DERVIS Susic BKZ

U takvoj zemlji ja sam:

Kada bih krv si pio,
I kad bih duu svoju
U njene pjesme slio;
Kad bih na tisu konaca
Nanizo kamenje drago,
I kad bih u tisu baa
Sadio cvijee blago,
Tad opet niko ne bi
Bacio pogled na to:
Rekli bi ruici trnje,
A dragom kamenju blato.
Nek se majska rua stidi
Pred ljepotom ula Tvoga,
Kad si od nje rumenija,
Slatka ruo srca moga!
U kineskoj maloj vazi
Na prozoru sobe moje
Cvjeta zambak ist i bijel
Nevinosti poput tvoje.
Musa Cazim Catic

Tri aspekta
Godinjak
2005
romana
/ 231 Uhode Dervia Suia
232 / Godinjak 2005
FEHRATOVI
Referirana literatura
1. Dervi Sui,
Ja Danilo, Uhode, Savremena knjievnost BiH u 50 knjiga, Svjetlost, Sarajevo, 1984/5.
2. Enes Durakovi,
Prozno djelo Drevia Suia, Dervi Sui, Ja Danilo, Uhode, Savremena
knjievnost BiH u 50 knjiga, Svjetlost, Sarajevo, 1984/5, str. 5-1.
. Enver Kazaz,
Sitan a krvav kusur u velikom raunu, Radovi, Filozofski fakultet u Sarajevu,
2000, str. 225-245.
4. Risto Trifkovi
, Skica za knjievni portret Dervia Suia, Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici IV, Alef, Sarajevo, 1998, str. 525-50.
1

5. Novica Petkovi,
O tipovima pripovedanja kao zasebnom predmetu prouavanja, Zbornik
radova Tipovi pripovedanja, Institut za knjievnost u Sarajevu, Edicija
Zbornici, knjiga 7,
Sarajevo, 1989, str. 11-2.
6. Sima irkovi,
Istorija srednjovekovne bosanske drave, SKZ, Beograd, 1964.
Roman Uhode Dervia Suia jedno je od ostvarenja unutar bonjake
knjevnosti koje je nastalo poslije esto spominjane 1966. godine, a koje
pretendira da dostigne snagu i veliinu onoga to je te i nekoliko narednih
godina ova knjievnost postigla.
knjievnosti
diferencira
sa nekoliko
markantnih
Njemu
nije lahko
pristupiti
sa ma kojeg
aspekta;osobina.
moete ga osjeati, recipirati
i percipirati, odbiti ili prihvatiti istine koje vam predoava a opet se ne
usuditi da ga na bilo koji nain reducirate, da ga pokuate kritiki valorizirati
sa ma kojeg od potencijalnih aspekata. To je, moda, otuda to u ovom
romanu, u kom nema jed- nog i jedinstvenog glavnog junaka, prevladava
postmodernistiki diskurs koji od tijela teksta zahtijeva fragmentarnost,
razuenost na mnotvo naratora, stilova i likova, mijeanje formi i anrova,
groteskni i ironizirajui stav spram opeprihva- enih drutvenih konvencija,
resemantizaciju i remitizaciju historijskih injenica, pretakanje i preobraaj
identiteta kod razvijenijih likova, znaenjsku polivalentnost svake zaokruene
cjeline, te poigravanje sa tekstualnim jedinicama unutar jedinstvene i
cjelovite strukture. Cilj ove radnje je da pokua sintetizirati osnovne
kvalitete romana u duhu ve spomenutih odrednica. Ovdje e se pokuati
zaobii bilo kakva valorizacija i govorit e se bez ikakvih pretenzija da se u
romanes- knom stvaralatvu Dervia Suia ma ta dokae ili ospori o
osnovnim knjiev- nim, historijskim, naratolokim i kulturolokim
karakteristikama teksta.
U tekstu Knjievno djelo Dervia Suia Enes Durakovi kae: Mada su u
osnovnim idejnim koncepcijskim zamislima Uhode cjelovito djelo koje se
namee modernom pripovjedakom strukturom, vrijednost ovog romana je
ipak prije vega u fragmentima i pojedinim epizodama () (Durakovi,
1984/5, str. 10).
Pokuaj saimanja hronolokog presjeka u trajanju od jednog milenija na
jasno
odreenom prostoru i fokusiranje na sasvim odreen problem,
prikazan na svega dvije stotine strana, nije ostavio autoru drugu mogunost
do da upravo preko 1 Godina 1966. je prekretnica u bonjakoj
knjievnosti XX stoljea, jer su te godine objavljene knjige: Dervi i
smrt Mee Selimovia, Kameni spava Maka Dizdara i Pobune
Dervia Suia, dok su Uhode objavljene 1971. Godin fragmenata i
epizoda, koje se u kontinuitetu nastavljaju jedna na drugu, pretoi osnovnu
zamisao u tekst. Izdvajajui fragmente i epizode kao ono najvrjednije u
Uhodama profesor Durakovi je postavio osnovno polazite za bilo kakvo
novo, drukije i, dublje bavljenje ovim romanom. Stoga e se ova radnja

