh i neposlunost

prema kralju, ali to nije uinio dragog srca i s ciljem izdaje. On je u

boljoj situaciji, i njegov je zavretak sigurniji od situacije i zavretka
kr::tljcvog sluge -ako ga otkriju.
Openito,

srce je uvijek zaokupljeno nekim mislima;

ob:wczama prema ahiretu i onim to

SYOJIID

mu tamo koristiti i dobro

bitima dunjaluka i ivota na njemu, ili je pak zaokupljeno ejtanskim

dosaptavanjem, bezvrijednim i loim nadama .i matarijama.
Ranije smo govorili da je dua poput mlinskog kola koje melje ono
to se u njega ubaci; ako se u njega ubaci ito, to e i mljeti, a ako se u nj
ubaci staklo, kamenje i balega, to e i samljeti. Allah Uzvieni jeste vlas
nik, obdritelj i raspolaga tim mlinom, zato je pored njega posta,.rio me
leka koji e u mlinsko kolo ubacivati ono to
koji

e ubaci,~aci

ono to

biti od koristi, i ejtana

tetiti. Ponekad melek nadvlada ejtana, a

nekada ejtan u kolo ubaci vie od mcleka. 432 ito koje ubacuje melek
jeste obeavanje dobra i poziv na vjerovanje, a ito koje ubacuje ejtan
prijetnja je siromatvom i

nedaama,

te poziv na nijekanje povratka

Allahu Uzvienom. Brano e biti spram ira koje je ubacivaoo. Nosilac

loeg ita ne moe ubaciti nita od svoga tovara, osim ukoliko je mlinski
toak

prazan, a vlasnik mlina ga zapostavio i okrenuo se od njega. Tada

ovaj urno nastoji ubaciti neto od svoga loeg tovara.

1: L' \"C:ZI :. mim n:l\'odi se mcrfu predanje, ali ono nije ispra,no. Pred~nje je zabiljeito Er
1irmi7.t, :!988,1bn Hibban, 997, En-, esai u F.t-Ttflim, 71, i Ebu J~'la, ~999. U senedu predanJa
'J'<'miOJe se Am h es-Saib, a on je dobio ocjenu muhtrlit, mijea predanja.

244/

Ibn Kajjim eJ - Dievz.ijJC

rijeju,

Jednom

ako se vlasnik mlina ne brine o svom mlinu, nje

govom odravanju i popravku, a u mlinsko kolo ne ubacuje dobro i

korisno ito, neprijatelj e imati slobodan i orvoren put da uniti mlin i
u njemu melje neto od onoga to sa sobom nosi.
e

Osnova po kojoj

mlin uvijek biti ispravan jeste da se njcgmr

vlasnik bavi onim to ga se tie, a upropastit e ga ako se bude zanimao

onim to ga se ne

tie.

Doista je neko lijepo kazao:

<(Kada sam vidio da mnoga dobra

ko 111eta stqje pred i}tbon; propast~

I Ipazih da prola:{?ZOII .me e da pomete,

okrmuh Ie od '!}ih bez imalo ft1g,e

Ka Onom, !to ratjJ11mi nitJJalo ne spore

daje nqjbofji udio, dobra trgotlinah>
A Allah daje podrku za dobro!

llE\'ETI OllLOllAK:

USTRAJNOST NAPRAVOM PUTU

Ko eli svoju graevinu
njene temelje i neka se o

podii

graevini

visoko, neka dobro urvrdi j uveie

dobro

stalno brine, jer je posto

janost graevine u srazmjeru s jainom i postojanosti njenih temelja.

Dobra djela i stepeni jesu
je temelj

vrst

i u visinu. U

i stabilan,

sluaju

graevina,

graevina e

a ajen je temelj iman. Ako

biti stamena, i moe se podizati

da se neto i obrui od

graevine,

to nije teko

popraviti. Meutim, ako temelj nije stabilan i vrst, graevina nee biti
postojana i nee se
graevina e

moi

podizati u visinu. l ako se obrui dio temelja,

pasti ili e postati nestabilna.

RIZNICA ZNANJA l ~45

Rob koji je spoznao svoga Gospodara brine se da popravi i uvrsti

temelj svoje

graevine,

dok neznalica podie

temelja. Za malo vremena njegova

se

graevinu

graevina

bez ikakvih

sruiti. Uzvieni

je rekao: "Da li je holji onaj koji je temelj zgr ade svoje postavio n a
strahu od Allaha i u elji da Mu se umili - ili onaj koji j e temelj
zgrade svoje postavio n a rub podlokane obale koja se nagnula, da se
zajedno s njim u vatru deh ennem sk:u strui ." 433
Temelj na koji se redaju i gomilaju dobra djela za ta ista djela predstavlja
isto ono to snaga predstavlja za tijelo. Ako je snaga velika, lahko nosi ti jelo
i od njega odbija mnoge bolesti i slabosti.

Doim,

ako je snaga slaba, ne

moe nositi tijelo, i ono postaje podlono za svaku bolest i manjkavost.

Zato podii i nosi svoju graevinu na snazi imana, pa ako neto
i padne s vrba

graevi ne

ili se otkine neki dio, to je lake popraviti i

urediti negoli doivjeti pucanje i raspadanje temelja.

Temelj in1ana sastoji se iz dvije stvari:

prvo: ispravne spoznaje Allaha Uzvienog, Njegovih lijepih imena i

savrenib atributa, zatim poznavanje propisa Njegove vjere;

drugo: potpune i besprijekorne predanosti samo Allahu Uzvienom

iNjegovom Poslaniku, s.a.v.s.
Ovo je najpouzdaniji i najvri temelj na kojem rob moe uzdignuti
svoju

graevinu,

uzdie

i srazmjerno postojanosti ovog temelja

graevina

se

u visinu.

Zato dobro uvrsti temelj, uvaj snagu i budno ga brani. Ako u svom
tijelu osjeti promjene, izbaci to iz sebe. S

umjerenou

tei samo svome

cilju, ostvarit e ga! U protivnom, ako snaga bude slaba, tijelo klonulo, a
ono loe to te mui ne odbacuje od sebe, onda posluaj pjesnika:

"U emanet se/am ostavi ~votu,

jer :ijvot ti rastanak br:(} nagot!)esti!"

Jn Et-Tevba, 109.

246 l

l b n Ka jJ im el - Dievzijje

1\ kada graevinu sazida, onda je lijepim ahlakom i dobroinstvom

prema svim stvorenjima u bijelo oboji. Zatim je zatiti ogradom

opreznosti koju nee moi provali ti neprijatelj, ruti

se iza nje otbivan

tvoja intimnosr. Nakon toga, na vrata i prozore svoje graevine postaYi

zastore, a glavnu kapiju
budunosti,

zakljuaj

utnjom o onome od

klju

velianja

a onda izradi

Uzvienog, kojim e

od zikr:a,

ega

strepi u

i spominjanja Allaha

zakJjuavati i otkJjuavati kapiju. Tako e

izgraditi

vrstu tvravu koja e te zakloniti od neprijatelja. ak i ako pok-ua

nee pronai

nekuda prodrijeti i prevaliti,

tebe, pa

razoarenju

puta i naCina da dospije do

i nadu izgubiti da ti moe nauditi

Kako vrijeme prolazi, tako odravaj i obnavljaj svoju

ako je neprijatelj izgubio nadu da

tvra\ru,

jer

prevaliti kapiju, onda e pokuao

da do tebe prorovi i provali kroz zid, i odjednom e ga ugledati pored

sebe u

tvravi,

postoje tri

a rada e ti biti veoma teko otjerati ga. U takvoj situaciji

mogunosti:

sc nastani s tobom u

da te on savlada i preuzme upravu

tvravi

tvrave;

da

ili da te svojim dolaskom obuzme i odvede

od onoga to ti koristi, to ti je od ivotnog interesa, pa se zaposli

popravljanjem i sreivanjem
Ako uspije prevaliti u
problema: unitenje
te

upuivanje

toga bit

tvrave

tvravu,

tamo gdje je provaljena.

ro

tvrave, pljaku

ti donijeti tri neugodnosti

onoga to si stekao i zaradio,

lopova i kradljivaca svoje vrste na tvoju slabost. Poslije

stalno u iskuenjima od mnogih navala i

pljaki

5\-e dok

te upotpunosti ne oslabe i unite tvoju ambiciju i elju za borbom, te

napusti

tvravu

Veina

i prepusti je njima.

ljudskih dua i srca proivljavaju ovakavu situaciju sa svojim

neprijateljima, pa ih moemo ,;djeti kao

udO\olja\'ajui

S\'ojirn

linim

rasruju

svoga Gospodan1

prohtjevima, ili udovoljaYaju onome ko

je stvoren poput njih samih, a taj im nikakvu korist ne moe priutiti

RIZNICA ZNANJA /

nici od njih neko zlo odagnati. Blago

steeno

2.47

ptaktikovanjem vjere oni

upropatavaju radi dunjalukog blaga i novca. Unitavaju svoje due onim

to im nee ostati i potrajati, slijedei strasti prigrlili su ivot, oslanjaju se

na dunjaluk, a ne

sjeaju

se smrti! Na umu su im strasti i dunjaluke

pri\idnedobrobiti, a zaboravljaju ta .im Allah Uzvieni obeava na ahiretu.

Zaokupljeni su onim to im Allah Svevinji garantuje, a zapostavljaju ono
to im je naredio. Raduju se dunjaluku i tuguju kada ih neko dunjaluko
dobro mimoie, dok ne tuguju za gubitkom Denneta i onoga to je u
njemu. Ne raduju se .imanskoj slasti i okusu kao to se raduju zveckanju
dinara i dirhema. Svoju istinu unitavaju obmanom, a uputu zabludom.
Dobra djela kaljaju lo.im, iman zamjenjuju svojim miljenjima, a halal
mijeaju s haramom. Posru u nedoumici svojih misli i stavova, odbacujui

Allahovu uputu koju im On bez naknade poklanja.

udno je kako ovaj neprijatelj iskoritava samog vlasnika tvrave,

tako da on svojim rukama potkopava i unitava ono to je tako muno

i dugo gradio!

ODLOliAK DESETI:

VJER~lTK E BfTI NAGRAEN S DVA DENNETA

Onaj ko ostavi i odbaci poziv strasti radi Allaha, zagarantovana
mu je zatita od Allahove kazne i zasluio je Njegovu milost.

Meutim,

Allah Uzvieni ne doputa da rob osjeti slasc Njegovog blaga i darova,

ljepotu Njegovog drutva i blizine, sreu j zadovoljstvo uz Njega, ako
u srcu roba postoji veza s jo nekim pored Allaha Uzvienog, pa mabr
taj rob bio i pobonjak, uenjak j zahid, isposnikl Naime, Allab Uzvieni
odbija da u srce koje nije san1o Njemu predato, koje svoju panju jo
nekome daje, spusti blago riznica Svojih. Allab Svevinji sputa blago

248/

Ibn Kajjim e l - Dzcv:z.ijjc

riznica Svojih u ono srce koje uz Njega i siromatvo smatra bogatst

vom, a bogatstvo bez Njega, siromatvom, koje slavu bez Allaha smatra
ponienjem, a uz Njega i ponienje vidi kao slavu, koje uivanje bez
Allaha doivljava kao patnju, a patnju uz Njega osjea kao uivanje.
Jednom rijeju kazano, On darove Svoje daje onom srcu koje ivot
vidi samo uz Njega

s Njim, a bez Njega ivot mu je poput smrti;

ispunjen bolom, brigom, tugom i emerom.

Ovakav

vjernik biti

dennetom, koji

nagraen

s dva denneta:

dunjalukim

brzo osjetiti, i onim ahiretskim Dennetom, na

Sudnjem danu.

OOLO~I AK

JEDANAESTI:

VRSTEZUHDA, SUSTEZANJARADI AlLAHA

Zuhd dijelimo na vie vrsta:
- zuhd prema haramu, i on je obavezan za svakog pojedinca;
- zuhd prema sumnjivim stvarima, i on moe biti obavezan ako je
sumnja velika ili pohvalan ako je sumnja manja, tj. erijatsko bavljenje
ovom vrstom zuhda bit e spram veliine sumnjive stvari;
- zuhd prema svemu bespotrebnom i suvinom;
- zuhd prema govoru, pogledu, potraivanju, susretu i drugim
stvarima koje

ovjeku nee

donijeti nikakve koristi;

- zuhd prema druenju s ljudima;

- zuhd prema svome egu i svojim proh*vima, odnosno da tadi
Allaha ovjek zapostavi svoj ego;

- i zuhd koji obuhvata i podrazumijeva sve prethodne vrste, a to je

odricanje od svega drugog to roba obuzima pored Allaha.

RIZNICA ZNANJA

/249

\\J\ REIJ\IJI ZLIIU

~a,\rcdruji zuhd jeste onaj kOJI rob prikriva. A najtei zuhd jeste

zuhd u odncanju od dunjalukih poloaja i blagodati koje se robu nude.

RAZLIl\ IZ.\IEOUZUIIOA (SUSTEZANJA) l \ EIH~A (ODlUCANJA)

Zuhd JC sustezanje od svega onoga to mjeku nee koristiti na
ahtretu, a ''"~je odricanje od onoga za to posroji strah da moe tetiti
O\'jeku

na ahJictu.

Nije valjan ni zuhd ni vere one osobe ije je srce prisno vezano za
strasti.
Jahja b. Mu'az rekao je: Tri vrste ljudi me ude: ovjek koji se
svojim djelima prikazuje pred ovjekom poput njega, preputajui da
ta djela iru radi Allaha, ovjek koji krtari svojim imetkom: AJiah od
DJCga zajam trai, a on Mu ga ne da, zatim ovjek koji rei biti u drutvu
s ljudima i da ga oni vole, a ne mart to ga Allah poziva u Svoje druno
i u SvoJu ljubav."

SEDMO

POGLAVLJE

ll

RIZNICA ZNANJA

f ~5 3

O IMANU I KUFRU

ODL0\1 \~ PR\ 1:

STV.\Jl~OST 1~1.\NA.

\'JEROVM\JA

Iman ima S\'Oju vanjsku, formalnu, stranu i onu drugu, unutarnju,

sutinsku. Vanjska d1mcnzija imana jeste oitovanje vjerovanja jezikom
i potvrda dobrim djelima. A njegova je sutina iskreno uvjerenje u
src~ ljubav i povodcnje. Vanjska dimenzija nema snhe i ne koristi bez

sutine, iako su po izjavi vjerovanja zatieni imetak i ivot izjavitclja.

Isto tako, sutina nee koristiti ako je ne prati vanjska strana vjerovanja,
osim kada vanjska dimenzija izostane zbog nemogunosti, prisile, ve
likog straha ili opasnosti po ~ivot.
Ako djela ne prate izjavljeno vjerovanje, a ne postoji nikakva zapreka
za njihovo izvravanje, to je znak pok-varenosti i bezvrijednosti sutine
koja je opustjela od i mana. Oskudnost dobrih djela upuuje na oskudnost

~54

Ibn Ka.ijim e l - Devzijje

i slabost imana, dok, na drugoj strani, isto tako, brojnost djela i stabilna
vanjtina go,ori o stabilnosti j snazi sutine, odnosno vjerovanja.
lman je srce islama i njegova sr, a jekjn, vrsto uvjerenje jeste srce
i sr imana. Zato kaemo da je svako djelo koje ne
imana, j dodatno ne
koji ne

podstie

na

uvruje

injenje

poveava

snagu

jekjn, bezvrijedno, kao to je svaki iman

takoer

dobrih djela

bezvrijedan.

OIJI.Ol!Aii ORUI;I:

SVl TVHDE DAVJERUJU

to se tie samog,ierovanja, irnana, veina ljudi tvrili da posjeduje iman
i da vjeruje: "Aveina ljudi, ma k oliko ti elio, nee biti vjernici!"~34
Vei

dio ''jetnika samo

pojedinano

openito

ili u globalu vjeruje, ali ono

i detaljno vjerovanje koje podrazumijeva prihvatanjc s

poznavanjem, znanjem, ljubavlju, potivanjem i uvaavanjem svega

onoga s ime je poslan Allahov Poslanik, s.a.v.s., poznajui
je prezreno i

pokueno,

ak i

ono to

takvo vjerovanje posjeduju samo odabnmi u

ovom ummetu, odabranici Poslanika, s.a.v.s., kao to je bio Ebu Bekr cs

Siddik i kao to su bili oni koji pripadaju skupini istinoljubi,;h, sidihm.
Neki ljudi svoj iman zaokruuju na samo jedan dio imana, a to je
priznavanje da postoji Stvoritelj svijeta, Koji je sam stvorio nebesa i
Zemlju i ono to je izmeu njih. Ali treba naglasiti da ovo nisu poticali

ni oboavaoci kipova u Meki, Kurejije i druga plemena.

Zatim imamo one koji smatraju da je iman samo izgovaranje d\'a
ehadera, bez obzira da li
hoe

ovjek

poslije toga praktikovao vjeru ili ne, re

li srce tu izjavu iskreno potvrditi ili

je porei!

Tu su i oni koji misle da je 'ierovaoje samo puko priznavanje Allaha

kao Stvoritelja svjetova i Muhammcda, s.a.v.s., kao Njegovog poslanika,
""' Ju~uf, 103.

RfZN!CA ZNAN JA/

255

makar to ne izjavili rijeima i ne potvrdili dobrim djelima. tavie, oni

smatraju da onaj koji vrijea i psuje Allaha Uzvienog i Njegovog Pos
lanika, s.a.,~s., te

ini

velike grijehe, ako u srcu prizrutje Allahovu

jcdnou

i poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., da je i takav m~ek pravi vjernik!

Jman je kod nekih poricanje i\llahovih savrenih osobina, sifata,

poput Njegovog uzdizanja na Ar, govora koji je kazao ili u Svojim
knjigama objavio, Njegovog sluha, vida, htijenja,

moi,

ljubavi, srdbe

i drugih osobina kojima je Sebe opisao ili Ga njima opisao Njegov

Poslanik, s.a.v.s. Njihovo vjerovanje svodi se rut poticanje istinitih
injenica povodei

se za sumnjama i neodumicama maloumnika koji

se meusobno razilaze u miljenju j kritikuju, za onima o kojin1a Omer

b. el-Hattab, r.a.,

imam Ahmed kau: "Oni se oko Allahove knjige

razilaze, Allahovoj knjizi oponiraju i sloni su u odbacivanju Allahove

knjige!"435
Sljedea

skupina smatra da je iman robovanje Allahu Uzvienom

po propisima i uputama koje

ovjeku

nalau njegov unutarnji

osjeaj

srca, zeuk1 i duhovni zanos, uedd, bez prethodnog njihovog podvrga

vanja sudu onoga s ime je doao Poslanik, s.a.v.s.
Zatim dolaze oni koji kau da je iman ono na emu su zatekli svoje
oeve

i pretke bez obzira ko su oni bili. Njihovo vjerovanje zasniva se

na dvije pretpostavke:
prva pretpostavka: to su govorili nai preci i prethodnici;
druga p retpostavka: ono to su rekli je istina.
Zatim, tu je j skupina koja smatra da je iman lijep ahlak, dostojno
i uljudno

oph oenj e,

vedrina i osmjeh na licu, lijepo miljenje o sva

kome, te zanemarivanje ljudskih mahana i pogreaka.

1
' ;

Predanje od Omera, r.a., zabiljeio je lbo Veddah, u djelu F.J-13idm mJ-nrlju anba, citat br.
3. A predanje imama Ahmeda nalazi se u uvodu njegovog djela E.r-&ddu alrldzi'biiJijja, str. 85.
Poglednj i djelo E.f-Sm:a'ilwl-llumrlo, od lb n Kaj jima, 3/928.

256 l

Ibn Kajjim cl - Dievzijjc

Spomenut emo i one koji smatraju da je iman odbacivanje dunjalu

ka i prekidanje veze s njim, tc izbacivanje iz srca SYega to je dunjaluko
i potpuni asketizam i odricanje od dunjalukih blagodati. Kada pronau
ovjeka

koji ispunjava ove uvjete, uzdiu ga na stepen predvodnika u

vjeri, makar znanjem ili praksom bio daleko od biti imana.

Stepen dalje od ove prethodne skupine jesu oni koji smatraju da jeiman
samo spoznaja koja nije uyjetovanje praktinim

potnivanjem imana.

Sve spomenute skupine nisu spo;male sutinu imamt, nisu ispunile

njegove uvjete niti su ga doivjele. A moemo ih podijcuti i ovako:
oni koji su iman

uinili

djelima koja ga, ustvari, anuliraju i briu;

oni koji u iman uvrtavaju ono to nije od njega;

oni koji za iman dre neki od njegovih uvjeta, ali to nije dovoljno
da bi se iman i upotpunio;
oni koji kao uvjete imana postavljaju ono to je suprotno sutini
imana i to ga brie;
oni koji su za iman postavili uvjete koji

uope

nisu od imana.

Stvarni iman daleko je od svega toga. Iman je kompleksna stvar

nost sastavljena od poznavanja onoga s
nik, s.a.v.s., zatim prihvatanje roga s
ljivanje toga

rijeima,

ime

vrstim

je doao Allahov Posla

uvjerenjem, potom izja\

pa povoenje za tim s ljubavlju i

pokornou,

te

izvravanje svega to nalae, formalno i sutinski, i na kraju pozi\- u to

shodno

mogunostima.

A iman se upotpunjuje na principu ljubavi i prijateljstva u tme

AJiaha, te pokazivanju prezira i neprijateljstva radi Njega, kao i davanja

ili

uskraivanja u Njegovo ime 43(j, i na tome da samo Allah Uzvieni

bude Bog, Kome sc rob klanja .

,.., K:tko se nnvodi u h:tdisu Allahovog Poslanikn, s.a.v.s.: "Ko z:tvoli ili z:tmrzi u ime AUaha,
d:tdne ili uskrnti meli Njegn, laj je upotpunio svoj imnnl", a zabiljezili su ga Ebu D:wud, ~.681,
Et-T:lber:tni, u djelu El-Krb1r, 76!3, 1 El-Bega\-i u dJelU triJIIs-smmo, 3469, u predanJU od Ebu
Unmme, :t njegov je niz prenosilac:t dobar.

RJZ!'\ ICA Zf\7Al\JA

Put koji vodi ka J\JJahu Svevinjem ogleda sc

pokoraYanju i

povoenju

formalno, zatim

ll

ll

J ~57

neptikosnovenom

za Allahovim Poslanikorn, s.a.v;s., sutinski i

zatvaranju oka srca od gledanja iu okretanja prema

nekom drugom pored Allaha

Svemonog.

A od Allaha zavisi svalci uspjeh!

Ko se Allahu preda i zbog ob uzetosti ibadetom zaboravi na sebe i
svoje potrebe, Allah Uzvieni preuzet e brigu o tom robu. Ko se obuz
me Allahom Uzvienim, a zaposravi ljude, Allah Svemilosni preuzet
e

sve njegove obaveze prema ljudima, dok onaj ko se obuzme samim

sobom

zapostavljajui

sebi, kao to

Allaha Uzvienog, On e ga prepustiti samome

i onoga koji se zabavi ljudima, a zaboravi na Allaha

Svevinjeg On prepustiti ljudima.437

OOI.O)IAK T REI:

TEMELJI KUFRA - NEVJERSTVA

Kufr ili nevjerstvo temelji se i nastaje od jedne od ove etiri stvari:
oholosti, zavisti, srdbe i strasti.
Oholost se lijei

pokornou

i povoenjem.

Zavist se lijei p ri hvatanjem i davanjem savjeta.

Srdba se lijei

pravednou.

I strast se lijei

predanou

ibadetu.

Kada rob savlada temelj oholosti, lahko

mu biti pokoriti se i

pmesti se za Poslanikom, s.a.v.s. Kada savlada remelj zavisti, bez

problema

moi e

prihvatati savjete i dijeliti ih. Kada savlada temelj

srdbe, bez tekoe moi e bi ti pravedan i skroman. Kada savlada temelj

strasti, jednostavno e

moi

biti strpljiv, edan i Allahu pokoran.

,,. U ovom znaenju n:IVodi se i badis, n mi smo ga ranije spomenuh s njegovim 1zvorima i

ocjenom.

:458 l

Tbn Kajjim e i - Dicvzijje

Meucirn,

ko bude iskuao s O\"e

pomjeriti nego to

etiri

osobine Jake

i brda

uspjeti promijeniti se i osloboditi se od ove

etiri

osobine.

Naroito

statinim

ljudskim osobinama i karakterom. U takvoj situaciji sva djela

roba, zaredom,
oistiti
uini

ako sc ti temelji izraze i uznapreduju, pa oYladaJu

nee

biti

prihvaena

kod Alhha, a dua mu se

nee

i pros,ijecliti, i pored ojegO\og truda. Kada se god rob potrudi i

neko dobro djelo, spomenuta

pokvacit
Sve

etiri

temelja kufra, koja posjeduje,

ga i obezvrijediti.

nedae

i problemi

raaju

se iz ove

etiri

osobine. Kada se one

nastane u srcu i njime ovladaju, prikazuju mu zabludu i la u liku istine,

a istinu u liku zablude, dobro djelo u lJku loeg, a loe u liku dobrog, te
mu omile dunjaluk, a ahiret omrznu i udalje od njega.
Ako razmotrimo nevjerstvo prijanjil1 naroda, zapazit
su zapali u zabludu upravo zbog ove

etiri

emo

da

osobine. Zbog tih osobina

sputa se i kazna ija je jaina srazmjerna jaini manifestovaoja datih os

obina. Ko otvori vrata svoga srca pred ovim osobinama otvorio je vraca
wakom zlu i nesrei, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu; jer te osobine
onemoguavaju povoenje

za Objavom, iskrenosti, pokajanjem, pre

davanjem AJJahu, prilwatanjem istine, sluanjem savjeta, skromnosti i

umjerenosti pred Allahom s,evinjim i Njegovim stvorenjima.
Ove osobine

raaju

sc iz neznanja o Allahu i neznanja o samome sebi

i osobinama due, jer ako rob upozna svoga Gospodara438 preko Njego
vih lijepih i savrenih osobina, i primijeti svoje line manjkave i nesanenc
osobine, u tom se nee obojjti, uzdizati i nekome zavidjeti na blagodatima
kojima ga je Allah obdario. Zavist je, ustYari, jedan v:id borbe i protivljenja
''-' Prenosi se u h:tdisu: "Ko upozna sebe (svoju duu), upoznat e i S\'oga Gospod:tr:~ 1 "
i\lcdulim, O\'O predanje ne pozn:tjemo kao izreku Allahovog Posl:tnik:t, s.:t.v.s., nego sc ono
prenosi kao izreka Jnhj:m b. i\luaza cr-Razija. Tnko stoji u djelu 1-:.I-Mrka.rit!HI-bl1Jllf, str. 198, od
es-Seh:wij:t. Pre<hnje je 7~'lbiljelo 1 Ebu Nuajm u djelu F.I-Hi1Jl1, l0/208, u prechnju od Sehla
er-Tusrcnja.

RfZN!CA ZNANJA

Allahu Uzvienom, jer predstavlja preziranje blagodati u

a t\llah Uzvieni
tane, a Allah

hoe i

hoe

l 259

neijim rukama,

voli da ona bude tu. Zavidnik eli da blagodat nes

i voli da ona traje tamo gdje ju je spustio. Na taj

nain

zavidnik pokazuje neprijateljstvo prema Allahu Svevinjem u onome to

On od.teuje, voli i hoe. Kroz ovo zakljuLljemo da je Iblis stvarni Alla

hov neprijatelj, jer je njegov grijeh proistekao iz oholosti 1 zavisti.

iskorjenjivanje ove dvije pogubne osobine putem upoznavanja
Allaha Uzvienog i Njegove

jednoe,

putem zadovoljstva Njegovom

odredbom i pribjegavanja Njemu predstavlja iskorjenjivanje srdbe iz

srca putem upoznavanja osobina due kojoj ne dolikuje da se srdi i sveti
radi sebe, jer to

znai da

ona daje prednost svojim osjeajima nad onim

to eli i voli njen Gospodar.

Najbolji

nain

za

izljeenje

ove bolesti jeste navikavanje due da se

srdi i pokazuje zadovoljstvo radi Allaha Uzvienog i onoga to On voli.

Kada .god se dua rasrdi radi Allahovog prava ili pokae osjeaje zado
voljstva radi Njega, u istoj tolikoj se mjeri dua

oisti

od svoje pogubne

srdbe. Ova zakonitost vai i u potpllilO suprotnoj situaciji, no tada je i

rezultat potpuno suprotan.
A to se

tie

strasti, ona se lijei ispravnim znanjem i spoznajom

da kada god dua udovolji svojim strastima, za toliko joj bude uskraen
uitak i slast stvarnih ahiretskih strasti. Kada god se dua sustegne od
strasti, to se pretvara u njen doseg ahiretskih uivanja. Kada god dua
otvo1i kapjje svojim strastima, time sebi zatvara i

uskrauje

ahiretske

kapije uitaka, a kada ih zatvara tada se pred njom otvaraju putevi

najveih

uitaka i slasti.

Srdba je poput pobjenjele zvijeri, ako je pusti, pnro

pasti.
Strast je poput vatre, ako je razjari, prvo

tebe spriti.

tebe na

2,6o / Ibn KaJJim el - Dienijje

lspol)avanjc oholosri jeste kao da nekom kralju dira u n1cgom

kml)e'srvo: ako tc ne ubije, onda

te zas1gurno proqcr:ltl.

A lspol):t\':tnJC z:wisri jeste kao da se bori s nc.:k1m ko je snaniji i

jai

od tebe!
Ko s:wlnda S\'oju srdbu i strast, ejtan se boji i njcgo\'c sjene. A

koga savlada njcgo,a srdba i strast, onda se on boji i SYOJC fikcije.

OSMO

POGLAVLJE

ll

RIZ!\ ICA Z\A 1\ JA /

263

O UZROC I MA, POSLJEDI CAMA I

NA I NU I EN JA GRIJ EHA

OOL0\1 \~ PR\ 1:

ll\ZLOZI GRIJEE~JA
Osnovni razlozi injenja g rijeha, i velikih i malih, vezuju sc za tri
stvari:
- ovisnost i vezivanje srca za nekoga mimo Allaha Uzvienog;
- pokoravanje snazi srdbe i
- pokora\aoje snazi strasti.
Drug1m rijeima kazano; to Je 1rk, pripisiYaoje Allahu druga, nasilje
i nemoral.
Krajnja posljedica vezivanja srca za nekoga pored Allaha Uzvienog
jeste irk, prizivanje nekoga drugog pored Allaha.
Krajnja posljedica pokoravanja snazi srdbe
nedunoga.

jeste

ubistvo

Krajnja posljcdic.'l pokoravanja snazi strasti jeste blud.

Zbog toga je Uzvieni spomenuo sva tri grijeha u jednom ajetu.
On je rekao: "I oni koji se robno Allaha drug-om bogu ne klanjaju, i
koji one, koje j e Allah zabranio, n e ubijaju, osim kad pravda zahti
j eva, i koji n e bludni e ! " 439

JEDNI GRIJESI POZJ\~\JU ORUGIUIA

Kada sc poini neki od ovih grijeha, on poziva na injenje sljedeeg.
irk poziva nn nasilje i blud, kao to tcvhid, priznavanje Allahove
jednoe,

i ihlas, iskrenost, brane vjerni kn od nemorala i nasilja. Uzvieni

je o tome rekao: " ... tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud,
j e1 je on uistinu bio Na iskreni rob. " 4411
S druge strane, nasilje poziva na irk i nemoral; a irk je

naj\ec

nasilje i nepraYda, kao to je tevhid najpravednija stvar. Pra,Tednosr JC

sudrug tevhidu, a nasilje je sudrug irku, pa ih zbog toga UzYicni i
spominje zajedno.
Spomen pravednosti i tevhida nalazimo u

rijeima

Svevinjega:

"Allal1 svjedoi da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i

u eni,

441

i da On postupa pra,edno. "

Spomen irka i nepravde nalazimo u Njegovim

"Mnogobotvo j e, zaista, "'elikanepravda!"
A nemoral poziva u irk i nepravdu,

rijeima:

442

naroito

ako pouda za

nemoralom bude snana, a ne moe joj se udovoljiti na neki drugi

nain

osim uz

injenje

je sihirima i cjmoom.
El-Furb n, 68.
""'Jusuf, 2-t
41
Alu lmmn, 18.
.u.: Lukman, 13.
'l'l

nepravde i nasilja, a pored toga potpomognura

RIZ N lCA ZNANJA f ~65

Allah Uzvieni spominje blud i irk zajedno u

s ljedeem

ajetu:

"'Bludnik se ne treba eniti osim bludnicom ili 1UJ1ogohokinjom, a

bludnica ne treba hiti poeljna osim bludniku ili mnogobocu , to je

zabranjeno vjernicima. "+13

SLUJOST TE\riiiDAUSRCU
Ova tri grijeha pozivaju i vode jedan ka drugom. Zbog toga ako je
te-vhid u srcu roba slab, a irk postojan, onda e rob sve vie i vie zapa

dati u nemoral i

sranom

ljubavlju vezivati se za ono

emu

strastveno

udi.
U tom kontekstu slijedi kur'anska poruka: "Sve to vam je dato
- samo je uivanje u ivotu ua ovom svijetu, a ono to je u Allaha
bolje jei trajnije za one koje vjeruju i u Gospodara se svoga uzdaju;
za one koji se klone velikih grijeha i razvTata i koji, kad il:1 ko ras
rdi, opntaju." 444 Allah Uzvieni obavjetava da je kod Njega za one
koji vjeruju i koji se na Njega oslanjaju sauvano dobro, a to je tevhid,
priznavanje da je Allah samo jedan.
Uzvieni je u aje tu rekao: " ... za one koji se klone velilih grijeha i
razvrata", a to

upuuje

na izbjegavanje poziva strasti. A zatim Uzvieni

u nastavku ajeta kae: " .. . i koji, kad ih ko nsrdi, oprataju" , a to

predstavlja odbacivanje poziva srdbe.
Uzvieni je u ajetu spomenuo tevhid i ednost, a na kraju spominje
i pravednost koja podrazumijeva oboje prethodno i u sebi nosi svako

dobro.

"' Eo-Nut, 3.

Es- um, 3(i-37.

'2.66/

Ibn K3JJ1Dl cl-Dievzijje

UIII.U\1 \~ 11111 t; l:

h\KO EJTAN i\APADA O\JEIG\

vaki rob razumom obdaren zna da ga eJtan moe napasu samo s

Jeune od tri strane:
prva strana: pregonjenje ili prerjeri,anje. Kada god m jek u neemu
pn.:de mJeru, zapadne u suYino, a co je seJtanO\ ud1o 1 put koj1m on
ulazi u srce.
Da bi sc sauvali pretjerivanja, potrebno je zadovoljiti duu i tijelo
svim onim to trebaju: hranom, piem, odmorom, u%icirna ... i kada
osigu m to, bit e zatien od napada svog ncpri jnrcl.ja;
druga strana: gaA et ili nemarnost. Onaj koj i je stalno budan i spomi
nje Allaha Uzvienog nalazi se u utvrdi zikra. Ali kada zapadne u nemar
i zaborav, tada je otvorio vrata svoje urvrde kroz koja napada njego,
neprijatelj, a onda mu je teko i muno da ga

IZ

nje istjera;

trea strana: optereivanje bilo ime ro ga sc ne tie.

OOL0\1 \~ TRf(l:

IL\ZLOZI GIUJEE~JA
Rob ne ini ono to mu je zabranjeno osim iz jednog od dva raz
loga:
prvi razlog: loe miljenje roba o njegovom Gospodaru, mislei da ako
sc pokori Allahu Uzvienom i ne uini odreeni grijeh, da mu On nee
dati bolje dobro i vei uitak od o noga to je nakratko osjclio u grijehu;
drugi razlog: da rob zna da mu AJhlh Uzvieni moe dati vei LIimk i
bolje dobro, jer onaj ko se neega odrekne radi Allaha, Allah Uzvieni
mu

lO

mnogostruko nadoknadi..:.~ 5 Meutim, nad robom je prevladala

" R.lnlJI.' ~mo naveli had1s koji go\ori o OYome.

IHZN!CA ZNANJA/ 2.67

njegova strast, pa se nije mogao suzdrati grijeha, a njegov razum zas

jenila je pouda.
Rob u ptvom
a u drugom

sluaju ini

sluaju ini

grijeh zbog pomanjkanja svoga znanja,

grijeh zbog slabosti svog razuma i nedovoljne

razboritosti.
Jahja b. Muaz veli: Kome Allah Uzvieni pribete njegovo srce dok
ui dovu,

On mu tu dovu

nee

odbiti!"

Ja kaem: Ako srce roba bude pribrano, njegova ovisnost i potreba

za Allahom iskrena, a nada i pouzdanje u Allaha

vrsti,

takvom e robu

gotovo svaka dova biti usliana.

OI.OllAK ET\' RTI:

BOLNA ZAVRNICA KOJOJ VODEGRIJESI

Ljudi

ulaziti u dehennemsku vatru zbog jednog od tri razloga:

prvi razlog: sumnja koja je izazvala nepovjerenje prema Allal1ovoj vjeri;

drugi razlog: strast koja za posljedicu ima davanje prednosti poudama
nad

pokornou

trei

Allahu Uzvienom i Njegovim zadovoljstvom;

razlog: srdba koja donosi neprijateljski odnos prema Allahovim

stvorenjima.
A uzroci svih greaka i grijeenja jesu:
-oholost, za koju znamo kako je odvela Iblisa;
- pohlep a, koja je Adema, a.s., izvela iz D enneta, i
- zavist, koja je ponukala jednog od Ademovih sinova da ubije
svoga brata.
Ko bude

sauvao

od ove tri osobine

sauvan

je od svakog zla, jer se

ne,1erstvo raa iz oholosti, grijesi iz pohlepe, a nasilje i nepravda iz zavisti.

~68/ lun KaJJim ei - Dievzijje

UIIL0\1 \1\ PFll:

OPT.I EC~Il l TIL.\GO\tL\H ISTINE l L\l

(u,aj sc lai jer la unitava predsraYu srYarnosti i onoga to O\'jck
ui,

t:tko da je kasnije teko prenijeti istinu i nekoga njoj

poduiti.

Laljivac ono to ne postoji predstavlja u realnoj otjelovljenoj slici, a

ono to nusta i postoji on predstaYlja kao

neposrojee

i realno. On

isLinu protura kao la, a la protura kao istinu. Dobro izlae kao zlo,
a zlo izlae kao dobro. U tab.-vorn stanju Jaljivac gubi prcdstaYu o
stvarnosti, spoznaja mu se zamuti, i to mu bude kazna. No, zatim, on
to predstavlja i izlae sagovorniku koga je zaveo, pa i njemu

zamuuje

stvarnu, realnu spoznaju stvarnosti.

Dua laljivca bjei i okree se od
ncpostojcem

postojee ive

stvarnosti, naginje

i preferira zabludu. Kada se sve to pohari i poremeti

kod laljivca, i on postane pra,i potvreni laljivac, onda sva njcgo\'a

eljela budu

oliena

laim.a i pokvarenou, kao to je njegov jezik olien

i prepoznatljiv po laima. Poslije toga mu jezik

priutiti, niti

nee

nikakve korisa

mu djela od koristi biti.

Zbog toga je la osnova s,akog razvrata i grijeha. O rome je AlL'lbm

Poslanik, s.a.,:s., rekao: "A la doista vodi ka grijeenju i razttratu. a raz1'Tat
Podi ka vatrif"-l-l6 U poetku La izlazi iz due ka jeziku, i onda ga okalja

i pokvari, a zatim ide ka ostatku cijela i unitava dobra djela koje tijelo
ini,

kao to je jeziku unitila govor. Zatim la ovlada

rijeima,

djelima

i stanjem ovjeka, a onda se nad njim nadvije propast i zaposjedne ga.

Bolest la%i iri se sve dok u potpunosti ne uniti
Uzvieni daruje Svoj lijek istine koji
ZalO nas ne

udi injenica

ovjeka,

osim ako Allah

iz korijena ib..1pati materiju lai.

da je osnova i temelj svih dobcib djela

istina i istinoljubivost, a temelj i osnova loih i pokuenib djela poput:

" Ell3uh~n. 6.094,1

~lushm, 2.606 i 2.607, u pred:1.11ju od Abdull:tha b. i\lesuda, r.:L

RIZ!'\ ICA ZNANJA

/ 269

pretvaranja, sarnodivljenja, oholosti, hvalisanja, uzdizanja, nasilja, zla,

nemoi,

tijenosri,

kuka,iluka,

omalovaavanja i come

slino,

jeste la.

Svako dobro djelo, praktino ili djelo srca, proizlazi iz istine.

Svako loe djelo, praktino ili djelo srca, proizlazi i"; lai.
J\llah Svevinji kanjava hl7.ljivca, tako to ga zavcd<: i udalji od
onoga to

mu koristiti, a

nagrauje iskrenoga,

dobrobit i ono to mu je korisno u

dunjalukom

L'isrinu, nita rako ne donosi dobro za

tako to gn

upuuje

na

i ahirctskom ivotu.

ovjeka

i na dunjaluku i na

ahiretu kao istina i iskrenost, a, opet, na drugoj strani, nita tako ne

pmlai

i ne donosi loe poput lai. Uzvieni je rekao: "O vje1nici , bojte

se Allaha i budite s onima koji su iskreni! " 447 Zatim je kazao: ''Ovo
je Dan u kojem e islaenima od koristi iskrenost njil1ova biti. "~ 4s U
drugoj suri stoji: "Akada j e b01ba ve propisana, bolje bi imbilo da su
premaAllahu i skreni." 449 Potom, u suri El-.Maida, On kae: " Dolazili
su i neki beduini koji su se izvinjavali i traili doput enje da ne idu,
i tako su izostali oni koji s u Allahu i Nj egovom P osla niku lagali; a

teka patnja pogodit e one meu njim.a koji nisu vjer ovali. " 450

0111.0.11 \KESTI:

IENJE OD GRIJEIIA

Pravi vjernik koji je spoznao svoga Gospodara ne nareduje ljudima

da ostave dunjaluk, jer oni nisu sposobni co uiniti, nego im nareuje
da, :/.ivei na dunjaluku, ostave grijehe. Ostavljanje, oslaboanje od
dunjaluka, jeste pohvalno i vrijedno, ali ostavljanje grijeha obavezno je i
" llt-Tcvb3, J J9.
"' El Mnida, 11 9.
""~lulummed, 21.

' 'Et-Tc:,ba, 90.

2.70/ Ibn KaJjtm ei - Dievzijje

nnn.:deno.\kn ko onome koji ne izHa,n obm ezu moemo narediti da

tnt

ono sto JC pohvalno?!

\ko tm JC teko da se i grijeha klone 1 sau\oaju, oncJa sc potrudi da

im. spominjanJem \.J.InhoYih blagodao prema nJima 1 '\.)egO\ th sa\fenih

A

i liJcpth s\ojsr:wa, omili Allaha L Z\;cnog, pa da Ga za, ole, Jer srca su

srYorena da 'ole Allaha. to je u njihO\oj pnrodt. Ako srca za\ole \lbha
Uzvienog i za t\jega se pmeu, onda e im bici lahko t Jednostavno da se
okane 1 predu grijeha. Jahja b. ;\[uaz veli: Stjecanje dunjaluka od rm~um
nog<t bolje je i vrednije od odricanja i ostaVlJanja dunja luka od neznalice!
Vjernik koji je spoznao svoga Gospodara po%iva ljude J\Uabu i
olakava im pri hvatanje poziva, dok zahicl~ 51 poziva ljude A llahu pn:ko
ostavljanja i ocJ rjcaoja od clunjaluka, pa im teko pacln ela prihvate taj
poziv. Odbijanje od dojenja jeste teko, jer onaj koji cijelo vrijeme
doji ne mo7e shYatiti da to moze ostaviti, pa ako sc dojenje ne moe
prekinuti, zato onda ne p onuditi dojeneru najbolju doJilju, jer mlijeko
ima velikog utjecaja na prirodu, psihu i ponaanje dojeneta. Glupost
doJilje odrazit e se na dojene, a najhalirermjc 1 pravo dojenJe JCSte
ono zbog gladi dojenera.~2! Ako dojene trna snagu da savlada preki
danje dojenja, to je uspjeh, a u protivnom neka dojt s mjerom jer i
prej<:dan1e nekad zna biti pogubno.

001.0\IA~

SE0\11:

ZN;\(:AJ SUSTEZANJA OD GRIJEHA

Neka je slavljen Allah, Gospodar svjetova. Da u ostavljnnju grijeha
loih djela nema nikakve korjsci osim dokazivnnj:1 ovjenosti, lije

OnaJ koJi se udne dunJaluka rndi AJhh:t Uzdenog. (op. pr~,.)

' ' 1'1 Huh~u. 5.102, 1\fu~llm, 1.455, u predanju od \t;:e, r.;t., ud1e se kize: "Pr.l\u jr dc:>JCOJe

~hn~-t gbdt." U h:tdtsu se mtsil da je pra,o dojenje; n:t o~nuvu kojeg 'e utvrduje srvdstvo po

mh)cku, ono kuje je osno\'na djctcro,a JShr:tn:l.

RIZNICA ZNANJA /27 1

pog ugleda, uvanja asti i imetka od kojeg zavisi dunjaluk.i i ahiretski

uspjeh, to bi zaista bilo dovoljno.

1Ieluri.rn,

u ostavljanju grijeha ima

mnogo vie koristi od toga to smo spomenuli. Ovdje

emo

nabrojati

neke koristi i dobra koje dobiva rob koji radi Allaha ostavlja grijehe, a

co su: stjecanje ljubaYi od drutva i smjelo druenje s ljudima; lijep i

ugodan ivot; oputenost cijela i

nstina

srca;

istoa

due, blagost u

srcu i irokogrudnost; sigurnost od napada i uvreda grenika i razvrat

nika; iezavanje briga, tuge i alosti;
sr:10og nma od

poast dui od

poniavanja; zat.ita

tmina grijeha; izlm!: iz svake krize, od

ega

su

uskraeni

grenici i razvratnici; olakana opskrba koja dolazi odakle se rob i ne

nada; zatita od patnje koja

pogaa

grenike i razvrarnike; olakana

izrravanje ibadeta; olakana saznavanje i

uenje

nauke; lijep poloaj i

uvaavanje meu ljudima; lijep spomen u dovi drugih; vedrina i ljupkost

na licu; ugled i uvaavanje u srcima ljudi;
bude izloen napadu i nasilju; odbrana

pomo

asti

i zatita od ljudi ako

ako ga neko kleverom ili

ogovaranjem pokua okaljati; brzo usliavanje njegove dove; podizanje

pregrade i doivljaj oputenosti u drutvu Allahovom; bliskost s mele
kima; udaljenost od ejtana, ljudskih i dinskib; natjecanje ljudi da ga
uslue i rijee neku ojegm:u potrebu; enj a ljudi za njegovim drutvom

i naklonou; oslobaanje straha od smrti; veselo iekivanje glasnika

smrti jer se cime seli svome Gospodaru, u Njegovu blizinu; bezvri
jednost dunjaluka u njegovom srcu; spozn aja prave vrijednosti ahiteta;

briga za velikim posjedom ahiretskim; uspjeh na ahiretu; osjeanje slasti

pokoravanja Allahu;

osjeanje

slasti imana; dova

Nosaa

Ar5a i drugih

meleka oko njega za oprost grijeha; radost dva meleka pisara koji za
pisuju njegova djela;

poveanje

znanja, spoznaje, imana i razuma; posti

7.anje Allahove ljubavi i blizine; Allahova radost pri svakom .istigfaru i

pok::tjanju... Sve e ovo mb doiivljavati s posebnom vrstom neopisive
radosti koju nikada ne moe pronai ili osjetiti u grijehu.

Q,-o su samo neke bJagodari i poasti koje dolaze kao rezultat os

rmljanja grijeha na dunjaluku.
A kada takav rob umre, meleki mu donose radosnu Yijcst od
Gospodara svjetova, a to je da je svojim djelima znsluiio Dennet,
da za njega nema seraha i da ne treba tugovati. Rob biva prenesen
iz dunjalukog zatvora 153 i ~esnaca u neku dennctsku bau, gdje
e ui,~ati

do Sudnjeg dana. U tom danu ljudi

biti izloeni suncu i

vrelini, guei se u znoju, a ovaj e rob biti u hladovini Ara. 45~ Pa kada
ljudi budu upueni ka S\'Ojim sranitima, AJJah e ga izdvojiti u desnu
stranu sa svim SYojim odanim robovima i s onima koji su uspjeli: ''To je

Allahova milost koju On daje konl.e hoe, a u Allaha milost je velika

~SS"

m O rome je All:tho\ Poslamk, s.ax.s., rek:lo: nunjaluk )t zanor za VJernika, a D!enner m

nevJernika." ZabilJeio gn je ~fustim, 2.956, u predanju od Ebu Hurcjre, r.:1.
; O (l\'ome zabiljeen je batHs, El-B ubari, 660, J.423 i 6.806, i Muslim 1.03 1.
., El Duma, -1.

DEVETO

POGLAVLJE

RIZNICA ZNANJA

l 275

O PUT NICIMA KA ALLAH U

ODLOll \K PRVI:

POTREBEZA PUT DO VELIKOGCILJA

Najvii cilj roba, postizanje AlJahovog zadovoljstva, ostvaruje e
pomou

dvoga: uz visoku ambiciju ili elju i ispravnu namjeru, dok

onaj ko ne posjeduje ovo dvoje nikada

nee

ni

stii

do cilja.

Osoba velike ambicije i jake elje vezala je svoje srce za Allaha

Uzvienog, a ako uz to jo posjeduje i ispravnu namjeru, onda

kre

nuti putem koji vodi ka Allahu. Namjera ili rujet odreuje put do cilja,
a ambicija j elja sam cilj. I onog

asa

kada se elja i namjera ujedine

i krenu ka jednom cilju, onda je sva briga roba da dosegne i postigne

postavljeni cilj.
f\l[eutim,
ovodunjaluke

ako je ambicija roba mala i slaba, ona

bezvrijedne stvari, a zaboravit

se vezivati za

na najvii cilj kojem

276/ Ibn K3jjim ci - Oicvzijjc

treba teiti. U

sluaju

da namjera nije ispravna, onda e rob slijcdiri onaj

put koji ne vocli ka cilju. S\a stvar vezana je za ovo dvoje: ambiciju roba
i njegovu namjeru. To dvoje trae se i zahtijevaju od roba da ih ispuni,
a on to

nee

iiipuniti dok ne ostavi j zapostavi troje:

prvo: obiaje, drutvene ceremonije i navike koje su ljudi izn1-islili;

drugo: otklanjanje svib prepreka koje mu ometaju da svoju ambiciju
usmjeri ka eljenom cilju j da krene putem koji je izabrao svojom iskre
nom namjerom;
tree:

prekidanje svih veza kojima se srce okree, a koje ga sputavaju

da se usmjeri i ve:.wjc samo za svoj

najvei

Razlika izmeu prepreka (avaik)

prepreke vanjski

inioci,

odnosno

cilj.

veza (alaik) jeste u tome to su

dogaaji,

a veze su unutranji odnos

srca prema neemu doputenom.

