,

:
"

,
,

."

'

:
"
,
,

!"
- "
, ,

'

!"
"
,
,

!"
- "
, ,

'

!"

:
"

!"

:
"

!"

'

,
-

:
"

?"

:
"

."

:
"

."

:
"

-
,

."

'

,
'

:
"

!"

.
'


'

:
"
,

?"

:
"
,

'."

:
"

,
,

."

:
"

'

!"

'

:
",

?"
- "

,
!

, ',

'

!"

:
"

,
,

!"

'

:
"

'

."

'

:
"

!"

'

: "

?"

:
"

'

'

,
'

,
,

."

'

:
"

'

."

:
"

."

'

:
"
,

!"

'

:
"

'

!"

:
"'

'

."


'

:
"

!"

'

:
"

'

."

:
"

,
'

'

'

?"

:
"

."

;
'

'

'

'

:
",

,
:

!"

:
"

'

!"

:
"

'
,

!"

,
"

."

'

:
"

."

'

:
"

?"

:
"

'

:
- "'

'

!"

, ,

:
"
'

!"

,
-

!"

:
"
,

!"

:
"

!"

'

:
"

!
"

!
"

!
"
,

!
"'

;
"

?
"

'

?
""

,'

,
"

?"

:
"

!
"'

,
"

,
"

;
"

:
"

'

,
"

,
"

,
"

:
"

;
"

:
"'

;
"
,

;
"

,
"

"

;
"

,
"

,
"

,
"

;
"

.
"

,
"

'

,
"

"

,
"

:
"

,
"

,
"

;
"

,
"

,
"

,
"

,
"

,
"

:
"
,

?
"'

,
"

:
"
,

,
"

'

."

'

:
"

!
"

,
"

,
"

!
"

,
"

?
"

."

;
"

!
"

?
"

!
"

,
"

;
"

,
"
,

,
"

?"

'

:
",

,
"

,
"

'

:
"

,
"

'

.
"

,
"

,
"
''

'

,
"
'

?"

"
,

.
"

"

,
"

'

,
"

,
"

'

:
"

,
"

'

'

"

,
"

;
"

,
"

."

:
"

!
"

,
"

,
"

!
"

,
"

,
"

"

.
"

,
"

."

:
"

,
-

!
"

"

,
"

,
"

,
"

;
"

."

'

:
"

!
"

,
"

,
"

,
"

"

;
"

'

,
"

,
"

,
"

,
"

,
"

,
"

,
"

."

:
"

,
,

,
"

,
"

,
"'

."

:
"
,

!"

:
"

!
"'

,
"
,

."

'

:
"

;
"

,
"

,
'
.
"

,
"

,
"

, '

,
"

,
"

;
"
,

?"

:
"

:
"'

"
,

;
"

,
"

!"

'

:
"

,
"

,
"

,
"

,
"

,
"

."

:
"
',

!
"

;"

,
!
"'

, '

?"

:
"

."

:
"

;
"
,
,

,
"

,
"

;
"

,
"

,
"
'

"

."

:
".

'

,
"

'

!
"
'

!"

'

'

'

:
"

,
"

,
"

'

;
"

,
"

;
"

.
"

."

:
"

!
"

,
"

;
"

'

!"

'

'

:
"

!
"

,
"

;"

:
"

,
."

'

:
"

,
"

,
"

!"

:
"

!
"

,
"

?
"

,
"
,

!
"

."

'

'

'

:
"

,
"

,
"

."

,
'

,
'

:
"
,

"

?
"

?"

'

:
"

!
"

,
"

:
"

,
"

."

:
"

,
"

."

'

'

'

'

'

:
"

!
"

,
"
'

,
"
'

,
"
'

,
"
'

;
"

,
"

,
"

,
"

;
"

,
"

,
"
."

:
"

,
"

"

."

:
"

!
"

,
"

."

:
"
,

!
"

,
"
'

,
"
'

,
"
'

,
"
'

;
"

,
"

,
"

,
"

,
"

,
"

,
"

,
"

.
"

?
"
'

?
"

?"

'

:
"
,

!
"

,
"
,

;
"'

,
"

,
"

,
"

;
"'

,
"

;
"'

,
"

;
"

,
"

,
"
',

;
"

,
"

'

,
"

,
"

,
"

,
"

,
"

'

!"


'

'

:
",

."

:
"

,
"
,

,
"

."

:
"
'

'

!
"

,
"

."

'

:
"

!
"

,
,

?
"'

, '

,
?
"
'

;
"
'

"

,
"

."

'

:
"

!
"
'

:
"

,
"

"

:
"

;
"

?
"

"

,
"

:
""

,
""
,

,
""

." "
"

:
""
'

!
""

,
""

;" "
"

,
"

,
"

,
"

"

."

:
"

!
"

.
"

,
"

"

,
"

."

:
"
,

!"

:
"'

!
"

,
"

:
"

,
"

"

"

."


'

;
"

,
"

."

,
.

'

:
"
,

'

,
"

."

'

'

:
",
'

,
"

;
"

,
"

"

,
"

,
"

,
"

,
"

:
"

;
"

,
"

,
"

"

"

'

'

'

:
"
, ,

'

, ,
"

,
"

,
"

"

."

'

.
"

!
"

,
"
,

,
"

,
"

,
"

'

"

'

'

:
"

,
"

,
"

!
"

,
"'

."

Marko Kraljevii vila.

Pojezdi
e do dva pobratima
Preko krasna Miro
a planine,
Ta jedno je Kraljevi
u Marko,
A drugo je vojvoda Milo
u,
Naporedo jezde dobre konje,
Naporedo nose koplja bojna,
Jedan drugom belo lice ljubi,
Od milo
te do dva pobratima;
Pake Marko na arcu zadrema,
Pak besedi pobratimu svome:
"A moj brate, vojvoda Milo
u!
"Te
ko me je sanak obrvao,
"Pevaj, brate, te me razgovaraj."
Al' besedi vojvoda Milo
u:
"A moj brate, Kraljevi
u Marko!
"Ja bi tebe, brate, popevao,
"Al' sam sinomlogo pio vino
"U planini s vilom Ravijojlom,
"Pak je mene zapretila vila,
"Ako mene
uje da popevam,
"O
e mene ona ustreliti
"I u grlo i u srce
ivo."
Al' besedi Kraljevi
u Marko:
"Peraj, brate, ti se ne boj vile
"Dok je mene Kraljevi
a Marka
"I mojega vidovita arca
"I mojega
estopera zlatna."
Onda Milopo
e da popeva,
A krasnu je pesmu zapo
eo
Od svi na
i bolji i stariji,
Kako j' koji dr'o kraljevinu
Po
estitoj po Ma
edoniji,
Kako sebe ima zadu
binu;
A Marku je pesma omilila,
Nasloni se sedlu na obluje,
Marko spava, Milopopijeva;
Zaula ga vila Ravijojla,
Pa Milo
u poe da otpeva,
Milopeva, vila mu otpeva,
Lep
e grlo u Milo
a carsko,
Jeste lep
e nego je u vile.[31]
Rasrdi se vila Ravijojla,
Pak odskoi u Miroplaninu,
Zape luka i dve bele strele,

