Lorna Byrne Stube Prema Nebu PDF

GIGA
Lorna Byrne Stube prema nebu
Lorna Byrne
STUBE PREMA NEBU
Naslov izvornika: STAIRWAYS TO HEAVEN
GIGA
Sadraj
Posveta i zahvale ............................................................................................................................3
1 Moji prijatelji, drubenici i u itelji ...................................................................................................5
2 Elijahovo se proro anstvo ostvaruje ..............................................................................................8
3 Naricaju i pla ............................................................................................................................ 11
4 Ljubaznost an ela ...................................................................................................................... 16
5 Odlu ila sam preseliti se ............................................................................................................. 20
6 Boja knjinica............................................................................................................................ 22
7 Dodiruje me kia ......................................................................................................................... 28
8 An elovo stopalo osvjetljava put ................................................................................................. 34
9 Boi u sjeniku ........................................................................................................................... 41
10 Svjedo
i ro enju ................................................................................................................... 44
11 Meganina prva pri est .............................................................................................................. 47
12 Zatreperilo je svjetlo nade ......................................................................................................... 50
13 Nahrupila sam kroz vrata .......................................................................................................... 54
14 Poznanstvo s dva duha............................................................................................................. 56
15 Povratak u prolost ................................................................................................................... 59
16 Hodanje prolazom .................................................................................................................... 63
17 Ja sam bila njihova vratarica ..................................................................................................... 66
18 Tragedija se razvija................................................................................................................... 71
19 Ispri ala sam Joeu i ocu o duhovima ........................................................................................ 74
20 U ku i je odrana misa.............................................................................................................. 77
21 Posljednje putovanje................................................................................................................. 80
22 Netko tko e ti pomo i .............................................................................................................. 84
23 Pronalaenje Marka .................................................................................................................. 87
24 Uske stube prema nebu ............................................................................................................ 92
25 An eli ameri kog okupljanja ..................................................................................................... 95
26 An eli slave sa mnom ............................................................................................................... 98
27 Hodo a e u Meku ................................................................................................................. 100
28 Svjetle e bebe ........................................................................................................................ 103
29 Atavist iz budu nosti ............................................................................................................... 108
30 Odgovaranje na pitanja ljudi.................................................................................................... 112
31 Dje ak u ijoj dui prebiva an eo ............................................................................................ 115
32 Jimazen.................................................................................................................................. 118
33 Reinkarnacija.......................................................................................................................... 122
34 An eli naroda ......................................................................................................................... 131
35 Sotonini pomaga i .................................................................................................................. 134
36 Svi moramo odigrati svoju ulogu ............................................................................................. 136
Dodatak - Molitva an ela iscjelitelja ............................................................................................. 139
2
http://www.balkandownload.org
GIGA
Posveta i zahvale
Posve ujem ovu knjigu svima koji su sluali
Boga i an ele i ostavili svoj trag
An eli su mi ve kao djetetu rekli da u postati uspjena spisateljica i svijetom iriti
poruku Boga i an ela. Obi avala sam im se smijati i govoriti kako, uzevi u obzir da jedva
znam pisati i itati, nije vjerojatno da e se to dogoditi, ali uvijek bi me uvjeravali da e biti
poslana pomo . Ta je pomo stigla u liku Jean Callanan i uz njezinu pomo i podrku ono
to su mi an eli prorekli postalo je stvarnost. Svaki dan zahvaljujem Bogu na Jean. Bez njezine stru nosti, napornog rada, kreativnosti i sposobnosti da se povee s ljudima diljem svijeta
ne bih uspjela ostvariti to to sam postigla. Zahvaljujem joj i na dobrom smislu za humor, na
strpljivosti - koju sam katkad stavljala na kunju - i na njezinu prijateljstvu.
Oduevljena sam to su Bog i an eli u moj ivot doveli Marka Bootha - ne samo da
bude moj izdava nego i prijatelj. Mark preda me neprestano postavlja izazove u obliku
pitanja: pretpostavljam da ima mnogo stvari koje ljudi znaju, ali Mark me nikada ne pusti
oti i, a da od mene ne dobije puno objanjenje. Neprestano me obasipa pitanjima - od kojih na
mnoga nikada nisam ni pomislila - a to volim. Markova velika i iskrena znatielja, zanimanje
i oduevljenje produbili su i zna ajno poboljali ovu knjigu na vie na ina. Mark je bio moj
junak jo otkada sam po ela dijeliti svoja iskustva s drugim ljudima i na tome sam mu duboko
zahvalna.
Zahvaljujem Charlotte Haycock na njezinoj neumornoj podrci - njezina u inkovitost i
strpljenje u trenucima velikog pritiska u inili su da je rad s njom bio pravo veselje.
Zahvaljujem i ostatku ekipe Coroneta i Hoder & Soughtona koji upoznajem polako, ali
sigurno. Njihov entuzijazam i stru nost su me zadivili i jedva ekam da ih bolje upoznam.
Naro ito zahvaljujem Kerry Hood te Lucy Hale i njezinoj ekipi iz odjela prodaje te sjajnoj
ekipi u Hachetteu u Irskoj. Voljela bih zahvaliti i Alice Wright koja je obavila sjajan posao
osmiljavaju i ovu naslovnicu.
Mnogi su ljudi posluali svoje an ele i odigrali svoju ulogu u pronoenju poruke koju
sam irila jer su me to zamolili Bog i an eli. Zapravo, ima toliko ljudi koje bih trebala
spomenuti - a mnogi su od njih odigrali svoju ulogu, koju ja ne poznajem. No moram
zahvaliti Eoin MacHale koja je vrlo velikoduno izradila i odravala moju mrenu stranicu i
koja je imala klju nu ulogu u produciranju raznih videa; Jennifer Hill Robenalt koja je
pomogla oko svega u Americi, Stefanie Diaz iz tvrtke Sanford J. Gre-enburger Associates iz
New Yorka koja je obavila sjajan posao na polju me unarodnih autorskih prava; Stephenu
Mallaghanu, izvrsnom promicatelju mene i an ela. Zahvaljujem i Paulu Wallaceu, Finoli
Bruton, Mags Carty i Suzy Button.
Ovdje moram zahvaliti i tisu ama itatelja koji su usmenom predajom irili poruku
nade an ela. Upoznala sam tek mali broj tih ljudi, ali svaki se dan molim za one koji sluaju
svoje an ele i obavljaju svoj dio posla.
Posljednje su mi tri godine bile uurbane i izazovne na mnogo na ina. Bilo bi mnogo
vie problema bez velike podrke prijatelja koji su, iako nisu izravno radili na knjizi, moj
ivot u inili lakim. Stoga bih voljela zahvaliti Brianu Kellyju na njegovu prijateljstvu i
podrci; Catherine i Johnu Kerrigan; Johnu Cartyju; Michaelu i Angeli Lennon; Manolu
Linku i Sally White. Obitelji Mallaghan zahvaljujem zbog njihove ljubaznosti, prijateljstva i
tople dobrodolice kojom su prihvatili mene i moju k er. Hvala i mojem zetu Brendanu
Mackeyu koji me nasmijava i prua mi golemu pomo .
3
GIGA
Zahvaljujem i Kathleen Deniff, njezinoj k eri Catherine i cijeloj njihovoj obitelji na

prijateljstvu i ljubaznosti koje su mi iskazali.
Svatko tko pro ita ovu knjigu znat e da sam majka tinejderice. Ne bih bila u stanju
initi sve to to sam u inila bez pomo i moje starije djece. Moja najstarija k i bila je poput
druge majke toj mojoj tinejderici, a moja su dva sina uskakala kad god je to bilo mogu e da
ispune provaliju koju je za sobom ostavio njihov otac. Duboko sam im zahvalna na podrci.
Zahvaljujem svojoj djeci to su mi bili tako dobri prijatelji i pruili mi toliko ljubavi.
Oduevljena sam i zbog toga to je nedavno obitelj blagoslovljena prvim unukom.
Zahvaljujem svojoj najmla oj k eri. Divim se na inu na koji se nau ila nositi s mojom
odsutno u od ku e ili s injenicom da radim iza zatvorenih vrata. Znam koliko joj je to teko
i da joj strano nedostajem svaki put kad odlazim. I ona meni nedostaje - vrlo mi je
dragocjena.
4
GIGA

1
Moji prijatelji, drubenici i u itelji
Jedan se an eo pojavio izme u drve a, a svjetlo koje ga je okruivalo bivalo je sve

sjajnije i sjajnije. An eo je imao ljudski oblik. Bio je visok i elegantan. Bio je ozaren.
Njegovo je lice bilo zlatne boje, a o i su mu blistale svjetlom kakvim bi blistali biseri koje
obasjava svjetlost. Odje a na njemu bila je nabrana, ali dok se kretao nije se pomaknuo
nijedan nabor. Oko struka mu je bila omotana zlatna lenta, a oko vrata je visjela ogrlica od
okruglih, zlatnih karika s ijeg je kraja visio veliki, zeleni safir. Kao ni ostalim an elima,
stopala mu nisu dodirivala tlo. Bio je okruen zlatnim pticama u letu, a na tlu oko njega bile
su vrane i avke i sve vrste malih ptica, uklju uju i crvenda e, vrapce, zebe i sjenice.
Iznenada je iz safira eksplodiralo svjetlo s nevjerojatnim zrakama svjetla i energije
koje su ispaljene letjele u svim smjerovima. U isto su se vrijeme male ptice podignule od tla
lete i prema an elu. Uletjele su u zrake smaragdno-zelenog safira i napokon i u sam safir.
Tada su ptice nestale.
An eo je hodao prema meni, rairio je svoja krila i njeno ih pomicao. Bila su golema
i nevjerojatno lijepa. Vidjela sam svako pojedina no savreno pero. Razlikovala su se
veli inom.
Sva su pera bila bijela. Sa svakog se odraavala nijansa zlatnoga. An eli nemaju
uvijek krila. Njihova krila ne odaju uvijek dojam da su sastavljena od perja. Znala sam da je
taj an eo druk iji. Jer, to je bio Pti ji an eo. Posljednji put sam ga vidjela nedugo prije no to
je umro moj suprug Joe. Joe je umro prije samo nekoliko mjeseci i uasno mi je nedostajao.
Bila sam uzbu ena to vidim Pti jeg an ela. Znala sam da me doao utjeiti dok sam sama
sjedila na panju u umi blizu svojega doma.
Pti ji an eo je kleknuo pred mene i obavio me svojim velikim krilima. Osje ala sam
dodir njegovih krila na svojem tijelu. Dok sam sjedila tako uukana, privijena uz Pti jeg
an ela, osjetila sam se smirenom. apnula sam mu: Hvala ti to si me doao utjeiti.
Odvratio mi je ap i: Svaki put kad vidi pticu, elim da pomisli na mene i
nasmijei se. Osjetila sam kako Pti ji an eo polagano rasklapa svoja krila. Poloio je ruku
pod moju bradu i podignuo mi glavu; njegove su mi se o i smijeile osvijetljene velikom
njeno u i ljubavlju, a lice mu je sjajilo zlatom. Nije bilo potrebe za novim rije ima.
Pti ji je an eo polagano, putaju i moju ruku ustao i rekao mi zbogom. Udaljavao se
prema umi i bivao je sve ve i i ve i, a njegova su se krila jo jedanput rairila. Krila su se
pokrenula udaraju i brzo i glatko, u ritmu koji je zvu ao poput bubnjeva. Poletio je prema
gore, a onda je zastao i po eo lebdjeti. Podru je zra e svjetlosti koje je sjajilo oko njega
bilo je puno ptica. Tada je Pti ji an eo zajedno sa svim pticama nestao u svjetlu.
Ja cijelo vrijeme vidim an ele. Ne mogu se sjetiti nijednog trenutka u kojem nisam
vidjela an ele. Od kada sam nakon svojega ro enja otvorila o i oni su bili tu - iako tada nisam
znala da su to an eli. Dok sam kao beba leala u kolijevci, vi ala sam ih oko moje majke.
Igrala sam se pokuavaju i ih uloviti, ali to mi nikada nije uspjelo. Vidim ih jasno, kao to
vidim svoju k er koja mi sjedi preko puta za kuhinjskim stolom i razgovaram s njima kao to
razgovaram s drugim ljudima, ali mogu komunicirati s njima i bez rije i. Nije bilo dana u
kojem nisam vi ala an ele. Vidjeti ih bilo mi je najprirodnije na svijetu. An eli su moji
najbolji prijatelji i drubenici. Dok sam bila malena, an eli su mi rekli da bih trebala tajiti
injenicu da ih vi am, pa to nisam rekla ak ni svojim roditeljima, bra i i sestrama. Ne znam
zato me Bog odabrao. Ne mislim da sam bolja od bilo koga drugoga. Zapravo, dok sam bila
dijete, lije nici su rekli mojim roditeljima da sam zaostala. Sasvim je sigurno da nisam
5
GIGA
savrena. Ja sam samo obi na osoba, koja osim toga ima i problema s u enjem. Ali On me
jest odabrao i poslao je svoje an ele da me podu e. Kada ugledam nekoga an ela, poelim
stati i zuriti. Tada osje am da sam u prisutnosti goleme mo i.
U mojem su djetinjstvu an eli, kako bih ih lake prihvatila, uglavnom poprimali
ljudski oblik. Sada to vie nije nuno. An eli koje vi am nemaju uvijek krila, ali kada ih
imaju, katkad me zadivljuju svojim oblikom. Ponekad su poput plamenja, a ipak imaju oblik i
vrsto u. Krila nekih an ela imaju perje, poput krila Pti jeg an ela.
Kada an eli imaju ljudski oblik - s krilima ili bez njih
- o i su im jedna od najupe atljiviih zna ajki.
An eoske o i nisu poput ljudskih. Toliko su mnogo vie ive, toliko pune ivota,
svjetla i ljubavi. Kao da sadre bit samoga ivota. Njihov me sjaj potpuno ispuni.
Nikada nisam vidjela da stopala an ela doista dodiruju tlo; kada vidim nekoga od njih
da hoda prema meni, vidim neto nalik energetskom jastuku izme u tla i njihovih stopala.
Svako ljudsko bi e ima svojega an ela uvara, bez obzira na vjeru te osobe, njezinu
nacionalnost, boju koe - ak i kada nisu religiozni i ne vjeruju ni u to. Nikada u ivotu
nisam vidjela ljudsko bi e koje nema an ela uvara. Zato, vjerovali vi ili ne, imate svojega
an ela uvara koji vam pokuava pomo i. Va an eo je dar od Boga.
An ele uvare vidim kao stupove svjetla visoke tridesetak centimetara, nekoliko
koraka udaljene iza svake osobe. Ponekad an eo uvar zbog mene rasklopi to svjetlo i pokae
mi svoje ljudsko obli je - vrlo lijepo, savreno ljudsko obli je. To se ve inom doga a kada
sam vani. An eli nisu ni mukog ni enskog spola - ali ponekad e poprimiti oblik ene ili
mukarca. Katkad an eli koji mi se pokazuju imaju krila, katkad nemaju. Ve inom vidim
samo svjetlost tih an ela uvara. Bilo bi mi previe i ne bih mogla ivjeti obi nim ivotom
kada bi neprestano ra-sklapali svoje svjetlo da ih mogu vidjeti.
Va an eo uvar vas nikada ne naputa: on je s vama jo od prije vaeg ro enja i uz
vas je i nakon vae smrti. Taj an eo uvar je tu da vam pomogne. Va vas an eo uvar voli.
Vi ste njemu dragocjeni. Vi ste vaem an elu najvanija osoba na ovome svijetu. Va an eo
uvar za vas mora u initi sve to moe.
Va an eo uvar je vratar na ulazu u vau duu i moe u nju pustiti druge an ele. Na
primjer an ele u itelje koji su stru njaci za odre ene teme. Postoji an eo u itelj za svakoga
pod suncem, pa se nikada nemojte bojati zamoliti nekoga od njih za pomo . An eli su moji
prijatelji, moji drubenici i moji u itelji - a postoje neki koji su esto uz mene, posebno an eo
Mihael, an eo Hosus i an eo Elijah.
An eo Mihael je zapravo arhan eo Mihael, ali ja to nisam znala kada sam ga, kao
malena, prvi put ugledala. On je an eo koji je naj e e uz mene - osim mojega an ela uvara
o kojem su mi zabranili govoriti. An eo Mihael mi se uvijek pojavljuje u obliku pristala
mukarca. Njegova se starosna dob mijenja, ali uvijek je tu negdje izme u dvadesete i
etrdesete.
An eo Hosus prvi put mi se prikazao kada sam bila kolarka; javlja se u obliku
staromodnog u itelja ogrnutog plastom koji na glavi nosi eir udnog oblika. Pun je znanja i
mudrosti i ponekad je vrlo ozbiljan, ali me sjajno zna oraspoloiti. Ulijeva mi samopouzdanje.
Po eo je prije svih tih godina u koli kad sam se osje ala vrlo glupom i kao da ne pripadam u
tu sredinu, a pomae mi i sada, dok piem i dajem intervjue.
An eo Elijah javlja se u presudnim trenucima mojega osobnog ivota. Elijah se uvijek
javlja u istom obliku, vrlo je visok i kran, boje hr e i jantara. Posjeduje mo nu snagu, zna se
poteno razljutiti i ini se da je uvijek u pokretu. Daje mi mo i snagu da se borim u ivotu. S
an elima Mihaelom i Hosusom avrljam o svakodnevici, ali ne i s Elijahom.
Ponekad mi pokau ljudske due i kada se to dogodi, osje am se vrlo povlatenom.
Dua smjetena u tijelu ispunjavaju i ga potpuno kre e se prema naprijed. Ve ina dua
6
GIGA
ostaje u fizi kom tijelu tijekom spavanja, ali u posebnim se prigodama mogu lagano
pomaknuti izvan tijela. Dua kakva se pokazuje meni nalikuje osobi u kojoj prebiva. No nije
istovjetna s njom, nema potpuno iste zna ajke i ini se kao da je osoba fizi ki savrena. Kada
mi pokau duu koja to radi, ispuni me velika radost i mir te sigurnost da se Bog brine o
svemu.
Svaki dan vidim i duhove, duhove ljudi koji su umrli i otili u Raj. Ljudi ponekad
misle da prisutnost duhova zna i da neto nije u redu. To op enito govore i nije tako. Duhovi
se esto vra aju samo zbog radosti to su na neko vrijeme ponovno na ovome svijetu. Kada
sam bila mala obi avala sam se igrati s duhom mojega brata Christophera koji je umro prije
mojega ro enja. Christopher mi je pomogao da shvatim razliku izme u duhova i an ela.
Ponekad e netko svoju preminulu baku nazvati an elom. Iako je moda bakin an eo uvar
dopustio da njezin duh bude s tom osobom kako bi je savjetovala i pruila joj podrku, baka te
osobe nije an eo. Nijedna osoba koja je ivjela na zemlji ne postaje an eo.
7
GIGA

2.
Elijahovo se proro anstvo ostvaruje
An ela Elijaha upoznala sam kada mi je bilo deset godina. Stajala sam pokraj rijeke;
pecala sa svojim ocem i odlutala. An eo Elijah preao je preko rijeke do mjesta na kojem sam
stajala. Nikada ranije nisam vidjela an ela kako hoda po vodi i to me zadivilo. Dao mi je
jednu viziju - kao da je odmaknuo zastore. Pokazao mi je zgodnog mladi a koji hoda ulicom
obrubljenom drvoredom. Dok sam gledala, an eo Elijah mi je rekao da u se zaljubiti u tog
mladi a ije je ime bilo Joe, da emo se vjen ati i dobiti djecu, ali da e se Joe razboljeti i da
ne emo ostarjeti zajedno.
Zamjerila sam an elu Elijahu to mi je to tada rekao. Imala sam samo deset godina i
inilo mi se vrlo nepoteno to mi je rekao da ne emo ostarjeti zajedno. Dogodilo se upravo
kao to je an eo Elijah rekao. Joe se prijavio za posao na benzinskoj postaji mojega oca - gdje
sam i ja radila - i mi smo se zaljubili jedno u drugo, kupili ku icu u Maynoothu i vjen ali se.
ak i prije no to smo se vjen ali, Joevo se zdravlje po elo pogoravati, ispo etka jedva
primjetno. Obi avala sam tada preklinjati Boga i an ele da ga ozdrave, a onda sam im
zamjerala to su dopustili da se to dogodi.
Nakon to smo se vjen ali, zaredali su se jedan zdravstveni problem za drugim. S
vremenom je postao dijabeti ar, a onda je dijabetes utjecao na njegovo srce zbog ega je
poduzeta operacija srca.
Posljednjih deset godina svojega ivota ve inom je bio vezan uz krevet. Prije svojega
kraja pretrpio je mnoge modane udare. Usprkos Joeovoj bolesti bili smo sretni zajedno i
imali smo etvero djece: Christophera, Owena, Ruth i najmla u Megan. Joe je umro kod ku e
26. oujka 2000. ujutro, odravi obe anje da e doivjeti Ruthin i moj ro endan dan ranije.
Bilo mu je samo etrdeset i sedam godina. Naem najmla em djetetu bile su samo etiri.
U tim posljednjim tjednima Joeova ivota promatrala sam kako su, dok je sjedio u
svojem naslonja u, an eli omatali duhovni pokriva oko njega. Pokriva je bio svijetao i
nalikovao je pamu noj vuni. Popravljali su ga oko njega. An eli su se prema njemu odnosili s
mnogo ljubavi i njenosti. Vidjela sam da pokuavaju pomo i njegovu tijelu da ga manje boli,
da mu olakaju bol. Svako malo Joe se borio da ustane iz naslonja a, inzistiraju i na tome da
moe sam i da mu ne moram pomo i. Promatrala sam kako mu an eli pomau da sjedne,
kako hodaju s njim, pomau mu da odri ravnoteu dok je ulazio u spava u sobu ili
kupaonicu, paze i da ne padne. Ponekad je to izgledalo smijeno pa bih se nasmijeila.
Usprkos pomo i koju su mu pruali an eli, uvijek bih ustala i slijedila Joa. Ponekad bi se
an eli okrenuli prema meni i rekli da je sve u redu, da oni to mogu u initi. Jednom prigodom
Joeov an eo uvar rekao mi je da je vrlo vano da Joe zadri svoje dostojanstvo.
Prije negoli je Joe umro, mnogo sam se puta tijekom no i probudila i okrenula prema
Joeu da provjerim je li dobro. Znala sam da e vrlo skoro an eli uzeti njegovu duu. Joeov
prelijepi an eo uvar koji je volio Joea i njeno se brinuo o njemu tijekom cijelog njegova
ivota i naro ito proteklih nekoliko godina, nije vie bio uz Joea na uobi ajen na in.
Njegov an eo uvar, koji je sjajio nevjerojatno jarkom svjetlo u, isijavaju i je
prolazio kroz Joeovo tijelo i drao je njegovu duu. Kada sam se prvi put probudila, Joe-ov mi
je an eo uvar rekao da ne smijem dodirivati Joea kako ga ne bih uznemirila. Samo bih ga
promatrala sa suzama u o ima, a onda bi mi njegov an eo uvar rekao neka se vratim na
spavanje i odmah bih zaspala. Oprilike sat vremena kasnije opet bih se probudila. Posljednji
me put u sedam toga jutra probudio arhan eo Mihael. Joe vie nije disao. Njegova se dua,
izgledaju i tako savreno i prelijepo, u pratnji svojega an ela uvara, ve kretala prema
8
GIGA
predivnom svjetlu, na cesti prema raju. eljela sam viknuti: Joe, vrati mi se! Trebam te!
ajni ki sam eljela zamoliti Boga da dopusti Joeu da ostane, ali znala sam da ne
mogu to u initi, da e odgovor biti ne. Arhan eo Mihael je dotaknuo moje usne i nisam
mogla govoriti. Soba je bila puna an ela. Bili su tu moji posebni an eli, moji prijatelji i
itelji, ali to nije bila utjeha. Suze su curile niz moje obraze. Osje ala sam se potpuno
obamrlom dre i Joeovo tijelo u naru ju. Osjetila sam da an eo Mihael stavlja na mene
duhovni ogrta i ap e mi u uhu, govore i mi da pozovem djecu i Hitnu pomo .
Iako moda i znate da e netko vama drag umrijeti, ak i ako je jako bolestan, to nije
nikakva utjeha. Bila sam slomljena, potpuno unitena, a sve je bilo jo gore kada sam vidjela
bol i tugu svoje djece. Pokuavali su me utjeiti, a ja sam pokuavala utjeiti njih. To to smo
bili okrueni an elima nije inilo nikakvu razliku.
Lije nici Hitne pomo i uzalud su pokuavali oivjeti Joea. Tresu i se u oku, stajala
sam i promatrala kako o ajni ki pokuavaju oivjeti Joea.
Stalno su govorili: Ovo ne pali. Naposljetku su ga u o aju podignuli na pokriva ,
unijeli u vozilo Hitne pomo i i pourili s njim u bolnicu. Christopher i ja u taksiju smo
slijedili Hitnu. Owen je ostao kod ku e s Megan koja je jo uvijek spavala ne znaju i to se
dogodilo njezinu ocu.
U bolnici su Christophera i mene smjestili u malu prostoriju. Povremeno bih na
trenutak ugledala Christopherova an ela uvara obavijenog oko njega kako ga tjei. An eo
Mihael cijelo je vrijeme drao moju ruku. Vrijeme je prolazilo, no nisam imala pojma koliko
dugo ve sjedimo tamo. Otvorila su se vrata, ula je lije nica i rekla nam ono to sam ve
znala. Joe je umro. Rekla je da joj je jako ao. Nita nisu mogli u initi.
Ne sje am se kako smo stigli ku i. Sjedili smo skrhani oko kuhinjskog stola piju i aj,
ali to nam nije prualo utjehu. Megan je sjedila na mojem koljenu neprestano jecaju i: elim
vidjeti svojega tatu. Kada joj je toga jutra otac umro, Megan je vrsto spavala. Nije ju
probudila ni guva koju su izazvali bolni ari. Znam da joj njezin an eo uvar nije dopustio da
se probudi. Bile su joj samo etiri godine i nije mogla shvatiti to se dogodilo, nije razumjela
da je njezin tata otiao na nebo.
Sje am se da sam se u jednom trenutku toga dana pitala gdje je Megan, da sam je
otila traiti i da sam je pronala pod pokriva ima na krevetu njezina oca; njezin je an eo
uvar bio sagnut nad njom, tjee i je i umiruju i. U drugom se jednom trenutku toga dana
okrenula prema meni, bijesna to je toga jutra nisam probudila.
Ljudi su neprestano navra ali u ku u izraavaju i su ut. Sa starijom sam djecom
raspravljala o tome bismo li trebali Joeovo tijelo dovesti ku i prije sprovoda ili bismo ga
trebali izloiti u mrtva nici u Maynoothu.
Zbog Megan smo zaklju ili da bi bilo najbolje da bude u mrtva nici pa je Christopher
nazvao pogrebnika i dogovorio sve detalje. Kad sam ula u mrtva nicu, na sredini prostorije
vidjela sam Joeov otvoreni lijes. Osjetila sam olakanje i razgovarala s an elima bez rije i,
zahvaljuju i im to nisu ostavili Joea samoga. Znam da je u lijesu bilo samo Joeovo ljudsko
tijelo, ali ipak sam bila zahvalna an elima zbog te male utjehe.
Premda sam znala da je Joeova dua jo uvijek iva i da je otila na nebo u pratnji
njegova an ela uvara, bila sam slomljena. Znala sam da je sa svojom obitelji, s mojim ocem i
prijateljima koji su preminuli prije njega. Znala sam da umire samo nae ljudsko tijelo.
ivimo i dalje zato to imamo duu. Usprkos tome to sam sve to znala i vjerovala, ipak sam
bila otupjela od tuge.
Owen je podignuo Megan uvis pa je pogledala Joea. Kada je to u inila, na trenutak mi
se rasklopilo svjetlo Meganina an ela uvara i rekao mi je bez rije i: Megan ne razumije
sasvim da je njezin tata otiao na nebo. Megan je hodala po prostoriji dok smo mi ostali u
tiini stajali i gledali u Joea. Ruth je rekla da izgleda jako smireno.
Kada smo se vratili ku i, dje aci i Ruth upitali su Megan bi li voljela staviti dar u o ev
9
GIGA
lijes prije no to ga sljede eg dana odnesu u crkvu. Otila je u svoju spava u sobu i nacrtala
sliku za svojega oca.
Kasno sljede eg poslijepodneva otili smo u mrtva nicu. To je bio posljednji put da
smo vidjeli Joeovo tijelo prije no to je lijes zatvoren. Pogrebnik je ve bio tamo.
Prostorija je bila puna an ela, a svjetlo koje je sjalo iza svakoga mojeg djeteta
rasklopilo se pokazuju i njihove an ele uvare. No to je bila slaba utjeha. Osje ala sam se
obamrlom i znala sam da se tako osje aju i moja djeca. Pokuavali smo biti hrabri jedno zbog
drugoga; posebno zbog Megan. Ruth i ja omotale smo Joeovu krunicu oko njegovih ruku,
Megan je stajala na vrhovima prstiju i jednom se rukom drala za lijes kako bi mogla
promatrati o evo tijelo. Sliku koju je nacrtala i svojega omiljenog utog plianog medvjedi a
paljivo je stavila pokraj njega. I mi ostali smo poloili svoje darove pokraj njega u lijes:
Christopher - kutiju cigareta i pil igra ih karata - njih su dvojica uvijek voljeli kartati; Owen
svoj nogometni dres
i crveni Liverpoolov al; Ruth je poloila prsten i pismo. Mislila sam da e mi prepu i
srce dok sam promatrala svoju djecu kako se posljednji put oprataju sa svojim ocem i polau
u lijes svoje dragocjene, emocionalne darove. Bili su blijedi; o i su im bile pune suza.
Osje ala sam se bespomo nom, nesposobnom da ih utjeim.
Ve er prije, u krevetu, napisala sam pismo Joeu. Tiho sam jecala da me nitko ne uje.
An eo Mihael je sjedio na krevetu pokraj mene, ali ja sam ga ignorirala. Zatim je zazvao
moje ime i pogledala sam gore u njega, nesposobna da izgovorim ijednu rije . Mihael mi je
dotaknuo ruku i rekao: Poslat u ovo pismo Joeu na nebo. Stavila sam svoje pismo u lijes
pokraj Joea. An eo Mihael mi je apnuo na uho: Lorna, pobrinut u se da Joe na nebu primi
sve to je poloeno u lijes.
Meni i djeci bilo je teko saznanje da jednom kada lijes bude zatvoren nikada vie
ne emo vidjeti Joeovo fizi ko tijelo. Bilo nam je teko - i znam da je to teko svakome tko je
izgubio nekoga voljenoga.
Pokuajte se sjetiti - kao to ja pokuavam - da va voljeni nije mrtav, da zato to ima
duu ivi zauvijek. Kada do e nae vrijeme da umremo, svi emo se susresti s naim
voljenima i ostavit emo svoje ljudsko tijelo za sobom.
10
GIGA

