L.

Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

Autor : Luka Juro

London School of Economics, UK
luka.juros@zg.htnet.hr

UDK: 1:32
329.12:1

CIVILNO DRUTVO I USTAVNA DEMOKRACIJA U

POLITIKOM LIBERALIZMU JOHNA RAWLSA

SAETAK

lanak obrazlae potrebu eksplicitnoga ukljuivanja civilnoga drutva u Rawlsov sustav

politikog liberalizma. lanak identificira tri problema u Rawlsovu sustavu i tada kroz
definicije civilnoga drutva Keanea, Taylora, Gellnera i Rosenblum izlae mogunosti
njihova rjeavanja. Prvi je problem onaj stabilnosti demokratskih sustava, koji je Rawls
rijeio uvoenjem preklapajueg konsenszusa. Rawls, ipak nije dostatno objasnio dinamiku
interakcije izmeu razlonih doktrina, ime je ostavio prostor za gubitak potpore trenutnoj
politikoj koncepciji pravde u sluajevima u kojima politiki predstavnici previe esto
ignoriraju stavove razlonih doktrina. Drugi je problem onaj nerazlonih doktrina: Rawls
planira da ih se rijei uobiajenim pravnim mehanizmima, ali ne elaborira kako se mogu
nadzirati njihove aktivnosti. Posljednji je problem onaj stvaranja i mijenjanja javnoga uma,
u kojem Rawls ne daje dostatne naine na koji javnost moe utjecati na odluke zakonodavaca, sudstva i dravnih dunosnika. Esej identificira elemente definicija civilnoga drutva
koji rjeavaju ova tri problema i zakljuuje da bi Rawlsov sustav bio ojaan ukljuivanjem
civilnoga drutva.
KLJUNE RIJEI

ustavna demokracija, civilno drutvo, stabilnost, razlone i nerazlone doktrine, javni um,
demokratska participacija, politiki liberalizam

1. UVOD

Mogunost postojanja i ustanovljavanje

demokracije pitanje je u sreditu interesa
politike i socijalne filozofije od njenih
poetaka. Dvadeseto stoljee i njegove
diktature, totalitarizmi i pad komunistikih
sustava, donijelo je novi zamah u ovim
propitivanjima. Teoretiari su poeli
prouavati uvjete pod kojima je mogue
uvesti demokraciju u komunistike sustave,
odnosno, krajem osamdesetih godina, da se

tranzicija iz komunistikih u demokratske

sustave provede na najlaki nain. Ovaj rad
e ustanovljavanju ustavne demokracije
pristupiti kroz pojam civilnoga drutva:
koristei teorijsku podlogu Rawlsova
politikoga liberalizma analizirat e
socijalno-politiku ulogu jedne od kljunih
sastavnica suvremenih demokracija.
S jedne je strane jednostavno, ak i oito,
civilno drutvo nazvati conditio sine qua non
ustavne demokracije naposljetku, odigralo
je kljunu ulogu u padu komunistikoga
17

- svezak VI, broj 10, rujan 2005.

04-radovi2

4.9.05, 20:51

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

sustava i uspostavljanja demokratskih

sustava u, primjerice, Poljskoj i u baltikim
zemljama (Kennedy i Stukuls, 1998:551563), a prema Linzu i Stepanu ono moe
pomoi otpoinjanje tranzicije i otpor
vraanju na staro, pomoi da se tranzicija
privede kraju, pomoi konsolidaciji i
produbljivanju demokracije. (cit. prema
Keane, 2003:64). Na podruju bive
Jugoslavije, pak, pritisak civilnoga drutva
znaajno je doprinio ruenju Miloevia u
Srbiji (Keane, 2003:8-9, Podunavac, 2004:
81) i zatiti prava srpske manjine za vrijeme
i neposredno poslije rata u Hrvatskoj. No,
s druge je strane civilno drutvo podlono
mnogim kritikama: od openite kritike
neodreenosti pojma, preko optube
o pretjeranoj korporatizaciji (u SAD,
primjerice, nevladine udruge akreditiraju
sveuilita ili provode dravnu maturu),
kroz javno djelovanje koje je protivno
demokratskim principima (neofaistike ili
radikalne vjerske udruge), do, naposljetku ,
filozofskih argumenata alijenacije i poticanja
pretjeranoga individualizma (Rosenblum,
1994). Upravo je mnogostrukost naina
na koje se civilno drutvo opisuje u
suvremenim teorijama razlog zbog kojega
je potrebno napraviti pregled njegove uloge
kod jednog od najutjecajnijih politikih
filozofa 20. stoljea.
Ovaj rad pokazat e stoga koja je uloga
civilnoga drutva u politikome liberalizmu:
identificirat e se neka od problematinih
mjesta u Rawlsovu sustavu i predloiti
rjeenja koja nudi adaptirana teorija
politikoga liberalizma, ona koja u sebi
predvia institucije civilnoga drutva. Rad
e se razviti kroz tri glavna dijela; na poetku
u ukratko iznijeti kljune ideje Rawlsove

teorije i njihove sustavne pretpostavke; u

drugome u dijelu identificirati probleme u
teoriji vezane uz ustanovljavanje i stabilnost
ustavne demokracije, te u treemu predstaviti
definicije i pretpostavke definicija civilnoga
drutva kao referentnog temelja za daljnju
raspravu te komentirati kako one rjeavaju
probleme koje smo definirali kod Rawlsa.
1.1. RAWLSOVA TEORIJA

S obzirom na svrhu rada da propita

temelje Rawlsove teorije i mogunosti koje
za nadopunjavanje te teorije nudi civilno
drutvo, prije iznoenja kljunih znaajki
civilnoga drutva iznijet u elemente
Rawlsove teorije za koje se razumno moe
oekivati da ih mora sadravati svaka
teorija koja eli govoriti o ustanovljavanju
ustavne demokracije. Obradit u pitanja
razlonosti i racionalnosti graana,
tereta rasuivanja, razlonog pluralizma
sveobuhvatnih doktrina kao prijetnju
stabilnosti, ustanovljavanje politikoga
liberalizma i preklapajui konsenzus kao
uvjet za stabilnost.
Rawls kao cilj Politikog liberalizma i,
ranije, Teorije pravde postavlja stvaranje
pravednoga politikog sustava, koji naziva
politiki liberalizam1. Svoj zadatak zapoinje
s dva kljuna pitanja: to je najpogodnija
koncepcija pravde kao temelj za utvrivanje
pravinih uvjeta suradnje izmeu graana
u demokratskom drutvu i kako je mogua
tolerancija razliitih suprotstavljenih
i nepomirljivih religijskih, filozofskih i
moralnih doktrina2. Ona se odmah potom
stapaju u jedno: Kako je mogue da
tijekom vremena postoji pravedno i stabilno
drutvo slobodnih i jednakih graana,
duboko podijeljenih razlonim religijskim,

Rawls ne tvrdi da je ovo i jedini pravedan politiki sustav, niti da je to jedini sustav koji rjeava probleme koje on
navodi da bi svaka socijalnofilozofska teorija morala rijeiti. Politiki liberalizam samo je naziv politike koncepcije
pravde koju zagovara Rawls.
2

Rawls terminom doktrina oznaava ope stavove, a koncepcija politiku koncepciju i njene sastavne dijelove
(Rawls, 2001b:131, bilj. 2). Neku koncepciju Rawls definira kao opu ako ukljuuje koncepcije onoga to je
vrijedno za ljudski ivot, i ideale linog karaktera, kao i ideale prijateljstva i obiteljskih i asocijativnih odnosa, i
(), u krajnjem sluaju, ivot kao cjelinu. (Rawls, 1998:45).