uglavnom bazirati na tim fragmentima i epizodama, uzimajui ih kao

polazite i kao ishodite traganja za unutarnjom poetikom teksta.
Historijski narativ
ovaj
Od Kotromania
dlan zemlje radoznalci
do danas, sa
gotovo
svih strana
cio milenij
svijeta,
nasru
uhode
na
svih boja i stepena sposobnosti
()
Kako i sam autor apostrora, roman obuhvaa period od skoro jednog
milenija. Da bi se taj vremenski raspon to kompaktnije predoio itaocu,
autor se odluio za strategiju fragmenata, iscjepkanosti i razuenosti radnje
na mnotvo likova i dogaaja. Ti likovi i dogaaji, ustvari, predstavljaju ono
to nauka zove (pseudo)historijom. Iako ne postoji jasno naznaena podjela
na cjeline, u romanu se ipak prepoznaju tri decidno razluiva historijska
perioda unutar kojih su uvrteni svi ostali inferiorni historijski elementi:
I Srednjovjekovna bosanska drava / Kraljevina Kotromania
II Bosanski vilajet / Gradaevievo doba
III FNRJ SFRJ
Prva dva historijska
perioda druge
predstavljaju
sloma
jedne
dravotvorne
zajednice
i najavu dolaska
velike epizode
vojne sile
koja
e zagospodariti
zemljom i napraviti novu dravu. Sui namjerno odabira tri prijelomna
trenutka, tri mijene, tri velika historijska momenta koja e trajno ostati
upisana u historiji Bosne i Hercegovine, jer samo tako moe zatvoriti krunicu
koju revnosno i predano iscrtava od prve do posljednje reenice. Unutar ovih
triju kompaktnih cjelina smjeteno je sve ono to ini unutarnji ivot romana.
Izmeu pojedinih cjelina ne postoji nit koja ublaava prijelaz, ve je svaki od
prijelaza nagao i gotovo da ne egzistira kao nastavak preanjeg ve kao
samosvojna i jedinstvena cjelina koja niti nastavlja
prijanji hronotop niti otvara put narednom koji je opet isto tako samosvojan i
autohton. U ovom historijskom presjeku moda jo manjka Austro-Ugarska.
Ako malo paljivije sagledamo roman, uoit emo da se i utjecaj AustroUgarske daakako spominje, i to kroz linosti Husein-kapetana Gradaevia i
njegove majke. U okviru svakog od ova tri perioda na kojima se roman
koncipira autor spominje vie linosti i dogaaja ije postojanje historija
potvruje. Pokuat emo utvrditi o kojim se linostima i dogaajima radi i
sagledati Suiev stav spram njih.
Iz vremena Srednjovjekovne bosanske drave / Kraljevine Kotromania
Sui spominje vie historijskih dogaaja i linosti. U pozadini ovog perioda
nalaze se dogaaji kao to su: Kosovski boj iz 189. godine, Sigismundova
nasrtanja na BiH, pogibija bosanskog vojvode Pavla Radinovia, komeanja
oko bosanskog
kraljevskog dvora, tursko zaposjedanje Kraljevine Bosne i linosti: Tvrtko I
Kotromani, Stjepan Ostoja, Tvrtko II, Kraljica Doroteja, Kraljica Kujava, Jelena
Nelipieva, Hrvoje Vuki Hrvatini, Pavle Radinovi, Sandalj Hrani, Pribil
Zlatonosovi, Vukmir Zlatonosovi, Dragia Dinjii, Vuk Hrani, Ishak-beg
Isha- kovi Iako govori o dosta historijskih dogaaja i linosti, ovaj period je
u romanu najkrai (svega 40 stranica). Valja napomenuti da cjelokupan
historijski narativ predstavlja pozadinu i drugi plan razvoja radnje. Iz tog
3