3
Naricaju i pla
Nakon Joeove smrti ivot mi je bio stresan. Pokuavala sam drati korak, ali to je bilo
jako teko, ak i uz svu podrku Boga i an ela. Tiina u ku i bila bi nepodnoljiva da nije bilo
an ela s kojima sam mogla razgovarati. Gotovo svaki put kada bih bila sama u ku i ili kada bi
Megan spavala posjetili bi me an eli. Bilo je trenutaka u kojima sam im govorila da odu i da
me puste na miru, da ne elim njihovo drutvo. No nikada se nisu udaljavali daleko i tu i tamo
bih na trenutak, kraji kom oka, ugledala nekog od njih.
Megan je uasno nedostajao Joe i mnogo je plakala. Katkad bi mi prila ele i
zagrljaj, govore i da se osje a jako tunom. Jednoga dana dok se Megan igrala svojim
igra kama, a ja bila zaposlena gla aju i odje u, tiho je zaplakala. Prekinula sam s poslom i
podignula sam pogled - soba je bila puna an ela, rasklopilo se svjetlo njezina an ela uvara.
Pogledao me i razgovarali smo bez rije i. Razgovarali smo o boli i tuzi moje male k eri.
Pohitala sam utjeiti Megan. U mojem je zagrljaju po ela glasno jecati. Bio je to pla iz
dubine njezina bi a. Nije bilo sli no ni emu to sam ikada ranije ula - probadaju i, vrite i
zvuk u kojem je jedna nota vrlo dugo odravala isti, visoki ton. Bilo ga je vrlo zastrauju e
sluati. U jednom su trenutku stakla na prozorima po ela podrhtavati i bojala sam se da e
prsnuti.
Viknula sam mole i za pomo an ele. Sve je drugo iznenada utihnulo - osim
Meganina naricaju eg pla a. Moete li zamisliti tiinu u njezinoj beskona nosti, a ipak u toj
tiini uti samo jedan zvuk - glasno tulenje malog djeteta? Dubina njezine tuge bila je gotovo
nepodnoljiva za tako malo bi e. An eli su nas zagrlili. Bile smo okruene jarkim, bijelim
svjetlima. Brzo sam osjetila toplinu i ljubav an ela koji su nas po eli tjeiti. Kada je Megan
utihnula, tiina je postala nepodnoljiva. Svjetla an ela po ela su blijedjeti i soba se polagano
vratila u normalu. Megan je zaspala u mojem naru ju.
Nakon nekog vremena podignula sam je, poloila na kau i njeno je pokrila dekom.
Tiho sam izala iz sobe i zatvorila vrata. Pozvala sam svoje an ele. Mihael je prvi uao, a
slijedili su ga Hosus, Elijah i mnogi drugi. Zavapila sam: to se to upravo dogodilo?
Sjedni, Lorna, rekao je Mihael. Mora se sjetiti da je Megan svojega oca imala uza
se dvadeset etiri sata na dan. On je pokraj nje bio cijelog njezina ivota. O ajni ki joj
nedostaje.
Ho e li opet plakati na taj na in? upitala sam o ajna.
An eo Hosus koji je sjedio pokraj prozora rekao je: Da, ho e. Nadovezao se: Mi to
ne moemo sprije iti!
Zato ne? upitala sam ustavi od stola.
Hosus mi je priao i stao ispred mene. Lorna. To je dio Meganina ivota, dio onoga
kroz to mora pro i u svojem razvoju.
Pogledala sam u Hosusa i druge an ele. Razumijem. Samo teko je gledati njezinu
bol. Promatrala sam je kako otvara vrata spava e sobe i kako sva njezina energija nestaje kada
vidi da joj otac nije tamo i vidim je kako crta sliku i tr i u prednju sobu da mu je pokae,
misle i da e sjediti u naslonja u ispred vatre, gdje je obi avao biti.
Bila sam tuna. Pretpostavljam da je sve to mogu pruiti joj mnogo ljubavi,
nastavila sam. Znam da se an eli zatitnici Christophera, Owena i Ruth jako trude i da
neprestano komuniciraju sa svojim prijateljima, drugim an elima uvarima. Dobivaju veliku
podrku od svojih prijatelja. Ho ete li im zahvaliti u moje ime?
11
GIGA
Naravno da ho emo, rekao je an eo Mihael posegnuvi za mojom rukom i uzevi je

u svoju. Njihovi prijatelji sluaju njihove an ele uvare. An eli su nestali.
Megan je tog rujna krenula u kolu u Maynoothu. Bila je to ista osnovna kola koju je
poha ala i Ruth, pa je ona Megan ispri ala sve o koli i u iteljima. Bila sam oduevljena to
je krenula u kolu, ali sam bila i zabrinuta kako e se nositi sa svime. Ponekad bi iz kole
dola vrlo tuna i uznemirena. Njezini bi mali prijatelji pri ali o stvarima koje su toga vikenda
radili sa svojim roditeljima. Pitali bi Megan kamo je ona toga vikenda ila sa svojm roditeljima. Bilo joj je teko re i svojim prijateljima da joj je otac umro i otiao na nebo. A zatim,
naravno, bilo je i dana kao to je O ev dan kada bi u razredu izra ivali estitke za svoje
eve. Znala sam da je sve to previe za nju i molila sam Boga i an ele za pomo .
An eli su i mene pokuali razvedriti. Jednog hladnog, zimskog jutra vra ala sam se
ku i nakon to sam Megan otpratila u kolu.
Voljela sam hodati pokraj kanala u Maynoothu jer je bilo mirnije nego hodati po cesti.
Uvijek sam voljela taj dio uz kanal, tu je uvijek bilo svata za vidjeti: mnogo pataka i par
labudova koji su se ugnijezdili na otoku usred lu ice koju su izgradili ljudi. Obi no je tamo
bio samo taj jedan par labudova, osim godine u kojoj su imali mlade. Nekih godina ni jedno
mlado ne bi preivjelo. Kada sam toga dana etala onuda, tamo je bio samo jedan par
labudova. Na po etku etnje prema ku i susrela sam nekoliko ljudi, ali hodaju i po uskoj stazi
inilo mi se da je to mjesto samo moje. Kada sam zamaknula za ugao, na kraju luke ugledala
sam mnogo labudova - moda dvadeset. Bila sam iznena ena, ali nisam mnogo razmiljala o
tome. Zatim mi je jedan an eo rekao da stanem.
Izgledalo je kao da se voda u kanalu promijenila i postala je nalik staklu. to se
doga a? upitala sam an ele oko sebe. Gledaj u svjetlo oko an ela, oni sjaje i postaju sve
bjelji. Jedan je labud draesno klizio vodom prema meni. Shvatila sam da ga slijede i ostali,
plivali su jedan za drugim u vijugavom nizu. Pogledala sam ponovno i izgledalo je kao da
oblikuju slovo S. Zadivljeno sam promatrala. Kada je predvodnik stigao do obale, odgegao se
na travu i krenuo prema meni. Pitala sam se to se doga a. Ustuknula sam i stala nasred staze.
Okruili su me. Neki od njih oblikovali su krug oko mene. Bili su mi toliko blizu da su me
gotovo dodirivali. Oko toga kruga labudovi su oblikovali novi krug. Preostala dva labuda
stajala su izvan krugova - jedan iza i jedan ispred mene - kao da su na strai.
Labudovi u krugu istegnuli su svoja tijela i vratove prema nebu pa su bili vii od
mene. Ispruili su svoja mo na krila i njeno su njima leprali. Ispustili su predivan,
melodiozan zvuk i pomicali krila u ritmu svoje pjesme. Bio je to visok, ali blagi zvuk.
Hipnoti an i umiruju i. Bila sam o arana. Usprkos njihovoj veli ini i snazi za koju sam znala
da posjeduju, nisam se ni najmanje bojala. Stajala sam vrlo mirno; bili su mi toliko blizu da
sam se bojala ako se imalo pomaknem da u udariti nekoga od njih, prouzro iti da padne i
ozlijedi se.
Nemam pojma koliko smo tamo stajali, ali onda se pomaknuo labud koji je sprijeda
drao strau, doetao je do obale i uao u vodu, a nakon njega i labudovi iz vanjskog kruga,
poput dostojanstvenih glumaca koji silaze s pozornice. Labudovi iz kruga najblieg meni
otili su posljednji i bilo je zadivljuju e promatrati kako su draesno pognuli svoja tijela ne
dodiruju i me; odstupili su ustranu i krenuli prema vodi. Na kraju su se svi labudovi vratili u
vodu, dostojanstveno klize i po kanalu.
Sve se vratilo u normalu. Zahvalila sam an elima. Bio je to prizor kojeg se sjetim
svaki put kada hodam tim dijelom kanala. An eli su mi pokazivali kako je snana veza
izme u ostalih Bojih stvorenja i ovjeka i jo me jedanput podsjetili na uda ovoga svijeta.
12
GIGA
Jednoga jutra, dok je Megan bila u koli, krenula sam u etnju prema prelijepoj crkvici
nazvanoj Gospina kapelica. Danas ne moete etati tim ulicama jer je tamo previe prometa,
ali tada su bile mirnije - mislim da je toga jutra proao samo jedan automobil. Bilo je ledeno,
hladno jutro, ali nije kiilo i svako malo sunce je provirivalo iza oblaka.
Uivala sam u svjeem zraku i hodaju i sam molila Boga da u ini udo. Mnogo mi je
toga bilo na umu - naravno, posebno Megan, ali i drugi ljudi koji su me proteklih tjedana
posjetili.
Upravo sam zaokrenula ulijevo, stupivi u mirniju ulicu, kada sam ula da netko
zaziva moje ime, a neki mi je glas govorio da pourim. Pogledala sam uz cestu i ugledala
prelijepog an ela. Premda je bila daleko, odmah sam je prepoznala. Stajala je nasred ceste i
izgledala tako lijepo kao da je svjetlost sunca blijetala oko nje. Potr ala sam prema njoj.
Gdje si bila, an ele Elisha? upitala sam kada sam je prepoznala. Nije odgovorila, ali je
hodala pokraj mene. Stale smo na ulazu u polje. Sunce nas je obasjavalo i vie nisam osje ala
hladno u. Samo sam stajala i gledala je kako govori. Nije se promijenila. Prvi put kada mi se
prikazala iskora ila je iz ogledala u zahodu garae u Rathminesu, gdje sam radila. Teko sam
je mogla opisati. Imala je enski oblik, ali izgledala je kao da je sastavljena od prelijepih
svjetlosnih pera.
An eo Elisha je rukom podignula moju bradu, rekavi: Lorna, sje a li se obitelji
Brennan koja te posjetila dok je Joe bio iv? Kimnula sam. Sje a li se ponude bake
Brennan? Ponovno sam kimnula. Bog eli da kae 'da' baki Brennan.
Bila sam okirana. Obitelj Brennan me posjetila prije nekoliko godina, trae i pomo .
Joe je bio vrlo bolestan. Bilo je neobi no to su mi an eli tada rekli da ga upoznam s njima.
An eli su mi rijetko doputali da uklju im Joea. Nije bio sretan to e upoznati
Brennanove jer je bio vrlo bolestan i bilo mu je teko kretati se, ali nagovorila sam ga. Sjeli
smo: Maura Brennan, njezina majka, koju sam uvijek zvala baka Brennan, Maurin suprug i
njihovo etvero djece. Uskoro sam saznala da kod ku e imaju jo djece. Obitelj Brennan
pripremila je i donijela sa sobom hranu za piknik pa smo sjeli za kuhinjski stol, jeli i avrljali.
Prije no to su otili, pozvali su Joea, mene i nae troje djece (Megan tada jo nije bila ro ena)
da za nekoliko tjedana do emo k njima na ve eru.
Nakon to su otili, an eo Hosus mi je rekao: Sprijateljit e se s njima. Odigrat e
vrlo vanu ulogu u tvojoj budu nosti, Lorna. Postat ete dobri prijatelji i to e prijateljstvo biti
vano za obje obitelji. Hosus je bio u pravu - to je bio po etak dugog prijateljstva, jednog od
mojih malobrojnih prijateljstava, jer su me an eli uvijek spre avali da sklapam prijateljstva.
Zapravo ne razumijem zato.
Elisha me pitala sje am li se ponude bake Brennan -naravno da sam se sje ala. Prije
dosta godina otili smo Brennanovima na ve eru i nakon ve ere baka Brennan me odvela da
vidim staru farmersku ku u koju je posjedovala. Ponudila mi je tu ku u na dar. Predloila je
da se u nekom trenutku u budu nosti preselimo tu ivjeti. U to je vrijeme tamo ivio neki
starac, ali toga dana nije bio kod ku e. Baka Brennan nam je rekla da nam ne moe dati ku u
dok je starac tamo, ali kada se odseli, bit e joj drago da je da nama.
Ne bi li bilo lijepo da ivite ovdje u Johnstownu - cestom malo dalje od nas!, rekla
je.
Voljela bih u initi to za tebe i Joea, Lorna. To je obe anje, a ja nikada ne krim svoja
obe anja! Zaljubila sam se u tu staru farmu. Podsjetila me na staru ku u u kojoj sam kao
dijete ivjela u Old Kilmainhamu. Krov je bio uplji, ali jo ga se uvijek sje am s njeno u.
Moda zbog toga prvog mojeg starog doma volim stare ku e? Joe je rekao kako je tamo
mirno.
Sada je Elisha rekla da bih trebala prihvatiti ponudu bake Brennan i da bismo Megan i
ja trebale oti i ivjeti tamo. Pogledala sam je pomalo uznemireno: Elisha, malo sam
okirana; ima mnogo stvari o kojima bih morala razmisliti. Sto s moje troje starije djece?
13
GIGA
Znam da su prakti ki odrasli, ali ne mogu prodati ku u i ostaviti ih bez krova nad glavom.
Ve dugo nisam ni vidjela tu staru farmersku ku u u Johnstownu. U kakvom je stanju?
Elisha je odgovorila: Ku a izvana izgleda isto. Prelijepa je. Ali bojim se da je
unutranjost u loem stanju. U njoj se ne moe ivjeti i trebat e joj nove instalacije - sve e se
morati zamijeniti. Bit e to mnogo posla. Elisha mi se ohrabruju e nasmijeila. Mora
nazvati baku Brennan i re i joj da e uzeti farmersku ku u. Ne e se preseliti jo godinu
dana, a u me uvremenu e se mnogo toga dogoditi.
Elisha se nasmijala sa mnom kada je to rekla. Njezin je smijeh zvu ao kao da poto
njeno kloko e preko oblutaka. Elisha i ja hodale smo ulicom i neko vrijeme razgovarale o
drugim stvarima, a onda je nestala. Ali ja nisam nazvala Brennanove! Sljede e subote ujutro
Megan me drala za ruku dok smo hodale Maynoothom na putu prema ajani gdje smo htjele
pojesti krafne s kremom.
Odjednom sam ugledala bijele an ele kako idu prema nama. Bilo ih je svugdje, u
izobilju. Gdje god ima ljudi, ima i njih, na stotine. Stalno su oko nas i stoje nam na
raspolaganju za pomo , uvijek i na sve na ine. Za razliku od an ela u itelja koji su stru njaci
za neko odre eno podru je, bijeli an eli nisu specijalisti, ali mogu pomo i na druge na ine.
Vrlo su bljetave pojavnosti, pa ih zovem bijelim an elima. Razli ite su veli ine, ponekad se
ine iznimno visokima, a ponekad su iste visine kao i ljudi me u kojima se kre u. Najmanji
kojeg sam vidjela bio je iste visine kao i dijete u ijem je drutvu hodao.
Bijeli su me an eli zaprepastili, jer ih je bilo toliko mnogo. Ulice su ih bile prepune bilo ih je na stotine i dok sam se osvrtala, izgledalo je kao da nadiru odasvud. inilo se kao da
je sve prakti ki zastalo. Jedan automobil jarke boje jedva da se kretao. Za volanom je sjedio
neki mukarac, ali izgledao je kao da je uko en i nepomi an. Na udaljenoj strani ulice stajali
su neki mukarac i ena. Izgledalo je kao da klize prema naprijed, s jednom nogom u zraku,
ali uop e se nisu micali. Stajala sam s Megan. Svjetlo Meganina an ela uvara rasklopilo se
blijete i toliko jarko da ga nisam mogla gledati. Znala sam to e se dogoditi.
Megan je po ela nekontrolirano plakati. Kleknula sam pokraj nje tjee i je svim
rije ima ljubavi kojih sam se mogla sjetiti govore i joj da prestane plakati. Na sekundu je
izgledalo da se njezin pla malo utiao, ali onda je postajao sve glasniji i glasniji, dok nije
probadao ui. Osje ala sam da ga se moe uti na kilometre daleko. Znala sam da ni sva moja
ljubav ne e zaustaviti ovo. Zazvala sam Boga i an ele i po ela preklinjati iz dubine svojega
srca i due: Molim vas, pomozite joj!
Bijeli an eli koji su nas okruivali po eli su pjevati. Bio je to vrlo visoki ton, sladak i
njean zvuk, gotovo hipnoti an. Njihovo je pjevanje utjeilo Megan i polagano se po ela
stiavati. vrsto je zagrlivi od olakanja, zahvalila sam Bogu i an elima. Tiina koja je
okruivala Meganino jaukanje bila je razbijena. Tada sam ula kripu ko nica, udaranje
automobilskih vrata i nekog mukarca kako vi e: Je li ona dobro?
ula sam korake mukarca i ene koje sam vidjela ranije: tr ali su cestom prema
nama.
Je li ona dobro? pitao je ponovno mukarac iz auta. Mogu li ikako pomo i?
Sve je ponovno postalo vrlo mirno. To se troje dobrih ljudi uko ilo kao da su u
nekakvu transu. Promatrala sam kako ih bijeli an eli dodiruju. Trajalo je to samo nekoliko
sekunda i zatim se sve vratilo u normalu, a ja sam promatrala mukarca i enu s druge strane
ceste. An eli su se okrenuli s njima i nasmijeili se. Izgledalo je kao da su ih an eli naveli da
zaborave to su upravo uli. Zahvalila sam Bogu i an elima to je toga jutra oko nas bilo tako
malo ljudi. Grad je izgledao posve naputeno. Megan i ja nastavile smo hodati prema ajani.
An eo Hosus je stajao na vratima i dotaknuo Meganinu glavu dok je prolazila kroz vrata.
Ono to se dogodilo toga dana navelo me da se odlu im za Johnstown. Znala sam da
moram drati Megan podalje od Maynootha - uspomene su za nju bile previe bolne. Trebao
14
GIGA
joj je novi po etak.