18

04-radovi2

svezak VI, broj 10, rujan 2005. -

4.9.05, 20:51

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

filozofskim i moralnim doktrinama (Rawls,

1998:35-36).
No, u raspravi o uvjetima pod kojima je
takav poredak mogu, a ne samo rezultat
povijesnog razvoja, potrebno je uzeti
u obzir mogunost da u odluivanju o
stvaranju demokratskog poretka sudjeluju
i ljudi koji zastupaju nedemokratske
doktrine. U sluaju politikoga liberalizma
Rawls nee analizirati konkretan karakter
nedemokratskih doktrina, nego e postaviti
openito pitanje jesu li doktrine koje
ljudi zastupaju istovremeno i racionalne
i razlone. Pitanje ljudi koji se ponaaju
neracionalno relativno jednostavno je rjeivo
na nain da ih se, ako ne demonstriraju da
su sposobni za racionalno rasuivanje
ili takvo rasuivanje odbijaju, iskljui iz
odluivanja o politikim pitanjima ili ustroju
drutva, te je razumno oekivati da e takvo
iskljuivanje biti opravdivo unutar teorije.
Nerazloni pojedinci problem su na drukiji
nain. Takvi ljudi e ili zastupati svoje
interese odbijajui mogunost dogovora o
suradnji, ili e taj dogovor, ako je postignut,
ignorirati, odnosno nee potvrivati principe
suradnje koji su dogovoreni s ciljem
odravanja stabilnosti drutva (Rawls,
2001a:6-7).
Razlonost Rawls uvodi sa svrhom
definiranja uvjeta pod kojima se od graana
moe oekivati da surauju u drutvu.
Zbog razloga navedenih gore, teorija koja
pokuava opisati izgradnju ili odravanje
demokratskoga drutva, a ne opisuje na
poseban nain kako e rijeiti problem koji
u teoriju unose graani ili grupe koji nisu
razloni (ili ne ponudi alternativnu definiciju,
ako Rawlsovu smatra neprikladnom), naii
e na probleme, primjerice, s pitanjima o
tome kako sprijeiti destruktivni utjecaj
takvih pojedinaca na stabilnost drutva i
poretka, kako opravdati njihovo kanjavanje,

te kako rijeiti problem free ridera. Rawls

je problem postojanja nerazlonih doktrina
rijeio tako da je opis liberalne demokracije
ograniio na drutva u kojima prevladavaju
razlone sveobuhvatne doktrine, no takvim
jednostavnim potezom je stvorio jedan
od problema koji emo opisati kasnije i
pokuati rijeiti u ovome radu.
No, ak i kada pretpostavimo da su
racionalni i razloni, graani e u svojim
privatnim ivotima zastupati meusobno
nesvodive razlone sveobuhvatne doktrine
koje e imati razliite definicije dobra te
e stoga imati razliite kriterije kojima e
prosuivati neije ispravno ponaanje i
upravljati njihovo vlastito. Ovo je najlake
uoljivo na stavovima koje graani imaju
prema pitanjima koja nemaju direktnoga
politikog utjecaja na unutarnju stabilnost
drave, poput, recimo, pobaaja ili
nacionalnog odgovora na pitanje amerike
intervencije u Iraku 3. Taj je pluralizam
razliitih sveobuhvatnih doktrina rezultat
tereta rasuivanja, injenice da se pitanja
na temelju kojih se ustrojavaju sveobuhvatne
doktrine ne mogu nedvosmisleno rijeiti
koristei racionalne argumente ili na njima
izvedene principe (Rawls, 2001a:35-36 i
1998:94). Teret rasuivanja dovodi do toga
da ne postoji zajednika argumentacija iz
koje se moe procijeniti koja je razlona
sveobuhvatna doktrina istinita; svaka
koristi svoje pretpostavke i definicije koje
su meusobno nesvodive. Ako je drava u
kojoj graani ive demokratska, odnosno, po
Rawlsu, ako drava doputa osnovna prava i
slobode, te e sveobuhvatne doktrine graani
afirmirati i u svojemu javnom djelovanju i
one e biti temelj onoga to Rawls naziva
pluralizam razlonih sveobuhvatnih
doktrina, ili razloni pluralizam (Rawls,
1998:98).
Rawls proces ustanovljavanja demo-

Ovime ne elim implicirati da praksa preventivnog ratovanja nije potencijalno destruktivna za ustavnu
demokraciju, ali to je pitanje odnosa izmeu naroda koje ne moe biti obraeno u ovom radu. Knjiga Law of
peoples (Rawls, 2001b) uzrokovala je mnoge rasprave upravo o tom pitanju.

19

- svezak VI, broj 10, rujan 2005.

04-radovi2

4.9.05, 20:51

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

kratskog poretka dijeli u dva koraka: u

prvome predstavnici graana u apstraktnom
poetnom poloaju odluuju o uvjetima
drutvene suradnje u novostvorenom
drutvu, a u drugome postavlja pitanje
stabilnosti sustava koji je dogovoren
u ugovoru. Rawls pretpostavlja da e
predstavnici graana u poetnom poloaju
donijeti principe koji e u drugome koraku
moi biti temelj izgradnje stabilnoga
drutva u (ili usprkos) uvjetima razlonoga
pluralizma.
Pitanje stabilnosti kljuno je zbog
odravanja ustavne demokracije; jasno je
da demokratska drava u kojoj graani ne
podravaju politiku koncepciju na kojoj
je ustrojena nee dugo postojati. Stabilna
drava bit e, kako Rawls kae, dobro
ureena u njoj e graani koji podravaju
razliite ope doktrine openito podravati
politiku koncepciju pravde i nerazlone
ope doktrine nee prikupiti dovoljno
pristalica da kompromitiraju pravdu osnovne
strukture (Rawls, 2001a:187). Unutar
Rawlsove teorije, koncepcija na kojoj se
utemeljuje ustavna demokracija nazvana je
politika koncepcija pravde. Rawls prostor
u kojemu se politika koncepcija pravde bori
za podrku veine opih doktrina naziva
preklapajui konsenzus. U njemu graani
prepoznaju da podravaju koncepciju
koja nije opa; koja ureuje samo pitanja
politikoga, neutralna je prema njihovim
doktrinama i prema drugim razliitim
opim doktrinama koje ju podravaju 4.
Politika koncepcija se ne ustanovljava
na temelju nikakve ope ili sveobuhvatne
moralne doktrine, nego iskljuivo na
temelju principa pravde koje su u poetnome
poloaju donijeli predstavnici graana
(ona je samostalna freestanding: Rawls,
2001a:181-183). Iz toga je razloga mogue
da dobije i zadri podrku veine razlonih
graana kroz preklapajui konsenzus neto

to nije mogue samo na temelju rasprave

izmeu razlonih sveobuhvatnih doktrina.
Na ovaj je nain rasprava s kojom smo
poeli prvi dio rada kako se ustanovljava
ustavna demokracija zaokruena kod
Rawlsa. Bilo koji principi suradnje za koje
elimo da budu razlono pravedni moraju
biti dogovoreni u situaciji u kojoj ne postoje
drutvene nejednakosti i Rawls zato uvodi
poetni poloaj. Principi pravde koji su
doneseni u poetnome poloaju postavljaju
temelj za stvaranje drutva i moraju moi
dobiti potvrdu preklapajueg konsenzusa
sveobuhvatnih doktrina kako bi unutar
demokratskog okruenja rijeili problem
razlonog pluralizma i osigurali stabilnost
drutva. Ako se ovo ostvari, u Rawlsovu
sustavu, odgovoreno je na pitanje kako je
mogue da tijekom vremena postoji ustavna
demokracija i identificirani su principi
pravde.
2. OTVORENI PROBLEMI

Definiranje osnovnih pojmova Rawlsove

teorije omoguava prelazak na probleme
koji unutar nje ostaju nerijeeni. Prvo je
i najoitije pitanje ono stabilnosti: ako
pokuamo stvoriti poredak koji na poetku
ne moe dobiti podrku veine razlonih
sveobuhvatnih doktrina (stvaranje takvoga
poretka u teoretskome smislu moemo
ilustrirati stavovima koje zastupaju
predstavnici graana iza vela neznanja, a u
historijskome, stavovima politikih stranaka
koje piu prvi ustav), zapoeli smo posao
koji ne moe uspjeti. Druga je alternativa
da stvorimo poredak koji je, kako ga naziva
Rawls, samo modus vivendi, odnosno
privremeno rjeenje doneseno zato to
nijednoj od strana nije u interesu nastavak
sukoba ili zadravanje statusa quo. Budui
da modus vivendi poredak nije utemeljen
na zajednikim principima koje obje strane

Ta je neutralnost, naravno, proceduralna i uobiajeno je da normalnim drutvenim promjenama neke ope

doktrine unutar demokracije izgube pristalice, a neke ih dobiju.