razloga veina dogaaja i linosti predstavljene su kroz prizmu nekog drugog

naratora ili uhode. Naprimjer,
o svim deavanjima sa Kosovskog boja saznajemo od uhode Dabiiva
Vojsalia, tj. reektirajui se unutar njegovih misli. Posredstvom istog uhode
saznajemo pojedinosti o porijeklu i ivotu Bosanske kraljice Doroteje, ene
Tvrtka I Kotromania.
2 Iz vremena osmanlijske Bosne u romanu se govori o nekoliko historijskih
dogaaja i linosti: Bitka kod Zvornika, Gradaevia Buna, Husein-Kapetan
Grada- evi, Ali-paa Fidahi, Smail-aga engi, Ali-aga Rizvanbegovi,
Paaga Rede- pagi, Hasan-beg Resulovi, Omer-paa Latas Dok iz treeg
perioda imamo samo odbljeske Drugog svjetskog rata.Od svih historijskih
linosti Sui jedino portretira bosansku kraljicu Doroteju i Husein-kapetana
Gradaevia, dok o ostalima daje poneku informaciju koja je nuna za
oslikavanja atmosfere i strukturiranje narativnog tkiva. U karakterizaciji
obaju likova Sui izbjegava poziciju sveznajueg naratora kako bi
prisnou izriaja zadobio simpatije i povjerenje itaoca. O Dorotejinoj
sudbini saznajemo preko njenog ljubavnika Dabiiva, a o Gradaevievoj od
turskog uhode koji je imao zadatak da prati i raskrinka njegove zavjere
protiv Porte.Bosanska kraljica Doroteja, kerka bugarskog princa Ivana
Stracimira i unuka kralja Aleksandra, nije gloricirana. Njen lik dat je sa svim
pojedinostima i po- javnostima koje su bitne za cjelokupni dojam njene
linosti i uloge na dvoru kao dijelnika brane postelje sa kraljem Tvrtkom.
Autor je namjerno naglasio njeno nebosansko porijeklo, da bi na taj nain
stekao uvjet za kazivanje o njenom inti- mnom ivotu, koji se u nekim
trenucima granii sa ivotom uglednije kurtizane. Za razliku od naina na koji
strukturira lik povijesne linosti bosanske kraljice Doroteje, Sui e linost
Husein-kapetana Gradaevia prikazati sa velikom dozom elokventnosti i
intimnosti, gradei na taj nain mit/prototip heroja narodne revolucije. Za
njega su Turci jednako okupatori kao i Nijemci. Cjelokupna pria o Huseinkapetanu bit e ispisana od njegovog neprijatelja (turskog uhode), to joj
daje jo uvjerljiviji ton. Narator e na vie mjesta apostrorati Huseinove
vrline:
saHusein
istim nije
takvim
polupismeni
susjedom.
posjednik
On je Evropljanin
koji hrani bandu
koji klanja,
odmetnika
i Bonjak
za obraune
koji mrzi
Turke.
(Sui, 1984/5, str. 411)
Husein nije priglup bogatun, optereen strastima uobiajenim u bonjake
provincijalne vlastele, kao to su posjedovanje i titularna superiornost.
(Sui,
1984/5, str. 412
Husein nije despot. Kad prolazi arijom, pjeice, ljubazno se javi svakom
starijem. Kad jae pred pratnjom, ljudi se klone u kraj i smijee se i dive i
konjima i jahaima. (Sui, 1984/5, str. 412)
Husein izmeu ostalog ima i jedan raf pun austrijskih zbirki zakona i
komentara. On ita vie nego to se pretpostavlja. (Sui, 1984/5, str. 412)
Pored ovih nekoliko navoda koji govore o karakternim osobinama Husein4

kapetana, u ovoj epizodi narator nas kroz dinamiku teksta uvlai u atmosferu
i ambijent Bosne neposredno pred, za i poslije bune. Sve je to izreeno sa
distance, iz rubne pozicije, u obliku izvjetaja. Enver Kazaz o ovom postupku
kae: Re- denirajui zvaninu historijsku istinu, odustajui od pobjednike
slike prolosti, Sui, ustvari, historijske procese predstavlja iz perspektive
njihovih rtava, da bi se iza svega ukazala narativna historija Bosne kao
zemlje rtve u nerazumljivom, a krvavom raunu razliitih zavojevaa.
(Kazaz, 2000, str 251)
vlasti
U ovoj
u epizodi
Bosni. polahko
Prvi put se
sezatamnjuje
spominju austrijska
i zaokruuje
i urijanska
temat o osmanlijskoj
vojna sila,
prete
njihove interesne sfere na ovom podruju. Oni se uvode preko Huseina i
njegove matere. Narator e nekoliko puta naglasiti da se radi o velikom
utjecaju Austrijanaca na mladog Huseina, ogorenog zbog umorstva starijeg
brata, nansijskom, vojnom i logistikom podrkom. Iako apostrora da je
Husein kapetan, ali ne turski nego
svoj, Suiev narator nas ujedno
upozorava da se nita ozbiljno nee dogoditi, da e doi samo do smjene
zavojevaa, a da e u biti Bosna i dalje ostati pod izmom tuinaca.
Postavljanje stvari na ovaj nain nuno je zbog toga to Sui vri nagli
prelazak iz perioda u period bez dodatnog objanjenja, naprosto ad-hock.
Moda bi bilo grubo rei da je Sui i tu novu, veliku i jednakiju dravu u
neku ruku smatrao okupatorskom, tuinskom, ali svakako da njegovi likovi,
izravni predstavnici bosanske rase, bosanski ovjek koji na zlo reagira
samo onda kad mu
dogori do nokata, osjeaju nemo pred
antihumanistikim mehanizmima reima (Trifkovi, 199, str. 528). To se
najbolje oslikava u rijeima Rahime, Morlakove ene, koja na samom kraju
romana proklinje sve i svakoga koji ima bilo kakve
veze sa uhodama i uhodnitvom, pa makar i bi od ove vlasti.
Jugoslavenski period obuhvaa radnju predratnog, ratnog i postratnog doba.
Ovdje se ni u jednom obliku ne spominje bilo koja historijska linost, a ukoliko
je neki od likova stvaran, onda mu je Sui izmijenio ime. Akcent se stavlja
na kolektiv, na Udbu i na zatitu dravnih granica od raznih pijunskih
ujdurmi. Moda je najinteresantnija u ovom zavrnom dijelu romana izravna
veza likova sa likovima iz Suievih prethodnih djela. Rije je o porodicama
Morlak i Pilavija.
Jedinstvo naratolokih tehnika Kako smo ve naveli, knjievna kritika je
Suiev roman
Uhode ocijenila kao, prije svega, roman fragmenata, pozicioniran na razini
razliitih naratolokih pos-tupaka koji se uklapaju kao mozaika cjelina i tako
objedinjeni iznova potvruju osnovnu ideju o nathistorinosti zemlje Bosne,
to jest imunost nad neprestanim
Godinjakraznih
2005 / stranih
225
udarima
udruga na njen integritet. Da bi uspio zaokruiti
hronoloki
slijed od skoro cijelog milenija, a da pritom ne ode u
historiogranost, Sui se nuno morao poigravati raznim naratolokim
tehnikama.
3
5