Osnovno pravilo u oslobaanju od ovih zamki na putu do

najveeg

cilja ogleda sc u rome da rob ostavi i napusti sYe nepotrebno to ga

zaokuplja i odvodi od ostvarenja njegovog cilja, bez obzira radilo se co
o jelu,

piu,

odmoru, snu, druenju s ljudima i slino. Rob

od svega

toga uzeti onoJjko koliko mu je potrebno da bi mogao nastaviti na putu

ostvarivanja svog cilja, a odbacit e sve ono to ga spreava u ostvarenju
cilja ili slabi njegovu snagu i kretanje ka cilju.
A Allah daje podrku za dobro!

ODLO~IAK

OllUGI:

NAJVREDNIJI ZIKH- VELIANJE l StAVLJENJ EALLAHAUZVIENOG

Neki zakici otpoinju svoj zikr samo jezikom i bez prisustva srca.
Zatim ne prestaju

veliati Allaha

Uzvienog sve dok se i srce ne probudi

RIZ N ICA ZNANJA / 277

1 pribcre,
1 hvale

a onda se zikr jezika sjedinjuje sa zikrom srca, pa zaJedno slave

Allaha

Svemogueg.

Drugi zalciri ne

ine

tako. Oni ne

orpoioju

sve c.lok se srce ne sabere i bude prisutno, a onda

vetianjem

velianjem

poinju

sa

Allaha

sranim

1\llaha Uzvienog. Kada se srce zanese i utone u zikr, onda

mu sc pridruuje i jezik, te zajedno slave Allitha :r-.1ilostivog.

Prvi zakiri prenose zikr s je7Jka na srce, a drugi sa srca na jezik,
tako da srce nikada nije odvojeno od zikra. Prvo se smiruju i ptizivaju
budnost, sve dok ne osjete apat srca u zik..ru, a onda taj

osjeaj

na jezik. Kada se jezik i srce stope u jedan zikr i udube se

polahko prenose raj
ne pone

initi

osjeaj

1.t

prenose
nj, onda

na ostale dijelove tijela, sve dok cijelo tijelo

zikr.

Najbolji j najkorisnjji zikr jeste onaj u kojem se sjedine jezik i srce,

a rijei kojima se slavi AJlah Uzvieni u takvom zikru budu iz sunneta
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te da zakir uz to proivljava i
znaenje

osjea

onoga to izgovara.

Olli.OliAK TIIEI:

NAGWA ZA POSVEENOST ALLAJllJ

Kada rob osvane ili omrkne, a njegova jedina briga koju nosi u
srcu bude samo Allah Uzvieni, tada Allah

Svemogui

na Sebe preuz

me rjeavanje svib njegovih potreba. Oslobodi ga svih problema koji

ga

mue,

dok njegovo srce isprazni j pripremi za ljubav prema Allahu,

jezik rezervje za zikr, a ostatak tijela za ibadet i pokornost Njemu

Svemonome. Meutim,

kada rob osvane ili omrkne, a sva njegova

briga bude san1o dunjaluk, Allah Uzvieni narovari ga njegovim briga

278 l fb n Kajjim e l - Dievzijje

ma, mukama i patnjama, a zatim ga prepusti njemu samome. Umjesto

da isprazni njegovo srce za ljubav prema Njemu, Uzvienom, O n ga
isprazni za ljubav prema stvorenjima, jezik njegov rezervie za spomi
njanje ljudi, a ostatak tijela za pokornost i uslug u ljudima. U takvom
stanju

ovjek

pati i ulae velike napore

sluei

drugima i

podsjeajui

oa ivotinju koja cijeli ivot samo drugima koristi. Zapravo, on je poput

kovakog m jeha ija

se koa rastee, a on od toga nema nita.

Svaki onaj ko se odbije pokoriti Allahu Uzvienom i Njega voljeti,

bude iskuan pokornou, iskazivanjem ljubavi i sluenjem stvorenjima
kao to je i on. Uzvieni je rekao: "Onome ko se hude slijepim pravio

da ne hi Milostivog veliao , Mi emo ejtana natovariti, pa e mu on

nerazdvojni drug postati! " 456
Sufjan b. Ujejna veli: '"Kaite mi bilo kakvu izreku ili pouku
poznatu

meu

Arapima, a ja

vam to

nai

u Kur'anu! ' Neko je od

prisutnih kazao: 'Gdje se u Kur'anu sp ominje neto poput izreke: 'Daj

svom bratu hurmu, pa ako je odbije, ti mu dadni uarak!?" Na to mu

Sufjan odgovori: 'U rijeima Uzvienog: ' Onome ko se hude slijepim

pravio da ne bi Milostivog veliao Mi emo ejtana natovariti! ""m

ODLO~IAK ETVIlTI:

ZUJlD - SUSTEZANJE OD DUNJALUKA

Rob u svom srcu nee osjetiti

enj u

i elju za ahiretom sve dok se

ne sustegne od dunjaluka. A zuhd, sustezanje od dunjaluka, nee biti

ispravan dok rob ne shvati dvije stvari:

prvo: dok ne

shvati da je

dunjaluki

ivot kratak, a dunjaJ.uk prola

zan, da je dunjaluk bezvrijedan i nitavan, da se ne vrijedi boriti za njega

Ez-Zuhruf, 36.
' '" Ez-Zuhruf, 36.

, 31

RIZN[CA ZNANJA/ 2.79

ili za njim tugovati, da je on pun bola, patnje i tuge. A zadnja najvea

stvar od svega toga jeste gubitak dunjaluka i njegov kraj. Onaj ko

ezne

i tei za dunjalukom nikada se ne rjeava okova brige; brine se prije

nego to ostvari neto od dunjaluka, brine se kada ga ostvari i osvoji, a
na kraju tuguje i osjea bol kada ga izgubi.
Ovo je jedna stvar koju rob mora shvatiti;

drugo: da shvati da ahiret dolazi i pribliava se, da je neizbjean i da

e

se ostvariti, da je ahlret vjean i nee ga nestati. Da iekuje njegove

ljepote, dobrote i ono

neuporedivu razliku

emu

se srca raduju. Zatim, da shvati ogromnu,

izmeu

dunjaluka i onoga to irna na njemu, s

jedne strane, i ab.ireta i onoga to je u njemu, s druge strane. Ahiret je

onakav kako ga Uzvieni opisuje: "Aonaj svijet bolji je i vj ean j e ! " 458
Tamo su sva dobra; savrena i

vjena,

a sve to je na dunjalL1ku samo je

privid, i to manjkav, bezvrijedan i kratkotrajan!

Ako rob dobro shvati ovo dvoje, dat
razumnije i

loginije,

prednost onome to je

a sustegnut e se od onoga to zuhd zahtijeva da

se zanemari.
Ljudska je priroda tak-va da se ne odrie trenutne koristi i prisutnog
uitka radi neke
da je ono

oekivane

oekivano

daleke koristi i uitka, osim ako se ispostavi

bolje i vrednije od trenutnog, a u srcu se probudi

elja za boljim. Ali ako

ovjek,

ipak, dadne prednost onome trenutnom

i prisutnom, iako je manje vrijedno, onda je to uinio zbog toga to

mu vrijednost oekivane koristi nije bila dovoljno jasna, ili zato to nije
mario i eznuo za boljim.
Bilo koji razlog zbog kojeg je dao prednost manje vrednijem uitku
i koristi

upuuje

na slabost imana i pomanjkanje razuma i razboritosti.

ezne

za dunjalukom i tei za njegovim stjecanjem ima dvije

Onaj koji

mogunosti:
'-R

El-E'la, 17.

da prizna da su ahiretsko bogatstvo i nagrada bolji i vredniji

280/ Ibn Kajjim <>1-Dcnijjc

od svega dunjalukog-ili da to porekne. Ako porekne tu

je apsolutno

ist

injenicu,

onda

od imana i pravi je nevjernik, no ako prizna da jt.:

S\'C

ahiretsko bolje i vrednije od dunjalukoga, nli mu, i pored priznanja, ne

daje prednost, onda je to pokazatelj slabosti njegovog razuma i mahana
njegovog izbora.
Ovo je stvarna
pobjei, ili je na

nuna podjela od koje nijedan

ovjek

ne moe

jednoj ili na drugoj strani. Davanje prednosti dunjaluku

nad ahiretom jeste posljedica iskvarenosti imana ili pomanjkanja

razuma. A kako je to samo

esta

pojava?! Zbog toga su i\llahO\

Poslanik, s.a.v.s., i njegovi drugovi, u1., odbacili dunjaluk i svoja srca

okrenuli od njega. Oni dunjaluku nisu davali vanost, nisu ga voljeli.
Napustili su ga

nisu za njim teili. Dunjaluk su smatrali zatvorom,

a nikako mjesrom za uivanje. Prema dunjaluku postavili su se kao

pravi zahidi. A da su samo eljeli, mogli su imati sve

dunjaJuko

to

poele, jer su Poslani ku, s.a.,~s., bili nuen i kljuevi dunjalukih riznica
i blaga, ali ib je on, odbio. Potom se

dunjaluko

blago izlilo pred

ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ali su oni dali prednost ahircru.

Nisu htjeli prodati svoje ahitetsko dobro u zamjenu za
Znali su da je dunjaluk samo prolazna

kua

dunjaJuko.

i prijelaz do

vjenog

pravog boravita. Bili su uvjereni da je dunjaluk trenutno sjedite,

a ne

kua

ui,ranja i radosti. Vjerovali su da su dunjaluk samo ljetni

oblaci, koji

sc ubrzo

dosegao, a ona

izmie

razii

i nestati, i privid duge, koju samo to nisi

dalje.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: "ta ja imam od dunjaluka?! Moj

ivot na dunjaluku slii primjeru putnika koji se sklonio pod hlad dn1eta u
poslijepodnevnom odmoru, a, zatim ustao i otiao dalje! "459 A u drugom hadisu
~~ Et-Tirmizi, 2.483,

Ibn Mad:t, 4.109,Ahmcd, l /391 t441, i El-H akim, 4/310, u prccbnju od Ibn
Mcsuda, r.:~., s rim d:1 sc u nizu nalll2i EI-Mesudi kojt je ocijenjen kao 1/IUbta/oJ, mije:to je prcd:~nJa.
Medurim za ovo prcd.1njc im:uno Jahitl. potpOru, u dntgom nizu prcnosiL1ca koji je z:tbtljcito
Ahmed u MJmJtrl!t, 1/301, t u djelu Et:Zubd. str. 3; z.1tim El-l lakim, 4/309, Lbn Hibb:m, 6352, i
Abd b. Humjed, 599, u predanju ocllbn r\bbasa, r.:t., a ~:thtd je ocijenjen k:to sahih.

RIZNICA Zt\Al\JA /281

Poslaruk, s.a.Y.s., Yeli: "Dunjaluk spram ahiret4jeste kao kad neko od l'OSgum-e

prst u more. a zatim ga izvadi, pa neka pogleda koliko se umanjilo more! ..~'
Allah UzYieni veli: ivot na ovom svijetu slian j e bilju

zenutljskom na koje Mi spustimo s nebakiu s kojim se ona izmijea,

kojim se onda luane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja uJaasi svojim
ruhom i okiti, i kad stanovnici njezini pomisle da su tog'a gospodari,
doe zapovijed

niega

Naa, nou ili danju, i Mi to pokosilno, kao da prije

nije ni bilo. eto, tako Mi potanko :izlaemo dokaze narodu

koji hoe da rannisli. Allah poziva u

k-uu mira i

ukazuje na pravi

put onome kome On hoe. " 461

l rekao je: "Navedi im kao pximjer da je ivot ua ovom svijetu
kao hilje, koje i poslije 11atapanja vodom, koju Mi s neba sputamo,

ipak, postane suho, i ''jetrovi ga raznesu. AAllah sve moe! Bog'atstvo

i sinovi ukras su u ivotu na ovom svijetu.. a dobra djela, koja vjeno

ostaju, hit

ovjek moe

od Gospodara tvoga bolje

nagraena

i ono u to se

pou.zda1i. " 462

l rekao je: "Znajte da ?..ivot na ovom svijetu nije nita ruugo do

igra, i razonoda, i uljepavanje, i meusobno hvalisanje i nadmetanje

imecima i brojem djece! Primje1 za io jeste hilje

iji ~ast

poslije

kie oduevljava nevjernike, ono zatim huja, ali ga poslije vidi

poutjela, dabi se nakraju skrilo. Ana onomje svijetu teka patnja
i Allahov oprost i zadovo}j stvo; ivot na ovom svijetu samo je varijivo

nasladivanje. "~63
l rekao je: "Ljudima se

ini

da je lijepo samo ono za im ude:

ene, sinovi, gomile zlata i sxebra, divni konji, stoka i usjevi. To

"'" /llu~lim, 2.858, u pred:mju od El Musrevridn b. eddada.

1
"" Junus, 24-25.

"~ EJ.J<chf, 45-46.

..., El l bdid, 20.

~82

Ibn Kajji m ei-Dicvzijjc

su blagodati u

i~rotu

jeste u Allaha. Reci:

na ovom svijetu; a najljepe mjesto povratka

'Hoete

li da vam kaem ta je bolje od toga?

Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imat e u Gospodara

svog-a dennetske bae, kroz koje
boraviti, i

iste

robove Svoje. "~

rijeke

tei,

u njima

e vjeno

ene, i Allahovu naklonost' , a Allah dob1o poznaje

64

I rekao je: "Oni se raduju ivotu na ovom svijetu. a ivot na ovom

svijetu prema onom svijetu samo je prolazno uivanje. '' 41' 5

I rekao je: " Onima koji ne

oekuju

da

pred Nas stati i koji

su zadovoljni ivotom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i

onima koji su prema dokazima Naim ravnoduni - prebivalite
njihovo bit e Dehem1em, zbog onoga to su radili. " 466
I rekao je: '' O vjernici, zato ste neki oklijevali kad vam je bilo
reeno:

'Krenite u borbu na Allahovu putu!' Kao da ste za zemlju

prikovani? Zar vam je drai ivot na ovome svijetu od onoga svijeta? A

uivanje na ovom svijetu, prema onom naonom svijetu. nije nita....u;
1 rekao je: "ta ti misli, ako im Mi doputamo da godinama

uivaju, i naposljetku ih snae ono

ime

ta od slatkog ivota koji su provodili."

im se p1ijeti, zru

l rekao je: "A onoga dana kada doive ono

uinit e im se

e imati

468

ime

im se prijeti,

da su ostali samo jedan as dalla. I dosta! A zar e ko

drugi biti uniten do narod raskalaeni! " 469

l rekao je: "Pitaju te o Sma1..-u svijeta:- Kada

se dogoditi! Ti

11e zna, pa kako da o njemu zbori, o njemu samo Gospodru tvoj

Alu [m ran, [ "" [ 5.

.; Br-lb'd, 26.
"" Junus, 7-8.

..- El-1e\b:t, 38.

"' E-u'ara, 205-207.
"" rl \hkaf. 35.

RIZNICA ZNANJA/ ~83

zna. Tvoja e opomena koristiti samo onome koji g-a se bude bojao,

a njima e se uiniti onoga dana, kada ga doive, da su samo jednu

veer ili jedno jutro njezino ostali. "~ 70

I rekao je: "A na dan kad nastupi

as

oivljenja,

zaklinjati da su u grobovima samo jedan as ostali.! "

zloinci e

se

471

I rekao je: '"A koliko ste godina na Zemlji p1oveli? ', upitat e
On. 'P1oveli smo samo dan ili samo dio dana' , odgovorit

oni,

'pitaj one koji su biojali.' 'Pa da, kratko ste p1oveli', rei e On, 'da
ste samo znali! "'~ 72
I rekao je: "Na dan kada

se u rog puhnuti. Tog-a emo dana.

nevjernike modJe sakupiti, i jedan e dlrugom tiho govoriti: 'Niste

ostali vie od deset dana.' Mi dobro znamo o

emu e

oni govoriti

kada najrazboritiji1ekn.e: 'Ostali. ste samo dan jedan!' " 473

Neka nam Allah pomogne, mi se u Njega uzdamo!

ODLOliAK I'ETI:

VRSTO VEZIVANJE ROBAZA SVOGA GOSPODAHA

Rob e nastojati da bude u stalnoj vezi sa svojim Gospodarom sve

dok njegova ljubav j htijenje ne dosegnu do Njegovog Uzvienog lica.
Ovo

znai

da se rob vezuje samo za Allaha

Svemonoga ispoljavajui

svoju ljubav jedino prema Njemu, zatim da njegova spoznaja

dokui

Allahove sijale, savrene osobine, esmaul-husna, Njegova lijepa imena,

i ef'aleblll-adilc, Njegova pravedna djela, u tolikoj mjeri da ta spoznaja
rn En-Nazint, 42-46.
1

Er-Rum, 55.
EJ-Mu'minun, 112-114.
'"''Ta-Ila, 102-104.
"'

r!

284 /

lbu Kajjim e i - Uien ijje

bude tako

ista

da jt: ne uL-lija

neistoa

ta 'tila, negiranja nekih Alla

hovih imena, atributa ili djela, isto onako kao to je rob zatitio svjetlo
svoje ljubavi prema 1\llabu Uzvienom od tmina irka, potom da zikr,
velianje

Allaha Uzvienog od roba, otkloni zastor nemara i zaborava

koji je ranije stajao

izmeu

roba i njl!govog

Gospodar~.

stanju rob stalno misliti na svoga Gospodara i Njega

e

U takvom

e veliati,

a djela

mu biti ,-ezana za ono to Allah Uzvieni nareuje ili zabranjuje; lnit

e nareeno

a ostavljat

jer mu to nalae njegov Gospodar, Koji voli pokornost,

Svemogui,

i izbjegavati zabranjeno jer je ga je na to oba\ezao On,

Koji prezire injenje loeg.

POSTUPCI ROBA JZ~IEOU l JENJA NAREOENOG l OST.\\lJANJA ZABilANJENOG

Prethodno spomenuto predstavlja pojanjenje kako se rob treba
ophoditi prema narcdenom i zabranjenom, a sutina tog odnosa jeste
u nestanku poticanja na izvrenje narcenog ili ostavljao ju zabranjenog
radi nekog brzog dunjalukog dobitka. Nakon toga rob
stepen
e

tm~kk11/a,

dosegnuti i

pouzdanja i oslanjanja na Allaha Uzvienog; pri emu

biti smiren i zadovoljan Allahovom odredbom, ne

kada ne

optuujui

protivei

se i ni

svoga Gospodara za neko stanje koje mu je odre

dio. A onda slijedi i stepen pokazivanja ovisnosti i potrebe za Allahom

Uzvien.im, zanemarujui sve drugo mimo Njega. Zatim

rob

dosei

i doivjeti i druge stepene: strahopotovanje pred AUabom, nadu u

Njega, radost, smirenost i zadovoljstvo uz Njega;
osim Njega,
nee

nee

nee

sc bojati nikoga

sc nadati nekoj dobrobiti ni od koga osim od Njega i

se radovati ni s kim drugim osim s Njim i uz Njega.

Ako uz neko srvorcnje i osjeti radost ili

sreu,

ro nije ona pm

puna radost i stvarna srea u kojoj srce nalazi smiraj i uitak, jer se ono

RfZNlCA ZNAKJA/ 285

smiruje samo uz Allaha Uzvienog, dok sve drugo ne moze donijeti

osjeaj

smiraja osim ako ne pomae srcu na putu do Allaha i smiraja

uz Njega. A u sluaju da srce bude uskraeno, pa ne dosegne do svoga

Gospodara, iako je tuno, usamljeno i izgubljeno zbog Njegove odsut
nosti, opet je pree da se srce Njemu raduje i nada. nego da trai smiraj
i uitaknegdje drLlgo pored Njega.

Srce

nee pronai

smiraja i uitka osim uz Allaha Uzvienog i u

onim djelima koja ga pribliavaju Uzvienom. SveYinji nas u Kur'anu

obavjetava da ne voli one koji se raduju
474

njegovom Ljepotama

ve nareuje

dunjalukim

ukrasima i

da se v jernici raduju Allahovoj

milosti i Njegovoj blagodati; islamu, imanu i Kur'anu, kako su blagodat

ptotwnaili ashabi Allahovog Poslnika, s.a.v.s., i tabiini.m

elimo kazati da onaj ko dosegne spomenute stepene kod Allaha

Uzvienog dosegao je cilj, a u protivnom je daleko i odvojen je od
svoga Gospodara, vezan za svoju duu i

duojaluke

ciljeve, zamuene je

spoznaje o svome Gospodaru, neiskrene elje za stjecanjem Njegovog

zadovoljstva i ncpotpunog ponaanja i djela.

OlllmL~I\ ESTI:

MALOBROJNOST PUTNIKA KA ALLAHU~ A~'INOTVO PROPALIH

Ako su Allah U zviseni i NjegovPoslanik, s.a.v. s., na jednoj strani, dobro

pazi da ti ne bude na drugoj, jer takav postupak vodi ka suprotstavljanju

i neprijatdjstvu prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. 476
'" Uzvleoi je rekao: "Ne raduj se (blagtL koje i i j e ela U>), jer Allalt ne voli one koji se
(drmjaluk-u) raduju!" (El-Kasns, 78.)
""5 Uz,icni je rekao: "Reci: 'Neka se zato AllaJwvoj blagodati i miJ osti raduju, to je bolje od
onoga to gomilaju!" Qunus, 58.)
'""'' OZ\ieni je rekao: " ... a onoga ko se suprotst.wlja Allahu i Poslani.ku Njegovu, Allalt
e z:usta s1rano kazniti!"' (El-En t":! l, 13.). U drugom ajem Uzvieni je rek:lo: "OJJj koji su

286/ Ibn l<aJjim ei - Devzijje

~emoj OYO

poetni

nipodatavati jer ce i pni

pribliava krajnosti, a malo zastranjivanje

\' Ue

korak na com puru

ka velikom. Budi na

strani na kojoj su Al.lab Uzvieni i Njegov Poslanik, s.a.v.s., makar svi

ljudi bili na drugoj, suprotnoj, strani, jer

na kraju imati pohvalan

i zavidan rezultat, zapravo najbolji. A robu nita nije

pree

i vrednije,

kako na dunjaluku, tako i na ab.iretu, od toga da bude na strani na kojoj

su .Allah Svevinji i Njegov Poslanik, s.a.v.s.

KAKOSU POSTUPALI NEPRIJATElJI A.LLAlJOVIII POSLANIKA. A.S.

Naalost,
naroito

veina

je ljudi na suprotnoj strani, u pogrenom safu, a

ako uslijede bolna iskuenja vjernicima ili se dun jaluk ot\ro

ri nevjernicima. Gotovo da

nee nai

nikoga ko je na strani AUaha

Uzvienog i Njegovog Poslanika, a.s. Ako bi neko i stao na ispravnu

stranu, ljudi bi ga smatrali maloumnim, nezrelim, pa ak i luakom. To
je, ustvari, nasljedan postupak i stav neprijatelja Allahovih poslanika, a.s.
Oni su vjernike, koji su stajali na strani istine, u vrijeme kada su svi drugi
ljudi bili na drugoj, pogrenoj, strani, nazivali ludacima. No, onaj ko se
odlui

biti na strani Allaha Uzvienog i Njegovog Poslanika, s.a.v:s., treba

se dobro pripremiti i

podui ti

onome s ime je doao Allahov Poslanik,

s.a.v:s., od svoga Gospodara, kako bi u to, bez imalo sumnje, bio vrsto
mieren, i potrebno je da se naorua

strpljivou

uz koju

e moi

nijeti neprijateljstvo anili koji mu ga pokau i podrugivanja i

podrugljivih. A ovo dvoje nee

moi

upotpuniti osim uz

pod

vrijeanja

vrstu

odluku

i elju za Allahom Uzvienim i ivotom ahiretskim, rako da mu ahiret

bude miliji i vredniji od dunjaluka, a Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s.,

drai od svega to je na dunjaluku i od samog duojaluka.
Na samom

poetku

za

ovjeka

oema nita tee od ovoga jer ga

njegova dua, strast, pouda, ejtan, pomdica, prijatelji j drugi pozivaju ka

neposluni Allah u i Poslanil."u 'jegovu bi1 e osran1oeni!" (EJ-~Iudzadela, 5.)

dunjaluku i njegovim uicima. Ako im se suprorsravi, oni

se isprijeiti

pred njim sa zastavama rata i neprijateljsrva. Ali ako co podnese i prevlada

njegovo strpljenje, onda e zadobiti i Allahovu pomo, pa e reko i muno
postati lahko i drago, jer je Gospodar Plemeniti zalwalnn, .fckt11; dat e
da rob okusi slast i uitak tenje i bdjenja ka Njemu i Poslanik u Njegovu.
Ukazat

e poast

Svome robu kako bi se

a srce osjetilo veckinu i olakanje. Rob

uveala

njegova radost i

srea,

biti porpomognur Allal1ovom

snagom, obasut sreom i radou koju samo On daje, pa e ga neprijatelji

potovati, bojati ga se, podizati zastavu pomirenja, uzmicati ili mu nuditi
pomo.

Vojska roba ojaat e, a vojske

neprijateljske snagu izgubiti.

POSLJEDICA RAZILAENJA SLJUDIMA

Nemoj da ti teko pada to to
okreui

se suprotstaviti i razii s ljudima

se Allahu i Njegovom Poslaniku,

jer je uz tebe Allah

Svemoni;

s. a.,~s.,

pa makar bio i sam,

On motri na tebe, pod Njegovom si

zatitom i On ci je oslonac. On samo kua tvoju iskrenost, tvoje uvje

renje i tvoju strpljivost.
Najvie

ti, poslije Allahove

pomoi,

podrku daci

oslobaanje

od straha i pohlepe za dunjalukom, jer kada se oslobodi ovoga dvoga,

lahko e ti bici da se nakloni Allahu Uzvienom i Njegovom Poslaniku,
s.a.v.s., da se pridrui Boijoj strani i da mrijek bude na njoj.

OSLOHADANJE OD POflLEPE ZA DUNJALUKO~I

Sve dok kod tebe postoji strah i dok
nemoj pomiljati da

uspjeti

prei

ezne

i tei za dunjalukom,

na stranu Allaha Uzvienog i

Poslanika Njegova, s.a.v.s. Ako se pak pita kako e savladati tu pohlepu

i tenju za dunjalukom, odgovor je sljedei:

~SS

Ibn Ka1j1m cl - Dievzijjc

rstim VJC!OY:-tnjem u Allaha Uzncnog, \'Jcrmnnjcm u 1\Jcgmu

jcdnou,

pouzdanjem u ~jega i oslanjanJem nn 0:Jc.:ga, zaum nscim

U\'JCrcnJCm da s\ako dobro daje samo Allah Uz\'lscm, i da

S\'C

loe

i resko otklanJa samo On, s,emogut, rc posrojamm 'jcrO\anjcm da

Allah Uz\'icni svim upradja i o syemu odluuje, mko drugi, pored
~Jega, lO

mje u stanju.

DESETO

POGLAVLJE

ll

R.IZN ICA ZNAN JA

J 491

O DUBINAMA DUSE

ODLO,\IAK PR\'1:

KAKOPOPRAVITI SVOJESTANJE
Pouri da

ue

kod Allaha i da, bezbrian, bez tegobe i ikakve patnje

i brige, bude u Njegovom susjedstvu u Dennetu, Darus-selamu, Kui

mira. Pouri i

uini

to na najbri i najlaki

naio,

jer pred tobom su dva

vremena. U stvarnosti, pred tobom je tvoj ivot; jedno vrijeme koje je

prolo i proteklo, koje si proivio, i drugo vrijeme koje dolazi,~ ono to
e

preivjeti. Vrijeme koje je prolo popravljaj iskrenim pokajanjem i

stalnim istigfarom. To je veoma lahko, posao bez ikakve tegobe ili napo
ra. To je djelo srca; suzdri se od
e pronai

injenja grijeha

budunosti,

i u tome

smiraj i odmor. To nije nikakav posao ili djelo koje zahtijeva

aktiviranje i radnje tijela, samo

vrsta

odluka da

nee initi

grijehe, koja

e tvom tijelu, srcu i razumu donijeti smiraj i ugoaj. to je proteklo od

.Zivota, poptavljaj pokajanjem, a to dolazi, uini valjanim, vrstom odlu

kom, ispravnom namjerom i praktinim suzdravanjem od grijeha.

2.92/

Ibn Kajjim el-Dievzijje

to se tie pokajanja za proteklo vrijeme i vrste odluke o

budunosti, praktino

sustezanju od gt-ijeenja u
zamaranja spram toga,

meutim

tijelo nema nikakva

tu se radi o tvome ivotu: o dva

vremena: proteklom i vremenu koje dolazi; ako ih upropasti, onda si

unitio svoju vjenu
nain

sreu

i uspjeh. Ako ih

sauva

i popravi na onaj

kako smo to ranije kazali, tada si uspio i zasluio

vjeni ugoaj

uitak.
uvanje vremena koje dolazi jeste mnogo tee od popravljanja

pokajanjem i kajanjem vremena koje je prolo, jer

znai

uvanje

vremena

da prisili duu na ono to je za nju bolje, vrednije i korisnije na

putu ka stjecanju vjene

sree.

DANI SU TVOJA AJHRETSKA ITNICA

Ljudi se uveliko razlikuju o pitanju koje smo prethodno razmatrali.
ivot je doista samo skup dana koji prolaze, a u njima ovjek sakuplja
svoju uteevinu za ahiret, na osnovu koje e zasluiti Dennet ili zara
diti Dehennem.
Ako se rob u ivotu opredijeli za put koji vodi njegovom Gospodaru,
zasluit

i dosei najveu sreu u ovome kratkom ivotnom periodu

koji se vrijednosno ne moe ni usporediti s vjenou.

Meutim,

ako u svome ivotu dadne prednost strastima, uicima,

odmoru, igri i zabavi, to

brzo proi, a uslijedit e

vjena

bol i patnja

nesnosna to je mnogo tee podnositi nego.li odoliti onome to je

Allah Uzvieni zabranio na dunjaluku, ili ustrajati na pokornosti Njemu
Svevinjem i suzbiti pozive strasti radi Njega.

RIZNlCA ZNANJA l

293

OOLO\IAK OllliGI:

UITAK DOLAZIS LJ t:BAVLJU

U:l..itak dolazi s ljubavlju; raste kako raste ljuba,, a slabi sa
slabljenjem ljubavi. to je enja za stizanjem do voljenoga vea i jaa,
slast pri susretu s ojim potpun.ija je i snanija. A ljubav i slast zajedno
dolaze nakon pravog i potpunog upoznavanja voljenoga. l sve to je
poznavanje voljenoga

vee

i potpunije, time je ljubav izraenija i

jaa.

Pa ako znamo da sc brojnost ahiretsk.ih blagodati i veliina uivanja

vezuje za ovjekovu ljubav prema Allahu j njegovu spoznaju Uzvienoga,
onda

onaj koji bolje poznaje Allaha Uzvienog, Njegove osobine

i imena, vie Ga i voljeti, a njegovo u:livanje i slast prilikom susreta

sa svojim Gospodarom, prilikom gledanja u Njegovo lice, prilikom
sluanja Njegovog govora, biti vei j potpuniji. A ako bismo usporedili
sve dunjaluke blagodati, uivanja, slasti, radosti i sreu, to u odnosu na
ahiretsko uivanje i slast ne predstavlja ni koliko jedna kap u moru.
Kako onda onaj ko irna razum moe dati prednost slabom
kratkotrajnom uivanju, koje je
neprekidnim i

vjenim

pomucno

s bolima, nad velikim,

uitkom?!

Rob e biti savren i potpun u onolikoj mjeri koliko je velika njegova

spoznaja o Allahu Milostivom i koliko pokazuje ljubavi prema Njemu
Uzvienom. Najvrednije znanje jeste znanje o Allahu Svevinjem, a
naplemenitija ljubav jeste ljubav prema Njemu i radi Njega.

Veliina

trajnost uitka uvjetovana je s ovo dvoje: spoznajom i ljubavlju.

A od Allaha traimo

pomo

i podrku!

~94/ Ibn KaJJim ei-Dievz.jje

UIII.U\1~~ TllEI:

OSODJr\E STVAfu\E lJUDSKE PLEMENITOSTI! SAVRENOSTI

Stvarna sanenost

ovjeka

koja se trai postie se ispunjavanjem

dva uvjeta:

prvi uvjet: da

ovjekova

djela, elje i spoznaje na njemu odaju sliku

utemeljene i stvarne savrenosti;

drugi uvjet: da sama djela, elje i spoznaje po svojoj biti budu osobine
savrenosti, jer u protivnom ne mogu predstavljati savrenost, niti je
proizvesti.
Onome koji tei ka savrenosti ne dolikuje da se natjece radi
nekih

dunjalukib

ciljeva ili dobara, ruti da se alosti ako ga neto od

dunjaluka mimoie. ovjek ne moe postii sanenost niim drugim

osim putem upoznavanja svoga Gospodara, Stvoritelja i Istinitog Boga.
ovjek se ne moe popraviti, i,ieti, uivati, osim putem upoznavanja

svoga Gospodara, zatim elje za stjecajem Njegovog zadovoljstva i

pridravanjem puta koji Njemu vodi. Kada to postane ovjekova navika,
njegov put i svakodnevna praksa, tada

njegova djela odavati sliku

stvarne i od njega neodvojive savrenosti. A sve to je pored toga, bilo da

je

rije

o spoznajama,

ovjekovim

eljama i volji ili o njegovim djelima,

to se uvrtava u jednu od dvije kategorije: ono to

ovjeku

ne koristi

i ne pribliava ga savrenosti i ono to mu teti, nanosi bol i vodi ka

manjkavosti i mabanama.

Naroito,

ako takva djela postanu

ovjekova

ustaljena prAA.sa, onda on zbog njib pati onoliko koliko ih ini .

A to se pak
djelimino

tie

nekih stvari

fiziki

odvojenih od

ovjeka,

dopunjavaju njegovu osobnu savrenost, poput

jabalice, stana, ugleda, imetka i tome

slino;

a koje

odjee,

to je, ustvari, samo

pozajmljena blagodat na neki period koja se na kraju

vraa

Onome od

RIZNICA ZNANJA

l ~95

Koga je pozajmljena. Zbog vraanja te pozajmljcnc blagodati dua pati

i osjea bol onoliko koliko se ljubavlju vezala da daru blagodat. Patnja
1

bol bit

izraeni

naroito

sluaju

kada je

posuena

blagodat bila

cilj ljudskog usavravanja. Dua e zbog vraanja date blagodati osjeati

neopisiv bol, manjkavost i nedostatak.

IZBOR SREE [Ll PATNJE

Ko eli biti sretan, onaj koji

uivati kroz

razmisli o prethodno izloenom pitanju, jer

tupcima sami sebi

uskrauju

vjenost,

Yeina

ljudi svojim pos

Allahovu milost, a dui nanose bol i pat

nju. Oni zapravo misle da svojim ponaanjem stjeu

srea

neka dobro

sreu

i uitak, no

i uitak uvjetovani su spoznajom Allaha Uzvienog, ljubavlju pre

ma Njemu i lijepim ponaanjem, a

nesrea

i patnja roba srazmjerne su

njegovoj udaljenosti od ovih stvari.

Kad rob izgubi ove tri vrijednosti, onda kod njega ostaje samo ~eles
na snaga i egoistina pouda, on prekomjerno jede, pije, eni se, srdi se
i stjee druge dunjaluke i ivotne uitke. S te strane, rob ne moe

stei

neki ugled ili dobrotu, nego ga to vodi ka manjkavostima i prezrenosti.

Ako rob na tome ustraje, onda pada na ljestvicu ivotinja, jer je
ponaanje

olije

ivotinjske prirode. Ponekad

ovjek

t~-vo

i pretjera u trci

za uicima, pa nadmai i samu ivotinju; jer svaka ivotinja zna svoju

mjeru, i nikada sebi ne prouzrokuje tetu, za razliku od ovjeka.
Prema tome, i ivotinje se natjeu s ovjekom u utrci do savrenosti,
:tk

ga i nadmae u tome, te sretnije i sigurnije

Zbog toga je

dolino

da

ovjek

skonaju

od

ovjeka.

odbaci takvu vrstu natjecanja i okrene

se ptavoj i stvarnoj ljudskoj savrenosti pored koje ne postoji neka dru

ga ljudska savrenost.
A svaki uspjeh zavisi od Allaha Uzvienog!

2.96 /

Ibn Kajjim el - DievziJje

Ont.Ull \l\ (ETVIITI:

KORISTIISKHENOSTI
Ne postoji nita korisnije :.ea roba od njegove iskrenosti prema
svome Gospodaru u svim srvarima, ako se tome jo doda i iskrenost u
namjerama. Ovo

znai

da rob rrcba biti iskren u onome to namjerava

raditi i iskren prilikom rada i izvravanja naum ljenog djela. Uzvieni je

rekao: "A kada je borba ve pr opisana, bolje bi im bilo da su prema
Allahu iskreni!nm
Srea roba

krije se u iskrenim namjerama i iskrenim djelima.

Iskrena namjera podrazumijeva vrstu odlunost i nepokolebljivost,

koju

nee moi

poljuljati oklijevanje ili prijekor ljudi. Kada rob ostvari

iskrenost u svojim namjerama, preostaje mu jo jedan uvjet, a to je

iskrenost u djelima.
Iskrenost u djelima podrazumijeva ulaganje napora i svih
mogunosti

pri

injenju

nekog djela, zatim da formalno i sutinski ne

izostavi nita to bi moglo ugroziti potpunost djela. Tako

iskrena

namjera sp reavati roba da izgubi interes ili volju za izvrenjem djela radi
Allaha, a iskrenost u djelu

spreava t e

ga od lijenosti ili odustajanja.

Ko bude iskren prema Allahu Uzvienom u svim djelima, Allah

Svemoni

ukazat e mu poast koju ne ukazuje svakome.

Iskrenost crpi svoje

znaenje

iz ispravne predanosti Allabu i

stvarnog pouzdanja u Njega. Zato je najiskreniji onaj

ovjek

koji je

najispravnije predanosti i najstvarnijeg pouzdanja u Allaha Uzvienog.

-, Muhammed, 21.

RIZNICA ZNANJA/

497

OOLO,IAII. PETI:

NA PUTUKAALLAUll UZVlENOM
Onaj koji trai put do Allaha i udi za ahiretskim boravitem, a to se
odnosi i na svakog o:agaoca za znanjem, vostvom ili nekim
kako bi bio predvodnik u tome, za kojim
je da bude hrabar, odvaan, neumiljen,

umjeem,

se drugi povoditi; potrebno

osloboen

od stega m.ata.renja,

zahid prema svemu drugom osim prema onome za ime udi, ljubavlju
srca vezan za ono to ga usmjerava ka cilju, poznavalac Pravoga puta
kojim treba ii i puteva koji ga odvode s prave staze, visoke ambicije koja
e ga

gurati ru1prijed,

kritika

kritiara

vrstog

karaktera kako ga od cilja ne bi odvratila

ili osuda onih koji

razmiljanja, neosjetljiv na

osuuju,

slatkou

da ne govori mnogo, dugog

pobvale ili

prema onome to mu je potrebno kao

gorinu

ispomo

pogrde, brian

i opskrba na putu do

cilja, gluh prema onima koji mu se suprotstavljaju ili se s njim ne slau.

Njegov

pokli

je: strpljivost! Odmara se u zamaranju, voli plemenita

svojstva i lijepo ponaanje, pazi na svoje vrijeme, s ljudima se ne drui

osim uz opreznost, a meu njima je poput ptice koja uzima zrnevlje.478
Svoju duu odgaja strahom od Allaha i ljubavlju prema Njemu. eli biti
najbolji meu ljudima. Svoje misli ne puta da besciljno lutaju prostran
stvima svemira.
Kljuna

stvar, koja upravlja i regulie sve spomenuto, krije se u

odbacivanju ruJ.vika i
izmeu ovjeka i

Kod

obiaja,

te prekidanju veze stea koja se

ispreuje

njegovog ostvarenja odreenog cilja.

obinog

svijeta vai pravilo: ustrajnost u moralu i etid makar

i bez druenja s ljudima bolja je od druenja s ljudima bez prisustva

moralnosti!
,..,. Oprezan, brz, uvijek spreman da se povue, ima S\'Oj cilj i ne gubi vrijeme uzaludno! (op. prev.)

298 l l b n Ka jji m cl- Oeni jj e

ODLO,L\1\ ESTI:

\"OLJAROGAIZMEDUPOH\hlE l POGRDE
Gospodar, Koji po Svojoj volji sve

ini,

obavezuje Svoga roba,

kome je ostavio slobodnu volju, obavezama; pa ako mu Gospodar, po

volji Svojoj, bude elio uspjeh, nadahne ga i dadne mu podrku, pa rob
izvri ono

ime

ga je njegov Gospodar obavezao, ali ako ga napusti i

prepusti samome sebi i slobodnoj volji njegovoj, tada rob

nee

izabrati

nita drugo do ono za im mu dua ezne i njegova priroda rei. ovjek

samo po sebi tei udovoljiti svojim strastima, pa ga zbog roga Allah
Uzvieni i spominje u Kur'anu kao takvog u negativnom kontekstu,
a kada ga Uzvieni hvali, hvali ga samo onda kada se izdigne iznad
tog insanskog nivoa; u
strpljivost, ini

sluaju

dobroinstvo,

kada se predaje Allahu, kada pokazuje

zahvaljuje, boji se Allaha i tome

slino.

VANOSTTEVFfKA- ALLAIlOVEUPUTE
injenje dobrih djela ne znai samo uzdizanje ovjeka iznad nivoa

drugih ivih

bia

i ispravnost njegove volje, nego se m nazire prisus

tvo neega veeg i jaeg, a to je tev.fik, Allahova uputa479, bez koje on, i
pored dobre i ispravne volje, ne bi mogao

initi

dobra djela, kao to je

npr. sluaj i s okom, iako je ispravno, ne vidi ako nema svjetlosti koja je
odvojena i nema nikakve veze s okom.

,..., K:to to pjt:Sntk k:1e: "'Ako po1110 odAllaha foljtkllllt rt!u,nt, od nWJ no lr71fla najpfijt dn Jlmtla!"

RIZNICA ZNANJA/ 299

UOI.OIIAI\ SE0\11:

PREPREKE MPUTU
Kada rob
njim se

vrsto odlui

isprij ee

krenuti putem ka Allahu Uzvienom, pred

zamke obmane i sputavanja. Prvo

zamke obmane: strast, poloaj, uici,

br~k i

mu sc

isprijeiti

lijepa odora.

Ako zapadne u ovu zamku, njegov je put ka .Allah u Uzvienom

prekinut.
No, ako savladu tu prepreku, onda
480

sljcdbenika

bici iskuan mnotvom

i onima koji ga podraju na putu koji je izabrao: ljubljenje

ruku, pravljenje mjesta u sijelima, lijepo spominjanje u devama i

slino.

Ako rob ne savlada ovu prepreku, njegov je pur ka Allahu

Uzvienom prekinut. Sve to

imati od svoga truda je

ugoaj

tog

iskuenja koje nije pobijedio.

.Ali ako rob savlada i ovo iskuenje, onda e biti iskuan kcramet:ima
i otkrovenjem znanja. 481
U

sluaju

da padne na ovom iskuenju, rob

nee stii

do svoga

Gospodara. Sve to je postigao samo je njegov udio u kerametima.

Ali, ako savlada i to iskuenje, bit e iskuan prcputanjem srca

Allahu i njegovim reze1-visanjem samo za Njega.
Padne li na ovom iskuenju, prekinut e svoj put ka Allahu
Uzvienom, i nee ostvariti svoj cilj.
Meutim, ako uspjeno prebrodi i ovo iskuenje, onda e svojim
oima

gledati u ono to Allah Uzvieni od njega trai i eli, i

ime

je

""Abdullah, sin IIDama Ahmed~ z~biljcio je u djelu F.l-llel t't l!lafijfltlr-rid:f.tJ!, 2/17; & je Asim
b. Damrn vidio nekog o,jeb koga je slijedila velik:! sk-upina, p:~ je nn tO knz:to: "To je doisra
m:th:tna z:t predvodnika, a isk-uenje za sljedbenike!" U F.I-Mwtedrtku, 4/279; n~vodi se u predanju
od AbcluUaha b. Amra, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a. v:s., prezimo da mu neko ide iza leda, nego
1e volio da on ide s njegove desne ili lijeve so-and [rnam El-l'dunavi u djelu Fr;dul-kodir, 5/243,
prokomenmrisao je spomenuto predanje. Oo kae: "To je radi poniznosti i malenkosti pred
Allahom Svevinjim!" Pogledaj F.J-SiiJiftiiiJ-Jobiba od EI-Alb:mija, b:tdis br.l.239.
1
" i\Inda se mnogim ro samo priinj:wn.

3oo/

Ibn Kajjtm ci Dicvzijje

zadovoljan. Tako

uvijek

moi

udovoljiti Njegovim zahtjevima i stei

Njegovo zadovoljstvo, ma kakav god to zahtjev bio i ma gdje god da

se rob zadesio; iziskivalo to napor ili ne, uivao u tome ili bol

osjeao,

bilo da taj Bo%anski zahtjev odvaja roba od ljudi ili ga poziva na izlazak
k njima. Rob u takvom stanju

nee

odabrati nita za sebe osim ono

to mu njegov Gospodar i \lla.dar: odabire. Ustrajavat e u izvravanju

Allahovih zahtjeva shodno svojim

mogunostima.

Za roba je njegov

ego manje vrijedan od toga da njemu da prednost nad onim

ime

je

Allah zadovoljan i to On, Uzvieni, voli.

Ovo je primjer roba koji je naao put do svoga Gospodara i stigao

pred kapiju Njegovu, roba koga nije nita omelo i prekinulo na putu
kojim je hodio. A od Allaha Uzvienog zavisi svaki uspjeh.

ODLOJIAK OS,II:

KAKO E UPOZNATI SVOGA GOSPODARA

Kako

onaj ko ne poznaje samoga sebe upoznati svoga Stvorite

lja?! Znaj da je Allah Uzvieni u tvojim grudima stvorio

kuu.

Ta

kua

jeste tvoje srce.

U tvojim je grudima postavio prijestolje, ari, na koji se uzdie
najuzvienija vrijednost, a i Gospodar
stvorenja,

Biem

Svemoni

se, odvojen od

Svojim nad Arom uzdigao.

Najuzvienija vrijednost predstavljena kroz spoznaju Allaha,

priznavanje Njegove

jednoe

.i ljubavi prema Njemu Uzvienom,

uzdie se na prijestolje srca. Preko prijestolja prostrt je

prekriva

zadovoljstva, a s desne i lijeve strane prijestolja razgranate su tijeke

Boijih erijatsk.ih zahtjeva. Ispred prijestolja Allah je Uzvieni otvorio

RIZNICA ZNANJA / 3ol

dennetslv-1 vrata Svoje milosti, dennetska vrata

enje

za Njegovim

susretom i smirenosti u drutvu Njegovom. Srce je potom napojio

obilnom kiom Svoj in rijei, to je u njemu probudilo i dalo da iznikne
mnogo mirisno bilje i plodonosne

drvee,

a plodovi njihovi sve sami

ibadeti i zikr: "subhanallah", "la ilahe illellah", "el-hamdu lillahi",

"Allahu ekher" ... Usred

sranog

vrta izraslo je drvo spoznaje, koje,

voljom G ospodara svoga, u periodima odreenim, daje plodove ljubavi,

pokornosti, priklanjanja, oslanjanja, strahopotovanja, radosti i

stee

zbog blizine Njegove. A potoci vode tevhida, razumijevanja Allahovih

ajeta, razmiljanja o njima i njihove primjene

hue

i slijevaju se b

drvetu spoznaje. Rob se opskrbljuje hranom s " ... blagoslovljenog

drveta maslinovog, i

istonog i

ga vatra ne dotakne."

zapadnog, ije ulje g-otovo da sija kad

482

POJ)RAVAK SVOGASTANJA
Zatim je Allah Svevinji ogradio
zatieni

kue

i vrta postavljeni su meleki straari

uvaju

dok je rob budan, kao i kada spava. Uzvieni je poduio

kue

i vrta ko se treba nastaniti u tim ljepotama, pa se vlasnik

vlasnika

stalno brine o

ureivanju

i popravku svoga stanja i

grudima, bojei se da njegovu

kue

i vrt, odnosno srce, da budu

od svih mahana, bolesti i pokvarenjaka. Ko pokua unititi vrt

ne moe mu nakoditi. Pored

koji ih

kuu

kuu

kue

koju nosi u

ne napusti njen stanovnik. Divne li

i divna li stanovnika!

Slavljen neka je Gospodar svjetova! Kolika je samo razlika izmeu ove

lijepo

ureene kue

kue

koja je opustoena j unitena, pa je nastanjuju

gmizavci i insekti. U nju prolaznici odlau

'"ll

En-Nur, 35.

smee

neist,

a neki vre i

3o2/

Ibn Knjjim ci-Dicvzijje

nudu, jer kua je naputena, niko u njoj ne ivi, niti je ko uva. Ta kua kao
da je namijenjena i ba odgovara za vrenje nude;

mrana

je, neugodnog

mirisa, sva obruena, puna smea i neisti, i samo je nastanjuju oni kojima
takvo to odgovara: ogavni gmizavci, en-i i insekti.
ejtan sjedi na prijestolju te kue, a preko prijestolja prostrt je
prek.t.iva neznanja.

Oko prijestolja, poput sujcpih mieva, lete neutoljive

poude. S desne i lijeve strane prijestolja granaju se rijeke strasti. Ispred

prijesto lja orvorcna su vrata koja vode u vrt ponienja, jezive samoe,
pustoi, nezasite vezanosti za dunjaluk, pouzdanja u dunjaluk i zuhda
prema ahirecu. Vrt je napojen obilnom kiom neznanja, strasti, hirova,
irka i novotarija, te iz njega izniu trnoviti i gorki plodovi; razni grijesi,
harami, inovirani
oputanja, koji

naini

odvraaju

zavoenja,

zasljepljivanja, nasmijavanja i

od pokornosti Allahu Uzvienom i pozi,aju

na neposlunost i uivanje na dunjaluku.