20

04-radovi2

svezak VI, broj 10, rujan 2005. -

4.9.05, 20:51

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

mogu prihvatiti iz svojih vlastitih principa,

tada e on trajati samo do trenutka u kojemu
se promijeni odnos snaga i jednoj je od strana
u interesu nastaviti prijanji sukob (Rawls,
2001a:192). Modus vivendi, rjeenje koje
u prolosti navodi Rawls jest mir katolika
i protestanata u esnaestom stoljeu
(Rawls, 2001a:195), a mi kao primjer
moemo navesti mir koji trenutno vlada
na hrvatskoj politikoj sceni kao rezultat
shvaanja da u trenutku kada se odluuje o
lanstvu Hrvatske u Europskoj uniji sukob
nije u interesu nijednoj strani 5. Rawlsovo
rjeenje za pitanje stabilnosti iznijeli smo
gore: drutveni uvjeti suradnje trebaju
biti utemeljeni na politikoj koncepciji
pravde koja zbog toga to nije utemeljena
niti na jednoj konkretnoj sveobuhvatnoj
doktrini moe biti predmet preklapajuega
konsenzusa razlonih sveobuhvatnih
doktrina. Konsenzus omoguava da politika
koncepcija pravde (i na njoj donesen ustav)
izbaci iz arene politikoga odluivanja
osnovna prava i slobode i omogui rasprave
o konkretnim politikim pitanjima (Rawls,
2001a:115), ali stabilnost izgraena na
preklapajuem konsenzusu, ipak, nekoliko
pitanja ostavlja neodgovorenima.
Prvo, dok je vjerojatno da e graani
potovati politiku koncepciju pravde u
trenutku kada je ona donesena, to e se
dogoditi kada politika vlast izabrana na
temelju politike koncepcije bude donosila
odluke koje ne odgovaraju njihovim
sveobuhvatnim doktrinama? Kako osigurati
da nove generacije u drutvu usvoje
politiku koncepciju pravde? Na posljetku
, kako rijeiti problem postojanja razlonih
sveobuhvatnih doktrina koje od poetka
nisu davale pristanak politikoj koncepciji

pravde? Odgovori na ova pitanja moraju

rijeiti problem pluralizma sveobuhvatnih
doktrina u ve definiranome politikom
drutvu, a posebice moraju rijeiti problem
interakcije sveobuhvatnih doktrina.
Rawls detaljna pitanja o stabilnosti
drutva adresira na samu politiku koncepciju
pravde: cilj politikoga liberalizma je
stvoriti politiku koncepciju pravde koja
e ne samo biti predmet preklapajuega
konsenzusa, nego e i osigurati da nove
generacije graana tijekom odrastanja
prepoznaju i usvajaju kao ispravne principe
na kojima se temelji njihovo drutvo bez
obzira na to koju sveobuhvatnu doktrinu ili
doktrine potvrivali inae (Rawls, 2001b:
15, Rawls, 2001a:181). To da e ljudi
tijekom vremena poeti potvrivati razlonu
koncepciju pravde na kojoj je izgraeno
njihovo drutvo, rezultat je Rawlsove
pretpostavke razlone moralne psihologije
ovjeka (ukratko iznesena u Rawls, 1998:
121-122), koju kao obrazloenje moemo
prihvatiti samo djelomino 6 . Naime, dok
je uistinu vjerojatno da e povjerenje
graana u politiku koncepciju pravde rasti
u sluajevima dok se drutvena suradnja
odvija pozitivno i u skladu s principima
pravde, Rawls nigdje ne objanjava
dinamiku ovoga povjerenja. Istovremeno,
kako tvrdi Young, graani mogu u principu
(kurziv autorov) podravati razloni
pluralizam i tolerirati druge sveobuhvatne
doktrine, a ipak ponekad djelovati suprotno
zahtjevima politike koncepcije (Young,
2001: 56). Stoga moemo legitimno
pretpostaviti mogunost da povjerenje
graana u politiku koncepciju pravde moe
fluktuirati i da postoji mogunost da takva
fluktuacija dovede i do situacija u kojima

Tako e, na primjer, u oujku 2005. Ivica Raan i Ivo Sanader koristiti istu retoriku prilikom komentiranja
zahtjeva za izruenje generala Ante Gotovine sudu u Haagu.
6
Ako prihvatimo Rawlsovu razlonu moralnu psihologiju, sukobi u drutvu kojim vlada politika koncepcija
pravde gotovo su nemogui. No, ta moralna psihologija gradi jednostavnu sliku ljudske motivacije u kojem
povjerenje graana u drutvenu suradnju i osnovne ustanove drutva raste sa svakim pozitivnim inom i ne
objanjava to se dogaa ako graani svjedoe nerazlonom ponaanju drugih lanova drutva. Ako bi takva
moralna psihologija i bila nedvojbena, legitimno je postaviti pitanje to se dogaa u posebnim uvjetima.

21

- svezak VI, broj 10, rujan 2005.

04-radovi2

4.9.05, 20:51

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

osjeaj potovanja prema demokratskim

institucijama nije dovoljno jak da nadvlada
nezadovoljstvo donesenim odlukama.
Istovremeno, u samome je karakteru
preklapajuega konsenzusa kako smo
ga definirali gore da pojedine razlone
doktrine nee povui svoj pristanak u
sluaju da se promijeni ravnotea snaga
u drutvu i u sluajevima u kojima se
donose odluke protivne njihovim moralnim
principima. Na jednak nain, doktrine koje
sudjeluju u preklapajuem konsenzusu,
prema Rawlsu, pripremljene su na to da
je mogue da e se donositi odluke koje
nisu u skladu s njihovim rangiranjem
dobara i prioriteta. No iako, kako smo
rekli gore, Rawls kae da jednom, kada je
preklapajui konsenzus ostvaren, ne postoji
vie opasnost od njegovoga propadanja,
ovo objanjenje ne pokriva pitanje to
se dogaa u sluajevima kada politika
koncepcija pravde kroz dulji vremenski
period ne odgovara pojedinoj sveobuhvatnoj
doktrini, ili kada se stavovi neke razlone
sveobuhvatne doktrine uope ne uzimaju u
obzir prilikom donoenja politikih odluka.
Kao i u sluaju nekompatibilnosti politikih
odluka sa stavovima graana, mogua je
nekompatibilnost i u stavovima pojedinih
grupa koje zastupaju sveobuhvatnu doktrinu
pa opet postoji opasnost za stabilnost
politike koncepcije pravde.
Nakon definiranja problema stabilnosti,
okrenimo se pitanju nerazlonih doktrina.
Nerazlone doktrine su one koje e, na
primjer, odbijati prihvatiti pravine uvjete
drutvene suradnje i nee tolerirati razloni
pluralizam drugih doktrina - ovo mogu biti
fundamentalistike religijske grupe ili grupe
koje podravaju despotske ili totalitarne
sustave vlasti u dravi. Rawls govori da
se djelovanje i toleriranje nerazlonih
doktrina rjeava normalnim demokratskim
mehanizmima (Rawls, 2001b:16) iz ega

slijedi da e tek ono djelovanje nerazlonih

doktrina koje dovodi do krenja zakona ili
pravnih propisa biti sudski sankcionirano.
No, pod tim uvjetima nerazlone doktrine
koje ne kre zakone ne mogu biti iskljuene
iz pluralizma sveobuhvatnih doktrina7 i oita
su opasnost za stabilnost demokratskoga
poretka. Iz rasprava koje su se donedavno
vodile u Europskoj uniji oko zabrane
faistikih i komunistikih simbola, oito
je da pitanje zabrane ili ograniavanje
djelovanja nekih nerazlonih doktrina
nipoto nije pitanje koje e se rjeavati na
razini osnovnih uvjeta drutvene suradnje
(koje bi u tom sluaju bilo jednostavno
rijeiti pozivom na politiku koncepciju
pravde), nego pitanje stavova koje dre
razlone politike doktrine. Ako ne postoji
mehanizam unutar politike koncepcije
pravde kojim se nerazlone doktrine mogu
preventivno izbaciti iz drutva, tada u cilju
stabilnosti moramo ili pasivno prihvatiti
injenicu njihova postojanja (i s tim
povezane opasnosti), ili pronai neki drugi
nain kojim moemo sprijeiti opasnost.
No, ak i kada imamo stabilnu ustavnu
demokraciju u kojoj je pronaen nain za
rjeavanje problema nerazlonih doktrina,
ostaje nerijeeno pitanje daljnjeg razvoja
uvjeta drutvene suradnje. Rawls govori da
je politiki liberalizam izgraen na temelju
kulture u pozadini u demokratskome
drutvu kao kulture svakodnevnoga
ivota i njegovih osnovnih udruenja
(Rawls, 1998:46). Prema Rawlsu, razlone
sveobuhvatne doktrine, kao izvor kulture
u pozadini ustavne demokracije, tijekom
vremena se mijenjaju: iako je [razlono
sveobuhvatno gledite] stabilno tijekom
vremena i ne podlijee iznenadnim i
neobjanjivim promjenama, ono tei da
polako evoluira u svjetlu onoga to, sa svog
stanovita, sagledava kao dobre i dovoljne
razloge (Rawls, 1998:94). Razumno je

Preventivno sudsko sankcioniranje nerazlonih doktrina bilo bi i u suprotnosti s principima pravde, jer bi bilo
teko obrazloiti da je nerazlonost sama po sebi dovoljan razlog za sudsku krivnju.

