ce SSeS eee See sesee Seesee esas Povijest maréansko-svidnicke epathije i crkvene unije u jugo- slavenskim zemljama. Historia episcopatus graeco-catholici Maréensis- Svidn.censis et unionis eccles asticae in Jogoslavia. Dr. Janko Simrak. Maréanski viadika Maksim Predojevié [1630-1642] Pecke patrijarhe ustaju protiv unije. Napredak unije medu narodom, koji je preSao na KrSéau- sku stranu iz Turske, u velike je zabrinuo peéke patrij Oni su odludili upotrijebiti sva sredstva, da uniju u korijenu miSte. Radi toga sw u krajinu slali svoje posebne delegate, tako zvane egzarhe, koji su morali u ime patrijarhe pregle- dati sve crkve ¢ manastire i kupiti milostinju za njega. Me- dutim glavna njihova zadaéa bila je, da edvrate narod od unije i da ga pobune protiv siedinjenog marcanskog viadike. Osim redovitih emisara, koji su obilazili krajinu svake treée ili tvrte godine, bili su slani u ove strane mnogobrojni monasi iz Turske, da agitiraju protiv unijie. Petar Petretié pi8e u svome izvjeStaiu, da je bilo strogo zabranjeno prelaziti iz turske na kr sku stranu. i tu se nastanjivati bez znanja krajiSkin zapovjednika. Medutim pravoslavni monasi u kojem god broju hoée prelaze s kr8éanske strane u Tursku i s turske strane ne krSéansku bez ikakva pitania i znanja zapoviednika. Oni su vrlo opasni po kr&éansku vjeru, jer propovijedaiu raskol. Onima, koji polaze katoli¢ke crkve i katoli¢ke propoviiedi xroze se najtezim prokletstvima. Pod njihovo se okrilje utjecu oni, kei pe mogn sklopit! valjana braka radi toga, jer ie braéni drug na Zivotu, i oni ih vienéavaiu za velike svote novaca 1 za darove., Brakove, u Kojima jé muSki pravoslavni, a Zena katolikinija i koji su radi toga skloplieni pred katolitkim sve-Povijest unije u Jugoslaviji onikom, proglasuju nevalianima i iznova se moraiu vien pred inmonasima. Tako je za vrijeme Maksima Predojeviéa odmah u prvoj godini njegove uprave doSao u ove strane patri- jerhe Pajsije (1614—1647.) egzarh, koji se sam zove: »E ut hi- mius Constantinopolitanus archiepiscopus Sophiensis ct Vallachorume«. Na drugom miestu se zove »Euthimius Constatinopolitanus, archimandrita magister ecclesiae orientalis nec ‘non Vaia- chorum episcopus«. Neéak nijegov, kojemu je ostavio sav svaj imutak, zvao se Aleksandar Stati »Constatinopolitanus«. Slavonski zapovjednik knez Eggenberg izvjeSéuje ratno vijece u Gracu 1631. god. u miesecu apvilu, da su u krajinu doSli patrijarha iz Albanije j Maéedonije i nadbiskup iz Cari- vrada, Prema tomu bi imao s Eutimijem u ove strane doéi i sam patrijarha Pajsija. O njegovom boravku j radu u krajini nema’ dalje baS nikakva spomena. Eggenberg opisuje w izvie- Séu, kako Eutimije obilazi granice i tini svakakva bezakonja. «sti zapovjednik javija u Gradac 1631. u mjesecu maju, da Eutimije zavada Vlahe po krajini i da ih nagovara, da se ne ockoravaju svojim zapovjednicima. Moli ratno vijeée, da mu izda nalog, kako se imade u ovom sluéaju drZati. Eutimije je dakle do8ao u ove strane sa velikim naslo- vima, da njegov autoritet bude Sto vedi. Da ude narodu u volju, stao ga je buniti protiv vojnih zapovjednika, koji su esto vrlo zlo postupali s »Vlasima«. Medutim Eutimiju je bila glavna zadaéa, da prikupi Sto viSe para ida s njima moZe kasnije bez- brigno Zivieti. Od siromaSnoga naroda ubirao je milostinju tako nemilosrdno, da su se »Vlasi« iz krizevacke krajine pobu- nili protiv njega i poslali preko svoga zapoviednika Fridrika baruna Meerberga tuzZbu protiv njega, na kralja. Ratno. vijece iz Graca odgovara, da je poslalo tuzbu kralju sa prepo- rukom, buduéi da Eutimije Viahe silno ogor&ava i oni bi mogli* jako o€initi protiv njega kakav eksces. ' Komisija, koja imade istraZiti ovaj predmet, neka se Sto prije odredi. Protiv Futimija nije ustao samo narod radi njegove plia¢ke nego j domaéi kalu- deri, kofima je vtimao svagdanji kruh. Eutimije je dobro znao, da Vlasi u onoj krajini ne stoje- « dobrim odnosima sa zagrebatkim biskupom radi desetina,.414 Dr. Janko Simrak: pa je svuda svijet bunio protiv njega. Iz BeSlinca, sela_blizu Marée, napisao je zagrebackom biskupu pismo u mjesecu martu 1631., u kojem najprije konstatira, da je krenuo iz svoga doma »ad visitandam et perlustrandam provinciam nostram nempe Krainam Ivanicensem«. Premda je u toj krajini rezi- dirao viladika maréanski, ipak se Eutimije toliko usmjelio, da proglasuje ovaj kraj »svojim«. Dalije piSe biskupu, da su Viasi u ivaniékoj ,krajini ¢uli, kako on kani -kopati jedan ribnjak u onom, kraju. Radi toga su doSli, da se potuze pred Eutimijem, koji traZi od biskupa, da odustane od svoje namiere, ier bi se mogli Vlasi grdno osvetiti. Eutimije Zeli, da biskup s njime u miru Zivi i zato neka ne kopa ribnjaka.’ Slavonski zapovjednik Eggenberg ponovno je pisao sa- mome kralju radi akcije Eutimija. Sredinom g. 1631. javija kralj, da je apostolski nuncij pozvao k sebi Eutimija i da je vo- lian po¢i u Beé, ali uz pratnju od 200—300 oboruzanin Vlaha. Kralj veli, da mu se ne smije ta pratnja dozvoliti i da ga, kad dode u Beg, treba spremiti na sigurno mjesto. Ratno vijeée ne slaZe se s ovim kraljevim nalogom, nego drZi, da mu se mora dozvoliti pratnja od sto ljudi, jer ako mu se to ne dopusti, mo- gao bi udiniti mnogo zla, i sa svojim ljudima ute¢i u Tursku. Eutimije je doista poSao u Be&. Sto je dalie s njime bilo, ne zna se. Znade se samo to, da je iza svoie smrti sav svoj imu- tak ostavio ne¢aku Aleksandru Stati iz Carigrada. Kad se ovaj nalazio u Beéu 1634. godine, dao je u prisutnosti Pavla Damjana na¢} obveznicu, da su Vlasi dutni pokojnom Eutimiju tisuéu carskih talira, koji se imadu isplatiti njegovim baStinicima. DuZnici Eutimijevi imali bi biti Vlasi iz RoviSta. Radi ove traZbine. nastale su velike pravde izmedu nasliednika Futimija i, Vlaha. General grof Schwarzenberg izvieScuje prema nalogu iz VaraZdina ratnom vije¢u 28. septembra 1635., da bi Ana Ra- dulija, udova iza smrti vlaSkog vojvode Nikole PetraSi¢a (Pe- traSka) imala dobiti kao rodakinja Eutimija od Vlaha 135 talira, ali se ne moZe nikako prona¢i pravi duZnik, budu¢i da pokojni ' Prepis se nalazi_u rukopisu Kréeli¢a: »Historiae ecclesiae Zagra- biensis continuatio«. — Ostali se dokumenta nalaze kod Lopagiéa_u prepisu iz »Vindica« 1636. juni f. 4, Registar Vindica nr, 64. 1626—1635. Vidi i Dr. Aleksa Ivié: Iz historije hrvatsko-slavonskih Srba op. c. p. 6. Ivié dri. da je patrifarha doista do&8ao u kraijinu, ali da se.brzo u Tursku vratio.Povijest unije u Jugoslaviii. vladika traZi tu svotu radi svoje duhovne sluzbe medu Vlasima. Sto se itée trazbine Aleksandra Stati, to se ona nikako ne pri- znaje, jer su Vlasi, istina, u Betu priznali svoj dug, ali su vla- dici za Zivota dali 19 konja i zlatni lanac, kojega je on u Betu prodao za 100 forinti. Jo’ ove iste godine sudio je krali, da se Ani Raduliji imade isplatiti 135 talira tako, da se Vlasima od- bije ta svota od niihove plaée. Egzarsi pe¢koga patrijarhe vizitirali su maréanski mana- stir, vladiku j kaludere. Vladika i kaladeri mnogo su se bojali ovih nezvanih vizitatora i morali su im za sve odgovarati. Tako pripovijeda Petar Petretié u svom izvieSéu, da je u godini 1655. dosao takav jedan vizitator, koji je najprije vizitirao crkve i manastir Gomirje u Karlovatkoj ili hrvatskoj krajini. Tu ic sakupio dvanaest srebrnih pehara i mnogo novaca osobito u Skudama. Iz karlovatke krajine zaputio se u varaZdinsku u samostan Marcu, gdje je imao ostaviti sabrane dragocjenosti. Prije njegova dolaska poslali su kaluderi iz Marée jednoza brata Petretiéu u Zagreb, da zatraZi od njega liturgikon na grtkom i tatinskom jeziku, koji je kaluderima u svoje vrijeme dao ru- sinski biskup Metodije Terlecki® kao knjigu odobrenu wd Svete Stolice i koji je liturgikon biskup prije mnekoga vre- mena posudio od kaludera, da je isporedi s liturgikonom, koii se upotrebliava u Maréi u starom slovenskom jeziku. Kad je hiskup kaludera pitao, Sto ée im ta knjiga, budu¢i da ne znacu ni grékoga ni latinskoga jezika, odgovorio je kaluder, da ¢e naskoro iz hrvatske krajine u Maréu doéi patrijarhin egzarh, kojemu vladika i monasi moraju 0 svemu ratun poloziti. Ta ie knjiga prigodom posliednie vizitacije unesena u katalog, pa Di se egzarh ljutio, da je sada ne nade. Petretié dalje izvieS¢uje: >Postquam itaque idem visitator advenisset in monasterium praedicto in confinio Ivanichensi fundatum ibique depositis pe- cuniis et sciphis argenteis in superiori,-ut illi vocant, confinio acquisitis, cepit ista Sclavoniae confinia visitare et eleemosy- nas magis exigere quam petere magnam severitatem .prae se ? Metodije Terleki bio je spomenut u pismu Tome Hrena, liubljan- skoga biskupa . kao propovjednik u Zumberku i drugim mije- stima medu Vlasima, koji je u Rimu radio zajedno s poznatim franjevcem Raicom Levakoviéem na priievodu brevira (Arhiv za jugosl. poviesnicu TX. 302).He _ Dr, Janko mira, ferendo et procul dubio in his confiniis tanqam amplioribus ac di- tioribus non minus, si non multo plus, quam in superioribus sive croaticis confiniis acquisivit, nam ita severum in extorquenda a Valachis pecunia se ostendit. qualem nullus aute illum vi tator se exhibuerit... »Kad mu je jedan od narodnih vojvoda donio dvadeset Skuda, htio na njih ni pogledati nego je uskratic blagoslov i zaprijetio se anatemom, ako’ mu se viSe ne da. U biskupskoi kuriji u IvaniGii na ruéku tuZilo se vise vlasiih voda pred kapetanima Herbersteinom i Galerom na ovoga patrijarhinog egzarha radi niegove pliatke. Nakou toga trazio ie biskup od vojnickih viasti, da se sav sabrani novac i drago- cjenosti zaplijenc, ali su marcanski kaluderi sa svojim vladikous uvjerili zapoviednike, da je vrlo malo sabrano novaca i drage- cienosti. U ovo yrijeme bio je marctanskim viadikom Sava Sta- nislavié. Godine 1559, doSao je opet patrijarhin egzarha u krajinu i tu ie boravio na vizitaciji godinu dana. U njegovoj prataje nalazili su se kaluderi, svjetovni sveéeni drugi Vlasi, koji su silom od naroda ubirali milostinju u karlovackom i varazZdin- skom generalatu. Na polju blizu Zagreba susreo ga je biskup Petretié, kad se vra¢éao sa svoga imanja u pratnji dvojice isu- sovaca j dvojice kanonika. Biskup je veé odavna Cuo za njegov dolazak, ali ga litno nije poznavao, pa je na prvi tnah mislio. da ie to glavom sam viadika Stanislavié. Kad je biskup caustavio kotiju, si8ao je s konja egzarha, da pozdravi hiskupa. »Quem dum animadvertissem non esse Szavam episcopum. collegi eundum esse, de quo inaudiveram, visitatorem, et inter- rogavi eundem: Quis esset et unde veniret. Respondit se imissum a patriarcha et venisse iam dudum, ut videret, quo itt statu essent illorum in hac patria degentes christiani, — sic cnim se ipsos appellant, nos autem non christanos, sed Roma- nos vocant.