Jedna ud'ri u grlo Milo

a,
Druga ud'ri u srce juna
ko.
Re
e Milo
: "Jao moja majko!
"Jao Marko, Bogom pobratime!
"Jao brate, vila me ustreli!
"A nisam li tebe besedio,
"Da ne pevam kroz Miroplaninu?"
A Marko se tr
e iza sanka,
Pa odskoi s konja
arenoga,
Dobro arcu kolane pote
e,
arca konja i grli i ljubi:
"Jao aro, moje desno krilo!
"Dostigni mi vilu Ravijojlu,
"istim
u te srebrom potkovati,
"istim srebrom i
e
enim zlatom;
"Pokri
u te svilom do kolena,
"Od kolena kite do kopita;
"Grivu
u ti izme
ati zlatom,
"A potkitit' sitnijem biserom;
"Ako li mi ne dostignevile,
"Oba
u ti oka izvaditi,
"Sve
etiri noge podlomiti,
"Pa
u t' ovde tako ostaviti,
"Te se tuci od jele do jele,
"K'o ja Marko bez mog pobratima."
Dovati se arcu na ramena,
Pak potra kroz Miroplaninu.
Vila leti po vr'u planine,
arac jezdi po sredi planine,
Ni gde vile
uti ni videti.
Kad je arac sagledao vilu.
Po s tri koplja u visinu ska
e,
Po s
etiri dobre u napredak,
Brzo arac dostigao vilu;
Kad se vila vide na nevolji,
Prnu jadna nebu pod oblake,
Pote
e se buzdovanom Marko
Pustimice dobro ne
tedice,
Belu vilu me' ple
i udari,
Obori je na zemljicu
arnu,
Pak je stade biti buzdovanom:
Prevr
e je s desne na lijevu,
Pak je bije
estoperom zlatnim:
"Za
to, vilo, da te Bog ubije!
"Za
t' ustreli pobratima moga?
"Daj ti bilje onome junaku,

"Jer se ne
enanositi glave."
Sta ga vila Bogom bratimiti:
"Bogom brate! Kraljevi
u Marko!
"Vi
njim Bogom i svetim Jovanom
"Daj me pu
taj u planinu ivu,
"Da naberem po Mirou bilja,
"Da zagasim rane na junaku."
Al'je Marko milostiv na Boga,
A alostiv na srcu juna
kom,
Pusti vilu u planinu
ivu,
Bilje bere po Miro
u vila,
Bilje bere,
esto se odziva:
"Sad
u do
i, Bogom pobratime!"
Nabra vila po Miro
u bilja,
I zagasi rane na junaku,
Lep
e grlo u Milo
a carsko,
Jeste lep
e nego
to je bilo,
A zdravije srce u junaku,
Bazdravije nego
to je bilo.
Ode vila u Miroplaninu,
Ode Marko s pobratimom svojim,
Otido
e Pore
koj krajini,
I Timok su vodu prebrodili
Na Bregovu selu velikome,
Pa odo
e krajini Vidinskoj;
Ali vila me' vilama ka
e:
"O
ujete, vile drugarice?
"Ne streljajte po gori junaka
"Dok je glasa Kraljevia Marka
"I njegova vidovita arca
"I njegova
estopera zlatna;
"to sam jadna od njeg' pretrpila!
"I jedva sam i
iva ostala."
31) Valja da su se i prije natpijevali, pa mu vila za to zabranila pjevati,
to je u njega
ljep
e grlo nego u nje.

Marko Kraljevii Ljutica Bogdan.

Poranile tri Srpske vojvode
Od Kosova uz kr
no primorje:
Jedno bje
e od Prilipa Marko,
Drugo bje
e Relja od Pazara,
Tre
e bje
e Milood Pocerja;
Udari
e pokraj vinograda,
Vinograda Ljutice Bogdana.
Igra konja Relja od Pazara,
Nagoni ga preko vinograda,
Pa on lomi grozna vinograda;
Veli njemu od Prilipa Marko:
"Pro' se, Relja, grozna vinograda;
"Da ti znade
,
ij su vinogradi,
"Daleko bi konja obgonio:
"Vinograd je Ljutice Bogdana.
"Ja sam jednom ovuda pro
ao
"I lomio grozna vinograda,
"Pripazi me Ljutica Bogdane
"Na kobili tankoj bedeviji;
"Ja ne smjedoh
ekati Bogdana,
"Vepobjegoh uz kr
no primorje;
"Po
era me Ljutica Bogdane
"Na njegovoj tankoj bedeviji:
"Da mi ne bi arca od mejdana,
"Doista me uvatiti

a
e;
"Vemi arac stade odmicati,
"A kobila po
e ostajati;
Kad to vi
e Ljutica Bogdane,
"On pote
e te
ku topuzinu,
"Pu

a za mnom uz kr
no primorje,
"Dovati me po svilenu pasu,
"Pobratime, sapom od topuza,
"
era mene za u
i arinu,
"Jedva mu se u sedlo povratih
"I utekoh uz kr
no primorje.
"Ima od tad' sedam godinica,
"Veovuda nijesam pro
ao."
Istom oni u besjedi bjehu,
Dok se pramen zapoede tame
Vinogradu uz ravno primorje;
Pogleda
e tri Srpske vojvode,
Al' eto ti Ljutice Bogdana
I sa njime dvanaest vojvoda!
Kad to vi
e Kraljevi
u Marko,

On besjedi Relji i Milo

u:
"ujete li, do dva pobratima!
"Eto nama Ljutice Bogdana,
"Sva tri
emo izgubiti glave,
"Vehodite, da mi pobjegnemo."
Al' govori Milood Pocerja:
"Pobratime, Kraljevi
u Marko!
"Danas misle i govore ljudi,
"Da tri bolja ne ima junaka
"Od nas ove tri Srpske vojvode;
"Bolje nam je sva tri poginuti,
"Neg' sramotno danas pobjegnuti."
Kad to za
u Kraljevi
u Marko,
On im onda drugu progovara:
"ujete li, do dva pobratima!
"A vi hod'te, da ih dijelimo:
"Il' volite na sama Bogdana,
"Il' njegovih dvanaest vojvoda?"
Veli njemu i Miloi Relja:
"Mi volimo na sama Bogdana."
To je Marko jedva do
ekao.
U to doba i Bogdan dopade.
Tr
e Marko te
ku topuzinu,
Pak po
era dvanaest vojvoda;
Dok s' okrenu nekolika puta,
Svih dvanaest od konja rastavi
I bijele saveza im ruke,
Poera ih oko vinograda;
Al' eto ti Ljutice Bogdana,
e on goni Relju i Milo
a,
Obojici savezao ruke.
Kad to vi
e Kraljevi
u Marko,
Prepade se, kako nikad nije,
Pak sta gledat', kud e pobjegnuti,
Ali njemu odmah na um pade,
e su s' jedan drugom zavjerili:
e se jedan u nevolji nae,
Da mu drugi u pomoi bude;
Pak pote
e dizgene arinu,
Samur:kalpak na
elo namae,
Te sastavi samur i obrve,
A pote
e sablju okovanu,
Na Bogdana pogleda popreko.
Stade Bogdan ukraj vinograda,
Kad sagleda crne o
i Marku,
I kakav je na o
ima Marko,

Pod Bogdanom noge obumre

e.
Gleda Marko Ljuticu Bogdana,
Bogdan gleda Kraljevi
a Marka,
A ne smije jedan na drugoga;
Dockan ree Ljutica Bogdane:
"Hodi, Marko, da se pomirimo:
"Pusti mene dvanaest vojvoda,
"Da ti pustim Relju i Milo
a."
To je Marko jedva do
ekao,
Pusti njemu dvanaest vojvoda,
Bogdan pusti Relju i Milo
a.
Skide Marko mje
inu sa arca,
Pak sjedo
e piti rujno vino,
Mezete ga groznim vinogradom;
A kada se vina nakiti
e,
Ustado
e tri vojvode Srpske,
Dobrijeh se konja dovati
e;
Re
e Marko Ljutici Bogdanu:
"S Bogom ostaj, Ljutica Bogdane!
"Da s' u zdravlju opet sastanemo
"I crvena vina napijemo!"
Veli njemu Ljutica Bogdane:
"S Bogom po
'o, Kraljevi
u Marko!
"Vete moje o
i ne viele!
"Kako si me danas prepanuo,
"Nikada te poeljeti ne
u."
Ode Marko uz kr
no primorje,
Osta Bogdan ukraj vinograda.