22

04-radovi2

svezak VI, broj 10, rujan 2005. -

4.9.05, 20:51

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

pretpostaviti da e promjene koje se s

vremenom dogaaju u razlonim doktrinama
koje grade preklapajui konsenzus dovesti i
do promjena u politikoj koncepciji pravde
te da moramo ostaviti mogunost unutar
sustava da se takve promjene dogode. Rawls,
ipak, ovdje nije dao mnogo slobodnoga
prostora, kako primjeuje Wingenbach:
[Rawls] vidi da uvijek postoji mogunost
da se promijeni kontekst stvarnosti koji
ustrojava politike mogunosti, ali, jednom
kada je postigao svoje ciljeve, eli sprijeiti
sav budui razvoj (Wingenbach, 1999:
226). Kada govori da politika koncepcija
pravde nije utemeljena ni na jednoj
konkretnoj sveobuhvatnoj doktrini, Rawls
brie s dnevnog reda politike neka pitanja o
osnovnoj strukturi drutva (poput toga kako
povui granice osnovnih sloboda kada su one
u sukobu Rawls, 1998:188; usp. posebno
bilj. 16. na istoj stranici). Ako znamo da je
osnovna struktura drutva temelj politike
koncepcije pravde, a ovdje vidimo da Rawls
onemoguava da sveobuhvatne doktrine
raspravljaju o kljunim pitanjima osnovne
strukture, kako se ustavna demokracija
moe razvijati nakon to je u poetnome
poloaju donesena prva politika koncepcija
pravde?
Rawlsov odgovor, sreom, jasan je i
nedvosmislen: politiki liberalizam (...)
ne pokuava definirati javni um jednom
i zauvijek u obliku jedne privilegirane
koncepcije pravde (Rawls, 2001b:142).
Upravo je javni um podruje u kojemu
Rawls govori da se ispituju i mijenjaju
temeljna pitanja ustava i pitanja osnovne
pravde8 (Rawls, 2001b:133); upravo, dakle,
ono podruje koje je kljuno za razvoj
ustavne demokracije. No, u raspravi u
javnome umu postoje tri vana ogranienja9:
prvo, u njemu ne mogu sudjelovati svi
graani, nego samo dravni dunosnici
i kandidati za javne pozicije; drugo, ne
8
9

odnosi se na sve politike rasprave, nego

samo na diskurs sudaca, vladinih dunosnika
i kandidata za javne pozicije i, tree, sadraj
javnoga uma moe doi samo iz razlonih
politikih koncepcija pravde, a ne i iz
sveobuhvatnih doktrina (ibid.). Iako ova
ogranienja iskljuuju graane i grupe koje
afirmiraju razlone sveobuhvatne doktrine iz
odluivanja o osnovnim uvjetima suradnje
u drutvu (Rawls posebno naglaava da se
javni um ne odnosi na kulturu u pozadini
i na medije), Rawls im ipak daje ulogu
nadzora. Graani mogu zadovoljiti ideal
javnoga uma kada sebe zamiljaju kao
zakonodavce, pitaju se koje bi pravne
odredbe bilo razlono donijeti tako da ih
mogu razumno prihvatiti drugi razloni
graani (koriste princip reciprociteta)
te na temelju takvoga razmiljanja donesu
procjenu djelovanja politikih i sudskih tijela
(Rawls, 2001b:135; za princip reciprociteta
pogledaj ibid.:14). Istovremeno, Rawls u
potpunosti doputa raspravu o principima
pravde u sklopu kulture u pozadini, ali
joj ne priznaje nikakvu ulogu u javnome
umu kao jedinome forumu za donoenje
fundamentalnih odluka (Rawls, 2001b:
134). Rawlsov, dakle, odgovor na pitanje
promjene politike koncepcije pravde dolazi
u obliku javnoga uma, ali s njim ne moemo
biti zadovoljni.
Razlog nezadovoljstvu su tri barijere
kojima Rawls iskljuuje sveobuhvatne
doktrine u graenju uvjeta suradnje u
drutvu: prvo, u raspravama javnoga uma ne
mogu direktno sudjelovati svi graani, nego
samo politiki predstavnici. Drugo, javni
um je jedino mjesto koje Rawls predvia za
raspravu i odluivanje o temeljnim pitanjima
suradnje u drutvu, a iz njega je eksplicitno
iskljuio kulturu u pozadini (koja je
mjesto dijaloga sveobuhvatnih doktrina).
Tree, u javnome umu se moe odluivati
samo na temelju argumenata iz razlonih

Ovi koncepti detaljno su obraeni u Rawls, 1998:268-272.

Rawls ih navodi vie, ali ove su znaajne za nau raspravu.

23

- svezak VI, broj 10, rujan 2005.

04-radovi2

4.9.05, 20:51

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

politikih koncepcija pravde, a ne razlonih

sveobuhvatnih doktrina. Svaka od ovih
barijera donesena je s ciljem osiguravanja
pravinih uvjeta suradnje u drutvu i to je
argument koji ne moemo ignorirati. No,
nain na koji je Rawls opisao javni um ne
odgovara na gore postavljeno pitanje razvoja
ustavne demokracije u vremenu nakon to su
doneseni principi pravde.
Jedini nain na koji se moe donijeti
promjena principa suradnje u drutvu jest
odlukom politikih predstavnika nakon
rasprave utemeljene na argumentima
razlonih politikih koncepcija pravde
(to je zapravo odluivanje na temelju
javnoga uma). Koncepcije pravde iz kojih
nastaju argumenti za odluivanje, pak,
definiraju se kao samostalne (freestanding)
od sveobuhvatnih doktrina i kao predmet
njihova preklapajueg konsenzusa. Do
promjena u ustavnoj demokraciji, dakle,
dolazi tako da promjene u sveobuhvatnim
doktrinama definiraju drukije uvjete za
zadovoljavanje preklapajueg konsenzusa.
Ovo se dogaa tako da promijenjene
sveuobuhvatne doktrine zahtijevaju
drukije uvjete pod kojima e moi pronai
preklapajui konsenzus. Sveobuhvatne
doktrine pak, (definicijom) stvaraju drukije
koncepcije pravde koje su, sa svoje strane,
izvor argumenata za odluivanje u javnome
umu. Ne moe se rei da Rawlsov sustav
omoguava jednostavne promjene u
ustavnim demokracijama.
No, ipak, promjena je mogua, i akteri
te promjene su politiki predstavnici koji
odluku moraju donijeti na temelju pitanja
koje su razlone politike koncepcije
koje mogu biti predmetom preklapajueg
konsenzusa razlonih sveuobuhvatnih
doktrina i na temelju kojih moemo izvesti
argumente za ovu raspravu?. Ako politiki
predstavnici moraju pratiti stavove razlonih
sveobuhvatnih doktrina kako bi ispravno
donosili odluke u javnome umu, naglasak
10

3. CIVILNO DRUTVO

Sva tri problema u Rawlsa vezana su

uz razloni pluralizam sveobuhvatnih
doktrina bio on izvor preklapajueg
konsenzusa, podruje u kojemu mogu
djelovati nerazlone doktrine ili mjesto
razvoja ustavne demokracije. Pluralizam je
istovremeno pojam koji (u, naravno, poneto
drukijem znaenju) koriste mnogi politiki
teoretiari u opisivanju suvremenih ustavnih
demokracija. U ustavnim demokracijama
pluralizam se najbolje oituje i moe ga
se najefikasnije propitivati u civilnome
drutvu.
U ovome u dijelu rada predstaviti
teorije, odnosno definicije civilnoga
drutva koje iznose Keane, Taylor, Gellner
i Rosenblum. Kako bih osigurao minimalnu
relevantnost zakljuaka koji bi se mogli
donijeti na iru teoriju, iznijet u pregled
njihovih definicija i pokuati podvui neke
elemente koje smatraju vanima. Potom u
te elemente postaviti u strukturu tri problema
Rawlsova sustava koje sam iznio gore i
naznaiti naine na koji oni mogu doprinijeti
njihovome rjeavanju. Svjestan moguih
metodolokih ogranienja ovakvoga
postupka, u daljnjem u radu koristiti samo
one dijelove definicija civilnoga drutva koji
nisu znaajno vezani uz cjelokupnu teoriju
nekoga autora10.
U svojemu svakodnevnome radu i
borbi za nove lanove institucije civilnoga
drutva okrenute su i sukobljavaju se
istovremeno jedne s drugima i s politikom
vlasti. Ovu interakciju naglaava i
John Keane koji civilno drutvo naziva
idealtipska kategorija (...) koja i opisuje

Kao to je, primjerice, modularnost kod Gellnera (Gellner, 2001:93-97).

