Vlado Pandi

UDK 371.3
UDK 811.163.42

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

ISSN 1845-8793

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

Pregledni znanstveni lanak.
Prihvaen: 15. lipnja 2008.

DRAMSKI TEKST KAO LINGVOMETODIKI

PREDLOAK U ANTICI
Vlado Pandi
Filozofski fakultet
Zagreb

SAETAK: U okviru znanstvenog projekta Dramski tekst kao lingvometodiki

predloak pripremamo posebnu knjigu s povijesnim pregledom uporabe dramskoga teksta kao lingvometodikog predloka. Ovdje donosimo saeto poglavlje o antikom ukljuivanju dramskog teksta u uenje jezika.1
Kljune rijei: dramski tekst, lingvometodiki predloak, antika.

I.
Nema prijepora meu znanstvenicima da postoje mnogi i veliki razlozi za neprekidno istraivanje dramskoga teksta kao lingvometodikog
predloka. Gotovo dvadeset etiri stoljea teoretiari i praktiari uenja
jezika istiu njegovu veliku i nezaobilaznu vanost u stjecanju jezinih
znanja, sposobnosti i umijea.2 U skladu s time openito se tvrdi da ni
jedno povijesno razdoblje nije bilo bez dramske knjievnosti u odgoju te
da je znaajno utjecala na intelektualni, moralni, estetski i radni odgoj.3
Povijest recepcije knjievnosti svjedoi da su obino manje umjetnika ona knjievna djela koja sadre izrazito istaknute odgojne poticaje i
aluzije,4 pa na poetku treba istaknuti da i dramska knjievnost utjee
1

3
4

U dvama brojevima asopisa Hrvatski (2008.) objavljujemo petnaest tekstova koji su nastali
u okviru i raznovrsnoj suradnji na znanstvenom projektu Dramski tekst kao lingvometodiki
predloak.
Sustavno ukljuivanje dramskoga teksta kao lingvometodikoga predloka, utemeljeno na
rezultatima znanstvenih istraivanja, moglo bi unaprijediti nastavu hrvatskoga jezika. Podignue jezinih znanja na viu razinu, ojaanje sposobnosti komunikacije i umijea stvaranja
tekstova izravno e utjecati na ukupno pouavanje te odgoj i izobrazbu mladei.
Usp. Vlado Pandi, Putovima kolske recepcije, Zagreb, 2001, str. 5-10.
Isto.

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 9

4.10.2009 18:57:00

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

na specifian umjetniki nain, osobito na komunikacijske mogunosti

osobe koja recipira dramski tekst itanjem, sluanjem ili gledanjem kazaline izvedbe.5
Dramski tekst je prema povijesnim izvorima ve sustavno zastupljen u grkom kolstvu krajem 5. i u 4. st. pr. Kr.6 Neosporna je stara
istina, izricana i ponavljana da knjievnost ini ljude vie ljudima,7 a koliko od pamtivijeka u tome sudjeluju dramski tekstovi, nije lako odrediti
jer to ovisi o razliitim okolnostima. Obveza usmjerivanja mlada ovjeka
na plemenit ivot u zajednici8 moe se ostvarivati traenjem novih putova za recepciju dramskih tekstova s prikladnim oekivanjem uspjenosti ukljuivanja dramskog teksta kao lingvometodikog predloka.9
II.
Dramski tekst kao lingvometodiki predloak u staroj Grkoj imao
je vrlo vanu ulogu ve krajem 5. st. pr. Kr., to se moe dobro zakljuiti prema povijesnim izvorima koji svjedoe da su svi slobodni graani u
Ateni odlazili u kazalite,10 a dramski tekstovi su usklaivani s njihovim
ukusom,11 uglavnom pomno usmjereni na odgoj ovjeka u skladu s tadanjim idealima12 bez zaborava da je za ovjeka vano stjecanje govor-

5
6
7
8
9

10
11
12

Usp. Ernst Fischer, Von der Notwendigkeit der Kunst, Frankfurt am Main, 1958, str. 56.
Usp. Charles Pietri, Les origines de la pdagogie. Grce et Rome, u: Gaston Mialaret Jean
Vial, Histoire mondiale de lducation, Paris, 1981, str. 140-151.
Usp. V. Pandi, n. d., str. 5-10.
Traenje svrhovitih naina ukljuivanja dramskog teksta u odgoj i izobrazbu, u ivot pojedinca
i zajednice, podrazumijeva uspostavu odnosa prema drugima u skladu s etikim naelima.
Znanstveni projekt Dramski tekst kao lingvometodiki predloak tijekom iskuavanja, prosudbi, provjera i ocjena uspjenosti raznovrsne uporabe dramskoga teksta kao lingvometodikoga predloka najvjerojatnije e jo jednom dokazati njegovu veliku uinkovitost. Na temelju
istraivakih rezultata osmiljavat e se i usustavljivati primjena, pozorno opisati i predstaviti
svrhoviti pristupi, postupci i metode koji bi trebali unaprijediti nastavu hrvatskoga jezika, ojaati komunikacijske sposobnosti hrvatske mladei, podignuti na viu razinu hrvatsku kulturu
itanja, sluanja i gledanja, poboljati uporabu hrvatskoga standardnog jezika u razliitim
tekstovnim vrstama, funkcionalnim stilovima i priopajnim sredstvima. Uiteljima i profesorima hrvatskoga jezika istraivaki bi rezultati trebali pripomoi u usavravanju nastave i
jaanju motiviranosti za svagdanji posao, a buduim istraivaima otvorit e i nove vidike.
Usp. Znanstveni projekt Dramski tekst kao lingvometodiki predloak, www.zprojekti.mzos.hr
Usp. Siegfried Welchinger, Povijest politikog kazalita, Zagreb, 1989, str. 21-22.
Usp. Maurice Dbsse, Introduction, trait des sciences pdagogiques, Paris, 1977, str. 5.
Isto, str. 30.

10

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 10

4.10.2009 18:57:00

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

nikih znanja, sposobnosti i umijea.13 Meu grkim dravama Sparta i

Atena su najoitiji primjeri razlika u odgoju, pa i razlika u odnosu prema
ulozi dramskoga teksta.14
Spartanski se odgoj temeljio na vrlo upornom jaanju tijela jer se
tvrdilo da jako tijelo osigurava i duhovnu snagu koja im je bila potrebna
u nadmudrivanju neprijatelja, pa je njihov odgoj bio kolektivan, vojniki,
u strogim dravnim vjebalitima. Uz svakodnevno tjelesno vjebanje i
uenje ratnih vjetina u odgoju je bila znaajno zastupljena i glazba, a
gledanje, primjerice, Eshilovih i Sofoklovih tragedija te Euripidovih tragedija i komedija smatralo se nepotrebnim pa i nedopustivim.15 Meu pobjednicima na olimpijskim igrama bilo je najvie Spartanaca,16 ali njihovo
je govorno izraavanje bilo najskromnije meu svim natjecateljima.17
Dok se u Sparti neusporedivo idealizirala Ahilova snaga, u Ateni su
ponajvie slavljene Odisejeve osobine.18 Budui da atenski odgoj nije
bio ni ratniki niti podloan zajednikim interesima i nastojanjima, dolazile su do izraaja individualne sklonosti i darovitosti.19 Dramski tekst
je bio gotovo svakodnevno zastupljen u odgoju,20 pa je i vrlo znaajno
utjecao na odgoj mladih ljudi, posebno na njihovu kulturu, znanje, sposobnosti i umijee govornoga i pismenoga izraavanja. Veina uenika
gotovo da nije proputala ni jednu kazalinu izvedbu grkih tragedija.
Eshil (oko 525-456. pr. Kr.), prvi veliki grki tragiar,21 otac
tragedije,22 svojim jednostavno strukturiranim tragedijama je isticao
uzviene osjeaje i kreposti, a u kolskom i obiteljskom odgoju je uz do-