Nekoliko ve eri kasnije nazvala je baka Brennan rekavi da je stara farmerska ku a u
Johnstownu prazna, da je onaj starac umro i da je ku a moja ako je elim. Rekla sam joj da je
elim i toplo joj zahvalila. Bila je oduevljena mojom odlukom, radosna sam bila i ja, iako
sam bila i iv ana zbog svega to je to preseljenje podrazumijevalo. Objasnila sam joj da mi
treba malo vremena. Kratko smo razgovarale, a onda se oprostile.
15
GIGA

4
Ljubaznost an ela
Uvijek sam svoj osobni ivot drala odijeljenim od rada koji sam obavljala po elji
Bojoj i elji an ela. Ljudi koji su me posje ivali u vrijeme kada je Joe umro nisu bili svjesni
mojeg gubitka. Jedne ve eri, nekoliko tjedana nakon Joeove smrti dok sam bila u ku i samo s
Megan koja je spavala, za ulo se kucanje na vratima. Na pragu je stajao neki mukarac.
Pozvala sam ga u hodnik i kada sam to u inila jedan mi je an eo apnuo na uho da pristanem
na ono to bude traio od mene. Prepoznala sam an elov glas - bio je to Hosus. Mukarac mi
je ispri ao da je prolazio kroz Maynooth voze i se prema Dublinu kada se sjetio mene i
poelio mi zahvaliti za pomo koju sam pruila njemu i njegovoj obitelji. Rekao mi je da sam
im bila od velike pomo i. Pitao je bih li mogla primiti njegova prijatelja koji je bio pod
velikim stresom i koji je elio, ako je to mogu e, da ga primim unutar sljede ih nekoliko
dana. Oklijevala sam, ali an eo Hosus mi je rekao da pristanem pa sam tako i u inila.
Dogovorili smo se da me nazove sljede eg dana da dogovorimo termin dolaska. Zahvalio mi
je i rekao dovi enja.
Dok je hodao prema vrtnim vratima, pojavila su se dva an ela, jedan s njegove desne i
jedan s lijeve strane.
Obratili su mi se bez rije i rekavi da taj ovjek ima veliku vjeru u Boga i an ele i da
je dobar sluatelj. Ulaze i u automobil, okrenuo se prema meni i mahnuo.
No ja sam osjetila veliku nelagodu. Kada sam se vratila, u kuhinji je za stolom sjedio
an eo Hosus. Sruila sam se na stolac pokraj njega dok su mi niz lice tekle suze, rekavi: Ne
znam mogu li to u initi. Nije li prerano da primam ljude?
Hosus me primio za ruku i ispunio me mirom i hra-bro u, rekavi: Lorna, to je tvoj
ivot - da obavlja Boji posao. Za pomo nike ima Boje legije an ela i zbog toga moe to
initi. Hosus je ispruio ruku, otro mi suze, a onda je nestao.
Sljede eg je dana nazvao onaj mukarac, a ve er nakon toga primila sam njegova
prijatelja.
Vrijeme se popravilo, postalo je toplije pa sam odlu ila odvesti Megan u dublinski
zooloki vrt. Odvezle smo se do parka Phoenix i pronale parkirno mjesto na deset minuta
hoda od zoolokog vrta. Megan uop e nije smetala etnja, bila je jako uzbu ena, a ja sam bila
vrlo sretna to hodam kroz park, promatram drve e i ptice i djecu u igri. Vidjela sam i an ele
kako se igraju s djecom, njima nepoznatom. Pribliivi se zoolokom vrtu ugledale smo
nekoliko tandova na kojima su ene prodavale slatkie i vo e. Iza njih se prostirala travnata
zaravan na kojoj se igralo mnotvo djece. Zastala sam jer sam pomislila da vidim nekoga
koga poznajem kako stoji pokraj jednog stabla. Megan se smijala djeci koja su se kotrljala
nizbrdicom. eljela se igrati s njima. Promatraju i livadu shvatila sam da poznata osoba nije
osoba nego an eo. Svjetlo mu je bilo toliko prigueno i imao je tako snanu ljudsku pojavnost
da je mogao pro i pod ljudsko bi e.
I dalje mi je bio poznat. Neprestano sam si govorila: Ne, to ne moe biti.
An eo ljudske pojavnosti odmaknuo se od drveta i sjeo na klupu. Dotr alo mu je
nekoliko malene djece i nakon nekoliko minuta promatrala sam kako ustaje i odlazi se s njima
loptati. Pridruila su im se i druga djeca te neka ena i mukarac. Djeca su vrlo otvorena
prema vi anju an ela, ali inilo se da ga vide i oboje odraslih. Naravno, nisu shva ali da je to
an eo. Sjajno su se zabavljali. Doista sam uivala promatraju i ih, jer nikada ranije nisam
vidjela an ela kako udara loptu.
16
GIGA
Jo uvijek nisam to no znala tko je taj an eo i to me mu ilo. An eo se okrenuo prema

meni, mahnuo mi i u tom sam trenutku shvatila da je to an eo Mihael. Nasmijeila sam se i
odmahnula mu. Prestao se loptati, krenuo je prema drve u i nestao.
An eli su se jako potrudili da me utjee i razvesele u tom razdoblju, a Megan i ja smo
se sjajno zabavile u zoolokom vrtu.
Ponekad sam bila zadivljena na inom na koji su me ljudi uspijevali prona i. Glas se
pronosio od usta do usta. Nisam ba esto davala broj svojega telefona, ali ljudi su ga nekako
uspijevali nabaviti ili su se jednstavno pojavljivali na vratima. Ponekad bi me zatekli kako
vjeam tek oprano rublje ili bih se spremala u du an. Ponekad bi me u takvim slu ajevima
eljeli opratiti i usput razgovarati. U drugim bi me trenucima pitali bi li bilo mogu e da do u
neki drugi dan ili da dovedu nekoga sa sobom -moda bolesnog lana svoje obitelji ili
prijatelja s nekim problemom.
Jednog se poslijepodneva za ulo kucanje na vratima. Otvorila sam i na pragu ugledala
tri ene.
Sve su bile odjevene u suknje i tamnoplavo-bijele veste. Nisu imale veo, ali odmah
sam znala da su katoli ke redovnice. Jedna je bila vrlo stara i podupirala se tapom, a pokraj
nje se smijeila mlada redovnica. Sa stari ine druge strane stajala je redovnica kojoj je bilo
pedesetak godina. Oko njih je bilo mnogo an ela. Obratila sam se an elima bez rije i: Zato
mi dovodite ove ene? Znate da mi je jo uvijek teko primati ljude.
Jedan me an eo, koji je stajao pokraj mlade redovnice, mole ivo pogledao sklopivi
ruke kao u molitvi: Lorna, molim te, moraju razgovarati s tobom.
Raznjeila sam se. Kako da kaem ne kada me vi an eli s toliko ljubavi molite u
njihovo ime.
Ispri avamo se ako smetamo, rekla je pedesetogodinja redovnica. Nadam se da se
ne ljutite to smo vam dole u posjet, ali mnogo smo toga ule o vama, a sestra Catherine,
nasmijeila se svojoj staroj kolegici, vas ve dugo eli vidjeti. Nasmijeila sam im se,
iroko otvorivi vrata.
Nema problema. Drago mi je to vas vidim. Najmla a je redovnica pomogla sestri
Catherini uza stube. Ule smo u kuhinju i najmla a se redovnica predstavila kao Ann. Tre a je
bila Mary. Upitala sam ih ele li razgovarati sa mnom sve tri odjednom, a sestra Mary je
odmah odgovorila: Sestra Catherine bi eljela razgovarati s vama nasamo, a i nama bi tako
bilo drae. Predloila sam da sestra Catherine ostane sa mnom u kuhinji, a Mary i Ann sam
odvela u dnevnu sobu.
im sam se vratila u kuhinju, rasklopilo se svjetlo an ela uvara sestre Catherine. Bio
je mukog roda i vrlo lijep, odjeven u neto to se inilo poput vrlo tankog, srebrnog oklopa.
Rekao mi je da privu em svoj stolac blie njezinom, to sam i u inila. Sestra
Catherine me uzela za ruke i po ela je plakati. Njezin je an eo uvar zablistao jo snanije.
Imao je toliko mnogo su uti i ljubavi za nju. Svjetlo se polagano spustilo. Njezin mi se an eo
uvar nasmijeio. Znala sam da je pozvao an ele iscjelitelje da do u i pomognu nam. Bili su
vrlo visoki i vitki, uvelike nadvisuju i sestru Catherine i mene koje smo sjedile za kuhinjskim
stolom. Bili su vrlo, vrlo svijetli i zbog te su se svoje svjetlosti inili gotovo providnima. Bili
su nekakve svjetlucave, prelijevaju e boje. Bijela je najpriblinija boja koje se mogu sjetiti,
ali nije bila prikladna za ljepotu onoga u to sam gledala.
Ja redovito vi am an ele iscjelitelje - otprilike jedanput na tjedan. No nikada nisam
jasno vidjela njihova krila; nisam ih vidjela niti taj put, ali znam da ih imaju. Izgledaju gotovo
identi no, ali primje ujem profinjene, jedva vidljive razlike na njihovu licu, poput njegova
oblika ili izraza. Gotovo uvijek dolaze u skupinama i ini se da uvijek djeluju okruuju i
osobu koju treba iscijeliti. An eli iscjelitelji su, naravno, Boji dar, a va an eo uvar moe
im dopustiti da u u. Ako va an eo uvar kae ne nekom an elu (ili bilo kojem duhu - dui
17
GIGA
koja je otila na nebo), tada taj an eo nema pristupa. Kao to sam rekla mnogo puta, va
an eo uvar je uvar vrata vae due. Bog preko an ela iscjelitelja na nas izlijeva svoju
milost. An eli iscjelitelji mogu nam pomo i pri svim vrstama iscjeljenja. Fizi ki mogu
pomo i tijelu da se odupre virusu ili moe bre izlije iti vae tijelo; ponekad iscjeljuju
emocionalno - na primjer pomau i osobi u depresiji da na vedriji na in sagleda svoj ivot.
Mogu nam pomo i i duhovno: na primjer tako da umanje nau duhovnu sljepo u, pomau i
nam da se vie otvorimo Bogu i postojanju Njegovih an ela te prema udima ivota koja nas
okruuju.
Sada su etiri an ela iscjelitelja stajala vrlo blizu sestri Catherini i meni. Osjetila sam
veliku ljubav i svjetlost. Kao da se u nas dvije ulijevala Boja milost. Izme u dva jecaja
ispri ala mi je o svojim strahovima od umiranja i rekla mi da zna da joj je kraj blizu. Rekla mi
je da se srami svojega straha, da smatra da se, s obzirom na to da je redovnica, ne bi trebala
bojati i da e se Isus ljutiti na nju jer se boji i jer joj nedostaje vjere.
Njezin mi je an eo uvar rekao neka je zagrlim. Neka osjeti tvoju ljubav. To je utjeha
koju ne dobiva esto. Zagrlila sam je. Bila je krhka, ali me vrsto obujmila. apnula sam joj
da nema potrebe za bilo kakav strah, da e je Bog k sebi uzeti njeno. Uvjerila sam je da nema
razloga da se boji umiranja.
Kada vam dua napusti tijelo, ne ete se eljeti vratiti. Zato biste se eljeli vratiti u
staro, istroeno tijelo? rekla sam da razvedrim atmosferu. Obje smo se nasmijale.
Nakon nekoliko minuta oslabio je stisak sestre Catherine pa sam se vratila na svoj
stolac, jo je uvijek dre i za ruku. Rekla je da je cijeli svoj ivot bila usamljena - ak i sa
svim tim redovnicama oko sebe. Rekla sam joj za njezina an ela uvara. Zamolila me da
molim s njom. Dok smo molile, an eli iscjelitelji dotaknuli su njezine sklopljene o i. Tada mi
je re eno da i ja sklopim o i i dok smo molile, osje ala sam kako njezin strah nestaje i kako je
preplavljuje duboki mir.
Vjerujem da sam provela puni sat vremena nasamo sa sestrom Catherine. Kada smo
krenule prema prednjoj sobi, zahvalila mi je.
Vie se ne bojim umiranja. Znam da mi je Isus rekao da do em ovamo i posjetim
vas. Morala sam do i, a sada znam i zato.
Ostavivi sestru Catherine sa sestrom Mary, u kuhinji sam nasamo razgovarala s Ann.
Objasnila mi je da je pripravnica, da voli biti redovnica i da bi sljede e godine trebala primiti
svoje posljednje zavjete, ali da esto razmilja o tome je li to ba ono to je Bog elio da ona
radi. Vidjela sam da su uz nju dva an ela. Jedan da joj pomogne u iti, a drugi daje nau i kako
da moli. Nasmijeila sam joj se i upitala: to osje ate u svojem srcu?
Brzo je odgovorila: Boju ljubav.
Nasmijeila sam joj se. Imate svoj odgovor, sestro Ann. Zajedno smo molile, a onda
sam je blagoslovila. Otila je po sestru Mary s velikim osmijehom na svojem licu. Bila je
sretna.
Dok smo sestra Mary i ja razgovarale, nakratko se rasklopilo svjetlo njezina an ela
uvara, odavi svoju ensku pojavnost velike snage karaktera. Ne sje am se o emu smo
razgovarale, ali znam da me zamolila da molim s njom i da je blagoslovim. U inila sam to.
Otila sam do auta s njih tri; sestra Catherine me vrsto drala za ruku i ponavljala:
Hvala vam, Lorna, hvala Bogu za mene. Oprostile smo se, a ja sam im mahala na odlasku.
Vratila sam se u kuhinju. An eo Michael je stajao pokraj prozora. Bila sam oduevljena to ga
vidim. Uzeo me za ruku govore i: Dobro si u inila. Ispunio me snagom i trenutak kasnije je
nestao.
Primila sam telefonski poziv kojim su me pitali bih li primila mladi a koji je stradao u
automobilskoj nesre i. Dogovorenog jutra ula sam kako se auto zaustavlja ispred vrtnih
vrata. Odmah sam otvorila vrata.
18
GIGA
Promatrala sam kako mladi a u ranim dvadesetima dvoje ljudi, za koje sam
pretpostavila da su mu roditelji, guraju u invalidskim kolicima prema vratima. Upoznali smo
se i po eli upravljati kolica uza stube i u ku u.
Sjeli smo oko kuhinjskog stola. Pogledala sam u mladi a, ije je ime bilo Conor;
svjetlo energije oko njega bilo je prigueno. Nije mogao govoriti i samo je nepomi no sjedio,
pognut u invalidskim kolicima. Dok su njegovi roditelji opisivali njegovo stanje, majka mu je
plakala. Njegov je mozak ozbiljno ote en, a noge paralizirane. inilo se da nita ne razumije
i ne uje. Nije bilo nikakve reakcije niti na ina da se komunicira s njim. Lije nici su rekli da
za njega uop e nema nade, da e do kraja ivota ostati u takvom stanju, nalik na biljku.
Pogledala sam u njihova sina. Oko njega je bilo an ela isq'elitelja, ali jo uvijek
nimalo energije oko njegova tijela. Rasklopilo se svjetlo njegova an ela uvara pokazavi
veliku muku snagu; mo nim mi je glasom rekao: On nije biljka, Lorna. Razgovaraj s njim,
ut e te. Potreban mu je razlog za ivot. Treba mu hrabrost da se krene boriti da ustane iz
kolica, da prohoda i ivi svoj ivot.
Tada se svjetlo njegova an ela uvara zatvorilo. Ustala sam i otila do Conora; mole i
u sebi dotaknula sam njegove ake, ruke i prsa. Osjetivi otkucaje njegova srca, poloila sam
mu ruku na glavu i pogledala ga u o i. Znam da me uje, rekla sam. Znam da e se
oporaviti, ali mora se boriti za to. Mora se boriti da prohoda i progovori. Mora to u initi.
Mora eljeti da ti bude bolje. Re eno mi je da se moe oporaviti, dobiti posao, oeniti se i
imati djecu, ali ne smije odustati od sebe. Mora se boriti da ozdravi. Svaki u dan moliti
Boga za tebe - ne u odustati od tebe. to god da lije nici ili bilo tko drugi govori, ti to moe.
Moe vratiti svoj ivot. Ali mora se boriti za to.
Nakratko sam prestala govoriti, mole i se nad njim. Okruilo ga je est an ela
iscjelitelja. Njihove su ruke bile ispruene, dodiruju i svaki dio njegova tijela. Znam da si
uo to sam rekla iako mi to ne moe pokazati. Moe to u initi, ali mora se boriti.
Njegovi su roditelji molili pokraj mene, a suze su im curile s lica. Vjerovali su u ono
to su im rekli lije nici i bojali su se ponadati se. O ajni ki su eljeli vjerovati da postoji
mogu nost da njihov sin ozdravi. Otpratila sam ih do auta, jo uvijek mole i da Conor
ozdravi.
Nakon nekog vremena - prolo je nekoliko mjeseci, moda godina dana - nazvali su
njegovi roditelji rekavi da bi eljeli ponovno dovesti Conora k meni. Bio je potpuno druga
osoba. Jo je uvijek bio u kolicima, ali mogao je micati rukama i glavom. I mogao je govoriti
- mucao je i otezao i moda ga je bilo malo tee razumjeti, ali ja sam ga jasno razumjela.
Rekao je: Lorna, uo sam vas onoga dana. Vikao sam u sebi. Vi ste izgleda bili jedini koji
ste vidjeli da nisam biljka. Vi ste mi ulili nadu.
Govorenje mu je bilo naporno, pa je malo predahnuo. Nasmijeila sam mu se kada je
nastavio: Dali ste mi vjeru i hrabrost da prisilim svoje tijelo da odgovori. Hvala vam. Znam
da e mi biti bolje. Ho ete li se i dalje moliti za mene? Ponovno sam se molila nad njim kada
su se po eli okupljati an eli iscjelitelji. Blagoslovila sam ga.
Od tada sam jo nekoliko puta vidjela Conora - svaki mu je put bilo sve bolje.
Posljednji put sam ga vidjela prije otprilike godinu dana u Dublinu, u ulici Grafton. Hodao je
ulicom, smijao se i drao za ruku neku djevojku. Izgledalo je da hoda bez ikakvih problema.
Nije bilo ni traga od one grozne nesre e koju je preivio. Nije me vidio. Njegov an eo uvar
se otvorio i podario mi veliki osmijeh. Ne znam ho u li ikada vie sresti toga mladog ovjeka.
Jo se uvijek molim za njega, molim za njegovo iscjeljenje i za sve to mu je potrebno u
ivotu.
19
GIGA

5
Odlu ila sam preseliti se
Prolo je manje od godine dana od Joeove smrti. Christopher i Owen su zavrili

fakultet i radili su u blizini naega doma u Maynoothu. Ruth je trebala maturirati sljede eg
lipnja. Mnogo se toga doga alo u naem ivotu i neko su vrijeme svi bili kod ku e sa mnom.
Kada sam jednog dana ula u ku u nakon to sam vani objesila rublje, an eo Hosus se
pojavio pokraj telefona u kuhinji. Bilo mi je drago to ga vidim.
Lorna, za nekoliko minuta zazvonit e telefon, rekao je. S druge strane slualice bit
e baka Brennan. Reci joj da bi je idu e nedjelje voljela posjetiti. im je to Hosus izgovorio,
telefon je zazvonio. Naravno, bila je baka Brennan. Razgovarale smo nekoliko minuta, a onda
prekinule vezu. Hosus je jo uvijek bio tamo, ovoga puta sjede i za kuhinjskim stolom. Sjela
sam pokraj njega. Ho-suse, cijela je obitelj pozvana u Johnstown na ve eru i da pogledamo
staru farmersku ku u.
Lorna, kada dje aci i Ruth ve eras do u ku i s posla, razgovaraj s njima o tvojim
planovima da se preseli u Johnstown, rekao je Hosus. Inzistiraj na tome da i onu idu s
tobom u posjet kako bi pogledali farmersku ku u i vidjeli u kakvom je stanju. Sve e ispasti
dobro, bez obzira na to koliko se ponekad inilo tekim i neizvedivim. Zatim je Hosus nestao.
Djeca su ve inom dolazila ku i u razli ita vremena, ali toga su dana svi stigli jedno za
drugim. Sjeli smo za stol da pojedemo gula koji sam pripremila. Megan je ve pojela svoju
ve eru i sjedila je u prednjoj sobi gledaju i crtice.
Kada su sjeli za stol, rasklopila su se svjetla an ela uvara moje troje djece. Na
trenutak se u inilo kao da je vrijeme stalo - izgledalo je kao da cijela kuhinja sjaji od njihova
svjetla. Njihovi an eli uvari bili su tamo pruaju i mi podrku, potuju i me, a djeca toga
nisu bila svjesna. Kao majka troje gotovo odraslih tinejdera, bila sam duboko dirnuta to me
njihovi an eli uvari podravaju na svaki mogu i na in. Dirnula me njihova su ut, ljubav i
ljepota. An eli su doista nevjerojatno predivna stvorenja. Svjetlost an ela uvara zatvorila se
iza moje djece i osjetila sam kako mi je netko razbaruio kosu pa sam znala da mi i moj an eo
uvar prua podrku.
Rekla sam im da sam zabrinuta za Megan, da je za nju previe da ivi u ku i s toliko
uspomena, da e za nju biti bolje ako prihvatim ponudu bake Brennan i preselim se u
farmersku ku u, i da emo oti i u Johnston im Ruth u lipnju zavri kolu.
U oku su prestali jesti. Nakon to su se malo oporavili, sloili su se da moram u initi
sve to treba za Megan, iako su bili tuni na pomisao da je ne e mo i vi ati - kao ni mene svaki dan.
Mama, ta je ku a bila u uasnom stanju jo dok je tata bio iv, rekao je Christopher.
Sada e biti u jo gorem stanju.
Znam da ne e biti lako i da e trebati uloiti mnogo rada, rekla sam. Ne mogu vas
djecu ostaviti bez krova nad glavom. Zato biste moda vas dvojica mogli razmisliti o tome da
dignete kredit i kupite ovu ku u od mene? Tako bi imala neto novca da uredim staru
farmersku ku u.
Svi su progovorili u isti glas. Mama, moemo li razmisliti o tome? Moemo li jo
malo razgovarati o tome prije nego to donesemo odluku?
Umirila sam ih rekavi: Naravno da moemo jo razgovarati. Morate se sjetiti da vas
volim i da vas ne u ostaviti bez krova nad glavom, ali mislim da Megan i ja moramo napustiti
Maynooth.
20
GIGA
Nisam mogla re i svojoj djeci da mi je an eo Elisha rekao da je Bog rekao da se

moram preseliti u Johnstown. Voljela bih da sam im mogla to re i. Da im pomognem da
shvate da ih ne u napustiti - ali nije mi bilo doputeno da s njima podijelim svoju tajnu.
Nastavila sam: elim da svi ovog vikenda idete sa mnom i s Megan u Johnstown da
vidite staru farmersku ku u. Tako emo mo i vidjeti u kakvom je stanju. Ruth je bila vrlo
uznemirena, plakala je: Mama, tako e mi jako nedostajati. Kako u ivjeti bez mame i
svoje male sestre? Srce mi je poletjelo prema mojoj djeci. vrsto sam zagrlila Ruth.
U nedjelju smo svi krenuli u Johnston i nakon alice aja za dobrodolicu baka
Brennan i njezina k i Maura sjele su s nama u auto i odvezle se do farmerske ku e. Prile smo
uli icom i parkirale ispred dvorita jer su vratnice bile zaklju ane. Malo nie niz cestu bila su
mala vrata koja su vodila u prednji vrt. Razrastao i divlji, budio je uspomene na vrt iza moje
ku ice u Maynoothu, u ranim danima mojega braka. Te su me uspomene dodatno uvjerile znala sam da u zavoljeti i ovaj vrt.
Kada je baka Brennan okrenula klju u vratima, svi smo morali pogurati, jer su se
vrata zaglavila. Naposljetku su se otvorila i mi smo uli. Ku a je bila vlana i hladna. An eo
Elisha je bio u pravu, u njoj se nije moglo ivjeti. Baka Brennan je rekla: Ima uasno puno
sme a koje treba baciti. Stari je imao naviku skupljati stvari. Christopher mi je rekao da je
po izgledu ku e pomislio da e je trebati ogoliti do cigle. Osjetila sam Joeovu prisutnost iako
mi nije bilo doputeno da ga vidim. Mislila sam u sebi: Da, mogla bih zavoljeti ovu ku u.
Megan i ja bismo mogle biti sretne ovdje.
Kasnije, u ku i bake Brennan, razgovarali smo o tome da pokrenemo pravni postupak
za prebacivanje vlasnitva farmerske ku e na mene.
21
GIGA