« Biskup je htio viSe toga od niega doznati j zate wa je pozvao, da pode s njime u Zagreb, ali ga nije mogao na- govoriti. Egzarha je milostinju natovario na nekoliko konja. Radi ovoga vizitatora dao je vladika Simu Kordiéa, kojeza je Ferdinand II]. postavio za arhimandritu u Lepavini, uvat straSno izbiti batinama, jer egzarhi nije iskazivao Cast, Kako ieto zapoviedio patrijarha. Radi toga se egzarha pobojao Kor- diéa i utekao iz krajine u Tursku. Patrijarha je kasnije el municirao Kordiéa. Pismo o izopéenju upravljeno je u cirilov- skom pismu na vladiku Savu Stanislavi¢a, kojega patrijarha zove vladikom »Vretanskime. Patrijarha izjavljuje, da je imenovanje Kordicevo za arhi- inandritu nevaljano, jer ga on nije imenovao. Razlog izopéenta jest: »Cum ille fratres persequitur et coram dominis cum eis. litigat, hoc est cos accusat...« Egzarsi pe¢koga patrijarhe i broini kaluderi, kvii su iz ‘Turske prelazili na krSéansku stranu, zadali su uniji smrtui udarac. Oni su dolazili u ove krajeve, kao Sto vidjesmo pod zyvucnim imenima. Kako su bili sami iz prostoga puka, ¢o su se znali pribliziti njegovom srcu j Siriti svoje ideje. Narod na kra- jini je mnogo trpio od vojnitkih zaovjednika i radi toga su se egzarsi Drikazivali kao njegovi politiCki zaStitnici. Aristokra- cija je sa svim silama nastojala, da doseljenici budu njezini kmetovi kao i drugi seljaci. | tu su se egzarsi umijeSalj : kazi- vali narodu, da mora ostati slobodan i da se ne da pod vlast gospode. QOsobito su ustajali protiv zagrebatkoga biskupa, jer je na njegovim negdaSnjim imanjima bio naseljen veliki bro »Vlaha«. Spor naroda s biskupom radi desetine, znali su vjeSto upotrijebiti i protiv unije. Osim toga su po svoj krajini raSirili glas, da zagrebatki biskup hoée posve podloZiti martanskoga viadiku, da ée silom uvesti latinski jezik i zapadni obred u erkvi, da é¢ uvesti »novu vieru«. Pod utiecajem ove agita- cije bila ie Citava krajina u jednom plamenu i tu se nije mogio niSta raditi za uniju. Egzarsi su na mjestima, edie je to bilo potrebito, nastupali s najveéom strogosti i prema vojvodama i osobito prema sjedinjenim monasima i maréanskim vladikama. Oni su ih prosto terorizirali. Maréanske vladike su morali Su- tieti i primati emisare, jer bi inaée pao na njih-gnjev egzarha i patrijatha bi ih izopéio. Postupak zagrebatkih biskupa Vin- koviéa ij Petreti¢a prema maréanskim vladikama samo je utvr- divao egzarhe u njihovom razornom radu. Sa katoli¢ke strane nije bilo niSta uradeno, da se unija razvije i uévrsti nego su na- protiv utinjene tolike pogrjeSke, a evo uprvim pogecima pe¢ke patrijarhe razvile su tako Zilav i sistematski rad medu naro- 3418 Pr. Janko Simrak dom. Koje je onda Cudo, da je unija u svojim povojima umirata ida je morala uzmicati na Citavoj liniji i skloniti se kao sirotica u Zumberatke gore? Velika ideja jedinstva krS¢anstva na Bai- kanu bila je pokopana i sada je zauzela mijesto ljubavi i jedin- stva mah borba do istrage i mrZnja. Medu narodom, monasima i kod samih vladika nastala Je cpéa smetnia. Vise se nije pravo znalo, ko ie sjedinjen, ko nije Maréanski biskupidoZoréiéa priznavali surimskoga papu namjesnikom Petrovim i glav arom crkve, ali je ta ideja bila vrlo blijeda isve je viSe blijedila pod utjeca- jem borbe sa zagrebatkim biskupima o sa- mostalnost vladiéanstva_ U svetinju hrama jedin- stva s iedne is druge strane uviacila se malo po malo politika. Na jednoj je strani stajalo srpstvo, a na drugoj hrvatstvo. Srpstvo se u krajini stavilo pod za&titu zapoviednika na gra- nici, a hrvatstvo je s pravom protestiralo protiv cijepanja do- movine i protiv prevelikih privilegija, koje su dobili doselienici. Nakovanj u ovoj borbi bila je unijia, koja je najviSe stradala. Zagrebatki biskup Benedikt Vinkovié prema Maksimu Predo- jevicu i prema uniji. Zagrebatki biskup Vinko vié (1637—1642.), koji je na- sliiedio Franiu Ergeliskoga*t (1628—1637.) zauzima 3 Vinkovié je roden u okolici Jastrebarskoga 1581. Tako je od mla- dosti svoje bio u dodiru s Zumberaékim Uskocima. Dugu ie pravdu vodio sa Svetom Stolicom radi tako zvanih anata i propina, sluzbenih da¢a, Sto ih je morao po tadaSniem obigaju dati rimskoj kuriji, Radi toga nije dobio potvrde iz Rima sve do konca godine 1642. Umro je 2. decembra_ 1642. god. (Athiv za povjesnicu jugoslavensku IX, 273—280: X, 145—222; Daniel Farlati: Illyrici Sacri Tomus Quintus, Ecclesia Jadertina cum sufraganeis et Ecclesia Zagrabiensis. Venetiis 1775 apud Sebastianum Coleti, 0. 571— 579.) Rafael Levakovié, koji je bio pouzdanik i najbolji prijateli Vinkoviéev, veli o njemu u iednom dialogu na kardinala Barberina: »Con- spice reverendissimum dominum Benedictum Vinkovich in philosophorum et theologorum studiis apprime eruditum. iuris utriusque dectorem, in sacris litteris, ecclesiasticis rebus, religionis dogmatibus, catholicae veritatis fun- damentis, historcorumque monumentis versatissimum, qui pectoris sui bibliothecam morum probitate, vitae innocentia atque integritate, incor- rupta fidei in Deum et homines conservatione ita exornavit...« (Farlati ibid. p. 578.) Protiv prostenata vodio je u Medumuriu Zestoku borbu. Na ugarskom saboru napali su ga protestanti i iS€upali mu bradu i brkove.Povijest_unije u Jugoslaviji. sano od najvaznijih mjesta u rieSavanju pitanja unije 1 odno- hrvatskih velika$a i hrvatskoga kralievstva prema dose- licnicima iz Turske. Godine 1619. poslao je njega i Petra (jala hrvatski sabor kraliu s molbom, da se naseljenici pre- dadu vlastelinskoj i zemaliskoj upravi. Isti sabor izabra ga 1626. god. svojim povierenikom kod carskih komesara za ko- natno rijeSenie vlaSkoga pitanja’ Smatran je bio u domovini radi toga kao muéenik. Vinkovié spada medu najvece zagrebacke biskupe. * U poéetku njegova biskupovanja poslali su doseljenici molbu na kralia, u kojoj vele, da se ne ¢e pokoravati ni Isusovcima, ni zagrebatkom biskupu ni hrvatskim velika3ima nego samo kralju i voinim zapovjednicima (Registar Vindica nr. 64 od god. 1626—1035 u prepisu kod Lopasiéa). Ova ie molba u vezi s njihovom molbom, je 1613. god. upravili na gene- rala varaZdinskoga, da ne budu pod! rebatkom biskupu nego. kralju i njegovim zapoviednicima (Lopasi¢: Spomenici Hrvatske krajine op. c. ILL. 439., 440.). Na taZbu biskupovu, da mu doselienici ne ée davati od zemlje desetinu, odgovara iz Graca Fridrik Trautmansdorf_ 15. jula 1630. da on dobro znade, dokle se proteZu via3ka privilegija i da ie krizeva¢kom Kapetanu naloZio, da Viasi imadu_davati biskupu sve ono, Sto su do sada bili duzZni_davati (Epistolae ad Franciscum Erghelium. Archivum almae ecclesiae Zagrabiensis vol. 1. n. 4). Krizevacki kapetan Ivan Bechsler javlia biskupu, da je dobio nalog od generala iz Graca, da Predavci uw Zabrdu i Novakima moraju davati desetinu, ali »V. G, mi morate stanovito virovati, da niti sw mojoj, niti Gosp. grofa zapovedi pokorni, niti za nju mariju govoreéi, da su u usim, kako i vlaSki sinovi privilegiati. Zato V. G. meni nato zroka i krivice ne adskribujte, ier bih V. G. iz drage volie uw veksem dugovanju, nikamo u pravdenoj V. G. duZnosti i pravici usluziti. Tomu usemu zrok je prokleti vlaSki narode. (Ibid. n. 5.) ‘Trautmansdorf iz VaraZdina javija u mjesecu novembru 1630. Ergeliskom, da ie opomenuo ivani¢kog kapetana, da -biskupa ne smeta u niegovom pravu (ibid. n. 7). Ivan Vilim Galer javlia biskupu iz KriZevaca 1632. 12. fe- Pruara, da ce sve poduzeti da Predavci iz sela Zabrde i Novaki davaju desetinu od posjednutih zemalja (ibid. n. 8). Ergeliski je imao dosta nepri- Tika i sa Eibesvaldom, kapetanom u Ivani¢u, koji mu piSe 1636. god- 23. maja, da Viasi_ ne mogu plaéati ni8ta od mlinova, jer su sagradeni na iihovoj zemlii (ibid. 26). * Ferdinand Il. postavio je u to povicrenigtvo: Pavla Davida, imenovanog biskupa Pe¢ujskoga, krajiskog generala Trautmans- dorfa, Mojsija Cirakija, »personalis praesentiae in iudiciis locum- Pataéiéa, protonotara kralijevstva hrvatskog. i iti nastali spor izmedu hrvatskog sabora i doselje- nika, doti¢no izmedu krajiskih zapoviednika i sabora. Imalo se raspraviti pitanje o davanju desetine io civilnoj i vojniékoj upravi u granici. Hrvatski velikasi traZili su sve troje, a zapoviednici su se tome oprli (Lopa8i¢é: Spo- menici II, 131—136). Kralj je za komisiju izdao posebne naputke 1626. god- 20. augusta (ibid. 136—138). Zastupnici hrvatskih staleZa izrudili su po- vjerenstvu spomenicu glede pitanja Vlaha (ibid. 138—141) istoga mieseca. Kralj Ferdinand garantira Vlasima u pismu od 1627. novembra 15., da ée stajati_ pod upravem zapoviednika, koje ¢e on postavliati (ibid. 142, 143). StaleZi hrvatski ponovno predlazu natin, kako bi se Vlasi_mogli podvréi pod jurisdikciju kraljevine Hrvatske 1628. u mjesecu julu (ibid. 143-145). Komisari odgovorili su na prijedloge hrvatskih staleza, da se Viasi ne mogu na laku ruku i brzo podvréi pod jurisdikciju kralievine (ibid. 146-148).Vinkovié je sa prirodenoin o8trinom i dalje zastupao prave zagrebatke biskupije pretiv doseljenika.® On je u tom radu navukao na sebe srdZbu i mrZnju »vlaskih sinov«. Ta je mrZnia ostala i kasnije, kad je on postao biskupom zagrebatkim, dakie naravnim predstavnikom ideje ujedinjenja.® U ovoj borhbi radilo se o Zivotnim interesima doselic nog naroda Dakako da se tu nije imogia kasnije razviti nis jedne ni sdruge strane ljubav i povjerenie, kojeje prvi uslovuradu za vieisko jedinstve. Delegati hrvatski staleZa pobili su razloge, koje su kKomesari naveli 1628. god. julija 7. i traze, da se doselienici odmah podvrgnu pod jurisdikciiu kralievine Hrvatske (ibid. 148—150). Na osnovu dokumenata, Sto su ih viastela‘ predlozila kralievskom sudu u PozZunu, rijesio ovai, da se sva imanja, Koja su Vlasi zaposjeli, imadu natrag povratitir (ibid. 150—153). Vinkovié je bio za vremena zagrebackoga biskupa Domitroviéa u Pozunu radi rijeSenja ovoga pitanja i poslao je opsirno izvieXée biskupu 1625. god. 28. novembra. On kaze, da je general slavonske granice savje- tovao kraliu, da se zemlja ostavi Viasima, a domini terrestres da dobiju za to odStetu na drugim mjestima. Uz to je pristao kralj, pristali su i ugarski interesenti, ali je Vinkovic trazio od Vlaha restit (Arhiv IX, 145--147), © Godine 1635. nalazio se Vinkovié u Varazdinu kao delegat zazre- batkog biskupa Ergeliskog kod komesara. Dana 29, juna te god. piSe mu biskup, da se u pitanju_restitucijie Vlaha imadu dobru nadati. Od Viahe treba traziti sve ono, Sto oni davaju generalima i kapetanima. Buduéi da su istima davali »ex praedio a Turcis obtento meliores captivos et partem anim um« bit €e pravedno, da budu obvezani takve porcije davati | zagrebatkim biskupima kao zemaliskim gospodarima. Vlasi i Predavci, koje je oko Dubrave naselio biskup ZeInicai-Stepanié (1598.