13

14
15
16
17
18
19
20
21
22

Istodobno su Ilijada i Odiseja bile prva i glavna lektira, upute za izraavanje, jezini prirunici, udbenici povijesti i zemljopisa, ali i etiki i vjeronauni udbenici. Homer je uitelj Grka
u moralu, politici, filozofiji, umjetnosti, pa i u ratnikom umijeu. Usp. Henri-Irne Marrou,
Histoire de lducation dans lAntiquit (Le monde grec), Paris, 1960, str. 35.
Usp. C. Pietri, n. d., str. 140.
Prema Plutarhu uenje jezika izrazito je bilo ogranieno. Usp. Jean Assa, LAntiquit, u: M.
Dbsse i G. Mialaret, Trait des sciences pdagogiques, 2, Paris, 1971, str. 26.
Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 43.
Usp. Vlado Pandi, Sitni prilozi za povijest uenja i pouavanja govornitva, Split, 2007, str.
26.
Tipini homerovski odgoj nije razlikovao vjebanje duha i tijela. Usp. Mate Zaninovi, Opa
povijest pedagogije, Zagreb, 1988, str. 20-23.
Isto.
Usp. C. Pietri, n. d., str. 140-141.
Prije Eshila poznati su kao uspjeni tragiari: Tespis, Heril, Pratina i Frinih. Usp. Milivoj Sironi, Klasino razdoblje, u: Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 1977, str. 91-92.
Isto, str. 93.

11

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 11

4.10.2009 18:57:00

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

prinose stjecanju znanja, sposobnosti i umijea jezinoga izraavanja

pridonio ouvanju ljudskosti, pravednosti i moralnosti.23
Sofoklo (497-406. pr. Kr.) ponajvie je utjecao na razvoj tragedije i kazalita, poveao broj osoba u koru, intenzivirao dijalog kora i
glumaca,24 a zasigurno je neprocjenjiv njegov utjecaj na umnoenje kazalinoga gledateljstva i jezino izraavanje mnogih suvremenika te dolazeih narataja. Slavio je pojedince koji ne prihvaaju sudbine to ih
odreuju grka boanstva, poticao na odbacivanje nametnutih stega,
posebice onih koje su nametnuli vlastodrci, a onemoguivale su ovjeka da bude istinski slobodan u izraavanju.25 Govorei o svome mlaem
suvremeniku Euripidu, Sofoklo je zakljuio da Euripid predstavlja ljude
kakvi jesu, dok ih on pokazuje gledateljstvu kakvi bi trebali biti.
Nedvojbeno se Euripid (480-406. pr. Kr.), kao ni jedan grki tragiar
do tada, usmjerio na svagdanju zbilju.26 Nije prihvatio nepromjenjivost
sudbine niti neupitnost proroanskih poruka, a otvoreno je propovjedniki ponudio kao filozof na pozornici27 i odgovore na pojedina aktualna filozofska, politika i socijalna pitanja. Nije bio optereen ugaanjem
ukusu kazalinoga gledateljstva,28 ali bio je prihvaen kao uitelj, odgajatelj, te je utjecao na podignue razine govornoga izraavanja.29 Nudio
je govornu karakterizaciju likova, mukih i posebice enskih odlunih,
razumnih i nerazumnih, neogranienih u ljubavi, donositeljica sree, ali
i nesree ljudskom rodu, smirujuih i burnih temperamenata, sebinih
i promjenjivih karaktera, nezaustavljivih robinja ljudskih strasti, mudrih,
plemenitih i portvovnih za uzviene ciljeve itd.30 Njegova dramska djela
(ponajprije tragedije, ali i komedije) utjecala su na odgoj atenskih govornika vie nego djela ostale dvojice velikih tragiara.31
Aristofan (445-385. pr. Kr.), ponajbolji grki komediograf,32 najistaknutiji predstavnik stare atike komedije,33 zanosni branitelj atenske de-

23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33

Usp. C. Pietri, n. d., str. 19-74.

Usp. M. Sironi, n. d., str. 99.
Isto, str. 101-102.
Isto, str. 104-107.
Isto, str. 105.
Isto.
Usp. C. Pietri, str. 71-72. i 74.
Usp. M. Sironi, str. 114.
Usp. C. Pietri, n. d., str. 19-20. i 78.
Usp. M. Sironi, n. d., str. 124.
Najstariji su atiki komediografi Hionid i Magnet te Kratin i Eupolid. Isto, str. 123.

12

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 12

4.10.2009 18:57:00

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

mokracije, estoki protivnik ratoborne politike, kritiar morala svojih sugraana Atenjana te zapostavljenosti i loa odgoja, suprotstavljao se
mrnji pripadnika drugih gradskih zajednica i drava, odbacivao sklonosti prema pustolovnom ivotu, poticao na mir i zavretak ratova. Stalno
zaokupljen odgojnom problematikom, promicatelj dobra i uporni ismijava nekih ljudskih osobina, posebice se u komediji Oblaci istodobno
kominom estinom oborio na sofiste i Sokrata.34 Obraunavao se s
istaknutim politikim govornicima optuujui ih za politikanstvo, sebinost, podmiivanje, lana predstavljanja i obmane naroda iju su potporu molili.35 Izraavao je na specifian nain gotovo u svim komedijama
nostalgiju za starim odgojem, zabrinutost pred pokuajima promjena
te traenje i drugih mogunosti odgoja mladei.36
Oko uporabe dramskih tekstova kao lingvometodikih predloaka
voene su estoke rasprave i meu najistaknutijim grkim uiteljima
govornitva, piscima i filozofima. Platon je bio protiv dramskog teksta u
odgoju, a Izokrat i Aristotel poticali su uitelje i odgajatelje na ukljuivanje dramskog teksta u odgoj i obrazovanje.
Platon (427-347. pr. Kr.), najistaknutiji Sokratov uenik, u prvoj polovici 4. st. pr. Kr. najagilniji je i najsustavniji zagovornik promjena u odgoju. Prvi je teorijski oblikovao odgojni sustav u djelima Drava i Zakoni,37
ali i prvi filozof koji se suprotstavio ukljuivanju i dramskoga pjesnitva u odgoj mladei. Uglavnom je zagovarao cjelokupni odgoj mladei
bez knjievnosti, a posebno je bio kritian prema Homeru tvrdei da je
pjesnitvo kao oponaanje zbilje samo svojevrsna obmana.38 Premda
je devet knjiga Drave napisao u zreloj ivotnoj dobi, svoje koncepcije o
odgoju kojem je filozofija bila podloga, nastojao je praktino ostvariti od
poetka rada svoje Akademije, znamenite kole u Akademovu vrtu, u
koju je godinje primao pet-est uenika.39 Istiui da je odgoj graana
jedna od glavnih dravnih funkcija, te da drava ima pravo usmjerivati

34
35
36
37

38
39

Isto, str. 125.