Od oblika pripovijedanja u
Uhodama prepoznajemo izvjea, pisma,
ispovijesti, vid klasinog pripovijedanja, novinski lanak, arhivirane
zabiljeke, ifrirane poruke, policijsko isljeivanje, subjektivno kazivanje.
4Svaka pripovjedaka forma ima jasno odredljivu funkciju. Radnja otpoinje
izvjeem vatikanskih i
bizantskih uhoda. Ovaj nain pripovijedanja
podrazumijeva iznoenje fakata, te samim tim autoru dozvoljava da pred
itaoce iznese fundamentalne postavke cje- lokupnog angamana teksta,
dozvoljava mu da bez ikakvog uvoda pripovjedaki tok usmjeri ka vrhuncu
radnje. Dakle, od samog poetka Sui nas stavlja pred dramatinu situaciju.
Napetost ne jenjava ni u jednom dijelu teksta. Svaki od tih fragmenata
programski nosi sa sobom i dramatiku sa fatalnim ishodom. Prva re- enica
katolikog uhode, koja je ujedno i prva reenica cjelokupnog romana, nosi tu
slutnju: Moj Gospodaru, zemlja zvana Bosna nesrena je zemlja koju ne
vrijedi osvajati, jo manje drati, ali se moe podnijeti kao prijateljska (Sui,
1984/5,
str. 41
). Kako se epizode i eevi smjenjuju, taj fatum izrasta u sudbinsku neminovnost, u pogibelj svakog protagoniste koji nije uspio prodrijeti u
bosansku zbilju. Nerijetko poneki uhoda spozna tu nesreu i odupre se
pretpostavljenim, kao to je sluaj sa jednim od prvih turskih uhoda: Bude li
suvie revnostan gaj- tanlija, poslau ti malo ovdanjeg zraka u lobanji tvog
plaenika. Ubija bre od bijelog praha iz tvog prstena. Od njega spasa nema.
Osim za domae i one koji
im nisu stranci (Sui, 1984/5, str. 44).
Nakon to je upeatljivou neposrednog obraanja u izvjeima stekao
dojam i povjerenje, Sui roman nastavlja oblikovati formom sveznajueg,
svevi- djeeg pripovjedaa, a unutar iste epizode se javlja i tzv. subjektivni ili
unutarnji pripovjeda. Dakle, rije je o prvoj velikoj pijunskoj linosti iji
identitet se razotkriva. Dok smo u izvjeima imali slutnju i nagovjetaj,
ovdje ve dolazi do realizacije tog ina dolazi do smaknua Dabiiva
Vojsalia, uhode kralja Tvrtka I, i dubrovakih velikaa. Sljedea epizoda
vraa se na osnovnu pripovjedaku
formu. U njoj se iz krupnog plana prelazi na total, a rakurs je nuno
prizemljen. Naracija se smiruje, detalji vjeto i razlono iznose pred itaoce.
Cilj ovakvog strukturiranja naracije na ovom nivou jeste da italac dobije
uvid u rad i tok jed- ne dugorone uhodnike operacije. Ova epizoda, koja
prati tursku prethodnicu na elu sa velikim uhodom Ismailom, ujedno je i
jedina u romanu koju italac
Ovdje se namjerno izbjegava polemika o historijskom i novohistorijskom
romanu, jer je prisut- na u gotovo svim studijama o romanu druge polovine
dvadesetog vijeka, te stoga smatramo da je izlino obazirati se na nju.
4 Sui koristi gotovo sve osnovne oblike pripovijedanja koje kanoniziraju
teoretiari Wolfgang
Kayser i Frantz Stantzel: Tako, naprimer, Volfgang Kajzer i Franc tancel, a
za njima idu i neki
6