6
Boja knjinica
An eli su mi uvijek govorili da u pisati knjige, a ja sam im se smijala govore i da

sam se jedva znala potpisati - kako u napisati knjigu? A onda, kada mi je bilo etrnaest,
dobila sam predivnu viziju Boje knjinice, koja me navela da shvatim koliko su knjige vane
i da moda postoji vana uloga koju moram odglumiti.
Kada sam bila sasvim mala i kasnije, kao tinejderica, esto sam odlazila na pecanje
sa svojim ocem i Arthurom, njegovim najboljim prijateljem. Arthur je volio djecu i uvijek je
imao vremena za mene. Bio je pun pri a i volio je avrljati. Izgledao je malo stariji od oca imao je mnogo bora na licu - ali mislim da je bio otprilike iste dobi kao i tata. Ponekad bih
pecala u njihovoj neposrednoj blizini. No naj e e bih se udaljila i pronala neko mjesto na
koje bih sjela, obi no negdje iza njih. Tako sam ih mogla promatrati kako pecaju, a to je jo
vanije, mogla sam promarati njihove an ele uvare, druge an ele koji bi bili s njima i stvari
koje bi se doga ale u njihovoj okolici.
Pecanje nije uvijek prolazilo glatko. Povraz je mogao zaplesti o granu, grm ili zapeti
ispod velikog kamena u koritu rijeke. Jednog sam dana promatrala oca kako ini sve to moe
da bi oslobodio zarobljenu udicu, sluaju i kako si mrmlja u bradu da je to bio njegov najbolji
mamac, da ga nije elio izgubiti, a onda sam vidjela an ela kako doti e povrat i omogu uje
mu da se oslobodi.
Drugog sam dana hodala prema rijeci ispred njih. Na zavoju rijeke sam stala i viknula
ocu da idem dalje. On mi je doviknuo da je to u redu. Osvrnuvi se, vidjela sam jednog
enskog an ela kako hoda prema meni. Upoznala sam toga an ela kada mi je bilo otprilike
etiri godine; ona me nau ila kako da se molim.
Lorna, do i, rekla je. Potr ala sam prema njoj i kada sam to u inila mnogo se
an ela pojavilo iza nje. Jo smo malo hodali, a onda smo stigli do skupine drve a. Sjela sam i
naslonila se na stablo.
Nisam ti rekla kako se zovem kada smo se upoznale prije svih tih godina, rekla je,
a ti me to nikada nisi pitala.
Uvijek te zovem posebnim an elom molitve, rekla sam.
Uzela me za ruke i rekla: Lorna, zovi me 'Amen'.
Nasmijeila sam joj se i rekla: To kaemo na kraju molitve!
Lorna, ja jesam na kraju svake molitve, rekla je. Bog uje molitve svakog
mukarca, ene i djeteta bez obzira na njihovu vjeru. Na kraju svake molitve prisutni su
an eli. S posljednjom rije ju 'Amen' an eli oboga uju i veli aju tu molitvu, mole i Boga da
uslii tu molitvu.
An ele Amen, rekla sam, jesi li zato u drutvu mnotva an ela? Jesi li ti njihova
efica?
Ovdje ima mnogo an ela da budu sigurni da na kraju molitve ne e nedostajati niti
jedan amen - ak i kada osoba koja moli ne koristi tu rije ili je zaboravi izgovoriti.
An eli jako naporno rade! primijetila sam. An eo Amen se nasmijeila, ali nikada
nije odgovorila na moje pitanje je li ona efica.
Lorna, sada sklopi svoje o i, rekla je an eo Amen. Svi su se drugi an eli okupili
oko nas i po ela sam moliti. Molila sam svakim djeli em svojega tijela i due. Ugo aj se
polagano po eo mijenjati; osjetila sam se besteinskom, poput pera, lebde i i ne dodiruju i
tlo, a ipak sam znala a sjedim na zemlji. Bila sam u meditativnom stanju, omotana Bojim
an elima. Re eno mi je da otvorim o i. An eo Amen je sada stajala ravno ispred mene.
22
GIGA
Izgledala je via no ranije i ak jo ljepa. Istupila je naprijed kao da se kre e usporeno,

kleknula je na jedno koljeno, podignula desnu ruku i poloila je na moje grudi, rekavi:
Lorna, Bog te eli. Uzet u tvoju duu. Ne boj se. Doslovce mi je oduzela dah i na trenutak
sam se jako prestraila. Nisam mogla disati.
Odjednom sam se nala u nekakvom prostranom hodniku. Izgledalo je kao da nema
zidova ni vrata i nisam imala osje aj gdje po inje ili zavrava. Bila sam okruena onime to je
nalikovalo magli - bila je snjeno bijela, ali nije zasljepljivala. An eo Amen me drala za
ruku dok smo ile tim hodnikom. An eli i due prolazili su pokraj nas u oba smjera, ali ja to
nisam pretjerano primje ivala. Premda smo hodale dugo, nismo se umorile.
Stale smo. Izgledalo je da magla nestaje. Tu smo, Lorna, rekla je an eo Amen
okrenuvi se prema meni. Nisam imala pojma gdje je to tu. Ispred mene je visjela nekakva
prozra na zavjesa, nalik svilenoj. Ta zavjesa kao da nije imala ni po etka, ni kraja. Posegnula
sam da je dotaknem, ali an eo Amen me zaustavila. Zavjesa je polagano po ela blijedjeti i
nestajati, a s njom je nestala i an eo Amen.
Ostala sam sama, stoje i u golemoj knjinici. Tu su stajali redovi i redovi polica punih
knjiga. Nisam mogla vidjeti vrh polica jer su se gubile u magli, visoko gore iznad moje glave.
Svaka je polica bila ukraena zamrenim rezbarijama. Te su rezbarije bile u skladu s onima na
nogama duga kih golemih stolova. Zapravo, nisam ni mogla dosegnuti do njihova vrha, a
svaki se inio duga kim poput staje. Oko svakog stola bilo je tri do pet stolaca, nejednako
smjetenih. Stolci su imali rezbarije na rukohvatima i nogama, a nasloni su bili neukraeni.
Stolovi su bili prekriveni knjigama: knjigama poredanima u hrpe i pojedina no odloenima na
stol, otvorenima, kao da ih je netko upravo itao.
Sve je u toj knjinici bilo veliko - knjige, stolovi, stolci i police. Izme u stolova
nalazile su se goleme strukture nalik propovjedaonicama. Doimale su se poput omanjih ku a.
Na bo noj strani svake nalazile su se stube koje su vodile do velike platforme. Svaka je
propovjedaonica bila druk ija i inilo se da blista u svojoj novini. Nikada ranije nisam vidjela
nita sli no. Ali najnevjerojatnija stvar u toj knjinici bilo je divovsko spiralno stubite meni
zdesna, malo udaljeno. Poput polica, inilo se beskrajno, uvijaju i se i gube i u magli koja je
lebdjela iznad knjinice. inilo se i da stubite prodire prema dolje, kroz pod. Bilo je to
naj udnije stubite koje sam ikada vidjela. Stube su svjetlucale bijelo-zlatnom, jarkom
svjetlo u.
Odjednom su stube postale vrlo prometne: an eli i due silazili su i uspinjali se.
Izgledalo je kao da prolaze kroz pod. Prvi put sam poblie pogledala pod. U inilo mi se da je
na injeno od mramora, ali kada sam bolje pogledala shvatila sam da to nije mramor kakav ja
poznajem. Vidjela sam svjetlo i kretanje kroz taj pod. Bio je proziran. Bila sam zapanjena.
Pogledala sam bolje: vidjela sam kroz njega, vidjela sam to veliko stubite kako spiralno
zavija jo dalje ispod i due i an ele koji se kre u po podu ispod mene.
Htjela sam bolje pogledati i dotaknuti povrinu poda. Spustila sam se na koljena i
dlanove.
Jedan me prelijepi an eo dotakno po ramenu, rekavi: Ne, Lorna! Moe hodati kuda
god eli po knjinici, ali nita nemoj dodirivati. An eo je nestao. Bila sam razo arana, ali
sam nagonski znala da ne smijem postavljati pitanja.
Knjinica je bila iznimno prometna. Jednim svojim dijelom osje ala sam da ne bih
smjela biti tu, da sam uljez. To je mjesto nalikovalo mjestu na koje meni, s obzirom na moju
dob, ne e dopustiti u i u normalnom svijetu. Pa ipak, an eli i due koji su bili tamo uvaili su
moju prisutnost, kimaju i kao da su me o ekivali. Na stubitu je i dalje vrvjelo. Me u duama
na njemu bile su tri za koje mi je re eno da su due apostola. Sve su tri due bile mnogo ve e
od mene - bile su veli ine za razmjere te knjinice - ali an eli oko njih bili su jo vii.
23
GIGA
Apostol Petar je doao do kraja stubita i krenuo u mojem smjeru, u pratnji jo etvero
an ela. Imao je pojavnost dobro gra enog, zrelog mukarca tamne, kovr ave kose. Njegove
su o i blistale, ali imao je ozbiljan i zadubljen izraz lica. An eli oko njega stali su kod stola i
po eli listati stranice knjiga razasutih po stolu, vade i biljeke. Petar je otiao u jednu od
propovjedaonica. Nije davao do znanja da me primijetio. Jo su dva apostola dola u knjinicu
- Marko i Simun. Marko je, poput Petra, bio krupan - tako er oko etrdesete. Simun je, s druge strane, izgledao mla i, prili no dje kog izgleda, vitak i kose koja je izgledala kao da je
izblijedjela od sunca.
Marko i Simun uli su u razli ite propovjedaonice i po eli su pretraivati knjige i
vaditi biljeke. U knjinicu su dole i druge svete due iz raznih religijskih tradicija; sve u
pratnji an ela. Shvatila sam da su vjerski vo e na koje je bila upu ena moja pozornost bili
vo e koje sam mogla prepoznati - bili su to vo e kr anske vjerske tradicije u kojoj sam
odgojena. Ne radi se o tome da je jedna religija nadre ena drugoj. Da sam bila mlada idovka
ili muslimanka ili da sam bila bilo koje druge vjere, bili bi mi pokazani druk iji duhovni vo e.
to god da su ti apostoli traili, inilo se da im je to vrlo vano i da se jako trude da to
prona u. Petar, Simun i Marko hodali su od jedne propovjedaonice do druge. ula sam samo
djeli e proaptanog razgovora. Tada nisam imala pojma to trae.
Dok sam etala knjinicom izme u glomaznih stolova i propovjedaonica, an eli su me
i dalje drali na oku, a inilo se da me i apostoli s propovjedaonica prate pogledom. Jedanput
sam vidjela da je Petar prestao raditi na svojoj propovjedaonici nestrpljivo se osvr i, trae i
me. Kada me uo io, vratio se svojem poslu. Promatrala sam kako an eli uzimaju knjige s
polica i odnose ih na stolove, koji su sada ve bili zatrpani njima. Ponekad su redali knjige u
stupce po podu. Drugi su an eli donosili knjige na propovjedonice. Svi su usredoto eno neto
traili i ta je njihova potraga sigurno bila vrlo vana, jer se u zraku osje ao ugo aj velike
hitnje.
Odjednom sam shvatila. Re eno mi je, a da nisam ula nikakav glas, da je to neto to
ih je Bog zamolio da obave. Poput nekog testa, a imali su to no odre eno vrijeme da to
izvre. Negdje u knjinici, u nekoj od knjiga, nalazio se odgovor za kojim su tragali.
Shvatila sam i to da znam o kojoj se knjizi radi i gdje se ta knjiga nalazi, iako jo
uvijek nisam znala o emu se radi. Zatekla sam se kako stojim ravno ispred toga nevjerojatnog spiralnog stubita i prvi put sam ga vidjela sasvim izbliza. Dok sam tamo stajala,
shvatila sam da je puno svjetlosti an ela i dua koje su se njime uspinjale i silazile. To je bila
ta jarka bijelo-zlatna svjetlost koju sam vidjela s druge strane knjinice. Velike stube toga
spiralnog stubita bile su na injene od istog materijala kao i pod. Vidjela sam kroz te stube,
ravno kroz njih.
Ponovno bez rije i, re eno mi je da se odmaknem od stubita. Kada sam se okrenula,
ugledala sam i osjetila kako uzbu enje u knjinici sve vie raste. Znala sam da dolazi Bog.
Uurbanost je krenula prema svojem vrhuncu. Nisu pronali ono to im je Bog rekao da
prona u! Osjetila sam saaljenje prema Petru i ostalima. Htjela sam im re i gdje se nalazi
odgovor, ali to mi nije bilo doputeno.
Podignula sam pogled i vidjela Petra kako okre e stranice neke knjige. Marko je
napustio svoju propovjedaonicu i pohitao je prema Petrovoj, preska i po dvije stube
odjednom. Nisam mogla vidjeti imuna. Njegova je propovjedaonica bila meni najudaljenija,
pa ga nisam mogla vidjeti ak ni kada sam se propela na prste. Vratila sam se medu an ele i
svete due, trae i izme u stolova. Ugledala sam imuna kako se urno kre e me u
stolovima, razgovaraju i sa svetim duama razli itih vjera i s an elima. Promatrala sam kako
mu an eli pokazuju biljeke koje su izvukli iz knjiga. Dva su an ela dola do imuna. Nosili
su velike knjige i neke su od njih dali imunu. Pourio je prema Petrovoj propovjedaonici
Biljeka urednika: U nekim tradicijama poznat kao imun Zelot.
24
GIGA
nose i u rukama neke od tih knjiga, a slijedili su ga an eli koji su nosili jo vie knjiga.
Toliko se urio da je gotovo ispustio neke od knjiga pa je Marko pourio prema njemu da mu
pomogne. I tako su imun, Marko i dva an ela - svi nose i knjige - pourili uza stube da se
pridrue Petru.
Po eli su listati stranice, pretrauju i knjigu po knjigu.
Toliko sam im eljela pomo i. Znala sam gdje se nalazi odgovor. No jo mi uvijek nije
bilo doputeno da im pomognem. Osje ala sam da se Bog sputa spiralnim stubitem u
knjinicu. Potr ala sam! Tr ala sam najbre to sam mogla i sakrila se iza jedne knjige u kutu.
Ta je knjiga, uspravljena i otvorena, bila golema - pa sam bila potpuno skrivena. Provirila sam
iza nje da vidim to se doga a. Bog je silazio spiralnim stubitem ire i oko sebe ozra je
neopisive mo i. Bilo je to nevjerojatno iskustvo, vrlo teko za opisati. Ta je mo bila snanija
od najja e oluje koju moete zamisliti - tutnjaju i vjetar, potmula grmljavina, svijetle e
munje. Sve nas je preplavio osje aj i ekivanja. Dua mi je drhtala od uzbu enja. Jako sam se
bojala, a opet, na nekoj drugoj razini, nisam osje ala strah.
Osje am da ne opisujem kako treba taj trenutak i, dok ovo piem, prizivam an ele da
mi pomognu i predajem se u njihove ruke. Arhan eo Mihael mi je upravo poloio ruku na
rame i rekao mi: Dobro napreduje, Lorna. Bog ti daje do znanja to treba napisati, a mi
smo ovdje da ti pomognemo. To mi je barem neka utjeha dok ovo piem, iako se i dalje
mu im jer mi nedostaje rije i da prikladno opiem to to sam iskusila.
Bog je sada bio na sredini knjinice. Petar je progovorio prvi, priznaju i da nisu
izvrili zadatak koji im je Bog zadao. Bog je, naravno, to ve znao. Izgledalo je kao da su ga
oneraspoloili.
Bog je progovorio. Glas mu je bio poput tutnjave groma. Nitko se nije pomaknuo. Da
je na nebu bilo igala, ula bih da je neka pala!
Petre, traio sam od tebe takvu sitnicu, grmio je Bog. Traio sam da prona e
odgovor u jednoj od knjiga u knjinici. Dao sam ti pomo nike i ak i uz tu pomo ti to nisi
mogao obaviti. Prili no ljudskim pokretom iivciranosti Bog je mahnuo desnicom kao da je
htio re i: Odlazite, maknite mi se s o iju, svi vi.
Svi an eli i sve due nestale su, osim Petra i mene. okirala sam se kada sam osjetila
zaprepa uju u Boju snagu. Samo jednim tim pokretom svi su nestali. Jo sam se malo vie
sakrila iza knjige. Bojala sam se da e me Bog vidjeti. Duboko me okirala pomisao da je Bog
protjerao sve te an ele i due. Re eno mi je bez rije i da se ne brinem, da ih je Bog udaljio
samo privremeno. Da bih trebala biti mudrija i da se ne bih trebala bojati, jer osim Boje
velike mo i mogu osjetiti i njegovu nevjerojatnu ljubav. Osje ala sam tu ljubav i poeljela
sam potr ati k Njemu, ali toliko me preplavila ta mo , da sam ostala skrivena.
Tada je Bog zazvao moje ime. Lorna, pozvao je, zato se uvijek skriva od mene
kada zna da te uvijek vidim, bez obzira gdje si?
I dalje sam se skrivala
i iza knjige. apnula sam: Bojim se. Bog je pogledao na
mene iza knjige gdje sam se skrivala i nasmijeio se. Osje ala sam se tako malenom,
neznatnom.
U istom smo trenutku posegnuli jedno prema drugome. Bog me uzeo za ruku. Osje ala
sam se sigurnom i sretnom, eljela sam zauvijek drati Njegovu ruku.
Lorna, nema razloga da se boji, rekao je Bog.
Znam, apnula sam, ali, Boe, ti si tako velik i mo an, a ja tako mala. S rukom u
ruci Bog i ja hodali smo prema propovjedaonici na kojoj je stajao Petar.
Stube koje su vodile prema gore bile su za mene prevelike pa se Bog bez oklijevanja
sagnuo i poput oca me podignuo u naru je. Tada sam shvatila da smo svi mi u Bojim o ima
samo djeca.
25
GIGA
Platforma propovjedaonice bila je nalik na veliku sobu s policama i velikim, ovalnim

stolom u sredini. Uokolo cijele propovjedaonice protezala se velika polica puna knjiga. Na
pola puta nalazio se radni stol, nagnut poput katedre. Svaku su povrinu prekrivale hrpe
knjiga. Mnoge od njih bile su otvorene kao da ih je netko o ajni ki listao - to i jest.
Lorna, pokai Petru gdje da prona e odgovor, zapovjedio je Bog spustivi me na
tlo. Pokazala sam prema radnom stolu. Sada me Petar uzeo za ruku. Hodaju i prema stolu
shvatila sam da ne u mo i zaviriti niti u jednu od knjiga - stol je bio previsok. Zastala sam i
pogledala prema Bogu, pa ponovno prema stolu. Pojavile su se stube koje su vodile prema
stolu - uzdizale su se dovoljno visoko da mogu vidjeti knjige na njemu. Nasmijeila sam se i
rekla: Hvala ti. Znam da me Bog uo. On me uvijek uje, ba kao to me uvijek i vidi.
Na radnom je stolu lealo mnogo razbacanih knjiga, ali jedna je otvorena bila ve a od
ostalih. Po ela sam listati njezine stranice, govore i Petru: Odgovor je u ovoj knjizi.
Stotinu sam puta prolistao njezine stranice, rekao je Petar ispruivi ruku da mi
pomogne.
U ovoj je knjizi, odgovorila sam. Znam da jest! Nisam do kraja shva ala niti sam
znala to traim, ali znala sam da u to prepoznati im ga ugledam. Pismena u knjizi ni na koji
mi na in nisu bila poznata.
Slova nisu bila nalik nijednim slovima koja sam do tada vidjela. Bio je to meni
potpuno strani jezik, a ipak sam ga mogla itati. Me u rije ima sam mogla pro itati imena.
Ponekad je s imenom bilo povezano nekoliko re enica. Tada sam zajedno s Petrom okrenula
stranicu i ugledala svoje ime. Bila sam iznena ena i smiju i se pokazala sam ga Petru. Petar
mi se iroko nasmijeio.
Osjetila sam kako Bog dodiruje moju kosu, a na gornjem dijelu stranice ponovno sam
ugledala svoje ime i ispod toga ono to je Bog traio. Taj se odjeljak sastojao od samo tri ili
etiri re enice. Iznad njega nalazilo se moje ime, a ispod njega mnoga druga imena. Pokazala
sam to prstom Petru: Ovo si traio! Odjednom je knjinica ponovno vrvjela od ivota.
Vratilo se mnotvo an ela, svetih dua te apostoli Marko i imun. Nastala je velika radost,
slavlje i pjesma.
Pro itala sam Petru odgovor. Tada mi je odgovor bio jasan, ali sada ga se nikako ne
mogu sjetiti. Znam da me an eli iz nekoga razloga sprje avaju da se sjetim kako su glasile te
rije i. Moda u ih se jednom u budu nosti ponovno mo i sjetiti.
Petrovo se lice rasvijetlilo. Osjetio je veliko olakanje. Poloio je prst na stranicu,
ispod mojeg, i ponovno pro itao. Radostan se okrenuo prema Bogu. Zadatak je bio izvren.
Odjednom se u propovjedaonici pokraj Boga i Petra pojavila an eo Amen. Znala sam da je
vrijeme da odem, ali ja sam pogledala u Boga i upitala, poput malog djeteta: Moram li?
Bog mi je rekao da.
Amen me uzela za ruku i odjednom sam ponovno bila na obali rijeke, umotana u
an eoski pokriva . Kao i mnogo puta do tada kada bi mi dua bila oduzeta an eli bi me
umotali u neto to me podsje alo na golemi snjenobijeli pokriva .
Bio je jako mekan, poput perja i kroz njega je strujalo neto nalik na elektri ni naboj,
neprestano iskre i. Amen je drala moju ruku i njeno mi, s mnogo ljubavi, vratila duu u
moje ljudsko tijelo.
Lorna, otvori o i, rekla je an eo Amen. Otvorila sam ih i ona je nestala. Leala sam
tamo osje aju i se vrlo umornom i uko enom. Nakon nekog vremena vratila sam se ocu i
Arthuru. Osje ala sam kao da me nije bilo satima, ali oni su se ponaali kao da me nije bilo
samo nekoliko minuta.
Uvijek u se sje ati stubita u toj knjinici. Bilo je tako veliko i upe atljivo. Kasnije su
mi prikazana mnoga stubita, moda tucet; ona koja su vodila do neba i ona na nebu. Svako je
bilo jedinstveno, ali zajedni ko im je bilo to to su sva bila spiralna, nikada ravna. Moete ih
zvati spiralnim stubitima. Vjerujem da su mi pokazana kako bih pisala o njima i navela ljude
26
GIGA
da shvate da raj postoji i da je beskrajan.

Ta sam stubita vi ala u razli itim okolnostima. Ponekad dok bih meditirala mole i se.
Ponekad u trenutku smrti neke osobe ili kada bih imala iskustvo na korak od smrti. No o ito
nisam smjela do i na vrh toga stubita. Uvijek sam poslana natrag - u suprotnome ne bih sada
sjedila i ovo pisala.
Volim se penjati stubama prema nebu jer se tada osje am bliom Bogu. Obi no me na
tom usponu prati an eo Amen.
27
GIGA