Isto, str. 125-126.
H.-I. Marrou, n. d., str. 68-69.
Platon u Dravi esto istie svoja stajalita o odgoju. Kad pie o piscima i knjievnim djelima,
obino istie to ne bi trebalo biti zastupljeno u odgoju. Usp. Platon, Drava, Zagreb, 2001,
na vie mjesta.
Usp. Platon, n. d., str. 366-372, Benedetto Croce, Estetika, Zagreb, 1960, str. 147-148. i
Damir Barbari, Preludij. Povijesno-filozofske studije, Zagreb, 1988, str. 17.
Usp. Wilhelm Windelband, Povijest filozofije, Zagreb, 1988, str. 144. i 146-147.

13

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 13

4.10.2009 18:57:00

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

svakog pojedinca u odgoju koji sama odredi,40 zastupao je zapravo ideju potpune dravne vlasti nad svojim graanima. U njegovu odgojnom
sustavu predvieno je stjecanje socijalnih sklonosti za ivljenje u zajednici i osobito osjeaja za pravednost koji se nalazi u ljudskim duama
kao prirodna podloga za odreene sposobnosti.41 Imao je samo neto
blae rijei za knjievnost korisnu dravi, svrhovitu u odreenom dravnom odgoju, tj. didaktiku knjievnost bez opasnosti neeljena utjecaja.
Pjesniku Pindaru i piscima tragedija prigovarao je to neistinito pripisuju negativne osobine potomstvu nekih bogova.42 Pripomenuo im je da
nitko ne lae i neka ni u tragediji ni u ostalim pjesmama ne uvodi Heru
pretvorenu kako kao sveenica prosjai.43 Navodei tri vrste pjesnitva
i prianja, istaknuo je da jedna vrsta stoji posve u oponaanju (), a to
su tragedija i komedija.44 Obrazloio je bojazan od ukljuivanja tragedije
i komedije u odgoj i tvrdnjom da bi gojencima oponaanje moglo prijei u krv, pa zato je protiv doputanja onima, za koje velimo da se brinemo, i koji trebaju biti dobri muevi, da kao muevi oponaaju enu,45
ali da ne oponaaju ni robinje ni robove, ni zle ljude, koji su kukavice, mahnite u rijeima i u inima itd.46 Tvrdio je da prevelika sloboda
ne prelazi, ini se, ni u to drugo nego u preveliko ropstvo i za pojedinca
i za dravu.47 Tragedijske pjesnike naziva oponaateljima, tvorcima
tvorevine tree iza prirode, jer su nekako trei iza kralja i istine kao i
svi ostali oponaatelji.48
Platona je esto kritizirao Izokrat (436-338. pr. Kr.), jedan od najistaknutijih grkih uitelja govornitva i govornika, koji je neosporno uzdigao tehniku uvjeravanja, umijee obrazlaganja i dokazivanja, na vrlo
visoku razinu. Odbacivao je prigovore zbog ukljuivanja pjesnika (pa i
tragiara) u odgoj49 te je oduevljeno birao najbolja knjievna djela, posebice dramska, i odluno ih nudio svojim uenicima od kojih je elio
stvoriti izvrsne govornike, ponajprije rjeite politiare, samopouzdane i

40
41
42
43
44
45
46
47
48
49

Usp. Platon, n. d., str. 170.

Isto, str. 167.
Isto, str. 140-141.
Isto, str. 109.
Isto, str. 124.
Isto, str. 125.
Isto, str. 126-127.
Platon, n. d., str. 315.
Isto, str. 355.
Usp. C. Pietri, n. d., str. 162-163.

14

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 14

4.10.2009 18:57:00

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

suzdrljive te uvijek svjesne snage rijei kao pokretaa stvaranja jer su

bili jako potrebni atenskoj demokraciji.50 Dok je Platonov odgoj utemeljen na traenju istine i promicanju pravednosti, njegov je odgoj ponajprije poivao na oduevljenju snagom rijei,51 a glavna svrha ukljuivanja i dramske knjievnosti u odgoj su odline govornike sposobnosti i
umijea povjerenih uenika.52
Aristotel (384-322. pr. Kr.) kao oblikovatelj vlastitoga odgojnog sustava kritiki se poprilino odnosio prema Izokratovoj, ali vrlo vrsto prema odgojnoj koncepciji svoga uitelja Platona.53 Ponajprije treba istaknuti da je za razliku od Izokrata odvajao retoriku od poetike, a za razliku
od Platona, izmeu ostaloga, bio je oduevljen dramskom knjievnou
koju je smatrao dragocjenom u odgoju mladei, posebice gojenaca u govornikim kolama.54 Odreivao je retoriku kao sposobnost teorijskog
iznalaenja uvjerljivog u svakome datom sluaju.55 Godine 336. pr. Kr.
osnovao je gimnaziju na Likejskim etalitima u kojoj je omoguivao
uenicima svestrani odgoj i obrazovanje. Zanimajui se za razliita podruja ljudske djelatnosti, neprekidno je isticao potrebu skladnog odgoja te razlikovao tjelesni, intelektualni i moralni odgoj.56 Svim je uiteljima
postavljao strogu obvezu uvaavanja prirodnog razvoja djeteta i prilagoenosti odgojnih i izobrazbenih izvora razvojnoj dobi u skladu s naelom postupnosti.57 U potpunu nesuglasju s Platonom veliku je pozornost u odgoju poklanjao upravo tragediji koju usporeuje s komedijom
tvrdei da tragedija oponaa gore ljude nego to su sada, a komedija
bolje.58 Tradicionalnom odgoju govornika na klasinim knjievnim djelima poglavito je zamjerao nedostatno upuivanje uenika na upoznavanje potencijalnog sluateljstva.59 O knjievnosti u odgoju najsustavnije je pisao u djelu Retorika, a sukladno svojim naelima djelomice i u
Poetici.60 U prvoj knjizi Retorike preteito se bavio odreenjem retorike

50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60

Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 132.

Isto, str. 132-134.
Isto, str. 164.
Usp. V. Pandi, n. d., str. 36.
Isto.
Aristotel, Retorika, Zagreb, 1989, str. 6.
Usp. Mate Zaninovi, Opa povijest pedagogije, Zagreb, 1988, str. 33-34.
Isto, str. 34-35.
Aristotel, n. d., str. 7.
Usp. Vlado Pandi, Putovima kolske recepcije knjievnosti, Zagreb, 2001, str. 29.
Aristotel, Retorika (prijevod M. Vii), Zagreb, 1989, str. 35-36, 42, 44, 56-57. i dr.