—1602.) na kultiviranom tli i koji su plaéali redovitu desetinu sve do vremena Sime Bratuliéa (1603—1611.), kad su ubili prilikom desetovania literata Pavla Leéenjeja, moraju davati desetinu_kao i Dubrayiaal: (Epi- stolae ad Vinkovich, Archivum almae ecclesiae Zagrabiensis IL n. 3.) Dana 30. juna iste godine trazi Ergeljski od Vinkovicta, da ‘soos e. da de- setine plaéaju kmetovi na imanju Zabrde, koje je dao u zakup Simi Boi- nigiéu i njegovoj bragi biskup GaSpar Stanko vacki (1587.—1569. ibid. n. 4.). Vinkovié je brzo radio u Varaddinu. Dana 21. juna 1635. javlia Ergeljskom, da su komesari pozvali Vlahe i njihove zapoviednike na prego- vore t Varazdin, ali da su oni odgovorili, da ne ce doéi, jer da nemaju ni- kakva posla sa viastelom. Pitanje restituciie bit ¢e po svoj prilici tako rije- Seno, da se Viasi predadu kraljevstvu, a ne velikaSima. Ovima posliedniima imala bi se dati odSteta ili_u zemlji ili u noveu ili na taj nacin, da Viasi plate stalan prinos. Sto se tite jurisdikcije nad Vlasima, to kralj deli, da si zadr2i jurisdikciju voinicku, a civilna jurisdikcija mogla bi se predati kra- ljevstvu. Buduéi da delegati hrvatskih staleza traze civilnu i vojnitku ju- risdikciju, Sto ne Ge mo¢i postici, to Ergeliski neka bude zadovolian samo sa civilnom, (Epistolae ad Erghelium Archivum al. ecc, Zagrab. vol. 1. ‘tv 21,), Komisija u Varazdinu prekinula je posve svoj rad koncem jula 1635. god., jer hrvatski staleZi nisu htjeli odustati od svoga zahtieva, da iim se Viasi 2 vojinitkom i civilnom pogledu podloze. Vinkovié izvieSuje o tome Ergeliskoga 27. jula (ibid. n. 22.). Kralj Ferdinand Il, odreduie 1639. marta421 Povijest unije u_Jugoslavi Odmah u poéetku svoga biskupovanija otpocteo je Vinkovié zestoku borbu protiv Maksima Predojeviéa, maréanskoga vla+ dike. On ga je pod svaku cijenu htio da makne s vladicanske stolice. Radi toga je u svojim tuZbama pretjerivao dokazujuci, da ie Maksim ne samo Sizmatik nego dapaée i heretik i da su svi njegovi viernici takvi. Vinkoviéevo prikazivanie tadaSnijitt prilika u marcanskom viaditanstvu je neobjektivno i na mno- gim mjestima iskrivlieno, jer je napisano u polemici, koja je za- stirala jasne vidike. Osim toga mijeSao je obred s vjerom. Godine 1638. peslao je prvu tuZbu kralju Ferdinandu Il. U tuZbi -veli, da je Ferdinand JI. kao krali ugarski i slavonski osno- vao 1630. god. nevu biskupiju pod imenom Vratanjska u kra- lievstvu vonskom u diecezi zagrebatkoj bez znanjia zagre- backog biskupa Franje Ergeliskog, primasa ugarskog i wadbj- skupa Kalotkeg za Vlahe ili Rasciane, koji se nalaze u slavon- skoj krajini i koji se sluZe grékim obredom, a koji su raskolnici. Tu je biskupiiju dao nekome Rascianu ili Vlahu, inaée vasilijan- skom imonahu Maksimu Pictroviéu. Maksim je ogromna ne- znalica. Premda je za vrijeme imenovanja govorio, da je ka- tolik, da je pokoran rimskom papi, da jeu jedinstvu s katoliékom 3. nastavak komisije i imenuie kom rima: gen a slovenske krajine i Petrinie Schwarzenberga, Tomu Mikuliéa, slavonskoga proto- notara Petra Zniku i Petra Spoliariéa (Monnmenta XVI. 202-- 205). Diecezanski sinod zaxrebacke biskupiie, koji je odrzao_ bi- 1. juna, raspravljao je medi ostalim i 0 odnosu katolika prema Vlasiina. Mnogi su se @ »Valachorum quoque sen Rascianorum, qui in finibus huiu: iam pridem consederunt, sacerdoies ac monachi rims alioquin Graecanici, et tum ob id (da se naime av Franjevei mijeSaju u preva Zupnitka), tum vero graviores alios ob respectus cum praeiudicio fidei orthodoxae periculo animarum praesu- m quandoqve populis dioecesis praeter alia matrimonii potissimum sa- cramentum administrare et homines romani ritus more ac rity alieno copu- lare. Moniturus igitur erit Reverendissimes Dominus praclatus eorundem superiores ecclesiastici, ut in eos animadvertant, alioguin requirendi erunt superinde atque invocandi magistratus corum saeculares, quorum opera tur (Constitutiones synodales ecclesiae Zagrab. pro clero dioece~ ww et extractu notabiliorum pro iure ecclesiastico novissimo con- ciliornm ecelesiae Hungaricae ec collectione Péterfiana adauctae iussu et Wthoritate excellent ni_ac reverendissimi domini Maximiliani Verhovacz. ' typis Neuoszelianis 1805, p, 133—134). j@ osnovao svojim dekretom od 1630, teve ono veé prije toga postojalo, nego je samo ¢ Vratanje imenovao Predoieviga. Vinkovic nepre- Pietrovié. To isto Gini povodeci se za niim i shuip Ergeliski 1634, od 19. sano reci za Vladiku nakow st zove Predojev! jaclLevako422 Dr. Janko Simrak: erkvom i da ée primiti od pape posvetu i potvrdu, ipa je sve do ovoga vremena ustrajao zajedno s narodom i klerom u gr¢kom raskolu j herezi. Iz dekreta, koje je Maksim sa sobom donio nakon posvete u Peéi od patrijarhe, vidi se, da je pestav- ljen biskupom ne samo nad Vlasima u slavonskoj krajini nego i nad onima u hrvatskoj krajini, u Stajerskoj i u Ugarskoj oxo Dura i Komorana. Radi toga neka se kralj savjetuje s u¢enim inuZevima j eka ili prisili Maksima, da izvrSi ono, Sto je obe- éao, ili neka se odstrani bez uzbune medu Viasima sa vladican- stva, ako toga ne bi htio da izvrsi. Na njegove miesto neka se imenuje pravi katolik (latinskoga obreda), koji pozna vlaske obigaje, jezik, cirilovsko pismo i crkveni obred. Takav se ka- tolik lako moZe naéi.* Maréansko viadicanstvo stvara mnoga prejudicija za ka- tolitku vieru. Prije svega ta biskupija u katoliékoj zagrebackoi biskupiji slabi katolitku vjeru i propagira gréku. VlaSki biskup brani prijelaz na katoli¢ku vjeru i zove katolike hereticima i izopéenim. Maksim je preveo na raskol i one Vlahe, koie ie Sime Vratanja kao vikar zagrebatkoga biskupai kao opat opet ujedinio s katolitkom crkvom. Osim toga Maksim zavada ka- tolike na raskol na taj natin, Sto lako dopuSta razvod braka, radi éega mnoge katolitke Zene i muzevi prelaze na »vlasku vieru«, da mogu novi brak sklopiti. Veliki je prejudic u tome, Sto je vladi¢anstvo osnovano na teritoriju biskupije zagrebatke bez znanja i pristanka zagrebatkog biskupa. Da se sva ta zla uklone, neka kralj piSe Maksimu, da po- stane katolikom i da prizna svoju ovisnost od zagrebackog biskupa kao njego vikar za vjernike grékoga obreda.° Ujedno * Na ledima dokumenta stoji napisaio na lijevoi strani: »Ratione episcopi, episcopatus ac conversione Valachorums«. Istom rukom napisano je na desnoj strani: »Copia supplicationis contra episcopum Valachorurm Maximum anno 1638. suae maestati porrectac. Na istoj desnoj strani ozna- Gen je i naslov predstavke: »Ad sacratissimam caesaream et regiam maie- statem dominum dominum 1hihi clemen mum humillina supplicatio Bene- dicti Viinkovich, episcopi Zagrabiensis«. Dokumenat se nalazi: Archivuin almae ecc. Zagrab. Libelli supplices vol. I. tomus [. Ne nosi broja nego je nmetnut sa ostalih pet listina izmedu broja 121. i 122. na Sestom miestu. ® Vinkovié vazda istite, da to zahtijeva c. 14 extra (I. 31). Ovo ic gnanfeniti 9. kanon dvanaestoga ekumenskog i cetyrtoga laterans sabora za vrijeme pape Inocenca Ill. 1215. god. (Hefele: Concilienge- schichte Freiburg im Breis. Herder 1886. V. 885). Kanon glasi: »Prohibemus autem omnino, ne una eademque civitas sive dioec diversos habeat pontifices tangquam unum corpus diversa capita quasi monstrum, sed si.Povijest unije u Jugoslaviji. 423 se neka naloZi zapovijednicima na granici, da mirnim aacinom porade oko toga, kako bi predobili za katolicéku vjeru Maksima, njegovo sveéenstvo i narod, jer ¢e kao katolici biti vierniji do- movini i kralju.?? U poéetku godine 1639. 3. februara poslao je Vinkovic tuzbu protiv Maksima Predojeviéa j u Rim na kongregaciju de Propagate Fide. Trazi, da kongregacija izradi na betkum dveru, da krali pozove u Bet Maksima ji da ga tamo zadr7Z'. ilj da mu se valozi, da pode u Rim i izvr8i ono, Sto je obeéao. L isto vrizeme neka se na njegove mijesto namijesti drugi vla- dika, Kofi znade gréki obred, ali koji je katolik. On mora biti roden uv ovim stranama, ugarski drZavlianin, koji razumije vla- Sic. jezik i irilovsko pisllo i koji ée biti sposoban da propo- viieda katolitku vieru medu Viasima. On neka osnuje sjeme- niste 72 vlaske mladiée, u koiem ée se odgaiati doma¢i sveée nici. Novi biskup neka imade titul sufragana zagrebatkoga biskupa, da se ne umnaZaju biskupi u toj biskupiji. Kralj neka naloZi ovo} generafima i zapovjednicima na granicama, du sve to na zgodan nadin preporuée Viasima. Vla8ki biskup mmade danas iz kralievske kase 20 forinti na mjesec. Katolici mu daju stalni prinos u Zitui vinu. Kad se Vlasi ujedine sa svetom Sto- licom, imat ée mar¢anski biskup od katolika toliko, kolika da- nas dobiva cd raskolnika. Vinkovié predlaZe, da bi najbolii kandidat za maréanskoga vladiku bio franievac Rafael Leva- propter praedictas causas (aut diversas linguas vel diversos ritus) urgens necessitas postulaverit, pontifex loci catholicum praesulem nationibus_ illis conformen provida deliberatione constituat sibi vicarium in praedictis, qui ei per omnia sit obediens et subiectus. Unde si quis aliter se gesserit. excommunicationis se noverit mucrone percussum. Et si nec sic respuerit, ab omni ministerio ecclesiastico deponendum adhibito, si necesse fuerit, brachio saeculari ad tantam insolentiam repellendam«. Na ovaj se kanow neprestano pozivaju Vinkovié i Petretié i KlobuSicki kao na najvecu zapreku, da se osnuje samostalno vladiganstvo za istocni obred. Rimska stolica i betki dvor nisu se na njega obazirali u svojim dekretima, kao Sto vidjesmo. Ovaj je kanon crkvenom praksom bio posve dokinut, buduci da su na istoku u mnogim gradovima na istom teritoriju siedila po dva, dapaée po tri samostaina katoligka biskupa raznih obreda. Uz kato- li¢ke biskupe iste¢nog obreda bili su postavliani biskupi za viernike zapad- noga latinskoga obreda, koji su bili u velikoj manii Tako je udaren wu najstarije doba temeli personalnoj jurisdikciji. * Archivum eccles. Zagrab. Libelli supplices vol. 1. tomus |. n. 06. walazi se isprava, u kojoj se nabrajaju prejudicija maréanskog vladi¢anstva protiv zagrebacke biskupiie. Koncept je pisao sam Vinkovi¢ pdd posebnim naslovom: »Instantiae ad anlam episcoporum zagrabiensium incerti nominis«.kovic."' Rafael Levakovié javlia iz Rima 12. marta iste godine: Congregatio Propagandae fidei non solu gratas habuit litte- ras reverendissimae d. vestrae, sed faudavit summopere zelum tam pitim et sanctum, utque easdem in proxima coram sanctis- suxo habenda congregatione refferi ac proponi demanaavit«."