Sestra Leke kapetana

Od kako je svijet postanuo,
Nije ve
e udo nastanulo,
Ni nastalo, ni se ego
ulo,
to kazuje
udo u Prizrenu,
U nekakva Leke kapetana:
Ka
u
udo Rosandu evojku.
Ja kakva je, jada ne dopala!
to je zemlje na
etiri strane,
Butun zemlje Turske i kaurske,
Da joj druge u svu zemlju nije
Ni bijele bule ni vlahinje,
Niti ima tanane Latinke;
Ko j' vidio vilu na planini,
Ni vila joj, brate, druga nije.
evojka je u kavezu rasla.
Ka
u, rasla petnaest godina,
Ni viela sunca ni mjeseca,
Danas
udo ode po svijetu.
Ode haber od usta do usta,
Dok se za
u u Prilipa grada,
Zau junak Kraljeviu Marko.
To je Marku vrlo milo bilo,
Nju mi fale, a njega ne kude,
Misli Marko, bila bi mu ljuba,
A Leka je krasan prijatelju,
Imao bi s kime piti vino
I gospodsku rijeprogovorit'.
Zove Marko sestru i prizivlje:
"Nu pohitaj, sestro, na
ardake,
"Te otvori sanduk na
ardaku,
"Izvadi mi gospodsko oelo,
"to sam, sestro, bio pripremio,
"Kad s' o
enim, ja da se obu
em;
"Mislim, sestro, danas polaziti
"U Prizrena pod aru planinu,
"Da isprosim u Leke evojku;
"Kad isprosim, sestro, i dovedem,
"I tebe
u onda udomiti."
Br
e sestra tr
i na
ardake,
Otvori mu sanduk na
ardaku,
Razloi mu gospodske haljine.
Kad s' obu
e Kraljevi
u Marko,
Ud'ri
ohu i ud'ri kadifu,
I na glavu kalpak i
elenku,

I na noge kov
e i ak
ire,
Svaki
ifti od dukata
uta,
I opasa sablju dimiskiju,
Zlatne kite biju po zemljici,
U zlato je sablja oblivena,
U ostricu ostra i ugodna;
A sluge mu konja izvedo
e,
Osedlali sedlom od pozlate,
Pokrili ga
ohom do kopita,
Povrh svega puli risovina,
Zauzdali emom od elika.
Na pohodu Marko i
tetio:
Viknu slute, tr
i podrumd
ija,
Me
u sobom vino donije
e,
Do dva
abra crvenoga vina:
Jedan da
e konju od megdana,
Krvav konjic do u
iju doe,
Drugi popi na pohodu Marko,
Krvav Marko do o
iju doe;
A kad ala alu pojahala,
Fatio se polja Prilipskoga.
Proe polje i proe planine,
Sti
e Marko blizu do Kosova,
Ne

e Marko ravnoj Dmitrovici,

No okrenu prvoj raskrsnici,
Ode pravo pobratimu svome,
Pobratimu vojvodi Milo
u.
A kad bio poljem ispod grada,
Vie njega vojvoda Milo
u,
Vie njega sa bijele kule,
Te prizivlje svoje mloge sluge:
"Sluge moje! otvor'te kapiju,
"Izidite polju
irokome,
"Ufatite druma
irokoga,
"Kape, eco, tur'te pod pazuhe,
"Poklon'te se do zemljice crne,
"Eto k mene pobratima Marka;
"Nemojte mu skutu obiskivat',
"Nemojte mu sablju privatati,
"Ni vi k Marku blizu prilaziti;
"Mo
e biti, da je ljutit Marko,
"Mo
e biti, da je pijan Marko,
"Pa vas mo
e s konjem pregaziti
"I grdnijeh, eco, ostaviti;
"Dok uie Marko u kapiju
"I sa mnom se u lice poljubi,

"Ondaj Marku konja prifatite,

"A ja
u ga vodit' na ardake."
Br
e sluge otvori
' kapiju,
I u polju susreto
e Marka,
Ali Marko sluge ne gleda
e,
No mimo njih konja progonja
e,
U kapiju konja prigonja
e,
U kapiji konja odjanuo
A i
eta vojvoda Milo
u,
Srete Marka pobratima svoga,
Ruke
ire, te s' u lica ljube.
Pozivlje ga Milona ardake,
Zape Marko, ne
e na ardake:
"Ne u tebe, pobro, na
ardake,
"Nemam kade, pobro, gostovati;
"No al'
uje
, ali i ne
uje
"U Prizrenu u bijelu gradu
"Poglavicu Leka kapetana,
"I u Leke
udno
udo ka
u,
"udno
udo, Rosandu evojku,
"to je zemlje na
etiri strane,
"Butun zemlje Turske i kaurske,
"Da joj druge u svu zemlju nema
"Ni bijele bule ni vlahinje,
"Niti ima tanane Latinke;
"Ko j' vidio vilu na planini,
"Ni vila joj, brate druga nije;
"A nju fale, a ni nas ne kude,
"A danas smo oba pobratimi,
"Desili se oba ne
enjeni;
"Gori nam se, brate, posmija
e,
"I gori se od nas i
eni
e,
"I
eni
e i porod ima
e,
"Mi ostasmo, brate, za ukora;
"Mi imamo tre
eg pobratima,
"Krilatoga Relju u Pazaru
"Vi
e Ra
ke, vi
e vode ladne,
"Mi smo bra
a vjerna od postanja;
"No s' obuci,
to se mo
eljep
e,
"I ponesi blaga nekoliko,
"Pones' zlatan prsten na evojku,
"Pozvaemo Relju Krilatoga,
"Kad odemo zdravo u Prizrena,
"Nek nas vidi Leka i evojka,
"Neka poe, za koga joj drago:
"Jedan da je hitar uveglija,

"A dvojica da su dva evera,

"S Lekom da smo glavni prijatelji."
Zau Milo
, i milo mu bilo,
Ostavio u avliji Marka,
Miloode na tanke
ardake,
Te oblai divno odijelo:
Samur:kalpak i
ekrk:
elenku,
A na sebe tri kata haljina,
I prigrnu kolastu azdiju,
Koje danas ni u kralja nema,
Oti
lo je tridest
esa blaga
Dok iznutra ud'rio postavu,
A s lica joj ni hesapa nema,
Tu je mlogo blago satro
eno;
A sluge mu
drala izvedo
e,
Dok s' obu
e vojvoda Milo
u,
Al' se Marko vina napojio,
Popio je ravan abar vina,
Drugim abrom konja napojio.
Ja da ti je okom pogledati,
Pogledati vojvodu Milo
a!
Veseo ti Marko
uveglija
Kod ovoga vojvode Milo
a [32]
U visinu da ve
ega nema,
U ple
ima po
irega nema,
Kako li je lice u junaka!
Kake li su o
i obadvije!
Kakvi li su oni mrki brci!
Tanki brci pali na ramena;
Blago onoj, koja
e ga uzet'!
Dobrijih se konja dofati
e,
Otido
e ravnoj Dmitrovici,
Spu
ti
e se ka Jenji Pazaru
Pokraj Ra
ke pod Reljine dvore.
Vie Relja, srete pobratime,
Ruke
ire, u lica se ljube,
U kapiji konje razjaha
e,
Hitre sluge konje prifati
e;
Pozivlje ih Relja na
ardake,
Ne

e Marko, no Relji besjedi:

"Mi Ne
emo, pobro, na
ardake,
"Ni na ardak, ni na tanku kulu,"
Sve mu kaza, kud su pohodili:
"Hajde Relja, hajde pobratime,
"Mi emo te malo po
ekati,
"Oeni se,
to se mo
eljep
e,

"Nek ti sluge konja osedlaju."