15

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 15

4.10.2009 18:57:00

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

kao sposobnosti pronalaenja uvjerljivosti u svim govornim okolnostima, govornim vrstama, tj. politikim, epideiktinim i sudskim govornitvom, to podrazumijeva odreenje svrhe ljudske djelatnosti, sree, dobra, zadovoljstva, karaktera koji ine ili podnose nepravdu, pravednost
i nepravednost.61 U veini poglavlja apostrofira nerijetko grke dramske tekstove kao dobar izvor nadahnua, oslonac u razliitim govornim
prigodama. Drugu je knjigu Retorike, zapoevi odreenjem uvjeta koji
pridonose uvjerljivosti govora i raznih naina utjecaja na sluateljevu
duu, uglavnom posvetio upoznavanju osobina potencijalnih govornika i
posebice potencijalnih sluatelja govora, a u zavrnih sedam-osam poglavlja obrazlae metode uvjeravanja koje su prikladne za sve tri vrste
govornitva.62 Primjere za srdbu, blagost, ljubav, mrnju, strah, stid, bestidnost, dobroinstvo, suut, pravednost, pravednu ljutitost, zavist, te
opise karaktera u pojedinoj ivotnoj dobi mladosti, zrelosti i posebice
u starosti pronalazi i u Euripidovim i Sofoklovim tragedijama.63 Prema
Poetici64 moe se zakljuiti da je ponajvie bio oduevljen stvaralatvom
grkih pisaca tragedija tvrdei da je umjetnost oponaanje.65 Neprekidno je procjenjivao tragedije i po njihovoj mogunosti utjecaja na druge osobe,66 a proiavanje, katarzu, oplemenjivanje vidio je kao vrlo
vanu etiku, odgojnu funkciju tragedije.67 Odredio ju je kao oponaanje ina ozbiljna i zavrena koji ima veliinu, govorom zaslaenim odjelito za svaku vrstu (), radnjom a ne pripovijedanjem, koje saaljenjem
i strahom postie oienje.68 Zanimali su ga likovi, jaki karakteri koji
upadaju u nesree nakon grijeha. Meu grkim tragiarima u Retorici je
isticao Euripida kao uzornoga pisca koji uzima rijei iz svakodnevnog govora, a u Poetici, ponavljajui Sofoklove rijei, kae da Euripid prikazuje
ljude kakvi jesu, izravno ih oponaa prema zbilji. Premda je davao prvenstvo tragediji, nije zaboravljao ni moguu ulogu komedije koju odreuje kao oponaanje nitavijih, ali ne po svakoj zloi.69 Daje prvenstvo
tragediji ispred epa, pa i zato to tragedija postie svoju svrhu i bez
61
62
63
64
65
66
67
68
69

Isto, str. 7.
Isto, na vie mjesta.
Isto, str. 85, 91, 112. i dr.
Martin Kuzmi je preveo tu Aristotelovu knjigu pod naslovom Nauk o pjesnikom umijeu.
Aristotel, Nauk o pjesnikom umijeu, Zagreb, 2001, str. 3-11.
Isto, na vie mjesta.
Isto, str. 15. i 29-31.
Isto, str. 15.
Isto, str. 13.

16

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 16

4.10.2009 18:57:00

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

kretnja kao i ep: ta itanjem se vidi, kakva je,70 zatim je bolja () to

ima sve to ep, ima dio, koji nije malen, glazbu, po kojemu se najivlje
stvaraju milja, i sredstva za predstavu,71 pa i zato to je zorna, i ako
se ita i ako se predstavlja,72 te je bolja () i po tome, to joj se oponaanje svruje u krae vrijeme, jer se vie mili, to je vema jezgrovito73 Moe se vrsto zakljuiti da je Aristotel uzorno usustavio uporabu dramskog teksta kao lingvometodikog predloka.
III.
Dramski tekst kao lingvometodiki predloak u helenistikom razdoblju je bio vrlo znaajno zastupljen u odgoju i obrazovanju, pa i zato
to je Aristotel, uitelj Aleksandra Makedonskog, bio iznimno cijenjen
i istinski tovan.74 Glavna su kulturna sredita Pergam, Seleukija te
Aleksandrija, u kojoj su se nalazile najvanije i najuglednije znanstvene
ustanove i vrlo bogata knjinica.75 Filozofija je uglavnom stagnirala, a u
knjievnom su stvaralatvu u prvom planu komedije, ali nisu pisci zaboravili niti na pisanje tragedija, samo to su mnogi itekako isticali da
su nenadmani najistaknutiji grki tragedijski pjesnici: Eshil, Sofoklo
i Euripid. Prie iz svakodnevnog ivota, bajke, romani, himne, idile, zatim ljubavne elegije i epigrami,76 sve je to bilo zastupljeno u helenistikom odgoju.77 Gradske su kole imale tri stupnja: poetni, srednji (drugi
stupanj: gimnazije) i vii (trei stupanj: retorike kole). Dramska knjievnost je bila zastupljena na svim stupnjevima, a izbor i prouavanje
dramskih tekstova bili su prilagoeni ciljevima pojedinih stupnjeva i uenikim mogunostima, to treba posebno istaknuti.78
70
71
72
73
74

75
76
77
78

Isto, str. 71.

Isto.
Isto.
Isto.
Osvajanja Aleksandra Makedonskog omoguila su grkoj kulturi iroko rasprostranjivanje.
Drave koje su nastale nakon raspada njegove monarhije imale su vana zajednika obiljeja.
Na vlasti su bili mnogobrojni Grci, odnosno njihovi potomci, koji su se nazivali Helenima, pa
odatle naziv helenistiko razdoblje (3. st. pr. Kr.-529). Usp. Damir Salopek, Helenistiko razdoblje, u: Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 1977, str. 158-161.
Isto.
Usp. J. Defradas, La Littrature dans lAntiquit, Paris, 1960, str. 183.
H.-I. Marrou, Histoire de lducation danas LAntiquit, Paris, 1948, str. 225.
O tome su se brinuli specijalizirani nastavnici: uitelji poetnog itanja i pisanja (na prvom
stupnju), gramatiari (na drugom stupnju) i retori (uitelji govornitva na treem stupnju). Usp.
C. Pietri, n. d., str. 167.