POGUBNOST NEPOZNAVANJAGOSPODARA SVEVINJEGA

U sredini

nta raste drvo neznanja i okretanja od Allaha. Ono u

periodima odreenim daje plodove grijeha, razvrata, zabave, igre, nemo

rala,

slijeenja

boli i

strasti i tome

patnju~ aJj

slino.

Okus plodova donosi brigu, tugu,

se taj okus ne osjeti zbog zanesenosti roba igrom i za

bavom. No, kada se svijest i trezvenost povrate, rob osjeti tekou bola,
brige, tuge, kajanja i tegobna ivota.
Ka drvetu tek-u rijeke nade u dug ivot,

povoenja

za strastima i

obmane ovodunjalukim tprividnim sjajom, te se drvo neznanja napaja

tom vodom.
Zatim je ta kua naputena; ostavljena u tminama, ot\orenih kapija
i

nezatiene

ograde, pa u nju slobodno mogu

ivotinja, i moe se odlo.iti

smee

neist.

ui

svaki po.l-varenjak i

RIZNICA ZNANJA/ 3o3

Slavljen neb je Onaj Koji u grudima roba podie lijepu ili runu
kuu!

Onaj koji prepozna kakvu

kuu nosi

u svojim grudima, re sagleda

sva ta bogatstva, vrijednosti i m ogunosti koje su postavljene u toj

doista

lijepo ivjeti i okoristit

znanje i spoznaja budu

uskraeni

se time.

Meutim,

unitit e sebe i svoju

kui,

onaj kome to
sreu.

A od Allaha Uzvienog zavisi svaki uspjeh!

OVJEK SAM SEBl TETU INI

Pitali su Sehla et-Tusterija: "ta kae o ovjeku koji samo jednom
dnevno jede?!" On

ree:

"To je jdo istinoljubivih!" Upitae: ''A ta kae

za onoga koji jede dva puta dnevno?!" On odgovori: "To je jelo pravih
'1ernikal" Zatim upitae: "A ta kae za ovj eka koji jede tri puta dnevno?!"
Na ovaj upit, Sebl ree: "Kaite njegovoj porodici da mu napravi jasle!"

7
\

RUEDNOST NAMAZA
El-Esved b. Salim veli: ''Draa su mi dva

rek~ta

koja Allahu kla

njam od Denneta i svega to je u Njemu!" Prigovorili su mu na ovu

izjavu: "To je pogreno!" A on uzvrati: "Vi tako mislite! No, Dennet
je blagodat koja

meni ptiutiti zadovoljstvo, a dva rekata su radi za

dovoljstva moga Gospodara. A zadovolj stvo moga Gospodara meni je

drae od moga zadovoljstva!"

VJERNIK KOJI JE SJ>OZNAO SVOGA GOSPODARA (Afl!F)

Vjernik koji je spoznao svoga Gospodara, arij; jeste poput mirisne
voke

iz D enneta. Kada onaj koji tei ka Allahu (muriel) osjeti njen

miris, njegova dua poeli za dennetskim vrtovima.

3o4/

Ibn Kajjim ei - DevziJjc

LJUBA\' PREMA ALL\liU

Srce zaljubljenika stoji ispred
opazi Njegovu

veliinu,

ve]jine

i ljepote Voljenoga, pa kada

zastrepi pred Njim i slavi Ga, a kada vidi

Njegovu Ljepotu, zavoli Ga i s enjom

iekuje

dan kada

se s Njime

sreso.

OOLO)I \1\ OEYETI:

FOKUSIRANJEPANJE SAMO NA ALLAHAUZVIENOG

Znak ispravne namjere i elje jeste da se rob samo interesira
s~ecaojem
e

zadovoljstva svoga Gospodara, pripremom za dan knda

pred Njega stati, kajanjem za vremenom koje nije utroeno radi

nedosegnutou

stjecanja Njegovog zadovoljstva i tugovanjem za

Njegove blizine i uivanja u drutvu Njegovom.
Sve spomenuto moe se nadoknaditi i

postii

ako rob osvane i

omrkne, a nema druge brige osim da udovolji svome Gospodaru Ple

menitom!
OOW,\IAI\ DESETI:

PRIZNAVANJEl UVANJE ALLAIIOVIHBLAGODATI

Od neprimjetnih

opih

greaka roba jeste i to da mu Allab Svemi

losni podari neku blagodat i odabere je za njega, ali ta blagodat robu

dosadi, pa on, zbog svoga neznanja, mislei da je neto drugo bolje za
njega, trai od Allaha

Svemonoga

drugim. Ali AJlah, iz

neograniene

da mu zamijeni

tu

blagodat neim

milosti Svoje, ne protjeruje roba

Svoga iz dobrote podarene blagodati, nego mu pronalazi ispriku u

RIZNICA ZNAl\ jA

njegovom neznanju i loem izboru.

Meutim,

J 3os

kada robu dodija ta bla

godat, kada je zamrzi, kada mu postane teret; Allah je Uzvieni

povlai

od njega i oduzima mu je. A kada rob postane svjestan svog loeg iz

bora i manjkavosti onoga to je traio, pokaje se i urno trai povratak
na prijanje stanje koje mu je .Allah odabrao.
Ako Allah Uzvieni eli dobro i uputu Svome robu, On ga

uini

zadovoljnim i sretnim zbog blagodati u kojima uiva. Podari mu

zahvalan jezik i srce da Mu zahvaljuje. A kada ga dua nagovara na
promjenu, onda rob, pokazujui svoju slabost i neznanje, kroz istibara
namaz pita svoga Gospodara ta je za njega bolje,

preputajui

odluku

i izbor Allahu da mu odabere najkorisnije.

ALL\JIOVE BLAGODATI
Za toba nema nita pogubnije od omalovaavanja i obezvreivanja
Allahovih blagodati, jer tada rob blagodati nee smatrati darom, nee se
zbog njih Allahu zahvaljivati, niti

prezirati, traiti mabane, smatrati ih

im se radovati. Naprotiv, rob

nesreom

ih

i teretom, a te blagodati

su, zapravo, Aliaho\ri najvei darovi robu.

Veina

i ne

sc ljudi neprijateljski odnosi prema Allahovim blagodatima,

primjeuje

da im je Allah Uzvieni otvorio vrata Svojih blagodati.

Oni se, zbog svoga neznanja i

inei

nasilje, trude da odbace, vrate i

ne prihvate te blagodati. Koliko je samo blagodati pred nekim od njih

bilo otvoreno da ih uzme, a on se,

poriui

Nlahove darove, trudio

odbiti ih?! I koliko je samo blagodati nekom od njih bilo podarene, a

on se, zbog svoga neznanja i inei nasilje, borio da ih odagna od sebe
i uniti.

3o6/

Ibn KajJim ci - OieniJje

PRAVILO PROMJENA
Uzvieni je rekao: "To je zato to Allah

nee

liiti blagostarlja

narod kome ga je podario - sve dok se on sam n e p1omijeni, a Allah

sveujeisvezna! "~ 83 A u drugom ajeru,

On Yeli: "Allah nee izmijeniti

j edan narod dok on sam sebe ne izmijeni. "4&1 Niko ne pokazuje vee
neprijateljstvo prema blagodatima od

ovjeka,

tako da

ovjek,

zajedno

sa svojim neprijateljem, ini nasilje samo sebi. ejtan, najvei ovjekov

neprijatelj, baca uru:ak na Allahove blagodati, a
njega i vatru raspiruje. Sam

ovjek

ovjek

onda pue u

doputa da ejtan baci uarak na

blagodati, a zatim mu pomae da se vatra razjari i rasplamsa. No, kad se

vatra razbukta,

ovjC:!k

priziva u pomo, a na kraju kori sudbinu.

"Nepro1m'ffjen potezpnlikc ubija,

Kad fansa proe kori se mdbi11a.'"

OllLO.\I AK

JEOA~AESTI:

OSOBINE VRlJEDNEI MAitLJIVE DUE

ekik b. Ibrahim 485 veli: <<r_judi su sebi uskratili Allahovu podrku
za uspjeh, cevfik, zbog est stvari: Zbog njihove zauzetosti blagodatima,
ime

su zaboravili da zahvale Allahu na njima; zbog njihove tenje za

stjecanjem znanja,

zapostavljaj ui

zbog olahkog i brzog

injenja

njegovo primj enjivanje kroz praksu;

grijeha, a

odlaui

samoobmanjivanja druenjem s dobrima i

povoenje

pokajanje; zbog

uenima, zanemarujui

za njihovim lijepim djelima; zbog prolaska dunjaluka i

odmicanja od njih, a oni za njim hrle i tre; i zbog pribliavanja i dolaska

ahireta, a oni se od njega

okreu

i bjee!

'~ 1 EI-Enf:ll, 53.

"' Er-lb.'d, l l.

.,.; To je ekik EI-Belh1, umro 1e 194. godine po l liclri. Opsimiju b1ogmfiju pogledaj u djelu

Symllnlolllitr-nubtlo, 91 / 313-3 l 6.

RIZ N ICA ZNANJA/ 3o7

Osnova takYog ponaanja

proistjee

iz bezbrinosti od Allahove

kazne i nehajnosti prema ahirerskim ui~anjima, a co zajedno upuuje na

slabost imana. A slabost imana proizlazi iz nerazumnosti i trezvenosti,
a nerazumnost pak dolazi samo od bezvrijedne i mizcrnc due koja ono

to je dobro mijen ja za ono to je loe, jer da je dua plemenita, asna i

vrijedna, ne bi prihvatila ponienje i bezvrijednost.

ASNA l PLmlENfTADUA
Osnova svakog dobra, uz AUahoYu podrku i Njegovo htijenje, jeste
plemenitost,

veliina

ast

due, dok je osnova za svako zlo podlost,

mizerija, malenkost i pokvarenost due. Uzvienj je rekao: "Uspjet

samo onaj ko je
odvodi!"

486

oplemeni,
e

oisti ,

a hit e izgubljen onaj ko je na stranputicu

Ovo znai da e uspjeti samo onaj ko svoju duu okiti,

uvelia

i odgoji u pokornosti Allahu Uzvienom. A propast

onaj ko svoju duu obezvrijedi, omalovai i ukalja grijesima i

neposlunou

prema Allahu

Svemonome.

asne due nisu zadovoljne niim drugim osim najvrednijim,

najboljim i za zavrnicu naj zahvalni jim stvarima, dok niske i bezvrijedne

due krue samo oko

neisti

i beznaaj nog, ba kao to i muhe padaju

samo na leinu i balegu.

SUSTEZANJE OD NASilJAl NJORALA

asna i plemenita dua odbija initi nasilje i nemoral, ili krasti i

iznevjctavati, jer je ona

Meutim,

vea,

uzvienija i dostojnija od takvih djela.

niska i bezvrijedna dua nije tal,..va, nego je puka suprot

nost plemenitoj i
.. E-ems, 9-1O.

asnoj

dui. Zapravo, sve vrijedno i plemenito tei ka

3o8/

I bn Kajjim clDievzijje

onome to mu odgovara i to mu je ravno. Na to upozorava i kur'anski

ajet: " Reci: 'Svako postupa po svom nahoenju1 "' 4 M , tj . onako kako
7

mu odgovara i to je njemu dostojno. Svako se ponaa onako kako

dolikuje njegovom moralu i prirodi. Svaki
je

nauio,

ovjek

radi po onome to

to mu odgovara i kako je navikao: grenik slijedi svoj

koji sc odlikuje po okretanju od Blagodavaoca i

na Njegove blagodati, dok vjernik postupa na

uzvraanju

nain

nain

grjjesima

kako to njemu i

dolikuje: zahvaljuje BJagodavaocu, voli Ga, hvali, stidi se pred Njim,

trudi se da Ga zadovolji i stalno je S\1estan da ga Gospodar njegov prati
i vidi, te Ga stoga on hvali i velia.

ODLOliAI\ 0\"ANAESTI:

UPOZNAJSEDE PONAJPRIJE
Rob se

nee

okoristiti Allahovim blagodatima, imanom i znanjem,

sve dok ne upozna svoju duu i sebe samoga, a zatim stane kod granice
koja mu je zacrtana i ne

pree

je. Blagodati

mu koristiti onda kada

ne bude govorio: "Ovo je moje! To sam ja stekao i zaradio!", kad bude

nsto

uvjeren da je sve od Allaha Uzvienog, da je sve Njegovo i da

sve Njegovom dozvolom dolazi. Allah

sve daje i davat

e,

Svemoni

od samog

poetka

bez ikakvog povoda ili razloga, bez zasluge roba

za blagodati kojima ga obasipa. Kada rob, zbog blagodati koje mu

Allah Uzvieni daje, bude tako ponizan, malen, skroman, ne vidjevi u
sebi i svojoj dui nikakvu snagu ili dobro,

vjerujui

da je sve od Allaha

Uzvienog, u Njegovoj vlasti i po Njegovoj odredbi, zatim kada blago

dati

uine

roba tako poniznim Allahu Uzvienom da se to ne moe ni

opisati, i svaki put kada

' ' El lsr:t, 84.

doe

nova blagodat, poruenje roba i njegova

RIZNICA ZNANJA

predanost Allahu Uzvienom postane sve

prema Allahu porastu, a strah od Njega se

vea

vea,

/ 309

ljubav i nada

uvrsti.

Takvo stanje jeste rezultat dvije spoznaje roba, a to su:

istinska

spoznaja

Gospodara;

dobrohotnosti, neovisnosti, plemenitosti,

Njegovog

dobroinstva i

savrenstva,
milosti, zatim

spoznaja da je svako dobro u Njegovim Rukama, da On njime upravlja,

pa od njega daje kome

hoe,

a uskrauje kome

hoe.

Zbog toga Njemu

pripada svaka zahvala, a zahvala s takvom spoznajom jeste najpotpunija

i najvea zahvala;
spoznaja svoje due i samoga sebe, te prihvatanje te spoznaje
koja robu ne doputa da

pree

svoju granicu; prihvatanje da je njegova

dua nesavrena, sklona nasilju, bez znanja i da u njoj nema dobra, ne

daje dobro i ne uzrokuje ga. Ona zapravo nita ne posjeduje, a tako
i osobine koje nosi u sebi nisu savrene, potpune, nego manjkave i
beznaajne.

niega.

A nita nije tako porazno i bijedno kao neposjedovanje

Dua samim svojim postojanjem ne nosi dobro, ne uzrokuje ga,

i ono ne zavisi od nje.

Pa kada ove dvije spoznaje postanu istinske nerazdvojive osobine
due roba, ne osobine koje se prevru njegovim jezikom, tada e dua,
bez dvojbe, znati da zahvala pripada samo Allahu, da je sve po Njegovoj
odredbi, da je svako dobro u Njegovim rukama, te da Njemu dolikuje
samo zahvala, slava i pohvala, a dui

prilie

pogrda, mahane i prijekor.

Kome promaknu ove dvije spoznaje, njegova djela,

bit e

neujednaena

rijei

i stanja

i raznolikil1 boja. Ona e mu donositi nestabilnost

i nepostojanost u bodu, i nikako se Pravome putu, koji vodi ka Allahu

Uzvienom, nee moi upraviti. Rob e pronai put do svoga Gospodara
samo uz teoretsko i praktino posjedovanje ove dvije spoznaje, a zalutat
e

i udaljit e se od Allaha Uzvienog ako ih ne bude imao.

310/ Ibn Kajjim ei - Di.evzijje

U izreci: "Ko spozna sebe, spoznat

i svoga Gospodara!" saeta

je poruka o te dvije spomenute spoznaje. Ko spozna svoju duu i sebe

osobno uvidjet

da njemu pripada samo neznanje, tenja ka nepravdi,

mahane, nesavrenost, ovisnost, ponienje, siromatvo, neimatina i sl.,

dok njegovom Gospodaru pripada sve ono to je suprotno rome. U tom
e zastati

donekle
Time

tan1o gdje mu je mjesto i nee prei svoju ulogu. A s druge strane,

zahvaliti i

veliati

svoga Gospodara onako kako Mu dolik-uje.

rob svoju ljubav, nadu, strah, pouzdanje i predanost usmjeriti

samo ka Allahu

Svemonome.

Rob

najvie strahovati i Njegovoj milosti

najvie voljeti Allaha, od Njega

se najvie nadati. A to je zapravo

stvarnost ubudijjeta, robovanja i pokoraYanja Allahu Uzvienom.

A od Allaha

pomo

i podrku traimo!

Prenosi se da je neki mudrac na vratima svoje kue napisao

poruku: "Mojom

se

mudrou

okoristiti svako onaj ko je upoznao

samoga sebe, pa ne prelazi preko granice za njega

takav neka

ue,

ov:~kvu

odreene!

Ko je

u protivnom neka se vrati dok to ne postigne!"

ODLOJIAK TRINAESTI:

TO JE ALLAH, PA KAKO DAGA NEZAVO U

Najudnija
uje

stvar jeste da Ga upozna, a zatim Ga ne zavoli; da

Njegovog glasnika kako tc poziva, a zatim odloi S\'Oj odziv;

da zna kako je vrijedna i unosna trgovina s Njime, a pocom trguje

s nekim drugim!; da zna

veliinu

se suprotstavlja!; da poznaje

Njegove srdbe, a nakon toga Mu

gorinu

ma Njemu, a zatim ne tei za lijepim

usamljenosti u gr.ijeenju pre

ugoajem

osjeajem

prijat

nosci u pokoravanju Njemu; da osjeti rjeskobu i potirenost srca kad

ne slua Njegove

rijei

ili o Njemu, a potom ne

ezne

za

osjeajem

RIZNICA ZNANJA/ 3u

irokogrudnosti i smiraja

slavei

Ga. i

dozivajui;

da iskusi

gorinu

reret vezivanja srca za nekoga drugog pored Njega, a onda ne bjei od

toga ka blagosti i ushienju prilikom preputanja i okretanja k Njemu.
A najudnij e od svega toga jeste tvoja spoznaja da ti On treba, da
o Njemu ovisi, a ti, i pored toga, od Njega se

okree

i brli za onim

to te od Njega udaljava!

OOLO~IAK ETRNAESTI:

D\~JE VRSTE LJUBOMORE

Postoje dvije vrste ljubomore: ljubomora za neim/nekim i ljubo
mora prema neemu/nekome. Ljubomora za onim to se voli jeste
udnja za tim, dok je ljubomora na ono to nam nije drago strah od sud
jelovanja drugoga u blagodati koju uivamo. Ljubomora prema voljenom
ne moe se zamisliti bez postojanja i one druge vrste ljubomore; ljubo
more prema suparniku. Ljubomora prema neemu voljenom jeste pozi
tivna ako se radi o voljenom koji ne prihvata suparnitvo u ljubavi kao
to je ljubav izmeu stvorenja. Meutim, ako se radi o voljenom kome
ljubav moe poklanjati vie osoba, kao to je to ljubav prema Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., uenjaku, a i ljubav prema Najvoljenijem, prema Gos
podaru Svevinjem; u ovom je

sl uaju iskljuena

ljubomora na nekoga,

odnosno na suparnika koji dadva istu ljubav kao i svi drugi koji vole
datu osobu. Meutim, ako, i pored toga, u darivanju ovah.'Ve ljubavi pos
toji nepr:ijateljstvo meu ljudima, onda je to zavist, a ne ljubomora.
Pohvalna ljubomora koju rob

osjea

u ljubavi prema svom

Gospodaru jeste ljubomora prema ljubavi koju poklanja Allahu

Uzvienom, pri

emu

se rob boji da tu ljubav ne pokloni nekome

drugom pored Allaha Svevinjeg. Zatim, to je ljubomora kroz koju rob

312 l lbn Kajjim el-Devzijje

pokazuje svoju zabrinurost da njegovu ljubav prema Allahu Uzvienom

neko drugi od stvorenja ne otkrije, pa mu je pokvari, ili strah da u
toj ljubavi ne bude

neega

to Voljeni prezire, kao to je prikazivanje

pred ljudima, rijaluk, samodivljenje, elja da neko stvorenje vidi njegova

dobra djela, ili da zaboravi na blagodati koje mu Allah Uzvieni daje.
Jednom

rijeju

kazano, ljubomora koju rob

osjea

u ljubavi prema

Allahu Uzvienom, podrazwnijeva da sva djela roba, njegovi poslovi

i stanja budu samo radi Allaha Uzvienog. Rob isru ljubomoru osjea

prema vremenu koje mu je Allah Svemilosni darovao,

koji

as

ne

proe

u onome

Ovo je ljubomora koju rob

bojei

se da mu

ime

njegov Gospodar nije zadovoljan.

osjea

sa svoje strru1e, a to je ljubomora

prema "suparniku" koji bi ga mogao

sprij eiti

i omesti u postizanju

zadovoljstva Najvoljenijeg.
A to se tie ljubomore koju pokazuje voljeru prema onome koji ga
voli, to je bojazan da srce onoga koji voli bude djelimino okrenuto od
voljenoga ka nekome drugome, pa time srce onoga koji voli i njegova
ljubav ne budu rezervisaru samo za voljenoga.
Zbog toga se ljubomora koju Allah Uzvieni pokazuje prema
robu iskazuje kroz prezir Uzvienog da rob

uini

ono to mu je On,

Svevinji, zabranio. Zbog Svoje ljubomore, Allah Uzvieni je zabranio

nemoral, i javni i rajni. 488 On je zabranio razvrat jer su sva stvorenja
Njegovi robovi i robinje. Tako je Allah ljubomoran na Svoje robinje
kad

ine

blud, kao to je vlasnik ljubomoran prema svojim slukinjama

kad rade taj nemoralni

io,

a Allahu pripada najvii primjer. Allah je

Uzvieni ljubomoran prema Svojim robovima kad oni svoju ljubav

nekom drugom pored Njega darivaju, pri
padaju pred stvorenin1 licima. ne

susteui

emu

ih ta ljubav zanosi, pa

se ni od bluda.

-s Kao to se navodi u hadisu u predanju od Abdullaha b. Mesuda, r.a., a badis je znbiljei1u

EI-Buhari, USS, i Muslim, 2.760.

RIZNrGA ZNANJA/

313

-Ko svojim srcem poruje Allaha Uzvienog i Njegovu veliinu, pa

zbog toga bjei od grijeha, Allah Uzvieni u srce ljudi usadi potovanje
prema Njemu i zatiti ga od njihovog poniavanja.
-Ako neko usadi mladjce spoznaje u zemlju svoga srca, iz njega
e iznii

zatim

drvo ljubavi, a kada ono

ojaa,

dat

plodove pokornosti, a

to drvo u svako vrijeme, dozvolom Gospodara svoga, davati

dobre plodove.
-Poetak puta Alla hovih

robova zacrtan je u aje tu: "I Allaha mnogo

spominjite, jutrom i veeri Njega veliajte . " 489 Sredina njihova puta
spominje se u aje tu: "On i meleki Njeg-ovi salavat donose na vas, dabi
vas On iz tmina izveo na svjetlo. " 490 A njihov se put zavrava u onom
as ku

koji opisuje ajet: "A na Dan kada Ga sretnu, njihov pozdrav bit

esela.m! " 491

- Zemljafttre, iste ljudske prirode,prhka je i pogodna za svako sjeme

koje se u nju baci. Ako se u nju posadi drvo imana i bogobojazoosri,
plodovi e bici slatki za cijelu vjenost,

doim

ako se u nju posije drvo

neznanja i strasti, svaki plod bit e gorak i neukusan.

-Vrati se Allahu Uzvienom, i neka on bude u tvom oku,
sluhu, u tvom srcu i na jeziku tvome. Nikada nemoj ova

Ll

tvom

eti~i ula

odvojiti od Njega, Uzvienog, jer se iz zablude niko nije vratio, Njegovom

dozvolom i

pomou,

osim pomou ova etiri ula, niti je neko zastranio

i zalutao osim udaljavanjem ovih

ula

od Allaha Svevinjega. Onaj koga

Allah Milostivi uputi on slua, vidi, govori, kree se i rukama uzima uz

pomo svoga Gospodara. 492 Meutim,

govori i radi po svom nahoenju i

onaj koji je u zabludi; slua, vidi,

slijedei

svoje strasti.

'"" EI-Ahzab, 41-42.

~?O

El-Ahzab, 43.

EI-Ahzab, 44.

~92 Kako se navodi u hadisi-kudsijju o Allahovim evlijama, tienicima, a hndis je zabiljeZio El

Buhari, 6.970, u predanju od Ebu Hurejre, r.a.

<?l

- Primjer pokornosti, njegovog napretka i poveanja slii sjemenki

koja se usacli u zemlju, a zacirn iz nje iznikne stabljika, potom stablJika
daruje plod, a nakon toga

sija

pojede plodove i nanovo zasadi sjeme. l

sve ta ko, kako stablo dadne plod, tako

sija

pojede plod i clio njegovog

sjemena ponovo zasadi. Isti je primjer i s grij esilllil. Jedan grijeh vodi
ka drugom i

veem.

Razuman

dobro razmisliti o ovom primjeru,

jer nagrada za dobro jeste injenje novog dobra, a kazna za grijeh jeste
zapadanje u novi grijeh.
ije

- I

udno

da je rob ponizan pred Allahom UZ'-ierum, da Mu

se pokorava i da ne posustaje
Gospodaru, nego je

udno

sluei

Njemu; jer rob ovisi o svome

da se Vladat svega mnogobrojnim

blagodatima umiljava Svome tobu i pokazuje mu Svoju ljubav kroz

razna

dobroinstva,

iako je On neO\'.isan o Svome robu.

'Vo1'o!}noje asti za tebe, da rob si li l'{jmm,

J doJ;o!Janje po11os tebi, da On h'OJ)e Gospodar!"

ODLOMAK rETNAf:STI:

NASTANAK DOBilA l ZLA

Svako dobro i zlo nastaje razmiljanjem, jer je razmiljanje prva
faza htijenja i elje za odricanjem i ostavljanjern
prema

neemu,

neega,

ili pak ljubavi

odnosno mrnje prema tome. Najbolje razmiljanje

jeste o onome ro koristi na ahiretu i

nainu

stjecanja tih koristi, zatim

razmiljanje o onome ro teti na ahiretu i kako se od toga zatititi. Ovo

su

etiri

najbolja razmiljanja.

Iza njih slijede jo

etiri

korisna razmiljanja.

Jedno od njib jeste razmiljanje o onome to koristi na dunjaluku

i kako to

stei,

te razmiljanja o onome to teti na dunjaluku i kako

se od roga zatititi. Oko ovih osam razmiljanja koncentriu se misli i

razmiljanja mudrih i pametnih.

RTZNfCA ZNAN JA /3 1$

RAZMILJANJEOALLAIIOV~\1 BLAGOOATI~IA l STVORENJIMA

Osnova prvog razmiljanja jeste razmiljanje o Allahovim blagodatima

i Njegovim stvorenjima.493 Ovo razmiljanje roba dovodi do spoznaje Allaha

Uzvienog i ljubavi prema N jemu. Kada rob razmilja o abiretu, njegovoj
vjenosti i

vrijednosti, te o dunjalul-u, njegovoj prolaznosri i bezvrijednosti,

to kod njega izazove enju za ah.iretom i odricanje od dunjaluka. to rob

vie razmilja o

kratkoi ivota, i skueno sti vremena

to doprinosi njegovoj

marljivosti, ozbiljnosti i trudu za to boljim iskoritavanjem vremena.

poveaju

Oval-va razmiljanja

ambiciju i oivljavaju je nakon

mttvila i p lutanja po nizinama.

Ovakva razmiljanja

ine

da tob bude na jednoj strani, u jednom

stanju, a ljudi na drugoj strani, i sasvim drugom stanju .

Nakon

ovakvih

razmiljanja

spomenut

emo

bezvrijedna

razmiljanja koja kolaj u u srcima i umovima veine lj udi.

Takva su razmiljanja o onome o
razmiljati, nici je

ovjeku

data snaga i

emu

mo

razum nije obavezan

da o tome moe ispravno

razmiljati. To su razmiljanja o nekorisnom i vienepraktinom znanju,

npr: razmiljanje o

kakvoi

Allahovog Bia i N jegovim osobinama, to

razum svojim mogunostima nikako ne moe

dosei .

POKUDENA RA~I ILJANJA

- Razmiljanje o finim

umijeima

od kojih nem a koristi, nego vie

tete, kao to je razmiljanje o muzici, ahu, slikama i raznovrsrum

skulpturama.
''' 1 U hadisu je potvreno da je Alhhov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Razmiljate o Allahovm1
stvorenjima, a nemojte rnmiljaci o Njegovom Biu!" Ovaj hadis spomenut je i u djelu E .r
Silriktu.r-sobil;o, od E l-Albanija, hadis br. 1.788.

3!6/

Ibn Kajjim ci - Denijje

- Razmiljanje o znanostima koje su utemeljene i ispravne, ali

one ovjeku ne donose neku poast ili savrenost, kao to su: logika,
matematika, fizika i
izuio

veina

filozofskih grana. Ako bi ih neko do la:aja

i upoznao, to mu znanje ne bi donijelo nikakvu potpunost, niti

bi njima oistio svoju duu.

- Razmiljan je o strastima i uicima, te

nainu

njihovog stjecanja.

[ako ovo razmiljanje donekle donosi korist, jer ovjek osjea slast,
ipak, takvo postupanje na kraju donosi
naroico

nesreu

i tetu na dunjaluku, a

na ahireru, i to mnogostruko vie.

-Razmiljanje o onome to ne postoji i o tome kako bi bilo kada bi

bilo. Naprimjer da ovjek razmilja da je kralj, ili da je naao blago, da je
naao neto izgubljeno; kako bi u ta1:vim situacijama postupao: davao,
uzimao, kanjavao i slino.
- Razmiljanje o stvarima i stanjima ljudi: kako ive, ta rade, ime se
bave i tome

slin-a

razmiljanja kojima se bave ljudi pokvarenih srca koja

su zaboravila Allaha Uzvienog, Njegovog Poslanika,

s.a.,~s.,

i ahiret.

- Razmiljanje o sitnim spletkama, podvalama i domiljanjima

putem kojih

ovjek

ostvaruje neke

line

ciljeve, bez obzira bilo to

dozvoljeno ili zabranjeno.

-Razmiljanje o pjesnitvu, hvalospjevima, pogrdama, anegdotama
i

slino,

jer sve to

koristi i to

ovjeka odvraa

mu donijeti smiraj i

od razmiljanja o onome to mu

sreu.

- Razmiljanje o nekim prerposcavkama koje u stvarnosti i ne

postoje, niti su one od koristi za ljude. Takvih pretpostavki imamo u
svakoj nauci: u fikhu i njegovoj metodologij~ medicini, itd.
Sva ova pokuena razmiljanja vie donose tete nego koristi. A da su
terna, dovoljno je to to ta razmiljanja odvode ovjeka od razmiljanja
o onome to je za njega korisnije na dunjaluku i na ahiretu.

JEDANAESTO

POGLAVLJE

ll

RIZJ\ICA Zl\ANJA

/ 319

IZ IVOTA DOBRIH

PRETHODNIKA

OOLOli A~

PR\1:

POSLANIKa\~ SKROMNOST

PRILIKOM POBJEDE I OSVAJANJA

Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., rijeio opsade neprijatelja, naao

se u opsadi pobjede. Njegove izaslane jedinice konjanika nosile su po
bjedu na sve strane fu::abijskog poluotoka. O Allahovom Poslaniku go
vorilo se na svakom mjestu, a ljudi su spram njega zauzimali jedan od
tri stava: jedni su povjerovali u njega, drugi su s njim sklapali mirovne

sporazume, a

trei

su strepili i strahovali od njega.

Allah je u polje islamskog poziva ubacio sjeme strpljivosti: "Ti

izdrl i kao to su izdrali odluni poslanici! " 494 Nakon toga, iz zemlje
su iznikle mirisne stabljike koje su nosile poruku: " ... a i u svetinjama
11
''

EI-Ahkaf, 35.

3201

Ibn KajJim ci - Devzijje

odmazda !"~95 ,

vrijedi

pa je Allahov Poslanik, s.a....~s., kao

ponosno uao u 11eku. Uao je u i\feku kao niko do tada, niti

osvaja
e

sc ro

dogoditi nekome poslije njega. Oko njega su bili muhadiri i ensarije, i

on se tek malo isticao

meu

njima. Ashabi su bili poredani u safove, a

iznad n jihovih glava lebdjeli su meleki DibriJ je u to vrijeme prenosio

poruke izmedu Allaha Uzvienog i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Svevinji
je dopustio Svome Poslaniku,

s.a.,~ s.,

da

ue

u Harem, Svetu zemlju,

u vojnoj odori, koja je do tada bila zabranjena i

zatiena

od svake

vojske. Kada uporedimo dan osvajanja Meke s danom za koji Uzvieni

kae: " ... i kad su ti nevjernici zamke nzapinjali da hi te u tamnicu

bacili ili da hi te ubili ili da hi te plognali1 "~96 , pa su ga pro*rali s

drugom njegovim, vidjet
Meku,

jaui

emo

kako N lahov Poslanik, s.a.v.s., ulazi u

na svojoj devi, sputene glave,

doti ui

bradom

hvata

svog sedla, pokoran i ponizan pred Onim Koji ga je odjenuo u odoru

veliine

i slave. Zbog te odlike sva stvorenja uprla su svoje poglede k

njemu, a vladari i kraljevi pred njim povijaju SYoje vratove.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., uao je u Meku kao kralj, kao pobjednik
potpomognut od Allaha Svemonoga, a peta Bilalova stade povrh Ka'be,
iako se nekoliko godina ranije vukla kroz vreli pijesak, kada je bio iskuavao
zbog svoje vjere. Onda je Bilal, r.a., glasno

poeo uiti

ezan na koji se

mnoga arapska plemena sa svib strana, odazvae i u skupinama prihvatie

AllahO\u 'ieru. No, prije toga islam su prihvatali samo pojedinci.

MINBEll SLAVE l DOSTOJANSTVA

Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., 1speo na minber slave i
dostojanstva, mada nikada nije bio ni ponien, vladari su mu pokorno
~; El-Bebrn, 194.
"' EI-Enf:U. 30.

RIZNICA ZNANJA/ 3~1

uinili

naklon; nck1 su mu od njih nudili

kljueve

SYOJih gradova, nek1

su traili priptcljstvo i mir, neki su pristali da ponieni daju dizju, a

neki pak stadoe spremati vojsku protiv Allabovog Poslanika, s.a.v.s., ne
znajui

da pnprcman1em vojske samo pripremaju rarn1 plijen i sunjeve

Posl:mikovo1

VOJSCI.

UPOTPUNJENJEPOIJ.JEDEl U IJ EPA\~NJE DENNETA

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., iz,ojevao svoju pobjedu, dostavio
Allahovu poslanicu i upotpunio svoju obavezu prema ljudima, doao
je proglas: "Mi

emo ti

dati sig"Urnu pobjedu da bi ti Allah ranije i

kasnije laivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom uiuio ,

da bi te na Pravi put uputio i da bi te Allah pobjedonosnom pomoi
pomogao!"49" Zatim je uslijedio potpis Boijeg proglasa: " ...k.'lda
Allahova pomo i pobjeda dodu, i vidi ljude kako u sk""Upinama u
Allaltovu vjeru ulaze. " 49ll Zatim je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., doao
izaslanik Gospodara svjetova, D ibril plemeniti, a.s., nudei mu vjenost
na dunjaJuku ili susret s Gospodarom Milostivim. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., iz ljuba,J i
0-JIID,

enje

prema svome Gospodaru, 1zabrao je susret s

Uzvierum.m

Dennet sc uljepao za doek Poslanikove plemenite due mnogo

bolje i ljepe nego to se okiti neki grad za

doek

svoga kralja.

Ako sc Ar, Prijestolje Milostivog, zatresao zbog smrti nekih

ashaba, r.a.,s i iz radosti zbog dolaska njihovih dua, pa ta

sc onda

' PI-Feth, 13.

'

111

En-N~sr,

1-2.

''" Kako sc navocl1 u mno~im hadis ima. Pogledaj SmummNt.rf/i, hnclis br. 730; Tif!ir od 1'.1
Taberija, 30/225, f'./.Jifuiltr"mlkcllir od 12[-T:tberanija, hadis br. 11.904, u predanju od Ibn
,\bbasa, r..:t, koje JC OCIJC:njeno kno h:~sen, dobro.
'' Knko na,odi EI -Buh:m, 3.803, i :'\lushm, 2.466 1 2.467, u predanJu od Dabtra b. Abdullnh:t,

r.a.

3~2/ Ibn KaJJIIll c l -Dievzijje

zbili s Arom kada se pred njim rreba

nai

dua mtJboljeg stvorenja,

Posbnika, s.a.,.s.?!
O n koji si izabrao neki drugi put pored ovoga, 1 neku drugu stranu

po red srrnne AllahO\og Poslanika, s.ax.s., znat e na kakYom e poloaju

bio na Dan okuplJanja ljudi, ..kada budu ispitivane sa,jesti!"""11

ontou \k nnu. t:
VRLINEEBLI BEKRAES-SIDDIKA, R.A.
Nakon prisege koju su Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dale Me
dim:lijc na Akabi u Meki 502, 1\llahov P oslanik, s.a.v.s., naredio je svojim
ashabima da se

ponu

iseljavati u Medinu. Kurejije su tada shvatili da

sc broj Poslanikovih pristalica

poveao

i da

ga oni tititi, te su sa

brali svoje glaveine i mudrace da smisle neku zavjeru protiv Allahovog

Poslanika, s.axs. Jedni su predlagali da ga uhapse i lie slobode, a drugi
su bili miljenja da ga je bolje prognati.

o, na kraju su sc saglasili da je

za nj1h nat bolje da ga ubiju.

Nebeski je glasnik tu ,-ijesr dostaviO do t\llahovog Poslanika,
s.a.v.s., naredi,i mu da promijeni mjesto svog
\'Oj postelji, te

\"eeri, zanoio

kona1ta.

U Poslaniko

je r\li b. Ebu Ta!Jb, r.a.

U tsto vrijeme Ebu Bekr es-Siddik, r.a., spremao se uveliko za put s

Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., ka Medini. Kada su izali

IZ

Meke, Ebu

Bckra, r.a., obuze neki strah za ivot Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zbog
kurej ijske potjere za njima dvojicom. Kada bi sc prisjetio gonia, iao
bi iza Poslanika, s.a.v.s., a kada bi mu naumpala zasjeda, iao je ispred
njega . Pomalo bi iao s njegove desne, a pomalo s lijeve str::tne, sve dok
nisu stigli do
" '

peine.

Et-T:mk, 9.

"'~ PoJ!lcd~j

!imtu Ibn H1:un, 2/ 41. i EI-Bid<~jo tm-mb,yn od Ibn J...c,Jr:~, 3/ 60.

RIZK ICA Zl\At\JA

peinu

/323

je prv1 stupio E bu Bckr, r.a., kako bi zatitio Allahovog

Poslanika, s.a.v.s., ukoliko u unutranjosti

peine

onoga to im moe nauditi. Na samom ulazu u

je uinio da iznikne bun koji prije nije tu

bude neke opasnosti i

peinu

bio. 5" 3

Allah Uzvieni

.bun je prikrio Al

lahovog Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bckra, r.a., a zbunio je i zaveo nji

peine

hove progonitelje. Zatim je doao i pauk koji je na ulazu

504

mrcu

505

pa je to zbunilo i krufa

ispleo

koji je izgubio tragove. Potom je Al

lah Uzvieni poslao goluba i golubicu, pa su savili gnijezdo pred ulazom

koje je odvraalo i ometalo poglede progonitelja.
Ove

injenice

mnogo

jae

i dojmljivije pokazuju

nemo

da uhvate Allahovog Poslanika, nego da ga je, na putu do

Kurejija

~ledine

pra

rila i titila vojska.

I kada su Kurejije stigli do

peine

i zaustavili se na ulazu u nju,

a Allahov Poslanik, s.a.\'.S., i njego\' drug,

uli

njihov razgovor, Ebu

Bckr cs-Siddik, r.a., uznemirio se i kazao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.:

Kada bi se nekj od njih samo malo sagnuo, mogao bi nas vidjeti. Na
ove

rijei,

Allahov Poslaruk,

s.a.,~s., u~eno

mu odgovori: "Ebu Bekre.

ta misli o dvojici s kojima je Allah trei?! "

506

I kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio zabrinutost Ebu Bekra,

r.a., a on se nije brinuo zbog sebe i svoga ivota, ve sc brinuo za ivot
Posh10ika, s.a.v.s., obradova ga jo jednom, dodatnom, porukom: "Ne
h1ini se, Allah je s nama!" 507

Tajna Poslanjkove veze s Ebu Bekrom, r.a., krije sc u

Uzvienog: " ... s nama! ... ", to se kasruje

znaenjem,

a i

rijeima

prakt-ino,

potvrdilo, jer su ljudi govorili: <<Allah ... Poslanik... i sudrug Allaho1og

Poslanika. tj. Ebu Bekr. r.a.

~~.~Ovo je predanje apokrifno. N:wodi ga lbn Sn'd u djelu

Ht-To/Jnkot, 1/229, El-13ezzar u svom

Aftmttdu, 20/299, te Et-Tabemni u djelu EI-Mu'rlnmt!-kebir, 20/ 443 i drug1.

s" Pogledaj prethodnu podnonu n:.pomcnu.

;.,; Onaj koji ita tr:~go,e u pijesku.

"" EI Bllhari, 6.353, 3.922 i ~.663, i ~lu slim, 2.381, u predanju od E bu Bckm, r.a.

~.- Et-Tevba, 40.

3~4 l Ibn Kajjim el- Devzijje

Poslije smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Ebu Bekra, r.a., oslovl

javali su sa halifettt resulillab, nasljednik Allahovog Poslanika. A kada je
Ebu Bek.r, r.a., umro, vou su muslimana oslovljavali drugim nazivom,
a to je emiml-m11'111inin, predvodnik pravovjernih.
U

peini

su njih dvojica, po odlasku

kurejevikih tragaa,

odsjeu jo

tri dana, a zatim su izali i krenuli ka Medini. Sudbina ih je pratila i ponav

ljala: <<Vi ete u Medinu sigurno
s.a.,~s .,

niko nije uao, niti

Kada se

naoe

ui,

kao to u nju do tada, prije Poslanika,

poslije njega neko u Medinu tako

ui!

u otvorenoj pustinji, sustie ih Suraka b. Malik, i

kada bijae tik nadomak njili, Allahov Poslanik, s.a.v.s., odape strijelu
dove na njega, pa noge njegovog konja do stomaka propadoe o
pijesak. 508 I kada Suraka vidje da ili se ne moe dosei , poe Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., da bi se izbavio iz nevolje koja ga je snala, nuditi
imetak, a on Poslanik, s.a.v.s., odbi
mu od Allaha nuen.i.

509

kljueve dunjalukih

riznica koji su

Nudio je hranu sitome, koji kae: "Ja nou

boravim kod Gospodara svoga; On me hrani i poji!"510

Blagodat poruke: ".. .kad je s njim bio samo drug njegov"511
sauvana

je za Ebu Bekra es-Siddika, r.a., pored svih drugih ashaba.

On je drugi po redu prihvatio islam, odmah iza Allahovog Poslanika,

s.a.v:s. Bio je uvijek uz samog Allahovog Poslanika, s.a.v:s., u svemu: u
portvovano s ti, u dobroinstvu, u sustezanju od dunjaluka, u prijateljstvu,
zatim je naslijedio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u predvoenju ummeta,
i po starosti je bio iza Poslanika, s.a.v.s. Umrli su obojica zbog istog

uzroka, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro od posljedice otrova, a

tako je i Ebu Bekr, r.a., zavrio svoj ivot. 512

50
"

El-Bu hari, 3.908, 1\fuslim, 2.009, u predanju od EI-Be.raa b. Aziba, r.a.

Ibn Hadier uknzao je u djelu Rl-haba, na ovo predanje, 3/42; a prije njcgn je to uinio i Ibn

Abdulbe.rr n djelu EI-IItiob, 2/581.

11
; ' El-Buhnri, 1.102, i l'v[uslim, 1.103, u predanju od Enesa b. Mlilik:t, r.a.

511 Et-Tevba, 40.

; 1 ~ U djelu Tobt-k.attl !bn Sa'd, 3/198, mvodi se u predanju od Ez-Zuhrija da su Ebn Bekr i

EJ-Haris b. Keldn, r.n., jeti neku hranu koja je bib poklonjena Ebu Bekru, r.a. El-Haris bio

~l?

RIZNICA ZNANJA/ 3~S

Ebu Bekrovim trudom islam je primilo vie od deset ljudi, a

meu

njima bili su: Osman b. Affan, Talha, Ez-Zubejr, 1\bdurrahman b. Avf,

Sa'd b. Ebu Vekkas, r.a.
Na dao kada je Ebu Bekr, r.a., prihvatio islam, imao je eterdcsec
hiljada dirhcma, pa ih je sve potroio za potrebe islama. Zbog coga je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nijedan mi imetak nije koristio vie
nego imetak Ebu Bekra!"513
Ebu Bekr, r.a., bolji je od vjetni_ka iz faraonove porodice, jer je ovaj
prikrivao i tajio svoje vjerovanje51 J, a Ebu Bekr, r.a., obznanio je svoje
prihvatanje islama.
Ebu Bek.r, r.a., bolji je od vjernika koji se spominje u suriJa-Sin515,
jer se taj vjernik borio za islam samo jedan as, a E bu Bekr, r.a., rtvovao
je cijeli svoj ivot za islam.
Ebu Bek.r es-Siddik, r.a., "idio je jednom pritikom <<pricu gladi i
si_romatva kako krui iznad zrnevlja davanja prednosti drugima nad
sobom (isary,

putajui

glas: "Ko j e taj koji e Allahu drage volje zajam

dati?!" 516, pa joj je on prosuo ita u vrtu zadovoljstva, a zatim je bez

imetka legao na postelju siromatva. Ptica je zrnevlje ita odnijela do g rla
u kojima se dobra djela uveavaju, a zatim je s kronje drveta zacvrkutaJa
pjesmu zahvale i pohvale. Iza toga je s minbera islama
" ...a od nje

prouila

ajet:

daleko biti onaj koji se Allaha bude bojao, onaj koji

bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se o istio ! "m

je

lijenik,

da '1dlm

pa je

k:tz:~o

Ebu Bekru, r.a.: "Podigni svoju ruku! Tako mi AUah.1 ja u njima kao

tt:~govc sporodjelujueg godisnjeg otrova." Tako je i bilo. Obojica su bolov:~l:t oko

godinu aana 1 u jednom su danu obojicn umrli. No niz prcnosibcn ovog predanja prclunut je.

~n Ibn Mnda, 94, Ahmed, 2/253, lbn Ebu ejb:t, 12/6-7, En-Nesn1 u Er-Suumul-kubru, 9, i Ibn

l libban, 6.858, u prcdnnju od Ebu Hurcjrc, r.:t.

m Kako se navodi u suri Ga fir, 28.

m Kn ko se navodi u suri Ja-Sin, 20-29.

516
EI-Beka.ra, 245.

w EI-Lejl, 17- 18.

326/

!bn Kajjimel Di e vz ijje

svjedoe

O vrlinama Ebu Bekra es-Siddika, r.a.,

kur'anski ajeti i

mnoga predanja. l\fuhadiri i ensarije nisu se razili prilikom njegovog

izbora za prvog halifu poslije smrti Allahmog Poslanika, s.a.v.s. Pa ta
onda misle oni koji ga preziru i

vrijeaju,

ijim

se srcima raspline

neprijateljstvo kada se spomene ovaj plemeniti asbab, r.a. O rafidije 51 8 ,

nevjernici519, zar niste uli rijei Uzvienog:" ... kadj e (u p eini) s njim
bio samo dJ-ug njegov." 5211
Kada je Ebu Bekr, r.a., pozvan u islam, nije se premiljao niti opirao,
prihvatio je islam i dosljedno je slijedio njegov put. Na tom putu nije
zastajao niti je posnao. Cijelog svog ivota strpljivo je podnosio sve
tegobe i napade. Nije gledao koliko udjeljuje i daje za islam, uvijek je to
bilo mnogo. Tako je postupao sve dok ga nije zatekla smrt.
Ko je drugovao s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u djetinjstvu?!
Ko je

to

Ko je

to

od ashaba p.rvi prihvatio islam?!

u prisustvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., imao

poast

da

daje fetve?!
Ko je to prvi klanjao s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.?!
Ko je to od ashaba predvodio namaz, a iza njega u safu stajao
Nlahov Poslanik, s.a.v.s.?!
Ko je to nakon Poslanikove smrti legao do njega u kabur?!
Zbog svega toga, moramo priznati puno pravo Poslanikovom
susjedu, r.a.!
U vrijeme smutnje i otpadnitava nekih plemena od islama
nakon Poslanikove smrti, Ebu Bekr, r.it., jedini je imao pronicljivosti
i razumijevanja za taj problem. Samo je on iz Allahove knjige mogao
izvui znaenje

koje ne mogu primijetiti ni oni koji dugo i predano

zagledaju u ajete Objave.

51

~ R.1ndije su jedna iitsk:t seklll (op. prev.)

"" Autor sm:m:~ nevjernicima one ekstremne mfidije koji ash:tbe proglaavaju nevjernicima.

Slo Et-Tevba, 40.

RIZNICA ZNANJA /3~7

Onaj koji voli Ebu Bekta, r.a., u srcu osjea radost kada slua o
vrlinamaovogplemenitogashaba, dok onaj koji ga prezire, kada uje neku
vclinu Ebu Belcra, r.a., srce mu se ispuni mrnjom i nelagodnou.
Raficlije bi najvie voljele pobjei sa sijela u kojem se kazuje o Ebu
Bektu, r.a., ali gdje da pobjegnu?!
Koliko je samo puta Ebu Bekr, r.a., svojim imetkom i ivotom
zatitio Alla hovog Poslanika, s.a.v.s.?!
Ebu Bek.r, r.a., bio je najblii i najprisniji sa Allahovim Poslanikom,
s.a.v.s., a nakon Poslanikove smrti, Ebu Bekr je ukopan do Poslanikovog
kabura.
Vrline Ebu Bekra, r.a., jesu tako jasne i u njima nema nikakve
smutnje ili

nejasnoe.