7
Dodiruje me kia
Iako ni Christopher ni Owen nisu uspjeli dobiti kredit da bi otkupili od mene ku u u

Maynoothu, nastavila sam sre ivati stvari s bakom Brennan kako bi stara farmerska ku a i
zakonski postala moja. No znala sam da bez novca koji bi mi dali de ki otkupivi od mene
ku u ne u biti u stanju obnoviti farmersku ku u, a u stanju u kojem se trenutno nalazila nije
bila prikladna za ivot. Jednog je dana Owen rekao gazdi o svojim problemima s kreditom i
njegov mu je ef ponudio pomo . Kada mi je Owen to rekao, pun uzbu enja, morala sam se
nasmijeiti. Njegov je ef sluao svojega an ela.
Owenov je ef pomogao otvoriti vrata prema banki. Premda je to trajalo mjesecima,
iako je Owenu bilo samo devetnaest godina i iako je banka stalno smanjivala nov ani iznos
koji su mu bili spremni posuditi. No naposljetku je kredit odobren. Jo se uvijek sje am dana
kada je Owen primio vijest da je kredit odobren. Duboko sam uzdahnula od olakanja.
Jednog jutra nekoliko dana kasnije ispred ku e u Maynoothu pojavio se kamion s
malom dizalicom. Isporu io je u vrt mali, metalni kontejner. Tu smo trebali pospremiti stvari
koje emo preseliti. Od toga sam dana po ela seliti svoje i Meganine stvari u kontejner.
Megan je uivala u svom tom uzbu enju.
Kada bih postala zabrinuta, dola bi an eo Amen i ulila mi samopouzdanja.
Lorna, mnogi an eli uvari ap u razli itim ljudima navode i ih da ti prue ruku
pomo nicu. Ti ak ni ne poznaje neke od tih ljudi, ali ne brini se, dogodit e se mnoga uda.
Jedne mi je ve eri na vrata pokucao susjed. Rekao je da je uo od Owena da se selimo
i ponudio mi je svoju pomo . Kada sam mu ispri ala o farmerskoj ku i, ponudio je da e mi
tamo poslati svojega prijatelja Tonyja, arhitekta, da pogleda u kakvom je stanju ku a i da mi
kae to u sve morati popraviti. Zahvalno sam prihvatila tu ponudu i jedne nedjelje, nekoliko
tjedana kasnije, nala sam se s Tonyjem u staroj farmerskoj ku i. Detaljno je sve pregledao i
potvrdio ono to su rekli i moji sinovi. Ku a je bila u uasnom stanju i morat emo je ogoliti
do ivog zida. Objasnila sam da je moj budet vrlo tanak. Popis popravaka uklju ivao je
razvo enje novih ica za struju, nove vodovodne instalacije i novu septi ku jamu, zamjenu
svih podova i prozorskih okvira ije su drvo pojeli termiti. Morat u i deratizirati cijelo to
mjesto kako bih bila sigurna da su svi termiti potamanjeni. Bilo je malo toga to se moglo
maknuti s toga popisa.
Prema Tonyjevom savjetu, a nakon to sam se posavjetovala sa svojim sinovima,
oglasila sam u mjesnim novinama da traim gra evinskog radnika. Dobili smo nekoliko
ponuda, ali svi su gra evinci bili skupi i nisam si mogla priutiti da im platim koliko su traili.
Jednoga se dana na oglas javio stolar Eddie - inilo mi se da si njegove usluge mogu priutiti
pa smo se Tony i ja dogovorili da se u subotu popodne sastanemo s njim u ku i.
Megan i ja stigle smo prve, a nedugo nakon toga stigli su i Eddie i Tony Drala sam se
po strani dok su njih dvojica etali po ku i, pregledavaju i prostoriju po prostoriju.
Nakon to su porazgovarali, Tony me pozvao na stranu i rekao mi da misli da je Eddie
dobar odabir, da je njegova cijena razumna i da e sam mo i obaviti najve i dio posla, iako e
kasnije morati pozvati vodoinstalatera i elektri ara. Bila sam oduevljena. Stvari su se
napokon po ele kretati. Imala sam nekoga tko e mo i obaviti posao na ku i!
Eddie jo nekoliko tjedana ne e mo i zapo eti s poslom, jer je imao neto drugo za
dovriti. To mi je odgovaralo. Dalo nam je vremena da ispraznimo ku u prije no to on stupi
na pozornicu. eljela sam provjeriti ho u li mo i spasiti ita od starog namjetaja u farmerskoj
ku i. Volim stare stvari. Sljede eg sam se vikenda vratila u farmersku ku u s Megan i
28
GIGA
Christopherom, pa smo odsjeli u oblinjem pansionu gdje su nudili no enje s doru kom.
Spasila sam velik dio stvari - garderobni ormar, dvije komode ladi arke, dva mramorna
umivaonika. ak sam uspjela drveni dra za no nu posudu preobraziti u malu klupicu.
Voljela bih da sam mogla spasiti jo toga, ali ve inu su namjetaja tako gadno napali termiti
da se prakti ki raspadao. Sve to smo uspjeli spasiti preselili smo u jednu od nekoliko velikih
ku ica za alat pokraj ku e. Odmah sam taj namjetaj po ela tretirati sredstvom protiv termita.
Kad god smo mogli, Christopher i ja provodili smo vikende rade i ondje. Jedan od
velikih zadataka bio je zamjena drvenih dovrataka koji su se protezali iznad svakog prozora.
Kada smo po eli s radom na dovratnicima, Christopher mi je rekao da iz svakog drvenog
dovratnika izvu em jedan veliki komad, kao da govorimo o truci kruha. Pogledala sam ga
pitaju i se kako u, za ime Boga, uspjeti to u initi s komadom drveta. Izvukla sam jedan
komad, kao to bih izvadila sredinu iz okolne korice truce kruha i na moje iznena enje to mi
se drvo smrvilo u rukama. O ito su svi drveni ovratnici bili truli pa smo ih morali ukloniti i
zamijeniti betonskima. To je bio iznimno teak zadatak, jer su betonski dovratnici duga ki
oko tri metra i vrlo su teki.
Christopheru je pomagao jedan prijatelj, ali to je svejedno bio spor proces. Primijetila
sam, kada su dovratnici postavljeni na mjesto, da su an eli bili budniji no ina e i rekli su mi
da budem oprezna. Vi ala sam po pet an ela oko dje aka; pomagali su im da podignu
dovratnik. Bilo je to strano za gledati, ali i utjeno znati da su i an eli pazili da se nita loe
ne dogodi.
Jednoga dana dok su novi dovratnici postavljani na mjesto, a ja promatrala, jedan mi
je an eo rekao: Lorna, idi iza ku e; tamo te eka an eo Hosus. Izala sam kroz jedan
prozor i prokr ila si put kroz brdaca od svakakve ute. Dok sam se penjala, vidjela sam
Hosusa pokraj ku e. Kao i obi no, izgledao je poput nekoga staromodnog u itelja iji je
ogrta leprao na vjetru. Smijeio se i nasmijao mi se - bila sam prekrivena prainom rekavi: Lorna, ini se da su ti ove izme prevelike.
Upravo u tom trenutku izgubila sam ravnoteu i poskliznula se. Hosus me pridrao.
Hvala, Hosuse, mogla sam ba i bez ovih modrica povrh svega, rekla sam. Sjeli smo na
utu, kratko porazgovarali i rekla sam mu o svojim brigama. Hosuse, kada e Christopher i
njegovi prijatelji raditi na katu, bit e to jako opasno. Gore nema poda na kojem bi mogli
stajati. Stajat e na daskama oslonjenima o grede.
An eo Hosus me primio za ruku. Ne brini se, Lorna. U init emo sve to moemo da
nita ne po e po zlu. Hosus me ispunio mirom. ula sam neki auto kako se uspinje prilazom
i Hosus je nestao. Dok su de ki radili na katu, samo su jedanput izgubili ravnoteu, ali uspjeli
su je povratiti. Znam da su im pri tome pomogli an eli. Bilo mi je drago kada su sve betonske
grede bile na mjestu i kada je taj zadatak bio dovren.
to se ti e sjenika - koji e postati velika glavna soba u ku i - ukloniti pod bio je velik
zadatak. Morali su i i u dubinu gotovo metar. Prvih tridesetak centimetara nije bilo
prestrano, ve inom zemlja i sitno kamenje, ali nakon toga nailazili su na velike stijene.
Morali su unajmiti opremu kako bi te stijene razbili u komadi e. Tako su se metri i metri
ispred i iza ku e ispunili utom. Christopher je povremeno morao raskr iti stazu da bi mogle
pro i ta ke. I na taj su posao otpali mjeseci, jer ga je Christopher mogao obavljati samo
vikendima. Osje ala sam kao da e trebati stolje a da se stara farmerska ku a u ini
prikladnom za ivot.
Nisam uvijek dovodila Megan u tu ku u, jer je to povremeno bilo preopasno. Gnjavila
je Christophera govore i mu da ku u eli pokazati jednoj od svojih lutaka i medi. Kada je bila
tamo, igrala bi se u nekom kutu komadi ima drveta. Napravila bi stol ili krevet za svoju lutku
i stol za medu da moe sjediti na njemu. Jednog sam je dana ula kako govori medi neka
pazi da ne padne na pod jer bi se mogao uprljati. Voljela je promatrati to se doga a, sve ju je
zanimalo i svemu se divila. Megan je bila vrlo sretna u farmerskoj ku i. Postala bi oputenija.
29
GIGA
Promatraju i je znala sam da sam donijela ispravnu odluku - usprkos tome to su poslovi na
ku i napredovali sporo i to su bili naporni.
Povremeno bih pogledala prema Megan i vidjela kako njezin an eo uvar sjedi na
podu i igra se s njom. Njezin je an eo uvar izgledao kao da mu je osam godina - kao da je
malo stariji od Megan kojoj je tada bilo pet godina. No na mnoge su na ine izgledali sli ni
jedno drugome. Izgledali su poput dvoje normalne djece koja se igraju zajedno, osim to
Meganin an eo uvar nije bio prekriven prainom kako je to bila ona.
Njezin bi se an eo okrenuo i pogledao u mene. Imala je velike sme e o i - popu
tanjuri a - i bila je prelijepa i svijetla. Kosa joj je bila duga ka i tamna, spletena u pletenice i
ukro ena konatim vrpcama razli itih boja. Ja Meganinog an ela uvara ne vidim cijelo
vrijeme i osje am se povlatenom kada ga mogu vidjeti. Kao to sam rekla, ja u pozadini
svake osobe vidim jarko svjetlo njezina an ela uvara. Nikada nisam vidjela nijedno ljudsko
bi e, mukarca, enu ili dijete, bez svjetlosti njihova an ela uvara. Ali kada se an eo uvar
neke osobe otvori, osje am se naro ito povlatenom. To se doga a zbog razli itih razloga.
Ponekad mi an eo uvar kae da neto nije u redu i zamoli me da se molim za tu osobu.
Ponekad an eo uvar ostvari duhovnu vezu izme u due te osobe i moje due. Moda nikada
vie ne u vidjeti tu osobu niti saznati njezino ime. To nije vano. An eo uvar te osobe i moj
an eo uvar radit e ono to im je Bog naloio da u ine - da uspostave duhovnu vezu izme u
due te osobe i moje due. Toliko dugo koliko dua te osobe treba tu duhovnu povezanost ja
vidim njezino lice. Svaki dan svojega ivota vidim mnoga lica ispred sebe i molim se za
iscjeljenje u njihovu ivotu.
Imajte na umu da svatko ima an ela uvara. Nikada niste sami; va vas an eo uvar
nikada ne naputa. Drugi an eli mogu do i i oti i, due vaih voljenih mogu do i i oti i. Ali
va an eo uvar nikada vas ne moe napustiti. Va an eo uvar je dar vama od Boga.
Nemojte se ustru avati zamoliti svojega an ela uvara da vam pomogne u bilo kojem vidu
vaega ivota. Va an eo uvar je uvar vrata vae due. Ovdje je da vam pomogne, samo ga
trebate zamoliti! To je tako jednostavno.
Jedne sam subote sama otila u du an da nam kupim malo hrane za ru ak. Hodala sam
uskom stazicom obraslom u korov i grmlje koja se protezala uz ku u. Tom su se stazicom
ve inom sluili traktori i pastiri koji su tuda tjerali stoku od jedne farme do druge. Toga je
tjedna mnogo kiilo pa je bilo jako blatnjavo. Ne sje am se te etnje do du ana. Ponekad dok
hodam nalazim se u meditativnom stanju molitve, a kada sam u tom stanju, ne mogu se sjetiti
kako sam dola od jednog mjesta do drugog.
No na putu prema ku i bilo je druk ije. im sam skrenula na zaba ene uli ice, an eo
Mihael po eo je hodati pokraj mene. Bio je visok kao i uvijek; ovoga puta se iza njega
slobodno vijorila tamna, duga kosa. Na sebi je imao debeo ogrta i izme velingtonke i lako
ga se moglo zamijeniti za farmera koji radi na polju. Bilo mi je jako drago to ga vidim. Uzeo
me za ruku. Teko mi je opisati kakav je to osje aj kada vas an eo primi za ruku, ali obavije
vas snaan osje aj mira i ljubavi. Okrenula sam se prema njemu i pogledala ga u o i. Voljela
bih kada bi mogao zauvijek ovako drati moju ruku, rekla sam.
Mihael nije odgovorio na to. Umjesto toga je rekao: Lorna, mislim da je vrijeme da
se ti i Megan doselite u Johnstown.
Pogleda sam u njega uasnuta. Tamo nema stuba, struje ni prozora. Nema ak ni
zahoda. Moramo i i na polje! A tamo je uasno ledeno! Kako u se sna i sama s malim
djetetom!
Mihael mi je podario velik osmijeh kada je rekao: Lorna, elim da za nekoliko dana
razgovara s gra evinarom. Zamoli ga da ti pripremi jednu od soba na katu. Morat e se
posluiti dodatnim daskama koje e poloiti na grede kako bi pod bio siguran za hodanje i
morat e postaviti privremene prozore. Morat e postaviti i bravu da se vrata mogu zaklju ati.
Bojim se da za sada jo ne e mo i na initi stube, pa e se morati sluiti ljestavama.
30
GIGA
Tako e se posao koji se mora obaviti na farmerskoj ku i obaviti mnogo bre, jer e ti
biti tamo svakoga dana.
Na eljezni kom je mostu kroz oblake zasjalo sunce. Okrenula sam se i pogledala u
Mihaela koji je jo uvijek drao moju ruku. Mihaele, bojim se! Nema struje i nema svjetala.
U ulici nema druge ku e i nema javne rasvjete. Kada je tamo mrak, onda je mra no kao u
rogu.
Lorna, ne boj se. Sjeti se da e an eli uvijek biti uz tebe. Kad god se bude osje ala
prestraenom, bit u tik uz tebe. Hajde, krenimo ku i prije no to ponovno po ne kiiti.
Razmislila sam o tome. Ne mogu se preseliti dok Megan ne zavri kolsku godinu.
Ne brini se, nasmijeio se, kola je gotova za nekoliko tjedana, a toliko je vremena
potrebno Eddieju da obavi pripremne radnje.
Dok smo etali, objasnio mi je i to da moji prijatelji, Brennanovi, imaju stvari koje e
mi biti od pomo i. Upitala sam ga koje su to stvari.
Lorna, stvari kao to su ator, madrac na napuhavanje, odgovorio je Mihael. U toj
sobi na katu ivjet e u atoru.
Pogledala sam ga iznena eno. U atoru? Kada smo ugledali farmersku ku u po elo
je pljutati i Mihael je nestao. Potr ala sam stazicom i bilo mi je drago kada sam se sklonila s
kie i hladno e. Christopher je pristavio vodu da klju a na malom, kamperskom kuhalu pa
smo uivali u alici aja i malo kruha.
U nedjelju ujutro nazvala sam Eddieja i rekla mu to elim. Nekoliko dana kasnije
Megan i ja krenule smo u Johnstown da se sastanemo s njim i raspravimo planove za preinake
koje e ku u u initi prikladnom za ivot.
Eddie je pomalo sumnjao u sve to. Jeste li sigurni da se elite useliti prije no to ku a
bude dovrena? Tamo ima takora. Zar ih se ne bojite? Znala sam da tamo ima takora vidjela sam ih. Jednoga smo dana Christopher i ja sjedili na drvenoj gredi jedu i sendvi e
kada su nam prila tri takora i uzdignula se na stranje noge ogledaju i se za hranom! Starac
koji je nekada ivio u ku i obi avao je hraniti takore; pretpostavljam da je od njih napravio
svoje ku ne ljubimce. Eddie mi je ponudio da ih otruje, ali zazirala sam od takvog rjeenja.
Samo sam mu rekla da sobu na katu u ini sigurnom za ivot, a da u ja otjerati takore
nadaju i se da e shvatiti poruku.
Kada je na kraju toga dana Eddie odlazio ku i, rekao mi je: Vi ste hrabra ena!
Kasnije sam odnijela Megan do auta, poloila je u njezinu sjedalicu i dala joj bojanku i
nekoliko olovaka. Rekla sam joj da idem provjeriti da nismo to ostavile u ku i. Nije bilo
anse da doista zaklju ate ku u. Na prozorskim su okvirima stajale zabijene daske, a ulazak
koz vrata sprje avala je jedna prili no lagana daska. Zazvala sam Mihaela. Odmah se pojavio
na otvorenim vratima. Na glavi je imao svijetlouti gra evinarski ljem i lopatu u ruci.
Prelijevao se u jarkim bojama kao i uvijek; o i su mu blistale ivotom i svijetlio je poput
sunca. Rasvijetlio je staru farmersku ku u. Uao je u sobu i dotaknuo mi rame. Lopata koju je
drao u ruci nestala je. Lorna, pozvala si me.
Pogledala sam u njega. Mihaele, tvoja je lopata nestala, ali na glavi jo uvijek ima
kacigu! Oboje smo se nasmijali. Hvala ti, Mihaele, ti me ispunjava mirom, rekla sam.
Bila sam jako nemirna i napeta otkako mi je rekao da bih se trebala preseliti u staru farmersku
ku u i ivjeti tamo u atoru.
Ideja da bih trebala ivjeti na gradilitu bez jo jedne odrasle osobe izazivala je u meni
veliki strah. Sada me Mihaelova prisutnost smirila.
Lorna, rekao je Mihael, sna i e se. Sjeti se da e an eli biti s tobom. Bog vidi
sve tvoje strahove i napetosti. Bog mi je rekao da ti kaem da pokua i odbaci ih od sebe.
Ponovno je postao prakti an. Sada bi trebala oti i i nazvati Brennanove i zatraiti da ti
posude ator i madrac na napuhavanje. Mihael je dotaknuo vrh moje glave i nestao. Zatvorila
sam priru na vrata iza sebe i polagano odetala do Megan i auta.
31
GIGA
Parkirale smo ispred vratnica ku e Brennanovih. Otvorila su se vrata predvorja i na

njima se pojavila Maura, dok se iza nje skrivala nekolicina njezine mla e djece. Izgledalo je
da su oduevljeni to nas vide pa smo sjeli i razgovarali uz aj i sendvi e. Ispri ala sam Mauri
i baki Brennan o svojim planovima da se uselim u ku u usprkos tome to ni izdaleka nije
dovrena. Ponudile su da svoju dnevnu sobu pretvore u spava u za Megan i mene to je bilo
jako ljubazno od njih, ali odlu no sam ustrajala na tome da se uselim u staru farmersku ku u.
Oni su pak inzistirali na tome da se u tom slu aju barem do emo k njima istuirati i da
nave er svi skupa objedujemo u njihovoj ku i. Naravno, nisam morala ni zamoliti - same su
mi ponudile ator i madrac na napuhavanje, ba kao to je Mihael obe ao.
Trebalo mi je nekoliko tjedana da napravim popis osnovnih stvari koje e nam biti
potrebne. Molila sam se za to da mi an eli kau kada do e pravi trenutak da se uselim u ku u.
Bio je vlaan dan u Maynoothu u lipnju 2002. Ruth je dan ranije zavrila tu kolsku
godinu. Odga ala sam odlazak u du an nadaju i se da e kia prestati padati.
Poslijepodne je sunce po elo provirivati kroz oblake. Megan i ja odjenule smo kine
ogrta e, navukle smo gumene izme i krenule u etnju. Bilo je hladno, ali kia je prestala.
Megan se igrala u lokvicama dok smo hodale kroz selo. Obavile smo kupnju, ali kada smo
stigle do po etka ceste koja je vodila prema naoj ku i, ponovno se smra ilo i po elo je kiiti.
Hajdemo zaigrati igru kia me dodiruje, predloila sam.
Megan je svim srcem bila za to. Dok smo hodale, drala sam je za ruku i rekla joj da
drugu isprui i osjeti kako je kia dodiruje. Megan je u inila tako i uzbu eno se okrenula
prema meni. Mama, osje am kako kia dodiruje i moje lice, rekla je i nasmijala se. Isplazila
je jezik pokuavaju i uloviti kapljice kie. Malo smo tr ale pa ponovno hodale i uskoro smo
stigle do ku e. Bile smo mokre do koe. Megan je ispruenih ruku u krugovima tr ala po vrtu.
Ja sam se to sam bre mogla pourila u ku u, ali ona me preklinjala da joj dopustim da
ostane na kii.
Kada sam okrenula klju u vratima, o ajni ki se ele i to prije skloniti s pljuska,
doivjela sam ok! S one strane vrata stajao je an eo Kaphas. Zaprepastio me! Nije se
promijenio nakon svih tih godina otkako sam ga posljednji put vidjela, kada mi je doao re i
da e se Joeu dogoditi neto posebno. I sada, kao i tada - bio je upe atljiva, veli anstvena
pojava. Izgledao je kao da je na injen od krhotina stakla, jednakih po veli ini. Sve su njegove
crte bile otre, a staklene su krhotine zrcalile svjetlo na njegovo lice. Kaphas je iznimno visok
- izgledalo je kao da je strop u predvorju nestao. Iz njega je dopirala predivna, tiha,
aravaju a glazba.
Zdravo, Lorna, rekao je an eo Kaphas svojim blagim, tihim glasom. Jesi li
spremna? Jesi li se spakirala? Ovoga ete se vikenda Megan i ti preseliti u Johnstown. Nema
'ali' niti pitanja, Lorna.
Nasmijeio se, kao da ho e re i da je ta stvar, to se njega ti e, rijeena. Morale smo se
preseliti toga vikenda. Pogledao je prema Megan koja se jo uvijek vrtjela u krugovima, ruku
ispruenih na kii koja je lijevala. Oti i i pokai Megan jo malo kako da uiva u ivotu.
Sjeti se kako smo mi u ili tebe dok si bila dijete - kako da uiva u svjetlu i snazi kie.
Bez oklijevanja odloila sam torbe s namirnicama na pod hodnika i potr ala natrag na
kiu, prema Megan. Hajdemo zaigrati jednu drugu igru. Posegnula sam prema njezinoj
desnoj ruci i dotaknula joj prste. Uzdigni glavu prema nebu i irom otvori o i. Bila je vrlo
uzbu ena. Uivala je u kii koja joj je dodirivala lice i o i su joj zablistale. Priao je an eo
Kaphas i uzeo mene za desnu ruku, a Megan za lijevu; oblikovali smo krug kao da emo igrati
ringa, ringa, raja. ivot se okretao oko nas - svjetlost i ivot kie, snaga koja se slijevala s
nebesa. Vidjela sam svaku pojedinu kap kako se polagano kre e prema mojim o ima.
Svjetlost i snaga kie dodirivale su nas dok se ivotna energija vrtjela oko nas. Bilo je
nevjerojatno.
32
GIGA
Dok sam se tako okretala irom otvorenih o iju gledaju i u kiu, osjetila sam trzaj i
izgubila sam dah. Dua mi se uzdignula iz tijela. Moja dua, kao i dua svakog ovjeka,
obi no je smjetena u tijelu - ispunjava oblik cijelog tijela. Kada se izdigne iz tijela, to zna i
da e se dogoditi neto na duhovnoj razini. Kada mi se dogodi to izdizanje, ugledam svoju
duu ispred sebe. Taj me prizor ispuni golemom rado u i mirom - sigurnim uvjerenjem da se
Bog brine za sve. Ne znam moe li itko drugi u initi to i vidjeti svoju duu.
Kada sam povlatena da vidim kako se dua neke druge osobe izdie iz nje, vidim je
kako se samo malo pomi e izvan tijela, ali uglavnom ostaje u njemu.
Jedina iznimka tome, koliko se mogu sjetiti, bila je ono to sam vidjela nedugo prije
no to je umro moj otac, kada sam vidjela kako se cijela njegova dua izdie iz njegova tijela,
usidrena uz njega zlatnim lancem.
Jo uvijek nisam potpuno sigurna zato je moja dua toga dana krenula naprijed. Mogu
samo pretpostaviti da su me an eli pokuali ponovno povezati sa ivotom, pomo i mi da se
zalije im i opet osjetim radosti ivota. Iznenada, jednako naglo kako je po ela, kia je i
prestala padati. Jednako naglo zasjalo je sunce. Prestali smo se kretati i na trenutak smo
zastali. Megan je mirno stajala, uop e se nije micala, kao da je u transu, o iju nalik na tanjuri e. Vidjela sam an ela Kaphasa da stoji iza Megan. Dotaknuo joj je glavu i sve se vratilo
u normalu.
Mama, jesi li vidjela svjetlo kako sjaji u kinim kapima, u svim bojama? Kine su
kapi bile velike! rekla je s velikim oduevljenjem.
Nasmijeila sam se. Megan, rekla sam, to je svjetlo ivotna energije kie koja te
dodiruje. Megan, naravno, nije primijetila nita udno u vezi sa mnom. Ponovno je po ela
igrati tu igru, ali ja sam rekla da je vrijeme da u e unutra i osui se. Utr ala je u ku u.
Okrenula sam se prema Kaphasu. Mnogo ti hvala, rekla sam glasom punim zahvalnosti. Kaphas je
inio neto to an eli ne rade esto. Krenuo je prema meni i polagano je izblijedio dok mi se
nije potpuno izgubio iz vida. ula sam glazbu kada se po eo dizati prema oblacima. Znala
sam da je to u inio zbog mene i zahvalila sam mu na tome svim svojim srcem. Kada sam se
okrenula, vidjela sam Megan na vratima predvorja. Nikada nisam pitala an ela Kaphasa je li
ikada dopustio Megan da ga ugleda barem na trenutak, kraji kom oka - moda jednoga dana
ho u.
33
GIGA