17

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 17

4.10.2009 18:57:01

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

Helenistiko razdoblje je uvrstilo poloaj knjievnih djela kao

osnovnih izvora odgoja. Prireivani su popisi najistaknutijih klasinih
autora, a i specijalni izbori njihovih djela, najprikladnijih za odgoj.79 Zahvaljujui tim izborima djela, do danas su sauvana mnoga djela istaknutih grkih pisaca, a broj sauvanih smatra se jednim od pokazatelja
popularnosti pojedinih pisaca, razine recepcije njegova djela u odgoju
i kritike procjene njegove vrijednosti.80 Heleni, naklonjeniji pjesnicima
nego filozofima ili povjesniarima, i kad su gledali u prolost, mislili su
na budunost te se nadali ostvarbi sree i duevnoga mira, a knjievnost je prema tradiciji za takvu ivotnu koncepciju bila vrlo prikladna,81
posebno u odgoju mladih politiara.82 Posebno je znaajna tradicionalna
zastupljenost dramskih pisaca u helenistikom kolstvu: na prvom su
mjestu bile Euripidove te Menandrove komedije, a Eshilove i Sofoklove
tragedije nisu bile toliko utjecajne u helenistikom odgoju koliko u Ateni
u 4. st. pr. Kr. kad ih je Aristotel preporuivao kao neizmjerno dragocjen
izvor oplemenjivanja ovjeka.83 Komedije su jednostavnije i sugestivnije prenosile gledatelju poruke, imale su aktualniju i zbiljskiju tematiku,
pa su zato za njih vie zanimanja pokazivali helenistiki retori (uitelji) i
potencijalni retori (odgajanici).84 Teko je odrediti koliko je srednja atika komedija (57 pisaca; oko 800 komedija; najistaknutiji pisci: Antifan,
Anaksandrid i Aleksis) 85 bila zastupljena kao lingvometodiki predloak,
ali nova atika komedija (najistaknutiji predstavnik Menandar, pjesnik
ljubavi, promicatelj humanih ideja) 86 nedvojbeno je izazivala veliko zanimanje gledateljstva pa i uitelja.87 To se ne moe rei za tragedije koje
su napisane u helenistikom razdoblju jer premalo je injenica koje bi
dokazivale da su barem itane u kolama.88
Poetno itanje dramskog teksta je zahtijevalo veliku koncentraciju i poprilino vremena za vjebanje.89 Drugostupanjska eksplikacija
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89

Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 227-228.

Usp. V. Pandi, n. d., str. 47-48.
Usp. H.-I. Marou, n. d., str. 226-227.
Usp. J. Defradas, n. d., str. 195.
Usp. Aristotel, Nauk o pjesnikom umijeu, Zagreb, 1912, str. 29-31.
Usp. Milivoj Sironi, Rasprave o helenskoj knjievnosti, Zagreb, 1995, str. 293-297.
Usp. M. Sironi, n. d. (Klasino razdoblje), str. 128-129.
Isto, str. 128.
Isto, str. 127. i 129.
Usp. Damir Salopek, Helenistiko razdoblje, u: Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 1977, str.
167.
Usp. C. Pietri, n. d., str. 181. i 186.

18

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 18

4.10.2009 18:57:01

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

dramskog teksta dijelila se na jezinu i knjievnu.90 U jezinoj se objanjavala rije po rije, a knjievna je bila ponajprije usmjerena na uoavanje i objanjavanje umjetnikih obiljeja dramskog teksta, fabule i
likova. Poklanjana je velika pozornost uoavanju vrijednosti pojedinih
konstrukcija, prilagoavanju tekih, manje poznatih rijei, a esto su se
uenici sluili specijalnim rjenicima za pojedine pisce.91 Uitelji su traili od uenika i specifino procjenjivanje dramskih likova, njihova savrenstva, ljudskosti ili junatva to se nerijetko pretvaralo u raspravljanje o etici jer u helenizmu je esto isticano da samo moralna osoba
moe lijepo govoriti, ali i da su misao i izraz uvijek u vrstoj svezi.92 Na
treem su stupnju kolovanja sustavno proraivane poetike i retorike
teme,93 a gotovo su svakodnevne bile stilsko-kompozicijske vjebe nakon to je uitelj napravio saetak nekoga kazalinog djela.94
IV.
Svestrano ukljuivanje dramskog teksta kao lingvometodikog
predloka u starome rimskom odgoju ponajprije su promicali grki uitelji.95 Znanstvena istraivanja poetaka rimske knjievnosti, koja bi mogla pomoi i u odreivanju rimskog odgoja, zapinju na nedostatku povijesnih izvora,96 ali Horacije i mnogi drugi rimski pisci su svojedobno
isticali da je prava knjievnost dola tek s Grcima u 3. st. pr. Kr., a to
znai da je tada stigao i grki odgoj.97 Grki uitelji, odlini govornici i poznavatelji knjievnosti, zastupali su u cjelini grke odgojne koncepcije,
ali i uenje grkoga jezika.98 Prvi se meu grkim uiteljima u Rimu spominje (272. pr. Kr.) Lucije Livije Andronik (oko 280-204. pr. Kr.).99 U prijevodu Homerove Odiseje na latinski posluio se starim domaim metrom

90
91
92
93
94

95
96
97
98
99

Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 229-230. i 236-238.

Isto.
Usp. C. Pietri, n. d., str. 181.
Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 271.
Vanost govornikog umijea u helenistikom razdoblju jezgrovito istie H.-I. Marrou (n. d.,
str. 271) predstavljajui Izokratovu odgojnu koncepciju: Nauiti dobro govoriti znai istodobno i nauiti: dobro misliti i dobro ivjeti.
Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 332-335.
Usp. Jean Bayet, Littrature latine, Paris, 1965, str. 17.
Usp. Vladimir Vratovi, Rimska knjievnost, Zagreb, 2008, str. 43-44.
Isto.
Usp. E. Jullien, Les Professeurs de Littrature dans lancienne, Paris, 1885, str. 55.

19

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 19

4.10.2009 18:57:01

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

saturnijcem,100 a predstavio je takoer na rimskoj pozornici prvi latinski

prijevod (preradbu) grke drame. Nije jasno koliko je uspio pomoi uenicima u uenju grkoga, a koliko latinskoga jezika tim prvim prijevodom
u svjetskoj knjievnosti.
Poznavanje retorike u Rimu nije bilo vano samo za potencijalne politiare. O sposobnostima komuniciranja ovisio je i profesionalni uspjeh
odvjetnika, sveenika, trgovaca itd.101 Katon Stariji (234-149. pr. Kr.)
meu prvima je bio naobraen na grki nain te je postigao iznimnu
opu kulturu i govorniko umijee.102 Grki odgoj ve u njegovo doba uzima zamaha u Rimu, pa se moe rei da pobijeeni brino ue pobjednike i utjeu na ope podizanje kulture, knjievnosti i umjetnosti, ali i
tiho kidaju njihove tradicije: poglavito u obiteljskom ivotu. Nestaje sve
vie strogoga rimskog morala,103 a uspjena karijera i razni uitci postaju glavni ciljevi ivljenja mnogih Rimljana.104
Kao zanimljiv dramski pisac (tragedija i komedija) ubrzo se nakon
Andronika pojavio Gnej Nevije (oko 270-201. pr. Kr.), ali zbog ismijavanja mone obitelji Metela bio je prognan u Afriku, pa ni veina uitelja
vjerojatno nije imala hrabrosti za posebnu pozornost njegovim komedijama.105
Oko ukljuivanja rimskih komedija u odgoj vodile su se estoke rasprave krajem 3. i u prvoj polovici 2. st. pr. Kr. Zastupnici grke tradicije
odricali su im originalne vrijednosti, a uitelji kojima je rimski ponos bio
ispred svega, smatrali su da rimske komediografe, osobito Tita Makcija
Plauta (oko 254-184. pr. Kr.), treba to vie ukljuivati u kolu.106 Tako
su Plautove komedije posluile ambicioznim uiteljima za latinizaciju
odgoja mladih Rimljana.107 Razgovijetne didaktike poruke i nepresuna komika () likova i svjea imaginativnost scenskih rjeenja108 potaknula je mnoge pisce na oponaanje Plauta.109
100