drugi autoritativni teoretiari, u forme pripovedanja ubrajaju: izvetaj, opis,

dijalog, reeksiju,
sliku, scenu i tablo (to je termin francuskih autora), odnosno nemu scenu
(to je sa slinim znaenjem termin francuskih teoretiara) Novica
Petkovi, O tipovima pripovedanja kao
zasebnom predmetu prouavanja, Zbornik radova Tipovi pripovedanja,
Institut za knjievnost
u Sarajevu, edicija ZBORNICI, knjiga 7, Sarajevo, 1989, str. 11
izravno doivljava, jer su sve ostale date iz odbljesaka u zrcalu, odnosno iz
vizure
nekog drugog.
Fragment o carskom uhodi Zulkaru napravljen je kao intimna pria
koju pouzdani pripovjeda kazuje ili autoru ili itaocu. Pozicija sluaoca je
nejasna, jer se pripovjeda izravno obraa i u nijednom trenutku se ne
nagovjetava ko je taj slualac. Neskrivena prisnost i simpatija spram
sluaoca omoguuje mu da otkrije neto to inae ne bi smio pred svakim,
jer bi ga moglo kotati ne samo
posla nego i glave: Jesi li kad zavirivao u ovo turbe? Zna li ko tu lei? Zove
se Mustafa Brainovi, jedna vlasenika pijandura, bogohulnik, raspikua, a
svijet dolazi, pali svijee, ape molitve, a ja, ja odravam turbe, i kriom mu
polijevam grob rakijom i mezetom. Da znaju seljaci, zaklali bi me. Oni misle
da tu lei neki hadi-Zulkar (Sui, 1984/5, str. 84). Tek poslije ovakvog
otkrovenja moe da
krene pria o Zulkaru, jadnom i nesretnom
umirovljeniku pijunskog esnafa. Sui i dalje ostaje na fonu povjerljivog
pripovjedaa. Ta uvjerljivost ima za
-konitost da se pria pripovijeda sa distance, iz jednog vremenskog raskoraka
koji je sasma dovoljan da bi se emocije slegle i zbilja predoila to
pouzdanije: Bio sam pisar Husein-kapetanov. Molim ko o Huseinu ne zna sve,
neka ne donosi sud. ()Bojim se da bi moja ljubav prema Huseinu i
neizmjerna alost za njim naudile istini o njemu. Zato radije iznosim rijei
jednog protivnika, neobinog po pronicljivosti i udnom postupku na kraju.
() Bog mi je svjedok da sam ulo- io svu savjest i znanje da s turskog
prevedem tano svaku rije i svakoj bjelini dam pravo znaenje to ga
svojom bijelom teinom nos (Sui, 1984/5, str. 407).
Ovakvim uvodom u sie italac iitava izvjea turskog uhode Haza jo
vie uvjeren u njihovu autentinost. Suiu kao da je najbitnije da neko ne
posumnja u njegovu priu, da mu ko ne zamjeri previe articijelnosti i
artizma uope, pa svakoj mozaikoj kockici osigurava realistiku osnovicu.
Metodu ifriranih pijunskih poruka Dervi Sui koristi dva puta. U cjelo
kupnoj strukturi romana one se doimaju kao igrokazi ili intremezza u
pauzama. Oba puta autor ih koristi da ublai zijev zbog preuhitrenog
prijelaza iz jednog u drugi historijski period. Njihova je funkcija da ukau na
kontinuitet pijunske
djelatnosti na prostoru BiH, bez obzira da li je
podstaknuta od zavojevaa ili od domaih. Isto tako, da bi skratio priu o
Drugom svjetskom ratu, Sui se koristi
katalokom metodom
7