24

04-radovi2

se stavlja na uspjenu komunikaciju izmeu

njih i graana. Pitanje interakcije politikih
predstavnika i graana stoga je, uz stabilnost
i nerazlone doktrine, tree kljuno pitanje
ustavne demokracije u Rawlsa.

svezak VI, broj 10, rujan 2005. -

4.9.05, 20:51

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

i zamilja sloenu i dinaminu celinu

zakonom zatienih nevladinih institucija
koje su obino okrenute nenasilju,
samooorganizaciji i samorefleksiji i
neprestano pod tenzijom u meusobnim
odnosima i odnosima sa dravnim
institucijama koje oblikuju, ograniavaju i
omoguavaju njihove aktivnosti. (Keane,
2003:14). U ovoj se definiciji civilno
drutvo definira kao zatieno zakonom
i stoga bi se moglo razumno zakljuiti
da Keane tvrdi da moe postojati samo
u demokratskim dravama. Keane, ipak,
eksplicitno naglaava da to nije sluaj i da
je upravo sukob izmeu civilnoga drutva
i drave znaajan u sredinama u kojima
nema osnovnih politikih i graanskih
sloboda (Keane, 2003:14). U ovoj definiciji
moemo izdvojiti tri elementa korisna
za nau raspravu: prvo, civilno drutvo u
demokracijama predvieno je i zatieno
zakonom, drugo, institucije civilnoga
drutva obino su okrenute nenasilju,
samoorganizaciji i samorefleksiji, te tree,
postojanje interakcije izmeu institucija
civilnoga drutva i dravnih institucija.
Drugi element ove definicije ogranieno je
koristan za nau raspravu11, dok emo trei

obraditi detaljnije kod Taylora i Gellnera;

okrenimo se radije prema prvome.
Uz gore navedenu definiciju, Keane
takoer govori da je termin civilno
drutvo oznaka pluralnosti meusobno
nesvodljivih normativnih propisa i formi
suvremenoga drutvenog ivota (Keane,
2003:70) i kada ga postavlja pod zatitu
zakona naglaava vanost pluralnosti
za suvremene demokracije. Keaneovo
izjednaavanje termina civilno drutvo s
pluralnosti propisa i formi drutvenoga
ivota je ekvivalentno pluralizmu
sveobuhvatnih doktrina u Rawlsa, koje su
takoer meusobno nesvodljive i djeluju
kao normativni i formalni vodi za ivot
pojedinaca. Iako nigdje u svojim djelima
Rawls eksplicitno ne definira civilno
drutvo12, njegov pluralizam sveobuhvatnih
doktrina legitimno se moe postaviti kao
temelj pojma civilnoga drutva analogijom
izmeu civilnoga drutva i pluralnosti u
Keanea. Naposljetku, Rawls sam govori
da sveobuhvatne doktrine ine graansko
drutvo kada tvrdi da sveobuhvatne
doktrine svih vrsta religijske, filozofske
i moralne pripadaju onome to moemo
da nazovemo kulturom u pozadini u

11

Tvrdnja da su institucije civilnoga drutva obino okrenute nenasilju, samoorganizaciji i samorefleksiji

pokuava definirati prirode njihova djelovanja i ograniava sveobuhvatne doktrine koje bi neka institucija
civilnoga drutva mogla ili smjela zastupati. No, nipoto nije jasno da civilno drutvo mora imati nenasilnu,
samoorganizirajuu ili samoreflektivnu svrhu upravo suprotno, institucije civilnoga drutva poput religijskih
kultova, asocijacija za slobodno dranje oruja ili slobodu lova na lisice mogu imati jasno izraen nasilan karakter
i u svojemu djelovanju biti bitno orijentirane na djelovanje u i prema javnosti. Uostalom, da civilno drutvo ne
djeluje nuno samorefleksivno, vidljivo je i iz primjera koje iznosi sam Keane kada govori o privatnim kolama,
kazalitima i medijskim organizacijama kao primjerima novoga civilnog drutva u Turskoj (Keane, 2003:39).
Ipak, kada vidimo da je definiciju civilnoga drutva mogue prilagoditi potrebama teorije unutar koje se koristi (i
time joj suziti opseg), korisno je primijetiti da se pojam civilno drutvo moe koristiti i u normativnome jednako kao
i u irem teorijskome znaenju injenica koju, uostalom, podvlai i sam Keane (vidi Keane, 2003:50-66, posebice
65). U tom je sluaju rasprava unutar koje se koristi takva definicija dio uobiajenoga diskursa izmeu razlonih
sveobuhvatnih doktrina koji se odvija u demokratskim drutvima. Upravo je ovo problem koji Rawls pokuava
nadii politikim liberalizmom ako je politiki liberalizam samo jedna od razlonih sveobuhvatnih doktrina,
tada on ne moe postati temelj na kojemu e se izgraditi principi pravde i demokratska drava. To bi, naprotiv,
bilo mogue samo ako bi politiki liberalizam iskoristio dravnu prinudu da zatomi legitimne zahtjeve svih drugih
sveobuhvatnih doktrina da nametnu svoje principe kao vladajue. Rawls to pokuava rijeiti stvaranjem teorije
koja moe omoguiti donoenje principa pravednosti koje sveobuhvatne doktrine u drutvu mogu prihvatiti iako ne
proizlaze iz samih doktrina (nego su im kompatibilni) (Rawls, 2001a:193; Rawls, 1998:16-17).
12
U Politikom liberalizmu graansko drutvo usputno se spominje samo pet puta i nigdje ne raspravlja detaljnije;
u Law of peoples civilno drutvo kao termin javlja se kao citat drugih autora (Rawls, 2001b:135).

25

- svezak VI, broj 10, rujan 2005.

04-radovi2

4.9.05, 20:51

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

graanskom drutvu (Rawls, 1998:46).

Isto je vidljivo i u raspravi oko kulturnih
politika kod Kymlicke. On, raspravljajui
odluivanje u rawlsovskoj dravi, na
primjeru odabira izmeu suprotstavljenih
koncepcija vrijednosti umjetnikog djela
(koje su, dakle, suprotstavljene koncepcije
umjetnosti) govori da e se odabir
(...) provesti u civilnom drutvu, izvan
dravnoga aparata prisile (Kymlicka,
1989:895). Bilo kakva interakcija izmeu
graana kao osoba koje afirmiraju razliite
sveobuhvatne doktrine odvijat e se, stoga,
u okruenju civilnoga drutva. Kako smo
ve rekli gore, takva interakcija izgradit e
kulturu u pozadini u graanskome drutvu
koja e kasnije biti temelj sadraja politike
koncepcije pravde 13. Kada pluralizam
imenujemo temeljem civilnoga drutva u
ustavnoj demokraciji, Rawlsovoj smo teoriji
dodali jasno definiran pojam koji e nam biti
znaajno koristan kasnije.
Civilno drutvo je u Keanea takoer
zatieno zakonom ako nema zatitu
zakona, nije vie civilno drutvo, a,
istovremeno, analogijom, ako nevladine
ustanove koje zadovoljavaju drugi dio
definicije nisu zatiene zakonom, drava
nije demokratska. Zatita koju Keane
daje civilnom drutvu, tovie, moe se
legitimno proiriti na zatitu na temelju
ustava jer Keane u definiciji ionako ne
omoguava da civilno drutvo nije zatieno
pravom. Ovaj je zakljuak opravdan i kroz
Rawlsa, koji tvrdi da ustav mora ograniiti
mogunost krenja slobode udruivanja
kao osnovne slobode (Rawls, 1998:381).
Ako je civilno drutvo predvieno ili
zatieno ustavom, ono mora biti sadrano

u politikoj koncepciji pravde (jer ona

regulira osnovne principe na kojima se
gradi ustav). U tom je sluaju civilno
drutvo jedna od stavki koja u poetnome
poloaju postavlja okvir za definiranje
principa pravde u drutvu. Ako znamo
da je pluralizam razlonih sveobuhvatnih
doktrina izazov koji politika koncepcija
pravde treba prevladati da bi se mogla
ostvariti stabilnost ustavne demokracije,
tada je ukljuivanje pojma civilnoga drutva
u pregovore o principima pravde u drutvu
(dakle, o ustavu) istovremeno i definiranje
jednoga od naina za osiguranje stabilnosti
novoustanovljenog poretka. Civilno drutvo
koje je na ovaj nain predvieno u osnovnim
uvjetima suradnje u drutvu posebno je
vano u problemima stabilnosti i javnoga
uma.
Za ustanovljavanje ustavno-demokratske
drave teorija razvoja i uloge civilnoga
drutva Charlesa Taylora sadri nekoliko
korisnih elemenata: prvo, definicije
civilnoga drutva; drugo, kratak povijesni
pregled koji definira politike uvjete u
kojima civilno drutvo djeluje i tree, neke
politike uloge civilnoga drutva. On u
svojoj knjizi Philosophical Arguments
izlae mogui pregled povijesnoga razvoja
civilnoga drutva u dva aspekta: kao neega
to ve postoji na zapadu i rezultat je razvoja
koji traje stoljeima i kao neega to se u
trenutku kada pie svoju knjigu (1995)
ustanovljuje u bivim komunistikim
dravama. Taylor u tu svrhu razlikuje tri
razliita smisla u kojima se u teorijama
koristi rije civilno drutvo:
(1) U minimalistikom smislu, civilno

13

U ovome dijelu lako je uoiti cirkularnost koja, uistinu, postoji i u Rawlsa: politika koncepcija pravde je
ono do ega e doi predstavnici graana iza vela neznanja koja e, u drugome koraku, morati biti predmetom
preklapajueg konsenzusa doktrina koje postoje u stvarnome drutvu. No, citirajui Rawlsa, trea karakteristika
politike koncepcije pravde jeste ta da se njen sadraj izraava uz pomo nekih fundamentalnih ideja za koje
se smatra da su sadrane u javnoj politikoj kulturi demokratskog drutva (Rawls, 1998:46). Na taj se nain
politika koncepcija, koju trebamo da bismo izgradili demokratsko drutvo, izvodi iz principa suradnje u ve
postojeim demokratskim drutvima. Ovaj problem obradili su detaljnije drugi (Mulhall i Swift, 1996:183-184 i
dalje) i budui da ovdje ne utjee znaajno na argument o civilnome drutvu nee se obraivati dalje u tekstu.