Usp. Pierre Grimal, Biljeke uz esto poglavlje, u: Luigi Pareti, Stari svijet od 500. g. pr. Krista
do poetka nove ere, Zagreb, 1967, str. 422.
101
Isto.
102
Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 332.
103
Isto, str. 333-334.
104
Usp. A. Guillemin, Le public et la vie littraire Rome, Paris, 1983, str. 43.
105
Usp. V. Vratovi, n. d., str. 64-65.
106
Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 341.
107
Usp. P. Grimal, n. d., str. 424.
108
Usp. V. Vratovi, n. d., str. 73.
109
Usp. Zdenko kreb, Pojmovi poetika u povijesnom slijedu, u: Zdenko kreb Ante Stama,
Uvod u knjievnost, Zagreb, 1986, str. 537.

20

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 20

4.10.2009 18:57:01

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

Od Plauta je petnaestak godina mlai Kvint Enije (239-169. pr.

Kr.), pisac dvadeset dviju tragedija i dviju komedija, satiriar, oponaatelj Homerovih stihova ijom zaslugom latinski je jezik () postao
bogatiji i harmoniniji.111 O njemu se govorilo da zapravo prerauje grke tragedije, posebice Euripidove, pa da mu ni zbog toga nije mjesto u
odgoju i obrazovanju.112
Od sredine 2. st. pr. Kr. u odgoju su bez veih prekida nazona djela znamenitoga rimskog pisca Publija Terencija Afera (190-159. pr. Kr.).
Premda je komedije stvarao prema grkim predlocima, njegov izvrsni
latinski jezik uitelji su navodili za uzor.113 U itanju i ralanjivanju njegovih dramskih djela vidjeli su dobru mogunost jaanja sklonosti za
lijepo izraavanje jasnih misli.
Tragiar Marko Pakuvije (220-132. pr. Kr.) prema nekim povijesnim
injenicama privlaio je pozornost uitelja govornitva, posebno Cicerona koji ga je smatrao najveim rimskim tragiarem,114 ali Kvintilijan nakon dvjesto pedeset godina tvrdi da je pravio teke i nezgrapne sloenice od prijedloga i dviju imenica,115 pa njegovi dramski tekstovi i nisu
trebali biti uzorni lingvometodiki predloci.116 Akcije (170-90. pr. Kr.) kao
pisac tragedija smatran je snanijim,117 premda oni koji sebi prisvajaju struni i znanstveni ugled, smatraju uenijim upravo Pakuvija.118 Nije
poznato da su dramska djela znaajnih dramskih pisaca Cecilija Stacija
(219-168. pr. Kr.) i Lucija Afranija (oko 150. pr. Kr.) te manje vanih Titinija i Tita Kvinkcija Ate izazivala veliku uiteljsku pozornost.119
Posebice je u 1. st. pr. Kr. na uzdignuu mudroslovlja, obnovi morala i napretku govornitva zanosno radio i bio vrlo uspjean Marko Tulije Ciceron (106-43. pr. Kr.),120 nedvojbeno najistaknutiji uitelj govornitva, pisac i filozof, pa je prema takvim i slinim tvrdnjama ustaljen
110

110

Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 341.

V. Vratovi, n. d., str. 67.
112
Usp. M. C. Howatson Ian Chilvers, Classical Literature, New York, 1993, str. 201.
113
Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 374.
114
Usp. V. Vratovi, n. d., str. 75-76.
115
Usp. Marko Fabije Kvintilijan, Obrazovanje govornika (prijevod i predgovor Petar Pejinovi),
Sarajevo, 1984, str. 82.
116
Isto.
117
Usp. M. F. Kvintilijan, n. d., str. 390-391.
118
Isto, str. 391.
119
Usp. V. Vratovi, n. d., str. 68-69.
120
Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 343. i D. R. Dudley, The Penguin companion to Literature, London,
1971, str. 51-52.
111

21

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 21

4.10.2009 18:57:01

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

naziv Ciceronovo doba (80-30. pr. Kr.). kolovan je u Grkoj, izraavao cijeli ivot iznimno tovanje grkoj kulturi, pa i dramskoj knjievnosti, a neprekidno je isticao svezu miljenja i izraavanja, mogunosti
dobre rijei samo nakon dobre misli. elio je da Rimljanin bude dobar
ovjek,121 plemenit, tovatelj i sljedbenik starih rimskih moralnih naela, domoljub, naobraen, odlian govornik, poznavatelj knjievnosti i
drugih umjetnosti.122 Gotovo svi prouavatelji njegova ivota i djela suglasni su da je na knjievnost gledao kao na glavni izvor pouka i veliku
mogunost za korisnu zabavu, ali neprijeporno je davao prvenstvo pouci.123 Kao uzorna govornika spominjao je Izokrata, pa je zato i traio da
oratori imaju to bolju kulturu, posebice da budu dobri poznavatelji knjievnosti.124 Bez dvojbe je vjerovao u svrhovitost dramskog teksta kao
lingvometodikog predloka. Istinski se divio najistaknutijim grkim pa
i rimskim dramskim piscima. U njegovo doba je u rimskim nastavnim
osnovama uz grke pisce istaknuto mjesto zaslueno imao Lucije Livije
Andronik, kao prvi rimski pisac koji je dramskim djelima obiljeio poetke rimske knjievnosti.125 Jo za ivota je Ciceron imao protivnika
koji su bili protiv knjievnosti u odgoju, ponajprije istaknutoga pjesnika
Gaja Valerija Katula (oko 87-54. pr. Kr.) koji se estoko suprotstavljao
bilo kak voj ulozi pjesnitva u odgoju mladih ljudi.126
Rimska kola se konano u doba cara Oktavijana Augusta
(31. pr. Kr.-14) mogla na neki nain usporeivati s grkom kolom premda je njegov dolazak na vlast bio u znaku ogranienja politikih sloboda, a zatim i umanjivanja vanosti govornitva u svagdanjem ivotu. Uz
pjesnika Vergilija je Terencije bio najzastupljeniji pisac tijekom 1. st.127
U njegovim komedijama likovi govore uglaenim jezikom helenofilskog knjievnog kruga (), proeti odmjerenom profinjenou i humanom osjeajnou.128 Tragedija Tijest Lucija Varija Rufa (70-15. pr. Kr.)
u Augustovo doba izazivala je vjerojatno i veliku pozornost uitelja govor-

121

Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 381-382.