Doista je

udo

da u pola bijela dana oko ne vidi

svjetlost sunca!
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v. s., u pratnji E bu Bekra, r.a., doao do
peine, na njihovom putu za Medinu prilikom Hidre, Ebu Bekra, r.a.,

obuzela je neka jeza bojei se neoekivanog, pa mu je Allahov Poslanik,

s.a.v.s., rekao: "ta misli o dvojici s kojima je Allah trei?!" Te rijei ulile
su smirenost u srce Ebu Bekra, r.a., i nestalo je straha. Zabrinutost je
ieznula,

iekivanje

peini

postalo je uitak.

Nakon toga, vjesnik pobjede pronosio je glas kroz gradove i nase

lja: " . .. kad je (u peini) s njim bio samo drug njegov. " 521
Ljubav prema E bu Bek.ru, r.a., tako mi Allaha Uzvienog, znak je is
pravne i prave vjere, a prezir prema njemu, ukazuje na loe skonanje.
Ebu Bek.r, r.a., najbolji je meu ashabima i rodbinom Allahovog
Poslanika, s.a.v.s. Dokazi koji to potvruju neosporivi su i veoma jaki.
Da izbor Ebu Bekra, r.a., za prvog halifu poslije Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., nije ispravan, Muhammed b. Ali el-Hanefijja, r.a., ne bi kazao:
"Polahko s izjavama da u vama ne bi prokljuala krv rafidija!"522
~ 1 Et-Tevba, 40.
m On je sin Ali b. Ebu Taliba, r.a., od f-l:nle bint Dia' fer:~, koj~ je dopala Aliji, r.a., k:lu rarni

3~8

lb u Ka jj im el- Oiev~ijje

Tako mi Allaha, mi ne volimo Ebu Bekra, r.a., zbog svojih hirova,

nici nekoga drugog zbog njega omalovaavamo. Mi se samo povodimo
za rijeima Alije, r.a., a to nam je dovoljno kada je on za Ebu Bekra, r.a.,
kazao: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je zadovoljan da nas ti predvodi u
naoj vjeri52.l, pa zar mi

neemo

biti zadovoljni tobom da nas predvodi

u naim ovosvjetsk.im poslovima?!"

Tako mi Allaha, rafidijama se treba osvetiti, jer nas pravo Ebu
Bekra kod nas, obavezuje na rakav postupak. Duni smo hvaliti ga i mi
priznajemo sve poasti koje pripadaju Ebu Bekru, r.a., a onaj koji ga
odbacuje neka sebi pokua pronai ispriku.

OOI.O)IAK TREI:

KAZIVANJE OISLAMU SELMANA EL-FAR1SIJA, R.A.

Kada neto treba da se desi, sve prilike za to budu olakane, dok
onaj kome se elje nee ostvariti, kao da je u okove vezan. Vihor sudbine
prevre

po pustinji ljudskih ivota; i sve se promijeni, samo dobro

ostaje postojano. Kada se vihor smirio na horizontu, vidjeli smo Ebu

Taliba, Poslanikovog amidu, kako se davi u moru zablude, dok Selman
el-Farisi stoji na obali spasa. Velid b. el-Mugira predvodi svoj narod
u hitanju ka Vatri, dok Suhejb er-Rwni dolazi Allahovom Poslanika,
s.a.v.s., s karavanom iz Bizantije. Negus u dalekoj Abesiniji izjavljuje:
Odazivam ti se, moj Gospodaru, odazivam! Bilal, r.a., ezanom poziva:
Namaz je bolji od spavanja!, dok Ebu Dehl u postelji snuje zavjere!
U Ploi kadera bilo je zapisano da
islam, pa se njegov

vodi

Selman el-Farisi, r.a., prihvatiti

ka uputi uzdigao iznad njegovih

oeva

koji

plijen s Jemame u nijeme hil a feta Ebu Bekra, r.:t.

>ll Misli na predvoenje namaza prilikom Poslanikove bolesti, pa je jedan namaz i sam Posbnlk,

s.a.v.s., klanjao za Ebu Bekrom, r.a. (op. prcv.)

RIZNJCA ZNANJA l

329

su se kJanjati vatri, pa je zbog toga i poeo raspradjaci sa svojim ocem

o

murikoj

vjeri koju su oni ispovijedali. Nakon to ga je Selman, r.a.,

pobijedio u raspravi, njegovom je ocu preostaJe samo da ga vee i lii

slobode, a to je odgovor svih nasilnika na dokaz istine jo od onog
dana kada su iskrivili Allahovu pravu vjer u. Tako je fataon odgovorio
Musau, a.s.: "Akobude kaobog'aJ1ekog drugogosimrneJte J>riznavao,

sigurno u te u tamnicu baciti!" 524 Na isti su

nain

dehmije odbacile

argumente imama Ahmeda, kada su ga patnji podvrgnuti, ili kao to su

postupili zacitnici novocarija kada su Ibn Tejmijju u tamnicu bacili. l
tako

to biti sve do Sudnjeg dana!

emo

Na vrata Selmanove sudbine pokucao je gost: "Mi

pxovje1avati sve dok ne ukaemo na boxce i postoja:ne

vama . .. " 525,

pa je zbog

dobroinstva

vas

meu

i gostoljubivosti prema gostu

dosegao stepen: "Sellnan je od nas, Ehlul-bejtal":-26 Selman je

uo

da se

neki karavan sprema na pur, pa se isk.rao od svoga oca, a to je doputena

kraa

za koju oije propisan hadd, pa je na leima vrste odluke odjahao u

potrazi za

vjenom sreom.

Zaronio je u more potragc kako bi dok:ucio

bJscr svih stvorenja. Ponizno je sluio

upuivaima

vodiima

koji su

mu mogli ukazati na put do onoga to trai. A kada se vrijeme primakla

i isposnici koji su bili na pravoj vjeri Isaovoj, Selmanu predadoe bajrake
sa znacima o novom

dolazeem

Poslan.iJ,.-u, s.a.v.s. Rekoe mu: Vrijeme

njegovog dolaska primakla se, pa nemoj zalutati! Potom je Selman, La.,

nastavio put s druinom koja mu ne ukaza gostoprimstvo,
52
'

roba: " ... prodadoe za jeftine pare, z.a nekoliko g1oa!''

ve

ga kao

Kupio ga

: Euam, 29.
'~' i\luhammed, 31.

\ll, Ovo je ispravno mevkuf-predanje od Alije, r.a., :1 z:1 biljczio ga je EI-Fcscvi, u djelu EI-Mo'r!fttu

l'fit11rih, 2/540, i Er-Tabernni u djelu }-;/.i\fu'd~ll/1/lkrbir, predanje br. 6.041. (sto predanje su

nek1 zabiljeili kao merfu, ali kno t.,kvo nije autentino. Pogledni Tflhimi-Musttdrek, od Ez

Zehcbljn, 796, i Af11htuam lblllll,\lttltk.kill, kao 1 E/.,\ ftd:f/llr od EI-Hejst:mija, 6/ 130.

!!'Jusuf, 20.

33o/

Ibn Kajjim cl - Dievzijje

neki jevrej iz 1\fedine, pa kada Selman opazi grad, obradova se onome

to gn je snalo. Njego\' dasnik ruje znao koga je uveo u svoju kuu, a
clman je s nestrpljiYou iekiYao dolazak ockJVanog to rndosr u srca
ulijeva. l kada se o:ekiYani, s.axs., pojavio, Sclman JC b1o na srablu palme,
1umalo da iskae svoju enju i elju, ali odlunost za \icrom ga je stiala,
ba kao to se desilo i majci 1\fusaovoj: " ... i umalo g11 n e prokaza, da Mi

srce njeno nismo uvrstili!"'51l! Tada Selma n, r.a., urno side s palme da
doeka

donosioca radosti, s.a.v:s., a njegovo ponaanje sricalo je stih:

<fPr!Jate!Ji moji iz dalekog Nedda,

Zastanite asak na brtJff'!Jkll 10111,
jer nam sl!Je:fj l!Jetri sa te stra11e p11le.)>
U to otrim glasom povika njegov vlasnik: ta je s tobom?! Vrati
sc na posao!" A Selman mu utnjom poruku posla:

"Kako da se vrati111, a rt t1aetJJ gradujtl posoo i!llam?/J

A u svom usplahirenom stanju on stihove izree, ali kad bi gluhi
samo mogli

uti:

((Pratioci dragi, 11e, tako mi Boga,

ja /IC ~/all/ za t'aJ kad ~p!Jezda arko
Izpiemma Alu Lejla preda 11mom zablista/J>
I kada je Selman, r.a., usporedio opise

sveenika,

svojih

uitelja,

likom l\Iuharnmeda, s.a.v.s., vidje da se potpuno podudaraju.

<(Niuhammede, prie!Jkl!}e ima11 od E/)11 Taliba,

a Mi hoemo da Se/man pOJjert!Je.
Kada bi Ebu Taliba pitali o n jegovom imenu, odgovorio bi: Abdu
Mcnaf! Kada bi ga pitali o porijeklu, on bi sc hvalio i ponosio svojim
pradjedovima. A kada bi se govorilo o imetku, on bi zbrajao svoje
kamile!
..

El- ~-.~ S:IS,

l o.

RIZ!\ ICA ZI\A:\jA

/ 33t

Kada bt Sclmana cl-Farisija, r.a., pirali o njegovom imenu, on bt

kazao: "Ja sam Abdullah, Allahov rob!" Kada bi ga pitali o porij{;klu,
rekao bi: "Ja sam sin islama!" Kada bi ga pitali o 1metku, rekao bt:
"~loj

kuI,

rck:lo

odjet,

rekao

je imetak stromano!" Kada bi ga pirali o njegovoj

bt: ''Diamip
bt: ".Moja

re

moja

odjea

kua!"

Kada bi ga pitali o njegovoj

je bogobojaznost i skromnost!" Kada bi ga pttalt o

njegovoj postelji, rekao bi: "Budnost je postelja moja!" Kada bt ga

pit.-ili o ponosu, rekao bi: "Selman je od nas, Ehlul-bejtal"529 Kada

$U

ga

pitali o tome ta mu je cilj u ivotu, rekao je: " ... koji ele naklonost
Njegovu s tei !" 5 J(1 Kada su ga pitali o njegovom putovanju, rekao je:
"Putu jem ka Dcnnctu!" A kada su ga p itaJi o
rekao je: "lmam svih stvorenja,

upuiva

vodi Lt

na putovanju,

ummctal"

"Kadpo t1oi koraMil puslii!JOIII se kree,

.filiirmje ako =(!lode da si ti pred '!}im!
."iko S puta zaiiii01JJ01 dol'Ofja!lje ~Jak
To stjetlosti sa h'og lica to tlanJ arko !Ja!"m
ODLOll H. lET\ RTl:

ISKR.\ IZ IVOTAOMERA B. ABDUL\ZIZA

Ibn S'ad u djelu Et-Tabakai'32 navodi da bi Omer b. .t\bdulaziz
prekidao svoj govor s minbera kada bi se pobojao samodivljenja, a kada
bi pisao neko pismo, pa se pobojao samodivljenja, pocijepao bi pismo,
~ Ranije smo spomenuh 17\'0r i ocjenu 0\'0g predanja.

'"' EI-Kehf, 28.

m Kn~ivanje o islamu Sclmana E I-Farisijn opirnije proirati u djelu F.I-M11mcd C)(l amnmn

Ahmecl'l, 5/441-444; Usd11l1!,nbaod lbnui-Esir:a, 2/417-419: Sirtl11 lbn H ia m l th'Otopis , ll/t~lol'~~

f>oJ/aniku/ . 1/ 214-221, Toribu, Bo,gdnd, 1/ 164-169, i.ffj~roalnnllflJIItbt!tt, 1/ 57.

u F.t-Tab,tlt:nt, 5/ 332, u pred:1nju od Ed-D.1hhaka sroji: ''\'idJo sam Omera b. Alxluluin

k.1ko se unio u ~\um gO\'Oru s mmbera, :1 num se u u:eourku pnbrn, pa ree: '&taglirull:lh,

e51:lgfirull:ah!"'

332 /

lb n Ka jj im ei - Dcvzijje

dodajui:

Gospodaru moj, od Tebe traim zatitu od zla moje dueh>

Dobro znaj da kada rob

stei

otpoinje

Allahovo zadovoljstvo,

neki posao ili gO\o.r,

oekujui

elei

cime

da mu J\llah Uzvieni, zbog

iskrenog ni jeta, ukae S\oju pocL:ku i blagodat, da to rob, zapravo,

mi

uz 1\llahovo doputenje i snagu koju mu je On podario, a ne svojom

snagom i sposobnostima, ili svojim znanjem i inteligencijom. Allah
Svemogui
oi

podario je robu sve to posjeduje: i jezik, i srce, i razum, i

i ui. Onaj Koji je sve to stvorio i darovao robu, On mu je podario

i snagu da

otpone

/\ko ova

neko djelo ili govor!

injenica

bude prisutna u pogledima i vizijama roba

i u vidokrugu njegovog srca, onda ga

nee

ophrvati i napasti

osjeaj

samoclivljenja. A klica i osnova samodivljenja raa se od onog trena kada

rob

poinje primjeivati

samoga sebe, a gubiti

Gospodara, prisustva Njegove

pomoi,

prisustva svoga

pocL:ke i blagodati. Ako rob

uznapreduje u tak-vom stanju samodivljenje

a djelo ili govor roba bit

osjeaj

se, uistinu, i dogoditi,

upropateni. Ponekad Allah Uzvieni, iz

milosti Svoje, ne dopusti da rob privede kraju to djelo, koje ga je bacilo

u samodivljenje, kako rob u potpunosti ne bi zaboravio na Allahovu
pocL:ku i blagodati. Ponekad Uzvieni dopusti da rob to djelo privede
kraju, ali mu uskrati njegove plodO\e. Nekada mu podari i neto plodova,

ali su oni slabi i nedovoljni za ostvarenje eljenog cilja. U nekom

sluaju

dato djelo vie teti nego to koristi robu. Djelo zbog kojeg je rob zapao
u grijeh samodivljenja donosi robu onoliko tete koliko se rob u tom
djelu udalji od

osjeaja

Allahove podrke i blagodarja i za onoliko koliko

rob u tom djelu ili govoru vidi sebe kao

uzronika j initelja.

Kroz prizmu ovoga, Allah Uzvieni popravlja

Svoga roba. On mu djela

uini

rijei

i djela

dobrim i plodonosnim, ili ih uniti i

pokvari. Doista nema nita pogubnije za dobra djela roba od njegovog

samoclivljenja i pripisi\Tanja njihovog

uinka

i uzrokovanja sebi.

RIZNlCA ZNANJA/

333

Kada Allah Uzvieni eli dobro nekom Svom robu, On dadne da rob
primijeti i posvjedoi Allahovu podrku, blagodati i pomo koju mu On
ukazuje u njegovim

rijeima

i djelima, pa u takvom stanju rob ne zapada

u zamku samodivljenja. Zatim Allah Uzvieni dadne da rob ptim.ijeti i

pos,iedoi

svoju nemo i propuste u odnosu prema Allahu Svevinjem,

pa ga time navede na pokajanje i istigfar. Potom se rob stidi traiti nagradu

od Allaha Uzvienog za svoja manjkava i mala djela.
Svemoni

Meutim,

ako Allah

zamagli pogled roba pa on ne primijeti sve ovo spomenuto, a, s

druge strane, u svakom svom djelu vidi samo sebe, i to potpunog i sasvim
zadovoljnim onim to je uradio, onda mu ta djela nee biti prihvaena kod
Allaha Uzvienog, niti e pobuditi Njegovu ljubav i zadovoljstvo.
Pravi vjernik koji je spoznao svoga Gospodara
radi Allaha Uzvienog stalno se

prisjeajui

ini

dobra djela

da je to, opet, uz Allahovu

podrku, pomo i odobrenje, traei ispriku kod Njega od Njega

zbog svoje slabosti da

uini

neto

vee

i bolje,

stidei

se pred Allahom

Uzvienim ako ne udovolji Njegovom pravu u tom djelu.

Doim,

neznalica radi djela zbog sebe, udovoljavajui svojim

prohtjevima i strastima, gledajui kroz svoja djela u sebe. On, zadovoljan

s onim to

ini,

svojim djelima prkosi Allahu

Svemonome

porie

Njegove blagodati!
Eto, to je primjer pravog vjernika, a ovo je primjer neznalice,
ne'iernika!

DVANAESTO

POGLAVLJE

ll

RIZN ICI\ ZNAl\ ji\

l 337

POUKE I SUPTILNOSTI

OIIL0\1 \~ l' lt\ 1:

IS I)liNJE~J E ZA\:!ETA DATOG ALLAHUUZVIENOM

Kada rob dosegne punoljetnost, bude mu predac i predoen zav1cr '

koJI JC ranije dao AJlahu Uzvienom, sYom iscinskom Vladaru. P:. ako
za,jct prihvati \'rsto, smjelo i odluno, s namjerom da ga ispotuJe, rob
je ispuruo preduvJet da dosegne srepene i poloaje koji su namiJenjeni
onima koJI zavjete s,oje ispunjaYaju.
Tada rob prodrma svoju duu i ukae joj na ozbiljnosr situaciJe,
govorct: Spreman sam da ispotujem svoj za,iet Allahu! Ima li neko
prei od mene c.la lO ispotuje, prihvaci obavezu i shvati je?!

Zatim, prije svega, rob shvati svoju obavezu prema Allahu

Uzvienom, i upozna sc s preporukama i porukama koje mu Gospodnr
alje. Potom sc pripremi d:t ispotuje i izni sve ono to sc od njegn
Z~VJCt nnJ)l rodr.I7UnlijC:V:l 17\' C;wanje erij:nskih obavez:L

338 l

fb n Kajjim e l - Dievzijje

u zavjetu trai;
sto

gledajui oima

u njemu pobuditi novu snagu i polet

osjeao

djeak

kao

navika.
poi

razliit

od onoga to je

se osloboditi od

prije sputanja zavjeta. Tada

mladalako -d jcakih

srca u stvarnost i bit samog zavjera,

izmaglica,

Strpljivou e

braniti

nejasnoa

ast

i slijepog slijeenja obib1ja i

svoje odluke. Skinut e zastor tmine

ka svjetlu jekina. A kroz snagu svoje strpljivosti i

veliinu

truda

otkrit e ljepotu blagodati koje mu Allah Uzvieni dariva.

Prvi stepen istinske sree krije sc u pomnom sluanju i razumijevanju
uje.

onoga to uho
rob

Nakon ro uho saslua poruku, a razum je shvati,

pred sobom ugledati jasan put kojim treba

ii.

Na njemu

vidjeti putokaze i znakove, a s njegove desne i lijeve strane primijetit e

veinu ljudi

koji su skrenuli sa staze prave. To e mu biti dodatni poticaj

da, bez posrtaja, ustraje na Pravom putu, da ne bude s onima koji su

zbog odbacivanja zavjeta zalutali i skrenuli s puta, ili su ga

djelimino

s prezirom prihvatili, ali nikada sebi nisu stavili u obavezu da posluaju

i razumiju zavjet, a potom postupaju po njemu. Kada im je zavjet bio
predoen,

oni se nisu oslobodili mladalake Jahkomosti, obiajne vjere i

onoga to su naslijedili od ranijih pokoljenja. Meutim, takvo ponaanje

nije dovoljno da bi se razumio zavjet, a potom praktikovao kroz ivot.
U takvom stanju, istinski rob, koji je prihvatio zavjet,
da je samo njemu

predoen

osjeat e

se kao

zavjet s porukom: Razmotri ono to je u

njemu, zatim shodno tome postupaj u ivotu!

Ako rob na ovakav

nain

ne prihvati zavjet od Boga, nastavit

ivjeti na nain kako je ivio do svoga punoljetstva; savladat e ga obiaji

i praksa njegove powdice, prijatelja, komija i sunarodnjaka. Ako uz
to pokae

se na zavjet

dodatnu ambiciju, onda

j

ne

zadovoljavajui

promiljajui

svoj cijeli ivot, ne

osvrui

ga, dati nasljedstvu ranijih generacija,

se da mu vjera bude obiaj i navika pradjedova.

RfZN ICA ZNANJA l

339

Kada ga ejtan zarrujc i primijeti koliko su u stvarnosti vrijedni

nJegova ambicija i stremljenje,
i nacionalizma

doaptavajui

naYue

ga na zamku plemenskog zanosa

mu da je to jedini ispravni put, a da je

sve drugo zabluda i neispravno. K..roz plemenski zanos i nacionalizam,

ejtan

e mu

prikazivati zabludu u svjetln upute, a pravu uputu u svjetlu

zablude, kako bi se zadovoljio da u dobru i zlu, pravdi i nepravdi

e

bude sa svojim sunarodnjacima. Uputa

Sve,inji prepustit

da mu doe, ako je

oprena

mu biti

uskraena,

a Allah

ga onome u to je sam zapao. Ma kakva uputa

s onim na

emu

je narod njegov, on e

tO

smatrati najgorom zabludom!

Ako pak ambicija roba bude
dosljednosti
vei

obiajima,

od svega toga, on

razumijevati, pa

vea

od plemenske pripadnosti i

ako rob bude duhom plemenitiji, a poloajem

e

brinou

prihvatiti zavjet,

izuavati

ga i

kroz to spoznati da Onaj Kome se zavjetovao ima

vei i vaniji poloaj

od svega drugog. Iz tog razloga rob e se obavezati

da

Njegove osobine, imena, djela i zakone. Rob

kroz sam zavjet upoznati Onoga Kome se zavjetovao. Upoznat

e

kroz zavjet upoznati

Onoga Koji sam po Sebi opstoji, Koji je neovisan o bilo kome, a sve
drugo pored Njega ovisi o Njemu i uz Njega opstoji. Upoznat e Onoga
Koji se, iznad s'rih Svojih stvorenja, nad Prijestoljem uzvisio, Onoga koji
sve uje i sve vidi, Koji zadovoljstvo Svoje ukazuje robovima, a na neke
se sreli, Koji jedne voli, a druge prezire. Upoznat
upravlja kraljevstvom svojim, Koji govori,

Onoga Koji sam

nareuje,

zabranjuje, Koji

izaslanike Svoje alje u sve krajeve k.raljevstva Svoga, pa oni dostavljaju

poslanice Njegove onima koje On, Uzvieni, izabere

izmeu

robova

Svojih. Upoznat e Onoga Koji uz pravednost stoji i pravdu dijeli, Koji

za dobro jo veim dobrom nagrauje, a za loe loim kanjava. Upoznat
e

Blagog, 1vGlostivog, Plemenitog,

Dobroinitelja,

Zahvalnog, Kome

340/

Ibn Knjjirn e l -Denijje

pripada svako sanenstvo,

istog

od mahana i nedostatakft, Onoga s

Kim se niko ne moze uporediti.

Rob

se kroz za\jer

osvjedoiti

o Njegovoj mudrosti kojom

je uredio kraljevstvo Svoje, u kojem samovoljno vlada i

pra\cdno i mudro, sudbine srvorenja. Tada

odreuje,

se kod roba probuditi

m:tum i Jitra, zdrava priroda, i poprimi t e poruke erijata, pa e sc ovo

troje meusobno
Rob

potvrivao

i ukhpati.

razumjeti ono ime se njegov Gospodar Uzvieni opisao u

Svojoj knjizi; spoznat e stvarnost znaenja Njegovih imena zbog kojih

je i objavio Knjigu, obratio se stvorenjima, zbog njih propise postavio
i sud odredio, preko kojib se predstavio Svojim stvorenjima, pa razum
potvtdio Njegovo postojanje i vlast, a due to prihvatile.
Kada rob ostvari sranu spoznaju svoga Gospodara i vrsto povjeruje
u Njegove sifate, to
da ga

oima

mu rasvijetliti srce, pa

pred sobom gleda. Zapazit

iman doivljavati kao

kako sc Allabovi atributi

reflektiraju u st\orenorn svijetu koji se stalno razvija, kako se

kroz materijalni i kroz duhovni svijet, kako
kolektivno i zasebno,

uskraivanjem

udaljavanjem od milosti... Rob

utjeu

provlae

na stvorenja: openito,

ili davanjem, pribliavanjem ili

svojim srcem gledati kako Allah

UZ\'ieni uspostavlja pravdu, ini dobroinstvo i ukazuje milost. vrsto

e

povjerovati u covjekovu odgovornost pred Bogom i pored njegove

podreenosti

sudbini. Upoznat

Allahovu snagu i

Njegova pravednost i mudrost. Shvatit

nadmo

koje prati

da je Allah Uzvieni visoko

iznad svih Svojih stvorenja, ali da il1 On, Svemoni, sve prati, vidi i On im
je blizu. Saznat
moan

da je Allah Uzvieni

svemoan,

uzvien,

velianstven,

da kazni, uniti i pokae Svoju gordost, ali da je i milostiv, blag,

dobroinitelj,

ovjeka za

plemenit i eljan da prata.

Nee

sumnjati u odgovornost

svoja djela i pored djelovanja kadera, Allahove odredbe, od koje

RIZNICA ZNANJA/ 341

nijedno stvorenje ne moze

umai.

Vidjet e kako se uklapaju i sjedinjuj u

Allahovi sifati, te kako se

meuso bno potvruju.

Zapazit

kako sc

mudrost, kao vrhunac i krajnja vrijednost, proima kroz kade1; odredbu,

koja, s druge strane, predstavlja
razgranjavanje i razvijanje kadera

poetak
vraa

na

zaee

svake stvari, kako se

poetnu

osnovnu odredbu, a

prvi prikazi mudrosti ka njenom zavrnom i vrhunskom odjeku. Imat e

stvarni dojam da su sve odredbe kadera ureene p o principu pravednosti,
mudrosti, ovjekovog interes~, dobroinstva i milosti, tako da nijedna
stvar odredbe ne izlazi iz tih okvira sve dok ne nestane ovog svijeta, a
ljudi stanupred sud pravedni, kada e se obistiniti i sasvim jasno pokazati
Allahova pravednost i mudrost, kada

se potvrditi istinitost Njegovil1

poslanika, a.s., i onoga to su o Allahu Uzvienom dost~vljali stvorenjima:

ljudima i dinima, vjernicima i nevjernicima.
Tada

sva stvorenja vidjeti i shvatiti

veliinu

Njegovih atributa

i savrenost Njegovih osobina, to do tada nisu poznavali . ak i na

poslanik Muhammed, s.a..v.s., koji Ga je najbolje poznavao, u tom

Ga danu veliati i hvaliti onim osobinama i izrazima ko je nije poznavao

na dunjaluku.534
Sdrnge strane, kako je stvorenjimapokazano ovo, bit e im pokazani

i razlozi zbog kojih su mnogi zapadali u zabludu, skrenuli s Pravog

puta i prekinuli put ka Allahu Uzvienom. Razlika

izmeu

spoznaje

stvarnosti Allahovib atribnta u tom danu i njihovog poznavanja na

dunjaluku jeste kao razlika o poimanju D enneta i D ehennema na
dunjaluku i njihovog vienja na ahjretu, ili je ak i
Iz zavjeta
~ Kltko se navodi u

vea!

rob razumjeti kako Allahova lijepa imena i savrena

haclisu o zagovomitvu Allahovog Poslanik:!, s.a.\"S., kod AUaha Uzvienog,

gdje stoji: "Zatrait u dozvolu da sc obraLim svome Gospoda ru , pa e mi biti dozvoljeno. Tada
e me nadahnuti pohvalama kojima u Ga hvaliti, a koje sada ne poznajem, pa u Mu se Lime
obmtiti!", El-Buha.ri, 7.072, i Muslim, 193, u predanju od Enesa b. 1\l:tlika, r.:1. U M uslimovoj
verziji stoji:". . . pa u Ga hvaliti pohvalama koje sada nisam sposob:m izrei!"

344/

lb n Kajjim cl - Dievzijje

svojstva ukazuju na potrebu slanja poslanika, a.s., da stvorenja ne bi

bila preputena sama sebi, kako ukazuju na potrebu posrojanja zabrana
i naredbi, nagrade i kazne, te

konanog

Shvatit e kako su to nune posljedice

znaenja Njegovih

savrenih svojstava, i da je On, Svemogui,

nevjernika koji negiraju ove

povratka Allahu Uzvienom.

injenice.

ist

lijepih imena i

od potvora i zagovaranja

Rob

kroz zavjet vidjeti

sveobuhvatnost i po tp unos t Allahove moi nad stvorenjima, tako da Mu

ni najmanji trun ne moe

umai

i biti van Njegove kontrole. Rob

se

uvjeriti da kada bi pored Allaha Uzvienog postojao jo neki bog, ovaj

bi se kosmos raspao, a nebesa i Zemlja s onima koji ive na njima bili
bi uniteni. Ako bi Allahu Uzvienom ptipisali san ili smrt, ovaj cijeli bi
se svijet zatresao i ne bi se mogao ni za jedan trenutak odrati i smiriti.
Rob

kroz zavjet vidjeti kako se islam i iman, koje Allah Uzvieni kao

vid robovanja Njemu obavezuje svim Svojim stvorenjima, proimaju i

oslikavaju u Njegovim svetim i savrenim atributima, zatim kako ti savreni
i sveti atributi podrazumijevaju nagradu za odane i kaznu za nepokorne,

kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. Zatim rob

shvaa

da potivanje

zavjeta nee biti prihvaeno od onih koji poreknu neke Allahove savrene
atribute poput: Njegovog govora, ke/ama, uzvienosti nad stvorenjima,

ulttvva, ili od onih koji negiraju stvarnost, hakikat, nekih Njegovih atributa
poput: Njegovog sluha, sem'a, vida, besa1-a, volje, iradeta, ivota, hqjata,
moi,

kudreta... Ta.kv:i zapravo odbacuju i ne prihvataju zavjet, a i oni od

njih koji ga prihvate ine to samo djelimino.

A od Allaha Uzvienog zavisi svaki uspjeh!

RIZNICA ZNANJA l

343

ODLOll \~ ORIIGI:

UITAK JESPRAMAMBICIJE
osjea

Svaki pojedinac

slast i uitak srazmjerno svojoj ambici

ji, \'olji, sposobnosti i veliini duha i asti. Najasniji meu ljudima

imaju i najvei udio u slasti spoznaje Allaha Uzvienog, u ljubavi pre
ma Njemu, u

enji

za susretom s Njime, u udobrovoljavanju Njemu

raznovrsnim ibadetima i onim to On voli i ime je zadovoljan. Slast i

uitak roba krije se u okretanju i bdenju .Allahu Uzvienom i vezivaoju
ambicije i volje za Njega.
Ispod ovog stepena nalaze se mnogobrojni stepeni

iji

broj poznaje

samo Allah Uzvieni, i tako se stepeni sputaju do onog najnieg ste

pena,

ija se

slast vezuje za najmizernije i bezvrijedne stvari od

nemorala, bilo to u djelima,

rijeima

neisti

ili mislima. Ako bi kojim sluajem

onom robu koji je na naj,,iem stupnju uivanja bilo

ponueno

da kua

uitak i slast onog posljednjega, on bi to odbio i ne bi se na to ni os

vrnuo, jer to njegova

ast,

dua i volja ne bi prihvatili,

ak

bi, moda,

zbog toga osjetio i nelagodu i bol. U supromoj situaciji, kada bi onom

na najniem stepenu uitka ponudili da kua uitak najasnijih, on bi to
takoer

odbio i ne bi za tim mario, jer mu to njegova niska dua i volja

ne bi dopustile, nego bi ga od toga udaljile.

Najvei

uitak i slast osjeaju oni koji su uspjeli sjediniti uitak srca,

due i tijela. Oni ustvari kuaju i osjeaj u doputeni

ovoduhjalukl

uitak

u potpunosti, a da im se zbog toga nita ne oduzme na ahiretu, ili da

njihov

osjeaj

uivanja u spoznaji Allaha

Svemonoga,

u ljubayj prema

Njemu, u meusobnom odnosu s Njim bude prekinut. To su oni za koje

je Allah Svemilosni kazao: "Reci: 'Ko j e zabranio Allahove ukrase, koje
je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?' Reci : 'Ona su za vjern ike
na ovom svijetu, a na onom svijetu samo su za njil1!'" 535
m

El-E'mf, 32.

344/

lbo Kajjim c i -Devzsjjc

A najbezvredniji i najmizerniji uitak kuaju oni kojima tlkav

uirak

uskrauje

kuanje ahiretskih uitaka i slasti. To su oni kojima

na Sudnjem danu biti ka%~no: "Visie u svomivotu naZemljisvesvoje

naslade iskoJistili i u njima uivali! s.36
I jedna i druga skupina kuala je slasti i uivala u njima, ali se razlikuje
po

nainu

uivanja. Vjernici su uivali u slastima na doputen

su zbog toga

nagraeni

nain,

te

i dunjalukim i ahiretskim uivanjem i slastima,

dok su nevjernici uivali u slastima

slijedei

svoje strasti i hirove, bez

obzira bilo im to doputeno ili zabranjeno. Zbog toga im je dunjalucko

naslai,-anje
uskraeno

bilo umanjeno i na kraju ukinuto, a ono ah.iretsko uivanje

im je upotpunosti. Tako im, eto, ni

naslaivanje

uivanje i

nije trajalo dugo, a ahireLsko nisu ni zasluili.

Ko eli uitak i
putem koji

dunjaluko

oaslaivanjc

ga dovesti do

neka

vjenih

ovodunjaluke

naslade

uini

ahiretskib uitaka i slasti_ Neka

se potpomogne dunjalukim naslaivanjem tako to e podredici svoje

srce Allahu Uzvienom, Njegovoj volji i ibadctu. Neka kua dunjalucke
slasti s ciljem da mu one budu samo snaga i potpora u ostvarivanju
svoga cilja, a nikako kao krajnji i najvii vid uivanja i udovoljavanja
linim

strastima. U

sluaju

da mu budu

uskraeni dunjaluki

slasti, neka to prihvaci kao dodarak i nadoknadu u ahiretskim

uicima. Tako

uici i

vjenim

rasteretiti i odmorici svoju duu na dunjaluku kako bi

je u cijelosti mogao zadovoljiti ahiretskim uicima i nasladama.

Dunjaluki

uici i blagodati najbolja su potpora i snaga onome koji

se predaje Allahu Uzvienom i priprema se za ahi ret,

ije

sc elje i nade

vezuju za ono to je vjernicima pripremljeno u Dennetu. A ruan li je

put i postupak onoga kome stjecanje uitaka i kuanje naslada na dunja
luku bude
Sll

konani

EJ .r\hkaf, 20.

najvei

cilj, koji k come stremi i za rim

ezne!

RIZNICA ZKA!'\JA /345

S druge sn:ane, uskraivanje dunjalukih uitaka jeste takoer

najbolji oslonac o,jeku da se preda Allahu UzYicnom i od Njega n:ai
ahirerske uitke, a ruan li je put i postupak onoga koji sc protiYi Allahu
Uzvienom i trai da i na dunjaluku okusi slast i u7.itak.
Ko se

dunjaJukim

dobrima i uicima bud(; okorist.io na

nain

da

mu tO ne umanji uitak i naslac1ivanje na ahiretu, taj je onda u cijelosti

iskoristio i

dunjaluku

i ahirctsku blagodat, a onaj ko tako ne postupi

izgubit e dobro i uitak na oba svijeta.

ODLO\!AK TitEI:

KADA BI ISTINSKI POZNAVAOLJUDE, NE Bl SE NJIMAALIO

Neznalica se ljudima ali na Allaha Uzvienog. To je stvarno
ncpozna,anje Onoga na koga se ali i onih kojima se ali, jer da sn'ar
no, istinski, poznaje svoga Gospodara, ne bi se na !\:jega alio, a da
istinski poznaje ljude, ne bi se njima alio.
Neki od

asnih

prethodnika vidio je

siromatva i bijede jada drugom

ovjeku,

ovjeka

kako se zbog

pa mu je rekao: <<Tako mi

Allaha Uzvienog, samo si se poalio na Onoga Koji ti milost Svoju

ukazuje, onome koji ti milost ne moe darovati!
O tome je pjesnik kazao:

Kada se OLJek" 11a netopoalif,

tad se nemilosrdnom na SL,emilosnog III:?Jfb>
Pravi vjernik, koji je spoznao svoga Gospodara, ali se samo Allahu
Svcmonome.

A najbolji vjetnik jeste onaj koji se Allahu Uzvienom

ali na sebe, ne na ljude. On se ali Allahu

Svemonom

na svoje ma

hane koje izazi,aju ljudske najezde protiY njega. On se ugleda na ajet:

346/

ibn Kajjim el-Di.evzijje

" ...a nes1eu k oja te zadesi sam si zasluio!" 537 i rijei Uzvienog:
"Zar - kad vas j e snal a n evolja koju st e vi njima dvostruko nanijeli,
moet e 1ei : ' Otkud sad ovo?!' Reci: 'To j e od vas samih!"'538
Postoje tri vrste albi ili jadanja. Najmizemija i

najpokuenija

jeste

aliti se ljudima na Allaha Uzvienog, a najbolja i najpohvalnija jeste

aliti se Allahu Uzvienom na samoga sebe, a

izmeu

toga je aljenje

Allahu Uzvienom na ljude.

0Dt031AK ETVIlTI:

DUNJALUKSE MIJENJAI PROLAZI

Dunjaluk je poput bludoice koja se ne moe smiriti uz jednog
mua,

ve

ih stalno mijenja da bi se pokazala lijepom. No, ahiret prema

dunjaluku ne doputa takvo brakolomstvo i nevjeru.

<<Ljepotu njen11 izvagah s cf;eli11la,

pa fjNpkost ueprevlada runoub>
Klela se da nee zatjet iznevje1iti,

A' ko da .re klela da

e ga prekritib>

Potraga za s*canjem dunjaluka

lii

na hod kroz umu punu

zvijeri, a plivanje u moru dunjaluka jeste kao plivanje u

movari

punoj

krokodila. Ko je radostan u stjecanju dunjaluka on je zapravo predmet

aljenja, jer se

dunjaluke

boli

raaju

iz njenih uitaka, a

dunjaluka

tuga iz njenih radosti.

<
<
Neka tjje/a 11 mladosti ine nam .re .r!atka1
U starosti to s11 sa;no velika bol i patnja!

Ptica ljudske naravi pred sobom vidi ukusno zrno, dok oko razuma
iznad toga vidi zamku, ali je oko strasti, u svemu tome, zaslijepljeno!
;" Eo-Nisa, 79.
515
r\lu Imran, 165.

RIZNTCA ZNANjA

l 347

<c0ko zado!lo!Jstz'a sliJepoj~ pred lilahallO/JI SPakO!JI,

Dok oko prezira lllat!)kal'osl svak11 L'idi!
Strasti su se uljepale za oi ljudske naravi, ali pred njima svoj pogled
obaraju oni koji vjeruju u gajb, dok su se oni drugi to ih pogledima
prate izgubili u pustinji kajanja i

beznaa.

Ovima prvim bit e

reeno:

Njihov e Gospodar njima na Pravi put ukazati, i oni e ono to el e

ostvariti! " 539, a ovim drugima bit e kazano: "Jedite i naslaujte se,
ali za kratko! Vi ste, zaista, grenici! " 540
Kada su, Allahovom voljom i

pomoi, upueni

shvatili koliko je

bezvrijedan i kratak dunjaluki ivot, umrtvili su svoje sttasti u pottazi i

enji za ''jenim

ahire ts kim ivotom. Kada su se probudili iz sna gaf!eta

i nemara, pokuali su

ozbiljnou

povratiti o no to im je neprijatelj

oduzeo u periodu nerada i lijenosti. Kada im se put uinio dalekim,

predoili

su sebi cilj i njegovu vrj jednost, pa im je ono to se

inilo

dalekim postalo sas,im blizu. Kada god im dunjaluki ivot nanese bol
i gorinu, oru sc razgale i zaslade

dan, vama obean! "

rijeima

~1

<fKolona strijela to

nou

ide

kroz f17111C lttrkfe razaJIIfC.

Tekoe uzpoklik savlaryi1,

A radost 11 :?;tvi sat110 ogeqjtl.

ZviJezde ih tJode ci!/11 koje11t id11,

lv/jesec i Sir!Jus :{!!Oke im a!;i1.

Kadpomlll neka~ 11 bici zbilJe,

Kop!Je dobrote bacqju nagr!l(/i,

Gmdi urlina, dobra ipofte~ya!

;Jo EI-Bek:tr~, 5.
;.., EI-Murselnt, 46.

,., EI-Enbija, 103.

Uzvienog: "Evo, ovo je va

348/

Ibn Kajjim ci - Devzijje

Oll LO.\IAK PETI:

ALLAI-IOVA MlJDROST USTVARANJUOVJEKA

Allah je Uzvieni Svojom mudrou svakom organu u ovjekovom
tijelu dao

odreenu

funkciju, pa ako se mgao ispravno koristi, to pred

stavlja i marufestuje njegovo savrenstvo. Oko slui za gledanje, ubo za

sluanje, nos za mitisanje, jezik za govor, spolni organ za braru odnos,
ruka za hvatanje, noga za kretanje, srce za spoznaju i vjerovanje, dua
za ljubav i
stvari,

osjeaje,

dunjalukib

razum za razmiljanje i promatranje vrijednosti

i vjerskih, tc davanje prednosti onome to koristi, a

zapostavljanje onoga to sreti.

Najloiju i propalu trgovinu vode oni koji zbog svojih

proh~eva

zaboravljaju na Allaha Uzvienog, a gori od njih jesu oru koji, zbog

interesovanja o stanjima i

dogaajima

drugih ljudi, zaborave na sebe.

U Es-Sunemt1 kao merfu-predanje Ebu Seid el-Hudri, r.a., navodi

da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada sin Ademov osvane, svi se
njegovi organi pokore jeziku i govore mu: 'Boj se Allaha, jer mi smo
vezani za tebe! Ako se ti upravi na Pravom putu i mi
zastrani, i mi

emo

emo,

a ako ti

542

zastraniti!'"

Organi svakog jutra pokazuju svoju pokornost jeziku, jer je on

glasnik srca i njegov zastupnik, on je veza

izmeu

srca i svih drugih

organa u tijelu.
A izjava organa

upuena

jeziku: <<Nli smo vezani za tebe!

na uspjeh ili propast ovisi o tebi, to

se ti upravi na Pravom putu, i mi

potvruje

emo,

znai:

nastavak izjave: A.ko

a ako ti zastrani, i mi emo

zastraniti.
542

Et-Tirmizi, 2.407, i\hmed, 3/95-96, Et-Tajatisi, 2309, Ebu Ja'b, 1185, i El-Begavi u djelu
J'Prbu.r-sunnn, H-/ 316. Niz prenosilac:1 hadisa jesre dobar.

RIZNICA ZNANJA

/ 349

ODLOll H. ESTI:

OBAVEZEORGANA
Allah Uzvieni odredio je svakom organu u

ovjekovbm

cijelu neku

obavezu, da ispuni neku naredbu j ispotuje neku zabranu. Svaki organ

jeste jedna od Njegovih blagodati i u njima rob ima korist i uitak.
Ako rob ispuni svoju obavezu prema Allahu Uzvienom u

odreenom

organu svoga tijela, zatim ispotuje Njegovu zabranu u tom organu,

cime je zahvalio .AJJahu Uzvienom na ukazanoj blagodari i moe teiti

ka potpunom iskoritavanju tog organa i

u njemu. A u
Uzvienom

sluaju

osjeaju

slasti koja se krije

da rob ne ispuni svoju obavezu prema Allahu

odreenim

organom i prekri Njegovu

organa, onda e mu Allah

i uinit e ga razlogom

Svemoni

ovjekove

zab~:anu

spram tog

uskraciti da sc koristi tim organom

patnje i boli.

U svakom trenutku Allah Uzvieni kod Svoga roba 1ma pravo

pokornosti kroz koju e Mu se pribliavati, pa ako rob iskoristi svoje
vrijeme u pokornosti Allahu Uzvienom, priblii t e Mu sc, a ako vrijeme
utroi u zadovoljavanju
e

linih

strasti, uivanju, odmoru i

neman~,

onda

nazadovati i biti daleko od Allaha Milostivog.

Rob je u stalnom napredovanju ili nazadovanju, nema

statinog

stanja na putu ka Allahu Uzvienom. Gospodar Ara veli: "Ljudima j e

opomena, onome izmeu vas koji eli uznapredovati ili onom e koji
eli nazado,ati! "~ 3

;n Cl-~luddessir, 37.

35ol

Ibn Kajjrm el - Oievz.ijje

Olll.Oll \~ Sf:ll\11:

DESET i\EKO R IS~Ill STVARI

Postoji deset stvari koje su propale, a onome ko ih posjeduje

nee

koristiti:
- znanje koje se ne primjenjuje;
-djelo koje nije u skladu s praksom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i
u kojem nema iskrenosti;
- imetak koji se ne troi, tako se njime
sakuplja,

nee

okoristiti njegov

niti e ga taj imetak voditi ka ahiretskom dobru;

- srce u kojem nema ljubavi prema Allahu Uzvienom,

enje

za

Njim i boravkom u Njegovoj blizini;

- tijelo koje se ne pokorava Allahu Uzvienom i ne slui Njegovu
VJeru;
- ljubav kojom se ne pokazuje pokornost Voljenome i izvravanje
Njegovih naredbi;
- vrijeme u kojem rob ne pokuava nadoknaditi proputeno ili
uraditi neko dobro ili ibadet Allahu Uzvienom;
- razmiljanje o onome to

nee

- sluenje nekoj osobi koje te

oi donijeti

dunjaluku

nedau

nee

pribliiti Allahu Uzvienom, a

korist;

- strah ili nadanje od onoga

zatoenik

koristiti;

ija

je kika u Allahovoj ruci, koji je

u Njegovoj vlasti, koji sam sebi ne moe korist priutiti,

od sebe otkloniti, koji ne posjeduje ni ivot, oi smrt, ni

as

proivljenja.
A

najvea

propast od svega spomenutog jeste gubljenje vremena i

upropatavanje srca. Upropatavanje srca poinje s davanjem prednosti

dunjaluku nad ahirctom, a vrijeme se gubi nadom u dug ivot.

RIZNICA ZNANJA

J 3$1

Svako zlo se krije u

slijeenja

strasti i nadanju u dug ivot, dok

JC svaki uspjeh vezan za

slijeenje

jasne upute i pripremanje za dan

povratka Allahu

Sveznajuem.

A od Allaha stie pomo i podrka!

Zaista je

udno

kad

ovjek

i brigu usmjeri ka Allahu

ima neku potrebu, on svu svoju elju

Svemonome,

da mu On, Uzvieni, rijei

taj problem, ali se nikada ne brine o ivotu svoga srca, nici od Allaha
Uzvienog trai da

sauva

njegovo srce od smrti neznanja i zablude, i

da ga izlijei od bolesti strasti i sumnji. No, kada srce umre,

osjea

da

ini

ovjek

i ne

grijeh!

ODtoliAK OS)(f:

UVIJEK TEI KA VEEM l VREDNIJEM

Kada vidi bezvrijedne i nemarne due, nevoljne da rade a tee za
velikim vrijednostima, kako ih je zaokupio niski dunjalulri svijet, a one
se prepustile njemu, onda ih pusti, jer njima to, zbog njihove
i pokvarenosti, i dolik-uje. Ne pokuavaj s njih skinuti
mkvog pokuaja brzo nestanu. Njihovo vezivanje za

hru,

hravosti

jer tragovi

dunjaluki

svijet,

nakon njegovog uzmicanja pred njima, za njih predstavlja bol, patnju i

jad u onolikoj mjeri koliko je jako to njihovo vezivanje. U duama uvijek
ostaje da ivi ta strast i elja za uicima,

ak

i nakon to se u potpunosti

prekine njihov uitak koji se nakon toga vie ne moe obnoviti.

Razuman ovjek, kada sagleda tu bol, patnju i jad, pouri da prekine
takvu vezu kao to uri od sebe odbaciti tetne materije. Ali, i pored
svega,

ovjek e

imati svoj udio i

Ll

tome, dok su njegovo srce, volja i

misli vezani za najvei cilj.

A Allah Uzvieni u dobru pomae!

35~/ Ibn Kajjr rn ci - DienijJe

001.0\1 Ilo. OEHTI:

LTJECAJ STilASTl
Sustezanje od strasti mnogo je lake od podnoenja posljedica
udovoljavanja strastima, jer se posljedice manifestuju kroz bol i patnju,
kroz

uskraivanje

mena za koje

imetka, koji bi
ugleda, kroz

veeg

nekog

i porpurujcg uitka, kroz gubljenje ne

sc ovjek kajati, kroz naruavanje bsti, kroz gubljenje

ovjeku

na drugi

uskraivanje

ja i pruala mu je

'"ei

nain

bolje koristio, kroz opadanje

neke blagodati koja je za

ovjeka

bila vrjedni

uitak od uitka strasti kojima se odao. Zatim se

posljedice mogu odraziti kroz prigovaranje i dobacivanje od ljudi koji

prije nisu imali prilike niti smjelosti da takvo to uine spram ovoga koji
je sada zapao u zamku strasti, ili da kao posljedica uslijedi neka briga,
tuga, nevolja, strah, a to je jainom mnogo

vee

od bilo kakvog uirka

strasti, ili da posljedica bude zaborav znanja, ili rastuivaoje prijatelja,

a obveseljavanje neprijatelja, ili gubljenje neke
stjecanje neke trajne mahane koja se ne moe
Znaj da djela svom

initelju

oekivane

blagodati ili

izlijeiti.

u nasljedstvo ostavljajLl osobine i

moralne karakteristike.

OOL0\1.\K llESETI:

SUSTEZANJEOD DUNJALUKA l OKRETANJE ALLA liUUZVIENOM

Ako se ljudi oslone i pouzdaju u dunjaluk, ti se osloni i pouzdaj u
Allaha. Ako se raduju

dunjalukim

dobrima, ti se raduj Allahovoj nag

radi. Ako su sretni u drurvu svojih prijatelja, ti budi sretan u drutvu

svoga Gospodaca. Ako se predstavljaju svojim vladarima i uglednici
ma, i na razne

naine

im se pribliavaju kako bi uz njih zadobili ugled,

RIZNICA ZNAt\JA
veliinu

i snagu, ti se predstavi 1\llahu

Uzvi~enom,

/ 353

tei za Njegovim

zadovoljsrvom i ljubmi, Njemu se pribliavaj, cime e

dosei

vrhunac

ugleda i moi.
Neki od zabidaveli: Svaki ovjek koji uje za D ennet i D ehennem
ne bi trebao dopustiti da mu mu ijedan

as proe,

a da u njemu ne

pokae svoju pokornost Allahu Uzvienom, biJo da khll1ja namaz,

ui

zikir,

ovjek

Kur'an ili ukazuje nekome

povika:

<~a esto plaem!,

dobroinstvo!