8
An elovo stopalo osvjetljava put
Te ve eri nakon objeda rekla sam Megan da se ode igrati u svoju sobu. Morala sam
razgovarati s njezinom starijom bra om i sestrom. Dok smo sjedili za stolom razgovaraju i uz
aj, rekla sam im da je napokon stiglo vrijeme da se preselim s Megan u Johnstown. Krenut
emo te subote ujutro. Christopher je rekao: Mama, netko od nas morat e i i tamo s
tobom.
Ne, rekla sam, moram ovo u initi sama, s Megan. Sve je dogovoreno s Maurom
Brennan i njezinom obitelji. Najprije emo se javiti njima i tamo emo ru ati. Zatim emo
oti i do farmerske ku e sa atorom i madracem na napuhavanje.
Ruth je smiju i se rekla da eli prvom prilikom do i i vidjeti kako je ivjeti u atoru
koji stoji u dnevnoj sobi. Owen se namrtio. Ima samo malo plinsko kuhalo - to je s
hranom? Umirila sam ga rekavi da su mi Brennani rekli da kad god elim mogu jesti kod
njih. Razgovarali smo o tome koliko sam sretna to imam tako dobre prijatelje koji e mi
ujedno biti i prvi susjedi.
Malo kasnije rekla sam Megan da se selimo toga vikenda. Skakala je od uzbu enja.
Nije mogla do ekati subotu i spavanje u atoru. Otr ala je to ispri ati svojoj bra i i sestri. I ja
sam se veselila preseljenju. Znala sam da e mi to koristiti koliko i Megan.
Tjedan je proao brzo. U petak nave er pripremili smo u predvorju sve za unoenje u
auto. Nisam dobro spavala jer me boljelo srce. Ve su mi nedostajali Christopher, Owen i
Ruth. Brinula me pomisao da e morati stajati na svojim nogama, kao mla e odrasle osobe
bez roditelja. Okretala sam se u krevetu povremeno se mole i. Ljutito sam uzviknula:
An eli, molim vas uspavajte me. Osjetila sam kako je jedan an eo sjeo pokraj mene na
krevet; okrenula sam se i ugledala an ela Amen. Lorna, prestani se brinuti, rekla je
ispruivi ruku kojom mi je dotaknula o i. Sada sklopi o i; mora se naspavati. To sam i
inila. Sljede e ega sam bila svjesna jest da je bilo osam sati ujutro i im sam otvorila o i,
zahvalila sam an elu Amen. Za doru kom Christopher je rekao: Ba me briga to ti misli.
Slijedit u vas na svojem motoru. Na i emo se u ku i Brennanovih. Nisam se opirala. Da
budem iskrena, pomalo sam osje ala olakanje.
Do deset sati u autu su bile spakirane sve stvari. Bilo je mnogo zagrljaja. Vidjela sam
suze u Ruthinim, Christopherovim i Owenovim o ima. Suzdravali su ih da ne uznemire
Megan. Megan je bila oduevljena to i Christoper ide s nama. I ti moe spavati u atoru,
ponudila mu je. Dala sam znak Christopheru da uti. Owen je podignuo Megan u zrak,
zanjihao je i sve je bilo zaboravljeno. Tada je Owen stavio Megan u auto i vezao je u njezinoj
sjedalici. Ruth je otvorila vrtna vrata i dok smo odlazile bacila sam pogled u retrovizor ugledala sam njih troje kako nam mau s vrata. U tom su se trenutku rastvorila svjetla
njihovih an ela uvara. Bio je to predivan prizor; ispunio me uvjerenjem da e sve biti u redu.
Putovali smo otprilike sat vremena kada nas je Christopher pretekao na svojem
motoru. Brennanova djeca su se igrala u vrtu ekaju i nas. Christopherov motor ve je bio na
kolnom prilazu. Do ekani smo velikom dobrodolicom. Nakon ru ka Maura i djeca odnijeli
su madrac na napuhavanje u farmersku ku u idu i pre icom preko polja iza svoje ku e.
Promatrala sam kako se Christopher trudi ugurati ator u moj automobil. Bilo je tijesno, ali
pomagalo mu je mnogo an ela. Kad sam stigla do farmerske ku e, Maura i djeca ve su me
ekali tamo. Stupila sam kroz priru na vrata u sobu koju jo uvijek zovemo sjenikom. Eddie
je u inio sve to je mogao da je ra isti - ali jo je uvijek bila puna gra evnog materijala.
Grede su bile visoko naslagane, bilo je tu cijevi svih debljina i duljina, vre a cementa i gipsa,
34
GIGA
vjedara s avlima i mnogo alata. Nasmijeila sam se. An eo Mihael je bio u pravu. Eddie je
obavio sjajan posao na drvenim ljestvama kojima emo se sluiti da se uspnemo na kat.
Izgledale su vrste, ali svejedno to su bile samo ljestve, a do gornjeg je kata bio duga ak put.
Maura se prva popela po njima; iza nje Christopher, pa Megan. Bila je jako nervozna i
ja sam je poticala na uspon penju i se iza nje. Mamice, bojim se da u pasti, jecala je.
Uvjeravala sam je da sam odmah iza nje, malo njoj zdesna. I Christopher ju je hrabrio odozgo.
Kada je stigla do vrha, on ju je primio i podignuo do dasaka. Dvije su daske vodile od vrha
ljestava do spava e sobe; sa svake se strane nalazila iroka i duboka provalija. Do spava e
sobe trebalo je prevaliti prili nu udaljenost - otprilike dvadeset i pet koraka. Christopher je
upozorio Megan da bude oprezna i da nikada ne prelazi taj put sama. Ostala djeca
Brennanovih slijedila su nas po ljestvama, bez oklijevanja, kao da su to radila svaki dan.
Kada sam stigla do spava e sobe, iznenadila sam se koliko je ta prostorija zapravo
velika. Gra evinac je obavio lijep posao. Privremeni prozori bili su sjajni, iako je oko rubova
bilo malo propuha. Djeca su tr ala po sobi igraju i se. Maura je rekla svojim k erima da paze
na Megan, a mi smo sili u prizemlje da izvadimo stvari iz auta. Vani sam bacila pogled preko
ramena. Megan i djeca Brennanovih sjedila su na podu pljeskaju i rukama. Oko njih se
pojavio krug od an ela. Nasmijeila sam se i zatvorila za sobom vrata.
Bilo je teko i jezovito dovu i ator i sve druge stvari na kat. Neprestano sam
razgovarala s an elima i molila ih za pomo . Naposljetku smo sve dovukli gore. Djeca su bila
uzbu ena kada je dolo vrijeme da se ator podigne. Po elo se mra iti i u ator smo poloili
madrac za napuhavanje, jastuke i pokriva e. Sve je izgledalo udobno. Maura je odlu ila
odvesti djecu doma prije no to se previe smra i za prelazak preko daski i sputanje niz
ljestve. Izvadila sam iz kutije baterijsku svjetiljku. Kada smo izale iz sobe, ula sam Megan
kako pita Christophera na kojoj e strani atora spavati. Prije nego to sam zatvorila vrata,
Christopher mi je namignuo.
Odvezla sam Mauru i djecu ku i. Vra aju i se na farmu stala sam u jednoj ulici na
nekoliko minuta. Bilo je mra no kao u rogu, osim slabog svjetla koje je dopiralo iz prozora
spava e sobe. Prizor je zra io predivnom dobrodolicom. Bila sam sretna. Vra aju i se prema
ku i upalila sam baterijsku svjetiljku i po ela se uspinjati po ljestvama. Pogledala sam u
Megan. Zaspala je. Christopher je apnuo: Mama, nije bilo problema kada sam objasnio
Megan da ne ostajem. Shvatila je da se moram vratiti u Maynooth jer sutra idem na posao.
Dolazit u vam u posjet to u e e mo i.
Zagrlio me i podignuo svoje kacigu rekavi mi da zaklju am vrata kada on ode. ula
sam ga kako hoda po daskama i silazi niz ljestve. Pogledala sam kroz prozor i mahnula mu
pozdravljaju i ga. Promatrala sam kako nestaje svjetlo na motoru. Osjetila sam kako mi neki
an eo dodiruje rame. Okrenula sam se i ugledala an ela Hosusa. Rekao je s velikim
osmijehom na usnama: ivi u lijepom i udobnom atoru u spava oj sobu. Sve to ti jo sada
treba, Lorna, je logorska vatra i iznad nje objeen kotli .
Dobra ideja, rekla sam upalivi vatru na kuhalu. Stavila sam na njega mali kotli i
napunila ga vodom iz boce. Moja prva alica aja u novom domu! Hosuse, uistinu mi se
svi a, osje am se kao kod ku e, rekla sam mu i onda smo malo razgovarali. Hosus je bacio
pogled prema Megan. Rekao mi je da se moram naspavati i nestao. Polagano sam se kretala
po atoru trude i se da ne probudim Megan. Bit e da sam zaspala nakon nekoliko sekunda.
Radovi na ku i definitivno su se odvijali bre otkako sam ja bila prisutna. Jedne olujne
no i u srpnju vjetar je hu ao oko ku e. U staroj je ku i bilo mnogo pukotina i udubina i vjetar
je stvarao stravi nu buku. Jedan me an eo probudio rekavi: Lorna, Megan nije dobro. Ima
visoku temperaturu. Mora je odnijeti u Maurinu ku u. An eo je nastavio: Uzmi je i
prebaci sebi preko ramena. Bila sam uasnuta. Kako u prije i preko dasaka i spustiti se niz
ljestve s bolesnim djetetom? An eo je nestao. Okrenula sam Megan na le a. Imala je vru icu i
35
GIGA
bila je natopljena znojem. Zgrabila sam baterijsku svjetiljku i klju eve. Kada sam otvorila
vrata spava e sobe, nita nisam vidjela. Bilo je mra no kao u rogu.
Nije bilo mjese ine. Stala sam omogu ivi o ima da se prilagode na tamu.
An eo koji me probudio pojavio se preda mnom rekavi: Hodat u ispred tebe. Ne
boj se, Lorna, Megan e biti dobro.
Bojim se, rekla sam an elu. Megan je tako teka i ini mi se da gori. Okruivala
nas je tama. Mlaz svjetlosti iz baterijske svjetiljke bio je slab. Nisam mogla vidjeti nita osim
daske, glave an ela ispred mene i blagog svjetla koje je zra ilo iz an ela, ali koje se nije irilo
u daljinu. No daske su iznenada bile uronjene u svjetlost koja je zra ila iz an elovih stopala.
An eli su mi pomagali.
Ovo je uistinu zastrauju e, rekla sam an elu koji je hodao ispred mene. Bojala sam
se da u izgubiti ravnoteu, da u pasti s dasaka na pod koji je leao ispod mene.
An eo se okrenuo i rekao: Slijedi me. Polagano sam hodala po daskama. ula sam
an ela kako mi govori: Ne e pasti, Lorna. Samo idi korak po korak.
Kada sam stigla do vrha ljestava, rekla sam an elu: A kako u dolje po ovome?
An eo je rekao: Poloi Megan na le a na daske i spusti se na dlanove i koljena.
Poloila sam Megan na daske to sam blie mogla ljestvama i duboko sam udahnula po evi
se sputati. Osjetila sam kako je an eo uzeo bate-rijsku svjetiljku iz moje ruke. Poloila sam
jedno stopalo na pre ku. Sada prebaci Megan preko svojega lijevog ramena, rekao je
an eo. Dok sam vukla Megan u taj poloaj, sva sam drhtala. Bojala sam se da emo pasti.
An eo Hosus se pojavio pokraj mene. Lorna, nemoj toliko zadravati dah. Dobro
napreduje.
Malo sam se smirila. Dok sam polagano silazila, centimetar po centimetar, an eo
Hosus se kretao sa mnom. Megan se ni u jednom trenutku nije do kraja probudila. Znala sam
da halucinira; ula sam je kako bunca.
Laknulo mi je kada sam stigla do dna ljestava. Prola sam kroz drugu sobu i ula u
staju; an eo je hodao ispred mene cijelo mi vrijeme osvjetljavaju i put. Hosus je stajao ispred
priru nih vrata i otvorio ih. Kada sam prola kroz vrata, jo uvijek nose i Megan, okrenula
sam se i zahvalila an elu prelijepog svjetla. Nasmijeio se rekavi: Moje je ime Avajil, i
nestao.
Prela sam preko dvorita i poloila Megan na stranje sjedalo automobila. Ugledala
sam u retrovizoru svjetlo Meganina an ela uvara kada se na trenutak otvorio. Vidjela sam
kako otire Meganinu obrvu s mnogo ljubavi i panje. Lorna, kreni, rekao je Hosus sa
suvoza kog sjedala. Parkirala sam na kolnom prilazu. U Maurinoj je ku i gorjelo svjetlo.
Osjetila sam olakanje kada sam vidjela da se otvaraju ulazna vrata. Maura mi je pomogla da
unesem Megan u ku u. Poloili smo je u kadu s hladnom vodom i otrli je spuvom. Zatim
smo joj dali licu sirupa protiv vru ice i poloili je u krevet. Megan nam se nasmijeila i brzo
zaspala. Nazvala sam lije nika, a on je rekao da e do i rano ujutro. Sljede eg je jutra
pregledao Megan. Natekle su joj lijezde i grlo joj je bilo crveno. Lije nik me uvjerio me da
e se oporaviti za nekoliko dana. Tih smo nekoliko dana proveli u Maurinoj ku i.
Glas se irio i ljudi su po eli otkrivati gdje ivim. Ponekad nisu ni mogli u i u dvorite
zbog gra evinskog otpada i blata, no izgledalo je da im to ne smeta previe.
Ponekad bi netko parkirao i okirao se zakora ivi iz auta u blato. Po ela sam govoriti
ljudima koji su me zvali telefonom da dogovore sastanak sa mnom da ponesu gumene izme.
Govorila bih im da na mjestu na kojem ivim nema zahoda i da e se morati posluiti poljem,
ba poput mene. Ve inom bi se nasmijali i na nekoliko minuta nestali u polju.
Jednog sun anog dana Megan i ja upravo smo izale iz ku e i krenule uli icom.
Promatrala sam jedan auto kako ulazi u uli icu i vozi prema nama. Znala sam da osoba u autu
trai mene, jer sam vidjela an ele ispred auta kako ga navode uli icom, zaobilaze i rupe.
36
GIGA
Vidjela sam i jednog an ela kako se kre e uz voza a. Auto je stao i ena je spustila prozor te
me upitala znam li gdje ivi Lorna. Predstavila sam se. Rekla mi je da se zove Margaret i da
ve drugi put dolazi u Johnstown trae i me. Rekla je da me o ajni ki eli upoznati zbog
zdravstvenih problema svoje djece. Odlu ila sam vas prona i. Stalno sam izgovarala vae
ime pred an elima. Nikada se do tada nisam toliko molila i hvala Bogu i svim an elima pronala sam vas. avrljale smo jo nekoliko minuta i pristala sam nekoliko dana kasnije
primiti Margaret i njezinu djecu - etiri dje aka, saznala sam. Objasnila sam da u se morati s
njima vidjeti u njihovu autu umjesto u ku i, jer je sve u takvom neredu zbog gra evinskih radova.
Lorna, ne bi me bilo briga i da ivite u kolibi usred mo vare, rekla je Margaret.
Samo elim da pogledate moju djecu.
Nekoliko dana kasnije jedan se auto parkirao ku i najblie to je mogu e. Odvela sam
Megan Mauri kako me ne bi ometala. Istr ala sam iz ku e prema autu prebacivi kaput preko
glave, jer je kia jako padala i otvorila sam vrata automobila. Auto je bio dupkom pun - unutra
je bila Margaret, njezina etiri predivna sina, sve to djeca mogu poeljeti - igra ke, hrana i
pi e, ista odje a - i an eli. Auto je bio prepun an ela!
Djeca nisu bila stidljiva i odmah su po ela razgovarati sa mnom - sva u isti glas.
Priklju ila im se i Margaret. U autu je bilo toliko toplo i udobno, toliko mnogo ljubavi. Jedan
an eo, koji je sjedio pokraj jednog dje aka, rekao mi je da mu nije dobro, da pati od teke
astme. Bilo mu je otprilike pet godina i bio je jako blijed. Ispruila sam ruku u auto i
dotaknula ga. Njegova mi je majka rekla da se zove Tony. Jedva je zadravala suze gledaju i
ga kako se sretno igra na stranjem sjedalu; rekla je da lije nici vie ne znaju kako da mu
pomognu. Neprestano su mu mijenjali lijekove, ali nije bilo pomo i. Dok sam sluala
Margaret, razgovarala sam bez rije i s an elima, dre i ruku na Tonyjevu koljenu. Sluaju i
njih, rekla sam Margaret da se vrati svojem lije niku i zatrai drugo miljenje.
Molila sam se nad Tonyjem i blagoslovila sam ga zamolivi Boga da poalje an ele
ozdravljenja da neprestano budu oko dje aka i da omogu i ozdravljenje kako bi narastao
snaan i zdrav. Molila sam se i blagoslovila sam i preostala tri dje aka i zamolila njihove
an ele uvare da budu to je mogu e bolji svojim roditeljima. Dje aci su rekli svojoj mami da
i nju treba blagosloviti. Rekla im je neka budu tiho i da se igraju sa svojim igra kama, a onda
se okrenula prema meni. Vidjela sam da an eli oblikuju tit oko djece, ne doputaju i im da
uju nae glasove.
Margaret je govorila o odnosu sa svojim suprugom. Pri ala je kako osje a da se sve
vie udaljavaju i da to vie ne moe podnositi. Bojala se da e se njezin brak raspasti. Njezin
je suprug radio cijelog dana, a kada bi doao ku i i ona je ve bila iscrpljena i nije bilo mira s
djecom. Tonyju je trebalo mnogo panje, a to se povremeno negativno odraava i na njegova
tri brata. Znaju biti vrlo prkosni i teko ih je nadzirati, pa njihov otac zna viknuti na njih. Tada
sva djeca zavre u suzama. To je vrlo stresno, rekla mi je Margaret. Pogledala sam je.
Margaret, zamolila sam an ele uvare dje aka da im pomognu da budu dobri, rekla sam.
Molim i vaeg an ela uvara kao i suprugova da vas povezu u ljubavi i pomognu vam da
na ete vremena jedno za drugoga. Blagoslovila sam Margaret i molila se za nju.
Margaret je pitala smije li se vratiti za nekoliko tjedana. Rekla sam joj da moe. Kada
je ponovno dola, izgledala je kao druga ena; ve ina je stresa nestala s njezina lica i smijeila
se. Margaret me posjetila jo nekoliko puta i svaki sam put vidjela promjenu na njoj. Tonyja
su uputili na pregled specijalistu i bilo mu je mnogo bolje.
Naposljetku me vie nije morala posje ivati. Neto kasnije, nakon to je nisam vidjela
otprilike godinu dana, nazvala me i upitala moe li me posjetiti. Toga je puta dola sa
suprugom i s dje acima. Zahvalio mi je na svemu to sam u inila - to sam bila tu za Margaret
i njihove sinove. Rekao mi je da je Tony mnogo bolje. Margaret je stajala pokraj njega,
njegova je ruka bila preba ena preko njezina ramena i rekla mi je da je sretna. Njezin joj je
37
GIGA
suprug rekao da je voli. Vie se nije bojala da e se njihov brak raspasti.

Zahvalila je Bogu i an elima to su nju i njezina supruga spojili u ljubavi. Bilo mi je
drago to to vidim. Blagoslovila sam ih sve i pomolila se za njih, uklju uju i i malog Tonyja.
Jednog sam poslijepodneva ula buku i, pogledavi kroz prozor, ugledala dobro
odjevenog mukarca kako izlazi iz auta. Po eo se pentrati preko otpada u svojim sjajnim
cipelama i, usprkos najve im naporima, ugazio je u blato. Prasnula sam u smijeh promatraju i
ga s prozora na katu. Bio je okruen an elima koji su mu pokretima htjeli neto dati do
znanja.
Uzela sam Megan za ruku i krenula preko dasaka -naviknule smo na to i vie nam to
nije bio problem - i niz ljestve. Kada smo stigle do sjenika, mukarac je ve uao kroz
priru na vrata. Njegove su cipele i hla e bile potpuno prekrivene blatom; bio je pomalo
ajan. An eo koji je stajao pokraj njega rekao mi je da je mukarac elio ostaviti dobar
dojam i da je sada razo aran. ovjek se ispri ao to je doao nenajavljen i predstavio se.
Rekao je da se zove Robert. Zamolio je pet minuta mojega vremena i blagoslov. Rekla sam
mu da u odvojiti vrijeme za njega, ali da to mora biti u mojem ili njegovom autu i da e sa
mnom biti moja k i. Izgledalo je kao da Robert malo oklijeva, a an eo koji je stajao pokraj
njega odmahnuo je glavom rekavi: Ne, mora se sastati s njim nasamo, Lorna.
Tada je u sjenik uao Edie pa sam ga zamolila da nakratko pripazi na Megan. Vidjela
sam olakanje na Robertovu licu. Robert je predloio da sjednemo u njegov auto, jer nije elio
zablatiti moj. Rekla sam mu da je moj auto ionako ve pun blata. Kada sam otvorila
suvoza ka vrata njegova velikog, blistavog automobila, osjetila sam da je u njemu sve novo.
Auto je bio bez ijedne mrljice. Predloila sam da sjednemo u moj auto kako ne bismo zaprljali
njegov koji je o ito bio nov i vrlo skupocjen, ali on je ustrajao na tome da ostanemo.
Ispri ao mi je da ima mnogo zdravstvenih problema i mnogo problema sa svojom
obitelji. Dok je on govorio, ja sam se molila, a da on nije bio svjestan toga. Svjetlo njegova
an ela uvara otvorilo se samo na sekundu i ponovno se zatvorilo. Zatim sam ugledala an ele
ozdravljenja kako jedan po jedan prilaze Robertu i okruuju ga; prvi mu je an eo dodirivao
glavu, drugi prsa, a tre i kria. Dok su oni to radili, izgledalo je da etvrti an eo pomi e
ivotnu snagu oko njegova tijela. Ti su an eli zra ili i bili su prelijepi, golemi i jako vitki.
Izgledali su kao da su od bistrog kristala. Svaki je bio jedinstven i vidjela sam Boju milost,
zraku svjetla kako ulazi u svakog an ela. To su bili an eli iscjeljenja. Vidjela sam da je
Robert postao proziran. Dok mi je govorio o svojim problemima, vidjela sam svaki njegov
organ i sve arterije i ile. Vidjela sam kako an eo prelazi prstom du svih njegovih ila i
arterija, kao da pomi e ivotnu snagu kroz Robertovo tijelo. Robert, naravno, toga nije bio
svjestan. Tada je prestao govoriti, zamolio me da ga blagoslovim i kada sam to u inila,
izgledalo je kao da se an eli iscjeljenja stapaju u jedno. Kada sam rekla amen na kraju
blagoslova, nestali su.
Robert me pogledao. Ve se osje am mnogo bolje. Ho e li biti u redu ako vas
ponovno posjetim? Rekla sam mu da je to u redu, pod uvjetom da posjeti lije nika i obavi
krvne pretrage. Dala sam mu broj mojega mobitela kako bi me sljede i put mogao nazvati
prije dolaska. Otprilike etiri tjedna kasnije Robert je doao ponovno. Lije nici su
dijagnosticirali jedan zdravstveni problem, ali lije ili su ga. Robert e uskoro biti dobro.
Tijekom sljede ih nekoliko godina u mnogim je prigodama bio kod mene. Promatrala sam
kako se mijenja u mnogo vedrijeg i brinijeg mladog mukarca, sposobnog da punim plu ima
ivi svoj ivot.
Nau io je i kako da postane oputen i nesluben i vie se nije dotjerivao kada bi mi
dolazio u posjet.
38
GIGA
U rujnu 2002. Megan je krenula u mjesnu kolu u Johnstownu. Nadala sam se da e

ste i nove prijatelje. Prvoga dana ujutro nije eljela krenuti u kolu. Nagovorila sam je da
isproba novu kolsku uniformu i naposljetku je pristala, ali pod jednim uvjetom. Mama,
ho e li do i sa mnom u razred da upozna moju novu u iteljicu?
Nasmijeila sam joj se. Misli li da sam te namjeravala ostaviti pred vratima? Bacila
mi je ruke oko vrata, pa smo se zagrlile.
Trebalo joj je malo vremena da se navikne na novu kolu, da u e u rutinu i stekne
nove prijatelje. Ruth je dolazila u Johnstown kad god je mogla. Ona i Megan jako su bliske.
Napokon, u studenome 2002., est mjeseci nakon to smo se doselile, ku a je postala
prikladna za normalno stanovanje i naposljetku smo mogle spakirati ator i propisno se useliti.
Na katu su se na podu sada nalazile prave podne daske i bilo nam je drago to vie ne moramo
hodati po daskama. U prozorske okvire i vrata umetnuto je staklo. Podsje am vas, jo uvijek
nije bilo stuba, samo ljestve, ali nismo se previe brinule zbog toga.
Ve er prije velikog koraka Ruth je dola u posjet i Megan je, kao i uvijek, bila
oduevljena to je vidi. Sljede eg je dana veliki kontejner, koji smo spakirali prije mnogo
mjeseci, stigao na kamionu. Stigli su i Christopher i Owen. Prvo smo uli u prostoriju koja e
postati moja spava a soba i rasklopili ator pod kojem smo spavali est mjeseci.
Bila sam sretna to napokon imam normalan krevet i spava u sobu. Smijale smo se
kada je madrac na napuhavanje po eo pitati kada smo iz njega istisnule sav zrak. U
prostoriju u prizemlju, koja e biti kuhinja, odnijele smo malo plinsko kuhalo, lonce i tave.
Nije bilo preteko izvu i namjetaj iz kamiona i smjestiti ga u sobe u prizemlju, ali
dovu i krevete, madrace i drugi namjetaj na kat po ljestvama, to je ve bila druga pri a.
Naposljetku je sav namjetaj bio na svojem mjestu i nakon alice aja dje aci i kamion vratili
su se u Dublin.
Ogledala sam se po sjeniku. Imali smo namjetaj - ali sve je jo uvijek bilo u velikom
neredu. Posvuda su jo uvijek leale velike hrpe gra evinskog materijala. Podne daske jo
uvijek nisu bile poloene posvuda pa su podovi bili cementni, to je zna ilo sveprisutnu
prainu. Jo uvijek je bilo strahovito mnogo posla. Ruth je predloila da krenemo od moje
spava e sobe, ali osje ala sam da je vano da Meganina soba bude prva gotova. Toliko je
dugo bila bez svoje sobe. Ruth i Megan drale su se za ruke kada su izale iz predvorja i
po ele se penjati ljestvama.
Nekoliko trenutaka kasnije pojavio se an eo Hosus, sjede i na vrhu hrpe podnih
dasaka u sjeniku. Njegova je halja danas bila ljubi asta, to je bila mala razlika u usporedbi s
iteljskim ogrta em u kojem sam ga do tada vi ala. Krenula sam prema njemu, a Hosus se
pomaknuo na drugu hrpu podnih dasaka, pozivaju i me da sjednem na mjesto na kojem je do
tada sjedio on. Uzeo me za ruku pa sam se osje ala dobro.
Lorna, vidi li kako je sada Megan sretna? rekao je. Kao i tvoja druga djeca.
Da, odgovorila sam. Vidim to i sama osje am sre u.
Lorna, an eli ap u gra evinaru da zavri sve to je prije mogu e. Znamo da se tebi
ini da se sve odvija vrlo sporo, ali zapravo nije tako. To ti daje vremena da se zalije i i
prihvati promjene u svojem ivotu.
Pozvala me Megan i Hosus je nestao. Pourila sam u predvorje i uz ljestve. Na vrhu su
Megan i Ruth stajale jako uzbu ene. Megan me uzela za ruku i, dok smo hodale prema
njezinoj spava oj sobi, pokazala je prema ostalima. Ova je Ruthina. Ruth se nasmijeila i
rekla da joj se svi a soba. Bilo mi je stalo do toga da sva moja djeca doive staru farmersku
ku u u Johnstownu kao svoj dom. Pokazavi nalijevo, Megan je rekla: De ki mogu dijeliti
ovu sobu. Njezina je soba bila pokraj moje, na udaljenom kraju hodnika. Ruth je pomogla
Megan da sloi krevet i svoje igra ke, a ja sam po ela pripremati svoj krevet.
Neto kasnije Megan me pozvala da do em vidjeti njezinu sobu. Na njoj jo nije bilo
39
GIGA
vrata. Ugledala sam Ruth i Megan sklup ane na jednom krevetu i svjetlo njihovih an ela kako
ih pokriva. Megan je bila jako ponosna. Njezina velika zbirka plianih medvjedi a bila je u
podnoju njezina kreveta i na irokoj prozorskoj dasci. Izgledalo je veli anstveno i bila sam
oduevljena to je vidim sretnu. Ruth je rekla da bismo trebale neto jesti. Imale smo tednjak,
ali samo privremeni sudoper. Postojao je stol i stolci, ali nije bilo kuhinjskih ormari a, pa je
soba bila puna kutija, vre ica s hranom i kuhinjskih potreptina. Ruth nam je pripremila
pe enu piletinu i nakon to sam po istila stol i stolce, sjele smo i gladno po ele jesti. Bile smo
jako gladne. Te smo no i dobro spavale. Bilo je sjajno spavati u pravom krevetu. Sljede eg
smo jutra rano ustale, jer se Ruth morala vratiti u Maynooth na posao. Megan je plakala kada
je Ruth otila.
40
GIGA