Relja bio jedva do
ekao.
Ja da ti je okom pogledati,
Kad s' obu
e jedan krilat junak!
No da vididivna uveglije,
uveglije, Relje Krilatoga!
Nije
ala jedan krilat junak!
Nije
ala krila i okrilje!
A jadan ti prema njemu Marko!
I jadan ti Milovojevoda!
Vilovita konja pojahao;
Udari
e poljem
irokijem
Pokraj Ra
ke, pokraj vode ladne,
Na brodove vodi udari
e,
Prijeo
e vodu Jo
anicu,
Sedamdeset i sedam brodova,
Fati
e se sela Kola
ina,
Spu
ti
e se ravnoj Metohiji,
Na Senovca sela udari
e,
Na Senovca i pak Orahovca,
Metohiju ravnu prijeo
e,
Fati
e se polja Prizrenskoga
Ispod are visoke planine.
Podaleko u polju bijahu,
A vi
e ih Leka kapetane,
Pak dovati durbin od biljura,
Da pogledne, ko je i otkud je,
Eli vidi Leka kapetane
Valjaane 33 konje i junake;
Kako durbin na oko turio,
Pozna Leka tri Srpske vojvode,
Pozna Leka, za
udo mu bilo,
I malo se Leka prepanuo
Viknu Leka iz bijela grla,
Viknu Leka i prizivlje sluge:
"Sluge moje! otvor'te kapiju,
"Sluge moje! polju pohitajte,
"Idu k mene tri Srpske vojvode,
"Ni
ta ne znam,
ta je i kako je,
"Ni
ta ne znam, jel' nam zemlja mirna."
Br
e sluge otvori
' kapiju,
Podaleko polju izlazi
e,
Pokloni
e s' do zemljice crne,
Al' vojvode sluge ne gledaju,
U kapiju konje ugoni
e,
Tada sluge njima dopado
e,

Vitezove konje prifati

e;
A i
eta Leka kapetane,
U avliji tri vojvode srete,
Ruke
ire, te s' u lica ljube,
Za junako pitaju se zdravlje,
Za bile se ruke uvati
e,
Idu, brate, na tanke
ardake.
Kad doo
e vrhu na
ardake,
KudgoMarko zemlju prohodio,
Ni
emu se nije za
udio,
Ni se Marko od
ta zastidio,
Tu s' za
udi Marko i zasti
e,
Kad u Leke sagleda ardake
I Lekinu vie gospo
tinu.
Od
ta bje
e na
ardak' prostirka?
Bje
e
oha
ardaku do vrata,
A po
osi lijepa kadifa.
No kaki su u Leke du
eci!
Kaki li su pod glavu jastuci'
Sve od suha zlata ispleteni.
Po
ardaku mlogi
iviluci,
e se vje
a gospodsko oru
je,
iviluci od bijela srebra;
to bijahu na
ardak' stolovi,
Stolovi su od bijela srebra,
A jabuke od suhoga zlata.
Na
ardaku na lijevu stranu
Tu bija
e sovra postavljena,
Niza sovru vino nato
eno,
U zla
ane kupe napunjeno,
Uvrh sovre jedna kupa sjedi,
Kupa bere devet litar' vina,
Al' je kupa od suhoga zlata,
To je kupa Leke kapetana;
Tome se je Marko za
udio.
Pozivlje ih Leka kapetane,
Uvrh sovre mjesto na
inio,
Vojvode je jedva doekao.
Onda hitre dopado
e sluge,
Te sa sovre kupe podigo
e,
U ruke ih da
e vojvodama,
A najprvom gospodaru svome,
Gospodaru Leki kapetanu.
Dosta bje
e vina izdobila
I u sovru svake gospo
tine
I od mlogo ruku akonije.

Pi
e vino pa i za
ama
e
Od neelje opet do ne
elje.
Marko
esto okom pogleduje,
Pogleduje oba pobratima,
A koji
e Leki pomenuti,
Progovorit' rijeza evojku;
Kako Marko u njih pogleduje,
On' preda se u zemljicu crnu:
Nije lasno Leki pomenuti,
Onakome glavnome junaku!
Kad se Marko vie na nevolji,
Za nevolju rijeprogovori:
"Poglavice, Leko kapetane!
"Mi siesmo i mi pismo vino,
"O sva
emu, Leko, besjedismo,
"Sve te gledam, sve te oslu
kujem,
"A kad
eme Leko, priupitat',
"to smo daljnu zemlju pohodili
"I mi na
e konje umorili,
"A ti, Leko, ne

e da upita
."
Udari se junak na junaka,
Udari se pamet na pamecu,
Te mu Leka udno odgovara:
"O vojvodo, Kraljevi
u Marko!
"Kako bi te, brate, upitao,
"Kad si, Marko, davno i
tetio,
"to po
e

e k meni ne idete,
"Da s' za lako zdravlje upitamo
"I mi rujna vina napojimo,
"I vidimo, jel' nam zemlja mirna?
"Vi ste k mene, ja
u sjutra k vama."
S rije
ima doekao Marka,
Za dugo mu Marko ne muao,
No mu drugu Marko progovara:
"Sve je tako, Leko kapetane!
"Al' ti drugu ho
u besjediti,
"Besjediti, a dosta je stidno:
"Nama te
ki glasi dosadi
e
"A u tebe
udo kazuju
i,
"udno
udo, ponositu Rosu,
"to je zemlje na
etiri strane,
"Butun Bosne i Urumenlije,
"to je ama i
to je Misira,
"A
olije i Anadolije,
"I vla
kijeh sedam kraljevina,
"Da joj druge u svu zemlju nije;

"A nju fale, a i nas ne kude;

"Mi smo do
li, Leko kapetane,
"Da u tebe prosimo
evojku.
"Sva trojica jesmo pobratimi,
"Sva trojica jutros ne
enjeni;
"Podaj sestru za koga ti drago,
"Biraj zeta, koga tebe drago:
"Jeda da ' e hitar uveglija,
"A dvojica do su dva evera,
"S tobom da smo glavni prijatelji."
Planu Leka, pa se namrdio:
"Proi me se, vojevoda Marko!
"Nemoj prsten vadit' na evojku,
"Ni vaditi prosaku bukliju:
"to sam junak u Boga elio,
"To sam danas jedva do
ekao,
"Da ja ste
em take prijatelje;
"Al' da tebe jednu muku ka
em:
"to si
uo, ti vojvoda Marko,
"Da. ljepote ne ima evojci,
"Istina je ba
to ljudi ka
u;
"Al' je sestra moja samovoljna,
"Ne boji se ni koga do Boga,
"A za brata ni habera nema:
"Sedamdeset i
etiri prosca
"to su sestri doslen dohodila,
"Svakom sestra nahodi mahanu,
"Kod prosaca brata zastidila;
"Ne smijem ti prsten privatiti
"Ni popiti prosa
ku bukliju,
"Ako sestra sjutra ne

e po
i,
"Kako
u ti onda odgovorit'?"
Grohotom se Marko nasmijao,
Pa ti Leki rijeprogovara:
"Avaj Leka! vesela ti majka [34]!
"A kakav bi bio starje
ina
"Te suditi jednom zemljom ravnom,
"Pa se tebe sestra ne bojati!
"Kunem ti se i Bogom i vjerom,
"Da je moja u Prilipu mome,
"Pa kad ona ne bi poslu
ala,
"Ja bih njene ruke osjekao,
"Il' njezine oi izvadio.
"A
ujeli, Leko kapetane!
"Ako s' bojimile seke tvoje,
"Molim ti se, kao starijemu,

"Nu otidi na bijelu kulu,

"Idi, Leka, e ti sjedi seka,
"Te se moli, dovedi je amo,
"Neka ona sagleda vojvode,
"Bel
i dosle nije ni viela;
"Tvoju sestru, Leka, oslobodi,
"Neka poe, za koga joj drago,
"A mi bra
a kavge ne imamo:
"Jedan da je
uveglija njezin,
"A dvojica da su dva evera,
"S tobom da smo krasni prijatelji."
Sko
i Leka, rijene pore
e,
Ode Leka na visoku kulu,
Te Rosandi sestri kaziva
e:
"Hajde, sele, ponosita Roso!
"Hajde, sele, na tanke
ardake,
"Zapalo ti u vijeku tvome,
"Da obiratri Srpske vojvode,
"to ih danas u svijetu nema,
"Da ti bratac ste
e prijatelje,
"A ti, sele, da s' udomidivno."
Sestra bratu rijeprogovara:
"Hajde, brale, na tanke
ardake,
"Te pij
njima vino i nazdravljaj,
"Eto sestre na tanke
ardake."
Ode Leka odmah k vojvodama,
Te sjeahu bra
a na
ardaku,
Stade zveka visoka
ardaka,
Zazve
a
e sitni basamaci,
Potkovice sitne na papuam',
Al' eto ti buljuk evojaka,
Me
u njima Rosanda evojka;
A kad Rosa doe na
ardake,
Sinu ardak na etiri strane
Od njezina divna odijela,
Od njezina stasa i obraza.
Poglednu
e tri Srpske vojvode,
Poglednu
e, pa se zastidi
e,
Zaisto se Rosi za
udi
e.
Mlogo Marko
uda sagledao,
I vieo vile na planini,
I imao vile posestrime,
Ni od
ta se nije prepanuo,
Ni s' oda
ta Marko zastidio;
Base Rosi bje
e za
udio,
I od Leke s' malo zastidi
e,