pripovijedanja, odnosno arhiviranih zabiljeaka. Ovdje se u svojstvu naratora

javlja inspektor Udbe, koji autoru alje dio materijala iz arhiva organizacije i
obeava drugi dio, koji, naalost, nije naao svoje mjesto u romanu.
Dvadeset i tri kratke prie smjetene na nekoliko stranica uzete su kao
egzemplari onog potajnog pijunskog djelovanja na podruju BiH za vrijeme
faistike oku- pacije. Interesantna je nacionalna i religijska arolikost
spomenutih protagonista, meu njima je najvie Nijemaca (10), zatim
Hrvata (4), Bonjaka (), Srba (), te po jedan Rus i Talijan, dok je jedna
osoba ostala neidenticirana. Zavrni stadij romana, to jest onaj dio koji
tretira vrijeme poslije Drugog
svjetskog rata, obiljeen je epizodama sa ispovjednom formom kazivanja.
Ova je metoda oblikovanja naracije, takoer, pogodna za stvaranje prisne i
povjer- ljive atmosfere. Dva nosea siea, u ovom dijelu romana, u neku ruku
predstavljaju raiavanja i saimanja cjelokupnog prijanjeg autorovog
angamana na fonu naratolokih tehnika. Pored te konotacije, ovaj zavrni
dio fabule posjeduje i jednu novinu, koju nismo imali u prijanjem toku
realiziranja radnje. Rije je o ljubavnom, uvjetno reeno, etverokutu izmeu
Morlaka, Rahime, Pilavije i
Turpije.
5Svako od njih stavljen je u ulogu pripovjedaa, i to isto subjektivnog, to
nuno moe da dovede do sukobljavanja i razliitih stavova o osnovnoj ideji
nastanka Suievog romana uhoenju. I nije bez razloga autor dozvolio da
ba Rahima u duhu alopojke i kletve, kao jedini enski pripovjeda, zavri
roman, i to rijeima: prokleti da ste, vi koji u pohlepi svog rauna srete
ljudsku krv i mljackate ljudsko meso, vi koji nareujete klanja i paljevine i vi
koji koljete i palite, vi zbog kojih moramo da bdijemo da nam djecu ne
ugrabite, da nas drijemne
u bukagije ne okujete, vi koji plaate uhode i vi koji nas uhodite, prokleti da
ste!
Dabogda vam i ive i mrtve rtve na san i na javu izlazile da vas pitaju, one
da pitaju, a vi oinuti strahom i sidom da ne umijete odgovoriti! Dovijeka!
(Sui, 1984/5, str. 549)
Sagledan ovim mjerilima roman
Uhode jedino moemo oznaiti kao harmoniju razliitih naratolokih tehnika.
Skup svih tih razlikovnih poduhvata sainjen je u prihvatljivom razmjeru, ni u
jednom trenutku se ne ini neki potez izlinim. Imajui sve ovo u vidu,
moda, moemo rei da Sui spada u pionire postmo- dernistikog postupka
u naoj knjievnosti. Uhode kao etnoloka studija
Ako zanemarimo stroge znanstvene principe, krutost i discipliniranost
znanstvenog diskursa, suiev roman Uhode moemo posmatrati i kao
svojevrsnu kulturoloku studiju Bosne i Bonjaka od perioda bogumilstva pa
do vremena druge Jugoslavije, u kojoj i sam pisac egzistira. Kulturoloki
aspekt je nuan za dosljedno razumijevanje onog to je autor htio postii
ovakvom neuobiajenom
kompozicijom, iako to, moda, odudara od
kanoniziranih metodolokih postulata izrade knjievno-kritikog rada. Od
velikog je znaaja upratiti hronoloki razvoj radnje i utvrditi kakve stavove
8

autor ima spram sakralnosti, mitologije i religioz- nih ubjeenja kolektiva, isto
tako je nuno posebnu panju obratiti na to kako likovi Bonjaci vide sebe,
svoju tradiciju, svoje kulturoloko naslijee i kako drugi (uhode) razumijevaju
te njihove kulturoloke posebnosti
Roman Uhode pripada onom dijelu Suievog opusa koji nije angairan u
propagandne svrhe, koji ne prati soc-realistiku poetiku i ije teite nije na
za- snovima partizanske revolucije kao djela prije Pobuna. On se svrstava u
grupu ostvarenja koja je Sui napisao u svojoj zrelijoj fazi, a koja prate
interesovanja naih pisaca poslije Drugog svjetskog rata ka novohistorijskom
romanu. Pored
Uhoda tu spadaju jo romani Pobune i Hoda Strah. Povijesti i tradiciji
Bonjaka
Sui ne prilazi mitomanski, nego u maglinama prohujalog otkriva sve ono
to
nas ini onakvima kakvi jesmo, sve ono u emu se pouzdano
prepoznajemo, ponosno ili postieno, svejedno. (Durakovi, 1984/5, str. 8).
Za nas je u ovom slu- aju najvaniji odnos prema tradiciji, jer se upravo u
tom segmentu otvara ono to smo uvjetno nazvali etnolokom studijom.
Pored spomenutog bitan je i taj nemi- tomanski odnos koji autor pretendira.
Osnovna zakonitost koju Dervi Sui potuje kada govori o karakteru i
posebnostima Bonjaka jeste da te informacije uvijek iznose pripadnici
drugih etno- sa, dok, kad je rije o kulturi ivljenja i obiajima, iskljuivo
pravo posjeduju njegovi sunarodnici. Roman je koncipiran tako da ogroman
broj doljaka alje izvjea centrima za koje je, bar u prvom dijelu, Bosna
egzotina zemlja treeg svijeta, nedovoljno poznata i neistraena oaza
stijenjena na uskom graninom
pojasu izmeu Istoka i Zapada pa tako i za jedne i za druge jako bitna
interesna sfera. Ta e se zakonitost potvrditi jo u prvom fragmentu romana
u kom uhoda sa Zapada (katoliki) objanjava genetiku Bonjaka:
Mukarci su neka mjeavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kue ne vra
rije. turnirima
Na
evropskim
zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratnikim
vje- tinama. U vlastitim kuama nehatom, lijenou, sujetom i
prljavtinom. () ene su im visoke, utljive i teke, bez arma.() Umiju
biti kraljice i slukinje.
(Sui, 1984/5, str. 549)
Samo tri stranice poslije nailazimo na zapaanje istonjakog
uhode:
Toliko godina gnjijem ja meu ovim svijetom bez vjere osim drvenog
znaka, bez zakona osim maa i obiaja, bez vedrine osim sumnjiavog
smijeka.
tivno
Sveznajui
govoritipripovjeda,
o zemlji Bosni,
kao odirektni
njenimodraz
prirodnom
autora,
poloaju
usuujei ustrojstvu
se samo deskripunutar
za- jednice. On govori o pticama siromanih boja, vodama blijedozelene boje,
surim zidinama kraljevog dvora, siromanoj i prkosnoj Bosni i gladnim
Bonjacima
o prodrljivom kralju, nepotenoj kraljici, potkupljivim
dvorjanima, gramzivim velikaima i nesretnom puku.
9