* Tako je Vinkovié protiv Maksima poveo borbu u Betu i u Rimu. U isto vrijeme izdaje on 29. marta 1639. naputke za pesebno poslanstvo, koje je imalo poéi u Maréu. Poslanstvo su saGinjavali Andrija Zupanié, arhidakon éazmanski i kanonik zagrebatki, i Jakob Galovié, ivaniéki #upnik. Vinkovié je za niih napisao, kako Ge se viadati i Sto Ge gevoriti pred vladikom i kako ée odgovarati na njegova eventualna pi- tanja i prigovore. Posjetit ée dakle vladiku u Maré nedaleko Ivanica, srdacno j bratski ée ga pozdraviti i sve mu dobro za- Zelieti. Poslije pozdrava sietit ée ga, kako je imenovan nakon Vratanie vladikom, kako je poloZio katoli¢ku vjeroispoviiest i ebegio, da ée podi u Rim na potvrdu i posvetu i kako se za- kleo, da Ge sveéenstvo i narod obratiti na katoli¢ku vjeru. Bu- duci da do sada nije svemn tome udovoljio, to se poziva, da to Sto prije uradi, jer ¢e se poduzeti koraci kod kralja i u Rimu. da izvrSi obeéanje. Oscbito mu moraju delegati naglasiti, aa treba da bude vikar zagrebaékoga biskupau svemu od njega ovisan i njemu pokoran, kao Sto je to bio biskupima Domitrovicu i Ergeliskom njegov predSasnik. Ako to ne obeca i ne uéini, prema lateranskom kanonu upada u ekskomunikaciju, kao Sto je veé radi nepokornosti i upao »et pro excommuni- cato haberi deberet, si esset denuntiatus. Denuntiatibur autem, si non pareret«. Dalie ée mu delegati pred o¢i staviti preiu- dice, koje on Gini: prvo, Sto katolike drZi hereticima i izopéo- nima, druge, Sto rimskoga papu smatra Antihristom, treée, Sto brani kvojim svecenicima i narodu polazak katolitkih crkvi. &etvrto, $to drZi, da nije griieh, ako Vlah ukrade Stogod kato- liku. Kad ie Vinkovié bio prepozitom kaptola u Zagrebu, pitao ic Maksima pred biskupom Ergeliskim: »DopuState li vi vaSim Viahom, da bisze pophom zpouidali?«<, odgovorio je: »Hochiies 41 Sommario q’una lettera di Monsignor Vescovo Zagrabiense dellt 3. febbruaro 1639, Archivo della S. C. de Prop. Fide-Lettere Antiche Vol. 85. fol: 218 col. Dr. Borkovic. *® Arhiv za poviesnicu jugoslavensku X. 180,ijest unije u_Jugoslaviji. 425 li, da gha u pakal porinem«. Ako viadika sa svojim monasima odgovori: ako bi mi i bili katolici, ne bi mogli ostaviti grékoga obreda, neka delegati kaZu:*»cum tali graeco ritu possunt esse catholici, modo errores deponat et alias credant, quod sancta mater ecclesia credit, pontifici subsit, novum calenda- rium assumats«. Vinkovié preporuéa delegatima, da prije svoga polaska dobro proute Belarminovu knjigu »De contro- versiis«, jer je glavua opreka izmedu isto¢ne i zapadne crkve © izlasku Duha Svetoga, o CistiliStu, a posebice o miestu, gdje se ono nalazi, 0 materiji euharistije, da li je naime Hrist po- svetio u kvasnom ili besikvasnom kruhu, o blaZenstvu svetih na nebu, jer katolici vjeruju, da oni poslije smrtj idu ravno 1 nebo, a raskolnici svaSta o tom brbljaju. Na koncu Vinkovié upuéuje delegate, da je nakon Svoje instalacije i sam i preko svojih poslanika i preko kaludera po vise puta zvao Maksima k sebi, ali on do danas nije htio da dode.* Starac Maksim primio je poslaustvo u Marci. Obeéao je, da ée posietiti zagrebatkoga biskupa i da ée se tu Gitavi spor moZda moéi rijeSiti. 1 doista mi emo naskoro vidjeti Maksima na dvoru nadbiskupovom u pratnji mladoga kaludera Gabri- jela Mijakiéa. Kogod prougi ove naputke, mo¢i ¢ée odmah uvidjeti, da delegacija nije mogla glavne svrhe pesti¢i, da dode do spo- razuma i liubavi. Biskup je nastupio sa Zestinom i oStrinom koja je u ovakim sluéajevima vrlo netaktiéna. Vinkovié ve trazi samo pokornost rimskom papi i uniju, nego on naziva Maksima heretikom, traZi, da uzme novi kalendar, upi- suje mu u krivniu razne stvari, za koje sam veli, da ih je do- znao po Suveniu. Sve su to bile uvrede za osjetliivog i ponos- nog viadikn graniéara, kojima je junaStvo i borba bilo u krvi. Sveta Stolica imala je istom rijeSiti odnoSaj izmedu zagre- hatkih biskupa i maréanskih vladika. Tamo se predmet na priiedlog Vinkoviéev baS u ovo doba rjeSavao. Trebalo je dakle &ekati odluku. Miesto toga Vinkovié sam rje8ava stvar 19 Original se nalazi u nadbiskupskom arhivu »Ecclesiasticas XT A. Vol I ne 8169,426 Dr. Janko Simrak: i proglaSuje marfanskog vladiku svojim vikarom i naziva ga ckskominiciranim. Dakako da Predojevié nije moan pristati na postavljene uslove j zato se iznova otvorila borba izmedu obojice k a to- liékih glavara. Tuzbu Vinkoviéevu protiv Maksima po- slala je kongregacija de Propaganda fide nunciju u Beé, Nuncij ie u jednoj audienciji intervenirao kod kralja i ostavio mu tuZdu radi informacije. Buduci da je od posliednie tuZbe protekio godinu dana i bududi da se u tom vremenu mnogo toga moglo izmijeniti, poziva nuncij Vinkovi¢a u pismu od 31. marta 1640.. da Sto prije poSalje o Citavom pitanju vlaSkoga vladicanstva opSirno izvje8ée.4* Ovo pismo beékoga nuncija Ga Spara Ma- te ja primio je Vinkovié 5. maja i na njega ukratko dva puta odgovorio. Sve mu se to nije Cinilo dostatnim, pa je s toga iz radio opsirnu spomenicu o Gitavom pitanju i poslao je 14. Juna 1640. nunciju. Kao razlog izvjeS¢a navedi ove rijefi iz za- kletve Svetoi Stolici: »Haereticos et schismaticos pro posse meo persequar et impugnabo cupiens etiam Raschianos sive Valachos schismaticos in dioecesi mea Zagrabiensi locatos et residentes salvos fieri et ad agnitionem veritatis pervenirec. Nakon kratkog histori¢kog prikaza marGanskog vladitanstva do vremena Maksima Predojeviéa prelazi Vinkovié na crtanje unutarnjega vjerskog i crkvenog Zivota u viadiéanstvu i stavija kenatno svoje prijedloge za riieSenje teSkoga problema. Prije svega nastoji da silom dokaZe, kako su klerici i laici ovoga vladitanstva ne samo »raskolnici« nego i »heretici«, Takvin hereza nabraja u svemu Sest. - Prva je u tome, Sto rimskoga papu drze Antihristom, a ostale katolike hereticima i pro- kletim; druga, Sto smatraju, da je ispovijed pred katolitkim sveéenikom veliki zloéin; treéa, Sto misle, da Stogod ukrasti od rimskoga katolika nije nikakav grijeh ili ako jest kakay mali grijeh, manji je nego ako se Stogod ukrade Turcinu; Cetvrta. Sto vieruju, da ako Vlah Sto ukrade i jedan dio dade sveéeniku, da krada nije grijeh j da ne treba Giniti za grijeh pokore niti treba vratiti. ukradeno. Prema tomu — tako zakljuéuje Vin- kovié — bi bila ova nacija »furatissima er rapacissima«. Peto '* Epistolac =m Zagrab. Cl. 3. es episcop. Zagrab. archivam aimae __ eccles.Povijest unije_u Jugoslaviji. 42% krivovierje sastoji se u tome, Sto, kako se Guje, vlaSki svece- nici uce, da mogu po svojim molitvama izbaviti duSu iz paiia, ako im se dade dobra milostinja. Osim toga Vlasi govore, da sveéenici mogu na sebe uzeti grijehe vjernika j da za njih mogu odgovarati pred sudom boZzjim. »Unde sacerdotes illorum talia erronea docentes ac miseris barbaris suadentes aliorum pec- cata in se quandoque assumunt pro magna elemosyna et ita et se ipsos et illos in gehennam intrudunt.« Sedma je hereza u tome, Sto vjeruju, da ni jedna zla pomisao nije grijeh, ako ne prijede u Cin. Imade i drugih krivovjerja, koje naucavaju sve- cenici i Vlasi i vjeruju kao Clanke viere, ali ih Vinkovié radi kratkoée ne meZe da navodi. O znanju biskupa i svecenika j 0 vjerskom Zivot kod Viaha veli Vinkovic, da su vladika i sveéenici velike neznalice, koji ne znadu niSta drugo da Citaju nego Girilovsko pismo. Ni biskup, ni kaluderi, ni svecenici ne propovijedaju rijeé boziu, Jer ne znadu. Radi toga se tuZe Vlasi pred katolicima: Kad bi na& vladika, naSi sveéenici i kaluderi nama tako propovijedali rije€ boZju, kako vama propovijedaju va8i svecenici, onda bi mi bili dobri i sveti. Prosti narod nema nikakvih Skola. Zato ne pozna kulture nego Zivi po Sumama, koje kréi i hrani go- veda. Veli viSe ratovati u Sumama nego u ctvorenom polju. Potpuno je odan sujevierju, gataniu i vraéanju. Barbarski je i diviji. Tako je Vinkovié nabrojio »hereze« maréanskog biskupa i njegova klera. Medutim svome dokazivanju sam nije viero- vao, ier odmah iza toga kaZe, da bi trebalo ipak ispitati, da li je vladika i njegovo sveéenstvo doista »raskolnicko« i »here- ti¢ko«: »Ad explorandum veraciter, utrum dictus episcopus ac suus clerus vere sit catholicus et cum Romana ecclesia unitus. sequentia media adhibenda«. Koja su to sredstva? Prvo ie posve razumljive j sastoji se u tome, da Maksim odmah pode u Rim i da se tu dade potvrditi i posvetiti, kako je obeéao. i da prizna sveCanim natinom uniju s rimskom crkvom. Drugo je sredstvo posve nerazumijivo, jer Vinkovié traZi, da se Maksim prizia vikarom u svemu ovisnim od zagrebatkoga biskupa. Sto imade s vierom posla priznanie ili nepriznanje ovisnosti od zagrebackoxa biskupa? Vidjeli smo, da je sam Vinkovié go-48 ___Dr. Janko Simrak tovo sve do svoje smrti vodio borbu s Rimom radi anata, koje nikake nije htio da plati, pa ipak iz toga nije slijedilo, da je oraskolnik«. Rafael Levakovié pate piSe 8. februara 1642. Vin- kovicu iz Rima u Zagreb, da kardinal Barberini radi otpornosti Vinkeviéeve, »poche govoriti, daze hochiemo od- wrechi i zpuntariti. A ya (Levakovi¢é) mu rekoh, da toga ne mizling. premda imamo urroke velike odvrechisze videchidatolyko maloye prostimano nasse ponizno prosenye i tolyke molybe za ludo zu derzane«® Razlog, zaSto bi se imali »odwrechi« bio ie j taj, Sto Le- vakovié do tada: nije mogao postati maréanskim vladikom. Vinkovié nije prema propisima kanona pohodio Rima za Citave éetiri godine svoga imenovanja za biskupa pecuiskoga, keko se to razabire iz niegova pisma od 20. februara 1638.,'° a vi kas- nije kao biskup zayrebacki nije iSao u Rim. Iz svega toga ni- kako ne slijedi, da je Vinkevié bio »raskolnik«, a jo8 manje da ie bio »heretik«. Isto se tako ne moZe tvrditi za Maksima Pre- dojeviéa, da je bio »heretik« i »raskolnik«, Sto se nije htio pri- znati vikarom zagrebackog biskupa. Ako biskup to dvoje ucini — tako nastavlja Vinkovié onda se on i njegovi vjernici mogu smatrati rimskim kato- licima j Predojevié se moZe trpjeti na biskupskoj stolici sv do svoje smrti, koja moZe svaki Gas nado¢i, jer je starac od sedamdeset godina, Jedna Vinkoviéeva opaska na ovom mijestu vrlo jie zanimiva. On kaZe: zaSto velim, da se mogu Vlasi u tom sluéaju smatrati rimskim katolicima? Zato jeronisami sebe zovu katolicima, ali orien- talne crkve. Prema tomu su vladika, sve éenstvo i narod sebe zvali katolicima istoéne crkve. Jasnijega sviedocanstva od ovoga te treba za uniju.’