Poglednu
e u zemljicu crnu.
A to gleda Leka kapetane,
Gleda sestru, pogleda vojvode,
Ne
e l' koji junak progovorit'
Jali
njime, jal' s tankom evojkom;
A kad vie, e vojvode mue,
On ti sestru razumljuje svoju:
"Biraj, sele, koga tebe drago
"A od ove tri vojvode mlade:
"Ti ako si, sestro, naumila
"Uzet', seko, dobroga junaka,
"Koji
e nam obraz osvjetlati,
"Osvjetlati na svakom megdanu,
"Na megdana svakog izlaziti,
"Uzmi, sele, Kraljevi
a Marka,
"Hajde
njime u Prilipa grada,
"Tamo tebe lo
e biti ne
e;
"Ako li si, sele, naumila
"Uzet', sele, dilbera junaka,
"Kome snage i ljepote nema,
"Niti ima stasa i obraza
"U svoj zemlji na
etiri strane,
"Uzmi, sele, vojvodu Milo
a,
"Hajde
njime ka polju Kosovu,
"Ni tamo ti lo
e biti ne e;
"Ako li si, sestro, naumila,
"Da ti uzmekrilata junaka,
"Da ga grli
, a da se ponosi
,
"Uzmi, sele, Relju Krilatoga,
"Hajde
njime ka Jenji Pazaru,
"Ni tamo ti lo
e biti ne e."
Ja kad za
u Rosanda evojka,
Po dlanu se dlanom o
inula,
Zveknu
ardak na
etiri strane,
Grdnu Rosa rijezapo
ela:
"Fala bogu, fala istinome!
"Svakome se mogu do
uditi
"I svakome jadu dosjetiti,
"A ne mogu svoj Prizrenskoj zemlji,
"Ja na kome dr
i kapetanstvo,
"Na manitom Leki kapetanu!
"Kamo pamet? ti je ne imao!
"A u
to si, brate, preumio?
"Na
to si se danas prevario?
"Voljela bih s'jedu kosu plesti
"U Prizrenu, na
oj carevini,

"No ja po
i u Prilipa grada,
"Markova se nazivati ljuba;
"Jel je Marko Turska pridvorica,
"Sa Turcima bije i sije
e,
"Ni
e imat' groba ni ukopa,
"Ni
e s' Marku groba opojati.
"to e mene kod ljepote moje,
[35]
"Bidem ljuba Turske pridvorice ?
"Ni tu ti se ne bih ra
ljutila,
"e se varaMarku rad' juna
tva,
"No se na te jesam ra
ljutila,
"ta s' vidio,
ta si smilovao
"A na tome vojvodi Milo
u,
"e je vien, e je snaan junak;
"Jesi l' uo, e pri
aju ljudi,
"e j' Milo
a kobila rodila,
"A nekaka sura bedevija,
"Bedevija,
to
drijebi
drale,
"Na
li su ga jutru u ereli,
"Kobila ga sisom odojila,
"S toga sna
an, s toga visok jeste?
"Ni tu ti se ne bih ra
ljutila,
"No se jesam, brate, ra
ljutila,
"to mi ka
eRelju Krilatoga.
"Kamo pamet? ti je izgubio!
"Kamo jezik? njim ne govorio!
"to ti, brate, Relju ne upita,
"Od koga je ela i koljena,
"Ko li otac, ko l' njegova majka?
"Ja sam
ula, e priaju ljudi,
"Da je Relja Pazarsko kopile,
"Na
li su ga jutru na sokaku,
"Je
upkinja njega odojila,
"S toga ima krila i okrilje.
"Ne u tome po
i ni jednome."
To izree, ode niz
ardake.
Zapali se obraz od obraza,
A zastide junak od junaka.
Planu Marko, kao oganj
ivi,
Pa poskoi na lagane noge,
Fati britku sablju s
iviluka,

a
e Leki glavu da ukine;
Miloskoi, te ufati Marka,
U ruke mu sablju ufatio:
"K sebe ruke, Kraljevi
u Marko!
"Ostav' sablju, da je Bog ubije!

"Bi l' ovakog brata i

tetio,
"Koji nas je krasno do
ekao,
"A sa jedne grdne kopilice,
"I svu Leki zemlju rasplakao?"
Ne da MiloLeki kidisati.
Vie Marko, pa se dosjetio,
Ne

e njemu sablju otimati,

No poglednu pinjal za pojasom,
Pa potra niz tanke
ardake;
Kad se Marko zemlje dovatio
I na zemlji kamene kaldrme,
Ali Rosa blizu kule bila,
Opkolile Rosandu
evojke,
Dre skute i dr
e rukave,
Vie Marko, pa iz grla viknu:
"O evojko, ponosita Roso!
"A tako ti te mladosti tvoje!
"Nu odbaci od sebe evojke,
"A obrni k mene tvoje lice,
"E se, Roso, jesam zastidio
"Na ardaku od brata tvojega,
"Te te, Roso, dobro ne sagledah,
"A kad doem u Prilipa grada,
"Ho
e mene sestra dosaditi
"Pitaju
i: ""Kakva bje
e Rosa?""
"Obrni se, da ti viu lice."
A evojka od
u
nu evojke,
Povrati se i obrnu lice:
"Vi
i, Marko, i sagledaj Rosu."
Ljutit Marko, pa se pridrnuo,
Jednom kro
i i daleko sko
i,
I za ruku dofati evojku,
Ostar pinjal vadi od pojasa,
Te joj desnu osije
e ruku,
Os'je
e joj ruku do ramena,
Desnu ruku dade u lijevu,
A ,pinjalom o
i izvadio,
Pa ih zavi u svileni jagluk,
Pa joj turi u desno njedarce,
Pa joj Marko rijeprogovara:
"Biraj sade, Rosanda evojko!
"Biraj sade, koga tebe drago:
"Ja ti drago Tursku pridvoricu,
"Ja ti drago Kobili
-Milo
a,
"Ja ti drago Relju kopilana."
Pi
ti Rosa, daleko se
uje,

Svoga brata Leku pominja

e:
"A moj brate, Leka kapetane!
"Ta l' ne vidi
, e pogiboh ludo
"Od silnoga Kraljevi
a Marka?"
uje Leka na tanke ardake,
Mu
i Leka, kako kamen studen,
Ne smija
e ni
ta progovorit',
Jel i Leka mo
e poginuti.
Viknu Marko, Ne

e na ardake,
Viknu Marko oba pobratima:
"Hajte, bra
o, k zemlji niz
ardake,
"Pones'te mi sablju u rukama,
"Zeman doe, da mi putujemo."
Pobratimi Marka poslu
a
e,
Dopado
e k zemlji i kaldrmi,
Pod
ardakom Marko sablju pa
e,
Na dobre se konje dovati
e,
Otido
e poljem
irokijem;
Osta Leka, kao kamen studen,
Osta Rosa grdna kukaju
i.
32)"Veseo ti Marko uveglija!"
"Kod ovoga vojvode Milo
a!"
zna
i: Ni
ta je Marko prema Milo
u. Ova rijeveseo mo
e se i u govoru
uti u ovome
smislu.
33) U valjane (mjesto valjane) jedno je a umetnuto da se ispuni stih kao u knjizi I. u
pjesmi 699 na strani 513 u dvaa.
34) I ovdje vesela zna
i gotovo
alosna.
35) U ovome je stihu iz po
etka izostavljeno da, da ne bi jedan slog bio vi
e.