26

04-radovi2

svezak VI, broj 10, rujan 2005. -

10

4.9.05, 20:52

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

drutvo postoji gdje postoje slobodne

asocijacije koje nisu pod nadzorom dravne
moi. (2) U snanijem smislu, civilno
drutvo postoji ondje gdje drutvo kao
cjelina moe samo sebe strukturno definirati
i koordinirati svoje djelovanje kroz takve
slobodne asocijacije. (3) Kao alternativa ili
nadopuna drugom smislu, (civilno drutvo
je) ansambl asocijacija koje mogu znaajno
definirati ili utjecati na dravnu politiku
(Taylor, 1997:208, prijevod autorov).
Taylor povijesni razvoj civilnoga drutva
prati kroz dvije varijante: Lockeovu i
Montesquieovu. Prvu, prema Tayloru,
karakterizira povijesni razvoj javnoga
miljenja i ekonomski potencijal graana
izvan politike kontrole. S obzirom na to,
Taylor odbacuje definicije koje civilno
drutvo definiraju iskljuivo u smislu
definicije (1) kao nepravedne prema njegovu
povijesnome razvoju u Lockeovoj varijanti,
u kojemu je kljuna karakteristika bila
javnost tih slobodnih asocijacija (Taylor,
1997:219). 14 Kod Lockeove varijante
Taylor identificira dvije prijetnje slobodi:
volja javnosti kao sredstvo legitimacije
politike vlasti bez obzira na njen karakter te
marginalizacija politike u sferi odluivanja
o pitanjima vanima za drutvo. Primjer
iz stvarnoga svijeta za prvo pronalazi u
komunistikim i nacistikim totalitarnim
sustavima 20. stoljea, a za drugo samoregulirajuu ekonomiju koju naziva
vrstom alijenacije, bijega od onoga to
je najvrjednije u ivotu (Taylor, 1997:220221).
Montesquieova varijanta civilnoga
drutva opisuje zajednicu koja se kao
protuuteg suprotstavlja vlasti monarha. Ona
se sastoji od zakona, agencija i asocijacija
koje se tradicionalno suprotstavljaju
kraljevoj vlasti (zemljoposjednici i

trgovci, obino u povijesti predstavljeni

parlamentom) (Taylor, 1997:214). Koncept
prema kojemu je civilno drutvo na neki
nain suprotstavljeno dravi esto je dio
novijih definicija civilnoga drutva (osim u
definiciji (3) gore, pogledaj i Gellner, 2001:
14-15 i 122; Keane, 2003: 14 itd., ali pogledaj
takoer i suprotstavljeno programatsko
gledite u Giddens, 1999:81-82), a svakako
je prisutan i u Rawlsa kroz ograniavanje
dostupnosti javnoga uma samo slubenim
politikim predstavnicima.
Konani rezultat Taylorova propitivanja
povijesti civilnoga drutva kroz ove tri
definicije je zakljuak da se, prvo, postojanje
civilnog drutva u zapadnim demokracijama
nipoto ne moe uzeti kao samorazumljivo,
drugo, da je stvaranje civilnog drutva na
kraju komunizma i u novim demokracijama
rezultat definicija (2) i (3), te tree, da bi
prilikom rasprava o civilnome drutvu
trebalo imati na umu rezultate povijesnoga
razvoja dviju teorijskih struja. U definicijama
moemo primijetiti da Taylor naglaava da
su asocijacije civilnoga drutva slobodne,
odnosno da u njih graani stupaju i istupaju
vlastitom slobodnom voljom. Takoer,
one se negativno definiraju kao slobodne
od politike kontrole, ali se razumno
mogu pozitivno razumjeti i kao slobodne
za odluivanje o pravilima djelovanja
unutar grupe i odluivanje o ciljevima
i strategijama djelovanja. Na posljetku,
institucije civilnoga drutva moraju moi
znaajno definirati ili utjecati na politiko
odluivanje u dravi. Ako prihvatimo
Taylorovu definiciju civilnoga drutva,
kombinacija slobodnog udruivanja,
autonomije i mogunosti utjecaja na
politiku vlast dovela bi do formaliziranog
nastupa sveobuhvatnih doktrina u javnome
dijalogu u ustavnoj demokraciji. Kada bi se

14

No, za daljnju je raspravu unutar ovoga rada potrebno naglasiti da je mogue koristiti definiciju civilnoga
drutva koja ne uzima eksplicitno u obzir njegov povijesni razvoj u aspektu koji se odnosi na njegovu javnost, a i
dalje, ponuditi objanjenje uloge koju tako definirano civilno drutvo ima u stvaranju ustavne demokracije (kako
ju definira Rawls).

27

- svezak VI, broj 10, rujan 2005.

04-radovi2

11

4.9.05, 20:52

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

ovakva formalizacija provela u Rawlsovu

sustavu, omoguila bi izgradnju ekvivalenta
javnoga uma kao foruma za politiki dijalog
i odluivanje na razini sveobuhvatnih
doktrina.
Taylor ovo potkrepljuje kada u svojoj
raspravi donosi i dva razloga zbog kojih
bi dravna vlast mogla biti zainteresirana
za dijalog sa lanovima civilnoga drutva:
da bi definirala najpopularniju politiku i
da bi smanjila sukob s onim grupama ije
miljenje nije prihvaeno tako da im da
osjeaj da ih se slualo i da e ih se sluati i u
budunosti (Taylor 1997:206). Na taj nain
civilno drutvo moe biti kontakt izmeu
zakonodavaca i sveobuhvatnih doktrina,
ime se djelomino rjeava pitanje doprinosa
sveobuhvatnih doktrina u razvoju ustavne
demokracije. Istovremeno se politikim
predstavnicima olakava posao definiranja
razlonih politikih koncepcija kao izvora
argumenata za odluivanje o politikim
odlukama. Na ovaj se nain doprinosi i
rjeavanju problema razlonoga pluralizma
jer e graani biti spremni prihvatiti odluke
koje su donesene na temelju sveobuhvatnih
koncepcija koje su drukije od njihovih
ako su prilikom donoenja tih odluka bili
konzultirani.
Problem s nerazlonim doktrinama
Taylorov pogled na civilno drutvo rjeava
samo djelomino: politika vlast koja je
u stalnome kontaktu s predstavnicima
civilnoga drutva imat e bolji uvid u to
kakve su sveobuhvatne doktrine u njemu
zastupljene. Na taj nain moe vidjeti
kakav je status nerazlonih doktrina meu
graanima, pratiti njihovu popularnost i
poduzimati adekvatne mjere. Ako ne bi
postojala formalizirana interakcija izmeu
civilnoga drutva i vlasti, destabilizirajue
negativno djelovanje nerazlonih doktrina
bilo bi jednostavnije.
Ernest Gellner ponajvie je za raspravu
o civilnome drutvu zanimljiv zbog svojega
15

Odnosno, na nain kako smo mi ovdje suzili definiciju, vlasti u ustavnoj demokraciji.