Na ove

rijei

ini

neki

a zahid mu na to uzvrati: Vrednije

ti je da se smije, a da priznaje svoje gri jehe, nego da

plae

i bude

zadovoljan onim to radi, jer onaj ko je zadovoljan svojim djelima,

njegova dobra djela ne uzdiu se dalje od njegove glave! uvi ove
rijei, ovjek
ree:

zatrai od zahida: Preporu i mi neko dobro! A zahid mu

<<Ostavi dunjaluk onima koji za njim ude, kao to su i oni ostavili

ahiret onima kojj ga istinski ele. l budi na dunjaluku kao

pela:

ako

jede, jedi samo lijepo! Ako nekoga nahrani, nabrani ga lijepim! A ako
se na neto sputa, nemoj w slomiti i unititi!

OOLOJI.U~ JEDA~AEST I:

OMALO~\AVANJE GIUJEHA
O ti nadama obmaojeni! Iblis je proklet i protjerao s poloaja

asti

zbog samo jedne izostavljene seddc! Adem je izveden iz D enneta

snmo zbog jednog zalogaja koji je probao. Ubici je zabranjen D ennet
samo zbog ake nedune krvi koju je prolio! Bludnik se na jezivi muan
nain

ubija samo zbog

uvlaenja,

koliko vrh prsta, svoga spolovila u

znbranjenu rodnicu! Nareeno je da se klevetnik samo zbog jedne rijei

po

leima izbiuje,

kao i onaj koji samo kap alkohola svojom voljom

okusi! Zbog tci mizerna, ali ukradena dirhema ruka se odsijeca! Zato

354/

Ibn Kajjim ci - Dzevzijje

nemoj biti siguran da te Gospodar Moni

n ee

zbog i jednog grijeha u

Dehennem baciti: " . . . n e stralmjui zbog tog-a od odgovornosti!" 3+~

"'Zbog make je ena 1wedena tt vatm! "5H, i: "Zaista ovjek nekada izga
!'On rije k~ojoj ne pridaje nikakva. znaaja..

pa zbognje bude baen u 11atru tako

duboko. vie nego to je razdaljina. izmeu istoka i zapada! "'546 , i: "Doista e

biti ljudi koji e se po ezdeset godina. pokoravati Allahu. a zatim e nainiti
nepravdu. u opomci, pa e ivot zavriti s Loim dje/,om i ui Lt vatru! 547
- ivor se procjenjuje po zavrnici, a dobra djela po njihovom
okonanju!

- Ko izgubi abdest u namazu prije predaje selama po~-vario je i ono

to je do tada klanjao; ko se omrsi prije zalaska sunca, post cijelog dana
mu je uzaludan, a ko uradi loe djelo pri kraju svoga ivota, s tim djelom
e izai

pred svoga Gospodara!

- Ako udijeli i jedan zalogaj brane,

pronai e

ga, ali

ci, isto

tako, koditi i najmanje zlo.

-Koliko je sevapa hi talo tebi, a onda su biti zaustavljeni pred tvojim
vratima, vratio ih je vratar: Sutra "!, (( r~'a/jda u! i <d'Jadmn se do li!
- Kako da uspije, a okruen si nepotpunim imanom, pretjeranom
nadom,

boleu

za koju ne postoji ljekar niti posjetilac, budnom strau

i uspavanim razumom, a i ti osobno drijema u nemaru, mahmura u

pijanstvu, pliva u moru neznanja, strano ti je drutvo Gospodara, a
drago prijateljstvo s ljudima. U

rijeima

i spominjanju ljudi nalazi slast

i snagu. a u rijeima Gospodara i NjegoYom spominjanju vidi svoju

tamnicu i smrt. Allahu daje, a i to samo prividno, svoj mali dio, a svoje
srce ijekin nekome drugom.
su E-Sems, 15.

1
" EI-Buhari, 3.318, i ~lusiim, 2.242, u predanju od Abdullaha b. Omem, r.a.

"~ El-Buhari, 6.478, 1 1\luslim, 2.988, u predanju od Ebu Hure1re, r.a.

._.. Ebu Davud, 2.867, ct-Tirnuzi, 2.118, Ibn Mad:a, 2.704, Ahmed, 2/278, u pred nnju od Ebu

1-lurcjre, r.a. ll nizu prenosilaca hadisa spo mmje se Sehr b. H:web, a njegova predanja nagtD)U

kn slabosti.

RIZt\ICA Zt\At\JA /

3s5

0111.0 \1 \K 0\'ANAESTI:

KADASE UIVANJE. LEZZET, SMATHAPO Kl'DE~IM

Uivanje ili slast, u arapskom lezzet, samo je po sebi lijepo i ono je
kao stanje poeljno za

ovjeka,

ovjeka

i ne samo za

ima duu. Ono po svojoj biti nije

pokueno,

nego za sve to

osim kada je njegovo os

radjanje i proputanje korisnije od prihvatanja i doivljavanja, u onom

sluaju

kada se zbog tog trenutnog uivanja proputa neko

vee

punije uivanje, ili kada dato uivanje ima za posljedicu bol i

koje su vee od bola i

nesree

nesreu

zbog njegovog proputanja.

U ovak,im situacijama prepoznaje se razwnan i razborit

razdvaja se od neznalice i glupaka. Kada razum shvati razliku

ovjek

b1ri lahko propustiti manji uitak radi

veeg

veeg,

ahiretskog

mu

i podnijeti manji bol da bi

i munijeg.

Ako se uspostavi ovakav rezon, lahko je

uitak vei i trajniji, a

izmeu

d,a uitka i dvije boli, to se, ustvari, ne moe ni usporediti, tada

bio sauvan od

i pot

dunjaluki

j dunjalukog

manji i

krai.

zakljuiti

da je ahirecsk:i

Takav je odnos i izmeu

bola i patnje. A sve to vezano je za iman

;ekm. Ako je jek:in jak i prome se srcem, tada e rob lahko dati pred
nost ahireru nad dunjalukom, o pitanju uitaka, i strpljivo
manju bol radi zatite od vee i trajnije.
A Allah u svemu podrku daje!

podnositi

356 l

Ibn Kajjim e l - Dievzijje

11111.0\1 \~Tili\ \I.STI:

ST\'.\Ht\0 T TEI'l:llKli~. OSL\~J\~JA ~ \ \LLAIIA

Spomenut emo neke rijei ejha ,\lija:s-411
-

((Reeno

mi je u snu, a

OSJeao

sam sc kao da sam budan, ili u

budnosti, a kao da me drijeme sadadao: 'Ne pokazuJ svoju potrebu i

O\'isnosc o nekome drugom pored Mene, pa da ci, zbog tvoje nemar
nosti u potpunom pokoraYanju Meni, povcam stromatvo i bijedu!';
- iskuao sam te siromatvom da bi posmo

ist

kao zlato, zato

nemoj da sc pokvari nakon ukrasnog oblikovanja!>>;

- <<Odredio sam ti siromatvo i ovisnost, a Sebi bogatstvo i neovis
nost, pa ako se za Mene vee, Ja

te vezivati za bogatstvo, ali ako

sc drugome preda, ja u ti, odbijajui tc s Mojih vrata, uskratiti Svoju

pomoi;

- <<l'-e predaji se niemu pored Nas, jer to e tc umtiti i unesreiti;

ako sc preda sYojim djelima, Mi emo ti ih oclbacin!; ako se preda
spoznaJi, i\li emo ci je zamutiti!; ako se preda sranom osjeaju, Mi
emo

cc u zamku propasti

na\ui!;

ako sc preda znanju, iv1i

emo

te

njime u napretku zausnn-ici!; a ako se preda stvorenjima, Mi emo te

njama prepustiti! Nae je zadovoljstvo da ti budemo gospodarom, a ti
sc zadovolji da bude Naim robom!

'" Prctpost;~viJnmo da se r:tdi o Aliju b. Sehlu EI-Asbahnniju, ij u je biogrnfiju znbtljefjo Ebu

Nu:tJm u dtelu Zikr. lhbari os/Jahan, 2/14, a u djelu lliljttul-nlijll, l 0/404 n:tvodi vte pred:tn]a
o njemu. i'.nbiljeieno je d:t je rekao: "Haram JC onome ko je ~pmnao Allaha Uz\'Icnog, Ja
smtr:tt tr~ l u neemu drugom pored Njega!", b ko se n:woclt u djelu l ii/JrJ:ilfUIIIIfi.Jfn, 234, od
h Sulemtj~.

RIZNfCA ZNAN JA /

357

0111.0.\UK HitNAESTI:

BRIGAOSJlCU l HTUENJU
Kod pobonih prisutna je obuzetost vanjtinom, a zapostaYljanje
unutarnjeg

preiavanja,

provede u obuzetosti vanjtinom iskoristi

nom dobrom djelu, u

pree

stagniranje, jer je robu

poveavanju

nog imana. To je zato to

ll

nekom

spoznaje ili

da vrijeme koje

sranom

ili tjeles

proirivanju konkret

ll

ljudska dua biti proivljena u liku svojih

djela: spram spoznaje koju je

dokuila

veliine

svog htijenja

volje,

dok e tijelo biti proivljeno prema svojim djelima: lijepim i runim.

Kada se rob preseli s ovog svijeta, lino

blizine njegovog srca Allahu Uzvienom, rob

ljudi i njihovih nastambi. A srazmjerno
srca i htijenja, rob

ovo

istoti

posvjedoiti.

Spram

biti daleko od drutva

njegove unutranjosti,

biti u Allal10voj zatiti.

Klju uspjeha za roba .i postizanja takvog stanja vezan je za ispravnost

tevbida, vjerovanja, za pravu spoznaju puta kojim se treba kretati, zatim

za ispravno htijenje ili volju roba i, na kraju, za ispravna djela.
A ponajvie se uvaj i pazi da ti ljucli svojim okretanjem i panjom pre
ma tebi ne pokvare namjeru i cilj kojem tei. To bi bila najvea propast!

OIILO~l.lK rET~A ESTI:

SUOSJEAJNOST SVJERNICIMA
Suosjeajnost

suOSjeCaJnOst
suosjeajnost

s vjerrucJma moe se izraziti na vie

putem

materijalnog

tijelom ili uslugama,

putem dove i istigfara,

pomaganja,

suosjeajnost

suosjeajnost

putem

na i na:

ugleda,

putem savjeta i upute,

putem boli i brige o njima itd.

358 l

!bo Kajjim el- Dicvzijje

Veliina suosjeajnosti jeste sprarn veliine i snage imana. Sto je

iman

jai, suosjeajnost

je

vea,

a to je iman slabiji,

suosjeajnost

je

manja. Od svih ljudi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., pokazivao je najvie

suosjeajnosti

spomenuti
njegovu

prema svojim ashabima, r.a., i vjerojcima na svaki gore

nain suosjeajnosti.

suosjeajnost

I Poslanikovi kasniji sljedbenici uivaju

u onolikoj mjeri koliko su dosljedni njegovom

sunnetu.
Neki su u veoma hladnoj noi uli kod Bira el-Ha6.ja549, pa su ga
zatekli bez tople i deblje

odjee,

kako se trese od hladnoe, pa su povi

kali: ta je co Ebu Nasre?! A on im odgovori: Sjetio sam se siromaha

i njihovog podnoenja

hladnoe.

Nemam nita

ime

bih im mogao

pomoi, pa sam htio da na ovaj nain suosjeam s njima.550

OOI.OlL\K ES\' \ESTI:

TRI VRSTE ALLA IIOVIH BLAGODATI

Postoje tri vrste Allahovih blagodati koje rob uiva:
- blagodat u kojoj rob uiva i svjestan je njenog prisustva;
- blagodat koju rob

iekuje

i nada joj se;

- blagodat koju rob uiva, ali nije svjestan njenog prisusrva.

Kada Allah Uzvieni eli upotpuniti Svoju blagodat prema robu,
On dadne da rob primijeti i upozna blagodat kojom ga je On, Uzvieni,
obdario. Zatim mu dadne snage da se zahvali na toj blagodati kako je
ne bi izgubio, jer blagodati nestaju zbog grijeha, a traju zbog zahvale.
Porom ga Allah Svemilosru uputi na neko djelo koje

prouzrokovati

"'~ To je Bir El-Haris, umro je 227. po 1-lidin. Pogledaj nJegovu biografiju u djelu

T ifyallll-faR,

1/ 274, i u djelu F.u-Nud'"'"'Zzllhiro, 2/249.

Sccijat ne prcpmuuje ovakav nain suosjcnjnosci, nego se ispoljava na neki mogui nain,

be..: izlilgaoj:t tijela bolesti ili srmchtnju.

11
''

RIZNICA ZNANJA/ 359

dolazak iekivane blagodati i ukae mu na razloge i puteve koji

sprea

vaju dolazak blagodati i dokidaju ih. Nakon toga mu Milosti,i podari

snage da se kloni rib razloga i puteva. I u tome, robu stie
blagodat u najpotpunijem obliku. I na kraju, Allah

iekiYana

Svemogui

uputi

roba i na one blagodati koje on ne poznaje i nije ih svjestan, a uiva u

njima, kako bi se na sven1u tome zahvalio Allahu Uzvienom.
Pripovijeda se da je neki beduin doao kod halifc Haruna er-Reida,
pa je kazao: 0
zahvalom,

voo

uvrsti

pravovjernih! Neka ti Allah, tvojom stalnom

blagodati u kojima uiva. Neb ti, tvojim lijepim

miljenjem o Njemu i stalnom

pokomou,

podari one blagodati koje

eli i iekuje, i neka te uputi na one blagodati u kojima uiva, a ti ih

ne prepoznaje, da bi Mu se zbog njih zahvalio! Ovo je zadivilo Ha
runa, pa je uzvratio: Divno li si blagodati poclijcEo!

ODLO)IAK SEDA31~AESTI:

STEPENI SPOZNAJE ALLAHAUZVIENOG

Spoznaja Allaha Uzvienog kod nekih ljucli vezuje se samo za
Allahove osobine plemenitosti, dobroinstva i dareljivosti. Neki svoju
spoznaju o Njemu vezuju za Njegove osobine milosti, pratanja i prelas
ka preko greaka i grijeha. Zatim su neki svoju spoznaju o Njemu vezali
za Njegove osobine kanjavanja i odmazde. Drugi su Ga spoznali kroz
Njegove osobine znanja i mudrosti. Tu su i oni koji su Ga spoznali kroz
osobine uzvienosti,

moi

i gordosti. Potom slijecli skupina koja Ga je

spoznala kroz Njegove osobine blagosti, samilosti i dobrote. Imamo

i one koji su Ga spoznali kroz Njegove osobine vladanja i

svemoi.

Zatim dolaze oni koji su Ga spoznali kroz Njegove osobine usliavanja

molbi i neophodruh potreba.

36o/Jbn

K~JJim cl-Dcvzijje

Ali najbolju spoznaju o Kjemu imaju oni koJi su Ga spoznali kroz

Jcgm go\'or. Oni su spoznali da On ima S\ a apsolutno najlJepa i pot

puno saHena SYojsna. ist je od sup:umlYa 1 nema J\lu pnmJera. On

JC sve moan uiniti. Oo s,-e obdria\ a. ~areau1e 1zabmnJUJC- G m-orom
obavczujue

poslanice spura i snara ta cl..t. \'cc1 je od S\ega st\ore

noga, a j ljepi je od S\ega drugo~. On je najm1losrivjji od sv1h milos

ti,ih, najsnaniji je od svih to snagu imaju j On je najpr:\\'edniji sudac.
Kur'an je objavljen kako bi uputio ljude na Njega 1 na spoznaju
o Njemu, tc da im ukae na Pra,i put, koji k Njemu \'Odi i obav
ijesti ih o konanom, zavrnom stanju onih koji su sc predali Allahu
Uzvienom.

11111.0\1 \ll OS \\1 ~\ESTI:

t\EZNANJEDONOSI POTEKOE
Neznanje o Pravom putu, o mahanama i preprekama na njemu i o

samom cilju, zaista donosi Yelike potekoe robu prilikom kreranja ka

'\lb hu UZ\'Ienom uz samm malo koristi.

u takvom sran ju, rob e se,

mo~da, trudlti u stjecanju naft/a, dobrmolJnih djela, a zaposta,ljat e far

zore, obavezna djela, ili e ulagati trud u tjelesne lbadecc, :tli koji nee biti
praeni predanou srca. Moda e se koncentrisati na srane ibadete,

:tli da u formalnoj praksi i ponaanju odudara od Poslnnikove, s.a.v.s.,

upute. Moda e teiti ka nekom djelu, a jo nije sagledao njegovu svrhu i
cilj, ili e sc predali nekom djelu, ne pazei i ne obazirui se na postojee
tclnc posljedice tog djela prilikom njegovog izvravanja ili okonanja.
t\foda e posegnuti za djelom, ne pazei na Allahovu blagod:u i pomo
pri njegovom izvravanju, pa e, na kraju, dobrolu rog ina pripisati sebi,

RIZt\ICA ZI\'At\JA /

rh

sc prilwaciti nekog dJela ne

primjeujui

puste u njegovom rzna\ anju, pa

.Moda
nain

da

~a

S\'Oju nl:dosljednosc i pro

se na koncu bptci i trazrtr ispnku.

sc pred.ui nekom djelu koje

izYrm, a drzar

36r

nee

predanou

i na najbolji

je perfektno oba,io.

Sve spomenuto, i pored ulaganja velikog cruda i napora, umanJuJe

plodO\c dobrrl1 dJela!
A od Allaha Uzvrcnog zavisi svaki uspjeh!

OOLO\m IlE\ ET~AI:STI:

STAJANJE ROIIA PHEO ALL\JIOM UZVIENIM

Rob u dvije silUacijc neposredno stoji pred Allahom Uzvienim:
jednom u namazu, a drugi put na dan susreta sa svojim Gospodarom.
Ko u prvoj situaciji udovoljivi zahtjevima mjesta stane pred
AUahom Uzvienrm bir

mu olakane stajanje pred

~jim

u drugoj

situaciji. Mcuom, ko omalovai stajanje u prvoj situaciji i ne udovolJI

zahtje\'lma mjesta, drugo stajanje pred Uzvienim brt
zastraujue. Svemogui

veoma teko

je objavio: "l ujednomdijeluno i radi Njega

namaz obavljaj, .i dugo Ga nou h vali! Aovi, oniivotnaovom5'ijetu

'ole doista, a nita ih se ne tie dan tegobni, koji ih eka."

OllL011 \~ ll\ \IIESr.TI:

TlU KORISTI
- Udovolji ti obavezama uz crud i li nu tetu, s jedne strane, i udo
voljici obavezama s

lahkoom

i bez ikakve tete, s druge stran<.:, zaista

predstavlja dvije udaljene krajnosti.

1

Ed Delu, 26-27.

36~

lbn Kajjim cl - Oicvzijje

- "Zaista je Moj potpuno odani i Meni predani rob svaki onaj koji
Me se

sjea

i pri susretu svog suparnika na bojnom polju: 'O vjenrici,

kad se s kakvom

etom

sukobite, smjeli budite i n eprestano Allaha

spominjite d a biste postigli on o to elite!"' 552

- N ije

udo

Uzvienom, ve je
se stanje iz
pri

emu

asa

kad zdrav, sposoban i nezauzet rob slui Allahu

udo

kad slab, bolestan i poslovima zauzet rob,

ije

u as mijenja, svojim srcem stoji na usluzi Allahu, d..,

ga ni sudbina koja ga je zadesila nije omela u pokornosti.

OOLO~IAK 0\"AESET

l PnVI:

STALNI l)UTNICI
Od kada su ljudi stvoreni, stalno su u kretanju i putovanju. Oni
nee sii

sa svojih jahalica osim u Denneru ili Vatri.

Razuman je putnik svjestan da je putovanje zapravo izlaganje

tekoama
iekivati

doekivanje

neprilika.

Nelogino

je u tak-vom stanju

uitak, odmor i lagodnost. To se moe oekivati po zavretku

putovanja.
Poznato je da vrijeme putovanja prolazi i da svaki putnik odlazi, pa
tako i mukellq353, Allahov rob, ide, ne zaustavlja se. Isto tako, svaki putnik
treba se pripremiti za putovanje na koje ide; treba ponijeti dovoljno
opskrbe i opreme koja mu je potrebna na tom putovanju. A kada se
odmara ili spava na samom putovanju,

ini

to u granicama koliko mu

doputa priroda njegovog putovanja i u omjeru svoje spremnosti za

nastavak puta.
551

55 '

El-Enfal, 45.

erijarski obaveznik (op. pre,~)

TRINAESTO

POGLAVLJE

RIZ['{ ICA ZNANJA /

36s

O SUPROTNOSTIMA

OIIL0\1.\K 1'11\'1:

NEKI ZNAKOVI AIIIHETSKE SREE r PROPASTI

U znakove ahjrecske sree j uspjeha spada i to da kada god sc robu

po\ca njegovo znanje, povea mu se skruenost i sam1losc prema

stvorenjima. Kada god se povea njegov trud, povea mu sc strah od

Allaha 1 opreznost u postupcima. to rob vie ulazi u godme 1 starost,
time

S\'C

manje ezne za dunjalukom. Kako mu sc po,eava Imetak,

tako se poveava i njegovo udjeljivanje i dobroinst\o. Kako raste nJe

gov ugled i poloaj, tako sc poveaje njegova bliskost ljud1ma; vie im
koristi j rjeava njihove potrebe.
Jedan od znakova ahirctske nesree i propasti jeste i

to

da kada god

sc robu povea njegovo znanje, povea mu se oholost i bahatost. Kada

god sc povea njegov trud, povea mu se ponos: jo vie omalovaava
ljude i dodatno poraste njegov ugled u sopst\enim oima. to rob
vie ulazi u godine i starost, time vie rei za dunjalukom i stjecanjem

366 l

Ibn Kajjtm cl - Dicnijje

dobara. Kako mu sc poveava imetak, rako se poveava nj egova krtost

i tvrdilu k. Kako raste njegov ugled i poloaj, tako se poveava njegova
gordost i uzdiz::tnjc nad ljudima.
Spomenuta su stanja iskuenja kojima Allah Uzvieni provjerava Svoje
robove, pa jedni zarauju i

stjeu sreu,

a drugi propast i prokletstvo.

KEilAMETI, POASTI ALLA IIOVIM OOAJ1RANICIM.A

Takoer

su i kerameti, koje Allah Uzvieni dariva Svojim iskrenim

i odanim robovima, cvlijama, iskuenja poput iskuenja vlasti,

imetka. Uzvieni Allah u Kur'anu prenosi

rijei

moi

ili

Svoga vjerovjesnika

Sulejmana, a.s., kada je ovaj pred sobom ugledao prijestolje kraljice

Belkisc: "Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskuava da li u
zahvalan ili nezahvalan biti!" 554

ALLAHOVEBLAGODATI
Blagodati su, isto tako, iskuenja putem kojih se pokazuje zahvala
vjernika i nezahvalnost nevjernika, kao to su i nedae koje ovjeka zadese
iskuenja. Allah Uzvieni iskuava robove Svoje blagodatima, isto kao to
ih iskuava nedaama i patnjama. Uzvieni je rekao: "ovjek, kada ga
Gospodar njegov hoe iskuati, pa mu po ast ukae i blagodatima ga
obaspe, rekne: 'Gospodar je moj prema meni plemenito postupio!'
A kada mu, da bi ga iskuao, opskrbu njegovu osk'lldnom
onda rekne: 'Gospod~u 'moj me omalovaio! "'

555

uini,

Ajet poruuje: nije

svako kome Allah Uzvieni blagodat ukae i opskrbu mu obilnom uini

poastovan

time kod Allaha, niti je svako kome je Allah Uzvieni opskrbu

oskudnom uinio ponien i zaboravljen kod Njega.

SS4 En-Ncml, 40.
;;_ El-Fedir, 15-16.

RIZNICA Zi\ANJA
Olli.UIL\~

/ 367

lllllfGI:

KALEMI DOBROH\STVA
Tenja b Allahu Uzvienom jeste kalem i mana, pa kada se to dvoje
sjedini, njihov je plod dobro djelo.
Lijepo miljenje o Allahu Uzvienom jeste kalem ovisnosti i
neophodnog pribjcgavanja Njemu, pa kada se to dvoje sjedini, njihov
je plod usliavanje dove.
Strahopotovanje prema Allahu Uzvienom jeste kalem ljubavi
prema Njemu, pa kada se to dvoje sjedini, njihov je plod
predvodnirva u vjeri. Uzvieni je rekao:
odreivali

i oni su,

odazivajui

upuivali, jer su strpljivi bili i u

Dosljedno

slijeenje

IZJUeu

poast

njih Mi smo voe

se zapovijedi Naoj, na Pravi put

dokaze Nae vrsto vjerovali! " 556

prakse Allabovog Poslanika, s.axs., kalem je

iskrenosti, pa kada se to dvoje sjedini, njihov je plod prihvatanje dobrih

djela.
Peaksa je kalero znanja, pa kada se to dvoje sjedini, njihov je plod
uspjeh i

stea

na ahiretu,

meutim,

pojavi bez drugoga, zasebno

ako se ne sjedine,

nee niemu

ve

se jedno

koristiti.

Pronicljivost je kalem znanja, pa kada se to dvoje sjedini, njihov

je plod ugled na dunjaluku i ahiretu, i
Uitelja.

sluaju

nee poluiti

da sc ne sjedine,

ni koristi niti

uenik e

ve

se okoristiti znanjem

se jedno poja,i bez drugoga,

biti okoritavanja.

vrsta odluka jeste kalem upuenosti, pa kada se to dvoje sjedi

ni, rob

dosegnut

time
e

postii

dobro dunjaluka i ahireta, i svojom ambicijom

same vrhove u svakoj prilici i na svakom mjestu, jer je

ncdostinost i nepotpunost u svemu, zapravo iz razloga nepostojanja

upute ili vrste odluke.
11
"

Es-Scdida, 24.

368 l

Ibn Knjjim el-Denijje

Li jep cilj jeste kalem ispravnog razmiljanja, pa ako rob izgubi ovo
dvoje, lien je svakog dobra, a ako ih sjedin~ bit e potpomognut i uvi
jek e pobjeivati. Ako mu ovo dvoje.: bude uskraeno, onda za posljedi
cu slijedi poraz i ponienje. Ako pak rob bude imao samo miljenje ali
bez hrabrosLi, tada mu sc pie

kukaviluk

nemo. .Meutim,

da posjeduje samo hrabrost bez miljenja, onda

u sluaju

zapasti u s:rljanje i,

na kraju, u propast.
Strpljivost je kalem upute, pa ako se sjedine, u tom je svako
dobro.
Hasan el-Basri veli:

'~ko hoe pronai

mu nedostaje strpljivosti, lahko

kome je dara strplji,osr, ali mu je

lahko

pronai.

Ali ako

ga

nai.

Ako

uskraena

hoe pronai

onoga ko je pron.icljiv, ali

hoe pronai

onoga

pron.icljivost, i njega

onoga kome je data i pron.icljivost

i strpljivost, to je onda veoma teko!" 5,..

Savjet je kalem razumnosti, pa to je savjet bolji, time je i razum
nost snanija i daje svjetlije plodove.
Podsjeanje

i razmiljanje, svaka od ovih radnji jeste kalcm drugoj,

a kada se sjedine, njihov je plod sustezanje od dunjaluka i tenja ka

ahiretu.
Bogobojaznost je kalem oslanjanja na Allaha Uzvienog, pa kada
se sjedine, srce se

uvrsti

na Pravom putu.

Kalem pripremanja za D an povratka jeste nenadanje u dug ivot,

pa ako se to dvoje spoji, u tome je sabrano svako dobro, a u njihovom
razdvajanju lei svako zlo i teta.
Kalem visoke ambicije jeste ispravna namjera, pa ako se to dvoje
spoji, rob

' Q,o

e postii

pred~njc z:~biJjeio

ono to eli.

je

lhnul-~ lub:~rek

u djelu F.z-Zuhrl, str. 13.

RIZNICA ZNANJA /

369

ODI.OliAK TilEt. l:

NAJKORJSNUII NAJTETNIJl OVJEK

Za tebe je naj korisniji

sjeme dobra ili da mu
najbolji

pomaga

ovjek

uini

onaj koji ti dopusti da u njemu pos!je

neko dobro, jer on ti je, u tom

sluaju,

u onome to ti koristi i to te vodi ka linom upotpu

njenju. Korist ko ju e kod njega stei ista je kao .i njegovo o kori tavanje
dobrom koje si mu

uinio,

A za tebe najtetniji

ili

ak

ovjek

i vea.
jeste onaj koji ti dopusti da u njemu

posije sjeme grijeha. On te, ustvari, potpomae u onome to e ti tetiti

i to e te obezvrijecliti kod ljucli i kod Allaha Uzvienog.

ODLOMAK ETVRTI:

VRSTE ZARADA rNJIHOVOG ULAGANJA

Postoje etiri vrste novca:
- novac koji je zaraen uz potpunu pokornost Allahu Uzvienom, a
zatim je i utroen u ono to Allah Uzvieni voli. To je najbolji novac;
- novac koji je

zaraen

uz grijeenje prema Allahu Uzvienom, a

zatim je i utroen u grijeh. Ovo je najgora vrsta novca;

- novac koji je

zaraen

uz nanoenje tete muslimanu, a zatim je

i utroen u ono to teti muslimanu. Ovaj se novac smatra kao i pre

thodno spomenuta vrsta novca;
- novac koji je

zaraen

na dozvoljen

nain,

a zatim je utroen u

doputene proh tjeve. Ovaj novac niti teti olti koristi.

Ovo su osnovne vrste novca, zarada i njihovog ulaganja, a iz njih se
granaju sve druge vrste, od kojih

emo

neke spomenuti:

37o l fb n KaJjim

el - Oicvz.ijje

- novac koji je

zaraen

na doputen

nain,

a zatim utroen u grijeh;

- novac koji je zaraen u grijehu, a zatim je utroen u korisnu stnr,

to

doe

kao vid iskupa;

- novac koji je zaraen na sumnjiv nain, a ovjekov je iskup da se

utroi u pokornosti Allahu Uzvienom.
Nagrada ili kazna i pohvala ili pogrda vezuju se za svrhu u koju
su novac i zarada utroeni; s druge strane, sve to se, po istom mjerilu,
vezuje i za

nain s~ecanja

novca i zarade: kako je novac

steen

i u to

je potrocn!m

ODLO.\IAK 11ETI:

NADMETA~JE fZMEDU EJTANA l ~1ELEI0\

Allah Uzvieni u Kur'anu
i ejtana, zatim neprijateljstvo
izmeu

due koja

ovjeka

potvruje nepdjateljstvo izmeu meleka

izmeu

razuma i strasti, te neprijateljstvo

nagovara na zlo i zdravog srca. U svemu

come, rob je na ispiru i iskuenju. On se nalazi u okruenju tih stvari, a

svakoj od dvije zaraene strane Allah Uzvieni dao je pomagae i surad
nike. Rat izmeu njih ne jenjava, nego je u stalnom jeku sve dok jedna
strana ne pobijedi i savlada drugu koja vie

nee

imati utjecaja.

Ako pobjeda pripadne srcu, razumu i meleku, rob

srei,

uivati u

blagodatima, uicima, radosti, veselju, smirenosti, bezbri nosti i

bogatstvu plijena.
Meutim, ako pobjeda pripadne pokvarenoj dui, seras tima i ejtanu,

to

donijeti brigu, tugu, more, neprijatnosti, tjeskobu u grudima i

tjeranje meleka.
~~

r\utor uk:tzuje na hadis: "Rob se nee pomjerici s mjest:~ na Sudnjem dnnu sve dok ne bude
upiun za etiri stvari ..." a hndis je ocijenjen kao dobnr.

RIZNICA ZNANJA

l 371

ta misli o kralju koga je pokorio njegoy neprijatelj?! O kralju

koga je neprijacelj procjerao s njegovog prijestolja, okovao ga u lance i
uinio

robom! Neprijatelj ga je odvojio od njegovog blaga, pomonika

i posluge, a zatim to sve podredio sebi! I pored svega toga, kralj se

ne priprema za osvetu niti trai

pomoi

od prijatelja koji bi ga mogli

izbaviti iz ropstva i osloboditi ponienja!

A iznad ovog ponienog kralja postoji
pobjeuje,

l\Ioni

Kralj i Vladar, Koji

a Njega niko ne moe pobijediti, Koji poniava, a Njega

niko ne moe poniziti, Velianstveni, Koga niko ne moe potlaio. On

alje poruku poraenom kralju: <<Ako od Mene pomoi zatrai, ja
pomoi! Ako Meni
u

ci

zavapi, Ja u ti se odazvati! Ako pribjegne Meni, Ja

tvoju osvetu naplatiti! Ako kod Mene

utoite

zatrai, Ja

u uiniti

da pobijedi svog neprijatelja i da ti njega zarobi.

Ako
moj

zatoeni

vrsto

is

kralj na ovaj poziv odgovori: Doista me neprijatelj

umijeem

okovao i u lance privezao.

Onemoguio

mi

je kretanje, pa kako da pribjegnern Tebi i pobjegnem u Tvoju zatitu?!

Ako poalje mo Svoje vojske da me izbave iz okova i lanaca i spase
ropstva, u tom bih mogao stati pred kapiju Tvoju. U protivnom, ne
mogu se izbaviti iz ropstva i osloboditi okova!"
Ako su to

rijei

kojima

zatoeni

kralj omalovaava

ponuenu

pomo Vladara Svemogueg i

znak prihvatanja stanja u kojem se naao

mu 'Vladar Moni uskratiti pomo i pre

kod svog neprijatelja, onda

pustit e ga samome sebi i situaciji u kojoj se naao.

Meutim,

ako to

Svemonom Vladaru

zatoeni

kralj kae, s

osjeajem

ovisnosti o

i kao izraz svoje nemoi i ponienja, izjavljujui da

je mnogo slabiji i nemonijii i od toga da sam, sobom, krene u utoite

Onome Koji ga moe zatititi i pobjegne iz neprijateljskog pritvora,
ukazujui

da bi se

dobroinstvo

Vladara

Svemonoga

prema njemu

372./

[bo Kajjim el-Dienijje

upotpunila, pored slanja spasilake poruke, kada bi mu On poslao

vojsku i
pa ako
i

pomonike

Svemoru

dobroinstvo

koji bi ga i;r.bavili i oslobodili ropstva

\nadar to i

uini,

pritvora,

time je upotpunio Svoju blagodat

prema pokorenom kralju. Ali, ako mu poslije poruke

ne ukae dodatnu

pomo,

On mu time nije

uinio

nepravdu i nasilje,

niti mu je uskratio neko pravo koje ovome pripada. Tako je Njegova

mudrost i

veliina

nalagala, a

n:troito

ako Vladar

pokoreni kralj sam dopustio da bude zatvoren

Svemoni

zna da je

ponien, ako zna da

je neprijatelj koji ga je porazio zapravo samo jedan od kraljevih sluga

kojim kralj moe upravljati i nad njim vladati. Sam je kralj svjestan da
mj sluga nita ne posjeduje, da sam ne moe nita preduzcti, da opet
iekuje
uiniti.

naredbe od kralja, a kralj ga se ne boji, jer zna da ne moe nita

Kralj zna da on upravlja tim slugom, i njegova kika je u ruci

kralja, a onaj ko

neim

upravlja, pa od njega strahuju njemu

podreeni,

od njega dobro iekuju, njemu u tekoama pribjegavaju, od njega

trae i mole... Ako kralj shvati ovu
e

mu

do i pomo

i podrka, j on

injenicu

i bude svjestan toga, tada

pobijediti.

ODLOMAK ESTI:

SINADEMOVIZMEUUUGLEDAl PONIENJA
Tijelo sina Ademova stvoreno je od zemlje, a njegova je dua s
neba. Potom su tijelo j dua spojeni u jedno, pa ako sin Ademov izgladni
tijelo, izmori ga nou u dugom bdijenju j trudu za vjeru, njegova e dua
os jetiti polet,
odakle

lahkou

i snagu, te

teiti za onim visokim mjestom

po~ee. eznut e za svojim visokim svijetom. Meutim,

ako sin 1\demov pretjerano nahrani svoje tijelo, ugladi ga, umrtvi ga u
spavanju i uicima, onda e tijelo za cijeli svoj ivot prilijepiti za zemlju,

RfZNICA ZNANJA l

373

mjesto odakle tijelo i po~ee, a dua e propasti s njime i bit e okovana

a tamnici materije.
Da se dua ve nije svikla na tijelo, tu tamnicu koja ju je zarobila, ona

bi vritala i traila

pomo

zbog svoje odvojenosti od visokog i lijepog

svijeta u kojem je i stvorena, ba kao to i beznadnik priziva za spas.

LAifKOA l POKRETLJIVOST TUELA l NJENOST l ~fEllKOA DUE

Openito,

sve to je tijelo lake i pokretljivije, dua je njenija i

meka, i vie tei i

ezne

za svojim visokim svijetom. S druge strane,

sve to je tijelo tee i vie tromo, i to se vie vezuje za zemlju, uitak i

strasti, time je dua sporija i vie udaljena od s\roga visokog svijeta. Ona
pada nie i poprima zemaljske bezvrijedne osobine.
Tako moemo sresti ovjeka koji hoda po zemlji, tu pored nas, ali dua
je njegova u visokim sferama u blizini Gospodara Ara plemenitog. On
spava na postelji, a dua mu je kod Sidretul-munrehaa i krui oko Ara.
Drugog ovjeka vidi kako izgara u slubi svoga tijela, a dua mu je
nisko, zabavlja se neistima i mizerijom. Zato kada dua napusti tijelo,
odlazi u visoke sfere do poloaja

asnih,

u drutvo najodabranijih, ili

pada u nizine do granice ponienja, u drutvo najponienijih.

U drutvu najodabranijih, kod Allaha Uzvienog, rob uiva sve
blagodati:
e u

sreu,

zadovoljstvo, radost, smirenost, lijep ivot, uitak, dok

drutvu najponienijih rob

~eskobu,

pronai

samo tugu, brigu, nesreu, jad,

uznemirenost, bijedu i tegoban ivot. Uzvieni je u Svojoj

knjizi objavio: "A onaj ko olcrene giavu od Moje knjige, taj e tekim

ivot omhjeti!"559 Allahova k'!}iga, to su Njegove rijei koje je objavio,

a okretm!Je od l.01jige
509

Ta-Ha, 124.

znai

nerazmiljanje i nerazumijevanje Njegovih

374/

Ibn Kajjtm cl-Dcvzijje

rijei

i poruka, te naputanje njihove primjene u praksi. Pod

... tehk

ivot...

veina tumaa

rijeima:

Kur'ana smatra da se time misli na

kabursku patnju. To zastupaju: Abdullah b. Mesud, Ebu Hurejra, Ebu

Seid ci-Hudri, Abdullah b. Abbas, r.a., i drugi, a u vezi s tim zabiljeene
su i rijei Poslanika, s.a.v.s.5611

TEGOBNOST. DANA'
Dank u arapskom jeziku inae
Izraz se koristi za

kuu:

znai:

tegoba, tjeskoba i teko stanje.

1JJenzillln dank, tijesna

kua,

i a.Jflm dank, teak

ivot.
Tegoban ivot do lazi kao posljedica razuzdanosti due i njenog
pretjeranog oputanja u uicima, strastima i odmoru, jer dua sve to
vie uiva, time sve vie gui i sputava srce, dok se ivot ne pretvori u
tegobu j

munost.

Nasuprot tome, sve to se dua vie stee i

ureuje,

time se vie srce iri, smiruje i odmara.

Tegoban ivot na dunjaJuku uzrokovao
lagodnost i

sreu

bogobojaznou znai

u berzahu i na ahiretu, a ugodnost i lahak ivot

na dunjaluku uzrokovan

slijeenjem

strasti

znai

tegobu i

nesreu

berzahu i na ahiretu.

RTVOVANJE RADI BOlJEG l LJEPEG IVOTA

rtvuj sc i dadni prednost boljem i Jjepem ivotu u vjenosti, i
napati tijelo radi uitka due, a nemoj patiti duu radi uivanja tijela, jer
uitak ili patnja due mnogo due traju i
patnju tijela koji su krai i zanemarivi

vei

su u odnosu na uitak ili

veliinom.

A od Allaha Uzvienog pomoi traimo u dobru!

Yt

Z~ biljeio g:t

n~bil-ka/Jr,

j.: 12L-T:tbcri u svom Tefmu, predanje br. 20.771, kno i El- Bejhcki u djelu T.rbntu
9., u predanju od t\bdullah:t b. Mesuda, r.:t.

RlZNICA ZNANJA/ 375

OPI.O'IAI\ Sf:ll,ll:

VANOST ZIKRA. VEUANJA ALLAHA UZVIENOG.

l UKRA, ZAIIVALJJ\~NJA

Cijela vjera utemeljena je na dva fundamentalna naela: z.ikru i ukru.

Uzvieru je rekao: "Sjeajte se vi Mene, i Ja u se vas sjetiti, i zahvaljujte

Mi, i na hbgodatima Mojim nemojte n eblagoda.rni biti! " 561 Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao je Muazu, r.a.: "Tako mi Allaha, ja te uistinu volim.

Nemoj zaboraviti poslije svakog namaza da kae: 'Allahu moj. pomozi mi da

Te slavim. da Ti zahvaljujem i da Ti na najljepi nain robujem!''' 561
Pod zikrom, velianjem i slavljenjem AJlaha Uzvienog, ne rrusti se
samo na zikir jezikom,

ve

se tu podrazumijeva i srani, predani, zikr

cijelim biem.
Zikr obuhvata spominjanje Allahovih lijepih imena i savrenih
itanje

atributa, spominjanje Njegovih naredbi i zabrana i

rijei.

Njegovih

To, prije svega, podrazumijeva spoznaju Allaha Uzvienog, te

vjerovanje u Njegova lijepa imena i savrena svojstva, a zatim pohvale

i zahvale Njemu. Rob to

nee moi postii drugai je

ispovijedanje te11hida, Allahove

jednoe.

osim uz ispravno

Istinski zikr,

velianje

Allaha

Uzvienog, zahtijeva sve spomenuto, kao to zahtijeva i spominjanje

Allahovih nebrojenih blagodati i Njegovog

dobroinstva

prema

stvorenjima.

to se tie fukra zahvale Allahu Uzvienom, to je pokazivanje

1

porpune pokornosti Njemu,

zadovoljstvu s raznolikim,

Svemoguem,

~clesnim

i pribliavanje Njegovom

sranim,

vanjskim j unutarnjim,

dobrim djelima koje On voli.

561

EI-Bebra, 152.

D:l\'Ud, 985. Ahmed, 4/338, En-Nes:u, 3/502, Ibn HuzeJma, 72-i, i

u predanju od :-.luaza b. Debel:t, r.:1. llndts je ocijenjen k:10 snhih.

~Ehu

EI-H:~kim,

l / 267,

376 l

Ibn Kajjim cl Dicvzijje

Ova dva

naela

u sebi saimaju cijelu vjeru; zikr,

velianje

Allaha

Uzvienog, nuno priziva na spoznaju, dok uktj zahvala, nuno

naela

poziva na pokornost. Zbog ova dva

dini, nebesa i Zemlja. Zbog njih je

uistinu su stvoreni ljudi,

odreena

nagrada i kazna, zbog

njih su sputene objave i izaslani poslanici, a.s.. Ta dva

i ne

naela

zajedno

istinu, el-hakk, radi koje su stvoreni Zemlja, nebesa i sve to je

izmeu

njih. Nasuprot ova dva

ega

ist

je

n ae l a

stoji zabluda, La i obmana, od

Uzvieni Gospodar, a to Mu neprijarelji ipak pripisuju.

Uzvieni je kazao: " Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono to

je izmeu njih; tako misle nevjenricil"56.' I On je rekao: " Mi nismo
stvorili nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih da bismo se igrali.

Mi smo ih stvorili s ciljem, ali veina ovih ne znaju! " 564 I rekao je:
"Mi smo nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih mudro stvorili.
as e oivljenja zacijelo doi! " 565 Na poetku sure Junus, nakon ro
je spomenuo neka Svoja znamenja i dokaze ljudima, Uzvieni kae:
"Allahje to s ciljemstvoriol"566 I On je rekao: "Zarstemislilidasmo
vas uzalud stvorili i da Nam se neete vratiti?! " 567 I rekao je: "DiDove
iljude stvorio sam samo da mi robuju!" 568 I rekao je: "Allalt je sedam
nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo se nareenje na sve njih
odnosi, a neka znate da jeAllah kadru sve i da Allah znanjem Svojim
sve obuhvata! " 569 l rekao je: "Allalt je uinio da Kaba, asni hram,
bude p1eporod za ljude, a tako i sveti mjesec ikurballi, naroito oni
ogrlicama oznaeni, zato da znate da je Allahu poznato ono to je na
nebesima i ono to je na Zemlji, da Allah, zaista, sve zna. " 570
"' Sn'd, 27.
Y. Ed-Duhnn, 38-39.
;r.; Ed-! lidr, 85.
SM Junus, 5.
56 El-l\!u'minun, 115.
5<A fu-Z:Icijnt, 56.
'"' Et-T:tlak, 12.
>' El-1\l:lidn. 97.

RIZNICA ZNANJA/ 377

lz navedenih ajeta
poslanica

velianje

:~.aklju uj emo

da je cilj stvaranja i objavljivanja

i spominjanje Allaha, zikr, i zabvalji,anje Njemu

Uzvienom, ukr, da se stalno velia i spominje, bez zaborava na Njega,

i da Mu se zahvala

upuuje,

bez poricanja i omalovaavanja Nj egovih

darova. 571 I\llah UZ\rieni sjea se onih koji se Njega sjeaju i koji Ga
veliaju,

i Oo, Uzvieni, zahvalan je onome koji Njemu zahvaljuje.

Sjeanje Allaha,

zikr, jeste razlog da se i Allah sjea roba, a zahvaljivanje

roba Njemu razlog je poveanja Njegove blagodati prema robu. Plodovi

Allahovog zikra,

prisjeanje

roba, odnose sc na jezik i srce, tako da ova

dva organa onda ne posustaju u velianj u Allaha, a i ukr, zahvala Allahu,

odnosi se,

takoer,

i na jezik i na srce: u srce se ulijeva ljubav i

za Allahom, a jezik samo

izrie

enja

hvalu i pohvale Allahu, a svi ograni,

odnosno cijelo cijelo, predaju se pokornosti i slubi Uzvienom.

ODLO\IAK OSli l:

POSUEDICE GRIJEHA l DUGA

Allahov Poslanik, s.a.v.s., u dovi trai od Allaha Uzvienog da ga
zatiti od dvije stvari koje spominje zajedno: od grijeha i duga. To je
stoga to grijeh ima za posljedicu kajanje i nesreu na abi retu, a dug ima
za posljedicu nesreu na dunjaluku. 572

n U O\'Om znaenju oa\och se 1 precbnje od Abdullaha b. Mesuda, r.a., koje su zabiljeili Et

Tabemni u djelu flf.J\l!t'd&Jmlktbir, predanje br. 8.503, i El- l lakim u djelu (;/-Musttdrtk, 2/ 294.

A mz prenosibca predanja ocijenjen je kao ispravan.

sn J ladis u vezi s ovim zabiljc:Wi su EI-Buhnri, 832, i Muslim, 589, u prcdnnju od Aie, r.a.

Onn kae: "Posbmk, s.:t.\':S., molio je u n:.mazu: '... Allahu moj, od Tebe 7.aliru trai1m od

grijeha i duga!, pa je oeko upit:to: 'O Allahov Poslanie, zaist.1 se puno utjee od duga'!' A

Po$bmk, s.a.,.s., odgO\'Ori mu: 'K:.da se o,jek zaduii, on zabrn gO\ori, pa ~lae, zatim obea,

pn izne\'jeri! "' (op. prev.)

378 l

Ibn KaJJllll ci - Dienajje

OllUl\1 \J., Ill:\ Hl:

IL\ZLII(\ IZMEDOHALUA l ZABRA~'J Ei\OG UITKA

Zabranjeni uitak jeste doista ruan pri samom njcgO\om kuanju,

a nakon kratkotrajne naslade on donosi bol i gormu. Zato kad osjea

poz1v i Yeltku elju za kuanjem zabranJenog unka, pnsJCO se njegO\e
runoe,

kratkottajnosci i bola koji donosi. Zanm napravi usporedbu

tzmedu zabranjenog uitka i halala, i pogledaj koliko se samo razlikuju

i kolika je udaljenost izmeu njih.
Umor i tegobu koju rob

osjea

prilikom pokoravanja Allahu

Uzvienom razgaljuju i umanjuju ljepota kojLI pokornost nosi u sebi, te

slast i smirenost koji se na kraju pojavljuju kao plodovi pokornosti. Ako
se pokornost nekada

priini

njene ljepote, uitka i

sree

kao teret dui, razmisli o

dugovjenosti

koje ona dariva. Potom co sve izvagaj i

uporedi, i dadni prednost boljem nad loijem.

CLOG.\ IL\ZDl\
Uloga razuma jeste ea da pri izboru jedne od d' lJe nejednake ko
ris tl, pri

emu e

jedna bici izgubljena, uputi na

veu

korist i dobrobit

za roba, kao i da potakne na podnoenje slabijeg bola i manje tete radi

izbjegavanja jaeg bola i vee tete.

POZNAVANJE UZilOKA l POSLJEDICA

D a bi rob mogao dati prednost vrcdruj cm i boljemm, potrebno je
da poznaje uzroke i posljedice stvari i da posjeduje razum koji

dati

1Autor n:madja go,oric o usporedbi zabranjenog ui1tk:t i h:~lala, i d;mtnJa pred nos n Jednome
(op. pre\'.)

n:~d dru~un.

RIZNICA ZNANJA l

379

prednost veoj vrijednosti i korisnijem. Pa kome bude podarena takvo

znanje i spomenuti razwn doista

nee

odabrati vrednije i

se zbog njega i rtvuje, dok e onome kome bude

uskraeno

aliti da

i znanje i

razum, ili jedno od toga; njegov izbor biti pogrean.

Ko dobro promisli o dunjaluku i ahitetu
od ta dva izbora ne moe

postii niim

zakljuit e

da se nijedan

drugim osim uz veliki trud i

napor. Zbog toga treba podnijeti teret i uloiti napor radi onoga to je
vrednije i bolje od ovoga dvoga.