Djevojka nadmudrila Marka.

Sirotuje sirota devojka:
Kade ru
a, ona ne ve
era,
Kad sastavi ru
ak i ve
eru,
Onda joj je rua nedostalo;
Al' je za to dobre sree bila:
Isprosi je Kraljeviu Marko,
A preprosi vojevoda Janko,
Prsten dao Ustup
i
u Pavle.
Digo
e se sva tri mlado
enje,
Svaki vodi iljadu svatova,
Pravo idu dvoru devojakom:
Napred Marko, a za Markom Janko,
A za Jankom Ustup
i
u Pavle.
Osvrte se Kraljevi
u Marko,
Pa besedi vojevodi Janku:
"Kud si mi se podigao, Janko?
"to s' tolike svate potrudio
"I tolike konje pomorio,
"Kad to nije za tebe devojka,
"Veza mene Kraljevia Marka?"
Janko
uti, ni
ta ne govori,
Ves' okrenu k Ustup
i
u Pavlu,
Pa je njemu tijo besedio:
"Kud si mi se podigao, Pavle?
"to s' toliko svate potrudio
"I tolike konje pomorio?
"Nit' je tvoja, ni moja devojka,
"Vesokola Kraljevi
a Marka."
Pavle
uti, ni
ta ne govori,
Ve
e jezdi napred pred svatovi.
Kad su bili blizu bela dvora,
Daleko i ugledala majka,
Vesela je pred nji i
etala
I gospodsko kolo izvodila,
Po trojicu u dvor uvodila:
Sadi kuma jednog do drugoga,
Starog svata jednog do drugoga,
Mladoenju jednog do drugoga;
Pa se onda svatom okrenula:
"Vi ostali ki
eni svatovi!
"Izvolite, dobri prijatelji!"
Kad se svati malo odmori
e,
Podie se Kraljevi
u Marko,
Pa izvadi sablju dimi

iju,

Pa je metnu sebi na kolena,

I Janku se onda okrenuo,
Pa je njemu tijo govorio:
"ujeli me, vojevodo Janko!
"I ti
njime Ustup
iu Pavle!
"Izvadimo tri zlatne jabuke,
"Polo
imo tri zlatna prstena,
"Nek izvedu lepotu devojku,
"Neka bira, iju
e jabuku,
"Il' jabuku, ili prsten zlatan:
"Ma
ila se za koju joj drago,
"Onoga je lepota devojka."
Tu su Marka oma poslu
ali:
Izvadi
e tri zlatne jabuke,
Poloi
e tri zlatna prstena,
Izvedo
e lepotu devojku,
Pa govori Kraljevi
u Marko:
"ujeli me, lepoto devojko,
"Sade biraj,
iju
ejabuku,
"Il' jabuku, ili prsten zlatan."
Kad devojka rei razabrala,
Sirota je, al' je mudra bila,
Besedila Kraljeviu Marku:
"Bogom kume, Kraljevi
u Marko!
"Stari svate vojevodo Janko!
"I ostali ki
eni svatovi!
"Bogom bra
o, dobri prijatelji!
Jabuka je de
ina zabava,
"A prsten je juna
ka belega;
"Ja
u po
i za Ustup
i
-Pavla "
Kad je Marko re
i razabrao,
Ciknu Marko, kao gorsko zvere,
Udari se rukom po kolenu,
Pa besedi siroti devojki:
"Ku
ko jedna, siroto devojko!
"Mor'o te je kogod nau
iti,
"Vee kazuj, ko te nau
io"
Odgovara sirota devojka:
"Mili kume, Kraljevi
u Marko!
"Tvoja me je sablja nau
ila."
Tad' se Marko na nju nasmejao,
Pa je njojzi tijo besedio:
"Srea tvoja, lepoto devojko!
"to se nisi jabuke ma
ila,
Il' jabuke, il' prstena zlatna,
"Vera moja tako mi pomogla!

"Obe bi ti odsekao ruke;

"Niti bi se nanosila glave,
"Ni na glavi zelenoga venca "

Marko Kraljevii Vu
a d
eneral.
Ili grmi, il se zemlja trese?
Niti grmi, nit' se zemlja trese,
Vepucaju na gradu topovi,
Na tvrdome gradu Varadinu:
enluk ini Vu
a d
enerale,
Jer Je Vu
a
i
ar zadobio,
Tri vojvode Srpske uvatio:
Jedno jeste Milood Pocerja,
Drugo jeste Toplica Milane,
A tre
e je Kosan
iIvane,
Bacio ih na dno u tavnicu,
eno le
i voda do koljena,
A juna
ke kosti do ramena
Cvili junak Milood Pocerja,
Cvili Milo
, kako ljuta guja;
Jer se Milonije nau
io
Podnositi muku i nevolju;
Cvili Milokao ljuta guja,
Privla
i se na pend
er tavnici,
Te on gleda junak po sokaci,
Ne bi l' koga znana opazio,
Al' pripazi po
tu knjigono
u,[36]
Pa dozivlje Milood Pocerja:
"Bogom brate, po
ta knjigono
a,
"Donesi mi jedan list hartije,
"Da ti gradim jednu sitnu knjigu "
To je po
ta za Boga primio,
Donese mu jedan list hartije,
Sjede Milositnu knjigu pisat'
U Prilipa u bijela grada,
Svome pobru Kraljevi
u Marku:
"Bogom brate, Kraljevi
u Marko!
"Il' ne
uje
, il' ne hajeza me?
"Te
ke sam ti muke dopanuo,
"Pobratime, u Mad
arske ruke.
"Uvati me Vu
a denerale,

"I jomoja oba pobratima;

"Bacio nas na dno u tavnicu,
"eno le
i voda do koljena,
"A junake kosti do ramena,
"Le
im, brate, tri bijela dana,
"Ako budem, brate, jotri dana,
"Nikada me vi
e vi
et' ne
e
,
"Izbavljaj me, pobratime Marko,
"Jal' za blago, jali na juna
tvo."
Pa u lice perom udario,
Od obraza krvi nato
io,
S krvi njemu knjigu zapeati,
Pa je dade po
ti knjigono
i,
I dade mu dvanaest dukata;
Pa je po
ti Milogovorio:
"Nosi knjigu bijelu Prilipu
"Na koljeno Kraljevi
u Marku."
Ode po
ta bijelu Prilipu,
U njeg' sti
e u svetu neelju,
Kada Srblji u crkvi bijahu;
Stade po
ta pred bijelom crkvom,
Dokle Marko izie iz crkve;
Kad izie Kraljevi
u Marko,
Po
ta kapu pod mi
icu baci,
Poklanja se do zemljice Marku,
Pa mu dade list knjige tanane.
Kada Marko sitnu knjigu primi,
Stoje
i je knjigu prou
io;
Kada vi
e,
to mu knjiga ka
e,
Ud'ri
e mu suze od o
iju,
Pa je onda Marko besjedio:
"Avaj mene, dragi pobratime!
"Tu li si mi, bolan, dopadnuo!
"Al' tako mi moje vjere tvrde!
"Ho
e tebe pobro izbaviti
"Jal' za blago, jali na juna
tvo."
Pa on ode svojoj tankoj kuli,
Sjede malo, te se napi vina,
Pa pripasa sablju okovanu,
I prigrnu
urak od kurjaka,
A na glavu kapu od kurjaka,
Priveza je mrkom jemenijom;
Pa uzimlje koplje ubojito,
Pa se spu
ta u podrume arcu;
Te opremi arca od mejdana:
Prite
e mu sedmore kolane,

Zauzda ga uzdom pozlaenom;