9
Boi u sjeniku
Do Boi a je bilo otprilike est tjedana. Doista sam eljela da obitelj prvi put proslavi
Boi u farmerskoj ku i u Johnstownu. Gra evinac je napravio sve to je bilo u njegovoj mo i
kako bi se u ku i moglo pristojnije ivjeti. Postavio je podne daske u neke prostorije u
prizemlju, kuhinjske ormari e u kuhinju i vrata na nae spava e sobe.
Vikend prije Boi a Christopher, Ruth i Owen stigli su u Johnstown. Nisam ih
ekivala, pa sam bila jo sretnija kada sam ih ugledala. Jo otkada su djeca bila mala uvijek
smo zajedno odlazili odabrati boi no drvce. Voljeli su to. Odlu ili su da treba nastaviti s tom
tradicijom pa smo sjeli u auto i otili u potragu za drvom. Posjetili smo razna mjesta na
kojima se prodaju boi na drvca - vrtni centar, gradsko parkiralite - ali Megan je rekla da joj
se ne svi a niti jedno drvce koje je vidjela. Owen je zastenjao: Ovo bi moglo potrajati cijeli
dan! Dogovorio se s Megan da e odabrati jedno na sljede em mjestu na kojem emo se
zaustaviti.
Vozili smo neko vrijeme i stali na parkiralitu na kojem je bilo vrlo mnogo drvaca.
Vidjela sam na desetke an ela kako prolaze izme u drvaca i pregledavaju ih odlu uju i koje
bi Megan trebala odabrati. Smijeila sam se promatraju i ih. An eli su pronali boi no drvce
i osvijetlili ga tako da se izdvojilo od ostalih. Odmaknula sam se i stala promatrati. Naravno,
Megan je dola do tog drvca, okrenula se prema svojoj bra i i sestri i rekla: elim ovo.
Svi su se an eli, koji su okruivali drvce, razveselili tim njezinim rije ima. Kupili smo
drvce i poloili ga u prtljanik automobila, poloivi jedno od sjedala. Ne znam kako smo se
svi uspjeli ugurati unutra.
Na podu sjenika odabrali smo mjesto za boi no drvce. Dje aci su unijeli drvce, a
Megan se dala u potragu za kutijom s ukrasima. Odjednom smo za uli nekakvu buku. Ruth i
ja potr ale smo i ugledale Megan kako pokuava dovu i golemu kutiju, otprilike dva puta
ve u od sebe. Dugo smo se smijali. Naposljetku smo kutiju s ukrasima unijeli u sjenik, uz
malo pomo i dvaju an ela koje sam vidjela kako je guraju. Zatim smo svi zajedno ukrasili
drvce.
Starija su djeca ostala preko no i. Sljede eg dana, dok su bili vani pakiraju i stvari u
auto prije odlaska u Dublin, nakratko se otvorilo svjetlo Ruthina an ela uvara. Njezin je
an eo bio prelijep i pokazao mi se u enskom obliku pun njenosti, dobrote i snage. Taj je
an eo cijeli bio plavi, prelijepe plave boje koja je zra ila. U jednoj je ruci nosio bi , a u
drugoj tit. Razgovarala sam s njom bez rije i pozvavi je po imenu - koje Ruth zna. Ruth je
preplavljena boi nim duhom, rekao mi je njezin an eo uvar.
Ruth je stajala pokraj auta udno me pogledavi. Pitala je: Zato se smijei?
Sretna sam, odgovorila sam. Ruthin je an eo uvar nestao. Sve sam ih vrsto
zagrlila. Najve i je zagrljaj bio namijenjen Owenu. Oti i e na dugo planirani odmor u
Australiju. Nedostajat e mi.
Krenuli su, a Ruth i Christopher obe ali su da e se vratiti na Badnjak, to e ranije
mo i.
***
41
GIGA
Megan je u koli izradila boi nu estitku i ukrase. Bila je jako ponosna na svoje
kreacije. Objesila ih je na ulazna vrata kako bi ih svi mogli vidjeti im udu u ku u. Ruth i
Christopher doli su na Badnjak oko tri sata. Prvo to je u inila Ruth bilo je da pogleda u
hladnjak jesam li joj napravila omiljenu kremu. ula sam je kako si mrmlja u bradu: Mljac.
U maloj, udobnoj sobi upalili smo vatru u kaminu, a u prozor smo postavili jaslice. Na
Badnjak smo otili u crkvu u Johnstown na dje ju misu. Crkva je bila dupkom puna i jedva
smo pronali mjesto za sjedenje. Jako me veselilo gledati kako djeca slave Isusovo ro enje;
oko njih je bilo mnogo an ela. Dok su djeca prilazila oltaru da se pri este, vidjela sam duu
neke od te djece. Plesale su ulaze i u i izlaze i iz njihova tijela odmi i se otprilike desetak
centimetara. Njihova je dua jako zra ila.
Na Boi uvijek vidim mnogo dje jih dua. Vi am ih i ostatak godine, ali ne u tako
velikoj koli ini. An eli mi kau da je tome razlog to su djeca toliko puna boi nog duha i,
naravno, nedavno su stigla s neba. Svaki put kada imam priliku vidjeti ne iju duu zahvalim
na tome Bogu. Dua je vanija i ljepa od bilo kojeg an ela. Jako je velika povlastica ugledati
ne iju duu.
Izvan crkve svi su jedni drugima estitali Boi .
Na je dom sav bio ispunjen svjetlima an ela. Ugo aj je bio topao i udoban. Osje ala
sam veliku radost i uzbu enje dok smo se pripremali za boi no jutro. A an eli - kako da
opiem njihovo uzbu enje? Ne postoje prave rije i kojima bih mogla opisati njihovu radost na
Boi . Prte od uzbu enja, poput vesele djece. Vidim to u izrazima njihovih lica i u svakom
njihovu pokretu. I oni se pripremaju proslaviti ro enje Isusa.
Svi su sutradan pomogli u pripremi povr a i purice za boi nu ve er. Postavili smo
stol u sjenik i to je mjesto izgledalo fantasti no. Megan nije mogla do ekati Djeda
Boi njaka, pa sam je oko osam nave er odnijela u krevet. Izgovorila je svoje molitve, a ja
sam je poljubila u elo i poeljela joj laku no . Kada sam stigla do vrata njezine spava e sobe,
jo sam je jedanput pogledala. Na rubu njezina kreveta visjela je boi na arapa. Jedan joj je
an eo dotaknuo obrvu i ona je odmah zaspala.
Otila sam u svoju spava u sobu i kada sam otvorila vrata ugledala sam an ela
Mihaela, Hosusa i Elijaha te mnoge druge kako sjede na mojem krevetu. Mihael mi je priao,
uzeo moje ruke u svoje i rekao: Lorna, ne elimo da ti nedostaje Joe. Bog je poslao njegov
duh da te posjeti na nekoliko minuta.
Pogledala sam Mihaela i briznula u pla . Nadam se da su to suze sre e, nasmijeio
se. Svi su an eli nestali i ostala sam sama u sobi. U sljede em sam trenutku vidjela svjetlo u
sobi, pokraj prozora. Joe je stajao tamo, a onda polagano krenuo prema meni. Izgledao je
onako kako je izgledao kada je bio mlad i dobra zdravlja. Jarko je sjajio. Bila sam presretna.
Posegnuo je prema meni, uzeo moju ruku, a onda me zagrlio. Osjetila sam veliko
smirenje. eljela sam zauvijek ostati u njegovu naru ju.
Lorna, rekao je Joe gledaju i me u o i. O ekujem da e biti jaka i da e ivjeti
ivot koji ti je Bog namijenio. Kada e me trebati, tvoj e mi an eo uvar omogu iti da
budem pokraj tebe, ali nikada te vie ne u mo i drati u zagrljaju - dok se ne sretnemo u
raju. Nastavio je: Sjeti se da te volim. Reci djeci da ih volim i da u u duhu uvijek biti s
njima.
Tada sam se izvukla iz Joeova zagrljaja, a on je obje moje ruke drao u svojima.
Rekao je: Dopusti drugom mukarcu da u e u tvoj ivot i dopusti mu da te voli. Dok je
nestajao, Joe je rekao: Sretan ti Boi , Lorna.
42
GIGA
To je najljepi boi ni dar na svijetu, rekla sam u prazan prostor koji je ostao iza
njega. Bila sam sretna. Stajala sam tamo nekoliko trenutaka razmiljaju i o daru u obliku
Joeova zagrljaja. Polagano sam krenula niz hodnik. Susrela sam Ruth koja je rekla da je
pomislila da sam zaspala. Svi su u prizemlju umatali darove. Pridruila sam im se. Otprilike
sat vremena kasnije otili smo u krevet i ja sam sklopila o i, zahvaljuju i Bogu na predivnom
danu.
Na Boi me probudila uzbu ena Megan, koja je u ruci drala arapu prepunu slatkia
koje joj je donio Djed Boi njak. Megan je tada probudila i sve ostale i svi smo po ljestvama
sili u prizemlje. Ruth je ustala jo ranije od Megan i upalila je svjetiljke na boi nom drvu.
Sjenik je izgledao fantasti no. An eli su sjedili posvuda. Poeljela sam da moja obitelj moe
vidjeti to to ja vidim.
Megan je vrisnula od uzbu enja kada je vidjela da joj je Djed Boi njak ostavio bicikl.
Djed je bio mudar i ostavio joj je i pomo ne kota e, kacigu i titnike za koljena. Pedalirala je
s jedne strane sjenika na drugu; pomagao joj je njezin brat.
Ruth je objavila da je vrijeme da se otvore darovi. Bila je uzbu ena poput svoje mla e
sestre. Naizmjence smo otvarali darove i prilikom primopredaje svi smo se me usobno grlili i
ljubili.
Jutro je prolo s mnogo smijeha i zabave; igrali smo drutvene igre. Owen je nazvao
da nam estita Boi -nedostajao nam je, ali bilo je jasno da se dobro zabavlja. Zadirkivao nas
je zbog sun anog vremena u kojem je trenutno uivao, u usporedbi s naim prili no hladnim i
obla nim danima.
U etiri smo sjeli za veliki, stari stol u sjeniku koji je bio prelijepo ure en te smo se
pomolili. Poeljeli smo i Joeu sretan Boi . Svima nam je nedostajao i, iako sam dobila dar u
obliku zagrljaja njegova duha ve er ranije, osjetila sam da mi strahovito nedostaje. Nije mi
izgledalo u redu da prvi Boi u novom domu provodimo bez njega. No imali smo slasnu
ve eru u kojoj smo temeljito uivali -Ruth je naro ito voljela kremu od malina i vrhnja koju
sam pripremila za desert. Ostatak toga dana i nekoliko sljede ih proli su u vrlo ugodnom
ozra ju, a Megan je postala prili no dobra u vonji biciklom. Vjebala je na uli ici dok joj je
pomagao njezin brat.
Nakon etiri dana starija su se djeca vratila ku i. Bio je to predivan Boi . Uvijek sam
uivala u Boi u. Meni je to posebno vrijeme koje provodim s obitelji i prijateljima, vrijeme u
kojem se mnogo druimo, ali taj prvi Boi u novoj ku i bio je vrlo poseban. Napokon sam
osjetila da je ta stara farmerska ku a u Johnstownu na dom.
43
GIGA

10
Svjedo
i ro enju
Svakim danom u im sve vie o an elima i na inu na koji djeluju u svijetu. Godinama
sam u vrijeme Boi a vi ala an ele kako lete preko ku a i isputaju na njih kugle svjetla.
Pitala sam se to to zna i. to su to radili? Zatim sam imala viziju i sve mi je postalo jasnije.
Povremeno imam vizije. Uop e nisu nalik snovima. Doga aju se kada sam potpuno
budna. Taj doga aj pretrese cijelo moje tijelo. Dua mi se odvoji od tijela i budem svjesna da
sam u tim prigodama na samom rubu smrti. ak i kada je vizija lijepa - a neke to nisu prelazak u to vizionarsko stanje uvijek je bolno i zastrauju e. Taj me doga aj ispunjava
nesigurno u. On se ne odvija uvijek na isti na in. Znam da mi se u tim vizijama prikazuje neto vrlo vano, ponekad o cijelom svijetu, a ne samo o mojem najuem okoliu. To zna biti,
ako elite, poruka za cijeli svijet.
Vizija koja mi je pomogla da shvatim to an eli rade u vrijeme Boi a dogodila mi se
uo i Boi a kada je Joe jo bio iv. Bio je u bolnici i eljela sam da za Boi bude kod ku e.
Bila je sredina poslijepodneva i otila sam kod ku e u dnevnu sobu da se pomolim. Osjetila
sam da se oko mene okupljaju an eli omataju i se oko mene poput odje e, najprije njeno, a
onda sve vr e i vr e.
To je jedan od znakova vizije. Znala sam da bi moje tijelo, kada ga an eli ne bi tako
podravali, palo na pod im bi ga napustila moja dua.
i su mi irom otvorene, ali ja se gubim s ovoga svijeta. Blijedim. A onda, samo na
vrlo zastrauju i djeli sekunde osjetim kao da mi je netko oduzeo dah. Prestala sam disati.
Negdje sam drugdje, u nekoj drugoj dimenziji. Mra no je. Postajem svjesna dvaju sjenovitih
bi a, svako mi je s jedne strane. Vode me prema golemom kamenom zidu, toliko visokom da
mi se ini da dopire do neba, a u njegovoj se sredini nalaze vratnice. Kamen, siv poput
granita, svjetluca si unim mrljicama svjetla u mnotvu razli itih boja. U vrata su urezane
rezbarije, ali ne mogu se usredoto iti na njih dovoljno dugo da ih poteno razaberem, jer mi
pogled privla e dva velika, zlatna an ela, ve a od drve a u dvoritu fakulteta u Maynoothu
blizu mjesta na kojem sam ivjela. Gotovo su bili visoki kao i sam zid. Stoje sa svake strane
vrata, dre i strau. Kada sam se pribliila zidu, dva su se an ela okrenula i po ela guraju i
otvarati vratnice. Vrata su nalik golemom kamenom bloku koji je netko prerezao napola. Ne
ljuljaju se naprijed-natrag, ve ih se mora gurnuti ustranu poput posmi nih vrata. Vidim da su
ta vrata iznimno debela i teka. No po inju poputati pred tim divovskim an elima, jer i oni
su iznimno snani. Kada dvije vratnice po nu kliziti otvaraju i se, vidim obra ene kamene
blokove koji ukraavaju vrata i koja su debela tridesetak centimetara. Tada u pukotini koja je
nastala otvaranjem vrata ugledam treptaj svjetla. to se nalazi tamo? upitala sam se.
Pokuavam zaviriti unutra...
Tada, dok se pribliavam, pukotina se iri, postaje sve svjetlija dok odjednom, kada je
pukotina iroka otprilike jedan metar, nastane eksplozija svjetla i iznutra po inje poput rijeke
istjecati mnotvo an ela.
Nalaze se posvuda; u prvom su me trenu zaprepastili. Prolaze i kroz vratnice, ini mi
se kao da ih ima na milijune, a sada vidim kako svaki od njih paljivo i s ljubavlju u ruci dri
kuglu svjetla, poput onih koje sam vidjela da ih an eli isputaju na ku e u vrijeme Boi a.
Neki bace pogled na mene i nasmijee se, ali ve ina samo juri pokraj mene kao da ni ne znaju
da sam tu. Pue snaan vjetar, njeno ali sve snanije dok se an eli izlijevaju van.
Zatim je iznenada sve gotovo i ponovno se nalazim u mraku. Iznad mene samo
zvjezdano, no no nebo. Ispod nogu osje am mekanu zemlju. Zatim negdje ispred sebe, kao u
44
GIGA
dnu vrta, vidim nekakvo malo treptanje. Pokraj mene pojavila su se dva an ela i kada sam se
ponovno po ela kretati razabrala sam malo, okruglo brdo i na njemu pe inu. Primi em se sve
blie. Pitam se u sebi: Pribliavam li se ja brdu ili ono meni? Zatim stanem - ili stane ono i
odjednom vidim jasnije. Kao da su an eli upalili svjetlo da omogu e sve ovo. Tu je hrpa
an ela koji lete iznad i oko brda i oni su ti koji stvaraju to blago, treperavo svjetlo koje mi
omogu uje da razabirem stvari oko sebe. Ovi an eli ne dre u rukama kugle svjetlosti poput
onih koji su urno ranije proli pokraj mene. Ovi su an eli ovdje da osvijetle pe inu i da je
zatite od ledenih vjetrova. Ispred pe ine stoji nabrzinu sklepana, naherena konstrukcija
duboka otprilike pola metra, na injena od velikog, glatkog, okruglog, sivog kamenja. Na njoj
je krov ili sjenica od komadi a suhog drveta, slame i mahovine kakve moete na i na hrpama
komposta.
Kada sam se pribliila, vidjela sam da je pe ina ve a no to je izgledala na prvi
pogled: bila je otprilike ezdeset centimetara iroka i oko metar duboka. Osjetila sam da tamo
ima ivota, duboko unutra u tami, brojne male ivotinje. Mogu namirisati ivotinje. Neke od
njih su otprilike bile veli ine koze, ali ja se nisam usredoto ila na njih. An eli koji me
okruuju govore mi da je to Isusovo rodno mjesto.
Najprije sam ugledala mladu enu, Mariju. Stoji u sredini pe ine lagano nagnute
glave; njezina je duga, tamna kosa povezana bijelim alom. Bavi se svojom bebom -prvo to
me se doista dojmilo bilo je koliko je ona, zapravo, mlada! Ona je mlada tinejderica
okruglog, lijepog, djevoja kog lica i trenutno je zaokupljena time kako da djetetu bude
ugodnije. Vidim da beba lei na ne emu to nalikuje kamenoj hranilici preko koje je
preba ena nekakva tkanina da bi djetetu bilo mekanije; majka preslaguje tu tkaninu. Slae
neto odje e i lanene tkanine, a onda je kleknula da to poloi ispod bebe. U tim pokretima ima
toliko ljubavi i brige.
Sada vidim i oca, vieg i mnogo starijeg, moda u svojim kasnim dvadesetima, ak u
ranim tridesetima. Prilazi joj blie, a njegovo je lice ispunjeno privrenosti prema mami i
bebi. Josip ima izmu eno lice i tamnu bradu, ne crnu ve tamnosme u, kratko podrezanu i
pomalo neurednu. No to je lijepo lice i odmah se vidi da je on dobar ovjek. Oni razgovaraju,
ali ne mogu razabrati o emu; nisu svjesni moje prisutnosti. Osje am kao da e u jednom
trenutku podignuti pogled i ugledati me, ali zbog nekog razloga Bog to ne doputa.
Beba prua ruku i hvata je za prst, lagano okrenuvi glavicu i nasmijeivi se.
Shva am da je star otprilike tri mjeseca. Nije beba s mnogo kose na glavi; njegova je
mekana, svijetlosme a i jedna od prvih stvari koju sam primijetila - to je ona vrsta stvari koju
ene uvijek primijete - ima lijepe, duga ke trepavice. Njegove su o i zaprepa uju e;
bjeloo nice vrlo bijele, arenice tamne i kada je dva puta okrenuo glavu u mojem smjeru, bila
sam sigurna da me vidio. Majka e znati otkuda ja to znam! elim mu pri i, podignuti ga u
naru je i drati, ali neto me sprje ava. On je nalik svakoj drugoj bebi koju biste mogli vidjeti
bilo kojeg dana u tjednu, osim to mi se ini da isijava njeni, zla ani sjaj.
Postala sam svjesna da su mu pozornost privukle druge stvari i tada sam ugledala
an ele koje on moe vidjeti. Otprilike ih je dvadeset u krugu oko Isusa, Marije i Josipa. Svi
gledaju prema Isusu, naravno. Ti su an eli druk iji od onih pokraj kojih sam prola na vratima
i razli iti od onih koji uvaju i osvjetljavaju pe inu, odravaju i je sigurnom i toplom. Ovi su
visoki i prelijepi, s krilima koja se blago pomi u i stalno mijenjaju boju; prozirna su, u kasto
zlatna. Izgleda kao da njihove halje padaju niz njih poput slapova. Neki zajedno nakratko
pjevaju. Zatim stanu i pjevanje preuzmu druga etvorica ili petorica an ela, kao da pronose
pjesmu me u sobom. U rukama dre duga ka, bijela pera na vrhu obojana utim i zlatnim; sa
svake njihove strane vise strune, otprilike trideset struna na svakom peru. Ve ina tih struna je
crvena, a etiri su zlatne i srebrne. Na dnu svake strune nalazi se zlatno zvonce. An eli zvone
tim zvonima da zabave dijete. Ta zvona i pera privla e njegovu pozornost.
45
GIGA
U jednom trenutku beba sklapa o i i tone u san. Marija i Josip pozorno ga promatraju,
razgovaraju i o tome kako je zaspao. Znam to iako ne mogu razabrati rije i. Zatim dijete
otvara o i kao da kae: Prevario sam vas, zapravo nisam spavao! i svi se an eli nasmiju.
Osje am toliku ljubav i sre u.
Zatim an eli koji su stajali lagano ispred mene okre u lice u drugom smjeru i pomi u
se u smjeru iz kojeg smo doli. Malo se bunim, ali znam da je vrijeme za odlazak... Uz trzaj
ponovno sam u ku i, gledam kroz prozor.
Osje ala sam kao da sam promatrala Isusa, Mariju i Josipa te an ele dvadesetak
minuta, ali kada sam se vratila u ku u, po svjetlosti mogu procijeniti da sam bila odsutna vrlo
kratko vrijeme - moda samo nekoliko minuta. U to se doba godine rano mra i, a sada nije
bilo nimalo mra nije no to je bilo kada sam po ela gubiti svijest. Doista, vrijeme je neto to
postoji samo zbog nas ljudi.
Kada sam po ela razmiljati o stvarima koje sam vidjela, po ele su se pojavljivati
neke naznake razumijevanja. Kada razmiljamo o Isusovom ro enju, op enito razmiljamo o
ljudima - mudracima i pastirima - koji djetetu donose darove. Ono to mi je pokazano, u
obliku an ela koji nose kugle svjetla, bilo je dijete koje nosi darove svijetu - bezbrojne
darove. Zbog toga to su mala djeca nedavno dola iz raja, puna su ljubavi i pravih duhovnih
osje aja i na taj na in utje u na svoje roditelje i na druge odrasle osobe u svojoj okolini.
U prisutnosti djeteta moemo osjetiti njihovo
enje. Tuno je to dok odrastamo
naginjemo tome da zaboravimo kakav je raj.
Moda ga se sjetimo kasnije u ivotu ako svakodnevno molimo, ali u najve em broju
slu ajeva provodimo vrijeme samo u materijalnom svijetu. Tada, na Boi , moda nam bude
doputen pogled na neto drugo. Neto se dogodi. Negdje se u duhu otvori ulaz u drugi svijet,
otvore se vrata koja sam vidjela u svojoj viziji. Ta se vrata otvaraju na izmaku godine. To
doba zovemo Boi jer se sje amo te posebne prekretnice u povijesti, koja se dogodila prije
otprilike dvije tisu e godina. Ali ljudi diljem svijeta, ljudi drugih vjera, ak i ljudi koji su
ivjeli prije tih doga aja od prije dvije tisu e godina uvijek su znali za to rijetko otvaranje
vrata. Znali su i to da se ta velika vrata otvaraju usred zime i da se u svijet izlijeva posebna
vrsta duhovnih bi a, posebna vrsta an ela - kako ih zovemo u svojoj tradiciji - milijuni tih
bi a ulijevaju se u na svijet da pomognu rasvijetliti tamu i da svako srce ispune ljubavlju.
Mislim da je to objanjenje za ono to sam vidjela -an ele koji lete iznad ku a i bacaju
na njih kugle svjetla. Tada nastane eksplozija svjetla koja ispuni svaku udubinu i pukotinu,
rasvijetlivi ciglene zidove i cement izme u cigala. An eli pomau odraslima da se poveu sa
svojim uspomenama na raj, na duhovne osje aje ljubavi i nade koje djeca u ku i nose u sebi ili, ako u ku i nema djece, koje odrasli nose u sebi, iako su ve i dio godine ti osje aji moda
skriveni.
Ako osjetimo poriv da pozovemo k sebi u ku u nekoga za koga znamo da je sam i
osamljen ili ako osjetimo poriv da nekome neto darujemo - doista nema veze o emu se radi
u materijalnim okvirima - tada je to vjerojatno utjecaj tih vrlo posebnih an ela koji prenose
darove malog Isusa u doba Boi a.
46
GIGA