* Dalie Vinkovié govori o sredstvima, koja bi se morala upotrijebiti, da se Vlasi obrate ‘ da se odstrane od njih vjerske blidnie. Prvo ic sredstvo, da se Maksim odstrani, ako se ne Arhiv za povies. Jugost. X, 202, '® Arhiv X, 166-169. ? Cur scribo: pro catholicis Romanis haberi pessunt? Quis et ipsi se ipsos catholicos, ast orientalis ecclesiae appellarent.Povijest unije u_Jugoslavi; pokori, i da mu se oduzme placa od 240 rajnskih forinti, koje dobiva iz kase vojvodine Stajerske, Nadalje treba na njegovo mjesto postaviti katoli¢koga biskupa u osobi Rafaela Le- vakovica, koga ée Vlasi primiti bez uzbune. Osim toga neka generali j drugi zapovjednici zgodnim naGinom priprave narod na ove promjene. Vode Vlaha treba odlikovati vojnim Gastima, da tako budu Sto vierniji. Najvaznije je sredstvo kod obracenja Viaha, da im se u pocetku dopusti gréki ritus, ali kad uznapreduju u katolitkoj nauci, onda se malo po malo moZe kod niih pokapati taj obred, kao Sto je tu uradeno u Istri, Pivki, Krsu, Litu i Dragi Vinodol- skoj, gdje su Vlasi radom dobrih pastira odbacili gréki i primili latinski obred i danas se ne zovu Vlasima nego Hrvatima. Isto tako imao bi se za neko vrijeme, dok se ne uévrste u katoli¢koj vjeri, ostaviti stari kalendar i kasnije uvesti novi. Novome vlaSkome biskupu Rafaelu Levakoviéu, Hrvatu, imenovanom biskupu Smederevskom, koji je mnogo zasluZan za ilirski narod, koji je dobro poznat be¢kom dvoru i kardina- lima i koji pozna Cirilovsko pismo i gréki obred, a Sto se tite dozvole za noSenje odijela, koje mora vladika nositi, lako ée je dobiti iz Rima, treba dati u pomoé nekoliko katolitkih sve- cenika. Isto se tako imadu medu Vlasima‘podi¢i Skole, u kojima éc se uCiti Girilovsko pismo. U Zagrebu naGriéuneka Se osnuje sjemeniSte za oddgoj klera. Novi biskup dobivao bi plaéu, koju su do sada dobivali maréanske vladike. Osim toga pomagao bi ga zagrebacki bi- skup, a dobio bi pomoé i od katolika BoSnjaka, Predavaca i Slavena, koji Zivu medu Viasima. Novome biskupu trebalo bi dati radi zaStite »brachium saeculare«. Na dan obraéenja Sv. Pavla 25. januara 1642. pogao je bi- skup Vinkovié u Cazmanski Kaptol i ondje sveCanim nacinom protestrao na kaptolskoj sjednici protiv samostalnog marcan- skog viaditanstva i protiv vladike Maksima Predojeviéa. U protestu, o kojem je natinjen opSiran zapisnik, nabrajaju se sve dosadaSnje tuZbe protiv Maksima Predojeviéa i protiv sa- mostalnosti vladiganstva.'* U ovo doba bio ie Maksim-Ziv. ‘8 Original u: Archivum almae ecc. Zagrab. Ecclesiastica XI. A. vol. il, n. 8f76, Na koncu dokumenta ie pecat Cazmanskog kaptola i napisano430 Dr. Janko Sime: Medutim velike tuZbe Vinkoviceve na dvoru nisu imale vecega uspjeha. Pace tamo se pocelo sumnjati u iskrenost na- stojanja Vinkoviéevih, Predbacivalo mu se posve otvoreno, da sve ovo radi ne zbog duhovnih koristi nego zbog svojih materijalnih probitaka. Radi toga morao se on pred kraliem branitj u jednom spisu od 2U. jula 1642. Iz toga se spisa vidi, da je Maksim veé umro. Njegova smrt padadakle izmedu 25. januara i 20, jula 1642. godine negdje u prolieée. Kao razloge, da ne ide za materijalnim koristima u obra- éenju Vlaha, navodi Vinkovié prvo sve svoje dosadaSnie spise, koje je slao u Bee, iz kojih se niti iz jednoga retka ne muZe razabrati, da je to istina. Nadalie, ako bi se Vlasi i obratili na katolicéku vjeru, on od toga ne bi imao nikakvih koristi, yer su oni stavijeni kao i katolici medu njima pod carske privilegije. On se trece mora brinuti za obra¢enje Vlaha, jer to od njega trazi zakletva, koiu je polozio. Medutim, ako bi on i traZio kakve materijalne koristi od Vlaha, na to ima puno pravo, jer su oni zaposjeli niegove zemlje. O njegovim iskrenim namjerama moZe se kralj naibolje na taj na¢in osviedotiti, ako napi$e generalima i zapoviedni- cima na granici, da pruze »brachium saeculare« katolitkim propoviednicima, koje je on pripravan poslati medu Vlahe.”® Rafael Levakovié i unija u Maréi i Zumberku. Rafael Levakovié ie jedan od najznamenitijih nasih ljudi ‘u prvoj polovici sedamnaestoga vijeka. Svojim umom i svojim radom pronio ie na daleko slavu reda Sv. Franje, Gili je bio ovo: »Lecta per capitulum. Gregorius Gorianzki, lector et canonicus Chasmensis m. propria«. Na hrptu je napisano: »Contradictio et inhibitio ratione episcopatus Valachici Vretaniensis intitulati in dioecesi zagrabiensi jundati. Item ratione collationis eiusdem episcopatus Maximo Pietrouich, monacho Basiliano, per Ferdinandum secundum facta«. Na prvoj stranici odozgora i na pogljednjoj na donjem kraju pribiliezena ie godina 1642. Vinkovié tvrdi u spisu, da su se Vlasi doselili u godini 1609. i 1610. Za imenovanje Maksimovo kaze, da je uslijedilo na prijedlog kapetana, koje ie darovima podmitio Maksim. 19 Archivum almae ecc. Zagrab. Ecclesiastica XI. A. vol. I. 8/87. Izvana je napisano: »Copia litterarum per reverendissimum dominum Benedictum Vinkovich, episcopum Zagrabiensem, ad sacratissimam caesaream ac regiam maiestatem ratione conversionis et salutis Valachorum in dioecesi Zagrabiensi residentium anno et die intro annotato missarum«.Povijest_unije u Jugoslaviji. 431 Glan od malenih nogu, roda ji naroda svoga. Rodio se kao i Vinkovi¢, s kojim je kroz Citavi Zivot bio vezan najintimnijim vezama, u Jasirebarskom podno Zumberackih gora na koncu Sesnaestoga vijeka. Veé je kao mladié doSao u dodir s Usko- cima, medu kojima ée kasnije raditi za svetu stvar. Propu- tovao je ViaSku i ondje nastojao za uniju predobiti nadbiskupa Uriela i vojvodu Bassarabe.” Posjetio je Lavov i duboko odande prodro u Rusiju. Za Uriela i Bassarabu napisa kasnije spis »De processione Spiritus Sancti«, u kojem dokazuje isti- nitost katolitke nauke u ovom pitanju. Umni Glavinié pre- porudi ga u Rimu kao svoga nasliednika 4 uredivanju crkveno- * glagoliskih knjiga god. 1622. Od te godine pa do smrti, koja pada izmedu 1650—1653. god., proZivio je s malom iznimkom clieli svoj viiek u Rimu. Vinkovié je u poéetku godine 1639. poslao predstavku u Rim, da se maréanski vladika Maksim Predojevic odstrani s vladitanske stolice ida se na njegovo miesto po- stavi Levakovié. Ovaj su predmet u Rimu kod kongrega- cije de’ Propaganda fide pomno ispitivali, radi Gesa se Leva- kovié lintio. Tako on javija 27. juna 1639. god. iz Rima Vinko- viéu, da se rijeSenje pitanja »vlaSkog« biskupa sve viSe oteZe i da je papa povierio stvar kardinalima Spadi i Palloti na ispitivanje, koji je imadu iznijeti na jednoj partikularnoj sjed- nici. Ta se sve do sada nije mogla odrZati radi bolesti tajnika {gnolija.2!_ Dana 14. augusta iste godine javlja, da se njegova stvar o imenovanju za »vlaSkoga« vladiku nalazi neprestano na ispitivanju. Radi toga ée se on u septembru povratiti kudi, da moZe saradivati sa svojim zaStitnicima i prijateljima. Vesela srca ostaviti ée Rim i kurijalce. I doista Levakoviéa nalazimo u Hrvatskoj u poéetku go- © dine 1641. Ovaj put je bio njegov dolazak skopéan s misijom medu Vlasima. On je htio pred dvorom u Becu i pred kurijom u Rimu dokazati, da je jedini sposobni kandidat za mar¢ansko * Arhiv za poviesnicu jugosl. X, 173174; ibid. IX, 285—312, Salie nadbiskupu i voivodi spis »De processione Spiritus Sancti«, za kojega veli: »Cum ergo Deo comite incolumis Leopolim Russiae peruvenissert atque optata sese mihi praebuerit commoditas, en tuae humanitati promiss debitum pendo. ..« "4 Tbid. X, 181, 182. °2 Ibid. X, 183.vladigaustvo. Misionarski posao zapoéeo je u Zumberku i obi- ao Sva sela Zumberackih Uskoka propovijedajuéi svuda kato- licku nauku. Zumberéani bili su neprestano pod puSkom i nozem,* Za- povijednici postupali su s njima okrutno tako, da su se 1619. pobunili protiv svoga lajtnanta Viva i ubili ga u gradu Zum- berku.* Protiv kapetana Rudolfa Paradeisera, koji je bio pravi krvolok siromaSnih doseljenika, dizale su svakim danom sve veée tuzbe. Paradeiser je povladio ljude za najmanije sit- nice pred sud u Zumberak samo zato, da moZe oplijatkati i tu- *" Tz sodine 1610. sacuvan nami je popis Uskotke Zumberacke vojske. Husara je bilo 50 na carskoj plaéi, »item zwelfi voyuoden, vundter jed- weden 50-haramien, mehr absonderlich 200 schiiczen, die man_janitscharen senant, vber welche 4 voywoda gewest«. Pod kapetanoi Dajoim Vuko- vicem imade 50 husara, Svega skupa je bilo 910 liudi na vojnickoj hrani. U Slunju imadu 4 wojvode sa sto momaka, koji naizmjence sluze. U Svardi kod Karlovea dvojica voivoda sa 50 momaka, u Kamneskom jedan vojvoda sa_34 momka. Uskoci se tuze, da ih dosta ne uzimaju u voisku u ovin teSkim vremenima, gdje ih na jednom gruntu siedi 12-14, na kojem je nekada Zivjela jedna porodica (Monumenta XVI, 2, 3). U ovom vremenu spominiu se ovi znamenitifi Zumberéani: Grdina Stakeye & »Uskoks, sudac u Zamberku, i niegov brat MatijaS, kojima daje Ferdinand MH. posiede u Kupéini i Zelicznom radi niihova junastva, koje su pokazali_u borbi protiv Turaka (ovierovlieni prepis darovnice uo arhiva DuSana Preradovica—Kuseviéa). sti krali daie u leno Petrn Doimoviéu, Uskoku, naselia u selu Kupéina u zumberatkim viastelin- stvu »unseres fiirstenthumbs Grain«e (K. K. Statthaltereiarchiv zu Graz unter Exped. 1635. August 2. f. 115. 116). God. 1628. 11. jula rijeSava krivnje Franju DeliSimunoviéa, kojega je optuzio, kupetan Para - deiser, da ne Ce polagati prisege pred upraviteliem u Zumberku Janko Zuliberkom, Marstaller regimentski sudac hirv. i primorske krajine (ibid. f. 177-179). |G. 1630. 14. januara na tuzbu Strahinie Jurieviéa sudilo se u Zumberku Petru GarapiGui vi Ma- hovliéu radi razbojstva, jer su oteli u Metlici jédnom Covicku grozd 4 barilce vina (ibid. f, 4550). Tu se spominju Vuk Garapiéi Petar Viatkovié Ivan Mahovlié sa svojim sinom Grgom morao je zato platiti vlastelinstvu 75 dukata. Radi tuzbe je kasnije Mahovli¢ ubio Jurie- viéa i utekao, U Zagrebu su ga uhvatili sinovi Juricvievi i dali otpremiti na sud u Zumberak. Odavle je iz tmanice utekao i sad ‘se okolo skiée (ibid. {. 