Kvintilijan tvrdi da ljudi ne prihvaaju sa tovanjem ni govornika ako je pokuen njegov
karakter jer zao ovjek i dobar govornik ne mogu se nikad nai u jednoj osobi. Usp. M. F.
Kvintilijan, n. d., str. 492-493.
123
Usp. V. Vratovi, n. d., str. 92-98.
124
Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 381.
125
Usp. V. Vratovi, n. d., str. 63-64.
126
Usp. M. C. Howatson Ian Chilvers, n. d., str. 114.
127
Usp. V. Vratovi, n. d., str. 33.
128
Isto, str. 74.

122

22

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 22

4.10.2009 18:57:01

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

nitva, zato to je autor godine 29. pr. Kr. dobio veliku novanu nagradu
u prigodi proslave Oktavijanove pobjede kraj Akcija.129 Tragediju Medeja Publija Ovidija Nazona (43. pr. Kr.-18), koju su antiki kritiari hvalili,
uitelji su zaboravljali dok je autor bio u progonstvu (8-18) iako je bio za
ivota najitaniji pisac u Rimu.130
U mnogim rimskim govornikim kolama kao izvrsna motivacija za
rasprave u 1. st. sluile su retorine i patetine tragedije Lucija Aneja
Seneke (4. pr. Kr.-65),131 uglavnom predviene za krasnoslov.132 Mnotvo sentencija bilo je izazov za usmene rasprave i esto prakticirane pismene uratke. Veliku je pozornost u 1. st. poeo privlaiti knjievni mim,
a najistaknutiji su predstavnici te knjievne vrste glumac Decim Laberije
(umro 43.) i Publilije Sirijac.133
Kvintilijan (oko 35-95), rimski pisac koji se nakon Cicerona najsustavnije bavio odgojnom govornikom problematikom,134 u knjizi Odgoj
govornika pomno opisuje odgojne ideje starih Grka i proiruje ih novim
naelima, metodama i sustavima.135 Tvrdio je da je suvremena kola zaboravila svoju osnovnu svrhu, tj. ojaanje dobrih osobina mladih ljudi, a
sve vie nastavljala smjerove neukusa i moralne propasti ukorijenjene
u svim slojevima rimskoga drutva.136 Nedvojbeno je naglaivao da uenike, koji su nauili dobro itati i pisati, treba najprije povjeriti uitelju
gramatike i knjievnosti.137 U cjelokupnoj knjievnosti vidio je nadahnue dobru govornitvu i izvor spoznaja,138 a posebno je isticao da su
kao uenika lektira u govornikim kolama korisni pisci tragedija. Hvalio je ulogu i komedije u odgoju te posebice u govornitvu jer obrauje sve vrste karaktera i emocija.139 Poticao je na bogaenje uenikog
rjenika, a za rjenike pjesnika tragedije kae da je dostojanstven, a

129

Isto, str. 140.

Isto, str. 137.
Usp. Nikola Batui Vladan vacov, Drama, dramaturgija, kazalite, u: Z. kreb A. Stama,
n. d., str. 448.
132
Usp. V. Vratovi, n. d., str. 148.
133
Isto, str. 110.
134
Usp. M. F. Kvintilijan, n. d., str. 102.
135
Usp. P. Pejinovi, n. d., str. 6.
136
Usp. M. F. Kvintilijan, str. 163-164.
137
Isto, str. 61.
138
Isto, str. 62: Nije dovoljno itati samo pjesnike; sve vrste pisaca treba marljivo prouavati
ne samo radi sadraja nego i radi rijei koje esto dobivaju pravo graanstva upravo zato to
ih pisci upotrebljavaju.
139
Isto.
130
131

23

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 23

4.10.2009 18:57:01

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

pjesnika komedije pun elegancije i atike ljepote.140 Tijekom vjebanja

krasnoslova i glume uenici su morali uoiti i zapamtiti kako se izgovaraju pojedini dramski tekstovi, reenice i rijei te procijeniti sve stanke,
pronai najprikladniju brzinu i jainu izgovaranja, iznijansirati boju glasa,
reeninu intonaciju te kako nastupiti pred gledateljstvom.141 Kvintilijanova koncepcija ukljuivanja dramskih tekstova kao lingvometodikih
predloaka bila je uzorno poticajna tijekom dvadesetak stoljea.
Grke i rimske tragedije i komedije u razdoblju patristike nije velika
veina kranskih otaca i pisaca nikada ukljuivala u odgoj.142 Propovijedali su kransko udoree, stalno isticali obvezu preobrazbe postojeih odgojnih naela, sadraja i ciljeva, a samo su pojedinci nudili kristoloki mim.143 Kao prvoga istaknutog kranskog oca i pisca potrebno
je spomenuti Kvinta Septimija Florensa Tertulijana (oko 160-220).144 U
Dioklecijanovo doba najvie se isticao Lucije Cecilije Firmijan Laktancije
(oko 250-317) koji je promicao pomirbena stajalita i traenje mostova
izmeu rimske vieboake vjere i kranstva, a prihvaao je i tradicionalne rimske knjievne oblike.145 Slavni crkveni oci146, kranski sveci
Ambrozije (oko 340-397), Sofronije Euzebije Jeronim (345-420), Aurelije
Prudencije Klement (oko 348-410) i Aurelije Augustin (354-430) u 4. i
poetkom 5. st. bili su protiv klasinoga dramskog teksta kao lingvometodikog predloka.147 Meutim, Aurelije Prudencije Klement, kranski
pisac prekrasnih zbirki lirskih himni s pravim dramskim dijalozima, gdje
je u klici sadran nov oblik koji e se razviti u misterije,148 moe se smatrati i jednim od pretea srednjovjekovnog kazalita.149

140

Isto, str. 99.

Isto, str. 136. i 141.
142
Usp. N. Batui V. vacov, n. d., str. 451.
143
Isto, str. 447-448.
144
Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 353-354.
145
Isto, str. 292.
146
Usp. V. Vratovi, n. d., str. 194-207.
147
Aurelije Augustin (Sv. Augustin), najproduktivniji kranski spisatelj i najistaknutiji crkveni
otac Zapadne kranske crkve, ponajvie je utjecao na predoivanje crkvene misli u srednjem vijeku. Usp. V. Vratovi, n. d., str. 197-205.
148
Isto, str. 207.
149
Isto.
141