OOLOllAK DESETI:

IZVOR DOBRili 1IZVOR LOIH OSOBINA

Izvor svih loih osobina jeste oholost i niskost linosti, a izvor svib
lijepih osobina jeste bogobojaznost i uzvienost linih ciljeva.
Iz oholosti se

raa

pretjerani ponos, omalovaavanje ljudi,

zloud

nost, samodivljenje, zavist, razuzdanost, gordost, nepravda, grubost,

drskost, odmetanje od dobra, neprihvatanje savjeta, odmazda, enja za
ugledom, poloajem i vlau, prihvatanje laskanja i tome
Meutim

slino.

la, podlost, izdaja, prevara, pretvaranje, spletkarenje,

obmanjivanje, pohlepa, strah,

kukaviluk,

krtost,

nemo,

poniznost pred ljudima, zamjena boljeg za loije, i tome

lijenost,

slino p.toizlaze

zapravo iz niskosti i malodunosti.

A to se

tie

plemenitih i lijepih osobina, poput strpljivosti,

hrabrosti, pravednosti, ljudskosti,

ednosti, estitosti, uvanja asti

i ugleda, plemenitosti, dareljivosti, blagosti, pratanja,

uzvraaoja

lijepim, podnoenja, davanja prednosti drugima nad sobom, uzvienosti

due nad niskostima, skromnosti, zadovoljstva, iskrenosti, predanosti,

38o /

lbll Kajjm el - Dienijje

uznaanja

ispada i
istota

na dobro dobrim ili jo boljim, prelaenja preko ljudskih

nehotinih

pogreaka, neosvrtanjc na ono to ga se ne

tie,

srca od loih namjera i osobina i tako dalje, sve ove osobine

proizlaze iz skruenosti i uzv1enosci linih ciljeva.

SKRUENOST ZE.\ILJE
Allah Uzvieni govori u Kur'anu o skruenosti Zemlje i njenoj
pokornosti Njemu

Svcmonome.

Potom Oo na nju sputa kiu, pa se

ona pokrene i uzbuja, ukrasi se plodovima i onim to iz nje nie. A tako

se dogaa i sa stvorenjem koje je od zemlje stvoreno ako mu sc Allah
Uzvieni smiluje, pa ukae na Pravi pue.

NARAV VATRE
A to se
iojenjem

cie

naravi vatre, ona se odlikuje gordou,

uzvienou,

nereda i unitavanjem onoga ega se domogne, a nakon toga

se smiri i splasne, pa bude tako poniena i mizerna, a takva je priroda

i stvorenja koja su od nje stvorena. Vatra je u stalnom kretanju
dvije krajnosti:

izmeu

izmeu

uzdizanja, kada se razbukta i razjari, i niskosti,

kad splasne i sagori.

Loe osobine vezuju se za vatru i stvorenja koja su od vatre stvore
na, a dobre i plemenite osobine vezuju se za zemlju i stvorenja koja su
od zemlje stvorena.
Onaj

ija

dua tei i uzdie se ka visokim vrijednostima, taj sc oki

tio svim lijepim osobinama, dok onaj

ije

elje i tenje budu niske i

bezvrijedne, i u njegovoj dui nasilje prevlada, taj se ogrnuo svim Loim

i bijednim osobinama.

RIZE\ ICA Zt\ <\!\]A/ 381

ODL0\1 \k JF.D \~.\ESTI:

KAKO POSTIl ISKilENOST. IIILAS

U srcu se ne moe spojiti iskrenost s ljuba\ Iju za polwabma i zah

valama i enjom za onim to je u posjedu ljudi, osim u onolikoj mjeri
koliko sc mogu spojiti voda i vatra, ili susresti kit i pustinjski guter.
Zato, k:tda te dua pone nagovarati na uzgajanje iskrenosti u srcu,
prvo uzmi !lo be-{fUio pa zakolji pohlepu. Potom se okreni pohvalama i
zahvalama pa im pokai svoj ~thd, odricanje, ba kao to sc dunjaluari,
zaljubljenici u ovaj svijet, odriu ahireta. Kada uniu enju 1 pohlepu,
1 odricanjem

lahko

savlada ljubav prema pohvalama

pronai

zahvalama, onda e

iskrenost u svom srcu.

lJUB,\\' PRBIA POllVALII Z,\II ~UI

Ako sc pita: ta e mi olakati unitenje pohlepe i enje i odri
canje od ljubavi za pohvalama i zahvalama?!, odgovorit emo da e ci
unitenje pohlepe i enje olakati \'tSta spoznaja da je sve ka emu
ovjek

tei, za im ezne i vapi, u Allahovim riznicama, i samo Allah

Uzvieni robovima Svojim od toga daje koliko h oe, niko drugi pored
Njega.
A to se tie odricanja od ljubavi za pohvalama i zahvalama, u come
e

ci

pomoi

spoznaja da

niija

pohvala i zahvala, niti pogrda i izru

givanje, ne koristi, odnosno ne teti, osim Allahove pohvale ili ~je

gove pogrde, kako je Allahov Poslanik, s.a. v.s., pojasnio bedumu koji
je kazao: Moja je pohvala korisna, a pogrda tetna!, pa mu je Allahov
Poslanik, s.a.v:s., rekao: "To samo Allah moe u ini til"m
Et lirmtZt, 3266, u predanJU od El-Ber.~a b. ,\ztba, r.a. Ntz prenostbc:t prcd:10ja octjenjen
je kao tspra\-m.

S'

382 l

Ibn Kajjim el- Dzevzijje

ODNOSPRmiAONil\IAKOJIII\:\LEl ONDIAKOJI KUDE

Odreci se pohvala onih ije ti pohvale ne mogu koristiti, i ne osvri
se na pogrde onih

ije

ti pogrde ne mogu tetiti. Tei ka pohvalama

Onoga u kojima su svako dobro i ljepota sadrani, a

uvaj

se Njegovih

pogrda u kojima je stvarni prijekor sadrao. I dobro znaj da to

moi postii niim

nee

drugim osim uz strpljivost i vrsto uvjerenje. A kada

god izgubi jedno od toga dvoga, bit

poput onoga koji bez

lae

eli pregaziti more. Uzvieni je rekao: "A ti budi strpljiv! Allahovo je

obeanje,

zaista, istina, i neka t e nikako ne obmanu oni koji vrsto

ne vjen1ju!" 575 A u drugom ajeru On je kazao: "Izmedu njih smo Mi

vode odreivali i oni su , odazivajui se zapovijedi Naoj , naPravi put
upuivali, jer su strpljivi bili i u

dokaze Nae VJsto vjerovali! " 576

OlllOll \K IIUNESTI:

VEZ~~JE SRCAJ TIJELA ZAALLAHA UZYIENOG (IT!KAF)

Priklanjanje i predavanje jeste i'tikaf srca, odnosno njegovog veziva
nja za Allaha Uzvienog, isto kao to posta, mu'tekif, privee svoje tijelo
za boravak u damiji u odreenim danima mjeseca ramazana.
Stvarnost ove vrste, i'tikafa, jeste da rob privee svoje srce za ljubav
p rema Allahu i Njegov zikr,

veliaj u i

Allaha spominjanjem Njegove

uzvienosti i svetosti, zatim da svoje tijelo, kroz iskrenost i dosljedno

slijeenje

sunneta, privee za pokornost Uzvienom. AJj onaj koji svoje

srce ne vezuje za Allaha Uzvienog vezuje ga za mnoge druge idole i

kumire, kao to je predvodnik iste vjere Ibrahim, a.s., kazao svom na
rodu: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i no klanjate?! " 577 Tako
S" l

Er-Rum, 60.

s Es-Sedzd:1, 24.
s- EI-Enbijn, 52.

RIZNICA ZI\ANJA

/ 383

se Ibrahim sa svo jim narodom raziao u i'likaj11, vezivanju, on sc vezao

za Gospodara svjetova, a njegov narod za mrtve kumire.
Kada se srce vezuje za ne5m drugo pored Allaha UzYienog i time
se zaok-upi, to je onda naginjanje i predavanje tim kumirima koji su
zaposjeli srce, a okretanje od Allaha Uzvienog. Tako se dogodilo s
onima koji su se klanjali kipovima. Njihov i rk, nevierstvo, ogledao se u
rome to su im kipovi zaposjeli i srca i misli, i elje i nade. Kipovi su ih
zapravo porobili. Zbog toga je AUahov Poslanik, s.a.v.s., idolopolclonike
i nazvao njihovim robovima i oboavateljima,
nesreu.

prizivajui

im propast i

Poslanik je, s.a.v.s., rekao: "Propao je rob dinara! Propao je rob

dirhema! Propao je i nesretan. l od uboda trna ne moe se sauvati!"s;a

Svi ljudi na ovom svi jetu jesu putnici, a svaki

putnik

doi

do

svoga cilja j odsjesti kod onoga koji se raduje njegovom dolasku. Onaj
koji

ezne

za ah.iretskim ivowm i susretom s Allahom UzYienim on

zapravo putuje Allahu ma gdje da bio, a kada Ga sreme, kod Njega

odsjesti. Sva briga ovog putnika jeste u tome kada e stii i okonati
svoje putovanje: "A ti, o duo smirena, VI"ati se Gospodaru svome

zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa udi meu robove Moje, i

udi u Dennet Moj!"5- 9 ena faraonova molila je: "Gospodaru moj,
sagradi mi kod Sebe kuu u Dennetu!"580 Traila je da joj sagradi
kuu

kod Njega, prije nego to je traila da kua bude u Dennetu, jet

se prvo trai komija, a potom podie

kua.

,.. EI-Buhari, 2.887, u predanJU od Ebu Hurejre, La.

EI-Fedir, 27-29.

ll; Et-Tahrim, ll.

1...,

384 /

Ibn KaJJlm ei-Oicvzljje

0111.0\L\~

Tlli\1.\ESTI:

.UUJI t\IJEDNOM Q\TJEKU DVA SRCA UNJEUIUMA

NJEGOVIM ~IJE Di\0!..5111

Da bi se neto pohranila u

neemu,

prvo se mora isprazniti od

onoga to ne odgovara eljenom pohranjiva.nju. Ovo se odnosi na ma

terijalne i opipljive stvari, ali tak-va zakonitost vlada i u onim apstrakt
nim idejnim stvarima.
Ako je srce ispunjeno zabludom koju s ljubavlju prihvata i u nju
vrsto

vjeruje, onda u njemu oema mjesta i volje za istinskim j pravim

uvjerenjem. Ako jezik

pria

o nckorisoom, onda nema

mogunosti

da

govori o korisnom sve dok ne :-.:avri kazivanje o onom prvom.

U istoj su poziciji ruke i noge na ovjekovom tijelu: ako su obuzete
nekim poslovima koji nemaju veze sa ibadetima, ne mogu se predati
pokornosti i ibadetu sve dok ne prekinu onaj prvi posao. Takoer, srce
koje je obuzeto nekim stvorenjem, njegovom ljubavlju, enjom za njim
i uivanjem u njegovoj blizini, ne moe se predati Allahu Uzvienom,
voljeti Njega,

eznuti

za susretom s Njime i radovati se boravku u Nje

go,oj blizini, sve dok sc ne oslobodi one prve veze. Jezik se ne moe
predati zikru, a organi tijela pokornosti i sluenju, sve dok se jezik
ne oslobodi spominjanja morenja, a organi od pokornosti
stvorenjima. Ako srce bude zauzeto stvorenjima i
ne koristi,

nee

se

moi

uenjem

obuzeti Allahom Uzvienim i

sluenja

onoga to

uenjem

Njego

vih imena, osobina i propisa.

Tajna uspjeha glede spomenutog jeste u tome da srce pomno slua
ba kao i uho, pa ako pored Allahovih
nici
'~ 1

e uti

121-Ahzab, 4.

Allahove

rijei,

niti

rijei

slua neto drugo, onda

ih razumjeti. Ako ljubav srca nagne

RIZNICA ZNANJA

nekom stvorenju, onda u njemu

nee

J 385

ostati mjesta za ljubav prema

Allahu Uzvienom. Ako srce spominje neko stvorenje, u njemu

ostati mjesta za zik.r, spominjanje Allaha, isto kao u

sluaju

nee

jez1ka. U

tom kontekstu u Sahihu se navodi da je Allabov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

"Da se prsa nekog od vas napune gnojem, pa ih on upropasti, bolje mu
je nego da se napune (nemoralnim) pjesn.itvom"582 Allahov Poslan
ovjeka

ik, s.a.v.s., konstatuje da se prsa

to

znai

da se mogu napuniti i

neim

mogu napuniti pjesnitvom,

drugim: sumnjama, nedoumi

cama, matom, mislima, onim to u stvarnosti i ne postoji, nekorisnim

znanostima, alama, ptian1a i tome
Kada se srce napuni time,

slino.

dou

mu kur'anske istine i

injenice,

znanje koje oplemenjuje i vodi ka ljudskoj savrenosti, ali ne

pronau

mjesta niti dobrodolice u srcu. Onda ga obiu i odu tamo gdje se mogu
smjestiti. Kada tako ispunjenom srcu bude

upuen

savjet, ono ga ne

prima i savjet na njega ne utjee, nego ga obie bez imalo zadravanja.

Zbog toga je pjesnik kazao:

<
(Od dntgih, srce odt;o;i za 11~

Podrku nau spremni smo dati!

saburje tit blaga nae vaze,

Ko titom se branz~ blagoje dobiob)

A od Allaba Uzvienog zavisi svaki uspjeh!

ODLO.IIAK J:TRNAESTI :

SLIJEENJE PRAVOG PUTA DO ALLAHAUZVIENOG

Onaj ko trai Allaha Uzvienog i eli abiretski ivot,

nee pronai

pravi put do svog cilja sve dok spram svog srca, jezika i tijela ne ispuni po
;gz El-Buhari, 6.155, i 1\[uslirn, 2.257, u predanju od Ebu Hurejre, r.a.

386/

Ibn Kajjim el-Dcvzijjc

dva uvjeta: da panju srca okrene i koncenttie na svoj cilj i da mu sprijei

osvrtanje i gledanje u neto drugo pored eljenog cilja; da jezik uposli
,elianjem

iman, a

Allaha i onim to

sprijei

mu

poveati

mu da govori o beskorisnom; da svoje tijelo uposli

izvravanjem obaveza i pohvalnih djela, a

povoenje

spoznaju o Uzvienom i

sprijei

mu Cinjenje grijeha i

za strastima. U ovak-vom stanju rob treba ostati sve dok ne

sretne svoga Gospodara, pa ga On, Uzvieni, rastereti i oslobodi stega tih

uvjeta, i s tjesnaca puta kojim je hodio uvede ga u prostrahnosc i ljeporu.
Ako rob ne uspije ispuniti ova dva uvjeta spram svojih organa i
prepusti se prostranstvu strasti, po odlasku s ovog svijeta uslijedit e taj
strani i rugobni tjesnac i prjrvor, jer svaki

ovjek

koji napusti dunjaluk

ili se rastereuje stega i ograniavanja obaveza ili ulazi u vjeill ahiretski

pritvor i

ogranienje.

A Allah daje podrku za dobro!

ODLO)JAK PETNAESTI:

TABOR POKOJl~ml l TABOR GRENlKA

Allah Uzvieni kroz Objavu Svojim stvorenjima
njuje, a kroz kadclj odredbu, On im daje i

uskrauje,

nareuje

i zabra

pa su se Njegova

stvorenja spram toga podijelila u dva tabora:

- tabor koji

nareeno

ne zahvaljuje, a zbog

ostavlja, a zabranjeno uzima, koji na darovima

uskraenog

srdi se i prigovara. To su Allahovi

neprijatelji i oni Mu pokazuju onoliko neprijateljstva koliko se loe

odnose prema Njegovim naredbama i zabranama;
- drugi tabor predstavljaju oni koji Allahove zapovijedi prihvaraju
rijeima:

l\tfi smo T\'oji robmi! r\ko nam nareru, urimo da to

RIZNICA ZNANJA /

387

ispunimo! Ako nam zabrani, ostavljamo zabranjeno i suzdrajemo

se od njega! Ako nam blagodat ukae, mi T i zahvaljujemo! A ako
nam neto uskxati, mi potrebe svoje ponizno od Tebe traimo i Tebe
veli am oh>
Izmeu

zastor

ovakvih robova i njihovog ulaska. u Dennet jeste samo

dunjalukog

ivota, pa kada ga smrt podigne, oni se samo

premjeste u vjenu blagodat i neprekidni uitak.

Meutim,

kad je rije

o pripadnicima prvog tabora, .izmeu Dehennema i njihovog ulaska u

njega, stoji samo zastor

dunjalukog

oni e se nai u jadu, bolu i

ivota, pa kada ga smrt podigne,

nesrei .

Kada se dva tabora, dvije vojske, ahiretska i

u tvom srcu, pa htjedne saznati na
kojoj vojsci naginje i u

ijem

ijoj

dunjaluka,

sukobe

si ti strani, pogledaj samo

borbenom stroju stoji, jer ti zapravo ne

moe biti neutralan, ne moe stajati po strani ili izmeu dvije vojske.
Zasigurno e biti na neijoj strani. Tabor pokornih u strastima je vidio
prevaru i obmanu, pa su ih se klonuli. Ob.t:atili su se razwnu za savjet, pa
su savjet i prihvatili. Srca su uposlili razmiljanjem o cilju i svrsi njihovog
stvaranja. Svoja su tijela zaposlili
nareena.

injenjem

Svoje su vrijeme troili na ono to

dobrih djela koja su im

e .im

koristiti na ahiretu.

Brzi prolazak dunj alukog ivota preduh.itrili su powivanjem

injenja

dobta. Borave na dunjaluku, ali im srca putuju ka ahiretu. Nastanili su se

na ahiretu, prije su u njega zagazili. Zaokupljeni su Allahom Uzvienim
i pokornou onoliko koliko
pripremaju onolik okoliko
Uzvieni jo u

osjeaju

dunjalukom

potrebe za Njime. Za ahi:ret se

u njemu boraviti. Na ovo im je Allah

ivotu uzvratio blagodarjem iz D enneta

i njegovim mirisima: u srca im je ulio smirenost, ljubav prema Njemu i

enju

za susretom s Njim, a oslobodio ih je onoga ime je napunio srca

poklonika dunjaluku: od ljubavi prema dunjaluku, od briga za njegovim

388 l

Ibn Ka JJ lm el- Dicvzijje

nestankom i od tuge za njegm'im prelaskom. Njima je bilo lahko ono

to je ras1pnicima i ljubiteljima dunjalukog sjaja bilo teko i crnovito.

Om su ul\alJ u onome ta je neznalicama strano 1 ncpmmato. Tjehma
su b1li na dun1aluku, a duama kod dennetsklb kap1ja.

CETRNAESTO

POGLAVLJE

ll

RIZNICA ZNANJA l

391

RAZNOVRSNE PORUKE

ODLO \l \K PR\'1:

~APOMENE

l SlGESTUE

- Kada je Adem, a.s., vrsto prihvatio naelo potpunog robovanja i

predanosti Allahu Uzvienom, vie ga nije kaljao grijeh!
- 0 sine Ademov, ako Me (na Sudnjem danu) sretne s grijesima
poput

veliine

Zemlje, a pri tom Mi nisi pripisao sudruga, Ja

ci

583

uznatiti s isto roliko oprostah>

Kada Allah Uzvieni vidi da Njegov rob ne ini grijeh zbog prkosa,
niti radi omaloYaavanja Njegove mudrosti u onome to stvara i daje,
On, Svemilosni,

podui

roba kako da se pokaje: "I Adem primi neke

rijei od Gospodara svoga, pa mu On oprosti! " 584

"'' ll:~dasa-1-."Udsij koja Je zabiljeIO Et-Tirmizi, 3.540, i Ebu Nuajm u djelu F.I-HiiJo, 2/231, u

pretbnju od Enesa b. Malika, r.a. Sc1h Ah EI-K:m u djdu EI-F.rba ln F.lkutUfJJO, hadis br. 31, za

0\'0 predanje kae da je hasen -dobro.

~ E.l-Bek:~ra, 37.

392/

Ibn Knjjim el-Dtevzijje

ROB l N.JEt;OVIGRUESI
Rob se svojim grijeenjem ne eli suprotstaviti i opirati Gospo
daru

Svcmonome,

vih zabrana,

niti mu je cilj pokazati se odvanim spram Njego

meutim

prevlada ga njegova priroda i narav, ejtansko

uljepavanje grijeha ili uljepavanje due, prevlast strasti, pouzdavanje ll

Boiju milost i nada ll Njegov oprost. Sve je ovo od roba.
A to se tie utjecaja sudbine, kadera, na postupke roba, u njegovom
grijeenju ogleda se sprovedba Allahovog h tijenja i pokazuje se veliina
ovjekovog

Njegovog gospodarstva i bijeda

\idi ovisnost roba o J\llahu Uzvienom i

znaenja

robovanja. U tome se

potvruju

se tragovi i utjecaj

Njegovih lijepih imena, poput: milosti, blagosti i pratanja,

za onog roba koji sc pokaje za

uinjene

grijehe, ili osvete, tekog

kanjavanja i pravednosti prema onom robu koji ustraje u grijehu.

On, Uzvieni, eli pokazati Svom robu da je samo On savren, dok
je rob nepotpun i ovisan o Njemu. On eli da rob

posvjedoi

savrenost

Njegove moi i snage, potpunost Njegovog oprosta j milosti, potpunost

Njegovog dobroinstva i blagosti prema robu, kao i potpunost Njegove
zatite i prikrivanja ma hana i sramota roba. Uzvieni hoe da rob shvati
da je Njegova milost koju mu ukazuje, ustvari,
dariva, a ne

uzvraanje

dobroinstvo

koj im ga

dobrim na dobro, i ako mu Allah Uzvieni ne

ukae Svoju milost i dobrotu, on

e,

bez sumnje, propasti.

Slavljen neka je Allah, koliko samo ima mudrosti u

grijeha?! Koliko u tome, pored pokajanja roba od

odreivanju

poinjenog

gri jeha,

ima koristi i milosti za njega?!

Pokajanje nakon

uinjenog

grijeha

slino

je pijenju lijeka nakon

pojave bolesti. A koliko ima bolesti koje na kraju

donesu zdravlje?!

<d\ rekodtl posrtry donese 11spjeh,

o i bolesti ~Jiq/11 tfjelo

i;:d!Jeiti!J>

ovjeku

zapravo

RIZNICA ZNANJA/ 393

-Da nije

odreen

- Grijeh koji

grijeh, ovjeka bi unitilo samodi\'ljenje!

ovjeka uini

poniznim, Allahu je drai od pokornosti

koja na kraju odvede u grijeh!

- Svijea Allahove

pomoi

zasvijetlit e u

svijenjaku

poniznosti.

- ovjek doista ne oplemenjuje svoju duu onoliko koliko je moe

poniziti, ne uzdie je onoliko koliko je moe baciti u nizine, ne daje joj
odmora koliko je moe umoriti, upravo kao to pjesnik kae:
Zamoril u SI'Ojll dl(fit ili u se od111orili,

Ponier!)e d11fe biva kad se ona asti!J>

ovjek ne zasiuje S\'Oju duu onoliko koliko je moe izgladojeti,

ne osigurava je onoliko koliko je moe zastraiti, ne dovodi je u blizinu

Gospodara Svevinjega koliko je od Njega moe udaljiti i ne oivljava
je koliko je moe umrtviti! U pjesmi stoji:

Nakon s!llrti due poi'!Jil da :(ive,

Ko eli :(jl!}eli neka onda umreh>

- Pie je strasti slarko, ali se njime lahko davi!

- Kad vrabac vidi zrno na zubima zamke, lahko se odrie slasti jela!

-O zapleteni u mreu strasti, brzo se odluuje na nove korake, eto

poderao si mreu!
- Odredbe sudbine ispunit e se neminovno, zato ptibjegni primirju!
-Allahu pripada vlasr nebesa i Zemlje. Od rcbe u zajam trai samo
jedno zrno, a ti si

~[u

ga uskratio. On je stvorio sedam mora, od tebe

trai samo jednu suzu, no tvoje su oi ostale suhe!

- Bezobzirno i slobodno gledanje u srce urezuje sliku

vienoga.

Srce je, ustvari, kao Kaba, a Onaj Kome se treba robovati ne doputa
da oko Kabe budu poredani kipovi i kumiri.
-

Dunjaluk.i

uici poput su crrula koje Je prevladalo u tijelu,

a dennetske hurije

ude

se

ovjeku

kako je prihvatio loiji izbor.

394 l

Ibn Kajjim el - Dicv~ijje

Meutim,

vihor strasti kad puhne u

o.i

razuma, nabaca pijeska, i slika

Pravog puta izgubi se.

- Slavljen neka je Allah Uzvieni! Dennet se kao djevojka okitio
nadmeu

za prosce, pa se oni

u visini mehra. Gospodar se

Moni

preko Svojih lijepih imena i savrenih atributa predstavio onima koji

su Ga zavoljeli, pa oni urno rade za dan susreta, meutim, ti si zauzet
dunjalukom

leinom!

- Spoznaja je sag na koji staje samo Allahu bliski rob, a ljubav je

pjesma koju pjeva samo zaljubljeni eljan drutva voljenoga!
-Ljubav je izvor u pustinji do kojeg nema puta, zbog toga malo ko
s izvora pije!
- Zaljubljenik se povlai u osamu da bi se predao voljenome; o njemu
mislio i njega spominjao, ba k.:'lo to dijete uri majci ili riba vodi!
<<Uda(jim se od !atora 11 osamu- sat11,
Da o leb~ 11 samo~ sreti p1iam - t!ll!JY;>

- Pobonjak

nee pronai

odmora osim u hladu drveta Tuba, a

zaljubljenik se nee smiriti osim u danu poviice (el-1m;:dd).

- Predaj se Allahu Uzvienom u ivotu, On

uz tebe biti poslije

smrti!
- ovjee, zar predaje svoj ivot za grijeh i okretanje od Allaha
Uzvienog?! Doista sebi nanosi

veu

tetu nego to ti je nanose

neprijatelji!
((Ne mog11

d11.fmani flettkom

!tete llan!Jeti

koHko moe on som sebi.>>

- Visoka ambicija jeste pripremati se za susret s Voljenim i poraditi

mnoge stvari prije samog susreta. Ko tako postupi, onda se moe
radovati kad ugleda kraj svoga puta: " . .. a pripremite ta i za due

RTZNlCA ZNANJA/ 395

svoje. I bojte se Allaha i znajte da

prave vjernike! "

ete pred Njega stati.

A ti obraduj

5115

- Tako mi Allaha

Svemonoga,

neprijatelj te

nee

napasti dok te

ne napusti Zatitnik. I nemoj misliti da te ejtan savladao! Ne, nego se

Zatitnik od tebe okrenuo!

SA\]ET DUI
- uvaj se zla svoje due (nefta), jer te nijedna nedaa nije snala, a da
je nije izazvala tvoja dua. Nikada s duom nemoj sklapati miri Tako mi
Allaha, onaj ko ne ponizi svoju duu nije joj pokazao nikakve poasti, niti
ju je uzdigao onaj ko je nije prizemljio, niti ju je odgojio onaj ko je nije
salomio, niti ju je odmorio onaj ko je nije umorio, niti ju je osigurao onaj
ko je nije zastraio, niti ju je obradovao onaj ko je nije rastuio!
-Slavljen neka je Allah Uzvieni! Tvoja vanjtina okiena je odjeom
bogobojaznosti, ali tvoja je nutrina poput zemljanog vra u kojem se

nalazi vino strasti. Kako god ugladi i nan1jesti vanjtinu, ispod odjee
zaudara smrad vina; od tebe se udalje istinoljubivi, a okrue te grenici
i pokvarenjaci!
- Dok se predaje ibadetu u kutu damije, prilazi ti lopov strasti
i primjeuje da ga ne odgoni. On e biti uz tebe pokuavajui da te
odvrati od dobra sve dok te i ne izvede iz damije!
- Budi iskren u onome to trai i za

im

udi, jer pomo uskoro

stie!
-Neki se ovjek obratio Ma'rufu586 , rekavi: Podui me iskazivanju
ljubavih> Ovaj mu

ree:

<<Ljubav se ne postie

poduavanjem!

~~<; EI-Beknro, 223.

w. 1\la'ruf E.l-Kerh~ umro 200. god. po H. Pogledaj njcgo,u bogr~fiju u djelu Hi!Jetul-edfin,
8/ 360, i u djelu Tnrihlll3o._Jt,dad, 13/199.

396/

Ibn 1\ajJllll el - Dtcvzijje

To )t t:'!Jo do se sretntf s Onilli Koga s/ramo toh!,

Od J111rtij e 011a gorio kad !Jubal' lit lif"Odlf,,

-~iJe udno da Yjeroici ~jega Uzvienog vole: " ... i koji

je~a vole!"",

ali je udno 1diYom praYa da On, UZ\ieni, voli nj1h: " ...koj e On voli! .. ,.
~IJC udno da siromah prosjak \'OU dobromitciJa koj1 mu

udjcljtqc, al1 JC udno da dobroinitelj voli tog siromaha!

Olli.U\1 n.

nnt l:J:
KORISTI l MUDROSTI

- Kada su srcem daJekovicli vidjeli kako je dunjnluk ovladao svojim

stanov nicima, kako nada izdaje one koji su sc na nju oslanjali, kako je ejtan
vlast preuzeo i due ustrojio, kako dua koja na zlo nagovara pobjeduje;
oni su sc okrenuli i sklonili u tvravu predanosti Bogu i preklinjanja za
spas 1 milost kao to se prestraeni rob sklanja u harem S\'Og vlasnika.
- Dun1aluke strasti i izazovi jesu poput oputanja u macarenJU.
Pogled neznallce zadra,a se na ,anjtini i 1zglcdu stvari, dok razuman
rob 'idJ i ta se sk.riYa iza zastora!
- Blle su im predoene strnsci, pa kada su pruili ruke da ih kuaju, oi
razuma zapazile su zamku, pa su na krilima opreza poletjeli u drugu stranu
i popravili cilj svog putovanja: "Kamo sree da narod moj zna!" 583
- Neki su razmotrili stvarnost ivom, pa su mzumjciJ njegov cilj.
Pripremili su se za odlazak prije konanog odlaska i od luno su krenuli
stawm pravom. Neki ljudi o buzeti su nita rijama, dok ovi prcvaljuju
pustinjc d o svoga cilja, a njihovi vrapci s trasi i uhvae ni u nHciu samo
i ekuj u

dan klanja!

' t\uwr go\"On o :lJetu: "Allah e sigurno umjes to nj ih cJmcati ljucJr l..ojc On ' 'OU i koji
(EI-Ma"id:t, 54.)
J:l !:lm, 26

Njcbr:~ ,oJe ... !"'

RIZNICA ZNANJA

l 397

- Dvije se lisice uhvatile u Jovevu zamku, pa jedna pita ch:ugu: Gdje

emo

se sresti poslije ovog?! A ova joj odgovara: <<Za dva dana u koari!

-Tako mi AUaha, dani su za njih bili samo san, a kada su se probudili,

doekao

ih je uspjeh!

- Ono to je proteklo od ivota, postalo je samo san, a ono to se

iekuje

izmeu

jeste, ustvaJi, nada. A

toga dvoga

ovjek

troi ili gubi

svoje vrijeme!
- Kako da uspije onaj

ovjek

prema kojem njegova supruga

nema milosti, djeca ga ne potuju, od komije nije siguran, prijatelj ga

ne savjetuje, partner u poslu

ini

mu nepravdu, neprijatelj ga stalno

proganja, dua ga poziva na grijeh, dunjaluk ga izaziva svojim ukrasima,

strast ga unitava, pouda ga savladava, srdba ga

pobj euj e,

ejtan mu

zabludu uljepava, a slabost ga je gotovo ophrvala?! Ako mu Allah

Uzvieni ukae Svoju milost i

privue

ga Sebi, onda

savladati sve

spomenuto. Meutim, ako ga prepusti samome sebi i napusti ga, onda

e

se sve spomenuto udruiti protiv njega i na kraju ga unititi!

ONJKOJJODBACUJUSUD KUR'ANA l SUNNETA

Kada su ljudi odbacili sud Kur'ana i sunneta i prestali se

obraati

ovom sudu, povjerovali su da Kur'an i sunnetnisu dovoljni ili kompetentni

da ukau na pravdu, pa su se okrenuli ljudskim miljenjima, logici,
racionalnim prosuclama i stavovima uenjaka. Tak-vo ponaanje iskvarila

im je zdrave naravi, unijelo tamu u srca, zamutilo stavove i razmiljanje i

donijelo prazninu u razum. To ih je zaslijepila i potinilo u tolikoj mjeri da
su na tim k-vazivrijednoscima odgajana nova pokoljenja, a odrasli zapadali
u duboku starost, i to za njih nije predstavljalo nita loe. Zatim je dola
druga vlast, podignuta druga drava u kojoj su novotarije zamijenile sunnet,

398/

Ibn Kajjim e l - Dienijje

ego zamijenio razum, strast zamijenila razboritost, zabluda zamijenila

uputu, grijeh zamijenio dobro, neznanje zamijenilo znanje; prctYaranje
zamijenilo iskrenost, la zamijenila istinu, nepravda zamijenila pravdu,
ulagivanje zamijenilo savjetovanje, te su trijumf i pobjeda pripali ovim
pseudovrijednost:ima. U nosioce se 7.ablude sada s potovanjem uptre
prstom, a nekada se upiralo u pronositelje dobrote i estitosti .
Kada vidi da neka drava, u kojoj se ovakve stvari promiu, napreduje,
kada se njene :tascave na koelja uzdignu, kada se njena vojska sakupi i
pokrene, tada je, tako mi Allaha Uzvienog, bolje bici pod zemljom nego
njome hoditi, vrleti plani.na bolje su od prostranih raYnica,

boraviti u

drutvu zvijeri tada je sigurnije od boravka u drutvu lj udi.

Zemlja se najeila, a nebo

smrailo,

i pojavio se nered na kopnu i

moru zbog grijeha raz\rratnika. Nestalo je blagoslova, dobro se smanjilo,

ivotinje su onemoale, a ivot je zbog nedjela nasilnika postao turoban.
I svjetlost dana i tmine noi plau zbog nedjela i zapanjujuih ini ljudi.
Meleki pisari i pratioci ale se svom Gospodaru zbog prevladavanja
razvrata, nemorala i zlodjela.
Tako m i Allaha Uzvienog, to je opomena pred dolazak teke
kazne ko ja samo to nije izbila. To je proglas
koja je svoje tmine

ve

no i

to

nesre u

nosi

razasula! Zato uz iskreno pokajanje skreni sa

puta hravoga, dok jo nije kasno. Pouri s pokajanjem da ne bude od

onih p red kojima su vrata pokajanja zatvorena, kojem je grijeh jedina
sudbina, a Uzvieni

poruuje:

"A mnogoboci

sigurno saznati u

kakvu e mu.l..'ll zapasti! " 589

- Kupi svoju duu danas; pijaca je jo tu, cijena je poznata, a i novca
ima. Roba je jeftina, ali doi

dan kada

se u tom danu ita, bilo veliko ili malo,

5"'

E-Su:ua, 227.

nee

moi

biti pijace ni robe, niti

kupiti i nabaviti. "To e biti

RIZNICA Z!\ANJA

l 399

dan u kojem e vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli! " 591' "Dan
kad ne'\jernikbude prste svoje gr.izao!-' 5" 1

':-iko ode! bfzprtfiaga; prare tjere 1 1111a11a,

Na IJ/ahem ugledat e om kqjiprtfiag nose.
Zaalit e zalio i li ni.ri .rprema11 kao oni
Zafto nisi Jt!a.._t!,(IO i !tedio kao 111nogil"
Djela bez iskrenosti i
beskorisna kao ro se putnik
pijesak, nego

mu

obua

povoenja

nee

za Poslanikom, s.a.v.s., Jesu

okoristiti od svoje obue u koju trpa

samo postati tea!

- Ako svoje srce optereti

dunjalukim

brigama, a zaposta\i

njegove ,~dove - duhovnu hranu, ro za njega predstavlja ivor i snagu,

onda si poput putnika koji pretovari svoj u jahalicu, a zaboravi na njenu
hranu. Doista e mu ona brzo stati!

<fBez cifia nekoggodine troi

11e tidi nadu, ni u.rpjeh neki

Da li vodi brzi :zyta kuda hodi,

jer ne ide brzo karat'all svaki.

U.rpo1i malo, glcdqj kuda kroli!,

stopaTJJa suojiTJI po 111rtvima gazi!))

Kome se ukae slast ugodnog ivota lake podnosi

gorinu

strpljivosti!
- Cilj je prva st\ar kod procjenjivanja, ali se posljednji pojavljuje.
Cilj je prva stvar i u

ovjekovom

razmiljanju, ali zadnja faza u

ostvarivanju.
- ovjek se navikao i kroz svakidanju pmksu nauio da kae za
neto da je neostvarivo, ali ako bi njegova ambicija malo porasla, s
S'>!> EtTe~tabun,

~"'

9.
EIFurklln, 27.

400

Ibn Kajjim el - Devzijje

visokih i do tada nedokuivih ciljeva poela bi prodirati svjetlost vrsre

odluke za ostvarenjem cilja.
-Ljudi se razlikuju po svojim ambicijama i eljama, a ne po likovima
i izgledima.
- Slaba ambicija sputa smedjara i u jarak s ljudskim neistima!
-

Izmeu

tebe i onih koji su uspjeli nalazi se brdo strasti. Oni su

odsjeli ispred brda, a ti iza njega. Napusti svoj poloaj i stignut

karavan uspjelih.
- Dunjaluk je sedlo za

trkau

ivotinju. Od mnotva natjecatelja

podigla se praina i jo se ne vidi pobjednik, mada ima ljudi koji jau na

konjima, a neki na magarcima, dok su neki ostali i bez svojih jahalica, pa
idu pjeke.

((Kadpraina na zemfju se sleg11e,

zamjjetit ejesi li kory'a ili magarcajaho!JJ
- U naravi

ovjeka

ivi osobina pohlepnosti, ali suzdrljivost vodi

ka boljem skonanju.
- Lopov pohlepe hodi samo kroz tamu strasti!
- Zrno ljudskih elja stavljeno je pod zamku unitenja, pa razmisli
o takvoj smrti, zar nije lake braniti se strpljivou?!
- Snaga elje za ostvarenjem nade

pods~ee ovjeka

na ulaganje

napora u ostvarenje cilja i poziva na opreznost kako nada ne bi bila

upropatena!
- krtac je siromah koji nee imati nagradu za svoje siromatvo!
- Treba se su-piti na

ei

za nanoenjem tete i ne piti sa strehe

prigovaranjal
- estita ena bit e i gladna, ali nee prodavati svoje tijelo.
- Kad trai, trai od svoga Gospodara, jer ako rob trai od nekog
drugog, pored svog vlasnika, to je ponienje i

neastao in!

RIZNICA ZNANJA/ 401

- t>.fladicc

samoe

daju plodove dobrog drutva.

- Udalji se od onoga to
onome to sc od tebe

nee

nee vjeno

potrajati, a potrai drutvo u

nikada odvojiti!

- Osamljivanje neznalice jeste propast, a kad se

on ima SYoju spremu i moe se braniti!
-Ako se u asnoj

kui

uenjak

osami, pa

592

(srcu) spoje razum i vrsto uvjerenje, a potom

ih poprati zdravo razmiljanje, pa se

meusobno

dozivaju i savjetuju,

onda:

<Siufal idgotor, dosadno li nee biti,

Jto skladom sto;im dragost izaziva.

Kado se d11fo !Jeti Njega, neslane bola,

briga od111tiiJ spodneb>

- Ako iz usta tvog neprijatelja izae nepromiljena

s lill/Oma srca

na nju istom

rijeju uzvraati

rije,

nemoj

da se ne bi razmnoila, jer potomstvo

rasprave i svade jeste pogrdno potomstvo!

-Tvoja strastvena odbrana i privrenost dui odraz je tvog neznanja
o njoj, jer da svoju duu istinski poznaje, udruio bi se sa svojim
protivnikom protiv due svoje!
- Kada se vatra osvete raspali iz vatre srdbe, prvo izgori onaj koji
na taj

nain

vatru raspiruje!

-Privei svoju srdbu u okove mudrosti i blagosti, jer je srdba kao

lav, ako se otrgne, sve uniti!
- Kome
to

srea

bude predodreena, on e na dobro

upuivati

makar

od njega i ne traili!
- Kada Allah Uzvieni

hoe

uputiti nekog roba, On u njegovo srce

ubaci sjeme uspjeha i podrke, zatim ga zalije vodom elje i straha,

potom ga kroz vie faza promatra i prati, a onda pored n jega do uroda
: Autor je upotriJebio njci 12 hadisa u kojem stoji da kada su pitah AIL1ho,og Poslamka,
izgubljenoJ kam1h, d:1 li je mjek moe pos\ojici :~ko je n:~de, on je odgo,ono ona
1m:t svoje napajanje (Ima rezene ,ode u elucu) 1 moe se brnruo (od zn)cn)!"

~:L,~s.. o

40~ l Tbo K~ jji m e l - Oievzijje

postaYi

uvara

- znanje, kad domalo iza toga vidi biljku kako se na

stabljici svojoj izdigla visoko.

-Kada se zvijezda ambicije pojavi u tminama
zatim se pojavi i mjesec

odlunosti,

noi

nemarnosti, a

tada zemlja srca zablista svjetlom

Gospodara SYoga.
- Kada se no razastre, san ili budnost ovlada ljudima; opreznost
i elja za ostvarenjem cilja vlada na samom
sporost i lijenost vladaju u

eti

elu

logora budnosti, dok

nemarnosti. Pa kada

napad i navali s boka na neprijatelja, tada vojske

odlunost

traenja

krene u

vremena budu

poraene, i dan ne osvane a da ratni plijen ve ne bude podijeljen

meu

ratnicima.
- Putovanje nou podnosi samo onaj koji je spreman i glad podnositi;
na elu da budu najbolje kamile, a na

zaelju one

to potreptine nose.

- Nemoj da ti dosadi stajati pred vratima, makar bio i odbijen.

Nemoj prestajao da se izvinjava, makar bio i
budu otvorena drugima, pored tebe, i ti
svijetom

promie, ui

ui

odbaen.

Kada vrata

poput laca koji se

poput parazita i prui ruku

govorei:

meu

"l udijeli

593

nam milostinju!"

- O ti to vrata opskrbe otvara bez

kljua

bogobojaznosti, kako

samo ini puno grijeha, a ali se na oskudnu opskrbu?!

- Kada bi rob udovoljio uvjetima bogobojaznosti, nijedna mu
dunjaluka

elja ne bi bila

uskraena!

- Grijesi suavaju i zatvaraju vrata opskrbe, i

ovjeku

uskraena neka opskrba zbog grijeha koji je poinio!

doista biva

594

Nisafll va111 doao ti pog'et;

flego rm put ovuda flanese.
Od tJrata vaih, 11isam se okren'o
osim zbog grijeha, zbog t!}ih i posmuhb>
sol Jusuf, 88.

U istom zn:tenju navodi sc i merfu-pred:tnje, s rim d:t je ocijenjeno k:lo slabo.

.l'l

RIZNICA ZNANJA /

- Due su smjetene u likove kao to su ptice smjetene u

403

tvrave,

al' onaj ko je namijenjen da se gnijezdi, nije kao onaj koji je namijenjen

da se u dobru natjee!
- Ko od posluge eli znati svoj poloaj kod vladara neka pogleda u
poslove koje mu vladar povjerava i zbog kojih ga dri!
- Budi sin ahireta, a ne sin dunjaluka, jer dijete svoje porijeklo
vezuje za majku.
-Dunja! uk nije vrijedan ni jednog tvog koraka, pa kako onda moe
ii

iza njega?!
- Dunjaluk je poput leine, a i lav se sustee da jede tako neto!
- Dunjaluk je prolaz, a ahiret je stvarna domovina i boravite, pa

kako onda svoje potrebe da trai negdje drugdje osim u domovini?!

SUSRETI l DRUENJA SBRAOM

Susreti i druenja s braom mogu se podijeliti na dvije vrste:

prva: susreti tadi zabavljanja i troenja vremena, i ovo druenje vie

teti nego to koristi. A najmanja teta koja se pojavljuje jeste da takva
druenja umrtvljuju srce i beskorisno odnose vrijeme;

druga: druenje radi potpomagaoja u vjeri i pokornosti, radi

savjetovanja i

preporuivanja

istine i strpljivosti. Ovakva su druenja

pravi ulog i zarada, ali i ona imaju tri mahane:

-Da ljudi jedni drugima uljepaju postupke i stanja;
- prelaenje granice u govoru i druenju;
- da takva druenja postanu

obiaj

i prerastu u strast, pri emu se

gubi i nestaje cilj radi kojeg se sastaje.

Jednom

rijeju

kazano, druenja ili susreti jesu kalerni za duu

koja nagovara na loe, ili kalemi za isto srce i duu smirenu.595 A plod
;o; O \'tSrnma k:llemn, autor je govorio rao ije.

404/

Ibn Ka jji m el- Devzijje

kalemljenja bit

poput kalema: ako je kaJem dobar, i plodovi

biti

dobri. Dobre due uzimaju svoje kaleme od meleka, a loe due uzimaju
svoje kaleme od ejtana. A Allah Uzvieni, iz mudrosti Svoje,

uinio

je

dobro za dobre, a loe za loe.

U OLO ~IA K Tfi E(:I:

RAZNOLIKl SAVJETI
- K loni se onoga koji odbacuje Kur'an i sunnet Allahovog Posla
nika, s.a.v.s., kako ti ne bi nauclila njegova propast.
- uvaj se dvojice neprijatelja, zbog kojih je stradala veina svijeta:
onoga koji lijepim rijeima i svojim sumnjama odvraa od Pravoga puta
i onoga koji je zaveden svojim poloajem ili dunjalukom.
- U kome je stvorena snaga i spremnost za neto, on uiva kada

svoju snagu koristi u onome za to je spreman

uiniti.

Uitak onoga

kome je data snaga i spremnost za spolni odnos jeste u troenju svoje

snage u tom

inu.

Kome je data snaga i spremnost za ljutnju i srdbu,

on uiva u koritenju svoje snage i spremnosti u srdbi i ljutnji. Kome je

data snaga i spremnost za jelo i pie, on uiva u koritenju svoje snage i
spremnosti u jelu i

piu.

Kome je data snaga i spremnost za traenjem

znanja, on uiva u troenju svoje snage i spremnosti u traenju znanja.

Kome je data snaga i spremnost za ispoljavanje ljubavi prema
Allahu Uzvienom, za okretanjem Njemu i vezivanjem srca za Njega,
on uiva u koritenju svoje snage u tome. A svi drugi uici, koji nastaju
koritenjem snage i spremnosti, pored ovog uitka, bezvrijedni su i
kratkotrajni. A najbolje

skonanje

nakon til1 malih uitaka jeste da rob

makar zbog njih ne bude natovaren grijesima, ako

zarauj e.

ve

time nita ne

RIZNICA ZNANJA/

405

ODLOllAK ETVllTI:

IMANSKE PORUKE
- Nemoj zaboraviti na Onoga Koji je tvom ivotu kraj odredio, a
tvojim danima i uzdasima rok i broj. Od svih drugih moe biti neo
visan, ali o Njemu ti ovisi i On ti neminovno treba.
- Ko izbor

dunjalukih

dobara i njihovu poviicu, ili traenje

vlasti i ugleda, ili

oslobaanje

od neprijatelja ili rjeavanje pomanjkanja

dunjaluka, prepusti Allahu Uzvienom,

pouzdavajui

oslanjajui

se na Njega i

se u Njegovu odredbu i lijep izbor, predaju6 Mu se u

potpunosti i zadovoljavajui se onim to On presudi, bit e

os loboen

od svih dunjalukih briga, tuge, boli i jada. Meutim, onaj ko ne postupi

ovako, nego se zadovolji da sam sebi odredi i izabere najbolje, zapast e
u brige, tugu, teret i jad.
U tal.-vom stanju ivot
neplodan biti, nada

ieznuti,

izblijedjeti, srce radost izgubiti, trud

a smiraj i odmor nestati. Allah Uzvieni

olakao je Svojim stvorenjima put do Njega, ali se Svojim odredbama,

kaderom, zaklonio od njih. Pa onome ko se preda Allahu Uzvienom,

prihvati Njegovu odredbu i zadovolji se njome, Allah otkloni taj zastor
izmeu

Sebe i roba, i tad srce .roba pohrli Njemu i uz Njega se smiri!

- Mutevekki~ onaj koji se oslanja na Allaha Uzvienog, ne trai nita

drugo osim od Allaha, ne pogovara Allahu zbog onoga to On odredi,
i uz Allaha, on nita ne ostavlja i ne tedi za sutra.
- Ko se sobom zabavi zaboravi na sve drugo. A ko se zabavi svojim
Gospodarom, On

uini

da se ne zabavi samim sobom!

-Iskrenost ili ihlas ne poznaje melek pa da je zapie, niti neprijatelj,

pa da je uniti, niti se njen vlasnik s njome divi, pa je tako upropasti.
-Zadovoljstvo je smirenost srca u sprovoenju odredaba kadera.

406 l

Ibn Kajjim el-Dcv~iJje

- Ljudi na dunjaluku pate onoliko koliko su vezani za dunjaluk.

-Srce ima est stani sta po kojima kola, i ne postoji sedmo zasigurno.
Tri stanita plemenita su i asna, a tri su niska i bezvrijedna.
Bezvrijedna stanita jesu: dunjaluk koji se srcu uljepava, zattm
dua koja mu doaptava i neprijatelj koji ga obmanjuje. Ovo su stanita
niskih i prljavih dua. One ru borave i ne odlaze dalje.
A plemenita i asna stanita srca jesu: dobra djela, koja vidi, razum,
koji ga vodi i Bog, Koga oboava. Dobra srca borave izmeu ova tri
stanita.
-

Slijeenje

slijeenje

strasti i nada u dug ivot povod su svake propasti, jer

strasti zasjenjuje spoznaju i

slijeenje

istine, dok nada u dug

ivot baca ahiret u zaborav kao i pripremanje za njega.

- ovjek nee osjetiti ni miris iskrenosti sve dok obmanjuje sebe ili
dok obmanjuje druge!
- Kada Allah Uzvieni eli dobro svome robu, On mu ukae na
njegove grijehe, a

uini

da se ne

osvre

na grijehe drugih. On

uini

da

rob ne mari za bogatstvom onoga to posjeduju ljudi, nego da dijeli

ono to posjeduje i da trpi uvrede od drugih. A kada On eli loe robu,
sve mu ovo izopai .
- Visoka ambicija roba stalno krui oko tri stvari:
oko spoznaje neke nove osobine Uzvienog, kako bi se dodatno
poveala

oko

ljubav roba prema njegovom Gospodaru;

primjeivanja

Njegovih blagodati, kako bi rob dodatno

zahvaljivao Uzvienom i vie Mu se pokoravao;

oko

prisjeanja

grijeha koje je rob

poinio,

kako bi se rob opet

pokajao i dodatno pokazao strahopotovanje prema svom Stvoritelju.