Pouzdani pripovjeda (uvar turbeta) iznosi mnogo osjetljivije stvari, ak i

demitizaciju sakralnih predaja o evlijama i turbetima. Slinu stvar imamo i u
Pobunama, gdje se deava demitizacija epskih legendi.
6Sui ne negira in- stituciju evlija nego rekonstruira dogaaj koji ima
cilj da prikae mitomansku sklonost sitnog arijskog svijeta koji u tom
postupku ne vidi produhovljenje i
katarzu nego materijalnu dobit. Od prijanjeg arijskog neprijatelja, carskog
6 Razgovor Budaline Tale i ejha Kaimije u pripovijeci Kaimija. uhode, krvnika
i bezbonika njihova svijest nainila je velikog gaziju, pobonog hadiju i
Bogu dragog ovjeka. Da bi pravda, bar donekle, bila zadovo- ljena, autor ne
dozvoljava da se Zulkarovo tijelo sahrani u turbetu. Umjesto
njega
sahranjen je bekrija i sazlija kome se i u damiji od rakije tucalo i koji
nije poao u napad nego za roakom isto tako pijancem i u toj nesmotrenosti
ga je pogodilo zrno.
Pouzdani
pripovjeda
nas,
takoer,vladavine.
obavjetava
o onizu
obiajaotvara
Bonjaka
iz
kulture
ivljena
u periodu
osmanske
Pria
obiajima
se na
najautentiniji mogui nain: pojavom tuinca u mirnu ariju koji svojim nesmotrenostima izaziva podozrenje starosjedilaca. Posrednim putem
saznajemo da
u hanu, arijskoj konici, postoje potpuno uspostavljena pravila, svak zna
gdje mu je mjesto, ko ima pravo naruiti kahvu i ko sa kim stupa u dijalog.
Neutaiva elja da se uklopi u sredinu kojoj ne pripada ini od pridolice
humoristian i pomalo tragian lik kojeg je arijska provincijela mudro
pustila da i dalje trup- ka po kadi njihovih obiaja i pravila kao vo u
cvijenjak (Sui, 1984/5, str. 549). Sui spominje i poneke od tih obiaja,
kao to su dizanje rogova kada se prilikom pokrivanja kue razvija bajrak, a
komije i prijatelji donose darove koji
stoje objeeni na gredama sve dok se kua ne pokrije crijepom. Haz, turski
uho- da poslat na Gradaevia, u militantskom maniru opisuje enterijer i
eksterijer gradaake tvrave obavjetavajui pretpostavljene o nainu
odbrane domaeg stanovnitva od nepoeljnih nasrtaa. Nain sakupljanja
bojnika koji spominje turski uhoda nimalo se ne razlikuje od onog koji
susreemo u skoro svakoj uspje- lijoj krajinici gdje se na poziv Mustajbega
Likog ili Hrnjica sjate cijeli buljuci gazija. Kaem, nema mnogo vojnika, ali
se na jedan Huseinov povik, iz varoi i okoline u njoj moe nai najmanje
hiljadu veoma sposobnih vojnika. vapi
spomenuti uhoda, upozoravajui nadreene na opasnost koja ih oekuje
(Sui, 1984/5, str. 425). Nepoznavanje obiaja i kodeksa ponoanja
prouzrokovat e
sumnju u doljaka neiskrenih namjera, kao to je bio sluaj sa Hazom. Kao
neko ko nije dio bonjakog etnikuma on nije mogao znati da: Pravi Bonjak,
ako misli ostati u mjestu makar samo dva dana, ne vee obuu do hana.
ibuk e puniti sporo, oiju sasreenih na lulu, a zatim na iak, jer pola
uitka je u pripremi. A nee nikome praviti mjesto jer se svakom starijem
itelju iz arije zna mjesto u hanu (Sui, 1984/5, str. 427).
U Suievom djelu ponekad i iz govora Bonjaka o tuincima
moemo nauiti mnogo o njima samima. Takav je sluaj sa seljakom koji
10