24

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 24

4.10.2009 18:57:01

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

V.
Moe se zakljuiti da je dramski tekst kao lingvometodiki predloak bio znaajno zastupljen u antikom odgoju. Posebno plodonosno je
bilo ukljuivanje dramskog teksta kao lingvometodikog predloka u nastavu govornitva.
Stari Grci su udarili vrste temelje svrhovitu ukljuivanju dramskog
teksta u odgoj mladih ljudi, ali i bez zaborava da dramski tekst moe
itekako utjecati i na odrasle osobe. Ve krajem 5. i u 4. st. pr. Kr. posveivana je velika pozornost iznijansiranoj komunikaciji s dramskim
tekstovima ili kazalinim izvedbama. Na stare Grke poseban su utjecaj
imali dramski pisci: Eshil, Sofoklo, Euripid i Aristofan. Platon je bio protiv ukljuivanja dramskog teksta u odgoj mladei, a Izokrat i Aristotel
svesrdno su poticali na uporabu dramskog teksta kao lingvometodikog predloka. U Retorici i Poetici je Aristotel odluno usustavio dramski
tekst i kao lingvometodiki predloak, to je zapravo bilo sudbonosno
za povijest kolske recepcije dramske knjievnosti.
U helenistikom odgoju bile su ponajvie promicane Izokratove
koncepcije ukljuivanja dramske knjievnosti150 koja je trebala pomoi u odgoju govornika. Uz Eshilova, Sofoklova, Euripidova i Aristofanova
dramska djela i Menandrova su vrlo uspjeno porabljena kao lingvometodiki predloak.
U rimskom odgoju je postojala velika usmjerenost na dramski tekst
kao lingvometodiki predloak to su Rimljani nauili od Grka.151 itanje
se povezivalo s krasnoslovom te glumom. Recepcija dramske knjievnosti bila je izrazito u funkciji govornoga i pismenoga izraavanja, odgoja
i obrazovanja govornika.152 Uz eksplikaciju tekstova uenici su redovito
obavljali i stilske vjebe koje su se nadovezivale uglavnom na objanjavanje i dramskih tekstova koji su im bili prikladno polazite.153
Dramski tekst kao lingvometodiki predloak u antici je donosio
odline uspjehe. Uitelji su neprekidno isticali njegovu dragocjenost u
stjecanju jezinih znanja, sposobnosti izraavanja i umijea stvaranja

150

Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 271-282.

Isto, str. 375.
152
Usp. M. F. Kvintilijan, n. d., str. 370-371.
153
Isto. Mladi rimski retoriari morali su u svakom trenutku biti spremni za raspravu na zadanu,
odnosno nametnutu temu.
151

25

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 25

4.10.2009 18:57:01

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

tekstova. Organizirane su esto kazaline predstave,154 to je pridonosilo snalaenju uenika na pozornici i javnom govorenju, ali i u svakodnevnoj komunikaciji.
LITERATURA
Akvinski, Toma: Drava, Zagreb, 1990.
Apelt, Otto: Platonische Aufstze, Leipzig, 1912.
Aristotel: Nauk o pjesnikom umijeu, Zagreb, 2001.
Aristotel: Retorika (preveo M. Vii), Zagreb, 1989.
Assa, Jean: LAntiquit, u: M. Dbesse i G. Mialaret, Trait des
sciences pdagogiques, 2, Paris, 1971.
Bachiesi, Marino: Nevio epico, Padova, 1962.
Barbari, Damir: Preludij. Povijesno-filozofske studije, Zagreb, 1988.
Bardou, Henry: Les Empereurs romains et les Lettres latines,
dAuguste Hadrien, Paris, 1940.
Bayet, Jean: Littrature latine, Paris, 1965.
Bazala, Albert: Povijest filozofije, Zagreb, 1988.
Bonjak, Branko: Filozofija i povijest, Zagreb, 1983.
Brun, Jean: Aristote et le lyce, Paris, 1961.
Croce, Benedetto: Estetika, Zagreb, 1960.
Dbesse, Maurice: Introduction, trait des sciences pdagogiques,
Paris, 1977.
Defradas, Jean: La Littrature dans lAntiquit, Paris, 1960.
Dudley, D. R.: The Penguin companion to Literature, London, 1971.
Faure, Jean: Lducation selon Plutarque, Aix-en-Provence, 1960;
Fedon (prijevod K. Rac), Zagreb, 1996.
Finley, M. I.: Le monde dUlysse, Paris, 1969.
Graanin, uro: Temelji govornitva, Zagreb, 1956.
Guillemin, Antoine: Le public et la vie littraire Rome, Paris, 1983.
Howatson, M. C. Chilvers, Ian: Classical Literature, New York,
1993.
Jullien, Emile: Les Professeurs de Littrature dans lancienne, Paris,
1885.

154

Klasine gimnazije do danas slijede tradiciju kazalinih izvedbi klasinih dramskih djela.

26

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 26

4.10.2009 18:57:01

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

Kvintilijan, Marko Fabije: Obrazovanje govornika (prijevod i predgovor

P. Pejinovi), Sarajevo, 1984.
Lesky, Albin: Gesammelte Schriften, Mnchen, 1966.
Maixner, Franjo: Historija rimske knjievnosti, Zagreb, 1884.
Marrou, Henri-Irne: Histoire de lducation dans lAntiquit
(Le monde grec), Paris, 1960.
Marouzeau, Jules: Trait de stylistique latine, Paris, 1962.
Moreau, Jean: Aristote et son cole, Paris, 1962.
Nilsson, M. P.: Die Hellenistiche Schule, Mnchen, 1955.
Novakovi, Darko: Grki ljubavni roman, u: Ksenofont Efeki, Efeke
prie, Zagreb, 1987.
Novakovi, Darko: Plautovi Perzijanac Trgovac, u: Plaut, Perzijanac
Trgovac, Zagreb, 1995.
Pareti, Luigi: Stari svijet od 500. g. pr. Krista do poetka nove ere,
Zagreb, 1967.
Pichon, Ren: Histoire de la littrature latine, Paris, 1947.
Pietri, Charles: Les origines de la pdagogie. Grce et Rome, u:
Gaston Mialaret Jean Vial, Histoire mondiale de lducation, Paris,
1981.
Platon: Drava, Zagreb, 2001.
Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 1977.
Pranji, Marko: Uloga Katolike crkve u stvaranju zapadnoeuropskog
kolstva, u: M. Pranji N. Kujundi I. Biondi, Uloga Katolike
crkve u razvoju hrvatskog kolstva, Zagreb, 1994.
Sironi, Milivoj: Rasprave o helenskoj knjievnosti, Zagreb, 1995.
kreb, Zdenko Stama, Ante: Uvod u knjievnost, Zagreb, 1986.
Vii, Marko: Poimanje i znaaj govornitva kod drevnih naroda, u:
Aristotel, Retorika, Zagreb, 1989.
Vratovi, Vladimir: Rimska knjievnost, Zagreb, 2007.
Welchinger, Siegfried: Povijest politikog kazalita, Zagreb, 1989.
Windelband, Wilhelm: Povijest filozofije, Zagreb, 1988.
Zaninovi, Mate: Opa povijest pedagogije, Zagreb, 1988.
Zovko, Jure: Ogledi o Platonu, Zagreb, 1998.

27

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 27

4.10.2009 18:57:01

Vlado Pandi

HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

DRAMATIC TEXT AS A MODEL TEXT IN

TEACHING OF LANGUAGE IN ANTIQUITY

SUMMARY
In the framework of the scientific project Drama text as a linguistic and
didactic template we are preparing a special book with a historical overview of
drama text as a linguistic and didactic template. Here we bring the first chapter of the drama text as a linguistic and didactic template in antiquity.
Key words: drama text, linguistic and didactic template, antiquity.

28

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 28

4.10.2009 18:57:01