19-32). Isti Jovan Mahovlié tuzi iste godine Rudolfa’ Paradeisera kralju, 8to mu je oteo par volova, dvije krave, dvadeset kablova vii svim, Sto je imiao u kuéi osim srpa i noda (ibid. 98, 99). NovakiS kula Radatovié tuze 1633. ¢. kralin kapetana Paradeisera, da hi “e dao uhvatiti i baciti u tamnicu u Mehovu, kad su iS) i sranicu. Kasnije ih je pustio iz tamnice, ali je Novaku oteo dva para volova, 30 ovaca, a Sekuli jedan par volova, dviie krave ¢ 30 ovaca. Petra Radatoviéa ili »Warusa« dao je ubiti (ibid. 4 19-32; 96,97). G, 1632. 20. septembra Mile Strbac tuZi sudu Mikulu, Rusanai Vukmana Vraéoviéa, jer su ga napali u njegovoj kuéi, Sviedok ic bio Vuk Stié (Steytsch). Paradeiser ic osudio tuZitelia i tuzene na sto dukata, koje su morali_njemu platiti (ibid. f. 45-50). 24 Monumenta XVI, 90--93._unije u u 1 Jugoslavili. 433 Zitelje i tuZene.** Konatno su se Uskoci usmielili, da poSaliu tuzbi na samoga kralia protiv ovoga zlotvora. Kad koji od Uskoka umre — tako se veli u tuZbi — prodaje Paradeiser nle- gevu zemlju drugima, premda ostaju iza smrti Zena, djeca i ro- daci. NamieSta sam na svoju ruku bez pitanja naroda suce u Zomberku. Sa upraviteliem grada Petrom Arnijakovi- é¢em (danas Hrnjakoviéem) udinio je ugovor, prema kojem dobiva od svega, Sto se opliatka, osmi dio. U novom Mestu umro je trgovac, keiemu su Uskoci bili du%ni neke manje svote novaca. Jedan je Uskok morao upravitelju grada za pet grosi duga trgoveu dati dva vola vrijedna 30 talira. Kad se do- * Jovan D i€evié tuzi se kranjskom namjesniku, da mu ie Paradeiser oteo zemiliiste, koje je niegova porodica uzivala veé od 1535. god. kad je niegov pred Rausa Dragiéevié dobio to zemljiste u Jeno (K, K. K. Statthaltereiarchiv zu Graz Exped. 1635. {. 104—107). Pa- radeiser odgovara, da mu nije pokazao darovnice i, 19-32). Dragia Ognjanovac tuzi kapetana, da mu je oteo zemljiste i dao ga Mikuli Dragiéeviéu, vojvodi. On ie to zemliiste dobio od Paradeisera radi toga, jer je platio, globu miesto Cvietka Garapiéa od 77 dukata (ibid. 108). Radul Skarié tuZi kapetana, Sto mu ie oteo 20 ovaca, dva vola i trideset forinti. Kao razlog toj otimatini navodi, Sto je prije sedamnaest godina preko Mihajla Milakowiéa s voliom roditelia ugrabio jednu dievoiku (ibid. f, 100). Paradeiser tvrdi, da je otmica bila nedavno i da ie kod nije sudiclovao i Radul Kordié (ibid. 19—32), Jlija Dobriéi¢ i Mikula BastaSié bili_su sudeni radi toga, Sto su Skariéa pred Karlovcem pustili na slobodu (ibid. f. 45—50), Rade Prolimek, Uskok tuzi Paradeisera, Sto mu je oteo zemlju i dao ie Jovanu Vuigiéu za 18 lota srebra (ibid. 102). Uskocima se dakle sudilo u Zumberku u gradu. Iz tuzZbe Zumberéana protiv upravitelia grada Janka Zuliberka god. 1628. 10, jula radi toga, Sto ih je nazvao bundzijama i prekrSiteljima zakletve, vidi se, da su uz suca Pavia Marstallera bili i priseZnici: Vuk Augustin Paradeiser, seniski kapetan, kapetani: Ivan Bu- datki, Pavao Colnié, Ivan Franjo od Siegesdoria, Ivan Melegrudié, Martin i Juraj Pehernik, Duro Jankovié, Martin Sandrié, Matija Colnié, Miklo¥ Mogorié; Duro Liubanovié, zastavnik trubljag u Karloveu; dvojica™ gradana iz Metlike, Ozlia, Mchova; Getvorica iz Kostajnice, dvojica iz Krckoga, sumostana u Kostanievica, Getvorica iz Karlovca (ibid. 180, 181). Jovan Mazovac tuzio je pred Paradeiserom gradskog suca Greura Sin- koviéa, da mu je otco Getiri vola i odveo ih u tvrdavu. Kapetan nij a ie litio primiti niegove tuzbe (ibid. f. 94, 95; 19-32). Voiica Drakolié ty: zi se, da ga je kapetan bacio u tamnicu. Pustio ga ie na slobodu, kad u je oheGao dati 20 lota srebra, dvije pitome kune i dva voin' id. 93; 19-32) Petar Danéulovié, Voja Vard ri¢, Dra- ginja Ognjanovac i Voja ml. Vardarié tue kapetana radi izvrgene pliacke, Kad su se jednom vraéali iz Ozlja kuci, uzeli su gladni jednom seliaku za tri Krajcare kruha. Radi toga je kapetan uzeo Dantu- lovicu 30 evaca i jednog vola, Vardariéu 30 ovaca (ibid. f. 87, 88). Para- deisera su tuZili Mikula Vraéevié (ibid. 85, 86), Novak Obra- dovié (ibid. i 84), Jovani Radoj Sckuliéi Radul Bulié (ibid. 19. Tu se spominiu Petar Hrnjakovié i Mihails Strahini Kapetan je udtinio velike nepravde Jovanu Bukvicn (ibid. #. 90, 91)434 - _Dr. Janko Simrak: Sao potuziti kapetanu, on va je globio sa novih 38 talira. Jednoin su se Cetiri usko¢ka vojnika vraéala za nevremena kucéii sklonila se pod krov Jednog seljaka, kojtje ubio «ojnika Jankoviéa Gabru. Grdinij Sinko viéu, sucu dao je Getiri akova vina i nije mu se niSta dogodilo, nego je jo$ sudac udovici ubijenog oteo sav imutak. Jedan od Uskoka prodao je drugom vojniku pod obrstarom »Beygott« konja za srebrni pehar i neSto novea. Kapetan Paradeiser kaznio ga je radi toga sa 60 talira globe. Sirota uskocka Zena imala je tri sina. Dva su joj sluZila u vojsci, a tre¢i je bio kod kuGe. Buduéi da nije mogla platiti najamnine, bacio ju je Paradeiser u tamnicu, Sto je za Uskoke najveca sramota: »welches wider unser Landtsbrauch ist, dann bei uns nichts mehr ainem undachtig macht als arresta und ge- fangnussens. Kad je oberst »Beygott« doSao u Zumberak da kupi vojnike, dozvolio je to Paradeiser, ali je ipak Zenama sviiu onih, koji su se prijavili, oteo sve imanje. Jedna siromasna udovica morala je iza smrti svoga muZa ponovo otkupiti zemlju. Za nju su se zauzeli Petar Garapié i Mihajlo Cw €it¢, koje je kapetan radi toga proglasio buntovnicima, jer da mu o glavi rade. Radi sviju ovih nepravdi tuZili su se Uskoci pred kapetanom, ali je on iziavio, da sva njihova prava ne vrijede ni 6 krajeara. Voivodi Ivanu Vukeliéu oteo je tri para volova. Uskoci mole kralia, da ih izbavi od ovoga zlo- tvora, jer se ovako dalje ne moZe Zivieti: »dann wiir je einmall bey diser beschwerlichen Seruitut und unbillichen procedere uns nicht lenger erhalten, sondern nolentes velentes umb ein anderes Orth, wo wir uns und die unsrigen erhalten khénten bewerben miiesten«. Kralj neka ne dopusti, da se s njima kao tuZiteljima ne dogodi ono, Sto se dogedilo jednom zastayniku, koji se ifao u Beé Zaliti, i zato ga ie kapetan ubio.* Kralj je naloZio gradatkom ratnom vijeéu, da izvidi ovu stvar. Vijeée je zatrazilo od Paradeiseri izvieStaj o tuzbi 1633. 22. juna i on odgovara iz Mechova iste godine 29, augusta. Odgovor mu je pun 1aZi." Sud je odrZan u Liubliani i dakako da je pravo dobio — kanetan.% *6 Original: K. K. Statthalters August 2. 63.1. Uskoci su_ se Lehensleuth dor Ussgogen zu Sickelh °7 Tbid, 147--162. Na prvu to nikada bez razloga zemiic otinac, Uskoci sOvo smo spomenuli samo radi toga, da se vidi, kako su bile: teSke prilike u Zumberku i kako su s narodom postupali oni, koji su bili takoder zvani, da podrZavaju red i moral. U to doba pada misionarski rad Levakovi¢éa medu Zum- beratkim Uskocima. Prije svoga polaska 1 Zumberak doSao ie Levakovié u Zagreb, odakle javlja sekretaru. kongregacije de Propaganda Fide Ingoliju 24. februara 1641., da je pusjetio bana i ostalu gospodu, koja su ga ljubazno primila i 1 velike hvalila njegovo nastojanje oko ‘obra¢enja Vlaha. Osobito su mu se sklonim pokazali osim bana: Vuk Frankopan, za- poviednik hrvatske ili karlovatke granice, Schwarzen- berg, zapoviednik slavonske ili varaZdinske granice, grofovi Zriniski i Frankopani. koji imadu pod sobom oko ion je medu njih poslao Mihaila Hraniloviéa, da podnesu tuZbe pismeno. Na koncu traZi Paradeiser, da se kao buntovnici Uskoka pozovu u Gradac i zatvore: Mihailo Cutié, Danijel Despotovié, Petar Viatkovié i Jovan Vukelié °8 Izvje8tai_u originalu u ovom procesu nalazi se ibid. f. 198—213. Uskoci nisu mogli prvi put pristupiti raspravi jedno zato, Sto su se bojali Paradeisera. a drugo zato, jer im je bilo daleko u Ljubljanu ici. Medutim ivak se jedan od njih podufao sviedotiti protiv Paradeisera, a to je bio Petar Herakovié brat Jovana Herakoviéa, koiega je ka- petan svojom rukom sabliom ubio u dvoru Ainnot g. 1629, Paradeiser je u svoju obranu iznosio, da se pokoinik prije svoje smrti s njime »pomirio« i da su sviedoci tome: voiveda Vukman Paunovié, Jovan Per- netiéi Vujica Badovinac. Sud ie konaéno donio odluku, da se Paradeiser gledom na ubiistvo Herakoviéa rjeSava_krivnie, obzirom na prodaju zemlji8ta imade u mirn pustiti Uskoke. Oficire i upravitelie, koji su mesposobni za slu%>u, imade udaljiti i na njihovo mijesto druge sposobne postaviti. Uskoci se imadu suditi »secundum mores patriaec, a ne prema Zunberatkim statutima, jer éc na ovaj nagin radi velikih globa posve osiromaSiti. Civilne stvari imadu se suditi u Zum- berku, a kriminalne na regimentskom sudu. Polovica pliiena mora se dati Uskocima. Koliko je bio objektivan sud, vidi se najbolje iz ovoga dodatka osude: »Sonst ist wissundt und menigklich bekhandt, wass gestalt diese Usskhokhen vorhero gegen den Armen leuten und Undterthanen bei Ihren wohnung am weg und strassen fiir ein procedere geffiiert, vor wel- lichen niemanden weder mit der -perschon noch den guet sicher wir, alss das man sich vor ihnen nit anderst alss den Erbfeindt Christlichen Namens besorgt, von der Zcit an aber da Herr Paradayser ihnen zum Haubt vor- gestellt worden, den Ernst und Fleiss mit gebiirlichen cinsehen gebraucht, dass grausambe vorheer in schwung seweste fiir leicht und nichts geachte whremediert gebliehene tiranische Rauben, plinderung und einmérdern auch hinwegnehmbung der giietter etwas aufgehirt hate, Ovaki_ postunak silio fe Uskoke, da su se iz Zumberka selili_u vara- Zdinsku krajinu. Tako se w_urbaru od g, 1656. spominiu kao iselienici .23 posiednika, a medu niima: jedan Katié, dva Raiéa, jedan Hera- kovié jedan DragoSevié. jedan Milkovié, Iedan Preluéan, jedan Lalié (u Krain L. — Archiv. Vicedom — A., Lamer, Sichelburger- Akten, fskl. 5). U istom urharu nabraiaiu se medu ostalim ova_sela u Zumberku: Kilain Khrauiakh (Kraviiak), Dorif Selltza (Selca), *8600 _ ~ Janko Simrak: Sest tisu¢a Viaha. Oni su obeéali ne samo pomoé, nego su za- klinjali Levakoviéa, da za ljubav boZju radi na obraéenju Vlaha. Biskup zagrebacki Vinkovié sav je uronio u taj posao. Jedino nije zadovoljan s toga, Sto Levakovié nije doSao iz Rima kao posveéeni maréanski vladika. Biskup nije dozvolio da stanuje u franjevatkom samostanu, nego je morao u njegovom dvoru odsjesti. Mnoge je darove dobio od velikaSa. Jedan dio od njih dao je zagrebatkim kapucinima, drugi franjevcima, tre¢i bolnici, a sebi je zadrzao samo jednoga konja, kojega mn ic darovao grof Erdedi, da moze obilaziti krajinu na svom mi- sionarskom puiu. Nedavno je bio u Zumberku i: propo- vijedao jeu bizini Metlike u Zupi Svete Nedjelie. Viasi su mu sabrali 460 groSa kao dar, ali on nije htio uzeti nego samo jedan groS govoredi, da mu nije na srcu materijalni dobitak nego samo spasenje njihovih duSa. To se Uskocima Svete Nedjelie jako svidjelo. Oni su novac dali crkvi svojoi na dar. Ovaj se sluéaj procuo po cijeloj krajini i sada xovore u RoviStu, gdje je glavno gnijezdo Vlaha, da je doSao fratar i da propovijeda staru vjeru, a ne ¢e uzimati nikakvih novaca ni darova, kao Sto uzimaiu kaluderi. Ivanu Tininu, koji se nalazi u sluzbi bana kao kapelan j kojega ban voli kao svoga_ sina, predloZio je Gitavi plan o obraéenju Viaha j naglasio je, da za svoj trud ne ¢e niSta drugo traZiti, "ego ono, Sio mu je na nuZnije za Zivot. Do sada se jo§ nije izjavio za uniju nego je Gross Khrauiakh, Vogkhickh (Poklek), Dori Ossuna_ (Osunja), Ge- rouisa (Cero vica), Pryszikha (Prisieka), Dorff Sietschiatz (Siie- Eevac} Dan {Dan e), Grabertz (Grabar), Hressauatz (Bre- i, 1 Petschunno (Peéno), Wudinaczkh i evci), Petritschauatzkh (Pe - a Vas) Vv r i), Naschelleznom (Ze- Unde: hina (Lon ina), Kuptschinna, Os- z, Strakinnitsch (S trahie ts i Ober Dandtschellautsch anésulov mrakoviéi), Javor Gergetici, Viséi Vrh. Plavei lium, ReStova SoSice, Jezer- Veliki i Mali Malinci, Rajakovi¢i, Bu- . Drage Vetiko i Malo LijesSée, BraSlie- Kaumenica’DragoSevci, Kast, Prisela, Dra- Petar Ratale uic G unter Exped | Aug. 81), Stra- Hl 83). Spominie se Hija Sovié Zee itch rié?), Mikula i Jovan Dean ié (ibid, 45. 