Pa nato
i tuluminu vina,
Objesi je o unkaarinu,
S desne strane te
ku topuzinu,
Da ne kriva ni tamo ni amo;
Pa se arcu na ramena baci,
Okrenu ga od Prilipa grada,
Ode pravo stojnu Bijogradu.
Kad je bio pokraj Bijograda,
Uvrati se,te se napi vina;
Pa odatle poklopi arina,
Za Dunavom skela dogodi se;
Dvaput Marko skeled
iju viknu,
Pa ga vi
e ni ekati ne

e,
Vena
era arca na Dunavo,
Ode pravo gradu Varadinu,
Pod Varadin u polje zeleno.
Tu ustavi arca od mejdana,
Pa udari koplje u ledinu,
Za koplje je privez'o arina,
Tuluminu skide sa unka
a
I vr
e je u zelenu travu,
Pa on sjede piti mrko vino;
Ne pije ga
im se vino pije,
Veleenom od dvanaest oka,
Pola pije, pola arcu daje.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Po
etala Velimirovica,
Mila snaha Vu
e d
enerala,
Po bedenu grada Varadina,
Ona gleda niz polje zeleno,
U polju je opazila Marka;
Kad ugleda Kraljevi
a Marka,
Troljetna je uvati groznica,
Pa pobje
e u bijele dvore.
Nju mi pita Vua d
enerale:
"to je tebe, moja snaho draga?"
Kazuje mu Velimirovica:
"O moj svekre, Vu
a d
enerale!
"Sjedi junak u polju
iroku,
"U ledinu koplje udario,
"Za koplje je konja privezao,
"A pred njime stoji tulum vina;
"Ne pije ga
im se pije vino,
"Veleenom od dvanaest oka,
"Pola pije pola konju daje;

"Konj mu nije kakvino su konji,

"Vee
aren, kako i gove
e;
"Junak nije kakvi su junaci:
"Na ple
ima
urak od kurjaka,
"Na glavi mu kapa od kurjaka,
"Privez'o je mrkom jemenijom;
"Ne
to crno dri u zubima
"Kolik' jagnje od pola godine."
Veli njojzi Vu
a d
enerale:
"Ne pla
i se, moja snaho draga!
"Ja onakih imam u tavnici,
"I njega
u sada dobaviti."
Pa doziva sina Velimira:
"Velimire, moje edo drago!
"Uzmi, sine, za trista katana,
"Idi dolje u polje
iroko,
"Dovedi mi onoga junaka."
Velimir je na noge skoio,
Pa uzima trista katanije,
On usjede vranca pomamnoga,
I izie gradu na kapiju,
Skoli Marka sa
etiri strane,
Marko sjedi, pije mrko vino,
Al' katane arac opazio,
Poe nogam' o zemljicu tu
i,
Primi
e se svome gospodaru.
Kad pogleda Kraljevi
u Marko,
Al' katane njega opkolile;
Popi Marko leeninu vina,
Baci leen u zelenu travu,
Pa se turi na ramena arcu,
A katane na njeg' udari
e.
Da je kome pogledati bilo,
Kad udari u katane Marko,
Kako soko me
u golubove:
to pogubi sabljom okovanom,
to pogazi arcem od mejdana,
to podavi u tihom Dunavu;
Pobje
e mu Velimir dijete,
era njega na
arinu Marko,
Dostie ga u polju
iroku,
Dovati ga malo topuzinom,
Pade dite[37}u zelenu travu;
Odja Marko od konja arina,
Saveza mu i noge i ruke,
Pa g' objesi arcu o unka
u;

Pa on ode svojoj tulumini,

Baci dite u zelenu travu,
A on opet sjede piti vino.
To gledala Velimirovica,
Pa otide Vu
i deneralu:
"Zlo ti vino, Vua denerale!
"Zlo ti vino, a gore ti bilo!
"Sve katane tebe izgibo
e,
"Velimiru junak sveza ruke,
"Saveza mu i noge i ruke,
"Pa eno ga pije rujno vino,
A Velimir u travici le
i."
Progovara Vu
a denerale:
"Ne boj mi se, moja snaho draga!
"Sad
eviet', dok se starac kr
Pa on drmnu na gradu topove,
Tri hiljade sastavi katana,
Pa posjede svoju bedeviju,
I izie gradu na kapiju;
On naredi niz polje katane,
Opkoli
e sa
etiri strane,
A to ni
ta i ne vidi Marko,
Al' pripazi arac od mejdana,
Pa nogama o zemljicu tu
e,
Primi
e se svome gospodaru;
Kad pogleda Kraljevi
u Marko,
Al' katane njega opkolile,
On posko
i na noge lagane,
Pa se ma
i arcu na ramena;
Da je kome sjesti, te vieti!
Kad po
era po polju katane!
Sablja mu je u desnici ruci,
U lijevoj koplje ubojito,
U zubima dizgen od arina;
Koga Marko sabljom udara
e,
Po dvojicu od jednog graa
e;
Koga Marko kopljem udara
e,
Preko sebe njega pretura
e;
Dok s' okrenu nekoliko puta,
Ode k vragu mlada katanija;
Pobje
e mu Vu
a d
enerale
Na njegovoj tankoj bedeviji,
Poera ga na arinu Marko;
Brza mu je pusta bedevija,

a
e ute
' gradu Varadinu;
Ljuljnu Marko te
kom topuzinom,

Pa je pu
ta za njim preko polja,
Udari ga sapom od topuza,
Pade Vu
a u zelenu travu,
Tad' dopade od Prilipa Marko,
Sveza Vu
i ruke naopako,
Saveza mu i noge i ruke,
Objesi ga
arcu o unka
u,
I uvati tanku bedeviju,
Pa on ode sinu Velimiru,
Priveza ih jednog za drugoga,
Pa prebaci preko bedevije,
Bedeviju sveza za arina,
Ode pravo bijelu Prilipu;
Obojicu baci u tavnicu.
Knjigu pi
e d
eneralovica,
Te je
alje bijelu Prilipu:
"Bogom brate, Kraljevi
u Marko!
"Ne gubi mi Vu
e d
enerala
"I mojega sina Velimira;
"I
ti, Marko,
to je tebe drago."
Doe knjiga Kraljevi
u Marku,
Kada vi
e,
to mu knjiga ka
e,
Onda Marko drugu knjigu pi
e:
"Vjerna ljubo Vu
e d
enerala!
"Pusti mene do tri pobratima,
"I podaj im tri tovara blaga;
"I pusti mi staroga Toplicu, [38]
"I podaj mu tri tovara blaga,
"Jer je junak mlogo dangubio;
"I daj mene tri tovara blaga?,
"to sam moga mu
io arina;
"Iza toga, d
eneralovice,
"Eto tamo Milo
' od Pocerja,
"Pa vi s njime kako na
inite."
Ode knjiga gradu Varadinu;
Kada doe d
eneralovici,
Knjigu gleda deneralovica,
alje blago od Prilipa Marku,
Pa uzima od tavnice klju
e,
Te otvori prokletu tavnicu,
I izvadi tri vojvode mlade
I sa njima staroga Toplicu;
Pa ih vodi na bijelu kulu;
Pa berbere hitre dobavila:
Jedni: miju, drugi kosu briju,
A tre
i im nokte sarezuju;

Donese im vina i rakije

I lijepe svake akonije,
Pokaza im,
to u
ini Marko;
Pa govori Milo
u vojvodi:
"Bogom brate, vojvoda Milo
u!
"Pustite mi moga gospodara
"I mojega sina Velimira."
Njoj govori Milood Pocerja;
"Ne boj mi se, d
eneralovice;
"Daj mi vranca Vu
e d
enerala,
"to ga ja
e jednom u godini,
[39]
"Kada ide u Tekiju crkvi,
"Opremi ga, kako g' Vu
a sprema,
"Da poigram preko Njemadije;
"I daj mene od zlata karuce,
"I u njima dvanaest vranaca,
"to ih pre
e Vu
a d
enerale,
"Kada ide od Be
a esaru,
"Da m' odnesu staroga Toplicu.
"Daj mi ruho Vue d
enerala,
"to ga nosi o vaskrseniju,
"Da obu
em mojega Toplicu."
Sve mu dade d
eneralovica,
I svakome hiljadu dukata,
to
e piti vino do Prilipa,
Pa odo
e bijelu Prilipu.
Lijepo ih do
ekao Marko.
Pusti Marko Vu
e d
enerala,
I njegova sina Velimira,
I dade mu mloge pratioce
Do njegova grada Varadina.
A vojvode dijeli
e blago,
Pa se rujna nakiti
e vina,
I u b'jelo izljubi
e lice,
Svaki Marka u bijelu ruku,
Pa odo
e svaki svome dvoru.
36)Jedni pjevaju: Pera Latinina.
37) Koji Srbi govore dijete, oni u ovakvijem dogaajima vole kazati dite nego dete! Tako
se u pjesmama mo
e
uti i lipo mjesto lijepo, bilo mjesto bijelo i t. d.
38) U drugoj pjesmi, koja je upravo kao poetak ovoj, pjeva se, da je otac Toplice Milana
bio od prije zatvoren u Varadinu, pa su ova trojica bili oti
li, da ga otmu, te i njih (po
to
su razbili kapiju i u
li u grad) nekako uvatio Vu
a d
eneral.