28

04-radovi2

pregleda naina na koje ono postoji i

djeluje u historijskim okolnostima. Za
Gellnera civilno drutvo je niz razliitih
nevladinih institucija koji je dovoljno jak
da dri protuteu dravi i, iako ne sprjeava
dravu da ispunjava ulogu uvarice mira i
arbitra meu glavnim interesima, ipak je
moe sprijeiti da gospoduje i atomizira
ostatak drutva. (Gellner, 2001:14-15).
Vano je primijetiti da, iako velik dio svoje
knjige Uvjeti slobode Gellner posveuje
ispitivanju uloge i problema civilnoga
drutva u segmentarnim zajednicama
i centraliziranome autoritarizmu, ova
definicija gotovo u potpunosti iskljuuje
mogunosti njegova postojanja u takvim
dravama. U prvome, zato to je pritisak
neformalnih grupa na pojedinca isuvie jak
(Gellner, 2001:17), dok u drugome zato to
ne postoji dovoljna sloboda da se nevladine
institucije organiziraju i znaajno djeluju
protiv dravnog gospodstva i atomizacije
drutva.
Kada uoimo da se ova definicija
odnosi na stvarno postojee civilno drutvo
u ustavnim demokracijama, moemo
podvui tri nama vana aspekta: prvo, da je
civilno drutvo skup bilo kakvih drutvenih
institucija koje djeluju izvan sfere dravne
vlasti; drugo, injenicu da civilno drutvo
ograniava neke aspekte moi demokratski
izabrane vlasti; i, tree, vrlo zanimljiv
sporedan komentar o ulozi drave 15 kao
arbitra meu interesima koji postoje u nekoj
dravi. Institucije civilnoga drutva nisu
ograniene svojim karakterom i stoga mogu
zastupati bilo koju razlonu sveobuhvatnu
doktrinu. Djelovanje civilnoga drutva izvan
dravne vlasti stoga doprinosi stabilnosti
ustavne demokracije tako to omoguava
graanima da slobodno izraavaju svoje
interese i stavove i predlau rjeenja za
politike odluke. Istovremeno, ako graani
nisu zainteresirani za sudjelovanje u
politikoj vlasti, nego samo ele afirmirati

svezak VI, broj 10, rujan 2005. -

12

4.9.05, 20:52

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

nepolitike interese svoje sveobuhvatne

doktrine, civilno drutvo im to takoer
omoguava.
Iz drugoga nama zanimljivoga aspekta
definicije proizlazi da je civilno drutvo
suprotstavljeno demokratski izabranim
predstavnicima graana. Na najiroj razini
oito je da je Gellner zabrinut mogunou
da, rawlsovski, sveobuhvatna doktrina
koja je u nekome trenutku na kormilu
dravne vlasti podijeli drutvo (kako
tvrdi da je napravio komunizam u 2001:
125) do mjere u kojoj graani nee vie
podravati principe na kojima je ustrojena
drava. U takvim sluajevima institucije
civilnoga drutva mogu doprinijeti ili ak
biti kljune za raspad drave. No, u uemu
smislu Gellnerova se definicija primarno
odnosi na kohezivnu ulogu civilnoga
drutva u kojoj ono kroz ograniavanje
dometa vladine moi u sferi promicanja
jedne ideologije omoguava ire podruje
govora za politiki slabe sveobuhvatne
doktrine te iri prostor za javni dijalog.
Istovremeno stvara prostor u kojemu se
moe raspravljati o nerazlonim postupcima
demokratski izabrane vlasti (Rawls, 1998:
173-174) i time olakava djelovanje javnoga
uma. Ovime forum civilnoga drutva koji
smo ustanovili kod Taylora dobiva jednu
dodatnu funkciju: procjenjivanja postupaka
politike vlasti. Ovaj kritiki forum bit e
koristan u osnaivanju stabilnosti ustavne
demokracije jer otvara javni prostor za
raspravu o odlukama koje su protivne
interesima pojedinih sveobuhvatnih
doktrina. Istovremeno, kada se prisjetimo
da graani u javnome umu sudjeluju tako
da ostvaruju njegov ideal kroz princip
reciprociteta, civilno drutvo postaje
formalizirana institucija kroz koju se
ostvaruju rawlsovski demokratski ideali. Na
taj se nain civilno drutvo kod Gellnera,
upravo kao i kod Taylora, ukljuuje u

politiku sferu i slobodno sudjeluje u

njenom stvaranju i promjeni.
Trei aspekt definicije civilnoga drutva
podvlai Gellnerov stav da drava ima ulogu
miriteljice izmeu razliitih interesa. Dok
nam politiki i ekonomski interesi u ovoj
raspravi nisu toliko zanimljivi, uloga koju
drava ima u mirenju drutvenih interesa,
odnosno interesa pojedinih institucija
civilnoga drutva u svakome je sluaju
interesantna. Uzmemo li primjer inicijative
Katolike crkve u Hrvatskoj za zabranu rada
nedjeljom gdje je interes jedne sveobuhvatne
doktrine bio suprotstavljen pojedinanim
interesima graana koji tu doktrinu ne dijele
(bez obzira na to koju doktrinu potvrivali
inae), zanimljivo je uoiti da je drava
bila ta koja je imala ulogu medijatora i,
konano, arbitra u donoenju zavrne
odluke. Na taj se nain identificira povratna
sprega izmeu drave koja arbitrira izmeu
suprotstavljenih interesa razliitih doktrina
koje graani afirmiraju kroz civilno drutvo16
i civilnoga drutva koje prati, procjenjuje i
komentira djelovanje dravne vlasti. Ovaj
aspekt Gellnerove definicije posebno nam je
interesantan u pitanju nerazlonih doktrina,
jer ako drava ima funkciju mirenja
sveobuhvatnih doktrina koje djeluju u
civilnome drutvu, tada je civilno drutvo
mjesto gdje drava moe provjeravati
djelovanje nerazlonih doktrina. Kao i kod
Taylora, civilno drutvo omoguava dravi
da, kad ve ne moe nerazlone doktrine
unaprijed zabraniti, barem prati njihovo
djelovanje.
Na temelju dosad raspravljenih definicija
civilnoga drutva doli smo do zakljuka
da je ono povezano s dravnom vlasti u
ustavnoj demokraciji i da ju istovremeno
podupire i ispituje. Vidjeli smo da ovaj
odnos doprinosi stabilnosti ustavne
demokracije, a ostvaruje se tako to ono
omoguava pojedincima i grupama koje

16

Ovo se odnosi na interese koji nisu regulirani politikom koncepcijom pravednosti; pitanje ustanovljavanja i
djelovanja faistikih stranaka jasno je protivno ustavu i stoga nije predmet odluivanja demokratske vlasti.

29

- svezak VI, broj 10, rujan 2005.

04-radovi2

13

4.9.05, 20:52

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

zastupaju odreene sveobuhvatne doktrine

da se slobodno okupljaju, izraavaju svoje
partikularne interese te da, u sluaju da to
ele, doprinose kreiranju dravne politike
(Taylor). No, pritom ostaje pitanje Rawlsove
moralne psihologije i mehanizama s kojima
se na pozitivan nain regulira dinamika
interakcije sveobuhvatnih doktrina.
Odgovore na ova pitanja moemo potraiti
kod Nancy Rosenblum.
Rosenblum
institucije
civilnoga
drutva dijeli u tri iroke vrste, s obzirom
na dominantne ciljeve koje ono ostvaruje
u odnosu na graane: demokratsko,
medijacijsko i izborno (democratic,
mediating i elective, Rosenblum, 1994).
Cilj demokratskoga civilnog drutva
jest uobliavanje graana s osjeajem
politike efikasnosti, sposobnosti javnoga
promiljanja i rasprave, te naklonosti
promiljanju s ciljem javnoga dobra
(ibid.). Kako vidimo, demokratsko civilno
drutvo djeluje paralelno s javnim umom
kod Rawlsa i, uistinu, ono je zajedniki
nazivnik protutee dravi koji smo uoili
u definicijama Keanea, Taylora i Gellnera.
Kroz djelovanje demokratskoga civilnog
drutva javno se artikuliraju promjene
nastale evolucijom razlonih sveobuhvatnih
doktrina i omoguava komunikacija
izmeu politikih predstavnika i grupa
graana. Istovremeno demokratsko civilno
drutvo stvara kulturu dijaloga izmeu
sveobuhvatnih doktrina i, s jedne strane,
rjeava problem njihova artikuliranja na
politikoj sceni, a s druge, ubrzava njihov
razvoj. Na taj nain se stvara mehanizam
sudjelovanja sveobuhvatnih doktrina u
razvoju ustavne demokracije i rjeava trei
problem koji smo identificirali kod Rawlsa.
Rosenblum kao cilj medijacijskoga
civilnog drutva navodi orijentirati ljude
prema drutvenim mreama za koje se
vjeruje da usauju civilnost, drutvenost,
i odgovornost, koje dre bilo koje
drutvo, a posebice pluralistiku liberalnu
30