je u zlo vrijeme bdio

nad putevima sabotirajui dumanske ujdurme.
Neposrednim i ivahnim izria- jem stvara atmosferu prisnosti dok skrivenom
naratoru prepriava ratne zgode, obavjetavajui ga kako su tamo neki
podiani, rumeni, nahranjeni, namirisani kolonjskom vodom, bijelih ruku,
okupani, bijelih zuba, nasmijani, siti i odmorni pokuali da se prodaju kao
domai. On nam sugerira da su seljaci iz bonjakih sela u to ratno doba (II
svjetski rat) bili suta suprotnost pobrojanom. A i kako
bi se drukije osjeali razbacani po zaravnima bosanskih planina gdje i u
mirno- dopskim prilikama medvjedi zasreu putnike, a vukovi u po dana
nasru na sela (Sui, 1984/5, str. 455). Okruena takvim pejzaom i
stereotipnom predodbom u starosjediocima, strankinji ne preostaje nita
drugo do da u prekrasnim krajoli- cima vidi samo balkanoidnu egzotiku
(Sui, 1984/5, str. 47).
Vjera je, sa svim svojim obiajima i obredima, jedna od bazinih
kulturolokih sastavnica. Ovaj stav zauzima Sui te na vie mjesta
govori o privrenosti Bonjaka religiji i karakteristikama njihovog
islama.
To
e,
naravno,
biti
izreeno
jezikom
kakvog
duebrinika: Ne razumijem njihov islam. On je ovdje i vjera i
zakon ali najvie stav prema ivotu, kog je kao sjeivo iskovala
uasna nevolja, prisutna svud. Islam je krui i tvri, bez istone
mistike i poezije, s manje mate, al s vie discipline, od anadolskog
je stroi prema vjerniku, ali i uviavniji prema novjercu (Sui,
1984/5, str. 425).
Podjednaku vanost Sui pridaje osnovnom pitanju ivljenja i postojanja od
prapoela ovjeanstva pitanju sutine. Ali to pitanje preusmjerava sa
pojedinca
prostor, sa Bonjaka i Bosanca na zemlju Bosnu. Sada je, opet, uloga tumaa
povjerena predstavniku naroda o ijoj zemlji je rije. Bosna je zemlja koja se
ne moe jednoobrazno denirati sa ma kog od mjerodavnih znanstvenih
stanovita, usprkos tome to posjeduje sve kontinuitete drave sa epohama
uspona i pada. Na ovom se mjestu na informator bavi i pitanjima evropskih
stereotipa i krivu- davih predodaba o Bosni i Bonjacima. A zatim svojoj
zapadnjakoj goi neas- nih namjera otkriva bit onoga to je njegova
zemlja: Bosna je etniki i religijski arenija od Levanta. Iskljuivosti su
arnautski tvrdoglave, pa se od krvavog iskustva dodiruju mazno i meko i
oprezno, a onda se s vremena na vrijeme potiru na stravian nain,
krvoproliima toliko emocionalnim i estokim da bi se svaka intervencija
kulturne Evrope bila od boga poslana milost. Valjda zbog toga je prol
ovdanjeg ovjeka za pojednostavljene evropske kriterije velika tajna. ()
Ne Bosna je neto deseto, tragino, prizemno, dostojanstveno, smireno,
boleivo, a ustrajno (Sui, 1984/5, str. 481-482).
Gornji ulomak iz romana
Uhode jako bi se dojmio zagovaraima postko- lonijalne kritike i teoretiarima
koji svoja znanstvena interesiranja baziraju na odnosima drugog i drugosti,
ali je naa namjera bila da primjerom pokaemo kulturoloki slijed koji se
makar inferiornim rubovima dotie postavljene teze o romanu kao etnolokoj
11

studiji. Svi apostrorani aspekti sami po sebi govore o vrijednosti romana,

meutim, uronjeni jedni u druge, kao dijelovi mozaika, oni tek dobivaju
pravu aromu koja posve mirie na Bosnu: paradoksalno i prkosno, rugajui
se jednobojnosti, mrtvilu dekadentnog Zapada i nehajnosti pospanog Istoka
Prilog: uhode u uhodama
Napomena: Ovaj pregled likova romana
Uhode, koji obuhvaa samo pijune, ima cilj predoiti itaocu autorovu
sveobuhvatnost i irinu u smislu konstruiranja narativnog tkiva teksta. Likovi
su pobrojani hronolokim slijedom. Kod onih li- kova kojima se ne spominju
imena oni su oznaeni po obiljejima iz konteksta. U
sluajevima kada se radi o grupi, ona je data u pluralu

12