39) Tekija je crkvica izmeu Varadina i Karlovaca, a ja sam ovu pjesmu pisao u
Karlovcima od Podrugovia: da li je on pak prije znao za Tekiju, ili ju je tek onda ovdje
umetnuo, to ja upravo ne znam.

Smrt Marka Kraljevi

a.
Poranio Kraljevi
u Marko
U neelju prije jarkog sunca
Pokraj mora Urvinom planinom.
Kada Marko bio uz Urvinu,
Poe njemu arac posrtati,
Posrtati i suze roniti.
To je Marku vrlo mu
no bilo,
Pa je Marko arcu govorio:
"Davor', aro, davor' dobro moje!
"Evo ima sto i
eset ljeta
"Kako sam se s tobom sastanuo,
"Jomi nigda posrnuo nisi,
"A danas mi po
e posrtati,
"Posrtati i suze roniti:
"Neka Bog zna, dobro biti ne e,
"Ho
e jednom biti prema glavi,
"Jali mojoj, jali prema tvojoj."
To je Marko u rije
i bio,
Kli
e vila s Urvine planine,
Te doziva Kraljevi
a Marka:
"Pobratime, Kraljevi
u Marko!
"Znade
, brate,
to ti konj posre?
"ali arac tebe gospodara,
"Jer ete se brzo rastanuti."
Ali Marko vili progovara:
"B'jela vilo, grlo te boljelo!
"Kako bih se sa arcem rastao,
"Kad sam pro
'o zemlju i gradove,
"I obi
'o Istok do Zapada,
"Ta od arca boljeg konja nema,
"Nit' nada mnom boljega junaka?
"Ne mislim se sa arcem rastati
"Dok je moje na ramenu glave."
Al' mu b'jela odgovara vila:
"Pobratime, Kraljevi
u Marko!
"Tebe nitko arca otet' ne e,
"Nit' ti mo
eumrijeti, Marko,
"Od junaka ni od o
tre sablje,
"Od topuza ni od bojna koplja,
"Ti s' ne bojina zemlji junaka;
"Ve
e
, bolan, umrijeti, Marko,
"ja od Boga od starog krvnika
"Ako l' mi se vjerovata ne
e
,
"Kada budevisu na planinu,

"Pogledaes desna na lijevo,

"Opazi
edvije tanke jele,
"Svu su goru vrhom nadvisile,
"Zelenijem listom za
inile,
"Meu njima bunar voda ima,
"One ho
earca okrenuti,
"S konja Sja
i, za jelu ga sve
i,
"Nadnesi se nad bunar nad vodu,
"Te
esvoje ogledati lice,
"Pa eviet, kad
eumrijeti."
To je Marko poslu
ao vile,
Kad je bio visu na planinu,
Pogledao s desna na lijevo,
Opazio dvije tanke jele,
Svu su goru vrhom nadvisile,
Zelenijem listom za
inile;
One Marko okrenuo arca,
S njega sjao, za jelu ga svezo,
Nadnese se nad bunar nad vodu,
Nad vodom je lice ogledao;
A kad Marko lice ogledao,
Vie Marko, kad e umrijeti,
Suze proli, pa je govorio:
"La
iv sv'jete, moj lijepi cv'jete'
"Ljep ti bje
e, ja za malo hodah!
"Ta za malo, tri stotin' godina!
"Zeman doe, da sv'jetom prom'jenim
Pa povadi Kraljevi
u Marko,
Pa povadi sablju od pojasa,
I on doe do konja arina,
Sabljom arcu osijee glavu,
Da mu arac Turkom ne dopadne,
Da Turcima ne
ini izmeta,
Da ne nosi vode ni uguma;
A kad Marko posije
e arca,
arca konja svoga ukopao,
Bolje arca, neg' brata Andriju,
Britku sablju prebi na
etvero,
Da mu sablja Turkom ne dopadne,
Da se Turci njome ne ponose,
to je njima ostalo od Marka,
Da ri

anluk Marka ne prokune

A kad Marko britku prebi sablju,
bojno koplje slomi na sedmero,
Pa ga baci u jelove grane;
Uze Marko perna buzdovana,

Uze njega u desnicu ruku,

Pa ga baci s Urvine planine
A u sinje u debelo more,
Pa topuzu Marko besjedio:
"Kad moj topuz iz mora izi
'o,
"Onda 'vaki etipostanuo!"
Kada Marko saktisa oru
je,
Onda tre divit od pojasa,
A iz d
epa knjige bez jazije,
Knjigu pi
e Kraljeviu Marko:
"Kogodoe Urvinom planinom
"Meu jele studenu bunaru,
"Te zate
e one deli:Marka,
"Neka znade da je mrtav Marko;
"Kod Marka su tri
emera blaga,
"Kakva blaga? Sve
uta dukata,
"Jedan
u mu
emer halaliti,
"to e moje t'jelo ukopati,
"Drugi
emer nek se crkve krase,
"Tre
i emer kljastu i slijepu,
"Nek slijepi po svijetu hode,
"Nek pjevaju i spominju Marka."
Kada Marko knjigu nakitio,
Knjigu vr
e na jelovu granu
Otkuda je s puta na pogledu;
Zlatan divit u bunar bacio;
Skide Marko zelenu dolamu,
Prostrije je pod jelom po travi,
Prekrsti se, sjede na dolamu,
Samur:kalpak nad oi nama
e,
Dolje le
e, gore ne ustade.
Mrtav Marko kraj bunara bio
Od dan' do dan' neeljicu dana,
Kogoproe drumom
irokijem,
Te opazi Kraljevi
a Marka,
Svako misli, da tu spava Marko,
Oko njega daleko oblazi,
Jer se boji, da ga ne probudi.
e je sre
a, tu je i nesre
a,
e nesre
a, tu i sre
e ima:
A sva dobra sre
a iznijela
Igumana Svetogorca Vasa
Od bijele crkve Vilindara
Sa svojijem akom Isaijom;
Kad iguman opazio Marka,
Na
akona desnom rukom ma
e:

"Lak
e, sinko, da ga ne probudi
,
"Jer je Marko iza sna zlovoljan,
"Pa nas mo
e oba pogubiti."
Glede
' kale kako Marko spava
Vi
e Marka knjigu opazio,
Prema sebe knjigu prou
io,
Knjiga ka
e, da je mrtav Marko.
Onda kale konja odsjednuo,
Pa privati za deliju Marka,
Al' se Marko davno prestavio.
Proli suze proiguman Vaso,
Jer je njemu vrlo
ao Marka;
Otpasa mu tri
emera blaga,
Otpasuje, sebe pripasuje.
Misli misli proiguman Vaso,
e bi mrtva saranio Marka,
Misli misli, sve na jedno smisli:
Mrtva Marka na svog konja vr
e,
Pa ga snese moru na jaliju,
S mrtvim Markom sjede na galiju,
Odveze ga pravo Svetoj gori,
Izveze ga pod Vilindar crkvu,
Unese ga u Vilindar crkvu,
ata Marku,
to samrtnu treba,
Na zemlji mu t'jelo opojao,
Nasred b'jele crkve Vilindara
One starac ukopao Marka,
Biljege mu nikakve ne vr
e,
Da se Marku za grob ne raznade,
Da se njemu du
mani ne svete.