Ali, ako se ambicija roba privee za neto drugo pored ovoga troga,
onda doista samo krui po dolinama opasnosti i ejtanskog nagO\araoja.

RIZNICA ZNANJA

l 407

-Ko se zaljubi u dunja! uk on pogleda u svoj poloaj kod tog roba pa

ga ponizi, potini i porobi, a kad se rob okrene od dunjaluka, on pogleda
u \'eliinu poloaja rog roba, pa mu se pokori j stavi na uslugu.
- Putnik e

stii

do svoga odredita ako se dri pravoga puta j

nou

prevaljuje razdaljine, no ako skrene s puta i cijelu no provodi u snu,

kada

onda

stii

do svoga cilja?!

OIILO\L\1\ I'ETI:

SAVJETI l POUKE
-Ko u drutvu ljudi ne nalazi smirenost j zadovoljstvo, a nalazi ih
u osamljivanju iskren je, ali slab. Ko pronae smirenost i zadovoljstvo
u drutvu ljudi, a ne pronalazi ih u osamljivanju, bolestan je ili manjkav.
Ko ne

pronae

smirenost i zadovoljstvo ni

ljivanju taj je onda mrtav i

odbaen,

meu

ljudima ni u osam

dok onaj koji pronalazi smirenost

i zadovoljstvo u drutvu ljudi i u osamljivanju jeste iskren i on dariva

svoju ljubav, a ujedno je i jak u cijelom svom stanju.
Ko osjeti slast i poveanje imana u osamljivanju, to je jedini njegov
nain

za postizanje tog

s ljuclima, u njihovom

osjeaja.

Ko osjeti

upuivanju j

poveanje

imana u druenju

savjetovanju samo

na taj

nain

pronalazi ti taj osjeaj, dok onaj koji osjea slast i porast imana prilikom
izvravanja Allahovih naredbi, rna gdje da bio, on
osjeaj j

pronaJaziti taj

u samoi, a i kada je u drutvu s ljudima.

Najsranije

stanje za roba jeste ono koje mu Njegov Gospodar

odrecli, zato prihvati ono to Allah Uzvieni hoe od tebe, a nemoj

traiti od Allaha Uzvienog ono to ti svojom duom eli.
-Svjetiljke istih srca po svojoj prirodi svijetle i prije nego to ih Objava
oplemeni: " ... ij e ulje gotovo da sija kad ga vatra n e d otakne!" 5%
En-Nur, 35.

408 J

Ibn Ka jj im el - Dievzijje

- Kuss 59- je prihvatio islam iako nije ni vidio Poslanika, s.a.v.s., a

Ubejj59ll nije vjerovao, iako je s Poslanikom, s.a.v.s., klanjao u damiji!
- U kaderu je davno zapisano da
ena faraona, muslimanka. Tabut s

Musa biti poslanik, a Asija,

djeakom,

bez majke, doao je do

njenog dvorca, do ene koja nije imala djecu.

Tako ti Allaha, koliko samo ovo kazivanje nosi poruka i pouka?! Koliko
je faraon pokJao djece

traei Musaa

da je govorio: <<Nii ga neemo

- Zul-Bidadejni

599

podii

bio je

jo kao

djeaka,

i odgojiti osim u tvom krilu!

siroe.

Odgajao ga je njegov amida, pa

ga je dua zvala da p ci hvati islam. Ali kada htjede

sprijei

ali jezik sudbine kao

doi

Poslaniku, s.a. \'.S.,

ga bolest amjde, pa je ostao uz njega. A kada se ovaj oporavi,

kod Z ul-Bidadcjoa nestade strpljivosti, pa m u ree: <<Alnida moj, dugo

sam

ekao

da prihvati islam, ali ti nita ne poduzima! Na ove

rijei,

amida uzvrati: <<Ako prihvati isL'lm, ja u ti oduzeti sve to sam ti dao!

Meutim, enja

Zul-Bidadejna kao da

ree:

Pogled u lice

Mubammedovo drai mi je od dunjaluka i svega to je na njemu!

<<

Da je Mednun bio pitao:

'Hoe! Lej/11

il' dunja/uk

s 11krasima wi1ll tgegotlilll?l~

Zasigm7tO rekao bi:

Ta prafina s nanu/a

kqje Lejla sada nosi

draa mije od onoga

flo Illi

za t?)u vi fllldite!'J>

I kada je Zul-Bidadejn

odluio

s.a.v.s., amida m u je sve oduzeo,

~...

ak

krenuti Allahovom Poslaniku,

je s njega skinuo i

odjeu,

pa

Zvao se Kuss b. S:tida El-ljadi. Ibn Kesir u djelu HI-Bidojo t'ln-nihojo, spominje neka predanja

u vezi s ovim ovjekom, 2/230-237.

Y>~ To je Abdullah b. Ubejj, pred,odnik munank3.

"" Z\-ao se Abdullah b. Abdunuhm, u predislam~kom dobu zvali su ga Abduluz-z.'l. Pogledni

Uirbtl1:.1(}bo, 3/ 227.

RIZNICA ZNANJA/ 409

mu je njegova majka dala neko prugaste platno ko je su zvali bidzatF11\

pa ga je on rasplovio; jedan clio je ogrnuo oko pasa i nogu, a drugi je
koristio kao gornji ogrta. A kasnije, nakon prihvatanja islama, kada je
glasnik dihada pozvao u pohod, on se odazvao medu prvima

elei

biti u skupini odabranih. Kada je kao ehid preselio na ahiret, Allahov

Poslanik, s.a.v.s., spustio se u njegov ka bur
govorei:

proirujui

otvor Jahdac.c11 ,

"Boe, ja sam omrknuo, a bio sam njime zadovoljan, pa budi

i Ti njime zadovoljan!"6A'2 Na ovo je Abdullah b. Mesud rekao: Kan1o

sree

da sam ja bio na njegovom mjestu!

- O ti

neodluni!

Na ahovskoj tabli pjeak, pijun, jeste najslabiji, ali

kada se srui na neprijatelja, postaje kraljica.

- Neki su mudraci vidjeli ovjeka kako napaja mazgu, pa su kazali:
Da je ona brza, svi bi je jahali!
- Teke situacije ili prepreke samo su iskuenja u kojima se
raspoznaju iskreni od laljivaca, pa kada teku situaciju

ovjek

dobro

iskoristi, ona mu postane podrka do ostvarenja eljenog cilja.

OIII.OJIAK ESTI:

OPORUKE l PODSTICAJI
-uvaj se grijeha, jer grijeh je poniavanje veliine Allahove naredbe:

"Poklonite se. .. " 603 i on znai prekidanje blagodati:" .. . ivite!" 604

- O kakav je to trenutak zbog kojeg se Adem kajao hiljadu godina?!605
NJol Zbog togn je i prozvan Zul-13id:ldejn- osob:~ s dv:~ prugnsta platna.

""' Bocno potkop:~v:mje kllbura kako bi se mejjtt u njeg:t stavio. (op. prev.)

1
'" Predanje je zabiljeio Ibn Ishak u djelu Jmt11 lb" Htlof!l, t Ebu Nuajm u djelu EI-HiiJt,

1/122. Sened predanja je munkati, isprekidan, kako navodi El-Hafiz u djelu FJ-lsabo, 2/330,

dok Ez-Zehebi u djelu Ttd~du tllltais-sahabn za sen ed be d:t je ispravan, l / 168.

1111
Kako se navodi u ajcru: "A kad r ekos mo melekima: 'Poklonite se Ademu!'. oni se

pokJonie, ali Tblis n e htjede, on se uz.oltol i i postade Jtevjernik! ~ (EI-Bek:u:a, 34.)

"" Mko se n.'! vodi u ajeru: " l Mi r ekosm o: "O Ademe, ivi.f e, ti i eJU hoja, u Dienn elu... "

(EI-Bekarn, 35.)

r<ll 1\Jisli na grijeh zbog kojeg je Adem izveden iz Dennet.'l. (op. prcv.)

410 l lb n KaJJim el- Oicvzijje

- Adem nije prestajao krvlju kajanja pisati poruke svoJe tuge i

aljenja, sve dok nije dola porvrda od Gospodara svjetova: " ... patnu

On oprosti! " 6416

- Iblis se obradovao i\demovom sputanju na Zemlju, ali je
zaboravio da se ronilac u potrazi za biserima poslije sputanja na dno
mora ponovo uzdie.
- Koliko je proteklo nemena od onog

asa

kada je Allah Uzvieni

objavio melekima: "Ja unaZemljinamjes:nikapostaviti!"60- iNjegovog

obraanja

lblisu: "'Odlazi!',

ree

On, ' Onima koji se za tobom hudu

poveJiitebi - kazna dehennemska hit e vam puna kazna.? I' "6<'~
- Ono to se desilo Ademu, on je radi toga i stvoren: ccKada vi ne bi
grijeili, Allah bi doveo novi namd koji bi grijeio, da bi im On mogao
p rastati !"6('9
- Ademe, nemoj tugovati i patiti zbog Mojih

njega!"

610

rijei:

"Izlazi iz

jer Ja sam Dennet stvorio za dobro tvojih po tomaka!

- O Ademe, dolazio si kod Mene kao to kralj dolazi kralju, ali

danas dolazi k Meni kao to rob dolazi svome gospodaru!
- O Ademe, nemo j tugovati zbog ae posr taja koju si ispio, jer ona
je bila Iazlogom tvoga osvjeenja; izala je iz tebe bolest samodivljenja,
a obukao si plat pobonosti i robovanja: "Ne volite neto, a ono moe

hiti dobro za vasi " 611

- O Ademe, rvoje mjesto u Dennetu nisam nikome drugom dao,
nego sam tc iz njega izmjestio da bi ga dodatno uljepao i upotpunio, i da

Mi radnici (vjernici) poalju svoju uteevinu: "Bokovisenjihovipostelja

liavaju i oni se Gospodam svome iz straJ1a i elje klanjaju... " 612
"~'
"

17

1114

10

El-Bekam, 37.

El-Beka m, 30.

EJ-Isra, 63.

Muslim, 2.749, u pred:mju od Ehu H uretre, La.

.,.. El-E'raf, 18.

Mt El-Bekara, 2 16.

11
' ~ Es-Sedda, 16.

"

RIZ~ ICA Zf\Af\JA

- Kada je Adem, a.s.,

uinio

grijeh nije mu konstila

"Poklonite se... 61J, m ugled: "I On Adema

poui ... !"

11
' \

l .p l

poast:

ni odlika:

" ... to sam rukama Svojim stvorio!''6 15, ni ponos: " .. .i u njeg'a od
mha Svoga udahnem!"61 ",

ve

mu je koristila skruenost i poniznost:

'"Gospodaru na', r ekoe oni, 's:uni s mo sebi lo'ivi! "' 61 ~

Kada rob

obue

tit

vrstog

\'jerovanja, tevhida, na cijelo koje

zahvaljuje, neprijateljska strijela ga i pogodi, ali ne pogubi, ve samo

ram. Potom rob na sYoju ranu stavi mehlem poniznosti, pa rana zactjeli
kao da je nije ni bilo, a ranjenik usrane kao da boli nije n1

OotO~IAI\

osjeao.

SEnm:

INJENICE l FrNESE
- Ko se ne okoristi svojim vidom

nee

mu koristiti ni sluh!

- Izmeau roba i njegovog Gospodara postoji zavjesa, kao to

posro1i za,jesa izmeau roba i osmlih ljudi. Onaj ko razotkrije zastor
izmedu sebe i svoga Gospodara, Gospodar e razotkriti zastor koji je
izmedu tog roba i drugih ljudi.
- Rob ima Gospodara, Kome

se vratiti i

kuu

u koju

se

nastaniti, zato treba zadovoljiti svoga Gospodara prije nego to Mu se

nau i urediti svoju

kuu

prije nego to se u nju nastani.

- Gubljenje vremena gore je od smrti, jer gubljenjem vremena rob

kida svoju vezu s Allahom i ahiretom, a smru on samo kida svoju vezu
sa dunjalukom i onima koji na njemu jo ostaju.
- Ounjal11k od svog posranka pa do
11

El 13ekara, 34.
" EJ Bekara, 3 l.
S1'd. -s.
El lltdr, 29.
w HIE'raf, 23.

''

asa

u kojem

biti uniten ne

4I:Z l

[bo Kajjim ci-Dievzijje

vrijecli ni koliko jedan sat brige, pa kako se onda o njemu brinuti cijeli
ivot?!
- Ono to je danas drago sutra e donijeti brigu, a ono to je danas
mrsko sutra e donijeti radost!
- Najbolja zarada na dunjaluku jeste uposliti svoju duu cijelo
vrijeme u onome to e joj najvie koristiti na ahiretu.
- Kako se za onoga koji je prodao svoj Dennet za jedan as uitka
i strasti moe kazati da je razuman?!
-Vjernik e napustiti dunjaluk, a nee se zasititi dvjema svatima, a
to su oplakivanjem svog stanja i pohvale svoga Gospodara!
- Kada se boji nekog stvorenja, bjei od njega i ne

osjea

se

ugodno u njegovoj blizini, a kada se rob boji svoga Gospodara, on mu

se pribliava i osjea se ugodno u Njegovoj blizini.
-Kada bi koristilo znanje bez djela, Allah Uzvieni ne bi pokuclio
uenjake

ehlul-kitaba, a da koriste djela bez isktenosti, Allah Uzvieni

ne bi pokudio munafike.
- Kada ti neto naumpadne, pokuaj to odbaciti od sebe, jer ako ne
uspije, to e postati razmiljanje. Zatim pokuaj odbaciti to razmiljanje,
jer ako u tome ne uspije, ono e postati enja. Potom se bori protiv te
enje,

jer ako u tome ne uspije, ona e postati nakana i

vrsta

odluka.

Nakon toga bori se protiv te nakane i odluke, jer ako to ne uspije, one
e

se pretvoriti u djelo. A ako i djelo ne mogne odaciti od sebe, ono e

prerasti u obiaj, pa e ti biti veoma teko osloboditi ga se.

- Takvaluk ili bogobojaznost ima tri stepena:

prvi stepen:

uvanje

srca i drugih organa od barama i grijeha;

drugi stepen: uvanje srca i drugih organa od pokuenih stvari i

trei

stepen: uvanje srca i drugih organa od nekorisnih djela i onoga

to te se ne

tie.

RIZNICA ZNANJA

l 413

Prvim stepenom rob sebi garantuje ivot, drugim garantuje zdravlje

treim

i snagu, a

radost, zadovoljstvo i sreu.

- Koga je Allah Uzvicm stvorio za Dennet, ncprcsrano mu stiu

Njegovi darovi kroz ono to

ovjek

prezire i ne volt, a koga je stvorio

za Dehennem, neprestano mu stiu Allahove blagodari kroz strasti i

zabranjeno.
- Kada je Adem, a.s., traio

vjenost

u Dcnnetu kroz plod

zabranjenog drveta koji je kuao, protjeran je iz Denneta, a kada

je Jusuf, a.s., traio izbavljenje iz zatvora preko
protumaio

mladia

kojem je

san, ostao je u zatvoru jo nekoliko godina.

OlltO.IIAK OS)II :

SVJEDOENJA PRI UDARCIMA SUDBI~lE

Kada roba snae neka teka i njemu nevoljna odredba sudbine,

duan je u toj odredbi ispuniti est svjedoenja (fehadeta):

prvi ehadet: da

posvjedoi

Allahovu

jednou

(Jehadetut-lethid), da je

Allah Uzvieni po Svojoj volji to odredio i dao da sc dogodi. to On

hoe,

to

biti, a to On

nee,

to se ne moe ni desiti!;

drugi ehadet: da posvjedoi Allahovu pravednost (Jehadelul-ad~, da se

Njegova odredba sprovodi nad robom i da je ona pravedna;
trei

ehadet: da

posvjedoi

Allahovu milost (Iehadelur-rahma), da

prizna da je Njegova milost u onome to je odredio Svom robu

vea

od Njegove srdbe i kazne, tc da je sama bir odredbe zapravo milost

za roba;
etvrti

ehadet: da

posvjedoi

Allahovu mudrost (Iehadctlll-hikllle), da

je Njegova mudrost iziskivala takvu odxedbu, tj. da On, Uzvieni, datu

odredbu nije bez cilja ili iz zabave odredio;

414./

Ibn Ka jj im el- Dicvzijje

peti ehadet: da

posvjedoi

da Allahu Uzvienom uvijek pripada

svaka hvala j pohvala (ehadet11/-bamd), da Njemu zbog odredbe koju je

dodijelio Svom robu pripada potpuna zahvala u svakom pogledu;

esti ehadet: da

posvjedoi

da samo Njemu Uzvienom dolikuje da

se ljudi klanjaju i pokoravaju (lehadetu/-nblfdjjjc), da mu se on pokorava u

svakom smislu i da se nad njim sprovode Njegove odredbe, jer je Allah
Uzvieni njegov Gospodar j Vlasnik. Oo nad njim s pravom sprovodi
Svoje erijatske odredbe i odredbe kadera.

ODLOJIAK DEVETI:

POSLJEUJCE GRIJEHA
Meu
injenju

posljedicama grijeha jesu: pomanjkanje Allahove podrke u

dobra, bezvrijedno promiljanje, zamagljivanje istine, kvarenje

srca, opadanje ugleda, gubljenje vremena, izbjegavanje grenika od lju

di, osjeaj

otuenosti izmeu

dove, krutost srca,

uskraivanje

roba i njegovog Gospodara, oeusliavanje

uskraivanje

blagoslova u opskrbi i ivotu,

znanja, ponienje, omalovaavanje grenika od njegovog

neprijatelja, tjeskoba u grudima, zapadanje u loe drutvo koje

utjee na

iskvarivanje srca i gubljenje vremena, naviranje dugotrajnih briga j tuge,

tegoban ivot i razotkrivanje sranja grenika.
Iz grijeha se

raa

nemarnost prema spominjanju i velianja Allaha

Uzvienog, kao ro iz zemlje koja se natopi vodom raa bilje, ili kao to
se javlja pepeo iz sagorijevanja vatre. A ono to je suprotno nemarnosti
i nehaju

raa

se iz pokornosti Allahu Uzvienom.

RIZe\ ICA Zl\'AKJA

415

OIlLO\! Hi DESETI:

POGKE l SAVJETI
O ti koji sc odvaja i osamljuje,

uvaj

se pronicljivosti bogobo

jaznoga, jer on Yidi skxivenu stranu tvojih djela iza zastora: "twajte se

pronicljivosti 1>jemika! 618

Slavljen neka je Allah Uzvieni! U ljudskom egu (nejs11) skriva se
Iblisova oholost, KabilO\a zavist, bahatosr Ada, zabludjelost Semuda,
odvanost Nemruda, uzdizanje faxaona, gordost Kaxuna, drskost Ha
mana, strast Bel'ama,619 obmane onih koji su se o subotu ogrijeili,
prkos Velida620 i neznanje Ebu D chla.
U egu su skrivene

neke ivotinjske osobine, kao, naprimjer:

upornost gavrana, pohlepa psa, lahkownnost pauna, mizernost noja,

prevrdjivosr gutera, mrnja kamile, napast tigra, borbenost lava,
tetnost mia, zlobnost zmije, igrarija majmuna, stjecanje

sabiranje

mrava, podlost lisice, lagahnost leptira i san medvjeda.

Meutim,
izlijeiti

stalnim vjebanjem i ulaganjem truda i napora mogu

se te loe osobine. Meutim, ko se prepusti svojoj naravi i pri

rodi on pripada tamo emu naginje n jegova priroda, i nije podoban

za sklapanje ugovora: "Allah je od vjernilca kupio ivote njihove i
imetke njihove u zamjenu za Dennet! "621 Allah Uzvieni ne kupuje
robu osim onu koju je iman uljepao

izvozei

je iz njene prirode u zem

lju onih koji se Njemu iskreno kaju i predano pokoravaju.

61

~ Hadts

je slab. Neki su ga pokuali oojeniti kao isprnvan, ali im dokazi nisu pomogli u tome.

un ijest o onome kome smo dokaze

Nde dali, ali koji se od njih udaljio, pa ga ejtan dostigao. i on zalutao" (El-E'rnf, 175.).

Pogledaj TifjimiTobni, 13/252, i njegovu Hisloriju, l /226-228.

lobt Misli na Velida b. El-l\lugiru, o kome je Uzvieni obj:wto: "Men i ostavi on oga kog:. sant

Ja izuzetkom uinio .. . " (El-Muddcs~ir, ll.), b ko navode El-Haktm, 2/507, i El-Bejhcki, u

DdailmHIIJbmro, 1/556, u predanju od Abdull:!ha b. Abbasa, ea. El-H:tkim zn ovo prednnje

kae da je ispr:wno, to je porvrdio t Ez-Zehebi. Es-Sujuti u djelu LJ,babimllllkul, o 0\'0m

prednnju pod brojem 1.142, kae: "Predanje je 1spramo po uvjetima El-Buharijn."

(.JI El-Tc,ba, Ill.

~"On se spominje u isr.Uiijaoma u tefsiru ajeta: ~ l kai

416/ Ibn Kajjim cl - Oievzijje

-Predaj robu kupcu prije nego se ona poh.vari u tvojim rukama,

p:~

je nee niko htjeti primiti!

-Kupac je saznao za manjkavost robe, ali ju je opet kupio, i ne brini
se da

ri je vratiti!

- Vrijednost robe raspoznaje se po vrijednosti onoga koji je kupuje,

po cijeni koja je za robu data i po onome ko razglaava robu za prodaju.
Ako je kupac potovan, cijena

znaajna,

razglasiva

prodaje ugledan,

onda je roba zasigurno vrijedna.

- ovjee, ubraja se u one koji imaju iskustvo, a zna li koliko vri
jedi tvoja dua?! Sve to je stvoreno, to je radi tebe! 622
- O ti to si zadojen

dobroinstvom

i previjan paljivim rukama!

Sve pored tebe jeste drvo, a ti si plod. Sve osim tebe je formalnost, a ci
si sutina! Sve je, usrvaci, koljka, a ti si biser! Sve je trina, a ti si sjeme!
- Ono to se od tebe trai sasvim je jasno, ali tvoj je trud ,-eoma
malen!
- Kada Me poeli, trai Me u svojoj blizini! Trai Me kod sebe, Ja
sam pored tebe! Ne trai Mc preko drugih, Ja sam ti blii od njih!
- Kada bi poznavao svoj poloaj kod Nas, ne bi se poniavao u
grijehu! Mi smo prognali Iblisa kada ti se nije htio naklonuci, a ci si tada
bio u

kimi

svog oca Adema! Veliko je

udo

kako si se pomirio s Ibli

som, a Nas si napustio?! Da u tvom sccu ima ljubavi prema Nama to bi

se odrazilo na tvome tijelu!

<<Kado somjoj fj11bau svoj11 iskazao,

Ona fJii otro ree: lAe!
To tf;elo tvoje nifllalo ne pokat~fie!)>
Ako se srce nahrani ljubavlju, izgubi debljinu strasti!
<(Da si brazda 110 1/JOIJJ prst11, ne bi debeo bio,
Od !;itbavi najelo ti bi zaborauioh>
r,:z Uzvieni je rekao: "On j e za vas S \ 'C il to pos toji n a Zemlji stvor io!" (EI-Bek:tta, 29.)

RIZNICA ZNAI'iJA / 417

-Da je tvoja lj ubav iskrena, osjeao bi se neugodno u dxurvu onih

koji te ne podsjeaju na voljenoga!
- udno je
na Njega

to

da tvrdi da Ga voli, a potreban ti je neko ko e te

podsjeati!

- Najmanje to ljubav sa sobom nosi jeste da ti ne doputa da

zaboravi na voljenoga!
-Kada zaljubljenik krene na put radi susreta s voljenim, s njim se za
puti i njegova vojska. Ljubav je na elu vojske, nada pak pjesmom pred
vodi vojsku, enja za susretom tjera je i pom-uje, a strah ili neizvjesnost
dxi vojsku na okupu. Kada se priblie boravitu voljenoga, predvodnici
ili glasonoe zaljubljenika zbog skorog susreta izau ispred vojske.

<(Lijek mi gotki df!)te !!Jelo da sauvm11,

Prevarit ne mogu, srce oh!adite.l
Zbog dagzne tvqje nemqj da sabmim,
j er sttpgillost moja tJjje postqjana!
Iz (jubatJi tebi srce svoje fayem
Dolazi ti s e:f!gom, prihvatiga k sebih>
Kada zaljubljenik stigne do voljenog, biva obasut raznim darovima,
kao iskuenje da li e se tome zadiviti i okrenuti, pa da to bude nagrada
za njegovu ljubav, ili e se okrenuti onome koji ga darovima obasipa?!
- Napunili su lae srca robom koja

biti izloena za prodaju pred

samim Kraljem. Kada je zapuhao non.i vjetar,

se nije ni pojavila, a lae su

ve

lae

su zaplovile i zora

stigle do svoga pristanita.

- Na nogama ozbiljnosti pregazili su pustinju strasti i brzo su

zavrili svoje putovanje. Na putu do eljenog susreta osjeali su smiraj i
zadovoljstvo, a kada su stigli do ciljanog grada, uli su u njega, a uspjeh
vjenosti ve

im je bio dodijeljen.

- N elci su ljudi svoja srca ispraznili od svega dunjalukog to ih za

okuplja, podiui u njima atore ljubavi ptema l\II.ilosnome, a potom su

418 l

Ibn Kajjim el-Dievzijje

obaveza)j

oi

da bdiju nad acorima; pa ih

oi as uvaj u ,

as

suzama

zalijevaju!
- Satori se Ljubavi ne mogu podii osim na istom, praznom i prosWthnorn predjelu!
<(Od dmgih, srce odvoji za nas,

podrik11 uaf11 sprelllni S/IJO datif

Saburje tit blaga nae veze

ko titom se bra11i) blagoje dobio/J)

- Saberi koliko si dobra propustio, a zatim

plai

za svim onim to

ci je promaklo!
- Ako ode iz blizine onih koje voli, od svog udaljavanja od njih
napravit

kabur.

- Kada bi malo udisao zraka prije zore, zasigurno bi se probudilo

tvoje rnahmu.rno srce!
- Ko pur pred sobom vidi dalekim, njegov hod postane trom!
<rDo vo/jenog nee stii ako kae:
'Ro.stau!fo 11os 111110go noi i p11Stit?}a/;>
- Zar ne zna da iskreni, kada neto naumi, ispred oiju svojih stavi
vrstu

odluku u koju gleda i za njom se povodi!

- Kada se u srce spusti vrelina, oko iekuje oblake kie! 623

- uvarima je mnogo lake bdjeti nou kada znaju da njihov glas
dopire do Kralja!
- Ko sebi predoi sliku ahireta, lahko mu je napustiti dunjalukl
- Kada soko ugleda plijen, zaboravi na branu koju jede s dlana
svoga vlasnika!
- O noge strpljivosti, izdrite, nije jo puno preostalo!
-

Prisjeanje

slasti vezanosti i dolaska do cilja olakava

truda i napora!
loJ.\

Auror nllSii na toplinu i razbukt:tlosr iman:t koji u oku izmamliute suze.

gorinu

RIZNICA ZNANJA

l 419

- Saznao si gdje je konano stanite, pa zapje\'aj pjesmu poleta62.: da

lake doe do cilja!
-

Najvea

ambicija jeste ona koja SYoga vlasnika potakne na spre

manje za susret s voljenim, pa on prije samog susreta sve uredi i pripremi

za susret, te zbog toga bude

doekan

sa zadovoljstvom od voljenoga:

" ...a pripxemite t o i za due svoje! " 625

-Dennet e biti zadovoljan da te ptilwati ako izvri svoje obaveze,
Dehennem e te se proi ako se suzdri od grijeha, a ljubav nee biti
zado\oljna robom sve dok za nju ne rtvuje i svoju duu!
-Tako ti Allaha, kai mi ima li ita ljepe od vremena u kojem noge
pokornosti hitaju po zemlji

enje

za susretom?!

- Kada su ljudi prcdaU svoje due erijatskom odgajatelju, on ih je

poduio

kako da uspiju i pobjede raznolikost i tenje naravi, tako da su,

pridravajui

se ueta pokornosti, uvijek bili postojani na Pravom putu

ma gdje da su se nali!

ODLO)(Al\ JEDANAESTI:

BTSEIU I POUKE
NEKE IZREKE ABDOLLAIIA 8. MESUDA, R.A.
Neki je

mrjek

u drutvu Abdullaha b. i\lesuda, r.a., kazao: Ne

elim biti iz skupine ashabuljemi!l16,

rebitul27 Na ove
ovjek ija

rijei

ve

elim biti u skupini el-mllkar

Abdullah b. Mesud, r.a.,

ree:

je elja da ne bude proivljen kada umre,

Ovdje ima jedan

mislei na

sebe.

'l' Pjesmn poleca, hida, ujednaeni ili cimovnni sci hovi koje ,odi k:Jr:wnne ponn\"lj:t i pjevui dn

bi ujednaio i uredio hod k:tmiln. (op. pre\:)

El-Belmra, 223.

1 1
~ ' Sretnici u DzenneLu- oni ~desne strane. Pogledaj suru El- Vnk1:1. (op. prev:)

t.r Oni AJbhu bliskt, u Njego,oj blizini, mkoder se spominJU u sun 1:::1-V:tkm. (op. pre,:)
ro1;

420

Ibn Ka jj im cl- Oi.cvzijje

Jednom prihkom izaao je Abdullah b. Mesud, r.a., a za njim krenu

skupina ljudi. On ih upita: Imate li neku potrebu?! A oni rekoe: Ne,
nego elimo

ii

s tobom i biti u tvom drutvu! Na to im on

ree:

Ne

slijedite me, jer co je ponienje za vas, a iskuenje za mene!>>

Za sebe je on rekao: <<Da me poznajete kao ro ja sebe poznajem,
doista bi mi glavu pijeskom posipali!
Takoer

je kazao: Eh da nam je nero to ne volimo: ili smrt ili

siromatvo! Tako mi Allaha,

a meni je sYejcdno
bio

imuan,

ime

o,~ek

moe biti

imuan

ili siromaan,

bib od roga dvoga bio isk-uan. Ako bih

ro bi mc pozvalo na milost i udjeljivanje, a ako bih bio

siromaan, to bi me pozvalo na strpljenje.

Obratio sc ljudima, pa kazao: <<Doista vam dani i
ivota vam manje ostaje, vaa se djela zapisuju, a smrr e
Ko posije
e

dobroinstvo

uskoro

kajanje i oaj njeti. Svaki

ne moe

umai

ubrati

e sija

sreu,

noi

doi

prolaze,

iznenada!

a ko posije zlo uskoro

ubrati ono to je posijao. Sporom

njegov udio, niti marljivi i briljivi moe ugrabiti ,-ie od

onoga to mu je propisano!628
- Kome bude dato dobro, pa Allah mu ga je dao, a ko bude sauvan
od zla, pa Allah ga je od zla

sauvao!

- <<Bogobojazni su ugledni, Jakih~ erijatsk.i pravnici, predvodnici

su, a druenje s njima je uvijek korisno.
Postoje samo dvije stvari: govor i uputa. Najbolji govor jeste
Allahov govor, najbolja uputa jeste uputa Jv[uhamedova, s.lu:s., a
najvee

zlo jesu novotarije u vjeri. Neka vas ne zavede dug ivot, i neka

vas nada ne zaokupi, jer sve to e

ono to se

nee

doi,

zaista je blizu, a daleko je samo

ni desiti. Nije li nesretnik onaj kome je

nesrea

jo

Er-Taber:mi u djelu 1:.1-MII~IIIItl-/uhir, 8553, Ebu Nu:~jm u djelu Hi!Jtllll~dfia, 1/132-134,

i EI-Bejheki, u djelu EI-Mnlbal, -+39. -Hejsemi u djelu ,\ltdW!mz-t~mid, 1/733, u vezi s (Wim
pred3njern k.'lie: Prcnostoo su pouzdlni.

h2l<

RIZ~ ICA ZI\ A~ jA/ 421

zapisana u utrobi njegove majke, a src t nik onaj ko uzme pouku iz ivota
drugih?! Doista je oruani sukob s muslimanom nevjerstvo, a vrijeanje
je muslimana veliki grijeh. Nije doput<.:no muslimanu izbjegavati svoga
brata muslimana vie od tri dana,

ve

je obavezan poselamiti ga kada

sc sretnu, da mu sc odazove ako ga ovaj pozove (na veselje) i da ga

abide ako se razboli. Nema sumnje da je la najgori govor. La oc
dolikuje da se

pria

.ni u zbilji oi u ali,

ak

i da

ovjek

neto

obea

svome djetetu pa co ne ispun.i. La zaisca \'odi ka razvratu, a razvrat

mdi ka vatri. Istina sigurno ,odi ka
ka Dennetu. Za iskrenog
govorio i

dobroinstvo inio!'

dobroiosrvu,

dobroinst:...o

vodi

na Sudnjem danu biti kazano: Istinu je

A za laljivca

biti bzano: 'Lagao je i

razwat irio!' Muhammcd, s.a.\r.S., kazivao nam je da

e ovjek

istinu, sve dok kod Allaha ne bude upisan

meu

lagati, sve dok kod t\llaha ne bude upisan

meu laljivce!""~~

govoriti

iskrene, a drugi

pak

Najistinitiji je govor u Allahovoj knjizi, a najvra veza je rije bo

gobojaznosti. Najbolja vjera jeste vjera Ibrahimova. Najbolja je praksa
praksa

~Iuhammedova,

s.a.\'.S. Najbolja je uputa uputa vjerovjesnika,

a.s. Najbolji je govor zikr,

velianje

Allaha. Najbolje kazivanje jesce ka

zivanje Kur'ana. Najbolji clio posla jeste lijepo

okonanje.

su novotarije. i\ifalo i dovoljno bolje je od mnotva koje

Najpogubnijc

ovjeka

zavede.

Dua koju moe popraviti bolja ti je od bogatstva koje ne moe izbro

jati. Najgore praYdanje jeste ono pri smrtnom asu, a najgore je kajanje
ono na Sudnjem danu. Najgora zabluda jeste zabluda poslije upute. Naj
bolje je bogatstvo bogatstvo due. Najbolja sprema za putovanje jeste
bogobojaznost. Najbolje to se u srcu moe posaditi jeste vrsto vjero
vanje i sumnja u pozi,e ne,iersrva. Najgore sljepilo jeste sljepilo srca .
.... Ct T:tbc:r:mi. ss-. l .\bdurrc:zz:tk, 20.086. Dajclova ovog predanja zabiljee m !'U u jo nekim
izvonm:t i preneseni su k:tu mcrfu.

4~2,

Ibn Ka jj im el - Devz.ijjc

Alkohol je majka svih zala. ene su ejtanska uad. Mladost je jedan

stepen ludosti. A naricanje za umrlim jeste dahilijjetska praksa.
Neki ljudi na dumu dolaze samo da stignu na namaz i Allaha s
lijenou

i rijetko spominju. Najvei je grijeh laz. Ko

estitost,

i Allah

ga zatititi. Ko svoju srdbu gui, Allah

nagraditi. Ko praha ljudima, Allah

iskuenju, Allah

uva svoju ednost

ga

njemu oprostiti. Ko se su-pi u

mu na kraju to platiti. Najgora zarada jeste zarada

od kamate. Najgora hrana je iz uzurpiranog imetka jet:ima. Dovoljno

je nekom od vas ono malo
kuu

ime

se zadovolji dua, jer svi se selimo u

duine samo 4-5 arina. Posao se procjenjuje na kraju, a dobra

djela po onome u emu

ovjek okona.

Najbolja smrt jeste pogibija na

e

Allahovom putu. Ko se oholo uzdie, Allah

grijei prema Allahu, pokorit e se ejtanu.
Hafiz Kur'ana treba se

nou

63

ga prizemljiti. A ko

prepoznavati po

nonom

namazu,

dok svijet spava, a danju po postu, kada drugi jedu. Treba se prepozna
vati po tuzi, dok se svi drugi raduju, i po

plau,

dok se svi drugi smiju.

Treba se prepoznavati po utnji, kad drugi ljudi o svemu

priaju,

i po

bogobojaznosti, dok drugi ne zaziru od grijeha.

Hafiz Kur'ana treba biti smiren, milostiv, mudar, s izrazom tuge na licu
i suzom u oku. Ne treba biti grub, tur, grJat, nemaran, otar i brbljiv.631
- Ko se iz oholosti i obijesti uzdie, Allah

ga poniziti, a ko se iz

bogobojaznosti poniava i pokazuje skromnost, Allah

- I melek i ejtan nagovaraju

ovjeka;

ga

melek nagovara

uzdii! 632
ovjeka

na

dobro i pri hvatanje istine, pa ko to od vas osjeti neka zahvaljuje Allahu,

dok ejtan nagovara ovjeka na grijeh i poticanje istine, pa ko to od vas
osjeti neka trai od Allaha zatitu od ejtana!633
130
'

E1 -Bejheki u djelu EI-Mtdbal, 796, Ebu N uajm u djdu El-HilJa, 1/ 138-139, i Ebu Davud u

djelu E z-Zuhcl, 170.

""Ahmed b. Hanbe1 u djelu E z-Zubd, 162.

2
"' El- Veki u d jelu EzZIIIJd, 216.

r.ll Mm~iiif-p(ed-mje. Radi se o rijeima ashaba.

RIZNICA ZNANJA/ 4~3

- Ljudi veoma lijepo govore, pa onaJ

rijeima,

njegovih

zaista je dobio veliki udio, a onaj

ri j ei,

ija

se djela podudare s

ija

se djela razlikuju od

taj sam sebe i zgruje i sramotil

-Ne navikavaj te sc da vam tijela

nou

634

budu poput baene leine635,

a da danju budete kradljivci svoga dobra. 634

- D oista mrzim vidjeti
za ahiret, niti za dunjaluk!

ovjeka

ko ji se

niim

oe zanima; niti

stjee

637

- Koga njegov namaz ne poziva na dobro i ne

onda ga samo udaljava od Allaha!

odvraa

od loeg,

638

-Od ispravnog jeki na, rstog vjerovanja, jeste i co da ne udovoljava

ljudima izazivajui Allahovu srdbu, da ne zahvaljuje nikome na onome
ime

te je Allah opskrbio, da nikoga ne kori zbog onoga to ti je Allah

uskratio; jer Allahovu opskrbu ne moe

poveati

b.rinost marljivoga,

niti je m oe umanjiti prezir zavidnika. D oista je Allah Uzvieni iz Svoje

mudrosti i pravednosti

uinio

da

srea

i smiraj dolaze sa zadovoljstvom

i jekinom, a da tuga i briga dolaze sa sumnjom i nezadovoljstvom.639

- Sve dok si u namazu ti kuca na kapiji Vladata Velikoga, a onaj ko
kuca na kapiji, bit e mu ocvorenal 640
- Smatram da kada ovjek zaboravi neko znanje koje je posjedovao,
da je to zbog grijeha koji je
1

poinio! 64 1

El-Veki u djelu F.z-Zuhd, 266, 1 El-Buhari u djelu Et-Tarihlll-kebir, 6/414.

Podst1ce n~ noni namaz i prekidanje snn. (op. prev.)

" Er-Tabernni u djelu F..I-MIId:(}l!ml-lubir, 9/152, i Ebu N u~jm u djelu El-Hi/Jo, 1/1.30. U

predmju ima i dodaci: "Neko je: upitao: 'A ko je to kradljivac svoga dobra?!' On rece: 'Onaj ko

pro1odi cio dno u razgovoru i besjedi!"'

,..,- Ibn Ebu ejbn, 8/ 164, i E bu Davud u djelu F..zZIIhd, 184.

'' 1 ~ Ebu Davudu djelu Ez-Zubd, 134, i Et-Tnberani u djelu F..I-J\1udelllul-lubir, 9/103. Scncd je

prednnjn ispra1:1n po ocjeru El-lmkija u Tolmd~ti-Jijo, l/ 134. No pogled lj 1 u djelu Jil.silelud

ddifo od El-Albanija, br. 2

w Hennad u djelu Ez-Zuhd, 536, i Ibn Ebu Dun'ja u djelu F..ljtkin, 23. (skme.na \enija)

"'" i\bdurcezzak u svom EI-JIIuJolllltjir, 3/47.

'"' Ebu 1-lajsema u djelu F..l-'/1111, 14- 141, 1 El-l l:ttib u djelu lktidoul-ilmil-owl, 96.

t.;l!

42.4/

[bn Kajjim e l - Di.evzijje

- Budite izvori znanja, lue upute, zvona

snanih srca, trone
nepoznati

meu

odjee.

kua

i b~kJj e

noi.

Budite

Budite poznati stanovnicima neba, a

iteljima Zemlje!642

- Srca nekada pokazuju elju

snagu, a nekada

nemo

nezainteresiranost; zato ib iskoristite kada pokau elju, a pustite ih

kada su nezainteresirana.

- Nije znanje znati puno predanja. ve je znanje biti bogobojazanf6+3

- Vi smatrate da je nevjernik najzdraviji tijelom a najbolesniji srcem. a
da je vjernik najzdraviji srcem. a najbolesniji tijelom. Tako mi Allaha. kada
bi vam srca bila bolesna, a tijelo zdravo, doista kod Allaha ne biste vrijedili
ni koliko pustinjski gmizavac! 644
- Rob
a

nee

nee dosei

stvarnost imaoa dok ne spozna njegov vrhunac,

spoznati vrhLmac imana dok mu siromatvo ne bude drae od

bogatstva, skromnost od ugleda, sve dok mu pohvala i pogrda ne budu

iste vrijednosci! 645
- Doista

ovjek

nekada

izae

zatim se bez iega vrati. On doe

iz svoje

ovjeku

kue

sa svojom vjerom, a

poput njega, koji ni sam sebi

ne moe koristiti nici od sebe tetu odagnati, pa mu se Allahom kw1e:

Ti si ovakav i ovakav! Zatim se vrati, a nikakvu svoju potrebu nije
rijeio, a 1\llab se na njega rasrdio! 646
- Kada bih se ismijavao i psu, bojao bih se da me Alia b ne pretvori
u psa! 647

- Grijeh prvo kao m.isao pada na srce. a kada

ovjek

baci svoj pogled,

ejtan gleda da to iskoristif6-18

Ed-Dn rimi ~djelu Es-Stmm, l/IlO, i Ibn Ehu Dun'ja u djelu Et-Tnadullrtl-hutmt!, ll.

r..u EI-Bejheki u djelu El-Mn/hol, 485.

M Ahmed b. Han bel u djelu E'-Zuhd, J63, i Hennad, 427.

5
'" Ahmed b. Hanb cl u djelu EzZIIhrl, l / l 06, i Ebu Nuajm u djelu El-Hi/Jo, l l 132.

,,..,,El-Hakim, 4 / 437, i Et-Taberani, 9/112.

,,..-Ibn Ebu cjba, 8/790, i Hcnnad, 1193.

MS Hennad u djelu F.'-ZIIhd, 934, i Er-Taber:mi u djelu EI-Alll'dmml-kebir, 9/163.

2
""

RIZNI CA ZNANJA /

425

-Nakon radosti slijedi pad, i u kuu ne ue veselje. a da nakon toga ne

dode iskuenje!649
- Svaki je od vas kao gost, a vai su imeci kao posudba; gost odlazi,
a posuena se vraa! 6511
- Pred Sudnji dan pojavit e se ljudi ija e najbolja djela biti
meusobno

prepiranje i korenje, a sebe e nazivati el-mtan, neisti.'6 1

-Ako ovjek eli biti pravedan prema sebi, neka odlazi kod onih
koje voli da i oni njemu dolazel 652
- Istina je teka, ali pitka, dok je la lahka, ali gorka! 653
- Strast esto donese dugotrajnu alosti
- Na Zemlji ne postoji nita to bi tako dugo trebalo drati u

p1itvoru kao jezik! 654

- Kada se u nekom naselju pojavi blud i kamata, to je znal'- njegovog
unitenja!
-Ko moe svoje bogatsvo podii na nebo, gdje ga ne mogu rastoiti
crvi i pokrasti lopovi, neka to uini jer je srce ovjeka vezano za njegovo
bogatstvo!655
- Neka se niko od vas u vjeri slijepo ne povodi za nekim
ako on vjeruje, i ci e vjerovati, a ako on uznevjeruje, i ti
uiniti.

ovjekom;

nevjerstvo

A ako se ve za nekim morate povoditi neka to budu oni koji su

umrli, jer od ivih niko nije zatien od iskuenja i smutnje!656

- Neka niko od vas ne bude slijepi povodljivac, oportunisti Neko
upita: A ko je to?! Ree: To je onaj koji govori: ja sam kao i ostali ljudi!
64

~ t\hmed b. Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 163, i Veki, 507.

El-Bejbelci u Suob11, 10.644, i u Ez-Zuhr/ul-ktbim, 579.

Ehu D:rvud u E z-Z"hdu, 192.

m Ibn Ebu Sejba u E/-lvfwomuifiJ, 8/ 164.

;; Ihnul-l\{ubarek u EZ:Zuhdu, 98, i Hennad, 499.

6
;; Ibn Ehu Asim, 23, i EI-Fesevi u djelu E I-Jodo'riftllll'tt-torib, 3/1 89.

655 Ibn Ehu cjba, 8/ 159, i Ehu D:wud u EZ:Zuhdu, 177.

liSf Ebu Da\>ud u EzZllbdu, 140, Et-Taberani u djelu E l-ll'!u'dmml-h bir, 9/ 152, i Ebu Nuajm

u djelu El-f-!i!Jo, l / 136.

(.Sit

651

42.6/

Ibn Kajjim cl - Di.evzijje

Ako su na uputi, i ja sam s njima, a ako zalutaju, i ja u s njima zalutati!'>>

Naviknite svoje due da ako ljudi uine nevjerstvo, da vi to ne inite!657
-Neki je ovjek Abdullahu b. Mesud u, r.a., rekao: Podui me nekim
sadrajnim i korisnim

rijeitna!

On mu

ree:

Oboavaj Allaha i ne

pripisuj Mu sudruga, dri se Kur'ana, onako kako on propisuje i prihvati

istinu ma od koga dola, makar i od nepoznatog i turskoga, a odbaci la
i zabludu ma od koga dola, makar i od blinjega i dragogb>658
- Na Sudnjem danu bit

doveden rob pa

mu se

rei:

Vrati

ono to ti je povjereno! Rob e kazati: Moj Gospodaru, gdje da to

vratim kad vie nema dunjaluka?h> Potom
biti stvoreno u D ebennemu, pa
se sa svojim bremenom

poeti

rob

sii

ono to mu je povjereno

u Dehennem, a zatim

e izai

iz

uspinjati, pa kada pomisli da

D ehennema, ispast e mu tovar, pa

on opet za njim pouriti, i tako

se strovaliti u vatru za cijelu vjenost!

- Potrai ivost svoga srca u tri situacije: prilikom
u drutvu u kojem se

velia Allah

iu

samoi,

uenj a

Kur'ana,

pa ako ga tu ne pro nae,

onda trai od Allaha da ti podari ivo srce, jer ti si ga,

oi to,

izgubio!

Dunejd je rekao: Uao sam kod nekog mladia, pa me on upitao

o pokajanju, a ja sam mu odgovorio. Zatim me upitao o stvarnosti
pokajanja, a ja rekoh: 'To je da stalno vidi svoj grijeh sve dok ti ne doe
as

smrti', pa me on prekide i ree: 'Dostal Nije to stvarnost pokajanja!'

Na to sam ga upitao: 'A ta je to kod tebe stvarnost pokajanja, mladiu?!'

On

ree:

'Da zaboravi na svoj grijeh!' Zatim me je ostavio i otiao. 'Pa

ta ti o tome kae, Ebul-Kasime?!'659 'Ispravno je ono to je mladi

spomenuo.' Ako se stalno

p risjea

grijeha, to treba da te prenese iz

stanja krutosti u stanje odazivanja obavezama, a ako se prisjea la:utosti

u stanju kada treba da se odazove, to je, onda, opet krurost!'
6
' "

Ovo predanje je zabiljeeno i kao merfu, s tim da je slabo, a zabiljeio ga je Et-Tirmizi, 2.008,

predanju od Huzejfe, r.~.

58
" Ebu Nuajm u djelu E/-1-li/'ja, 1/ l34.

os? Nadimnk r\bdullaha b. ~lesuda. (op. prev.)

RIZNICA ZNANJA/ 427

ODLO\JAK DUXHSTI:

!liJEI ZA. OPOMEt\U

-

Izmeu

koji se moe

roba i Allaha, i robovog ulaska u Dennet, stoji most

prei

samo u dva koraka; jedan korak kojim

udaljiti od svoga ega (nefsa) i drugi korak kojim

se

ovjek

se ovjek udaljiti od

ljudi. U prvom koraku rob treba rtvovati svoj nefs radi onoga to je
izmeu

njega i drugih ljudi, a u drugom koraku rob treba rtYOYati svoje

odnose s ljudima radi onoga co je izmeu njega i njegovog Gospodara.

Rob se

nee

obazirati ni na koga, osim na onoga koji ga

upuuje

na

Allaha i na put ko ji do Njega vodil

- Mell ash abima, r.a., opominj a je povikao: "Ljudima se blii as

polaganja rauna njihovih!" 6611, pa su im se srca uplaila, a od zebnje

oi

suzama navlaile: " ... pa rijeke teku koritima s mjexom! " 661
- Dunjalllk se uljepao Aliju b. Ebu Talibu, r.a., pa je on rekao:

"Dajem ti razvod, uostrulci, neopoziYi!", iako po sunneru nije imao

potrebu da mu daje trostruki razvod.

Meutim,

je htio dokazati strastima da ne postoji

neopozivim razvodom

mogunost zajednikog

ivota.

Alijina vjera i zdrava narav ne prihvata muholli!rl62, a kako i da prihvati,

a on je jedan od prenosilaca hadisa: 'YUiabje p1okleo mllballila!u
-Na dunjaluku ne postoji mjesto gdje bi se ovjek mogao osamiti,
zato potrai osamu u svojoj dui!
- O\jeka esto neto zanese, zato upoznaj ono ro te zanosi i budi
na oprezu od toga, i znaj da ti

nee

nakoditi zauzetost nekim poslom,

ako ti je, dok radi taj posao, srce odvojeno od njega!