112), Verniéi¢é, Lo-~ renci¢, Vuekosalié (ibid. 147—162: Cvietko Kosovié (ibid. 89).Poviiest unije u Jugosiaviji, _ 437 samo udarao na grijehe j neslogu viersku. Opaza, da je na svaki nasin potrebito, da se predobije njihov »perfidni« biskup, jer se on grozi svyima s anatemama, da ne ostave njegove nauke. Vrlo mu dobro dolazi, Sto se u Rimu uvjeZbao prilikom ’tam- panja brevijara u starom slovenskom jeziku. Mora da propo- vijeda istine vierske od podetka, kao Sto su Ginili prvi apostoli, Jer Vlasi ne znadu niSta. Malo po malo mora se u Uskoka po- roditi Zelja za rijeci BoZjom. Sto se tiée svoga imenovanja, moli da se poZuri, jer se iz jednoga pisma, Sto ga je nuneij pisao Vinkovi¢éu, razabira, da se tome imenovanju ne bi protivio ni kralj. Cim dobije dekret o imenovanju, odmah ée se vratiti u Rim radi posveéenja, Po- noyno ée do¢i u ove krajeve i uada se uz pomoé velikaSa, da ée za dvije godine moéi u Rimu Stampati staroslovenski bre- viiar.” Iz Svete Nedjelie vratio se Levakovié u Zagreb. U pro- ljege iste godine 1641. pohodio je sva ostala mijesta u Zumberku i vaZnija naselja u varaZdinskom generalatu. lz zumberactke gupe u Mrzlompolju pie 20. svibnia pomenutom tajniku kongregacije pismo i veli, da se tamo nalazi vlaSki popili sveéenik, koji mnogo naginje uniji, ali je pri- prost j »idiotac. Levakovié imade Zelju, da ga nau¢j pobozno Citati liturgiju. Osim toga mu tumadi krSéansku nauku, jer pop ne zna, u Cemu se sastoji naSa vjera nego samo uvijek govori: Ja vierujem u Hrista Sina BoZjega i Mariju Divicu! U varaz- dinskoj krajini sastao ses Maksimom Predojeviéem, kojega zove »pseudobiskupom<. Vlasi u toj krajini lako bi se dali predobiti za katoli¢ku nauku, jer su Zeljni nauke i rijeti Bozje. I sam vladika Maksim ne bi bio tako renitentan, kad ga ne bi u bludnji podrZavao jedan od njegovih monaha Ga- bre Miakié. Pod njegovim utiecajem Gini vladika mnoge ekscese. I Gabre Miakié dao bi se s vremenom i s ustrpliivosti predobiti za katolitku vieru, ali bi mu se morala dati neka plaéa i neko mjesto. To ée se sve modi istom onda izvr&iti, ako kongregaciija izade u susret molbi zagrebatkoga biskupa, da Levakoviéa postavi svojim koadjutorom za vjernike istot- nog obreda. Medu Vlasima u ovoj krajini nalaze se mnogi ka- * Starine 20, 22, 23.438 tolici. Za te bi trebalo Ge3ée priredivati prilikom aznib erkvenih sveanosti pontifikalija i propovijedati u slavenskom jeziku, Sto bi silno djelovalo na kaludere i na viaSki narod. Vin- kovié je vremeSan Covjek i imade mnogo posla, a osim toga Je bolestan tako, da on ne moZe tai posao vr3iti. Radi toga neka use dade koadjutor u osobi Levakoviéa, koji ée se-za to brinuti. Do sada je Levakovié obratio Getiri Zene, koje su se ra- stavile sa svojim katolitkim muZevima i preudale se za raskol- nike. One su pred njim poloZile vieroispovijest j dvije od njih pomirile su se sa svojim bivsim muZevima, a druge dvije u do- govoru sa svojim muzevima vratile su se svojim roditeljima obeéavii uzdrZ|jivost. Medu Viasima imade mnogo sluéajeva razvoda braka. PoSlo mu je za rukom uvieriti petoricu Vlaha o istinitosti katoliéke nauke o nerazrijeSivosti bratne veze. Oni su uzcli natrag svoje zakonite Zene. Bio bi se uputio i u ostale krajeve, gdje stanuju Viasi, ali mu to nisu dozvoljavali poslovi njegove franjevatke provincije. Od Ingolija je nakon odlaska iz Rima primio samo jedno pismo. u kojem ga poziva, da se vrati natrag j da se posveti Stampanju glagoliskog brevijara. Levakovié odgovara, da znade vrlo dobro svoju duZnost i da ne ée Stediti truda. On ée dobro pro- suditi, koliko ée za sada biti bolie raditi na obra¢enin Vlaha u dva kraljevstva slavonskom j hrvatskom, nego li Stampati kniige, osobito kad se imade pred odima, da su u tom radu uz njega svi velikaSi. Kralju nije niSta pisao 0 svojem imenovanju za biskupa. I&ekuje niegov odgovor i prema tomu ée se ravnati. Ako je kongregacija usli§ala molbu zagrebatkoga biskupa uo pitaniu njegova imenovanja za koadjutora, neka se odmah potne sa procesom i neka mu se poSaliu dekreti, jer ¢e Vinkovié sve troskove platiti. On ée brzo doéi u Rim, da primi biskupski red.2° Na blagdan Svetuga Petra j Pavla, koji je tada pao na 9. juna, propovijedao je Levakovié u Mart. Kad se u Zagreb vratio, naSao je kod Vinkoviéa dekret. koji je kodgregaciia po- slala preko betkoga nuncija. U dekretu se protiv njegova ime- novanja za maréanskog viadiku istiéu tri teSkoée: prva ie 1 20 arine 20, 23---25.439 * jest unije w Jugosla tome, Sto Viasi u Zumberku, koji se zove »Monte Feletrio« ne spadaju pod zagrebatku biskupiju i prema tomu ne moiZe biti njihov vladika vikar zagreba¢kog biskupa. Druga je te&koéa u tome, Sto je on latinskoga obreda, pa ne moZe biti njihov bi- skup, jer su oni grékoga obreda. - Treéa poteSkoéa, Sto nema do danas zatraZene informacije 0 Citavom pitanju od nuncija Germaniie. Levakovié pise iz Zagreba pismo tajniku kongre- gacije 20. augusta 1641. i odgovara na pojedine prigovore. Sto se tite prvog prigovora, isti¢e, da treba znati, da ie zagre- baéka biskupija vrlo velika j da obuhvaéa kraljevinu Slavoniju izmedu Drave i Save, zatim Hrvatsku sve do Hrastovice, Bo- silieva i Ogulina, Siri se do Mure i proteZe se u Ugarsku vise od jednoga dana hoda, prema istoku i jugu dopire do Pozege, u kojoj je u starini bio kaptol s crkvom Sv. Petra, kao Sto se vidi iz. pisama pisanih od toga kaptola, koje ie Levakovié Citao u zagreba¢kom biskupskom arhivu. Prema zapadu w starini obuhvaéala je zagrebacka biskupija Celie s Citavim gradskim podrnéiem, i Metliku s gorom prema Zumberku. Kasniie ili radi nemarnosti zagrebackih biskupa ili radi drugih razloga G- tavi grad Celje i dobar dio Zumberatke gore, za koju se ne zna, ie dao ime »Monte Feletrio«,** i u kojoj stanuje dobar dio pod upravom Zumberatkog kapetana, okupirani su od susjednih biskupija. Kada dode u te krajeve arhidakon iz Za- greba, ne Ge ga sveéenici primiti govoreci, da pripadaju Akvi- leiskoj biskupiji, a ako dode vizitacija sa strane te biskupiie, onda govore, da potpadaju pod zagrebatku biskupiju. Ali do- pusti fi se ,da Zumberacki Vlasi, kojima upravlja kapetan baron. Paradeiser, dobar prijateli j zaStitnik Levakoviéev, ne potpa- daju pod zagrebacku biskupiju, svakako Zivi mnogo hiljiada Viaha nekoliko milja daleko od Zumberka na imanjima zagre- batkih biskupa. Prema izvieStaju kapetana u [vanicu u kape- tanatu kyiZevatkom i koprivnickom nalazi se hiliadu i sto vila&Skih kuéa. Prema iskazu vladike Maksima “inmiade ih na teritoriiu zagrebatke biskupiie jedanaest hiliada ko joj *t »Monte Feletrio« nije dakle Marga, kao Sto bi se dalo zakliutiti rena nekim dokumentima’ arhiva de Propaganda Fide, nego oznacule Zumberak. Prema tomu kongregacija je maréanskoga biskupa testo zvala i »Wescovo di Monte Feletrioc i vodila ie mnogo ratuna o unifi uw Zomberku od naistariiih vremena.Dr. Janko Simrak: kuéa. Novi doseljenici neprestano dolaze u tolikom broju, da se Maksim tudi, da nema za tolike viernike sveéenika. .U Zumberku imede danas samo dvojica sve- cenika: jedan mirski i jedai kaluder. Tre¢i od njih katuder u Mrzlompoliu umro je ne- davno. Sto se tiée druge poteskoée, u prvom listu Vinkoviéevom na kongregaciju je doista stavljen prijedlog, da se Maksim udalii s yladi¢anske stolice na taj natin, da se pozove ili u Rim ili u Reé i za niegova boravka da se postavi Levakovié viadikom. Medutim u drugom posliednjem pismu nije Vinkovié trazio od- stup Maksimov, jer se tomu protivi kralj, nego je molio kongregaciju, da Levakoviéa imenuje svojim sufraganom i da mu se dade makar kaki biskupski titul. Prema tomu nema sada govora o tome, da bi Levakovi¢é bio vlaSkim biskupom ida bi mijenjao obred. Nuncij je u Beéu dostatno o Gitavom pitanju informiran.* Sto se ti¢e svoga susretaija s Predojeviéem, izvijeSéuje Levakovié, da je dan prije svetkovine Sv. apostola Petra i Payla doSao u Marcu, koja se nalazi udaljena od Ivaniéa oko tri talijanske milje. Maksim mu je pokazivao crkvene knijige napisane srpskim pismom u jeziku starom ilirskom kao bibliju, mineju, cuhologion, Zivotopise svetih otaca i druge. Pokazao mu je i breve Pavla V., kojim je imcnovao »Vrotonicha« »vla- Skime biskupem iu kojem mu je dozvolio, da osnuje samostan u Maréiidasagradi erkvusv. Mihaila od kamenja_ stare crkve sviiu Sveth, koja jo8 danas stoji i udaliena je od manastira za puktani metak. Kad je Levakovi¢éu pokazao dekret, kojim ie imerovan od Ferdinanda viladikom 1630. i u kojem stofi,,da mora iéiuRim na nosvetu, a on je Saou Peé, pitao ga je, Le- vakovié, zasta rie izvrSio obeéanja i zaSto se dao rediti o¢ raskolnika, za koga se tie zna, dali je posveéen ili nije. Maksim jie odgovorio, da nije zato iSac u Rim, jer mu je nuncij kardinal Pallota, u fije je ruke polozio vjeroispovijest kato- liéke viere, kazao, da ne treba iéi u Rim, nego da se moZe puosvetiti, gdie ho¢e, Le- Starine 20, 25-27.