04-radovi2

demokraciju, na okupu. (ibid). U ovoj

definiciji moemo pronai nastavak rasprava
koje smo vidjeli u prethodna tri autora i
opet moemo nazrijeti rjeenje jednoga
od Rawlsovih problema. Pitanje moralne
psihologije Rawls nije detaljno argumentirao
u svojemu radu, ali ako pretpostavimo da u
dravi postoji medijacijsko civilno drutvo,
imamo jasno definiran mehanizam usvajanja
vrijednosti politike koncepcije pravde
i razvoja tolerancije na politike odluke
koje su suprotne s neijom sveobuhvatnom
doktrinom. Graani koji odrastaju u dravi
u kojoj postoji medijacijsko civilno drutvo
lake e postati punopravni lanovi drutva
i bre doi u kontakt s vrijednostima
razlonosti kao kljunima za sudjelovanje
u drutvu ustavne demokracije.
Izborno civilno drutvo naglaava
vanost mogunosti graana da slobodno
odluuju u kojoj e neformalnoj grupi
sudjelovati (ibid). Ovo civilno drutvo
posebno je vano u sluaju nerazlonih
sveobuhvatnih doktrina jer stvara okvir u
kojemu graani, ako i potvruju nerazlonu
doktrinu u nekome trenutku u svojem ivotu,
kasnije tu doktrinu mogu promijeniti.
Izbornost reflektira injenicu da se graani
mijenjaju tijekom cijeloga svoga ivota i da
su sveobuhvatne doktrine koje potvruju
(bile one razlone ili nerazlone) blisko
povezane s drugim aspektima njihova
ivota. Stoga e izborno civilno drutvo
ranijim koristima civilnoga drutva za
ustavnu demokraciju u otkrivanju djelovanja
nerazlonih sveobuhvatnih doktrina priloiti
i, uvjetno reeno, rehabilitirajuu ulogu.
Aspekti i uloge civilnoga drutva
koje navodi Rosenblum dio su samo
jedne filozofske teorije i nipoto nisu
reprezentativni za openit diskurs o
civilnome drutvu. No, oni mogu biti korisni
u potrazi za ulogama civilnoga drutva u
rjeavanju Rawlsovih problema navedenih
u ovome radu i nadopunjuju definicije
civilnoga drutva koje smo iznijeli kod
svezak VI, broj 10, rujan 2005. -

14

4.9.05, 20:52

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

prethodna tri autora. Iz tog aspekta odlino

zaokruuju argumentaciju o koristima koje
Rawlsova teorija moe imati ako eksplicitno
ukljui civilno drutvo.
***
Cilj ovoga rada bio je pokazati da e
Rawlsov politiki liberalizam biti ojaan ako
se u njega eksplicitno uvede civilno drutvo.
Na prethodnim stranicama pokazani su neki
od unutarnjih problema Rawlsova sustava i
predloen nain na koji civilno drutvo moe
doprinijeti njihovu rjeavanju. Posebice je
vano bilo uoiti da je Rawlsov pluralizam
sveobuhvatnih doktrina kao temelj kulture
u pozadini u suvremenim demokracijama
ekvivalentan civilnome drutvu. U tom je
trenutku bilo jednostavno rijeiti Rawlsove
sustavne probleme stabilnosti, nerazlonih
doktrina i uloge razlonih sveobuhvatnih
doktrina u razvoju ustavne demokracije.

Bitno je naglasiti da je mnogo pitanja jo

uvijek ostalo neodgovoreno.
Dok je civilno drutvo u potpunosti
zadovoljavajui odgovor na pitanje odnosa
javnoga uma i sveobuhvatnih doktrina, u
pitanju nerazlonosti i stabilnosti ono nudi
samo mehanizam, a ne i potpuno rjeenje
problema. Istovremeno, problemi i prigovori
na civilno drutvo koji su navedeni u uvodu
u rad nisu uope bili obraivani i ostaju
otvoreni. No, s obzirom na to da je rad
namjerno ogranien na koritenje samo
termina i definicija koji se mogu pronai
unutar Rawlsova sustava i da sam sustav
nije uspio nai rjeenje za te probleme,
pronalaenje novih mehanizama ve je
zadovoljavajui rezultat. U svakome sluaju,
ako je rad uspio pokazati vanost civilnoga
drutva za ustanovljavanje i razvoj ustavne
demokracije, zadovoljio je svoj cilj. <

B Literatura:
Bell, Daniel, Communitarianism U: The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Spring 2005
Edition), Edward N. Zalta (ur.), URL: <http://plato.stanford.edu/archives/spr2005/entries/
communitarianism/>.
Brennan, Samantha i Noggle, Robert (2000) Rawlss neglected childhood: reflections on the
original position, stability and the childs sense of justice U: Davion, V., Wolf, C. (ur.): The Idea of
a Political Liberalism. Lanham: Rowman and Littlefield Publishers. Str. 46-72.
Cudd, Ann, Contractarianism U: The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Spring 2003 Edition),
Edward N. Zalta(ur.), URL:<http://plato.stanford.edu/archives/spr2003/entries/contractarianism>.
DAgostino, Fred, Contemporary approaches to the social contract U: The Stanford Encyclopedia
of Philosophy (Summer 2003 Edition), Edward N. Zalta (ur.), URL: <http://plato.stanford.edu/
archives/sum2003/entries/contractarianism-contemporary/>
Gellner, Ernest (2001) Uvjeti slobode: Civilno drutvo i njegovi suparnici. Zagreb: Politika
kultura
Giddens, Anthony (1999) Trei put: Obnova socijaldemokracije. Zagreb: Politika kultura
Kennedy, Michael D. i Stukuls, Daina (1998) The Narrative of civil society in communisms
collapse and post-communisms alternative: Emancipation and the challenge of Polish protest and
Baltic nationalism. Constellations 5(4): 541-571.
Kin, Don (Keane, John) (2003) Civilno drutvo. Beograd: Filip Vinji.
Kymlicka, Will (1989) Liberal individualism and liberal neutrality. Ethics 99(4): 883-905.
Mulhall, S., Swift, A (1996) Liberals and communitarians. Oxford: Blackwell.
Podunavac, Milan (2004) Srpski put u graansku normalnost/normalnu dravnost U: Vujadinovi,
D. et al. (ur.): Izmeu autoritarizma i demokratije Srbija, Crna Gora, Hrvatska: Knjiga II civilno
drutvo i politika kultura. Beograd: CEDET. Str. 73-87.
31

- svezak VI, broj 10, rujan 2005.

04-radovi2

15

4.9.05, 20:52

L. Juro ::: Civilno drutvo i ustavna demokracija u politikom liberalizmu Johna Rawlsa

Rawls, John (1999) A theory of justice: Revised edition. Cambridge, MA: Harvard University
Press.
Rawls, John (2001) Justice as fairness: A restatement U: Erin Kelly (ur.). Cambridge, MA:
Harvard University Press.
Rawls, John (1998) Politiki liberalizam. Beograd: Filip Vinji.
Rawls, John (2001) The law of peoples, with The idea of public reason revisited. Cambridge,
MA: Harvard University Press.
Rosenblum, Nancy L.(1994) Civil societies: Liberalism and the moral uses of pluralism. Social
Research 61(3): 539-563.
Taylor, Charles (1997) Philosophical arguments. Cambridge, MA: Harvard University Press
Veljak, Lino (2004) Civilno drutvo, raspad Jugoslavije i budunost jugoistone Europe U:
Vujadinovi, D. et al. (ur.): Izmeu autoritarizma i demokratije Srbija, Crna Gora, Hrvatska:
Knjiga II civilno drutvo i politika kultura. Beograd: CEDET. Str. 43-55.
Vujadinovi, Dragica (2004) Pojam civilnog drutva u savremenom kontekstu. U: Vujadinovi,
D. et al. (ur.): Izmeu autoritarizma i demokratije Srbija, Crna Gora, Hrvatska: Knjiga II civilno
drutvo i politika kultura. Beograd: CEDET. Str. 15-40.
Wingenbach, Ed (1999) Unjust context: The priority of stability in Rawlss contextualized theory
of justice. American Journal of Political Science 43(1): 213-232.
Young, Shawn P. (2001) Divide and conquer: Separating the reasonable from the unreasonable.
Journal of Social Philosophy 32(1): 53-69.

CIVIL SOCIETY AND CONSTITUTIONAL DEMOCRACY IN THE

POLITICAL LIBERALISM OF JOHN RAWLS
SUMMARY:

The essay argues for explicit inclusion of civil society into Rawlss system of political liberalism. It identifies three problems in Rawlss system and then using the definitions of
civil society by Keane, Taylor, Gellner and Rosenblum presents the opportunities for their
solution. The first problem is the one of stability of democratic systems, which Rawls solved
by introducing overlapping consensus. The essay argues that Rawls does not sufficiently
account for the dynamics of the interaction between reasonable doctrines, which can
conceivably result in the withdrawal of support for the current political conception of justice
if the citizens representatives too often ignore the views of too many reasonable doctrines.
The second problem is the one of unreasonable doctrines: Rawls plans that they be kept
under check by legal mechanisms, but does not elaborate on how their activities can be
supervised. The final problem is the one of the (re)creation of public reason, in which Rawls
offers insufficient means through which the public can influence the actions of law-makers,
the judiciary and state officials. The essay identifies the elements of the definitions of civil
society that address the three problems and concludes that Rawlss system would be made
stronger by the introduction of civil society.
KEY WORDS

constitutional democracy, civil society, stability, reasonable and unreasonable doctrines,

public reason, democratic participation, political liberalism.

32

04-radovi2

svezak VI, broj 10, rujan 2005. -

16

4.9.05, 20:52