"" EI-Enbija, l.
ro~.l Er-Rn'd, 17.
r.r.: A111hnllilje onaj ovjek koji se nkrh'll<> oeni nekom enom koja se eli \'muLi svom prvom muu
od kOf.,>:l je r:tZ\edena nwpozhLm rnz,-odom, jer Serijnt omoguI\':! ponovno stup:llljc u stari brnk
n:lkoo tO sc r:tSputeoic.'l uda za drugoj.: o,jcka pa sc O\":tj s njom rnz,cdc. (up. pre\:)

42,8 l

Ibn Kajjim cl - Oicvzijjc

- Svjetlost istine

jaa

je od svjetlosti sunca, zato imiima upute i

ne kodi to ne vide svjetlost sunca!

- Na putu ka Allahu

nee na i

one koji imaju neke sumnje niti

one ko ji slijede svoje strasti. Taj je put ispunjen oruma koji nose

vrst

jeki n i ko ji su strpljivi. Takvi su na putu ka Allahu primjetni poput brda:

"Izmeu njil'l smo

Mi voe o<heivali i oni su , odazivajui se zapovi

j edi Naoj, na Pravi put upuivali, j e1 su strpljivi bili i u dokaze Nae

VI"sto ' ':ierovali. " 663

Olli.O.IIAK Tlli NtiESTI:

POUNE RIJEI
-Poduio

si svoga lovakog psa da,

potujui

tvoju blagodat prema

njemu j iz straha od tvoga gnjeva, savlada svoju poudu za plijenom, a ko

liko vremena tebe poduava uitelj erijata, a ti nikako da to prihvati?!
- Nije doputeno jesti plijen koji je uhvatio pas koji ruje

poduen

lovu i koji je plijen uhvatio radi svoje potrebe, pa ta onda misli

ovjek

neznalica ija su sva djela radi njegovih prohtjeva i strasti?!

- U
i on

ovjeku

ivi razwn meleka, pouda ivotinje i strast ejtana,

pripasti onoj vrsti

ija

osobina u njemu prevlada. Ako

savlada poudu i strast, uzdignut e se na stepen meleka.

ovjek

Meutim,

ako

ga prevladaju strast i pouda, spustit e se ispod nivoa psa!

- Kada pas lovi za svoga gazdu, dozvoljeno je jesti ono to ulovi, a
kada lovi za sebe, zabranjeno je jesti ono to ulovi!
- Izvor

ovjekovih

dobrili j Loih osobina i djela jesu dva Allahova

imena: El-Mu'ti (Onaj Koji daje)

El-Mani'u (Onaj Koji

uskrauje).

RIZNICA Zf\AJ\JA / 4~9

Odio roba u pokornosti Svevinjem vezuje sc za ova dva imena. Rob

zahvaljuje Allahu kada mu neto podari, te pokazuje svoju ovisnost o
Njemu kada mu neto uskrati. Tako Allah UzYicru obasipa Svoga roba
darovima, da bi Mu rob zahvaljivao, i uskrauje mu blagodali, da bi rob
pokazao svoju ovisnost o Njemu!
- Grijesi su poput rana, a rana nekada bude i smrtna!
- Ako ti se razum oslobodi

potinjenosci

strastima, onda

on

vladati tijelom!
- Ako

ue u kuu

strasti, svoj ivot stavio si na kocku!

- Kada ti se ukae prilika za nedoputeni pogled, znaj da je ro

raspirivanje borbe, zato se zatiti oklopom: "Reci vjernicima neka
obore poglede svoje!" i bit e spaen 664 " a vjernikeje bolheAllah
potedio! " 665
- Ako

nadoe

more strasti,

najtetnije da otvara

oi

pliYa

se moe uguiti, i za

plivaa

je

u vodi!

'Niko111e poast llkazano niJe

Ko 01101/J 11 kab11n1 flo ga djela !fele!

Iz demtetskog vrta plodove tilli s!tJe,

Nije kao on'!} iz kab11ra tome!
Ko i~11bi strpfjivost la1110 g4Jeje h-eba,
Ostvariti nee ono za

itJJ

:fjtdi!''

-Usjev je ponjeven prije prave etve, ali to ne pomae ponjevenom

itu!
- Kupi svoj nefs, pijaca je orvorena, a cijena poznata!
- Drijeme nemarnosti i san strasti teko sc mogu

izbjei,

ali ako

zaspi, budi labkog sna, jer uvari grada uzvikuju: 'jutro je, svie dan!"
"'-' Eo-Nur, 30.

'"' EI-Ahz:tb, 25.

430 l

fb n Kajjim eJ-Devzijje

- Svjetlo razuma razbije tmine strasti, pa se ukazuje prava staza, i u

tom pronicljivi razaznaje i nazire
- S visokom ambicijom

skonanje

izali

puta!

iz ove tijesne i uske

bae,

ispunjena patnjom i nedostacima, u tu prostranu i iroku

koja je

bau

koju

razum ne moe ni zamisliti, u kojoj se ne moe izgubiti voljeni oiti

traeno i eljeno moe biti

uskraeno.

- O ti to prodaje svoju duu za uitak bezvrijednoga, za ono to

ti nept-ijatnost nosi i

i j a

prividna ljepota

nee

potrajati! D oista si ono

najvrednije prodao u bescjenje. Kao da ne poznaje vrijednost svoje

robe i nuzemost cijene za ko ju si je dao?! No vidjet e na dan kada sc
sve obmane i prevare obznane, kakav si ugovor sldopio, na dan kada

sva vrijedna roba bude: "La ilahe illellab!", Allah Uzvieni kupac, ci
jena robe D ennet, a Poslanik razglasiva prodaje! Zar si zadovoljan da
proda svo ju robu za samo mali dio onoga to u cjelini kod Allaha ne
vrijedi ni koliko krilo muice?!666

"Sav dmyaluk kod Allaha ne mijedi ni krilo

Muice to leti, a tebeje ovladao safllo dio 1!}ego1J.

Kod Njega si na .rtepem! trgovine st;oje,

Kad prodqje svojti duu, onda kttpi Denmt!"

ovjee, zar si izgubio ambiciju?! Kakav je tvoj odnos prema

putu na kojem se umorio Adem, zavapio Nuh, Ibrahim bio

baen

vatru, Ismail bio povaljen za klanje, Jusuf prodat za nekoliko groa pa

zatim nekoliko godina proveo u zatvoru, Zekerija prepolovljen pilom,
Jahja plemeniti zaldat, Ejjub sve patnje i boli okusio, Davud neprestano
plakao, Isa u samoi i izolaciji boravio, .i\IIuhammed siromatvo i mnoge
u.o Amor ukazuje na hndis: ''JCadabi d1mjaluk kodA/l aha vrijedio i koliko krilo mu.sice. ne bi dopustio
da netjemik 11<1 dwtjaluku popije i gutljaj tode!" Et-Tirmizi, 2.422, i k~ e da je sahih. ~ledu tim u
sencd u badisa im::t s labost, :t.li ga pmvrduiu druga precbnjn kod Et-Taberanij:1, 5.838 i 5.921, i
Snhid, ciji je sened ispra,an kod El-i<.udaija u djelu M11Snerllli-Sihnb, 1.439, i EI -Hac.iba u Tmih11
Bo,!!.rlad, 4/92.

R!Zf\ICA Zl\ANJA /

4J1

boli trpio, neka je Allahov mir i spas na sve njih?! No, ci sc opura u igri
i zaba,i?!
- Rat bukti, a ci si samo

posmarra,

a iako se pokrcnd, samo po

razu doprinosi!
- Ko u popodnevnoj vrelini ne tr:ti slavu nee sc odmarati

ll

hladu

asti!

Govorili su nelcim pobonjacima: "!(oliko

due?!" A oni su odgmarali:

"~li

ete

umarati S\'OJe

im samo craimo odmora!"

- ovjee! Podarena ti je blagodat imana, a prije toga blagodat

zdravlja, no ti ih troi u grijeenju prema D arovacelju, zato nemoj da
te iznenadi dokidanje tih blagodati, jer onaj koji troi blagodati daro
vatelja u ono

ime

darovatelj nije zadovoljan zasluuje da mu te blago

dati budu oduzete!

pa

Dunjaluke su

iekuju

ko

ljepote poput dje,ojaka koje se dotjeruju proscima

ih izabrati nad drugima. No, on.'lj ko upozna Yrijed

nost ahireta nad dunjalukom dat

prednost vrjednijem!

"ljepote dm!fal11ka kada se 11ka~fe,

rekofe mi: 'Htyde,

IIS(!Jii l/OS

za sebe/'

Noja som sc prol!io k'o do nisom!Jidio,

kado spazih dn saJli cilJano dokuio!"

- O ti to si skrenuo sa Pravoga puta, budi makar na zaelju kolone,

i kada spava, spavaj na putu, jer predvodnik kolone brine se o onima
koji vode ma gdje bili!
Neko je rekao Hasanu ei-Basriju: "Prethodnici su nas pretekli (u do
bru) na crnim i punokrvnim konjima, a mi jaemo na iznureni m magarci
ma!" Na to on ree: ''Ako si na njihovom putu, uskoro

***

ih

stii!"

RIZNICA ZNANJA / 433

SADRAJ

PRVO POGLAVLJE ....................................................................................... 5

VJEROVANJE ............................................................................................... 7

ODLO \IAI\ PR\1: ISTI NS!\.\ PRED.\~OST \LL\ ll ~ .......................................................... 7

ODLOM\K DRUGI: REL\1\SACIJ.\ SRC.\ l TIJEL\JESG [ POKOIU\:\\:Il' \I.L\IIl ........................ 8

ODIIEDUE \JERE (.\l!K.\MLL-E\;UIIR) l ODREDBE SL"DRI~'E (A IU\.\i\1 ~~-~mZIL) ............. 9

UNliTIL\NJA ll.l SUTINSKA lliJ\(;O~i (El.-LUTF EL-BATIN) ....................................... 9

UJJUJMAK TREI: OBA\TEZE PIIIZNA\'ANJA ALLAIIO\'E JEDNOE ..................................... .. lO

UIJI.UMAK EWRTl: ALL\110\\\ OOJA\'LJENA l \/\STONSKA POliUl-L\ ............................ ll

ODLOnL\K PETI: SPOZNAJA ,\LL\IlA KROZ NJEGO\uL]EP01T ........................................ 13

ODLOAL\J\ ESTI: DOZWHJE~O L"KIU.\\;\J'\)E ............................................................ 18

\'liSTE lJEPOTE ............. .. ... ................................................... .. ........... .......... 19

ODLOMAK SEDMI: SPOZN.\J\ .\J.l\IL\ L PIIDUEitt: UEII.\11\A l JlniMJERl' "URil\ ........ 22

PLiE\'l SPOZNAJE ........................................................................................ 2;{

ODLO~IAK OSMI: RAZLIKA MElJU IJ~UUIA PO STEPENU VJEROV!\NJA li ,\LL\IIOVU.JEIJNOL" ..... 23

0\~IEilOVANJU OALL\ IlOVU .JEDNOU lGlli.) ESIMA ..................................................... 2J

OUWMAK DEVETI: OVOUUNJALUtKE l AlllllETSKE KOIUSTI \:JER0\1\N.JA

LALL\IIOVUJEIJNOii .......................................................................................... 25

\'JER0\1\NJE UAI.UIIO\u JEDNOL .1~1'E PUT SI'.\S.\ l USPJEli.\ ................................ 26

ODLO~L\K

DESFI'l: 00.\\'EZ.\ POKOR~OSTI (l:U[DIJJEf.\) l XJF.~I STEflE\1........................ 26

ODLOMAK JEDAI'\AESTI: \TEIUJH~JE L.\LL\110\1 JED~OL' IllOIlO\:\\lE (LDt:lliJJET) ........ 29

ODLOMAKD\i\NAESTI:ZN.\EN.JE 1'0!\0ilNOSTII ~JENO ISPOIJAY,\NJf.S.\MO.\LL\IlL................ :i l

ODLOMAK TlllNAESTI: POS~IATit\NJE KAilEllA. ODREDBE. IZ~IEIIL ll\liE KILU NOSTI:

JlllETJEIUVANJA l ZANEMAiliVANJA ......................................................................... 3~1

STA\'0\'1FllAKCJJA OPITANJ~ KAilEIU. OilliEU IlE ................................................... 35

D\'IJE \ltSTE IJGDI ,\LL\11 OST.\\'IJA IJEZ PODRKE. ............................................... 37

OIlLO)! \K ETIL~\~11: POSREil~ITYO (TEIFSSlZ) .\l.L\110\'nii\IE~UI.\ .......................... :~a

434 /

Ibn Kajjim el-Dievzijje

OULO\L\K PET~AESTI: ST.\TGS O\']EK\ IZ~Il:DC SLOUOU~I: HILJE II'OISILE ....................... 10

OllL0\1 \~ ESN.\ESTI: JLLtii0\'0 [Z\lUl\NJE ~-\ SI'LETl\RENJE- 1/EJ.lll/1.111 .................. r;

ODL0\1 \K SEil.\.\1~\ESTI: PLODOrJ \JERO\:\NJ.\ l .\LL\110\'E OSOIII\E. S'lfiTE ................... 19

ALL\IIIl\ EOSOBINE UOi.\SST\:\ (Sff.ITlUZLIIIJJE)

1.\LL\JIO\"E OSODIXE GOSPOD.\RSTH (Sff.ITLR-Rl Dl D/JJ/;} ....................................... .)1

PIIOL{ \UXJE ~lii'.\N.\ \"ODI[\ SPOZX.\JI )IILOSTI\OG .......................................... ~2

OU LOM\~ OS.\\I~AESTI: Klll'.\NSK.\ ~IETO D.\ l OP ISlU\JL \IILOSTI\"IlG.\ ...................... ~:~

,\1.1.\110\'\ SAMOPOJn:\L\ ................................................................................. j l

O.\LL\IIL l NJEGOm! 1\0UO\'I]U ..................................................................... 55

OIJLO~IA~ llE\TfN.\ESTI: S\'ESti llL\GOD,\TI OD AlL\!L\.,\ GRIJESI OD EJTAN.\ ................ 55

Gni.JESISL PIIOPAST l PONIENJE ..................................................................... 56

N,\IJ,\ l STilAIIOPOTOVi\NJE KAO TEMELJNI PIIINCIPI ......................................... Si

LZilOCI STIECANJA ALLAHOVE POOllKE l UPUTE (7'/;'VHf..:t) ...................................... :ii

UZil OCI ALIJ\110\'0G NAPU1~\NJA l OSTAVlJANJA 1\0UA (11/ZLI!IJ .............................. 59

OIJLO~L\~ 0\1\DESETI: OPSKRBA l \S S~IUTI (EO EI.) .................................................. 61

UlJIO- NAGil\IJA \]ERNIKA ............................................................................. 62

I'O[~E ....................................................................................................... 63

ODL0\1,\1\ 0\;\DESET l PR\1: SU~iiNA OSIJNJANJ.\

'J.\ .\LL\11.\ l sn;\ltXOST OL\1\.lXJ,\ l onTENOSTI .............................................. 63

ST.\KJE ROll.\ IZ.\IEOG .\LL\110\'E N.\IIEOBE l G.\ll\l'\OJE ......................................... 65

I'IIEDZNAt:I SREE .. ............ .. .. ....... ........ .. .. .. ....... ...... .. .. ... ....................... .. .. .. 6S

OOLOaL\K D\ADESET l OR[GI: \llSTE TIJEKKL1.l OSL\NJANJ.\ 1.\ .\LL\IL\ .................... 66

~AJYitEDNUE OSL\NJ.\NJE ............................................................................. 67

POSEZANJE ZA NEOOP!iTEt\~~1 liZitOCHIA ........................................................ 67

KAKO OST\\\IUTI TEI'EKJ.'lZ .............................................................................. 6R

OSLANJANJE JEZIKOM l OSL\iVJANJE SRCEM ....................................................... 68

OIJlOi\IAK D~\DESIIT l TREI: uVJERENJE ti USLIANJE 00\rE ................................... 69

I'OI~IANJE TEVFIKA. ALI.AIIOVE PODitKE 1\00li ..................................................... 69

AI.LAIIOVA PODitKA. TEI'FIK Sll\ZMJERNA JE NUETli ............................................ 70

ZAII\\\LA ZA

nouno 1nm;\ .............................................................................. 70

Olli.O~IAK lJ\~\ UESET l ET\'RTI: .......................................................................... 71

RL ZNJCA ZNANJA

l 435

PH01\UENA l Sri\G.\ SAMO S~ ~z ALL\J L\ ..................................................... oo ... 71

NE\TDIJH~ liZROCI oooo 71

NAD.\ l STHAU ...... oo ...............oo. oo. oo .. oo oo ....oo oo .......... oo .. oo oo oo. oo oo oo oo oo. oo oo. oo. oo oo oo l l
000

NEKJ OZROll OSKT\AIUN.)A AlL\IlOVE PODHKE

0000000000000000000000

oo oo oo

00000000000000

oo oo oo oo 72

ODLOMAK D\~\DESET I PETI: O\JEK0\'0 POTI\~\NJE l \'EU(~\NJE ALI.\IIA oooooooooooooooooooooo 72

PIUZNA,\\N.JE ALL\JIOVE JEDNOE JESTE Ylll NJEGO\\\ I'OTm\NJA l VELIANJA oooo ooooo 73
VEZA mffiDUPOTr\~\NJA ALL\I!A l POTI\I\NJA NJEGOVlll STVOilENJA oooooooooooooooooo.oooo 7l
NEKE OSOBINE RAZR ORITOG RODA

00000000

oo oo.oo.

000000000000000000000.

PRIBLIAVANJE llODA DENNETU lU DEHENNEMli

POSTUPAK ISKli ENOG TRAGAOCA ZA AlllJlETUM

oooo oo oo

00000000000000000000000

000000000000

oooo

00000000000000 00000000000000

oooo oo oo 75

000000000000000000.

oooo oooo

0000000000 000

76
77

ODLOMAK DVADESET JESTI: POSL\NLKOVO ZAGOYORNI~rVO.

EFAAT. POSTlE SE POKORNOU N.JEMLI oooooooooooooooooooooooooo oo

ODLOUO
\K D\\.\.llEST I SED~I1: POSTOJANOST VJERNIKA
ALL\ ll l NJEGO\' non .oo oo
OL0111AK DVADESET l OSMI: .oooo

00000000

uSMilTNO~l ASti

oooo

000000000000000000 .

000000000000

oo oo oooo oo .oo ..oo oo oo oo ... oo.oo oooooo oooo

oo oo
OOOOooOOOOOOooOOOOOOooOOoo oo oo

0000000000 000000000

0000000000 . .

0000000000

oo oo oooooo o78

OIJLO~L\K DVADESET l DtYETI: ODNOS IDLISA PREMA ADEMU. A.S.

000000000000000 . .

79
ooooooo 30

000000000000000

0000000000

OSTVA.RANJU ADE~L\. A.S. ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo oo

77

oo oooooo oooo oo. SO

0000000000000000 000000000000

oo oo o82

POUKE oo ..... oooooooooooooo ....oooooooooooooooooooooooooo ... 8-1

DRUGO POGLA.'VLJE oooo ..... oo ..ooooooooooooo ....oo ......ooooooooooooooooooooooooooooooooooooo 87
O KUR'ANU I TEFSIRU oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooOOoooooooooooooooooooooooooo 89
ODLO~L\K

PRVI: ODNOS lJUDI PREMA KGU'ANU oooo ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo oo oo. 89

ODLOMAK DnUGI: NIKE TAJNE I SADRAJI SURE ELOFATTIIA OOOOOOOOOOOO OOOOOOOOOooOOOO OOOOO OOOOOOO 91
TEMELJI UP DIE SADnANI USUJU EL-FATilLA oooooo ...
POLOAJ nonA IZMEDU UP~TE I IlL\GODATI ..oo

00 . . . . 0000000 0 0000000000

00000000

ODLOMAK TREI: ONI KOJI SE SJE(J\JU AtLAIIm~II AJETA

ZAKLJUAK oo oooooo .oo. oooo ooooo oooo ooooo oo oooooo

000

oooo ooooooo ..oooo oooo ooooooooooooooooooooo 93

0000000000

oooooo oo oo oooo oooooooooooooooo 93

0000000000 000

PITANJE l NEDOUmCA oo ooooo oo. oo oo ooooo oooo. oo oo oooooo oo oooo oo oo

00000000

oo .... ooooooooooooooo ooooo 91

oooo oooooo ooo oo oooo oooo. oooo 94

ODLOMAK ETVRTI: OSVRT NA StiHU KAF OOOO oOOOO oooooo oo oo oooo oo oo oooo oo ooooo oo
POTREBNI liVJETI DA DI SE OKORlSTlll KUR'ANOM
ODLOblAK PETI:

nroSRCE I KUR'AN

oooooooooooooooooooo 92

000

0000000000

0000000000000000 000000000

oo oooo oo oo 95

oo .. ooo oo oo .. ooooo. 95

oo.oo.ooooooooooooooooooooOOOOOOOOOOooOOOOoOOOOOOOOOOOOOOoOOOOoOOOO 96

ODGOVOR NA Pm\N.JE oo oo oo. oo oo oo oo oo .oo .. oo oo oo oo oooOOO oo oo oo oo oo oo oo oo oo oo oo. oo oo. oo oo oo oo. oo oo. 96

436 l

lb n Ka jJI m el - Dievz.1jjc

S\]ETUlST ~.\0 S\]ETLOI:r ......................................................................... CJi

OL'E\lDXO 1>\JEliE\IE (1.!\'LZ~JEJJ.\) ................................................................ 911

ODLU~L\J\ ESTI: 'l.NAK0\'1~PLTE [ SllU KAF ............................................................ 911

OO\]EKO\'UM ST\AR.\NJ~ 1 PllOf\liENJL L S~lll 1\,\F SEI.AM ........................... 99

PlliNCII'I IHJKAZI\1\N.IA PROIVLJENJA ............................................................ lOl

OOLOM.lK SEIJ~II: I'QJ.\NJENJE POJ~I.\ El-liJ IZ Slillf: KAF ....................................... lU l

ODLO~L\K nsm: \ELIKI l ~1.\LI S~L\1\ SfiJETA (1\IJ,\)I!IT) .......................................... l 0(1

OOLO\L\K DEYETI: l'll\TIL\C (El-Killl\J l N.JEG0\"0 lt\SPit\\'IJANJE S O\]EKml ............. lOH

OSOlli~E NEZ.\IIULNIK\-'m]EilXII\.\ 1~,\DIJE (El-J.EFFI/lfl-.1~\TD) ..................... IO'J

KO JE SUDllUG (H-A.IIIh\j ............................................................................... liO

Pll01l.JEN.\ Z,\O~~I'E !liJEI (OBEANJA) KOD AI.LAIIA ................................................ ll O

STANJE DEIIENNEMA .................................................................................... 112

ODLO~L\K DESETl: OSOIIINE STANil\~lfK,\ DENNhiA .............................................. 112

ALL\! JOVO ZASTIL\I\ANJE RODO\~\ ................................................................. ll t

POTPO\L\G,\N_J[ STIIPLJI\'O(:u .................................................................... Ill

D.\1~ PO\ll\TI\.\ .......................................................................................... liS

ODLOlL\~ JEIJ.\~\ESTI: N.\L~l KulrANSI\OG IZL\G\~JA ......................................... 116

ODNOS BOGOUUJ.\ZNUSTI J UPLIE .................................................................. 117

JSKAZm\NJEAI.L\110\'EJEDNOE \'lll!UNACJEZAIIVAI.NOSTI ([fJ.:IlU .......................... 119

Ul'UTA JE PI\ATILAC MILOSTI. AZAJJLUDA PllATII~\C NESfiliE ..................................... 121

FAUl (AI.LAIIU\~\ IJOUIIOT.\) l MILOST ................................................................ 123

uPliTA l DL\GOUATI ... ................ ........... ................... ..................... .. ....... .. .. .. 121

STA~JE 1\0U.\ l'lliiJKO~I UMUUN.J.\ ILl LSKIL\tl\\\~,\ ........................................ 115

ODLO~IAK 0\i\NAESTI: OD.\ZI\:\NJE ALLUIU l KJEG0\'0'1 POSL\NIKti. S.,l\:S .................. 116

ODNOS 1\.\0EIL\ (l'llEIJODIIEDEXt\) l ERI.I \TA (\:J EliSI\ lli NJUOGA) .......................... Ul

ODLOMAK TRINAE~'TI: TLll!\(ENJE AJETA: "NEYJEIINIK JE EJTANOV SAUESNII\

PilOTIVNJEGOVOG GOSPOfJAIL\.'' .......................................................................... 1:32
POJANJENJE ALLA IlOVE lJ LIZINE l PANJE PllEMA \:JEilNIKli .................................. 1:3:i
ODLOMAK {:ETilNAESTI: SLIEDIIENIO ~P LiE l SlJEDBENICI ZAllL~liE .......................... l :i l

j.\SNOST l'LT.\ bi'FfC l Pl;T\ Z.\llLl!DE .............................................................. l:i l

\lliJED~OST \SII\ll.\ .................................................................................... t:i5

RIZNICA ZNANJA/ 437

l'~T IL\Z\'IlATNIK.\ l

PLT \:IEIINII\,\ ................................................................... n5

ll \ZUK.\ IZliEOl .\LL\UOrlll TIEJ~IK.\ l .\LL\110\111 ~EI1 11lj \TElJ.\ ........................ l:i9

ODLU~L\K PETNAESTI: OO~OME TO 11011 \'OLJIU PHEZIRE ....................................... liO

OS\1\TAN.JE N~ ISIIOU l IIEZllTXfE .............................................................. Ill

ODI.mUK ES~.\F,.STI: TOL\EXJE ,\JITA:

NE \'OI.ITE NETO. \ 0~0 MOE BITI 0011110 Z.\

ns: ............................................. l 1.>

ISI1 liNJA\~\N.IL\LL\IIO\lll

N.\RIWOI .................................................................... J 16

PREPI:TA.\JE sn:\Rl .UL\IIL ........... .................................................. ......... 117

OSLOBAJJANJE S!lt\ OD S\'EGA TO G.\ Z.\01\FPW ............................................... 117

UlllOMAK SEDAMNAESTI: \'EUKI UIIIAD- OO llBA SP110rt1]EVI~L\ ll~E .......................... 118

ODUDL\K OS.\M~AESTI: DO\:\ EJJQl.llS............................................................ 119

OllLOMAK DE\'ETMESTI: n;~L\CENJE AJET.\:

"TI Sl ZATITNIK MOJ NA OVml J NA ONOM S\'I.Jlrl'li.'............................................... ISO

ODLOmK 0\:\DESETI: T~~I.\EK.IE .\JET.\: "0:\ \:\.\1 JE ZIIJL PUGOD~O" l i:1~10: ......... l 5l

ZEMlJ.\ JE POP~T K.\MILE POSLli~E ......................................................... 1.52

Pll0l\'1.JENJE l POVJL\T.\K ALLAH~ ............................................................. 153

ZN\1\0\1 ALL\110\1 JEDKOE. TEYIHD.\ ............................................................. 153

ODL03li\K 0\'t\DESET l Pll\1: TIJ)IAENJE SQlE ET-TEI\ASIR ....................................... IS l

llAZLIKA LZMEDU ZAOKUP~IENOSTI (/l/1..1) l ZAUZETOSTI (:I61J .......................... 155

l'OKGDENOST Z.\01\l'PLJENOSTI DITII\IHI ......................................................... 155

l:\ TO Usn;\IL'\OSTI (0\:IEK POSJEDliJE ........................................................ 156

ODLOMAK DVADESET I DIWGI: TU~L\ENJE PllVIIJ AJETA SLTIE EL-Ai\l](EllUT .................... 156

ZAKON JSKUE,'JJ\ l POSTOJ\NOSTI NA ZI~II ..................................................... 158

kO IL\DJ ALL\IIOYOG Z.\DOYOLJST\i\ NE MARI Z,\ SfiDBml LJ()DJ .......................... 159

ISKUENJE YJEilNIKA ................................................................................... 161

GRUESJ, NJIII0\'1 lZROCL KAKO SE OISTITI OD NJili. TE POSLJEDICE Glli.IEENJA ...... 161

SllDB.\ .JE OD EJTANA .................................................................................. 165

ODLO~IAK DYADESET l TllEt:l: JECANJE Pili SLUANJu KUR'AN,\ ................................... 167

TREE POGLAVLJE ................................................................................ 169

O HADISU ALLAHOVOG POSLANIKA S.AV.S............................... 171

OilUlMAJ\ Pil\l TAI\1\\lliK, BOGOilOJAZNOST. JESTE l; snu,..................................... I71

438 l

fb n Kajjim e l-Dzevz ijjc

S'm\llNOST T,\K\~\lliKA - UOGUBO.JAZNOSTI .................................................... 172

AMIIICI.IA (ll/;JIJ/!A) !ISKRENA ELJA (IUMJ.I) ZA POSTIZANJEM CILJA ....................... l72

ODLOMAK IHilM \JEIIO\:JESNIKA UPUTt\ NAJPOTPUNIJA JE liPtiTA .......................... 173

OBAVEZE U ISL\Mli .......................... .. .......... ....... ... .. .. ...... .. ........... .. ... ......... 173

\'USTE PUTNIKA KA ALL\ JIU ......................................................................... 171

VRJ.JEDNOST NAFILL DOllROVOIJNIII fll.\OET.\ .................................................. l i5

ODLOMAK TREI: OPRO~'T liES~~CI~L\ li BITKI NA BED Illi .......................................... li6

ODLOMAK ET\'RTI: LIJEPO l ASNO STJECANJE DL"NJALliKIII DOBARA ...................... 179

ODLOMAK PETI: ~IOIUL ALLAIIOYOG POSINJ!KA, S.A.\~S .. l NJEGOVA llOGOllOJAZNOST ........ 180

ODLOaL\1\ ESTI: SLIJEENJE SUNNETA. PRAKSE ALL\l!OVOG POSLANIKA, S.A.V.S......... 180

VRIJEDNOST SLIJEENJA SUNNETA ......... ............... ....... .. .... .. ........... ....... .. ...... lBO

KROZ SUPROTNOSTI IIASPOZNAJ li SE ST\Ml .................................................... 181

ETVRTO

POGLAVLJE ........................................................................ 183

O METODOLOGIJI ISLAMSKOG PRAVA ........................................ 185

ODLOHAK PRYI: ZAPOS'I~\\'LJANJE NAilEDENOG VEI JE GillJEII

OD INJENJA ZAllRANJENOG ............................................................................. 185

PETO POGLAVLJE.................................................................................... ~os

O ZNANJU I UENJACIMA ................................................................ 2.07

OOLO~L\K PIWI: VRIJEDNOSTI ZNANJA l VJEROVANJA ............................................ 207

RAZLIKA IZ~IEDU STYI\RNOG ZNANJA l ISPilAZNOG TEORETISANJA ........................... 208

ODLOrtiAK DROGI: STEPENI ZNANOSTI ................................................................. 211

ODLOMAK TREI: VRSTE ZNANOSTI ...................................................................... 212

YllSTE ZNANJA ......................................................................................... 212

VRIJEDNOST ZNANJA M.IEJll SE VRIJEDNOU ONOGA TO IZ~A\~ ............................ 213

NEKE ~IAIL\NE ZNANJA l NJEGOVOG PIL\KTIKO\~JA ........................................... 213

~POTPONJENI !~IAN ...... .... .... .... .. .. ................. ... .. .. ...... ........ ............. ........ .. 211

ODI.O~L\K ETVRTI: ~ENJAK SE TllEllA PL\ITI DUNJAWKUI ZA~IlG

l ZJ\NESENOSTI DUN.)AU.iKOM ...................... ...... .................................. ............ 211

OPOIIONJAKU NEZNALICI! ~EN.JAK~ RAZ\1L\.TNIKU ........................................... 218

ODLO~L\K PETI: OSOll h~ E POK\~\IlENIII ~ENJAKA ................................................ 220

ODLOMAK ESTI: TmiELJ ISTINSKE SREE ......................................................... 221

ODLO~L\K SEmil: L111.)EilENOST EIU.)KfA ........................................................... 2~ 1

RIZK ICA Zl\AI\JA f

439

\1\STE Z.\\1STI ........................................................................................... 121

ZL\TNA SllEIJI N,\ ................. .... .. ............ ... ....... ... .. ............. .. .. .. .. .... ........ ..... 21 ~

NAJASNI.IE ZN1\N.JE ................................................................................... 225

ESTO POGLAVLJE ............................................ ................................. 227

O SRCU r NJEGOV1M RADNJAMA .................................................... 22 9

ODLOlL~K Prt\"1: 1\0IUSTI BUGOBO.IAZ~OSTI. t\K\1UJJ\.\ ............................................. UlJ

ODLU)IAI\ DflliGI: PlliJESTULJE MILOSTIVOG l SllCE llOIIA ......................................... 2:~0

ODLO~IAI\ TitEI: S'I:\ULO SRCA ............................................................................ 2:32

Oll LOM.\l\ ETVIlTI: 1\RLTOST SRC\ l NJEGUYO PROS\~hlllENJE ................................ 233

ODLml.\1\ PETI: 1\0IUSTI 000,\CI\:\~A LOBI\JENIU NA\11\.\ ........................................ 135

ODLO~I.\K ESTI: S\11\0 JE SRCE Z.\ NE~fO \"EUNO ............................................... 2:!1

ODLOMAK SEmil: liTJEC:\j MISU l lllEJA ............................................................. tH

EJ'f,\NSKO OOAPTA~i\NJE l PROLAZNE MISLI ................................................... 239

ODLO~L\1\ OSMI: !iSTRAJNOST UOLI\\N.Jli ZDrtA\' OG SRCA ........................................ 1-10

ODLO~L\K DEYETI: ~STIL\J~OST ~.\ PlUV(I)I PLTI .................................................. 211

ODLO~L\1\ DESIITI: \]Eih\1K E BITI NAGIL\DE~ S 0\:\ DENNETA ................................. 211

ODLOi\L\K JEDANAESTI: \1lSTE ZUliO.\. SUSTEZANJE IL\I AU.\IlA ................................. US

NAJVREDNIJI ZUIID ..................................................................................... U9

ll.\ZUIG\ IZ~IEDU ZffiiDA (SUSTEZANJA) l \'EllE.\ (OURIC.\NJ.\) ................................. 2-19

SEDMO POGLA.\!LJE ............................................................................. 251

O IMANU l KUFRU .............................................................................. 253

ODLOMAK PrtVI: STI\\RNOST !MANA, \]ERO\~\NJA .................................................... 253

ODLOMAK DRUGI: SVI TVRDE DA \~IEIWJU .............................................................. 25 l

ODLOMAK TllF.I: TEMELJJ KUFllA- NEVJEilSTVA .................................................... 257

OSMO POGLA\!LJE .................................................................................. 261

O UZROCIMA POSLJEDICAMA

I NAINU IENJA GRIJEHA ........................................................... ~63

ODLO~IAK Pil\l IL\ZLUZI GRI]F.ENJA .....................................................................263

JEDNI GRIJESI

POZI~\JU

DRUGIMA .................................................................. 26,J

SL\DOST TE\'UIDA ti SRCfi ............................................................................ 265

ODLO~IAK 111\LGI: KAl\0 EJTAN ~\PAO.\ ('0\JEI\.\ .................................................... 166

ODLO~l.\K TitEI: lt\ZLOZI GRIJEE~J~\ ................................................................ 266

44.0/

Ibn KaJJim cl-Dievzijje

Uli lU \l\~ [~1 \liTI: Illi L\\ Z.\\ll\lU 1\0.10.1 \UlJE GHUL\1 ...................................... 16;

IIIIUI\1 \~ PUl: UlTJEC.\Jl J Tll\G0\1\L\ ISTl~lll. \I .......................................... 16a

tllll.tl\1 \~ \PiTl: iJ(I\j[ OD GRIJEIL\ ............................................................... ~19

lllllll\1 \~ \[0\11: Z.\.\l\J SlSTEl.\.\J.\ OD GRUDI.\ ................................................... ~;n

DE\'Ef'O POGLA.\ LJE ........................................................................... :::!73

O PU11\j !Cl ~ lA KA ALLAHU .................................................................. 2:-5

Illi Ul\ l\~ 1'11\ J: PUTIUJlE Z.\ PlT DO \TII~:OG OU\ .............................................. 2;:i

UUI.U\1\~ ll Ill Gl: \.\J\llED\Ul ZU\R - \TIJL\\JE l Sl.\\ UISIE.\l.L\11 \ lZ\I~\U!; .... ~ib

UIIUI\1 \~ THE( J: ~ \GIL\D.\ Z.\ POS\'EE'\OST .\LL\IIl ............................................. 1;;

IJIIUnL\~ LET\'IIll: ZliiD - S[STEZ.\NJE OU OlNJ,\LuKA ...................................... 1ill

OIILOM.\1\ 1'~1'1: \'llSTO \'EZI\:\XJE ROB.\ Z.\ S\'OGA GOSPOIIAJI,\ ............................... 11l:i

I'OSTlii'CIIHI IIA IZ~IEIJU INJENJA NAilEDENUG l OST.\\'1..1.\NJA ZAIIIL\NJENUG ............. 211 1

Olll.llMA~ ESTI: MALOUROJNOST I 1 GTNl~\ Kt\ .\LLAI!ll. \ MNOTVO PIIOP.\1.111 ............... 235

~ \1\U Sl1 POSTLPAU NEPIIIJ,UEIJI AlL\J I0\~11 POSL\NIK,\, A.S............................. 1Hlt

I'OSLIEIIII'\ ll\ZII \ENJ.\ SUUDllL\ ................................................................. 1Hi

USUI ll \ll\ ~lE OO I'Oill.EI'E Z.\ D(;NJ,Ull<O~I ......................................................... 28i

DESETO POGLAVLJE ...................................................................... 289

O DUBINA.t\1A DUE ........................................................................... 291

UIILU\1 \~ Pfl\ 1: 1\.\~0 POPIL\\lTl SYOJE ST.l\IE .................................................... 1CJI

ll\\1 Sl T\'OJ\ .\IIIRIJSI\.\ IDlC.\ .................................................................. 2?2

OOL0\1\~ ORl Gl: lJt~ DOL\ZI S LJ[Il.\\lJ[ ....................................................... 19:i

OUL0\1\~ TRtll: OSODI.\1 SIT\IL\1 IJ[DSKE PLE\If..\IT0~11 l ~ \\ RE.\OSTI ............... 291

IZliO ll Snlit liJ P.\T\JE ............................................................................. 19.1

Illi Ul \l\~ [JJ\'RTI: ~ORISfl ISI\REXOSTl ............................................................ 196

OUUI~I \~ PETI: N.\ Plif KA ALLurr GZ\'IES0.\1 ................................................... 29i

IHIUli\1 \l\ ESTI: \'!liJ\ ROD.\ IDLEDli POII\\\I.E l PO(; fillE .................................... 1911

\~\NUST TE\'FJ!\,\ - ALL\110\"E liP~TE .......................................................... 298

IIIII.U ~IAK SEliMI: I'IIEPIUlKE NA PUTU ............................................................... 299

0 11 1.0~1.\K OSMI: .......................................................................................... :100

l\;\ KO (:F.~ bi'IIZN.Hl S\'OG.\ GOSPODAIL\ ......................................................... 300

1'01'11.\\:\K S\'UG \ ST.\~.\ ............................................................................. :10 l

I'Ot,lii\'UST \El'IJZ.'i\\.l\1.\ GOSPOD.\JU S\'E\'I\JJ:G \ ........................................ :102

RIZK ICA ZNANJA l

441

O\]El\ S~Ul SEIll TLTl l 'il .................................................................. :{03

\'IUJEO~OST

.\UL\L\ .................................................................................. :{03

\]EIL~IK 1\0JT JE sroz~.\0 SVOGA t;OSJIOD.\IU (:lflff) .......................................... 303

ll LIlAV PREMA ALLAJIU................................................................................ 301

OOLOi\IAK DEYETI: FUI\USII1\N.IE PANJE SAi\10 NA ALL:\JIA LiZVIENIJG ....................... 301

ODLOMAK DESETI: PRIZNA\\\NIE l li\\\NJE .\I.L\110\'lll OL,\f;ODXfl ............................... 30 J

\LL\IIOVE OL\GOilKfl ..................................................... ............................ 305

PllA\lLO PRO)IJENA .................................................................................... 306

ODUnl.\1\ JED.\J~AESTI: OSODI~E \1tiJEil~E l ~1\IUJI\1 D~E .................................... 306

[~\SNA l PLEMEXITA llGA ............................................................................. 307

SUSTEZANJE OD NASilJA l NEMOIL\ L\ ............................................................ 307

ODLOMAK D~\NAESTJ: UPOZNAJ SERE PONAJPIIJJE .................................................. 308

ODLOMAK TRINAESTI: TU JE ALLA l!. I1AKAKO DA GA NE ZAVOLI .................................. 310

ODLOMAK ETRNAESTI: D\1JE \'llSTE l.lliiiO~IOilE ................................................. 311

ODLOMAK PETNAESTI: ~\ST.\~\f-, DOOIL\ l ZL\ .................................................... 311

IL\Z.UIUANJE OJUL\ll0\1M UL\GOD.\TI~l\ l Sn'OilEi\11\lA ................................. 315

POKIJDEN.\ IL\ZMIU}u\1.\ ......................................................................... 315

JEDANAESTO POGLAVLJE ............................................................... 317

fZ IVOTA DOBRIH PRETHODNIKA .......................................... 31 9

ODlOMAK PllVI: POSLANIKOVA SKROMNOST PIIILIKOM POUJEUE l OSVAJANJA .................. 319

~liNU ER SLAVE l DOSTOJANST\~ ...................................................................... 320

UPOTPUNJENJE PODJEDE l LnJEI'AVJ\NJE DENNETA .......................................... 321

OULO~IAK DRUGI: \1tUNE EUU UEKIL\ ES-SlDOJKA. R.c\. ........................................ 322

ODL03L\K TllEJ: KAZf\~\NJE OISL\M[ SEUL\&\ EL-E\RISIJA. R..\.......................... 328

ODWMAK fTYRTI: ISKR\ lZ lrOTA 0.\lE.IL\ D. ADDL'L\ZIZA ...................................... 331

DVANAESTO POGLAVLJE ............................................................... 335

POUKE I SUPTILNOSTI ....................................................................... 337

ODLOMAK PRVI: ISPtiNJF.NJE ZAVJETA DATOG ALL\llG UZVIENOM ............................. 3~7

ODLOMAK DRUGI: UITAK JE Sl%\~1 AMHICIJE ....................................................... 313

ODLOM.\K TitEI: KADA lli ISTINSKI POZNA\i\0 lf[iDE. NE Bl SE NJ IMAAUli .................. :i Jj

ODLOAL\1\ l'ETYRTI: DGNJ.\LLK SE MIJENJA l PROL\ZI .......................................... 316

442 l

rb n KajJilll e l - D i c VZ ijj e

UULO~L\1\ PETI: AI.L\110\:\ mlllliiST l' ST\:\IU ~J li [0\]EK.\ .................................... :{ 18

ODLIIM.\K ESTI: UB.\\1ZE OllG\~\ .................................................................... :m

OOUli\IAK SEUJ\11: lJESET NEKORIS~III SW\RI ........................................................ :{50

OOUI~l.\K OS~II: li\'I.JEI\ TEI KA \'E~\1 l \'REilNIJE11 ............................................ :iS l

OOlOlL\J\ DE\Til: lTJEC.\J STIL\STI .................................................................. :ti2

ODlOMAK llESETI: Sl;STEZ.\N.IE UU IJGNJALll-v\ l OJ..1lfl\N.JE .\LL\JIII LZ\'IENOM ......... :i52

OIJLO)IJ\K JED.\N.\ESTI: OM.\LO\:\W\NJE GIIUEIL\ ............................................... :is:{

001.0.\L\K 0\:\~.\ESTJ: J.aD.\ SE lI\:l'JE. LEZXET. SlL\Til\ POKllJENIM ................... 3:55

Olli.IIMAK Tili NA EST!: STVA liNOST TEIHf..1tU. OSL\NJANJA N,\ ALL\ ll,\ ................... :i36

OLIUUIAK ETilNAESTJ: BRIGA OSllCO l IITI.JENJl: ................................................. :m

OOLU1\I \J\ PETK\ESTI: SfiOSJE.\JNO~i S\'JER~II:Dl\ .............................................. :i57

OJJI.OMAK ESNAESTI: TRI \'llSTE AlL\110\'111 lli.AGOO,\TJ .......................................... :{58

OlltO~IJ\K

SEDAAIN,\ESTI: STEPENI SPOZN,\.JE ALL.\IJA UZVlENOG .............................. :i59

OJJLO~l\K OS.\'I'J.\ESTI: NEZ~ \'\JE DONOSI POTEKOE .......................................... 360

OJJI.OMAK DE\'lTNAESTI: Sl:\JANJE ROD.\ PllED ,\LL\IIOM LZYIENml ..................... :i61

OIH.mlAK DVADESETI: TRI KOiliSTI ............................................................... :i61

OlllOlL\K O\:\ UESET l PR\l ST.\L~I PtTNifl .......................................................... :i61

TRINAESTO POGLAVLJE ................................................................... 363

O SUPROTNOSTIMA ........................................................................... 365

OlllO~IAK PRVI: NEKI ZNAK0\'1 AllfllliTSl\E S!lEE l PflOPASTI .............................. ~65

1\l:IL\J\lETI. PO~\STI ,\LL\TIOrm ODAllll.\NICI~L\ ................................................... :366

ALLAI!O\'E JliJ\GODATI .... .. ...... .... .... .. .. .. .. .. ... ... .. .. ... ... .... ... ............. ............... 366

ODLOmi\ DilUGl: KAlBLI UOJJilOINST\'.\ ............................................................. :~67

OULU~L\K TllECI: NAJKOIUSMJI l ~\JTETXIJI O\'JIK .......................................... 369

IIJJI.O~IAK ETVllTI: VRSTE Zi\IL\IIA l NJIIIOVUG ULAGANJA ..................................... :~69

OllLU~L\K PETI: K\miEL\NJE IZMED~ EJTANA l AIELEKA ...................................... 370

OOI.OM.\1\ ESTI: Sl~ .\DEMO\" IZ.\IEut l GLED.\ l f'O~lE.~JA ........................................ 372

LAI!KUl4\ l POKflETLJIVIIST TIJEL\ l NJENOST J MEIIKOA DUE ......................... :m

rm;ouNosr. 0.1.1r.......................................................................................... :{it

llT\'OUJ\JE ll.\01 BOLJEG J I.II:PEG JYOT\ ........................................................ :~i l

ODLO~L\K SEll M!: \:\NOST ZI KM.

\'EU\~JA .\LI.\11.\ l:ZYIE~OG.I (j]\JL\. ZAII\:\1.,11\~\NJA ........................................... :i~5

RIZNI CA ZNANJA /

443

OOLU\1.\~ OS~II:

POSL.JEillfE (;HI.JEIL\ l Dl G.\ ........................................................ :{~;

ODLU~I.\K DE\"ETI: ll\ZLIK.\ IZ.\IEOL 11.\L\L\ l l.\Oill'{JE~OG riTid ..................... 31U

l lUG.\ R.\Z[)L\ .. ........................................................................... ........... JiU

rOZN.\\~\7\JE GZROI\.\ l I'OSL.JEDil~\ ............................................................... :{78

OlllO~L\K DESETI: IZYOil DO ll filii J IZ\'OIIlOIII OSO DINA .......................................... 379

SKR~ENOST ZEMLJE .................................................................................... 380

NAJU\" \\\TRE ............................................................................................ 380

OD LOm~ JED.\K\ESTI: K.\KO POSTII ISKHENOST. JUL\S ........................................ :381

L.J[It\r PllE~L\ POII\:\tl l Z.\IIY\U ............................................................... 381

00\{05 Plll\ O~l~l\ 1\0JIIIULE l OXIM1\ ~OJI Kt;DE .......................................... 32

IIOL0\1.\~ 0\:\XESTI: rEZI'M\IE SRt:\ lTI.JEL\ 'L\ .\LL\JL\ L'Z\lE~OG (fT/A ll) ................ 382

OIJI.O~UK TfiiNAESTI: ...\Uu\11 NI,JEilNilM CO\]EKti

0\'ASllG\ li N.JEillliMA ~lEGOml NIJE lJAO!'' ........................................................ 381

ODLOMAK ETUNAESTI: SU.JEilEN.IE 1%\VUG PuTA DU ,UL\IIAUZVIENOG ..................... 3115

OOLO~L\K PETN,\ESTI: l\llOil I'OKOilNIIII1~\IJOil GllE~lJKA ...................................... :JH6

ETRNAESTO

POGlAVLJE ............................................................... 389

RAZNOVRSNE PORUKE ...................................................................... 39t

ODl0.\1.\1\ Pll\1: ~APO\IEXE l SLI;ESfiJE ............................................................... 391

ROll l NJEG0\1 Glli,JESI ............................................................................... 392

SA\JET DliI ............................................................................................. :395

ODLOMAK DllliGI: KORISTI l MUIJilOSTI ............................................................... 396

ONI KOJI ODilAC~JU SIJD Klffi'ANA l SUNNE'f,\ ...................................................... 397

SUSilETl l DRliENJ.\ S OJL\mt .. .. .. .. .. .. .............. .. .. .. .. ....... .. ........ .. ........ ........ lO:~

OOLO~L\K TREI: llAZNOUKI S\\JETI .................................... .......................... 10 l

OOL0".\1\ ET\llTI: IM.\~SKE PO ll~ !\E ................................... ............................ 105

001.0\L\J.. PITL: S.\\:JETI l l111li\E ................................................................... 107

0111.0"\K ESTI: OPORtii\E l PIIIJSTIC\JI ............................................................... 109

OIILO\l\X SEDMI: INJENICE l FINESE .................... ........................ ........ ........... lli

OIJto~L\K OSm: SV.IEIJO EN.IA 11lll llflAIIWIA S(j])nJNE ........................................... 113

Olli.O~L\K DEV11'1: POSLJEIJII:E GltUEIL\ ................................................... :........... ll!

OIIL!l\1 \K IIESETI: POGI\E l S.\\'JETI .................................................................... 115

UOL0\1.\J.. JED.\N.\ESTI: lliSEill l Put J.. E............................................................... 119

\1.~1

IZIIEH \IliJI lL\lt\ 8. ~IES[01 R..\............................................................ 119

11111.0\1 \~ ll\\\ \E.\TI: lllj[Lil.\ OP03lEXr ............................................................ 117

lllli.U\1 \~ Tili\ \E\TI: I'Ol \1 RIJEI ............................................................... 11a