__-Poviiest _unije_u Jugosla vakovié je na to rekao concesso sed non dato, da je ta izjava nuncijeva toéna, ali je on ipak jmao namijeru, daseMaksimdade posvetiti od katoliékog biskupa, koji ic pokoran sv. Ocu. Maksim je odgovério, du je u Be€u nunciju pri zao velike poteSkoée koje bi iz toga nastale, daon ne ideu Peé radi rukopolozenja, pa mujenuncij kazao, da slobodno ide. Kad ga jedalje Levakovié pitao,zaSto nije nakon toga poSao y Rim, odgovorio je, da €asti i poStuje rimskoga papu, ali da nije mogao na put radi svojih cestih bolesti. Ako muNjegova Svetosi osi- ura putovanje, on ée podi Liéno u Rim Levakovié ga je dalje pitao, zaSto mjesto sebe nije poslao u Rim jednog kaludera, kad je on bio bolestan, Odgovorio je, da nije imao ni jednoga sposobnoga za taj posao, a osim toga se sain nadan. da éc moéi litno podi u Rim. Posliic podne poveo je vladika Levakoviéa u svoj vino- xwrad j ¢ ide mu pokazao gorie Baba i ostale gore prema stoku i jugu i rekao mu: svuda ovuda stanuju Viasi. Leva- kovié je mislio, da je sad na osami doSlo vrijeme, da govori s Maksimom o vierskim pitanjimaion mu razlozi, kako ée mo-~ rati-teSko odgovarati pred Bogom, Sto ée biti niegovom kriv- nioni upropastene tolike duSe, ier se niko ne moZe spasiti, ko se ialazi izvan katolitke crkve, Gija je glava rimski Paps. To mu je dokazivao iz rije¢i Hrizostomovih, Ciprijanovih i Augu- stinovih. Biskup je na to rekao: Dakle svi moji posiovi, sve moje molitve i pokore ne ce mi ni8ta pomodini meni, ni mojem harodu? NiSta — odgovorio je Levakovié — ako su udinjene izvan jediustva crkve. Da prolijeS i krv za linbay Hristovu. ne bi se mogao spasiti, kako veli Hrizostom i Ciprij&n, ako si izvau erkvenog jedinstva. Maksimu je bilo vrio Zao, Sto kod ovoga razgovora nije mogao biti prisutan niegov arhidakon Gabre Mijakié. Kod vecere bio je vladika silno uzbuden i ponovo je pitao, zar ée on biti osuden uza sve svoje molitve, pokore i postove. to se ustao j sam otiSao od stola, a svi su ga kauderj gledali442 : Dr. Janko Simrak: zacudeno i ustraseno. Levakovié je na to kaluderima dokazi- vao istinitost katolitke nauke o primatu, Sutradan na svetko- vinu opet je svima govorio 0 povijesti raskola. Ovoj konfe- renciji prisustvovale su i vlaSke vojvode, koje su iziavile na samo Levakoviéu, da bi one preSle na katolitku vieru, da ih “ne prijeci vladika i kaluderi. Radi toga neka mu zabrani ili Papa ili krali, da ne prijeci prelaze na rimsku vieru. Osim toga neka se zabrani dolazak kaludera iz Turske u ove kraieve. Levakovié je to trazio od generala Schwarzenberga. Na koncu ovoga pisma veli Levakovié: »Il Massimo e per- versissimo et ogni giorno imbriaco. Credo tuttavita che con patienza é familiarita si guadagnareble«.” U pismu, Sto ga je Levakovié pisao tainiku kongregacije de Propaganda Fide 10, septembra 1641. god., nalazi se opis jako zanimive dispute izmedu Maksiina Predojeviéa i Gabre Mijaki¢éa s jedne strane, Levakoviéa i Ratkaja 5 druge strane. Maksim je naime s Gabrom doSao u biskupov dvor kao gost. Razlog prve njegove posjete bio je u tome, da se nade neki sporazum izmedu obojice. Tu je priliku upotrijebio Levakovié, da razgovara s jednim i drugim o jedinstvu crkve. Na disputu je bio pozvan i Ratkaj, kof je nekada bio Clan Druzbe Isxsove, a sada bijaSe kanonikom zagrebatkim, a koji se smatrao kro okretan disputator. Ratkaj je imao govoriti s Maksimom, a Levakovié s Gabrom. Medutim Ratkaj je odviSe uceno:ras- pravljao tako, da ga Maksim nije pravo mogao ni razumieti. Posvadili su se. u pitaniu florentinskoga koncila. Maksim se silno razljutio radi rije¢i Ratkajevih i prekinuo raspravu. Le- vakovié ie dotle govorio s Gabrom o obiénim doma¢im stva- rima. Opisuie ga ovako: Zivahan je i pametan. Vol kniige i razumije ono malo kniiga, Sto ih kaluderi u Marci imadu. Sofista je, uporno se drZi svoiih rijeci. Tvrdoglav ie. Visoka stasa, duga lica, oko trideset godina star. Nakon razlagania Levakoviéeva o primatu j beskvasnom kruhu na liturgiji pri- zmao ie Gabre sve, ali ie iziavio: Sve su te stvari istinite, ali bi ja radiie postao Turtinom, nego da drzim s vama latinima, jer nas vi mrzite i proganjate. Levakovié je odgovorio: Ne isplati se, da postane’ Turtinom, kad ti je dostatno, da pode’ %8 Straine 20, 2720.Povijest unije wu Jugoslav u kuéu davolju, jer vidim, da si upoznao ji priznao istinu, ali je ne ée8 privatiti. Mi vas ne mrzimo niti proganjamo, nego mrzimo vas raskol i tvrdoglavost. Zatim mu je Levakovié predloZio, da radije studira, i ne da sluSa gréke laZi. Pozvao ga ie, da dode u Rim na nauke. Tu Ce nautiti Jatinski, gréki i talijanski jezik. TroSkove ée platiti Sveta Stolica. Kad je taj prijedlog kasnije iznio Gabre pred Maksimom, razliutio se je ovaj i rekao: »Anathema Sathana. E come ho da restar io solo. Se vuoj andar, va con mia maleditione ...« Na to je Vinkovié pitao Maksima, zaSto ne drZi kondicija, koje-je prihvatio niegov predSasnik Sime i zaSto ne Zivi u pokor- nosti Svetom Ocu, koji mu je dozvolio, da na imanju zagre- batkoga biskupa pedigne manastir. Maksim ij Gabre edgovo- rilisu:>l mi drZimo papu za papu i za giavu crkve. Sto joS hoéete? Neka dode papa, dodite vi i propovijedajte Viasima, radite tu. vaSu uniju,y mi ne €emo biti protivni. Na koncu su kazali Vinkoviéu: Vi, monsignore, ne znate nase stvari —- Levakovié dodaje, da je doista tako, jer nigta od obreda ne razumije — i vi nama Ginite na tisuée nepravda. Pustite, da se razgovaramo s Levakoviéem, jer on sto puta viSe znade o naSim stvarima nego vi svi skupa. [ ako nas on ne natjera na uniju, ne ¢e nas niko drugi natijerati. Kad ic vladika odlazio, joS ga je iednom bez ikakva raz- Joga Ratkaj uvrijedio.** Kratko vrijeme iza toga krenuo je Levakovié na put 4 Rim. 1 Gorice napisao je pismo pomenutom tajniku kongre- gac‘je, u ke,em moli, da se povolino rijeSi molba zagrebatkox biskupa radi niegove osobe. Biskup ne traZi, da mijenja obred, nego ¢e on sam biti niegov sufragan i nastojat ée doi u vezi i prijatelistvo s Vlasima i s vlaSkim biskupom Maksimom. On bi stanovao u Ivaniéu, da moze Sto bolie izvrSiti svoin zadaéu.* Dana 28. decembra 1641. napisav mu je Vinkovié pismo u Rim. Tz njegai se vidi, da se opet radilo o tome, da Levakovié po- stane »vlaSkim« biskupom, jer Vinkovié veli: »W vuasem ha- ™ Starine 20, 29-31. % Phid. 31, 32. U Liubljani se nalazio 13, septembra (Arhiv X. 197}.444 _ Dr. Janko Simrak: bitusu nebi vaz dugho terpeli med zobom (Viahi), zato de mu- tando habitu indulgentiam prozete. Ktomu akouam Wlaska Bi- skupia u ruke doyde, y od odonuda bude pomoch. Mecreze y nekoya Plebanya pridati, ako bude potrebno. Moreze takaise y prouisia a Caeseare et Styriacis dobity, ako budete in Con- finiis ztali«?* Levakovié se javio zagrebackom biskupu 28. juna 1642. jednim pismom iz Rima, u kojem mu kaze, da je nuncij iz Beéa javio, da jie umro Maksim, »pseudoepiscopus schisma- ticus Valachorum«. Nuncij hvali nastojanje biskupovo oko na- sliednjika Maksimova u osobi Levakoviéa i istiée, da ée kralju ponoyno o tom pitanju govoriti. Levakovié ée nastojati, da prijedlog prodre i u Rimu. Boji se, da ne bi kancelar kraija okrenuo na drugu stranus* U srpnju (5.) iste godine piSe Levakovié ponovno pismo Vinkoviéu, u kojem mu Zestoko prigovara, Sto je kralju nakor sirti Maksima za vlaSko viadi¢anstvo predloZio trojicu kandi- data, medu njima na prvom miestu njega, zatim nekoga Bjela- viéa, koji nije najbolie opisan u Rimu j koji ne moZe postati viadikom. Jedan od te trojice imao bi biti i sufragan biskupov za viernike istotnoga obreda. Rimskoj stolici nije predlozZio za sufragana trojicu nego samo Levakoviéa i sad se moZe do- goditi, zabuna, premda je za njega bilo veé sve spremljeno i dekreti su se imali samo otpremiti. Levakovié savietuje, da se Maksimovo mijesto uopée ne popunjuje, nego da se postavi vikar. Gabru Miakiéa treba poslati u Macedoniju, tobo%e na nauke. Ako bi tra%io u Rimu vladiéanstvo, neka se tamo poSalie.3® Levakovié je rekao posljednju svoju rijeé o viaSkom vla- diganstvu 16. augusta 1642. On je silno razoéaran, Sto ne moze dobiti to vladi¢anstvo. Kriv je ostrogonski nadbiskup, koji ga ie tako brzo zaboravio. Medutim on ée se dati j dalje na posao i pripravan je dati svoj Zivot za obraéenje raskolnika naSega jezika u drugim kraievima, kad veé ne moZe raditi u domovini. 86 Arhiv X, 199.; Ex tabulario $. C. de Prop. Fide — Littere di Al- bania, Bosna, Bulgaria et Illyrico v. 125. f. 51. 37 Athiv X, 212. 38 Arhiv X, 214, 215,Povijest Savijetuje, da se Viasima ne dade biskup. Gabre neka se poSalje u Macedoniju na Svetu Gorn.” Iz ovih izvjeStajia Levakoviéevih slijedi: 1, Levakovié je mnogo objektivniji u prosudivanju prilika u maréanskom vladi¢anstvu, ali i njegov izvjeStaj na mnogim miestima treba korigirati iz dva razloga. Prvo zato, Sto je on bio rival Maksimov na biskupskoj stoli zato je nastojao, da ya prikaZe u Sto -gorem svijetlu u pogledu njegova vierskoga uvjerenja, nazivaju¢i ga svuda »raskolnikom«, Drugo zato, sto se ni on nije mogao otresti pogrjeSke, da ne mijeSa obred s vierom. 2. Maksim Predojevié sa kaluderom Gabrom priznavati su primat, ali nisu htjeli priznati vikarijata zagrebatkoga bi- skupa. To su oni smatrali unijom u krivom smislu. Zato se Maksim pred Levakoviéem hvalio breveom pape Pavla V. kojim je udaren temelj samostalnog viadi¢anstva medu doseljenicima. 3. U Zumberku je misao unije bila jata nego u ostalim krajevima. Tu je veé u prvoj polovici sedamnaestoga vijeka bila priliéno uredena duhovna pastva tako, da su se ualazili svecenici na najvaZnijim taékama. Kaluder u Mrzlompoliu go- dine 1641, bao je vrlo sklon uniji, premda je onamo doSao po svoj prilici iz Gomirskoga manastira, koji se kasnije toliko opi- rao jedinstvu. Zumberéani su primili Levakoviéa kao andela, Sto on sam istite. Oni su mu dali i darove. U Zumberku je katolitka misao u ovo doba bila tako jaka, da se i sara mar- éanska sjedinjena biskupija prosto zvala »Zumberackom bisku- piiome. Prema tomu imade-posve krivo Grbié, kad uw svoijoi nesmotrenoj i suludoj mrZnji prema svemu, Sto je katolitko. tvrdi, da je potpisivanje za uniju u Zumberku izvrSeno u Pri- bic istom 6, marta 1761. >i to sa liudima vojnicima, koji sw posli na voisku i koji su u punoj ratnoj oprems ste glidi pred svojim voinitkim stareSinama, edie im ie sve bez pogovora, pa makar im na mah i glave s ramena pele- tiele.<4° Uniia u Zemberku vite sveic poriieklo od 1611. god. 99 Arhiv X. 216, 217, * Karlovatko Vladitanstve op, c. p. 133,446 7 ____Dr. Janko Simrak: ipriie, a onaj akt u Prjbiéu je samo protest ij pravedna obrana protiv presizanja i fa. silja vjerskoga gornjokarlovaékoga via- dike, koii je htio pomoéu granitarskib za- poviednika zapalitiukatoligékom Zumberku yjerski plamen i vjersku intoleranciju.