11
Meganina prva pri est
Polagano, ali sigurno Megan i ja ustalile smo se u ivotnoj svakodnevici u

Johnstownu. Megan je dobro napredovala u koli. Jednog je dana dola ku i sva uzbu ena
rekavi mi da je te subote pozvana na ro endan. Kada sam se odvezla da je pokupim s
ro endana, razveselilo me kada su me pozvali da upoznam ostale roditelje, pruivi mi priliku
da upoznam nove ljude. inilo se da nam svi pruaju podrku i dobrodolicu.
Naravno, moji najbolji prijatelji u Johnstownu bili su lanovi obitelji Brennan. I dalje
su bili vrlo ljubazni i bez njih bih bila izgubljena. Svakoga sam dana zahvaljivala Bogu i
an elima na njihovu prijateljstvu. esto smo se vi ali. Ponekad bi ih Megan i ja nazvali kada
bismo ili ku i iz kole. Megan bi se igrala s djecom, a ja bih pila aj i avrljala s Maurom ili
bakom Brennan. U toj je ku i bilo mnogo ro endanskih zabava, jer je obitelj imala mnogo
djece i Megan je istinski uivala u tome. Ponekad bismo vikendom Megan i ja otpjea ile do
Brennanovih. U Johnstownu je bilo mnogo prekrasnih mjesta kojima se moglo etati. Volim
hodati i volim zrak u Johnstownu. Seoski je ivot odgovarao i Megan i bile smo sretnije i
zdravije no to smo bile godinama ranije. Ja sam stekla i druge prijatelje. Redovito sam se
nalazila s prijateljicom na kavi u jednom kafi u u Johnstownu.
Kada su se ona i njezin mu selili u novu ku u, ljubazno su nam ponudili svoj stari
kamin od tamnog drveta - predivno je pristajao u ugodnu sobu u staroj farmerskoj ku i.
Stara je farmerska ku a postala predivni dom koji smo voljeli. Druga su nas djeca
voljela posje ivati kad god su imali vremena. Iz ku e smo promatrali najljepa praskozorja.
Kada sunce izlazi, njegovo se bu enje vidi s prozora moje spava e sobe. Ponekad rano ujutro
pogledam u na prednji vrt i polja iza njega i ugledam lisice ili ze eve, da ni ne spominjem
razne vrste ptica.
Megan je sada bila sedmogodinjakinja i pripremala se za svoju prvu pri est. U
katoli kim kolama u Irskoj prva pri est je povod velikom slavlju i to je vrlo poseban trenutak
za dijete koje se prvi put pri e uje. Ruth je rekla da eli kupiti haljinu za prvu pri est. Jedna
moja prijateljica, starija ena iz Johnstowna, ponudila se da isplete bijelu vestu za Megan, a
njezina su bra a rekla da e joj kupiti cipele i druge stvari koje e trebati.
Jednog petka poslijepodne, otprilike est tjedana prije prve pri esti u svibnju, odvezla
sam se do ekati Megan pred kolu. eljele smo produiti izravno u Maynooth kako bismo
subotu provele kupuju i s Ruth haljinu za Megan u oblinjem Dublinu. Sjedila sam u autu
promatraju i kolarce kako prolaze kroz vrata kole. Otvorila su se svjetla an ela uvara djece
i vidjela sam kako ti an eli vode djecu do njihovih roditelja. To je bilo tako lijepo za vidjeti.
Tada je Megan prola kroz vrata. Svjetlo njezina an ela uvara nije se otvorilo, ali bila
su tamo jo dva an ela koja su hodala pokraj nje i na moje iznena enje ugledala sam duh
svoje bake kako hoda pokraj Megan.
Imala je ljudsku pojavnost prelijepe, njene bake koje se sje am iz djetinjstva. Kada je
Megan stigla do auta, baka mi se nasmijeila kroz prozor, pozdravila me u mislima i nestala.
Zahvalila sam joj - zaboravivi da je Megan jo uvijek nije u automobilu. Pokucala je na
prozor i ja sam je pustila unutra. Promet je bio gust i prolo je est kada smo stigle u
Maynooth i krenule po trgovinama. Megan je bila jako umorna, ali nije mogla zaspati. Ruth je
ula u krevet pokraj nje, drala ju je u naru ju i ubrzo je zaspala. Otila sam u prednju sobu i
sjela. Ku a je bila tiha. Sigurno sam nakratko zaspala u naslonja u pokraj kamina. Kada sam
se probudila, an eo Hosus je sjedio na kau u. U ruci je drao svoj eir udnog oblika. Mislim
47
GIGA
da vam nikada nisam pri ala o kovr avoj kosi an ela Hosusa. Ima lijepe, mekane kovr e,
pomalo nalik onima u djeteta, ali punije, i kada skine eir, one mu njeno padnu preko uiju,
pokrivaju i mu resice. Zapanjila sam se kada sam vidjela da sjedi tamo. Jo sam uvijek napola
spavala i rastezala se u naslonja u.
Ovdje sam da ti nakratko pravim drutvo, rekao je stavljaju i eir na glavu. Kako
se osje a, Lorna, ponovno ovdje, u staroj ku i?
To je bila prva no koju sam provela u toj ku i otkada sam se godinu dana ranije
preselila u Johnstown. Uzdahnula sam i rekla: Osje am se udno, Hosuse, ponovno u ovoj
ku i bez Joea, pogotovo sada - kad je pred Megan njezina prva pri est.
Hosus je posegnuo i primio me za ruku. Rekla sam: Zna, sjedim u Joeovu
naslonja u. To je bio njegov omiljeni naslonja , ali ponekad je inzistirao na tome da ja
sjednem ovamo, a on bi sjeo na kau na kojem ti sada sjedi. Gledam te kako sjedi tamo,
Hosuse, i ne mogu, a da ne pomislim na Joea. Vrlo mi je neobi no to nije ovdje. Sjedi
upravo na onom mjestu na kojem je on sjedio ve er prije no to je umro.
Lorna, znam da ti je udno to nema Joea pokraj sebe, rekao je Hosus. Bog me
zamolio da ti kaem da e Joeov duh biti prisutan na Meganinoj prvoj pri esti.
Hvala, Hosuse, rekla sam lagano se nasmijeivi. Zahvali Bogu u moje ime.
Bog je ve primio tvoju zahvalu, rekao je Hosus. Mislim da bi sada trebala oti i u
krevet. S tim rije ima Hosus je nestao. Ustala sam iz naslonja a osje aju i laganu
vrtoglavicu. Ne sje am se da sam otila u spava u sobu niti da sam legla u krevet ili zaspala,
ali probudila sam se sljede eg jutra osje aju i se osvjeeno i mnogo bolje. Kada sam ustala iz
kreveta, sjetila sam se poruke koju mi je prenio Hosus i zahvalila sam Bogu.
Istoga toga dana u Dublinu Megan je isprobala mnogo haljina za prvu pri est. No
izgledalo je da joj ni jedna ne pristaje. Nakon ru ka pronale smo u jednoj uli ici du an
specijaliziran za prodaju haljina za prvu pri est. Tu je Megan pronala haljinu koja joj se
svidjela. Pronale smo joj rukavice, cipele, torbu i malu krunu koja je ila uz haljinu.
Nije mogla do ekati da se vrati u Maynooth i odjene se za svoju bra u. Oni su oko
toga podignuli veliku strku. Owen je predloio da na dan njezine prve pri esti pripremimo
meso s rotilja. On i Christopher razradili su logisti ke detalje imaju i na umu da svibanj u
Irskoj moe biti sun an, ali i kiovit ili hladan. Megan je bila oduevljena. Ruth je stigla dan
ranije da joj uredi kosu.
Kada su stigla njezina bra a i Kiera - Owenova djevojka - te Brendan - Ruthin mladi ,
zahvalila sam Bogu i an elima. Sve su podne daske napokon bile na svojem mjestu u sjeniku i
nije kiilo. Bilo je hladno, ali an eli su me uvjerili da e sunce iza i kasnije.
Jedna mi je prijateljica dala dar za Megan: predivni molitvenik i krunicu pa sam joj to
predala neposredno prije odlaska u crkvu. U crkvi nas je Megan odvela do klupe odre ene za
nau obitelj. Sjedila sam u crkvi i promatrala kako se polagano puni dje acima i djevoj icama
koje e se prvi put pri estiti. Svjetlo an ela uvara svakog djeteta sjajilo je ja e no obi no.
Vidjela sam kako jedan an eo uzima molitvenik i dri ga u rukama, okre i stranice i
izgovaraju i molitve. Vidjela sam kako se stranice okre u, ali nisam sigurna je li neko dijete
ili bilo tko drugi to primijetio. Crkva je bila puna ljudi i an ela.
Sve enik je otiao do oltara, a slijedili su ga ministranti. Sa svake sve enikove strane
stajala su dva golema an ela dok je pozdravljao prisutne i djecu koja e se prvi put pri estiti.
Mnotvo se an ela nadnijelo nad oltar. Djeca koja e se prvi put pri estiti, sva u bijelom, u
parovima su hodala kroz prolaz da se pridrue svojim obiteljima. Svjetlo an ela uvara
svakog djeteta omotalo se oko svakog dje aka i djevoj ice. Okruivalo ih je mnotvo drugih
an ela koji su pjevali slave i taj dan. Njihova je pjesma bila vrlo visoko intonirana i taj je
zvuk poput valova putovao prema nebu. Mogla bih sjediti tako i sluati cijelog dana. Kada
pjeva an eo, odmah me prenese u predivno stanje molitve.
48
GIGA
Kada sam otvorila o i, ugledala sam njega. Joeov je duh stajao s jedne strane oltara,
smijee i mi se. Doao je na Meganinu prvu pri est. Zahvalila sam mu bez rije i i nekoliko
trenutaka kasnije Joe je nestao. Bila sam malo tuna, ali i sretna to je bio ovdje tih nekoliko
kratkih trenutaka.
Promatrala sam kako svako dijete hoda prema oltaru da primi svoju prvu pri est. Kada
je sve enik pruio ruku da djetetu da hostiju, to jest pri esni ki kruh, dva su golema an ela,
stoje i sve eniku svaki s jedne strane, tako er ispruila ruke dre i hostiju. Te su se dvije hostije dotaknule u sinkroniziranom pokretu i natopile pri esni ki kruh koji je pruao sve enik.
Pokreti an ela bili su njeni i puni ljubavi. Vjerujem da su te dvije duhovne hostije natopile
sve enikov pri esni ki kruh dodatnom milo u i blagoslovom za svako dijete. Drugi su an eli
dotaknuli glavu svakog djeteta i otpratili ga natrag do njegova sjedala. Cijelo vrijeme sjajilo je
svjetlo an ela uvara svakog djeteta.
Megan je bila uzbu ena i nervozna kada je doao na nju red da pri e oltaru. Molila
sam se promatraju i kako an eli pomau sve eniku koji joj je davao prvu pri est. Iznenada se
ponovno pojavio Joeov duh smjestivi se pokraj Megan. Joe je hodao pokraj nje kada se
vra ala na svoje sjedalo. Izgledao je kako je izgledao u prvim danima naeg braka - zgodan,
mladi mukarac u kasnim dvadesetima, odjeven u lijepo odijelo. Dok je hodao niz prolaz,
neprestano je, s ponosnim smijekom na usnama, promatrao svoju malu k er Megan.
Podignuo je pogled i rekao mi bez rije i: Reci Christopheru, Owenu i Ruth da ih volim i da
u uvijek biti s njima kada me budu trebali.
Joeov duh je nestao. U mojim su o ima bile suze kada se Megan vratila na nau klupu
i sjela pokraj mene.
Vani je sunce sjalo kako su an eli i obe ali. Ljudi su avrljali, divili se djeci i
fotografirali ih. Christopher i Owen slikali su Megan i njezine prijatelje, koji su se stalno hihotali. Bili smo ispred crkve sigurno sat vremena prije no to smo polagano krenuli ku i.
Rotilj je doivio velik uspjeh - Megan je ak uspjela pojesti, a da ne umrlja svoju haljinu, to
je samo po sebi bilo udo.
49
GIGA

12
Zatreperilo je svjetlo nade
Cijeloga mojeg ivota, otkako sam bila mala pa sve do danas, pokazivani su mi ljudi mukarci, ene, pa ak i djeca - koja razmiljaju o tome da izvre samoubojstvo. Znam da
razmiljaju o tome iz onoga to mi bude pokazano i to mi kau an eli. U takvim trenucima
an eli uvari omotaju se oko osobe koja razmilja o tome da si oduzme ivot utje i na
fizi ko tijelo da pokua upaliti svjetlo u sebi - i da pokae toj osobi da postoji nada. Krila
an ela uvara otvorena su i zatitni ki omotana oko osobe. Drugi dio an ela uvara upleten je
u tijelo, kao niti konopca. Kada mi se to pokae, an eo uvar uvijek mi neto kae. Ponekad
mi samo kau da je doti na osoba pretrpjela neki veliki ok ili traumu. Ponekad je ta komunikacija kratka; na primjer: Ova je osoba u stranom duhovnom previranju. Ponekad mi
kau i detalje. U okolici zna biti i drugih an ela pa mi povremeno oni kau detalje. Ponekad,
ali ne uvijek, ugledam i duh oko njih.
Uvijek me potrese kada nai em na nekoga tko razmilja o samoubojstvu. To me jako
uznemiri. Natjera mi suze na o i.
Prvi put kada sam naila na takav slu aj bilo mi je otprilike deset godina i bila sam s
majkom u kupnji u sreditu Dublina. Mama je ula u du an Hector Greys, u kojem se moglo
kupiti vrlo jeftine stvari. Stajala sam vani dre i vre ice s namirnicama i kolica. Pokraj mene
se pojavio an eo Hosus i uzeo me za ruku. Toga je dana bio vrlo sjajan. Rekao mi je da
pogledam preko ceste u majku s malim djetetom. U inila sam tako. An eo uvar te majke
ovio se oko njezina fizi kog tijela. Bila sam uznemirena. Nisam potpuno razumjela ono to
sam vidjela, ali znala sam da se radi o ne emu uasnome. Ho u svojoj mami, rekla sam i
odmaknula se od Hosusa. Pokupila sam vre ice i potr ala u du an da prona em mamu.
Naravno, nisam mogla objasniti mami zbog ega sam uznemirena.
Nedugo nakon toga mama je predloila da odemo na alicu aja i ule smo u kafi u
sklopu velike robne ku e. Dok smo za stolom pile aj, pokraj mame se pojavio jedan an eo.
Nasmijeila sam se an elu. Mama je zurila u svoj aj i nije to primijetila. An eo joj je aptao
neto u uho, mama je podignula pogled i pitala me bi li si voljela kupiti neki kola . Kimnula
sam. Dala mi je novac i otila sam u red. Dok sam stajala u redu, an eo Hosus me ponovno
uzeo za ruku. Pogledaj tamo, rekao je. Tamo je bila ista ona mama s djetetom, jedu i neto
za jednim od stolova. Ponovno sam vidjela kako se njezin an eo uvar omotao oko njezina
fizi kog tijela. Jako sam se uznemirila. Duboko sam udahnula. An eo Hosus nije rekao ni
rije i; samo mi je stisnuo ruku. Tada se otvorilo svjetlo an ela uvara te majke. Njezin je
an eo uvar izgledao tako lijepo. Doputeno mi je da ujem misli te ene. Bila je na nekom
vrlo mra nom mjestu. Bila je strahovito tuna.
Osje ala je da je njezin suprug ne voli. Iako mi je njezin an eo uvar rekao da on nju
voli, ona je osje ala da ne moe vie to podnositi. Pogledala je u svoju malu k er. ula sam
njezine misli o ljubavi prema toj djevoj ici, ali osje ala je da bi njezinoj k eri moda bilo
bolje bez nje.
Kada sam pruala novac eni na blagajni, u o ima su mi bile suze. Blagajnica me
upitala jesam li dobro. Rekla sam da mi je praina upala u oko.
An eo Hosus mi je rekao da odem duim putem natrag do stola svoje mame i da usput
pro em pokraj stola te mame i male djevoj ice. Prolaze i pokraj toga stola, znala sam da
moram dotaknuti tu majku, makar samo povrno. Morala sam ostvariti vezu koju je Bog
traio da ostvarim. Vezu koja e pomo i njezinu an elu uvaru da uspije zaustaviti tu enu da
si oduzme ivot daju i toj mladoj majci dovoljno svjetlosti, ljubavi i nade kako bi je sprije io
50
GIGA
da izvri svoj naum. Njezin mi je an eo uvar rekao: Njoj je su eno da ivi. Samo joj je
potrebna pomo , ne samo od nas an ela, nego i od obitelji i prijatelja. Lorna, moli za ovu
predivnu majku.
Lagano sam je gurnula. Taj je pokret bio vrlo njean i ona ga nije ni primijetila.
Vratila sam se do majke i sjela. Upitala me jesam li se izgubila. Pretvarala sam se da sam
zaboravila gdje ona sjedi. Jedu i svoj kola , promatrala sam onu majku i malu djevoj icu.
Bile su otprilike est stolova udaljene od nas. Promatrala sam tu veliku ljubav koju je njezin
an eo uvar isijavao prema njoj. O i su mi ponovno zasuzile i mama je upitala: to nije u
redu? Zato su ti o i crvene? Rekla sam joj da mi je upala praina u o i. Mama je posegnula
za mojim licem da pogleda. Nita ne vidim. Ustale smo i otile. Na stubama sam stala,
pogledala preko ramena prema majci i malom djetetu i izgovorila kratku molitvu.
Tijekom otprilike dvije godine nakon toga stalno sam u mislima vi ala lice te majke.
Neprestano sam molila za nju. Naposljetku su mi an eli rekli da joj se ivot okrenuo
nabolje i da je prestala razmiljati da si oduzme ivot. Bila sam sretna shvativi da je ona
dobro i da njezina mala k i jo uvijek ima majku koju toliko voli.
***
Jednog sun anog, jesenskog dana, nedugo nakon to smo se doselile, otila sam u
etnju prirodom u okolici Johnstowna. Osim mene nije bilo mnogo ljudi. Uznemirila sam se
kada sam ugledala mladi a od dvadesetak godina kako sjedi na sruenom deblu prili no
tunog izraza lica. Mladi ev je an eo uvar bio isprepleten s njegovim fizi kim tijelom. Taj
mi je an eo uvar rekao da se taj mladi osje a nesposobnim, da ni u emu nije uspjean i da
takav ivot nije vrijedan ivljenja. Bilo mi je teko. Molila sam se i odustala, jer sam se
osjetila bespomo nom. Nedugo nakon toga dola sam do malog jezera koje se ulijevalo u
potok. Sjela sam tamo u suzama. Ba kada sam htjela ustati i nastaviti sa etnjom, na drugoj
strani jezera pojavio se an eo Elijah. Bilo je to doista malo jezero - iroko otprilike metar i
pol. No sada kada je tu bio Elijah, sve se promijenilo. To se malo jezero pretvorilo u veliko i
Elijah ga je prehodao. Usprkos mo i i snazi njegova koraka trebalo mu je prili no dugo da
do e do mene. Pozdravila sam ga. Idemo u etnju, Lorna, rekao je ispruivi ruku.
Hodali smo po stazi i uz nekoliko kamenih stuba na ijem je kraju bilo mnogo visokog
drve a. Upitala sam an ela Elijaha kamo idemo, ali nije mi odgovorio. Stigli smo do velikog,
predivnog drveta. Naslonila sam se na drvo, a Elijah me uzeo za ruku. Znala sam da mi an eli
uzimaju duu i ostala sam bez daha. Znala sam da sam u raju. Sve oko mene bilo je jako
svijetlo, jarko. Pokraj mene se pojavio Bog.
Bilo je to kao da sjedimo usred sun eva svjetla, okoli je bio svijetao i zra io je, ali ta
svjetlost nije zasljepljivala. Lice Boga bilo je blistavo i prepuno ljubavi. Ne mogu to opisati
rije ima. Budu i da mi je Bog omogu io da mu vidim o i, znala sam da mogu vidjeti sve.
Kada sam na djeli sekunde pogledala Bogu u o i, osje ala sam se kao da sam u njima
ugledala sav ivot i kreaciju, svu ljubav i nadu. Bez obzira na to koliko su lijepe o i an ela,
Boje su daleko ljepe. Mi to ne moemo ni pojmiti. Bog je bio odjeven u halje koje su bile
bjelje od svih nijansi bijele koje sam ikada vidjela, a iz vrhova Njegovih prstiju i stopala
zra ilo je briljantno svjetlo. Primijetila sam da smo okrueni mnotvom an ela. Nisam ih
mogla prebrojati. Zato si toliko uznemirena, mala moja grlice? upitao je Bog vrlo njenim
i tihim glasom.
Osje am se usamljenom i bespomo nom kad sam suo ena s nekim tko eli izvriti
samoubojstvo, rekla sam. Ti nikada nisi sama, rekao je Bog. Ja sam uvijek s tobom,
Lorna. Nasmijeio mi se. Vidim da se vie ne eli skrivati od mene.
51
GIGA
iv ana i uzbu ena od radosti to se nalazim u Bojoj prisutnosti, odgovorila sam:

Skrivam se jer si Ti toliko mo an, a ja preplavljena Tvojom prisutno u. ak i sada elim
pobje i i sakriti se.
Bog mi se nasmijeio dok mu je na licu titrao izraz velike ljubavi i suosje anja, pa je
rekao: Znam da te samoubojstvo jako uznemiruje, jer osje a sve ono to osje a ta osoba,
osje a duu te osobe. Lorna, ti si moja mala grlica, moja mala ptica ljubavi. Due trebaju
tvoju ljubav, kao i ja. Tvoje su molitve toliko pune ljubavi i suosje anja. Bog je nastavio: Ja
volim svu svoju djecu. Uvijek sam s njima i uvijek postoji nada. Ja i moji an eli dajemo sve
od sebe da pomognemo ljudima da vide tu nadu. Dao sam svojoj djeci slobodnu volju pa ih ne
mogu sprije iti da si oduzimaju ivot, ali kada netko od moje djece u ini to, umotam ga u
pokriva ljubavi i donesem u raj.
Osjetila sam kako mi u o i ponovno naviru suze. Tada je Bog rairio ruke pokretom
dobrodolice. Kada je to u inio, okruile su nas prelijepe due. Sve su bile oko nas i pojavile
su se u obliku mukaraca, ena i djece razli ite dobi. Znala sam, a da mi to Bog nije rekao, da
su to due osoba koje su si oduzele ivot, jer su smatrali da je ivot nepodnoljiv. Osje ali su
se kao da ive u potpuno mra noj rupi. Osje ali su se nevoljenima i zanemarenima, nisu imali
samopouzdanja niti vjere u sebe. Nisu bili u stanju vidjeti svjetlo i ljubav koja prebiva u
njima. Moda su imali obitelji i prijatelje koji su ih voljeli i duboko marili za njih, ali s
obzirom na to da su se nalazili u toj mra noj rupi, nisu to mogli osjetiti. Nisu mogli vidjeti
svjetlost te ljubavi. Ali sada su te due bile bljetave, pune neopisive radosti i veselja.
Nasmijeila sam se promatraju i ih, a Bog se nasmijeio meni. Tada je sve nestalo.
Sve se vratilo u normalu. Stajala sam ispod toga predivnog, velikog drveta. Krenula sam
prema svojem autu i odvezla sam se ku i osje aju i se utjeenom. Razmiljaju i o svemu
tome, shvatila sam da ljubav mora prodrijeti kroz mrak te rupe.
Ljudi koji razmiljaju o samoubojstvu ne shva aju da su savreni, jedinstveni i vrlo
vani. Svatko, ali ba svatko od nas ima jedinstvenu ulogu koju mora odigrati na ovome
svijetu - nitko drugi ne moe odigrati njegovu ulogu. Svi mi trebamo jedni druge. Kada netko
izvri samoubojstvo, okljatri svakoga na ovome svijetu.
Ako, na primjer, netko u Keniji, bilo koje vjere ili nevjernik, danas izvri
samoubojstvo, to e utjecati na svakoga od nas, okljatrit e ga, iako nemamo nikakve svijesti
niti o tome, niti o osobi koja je izvrila samoubojstvo.
U razli itim sam trenucima razgovarala s ljudima koji su pokuali izvriti
samoubojstvo. Vrlo su mi esto rekli da su zahvalni to nisu uspjeli u svojem naumu. Ponekad, ak i uza svu pomo i nadu koju dobiju, osoba moda ipak nije u stanju iza i iz te svoje
tame. Bol je jednostavno prevelika i ti si ljudi ne mogu pomo i. Oduzmu si ivot. Znam da su
u tom trenutku umotani u pokriva Boje ljubavi i odneseni u raj.
Jednoga dana sjedila sam sama u kafi u Bewley's, u ulici Grafton u Dublinu. Ula je
jedna ena sa svojom k eri tinejdericom. An eo uvar te djevoj ice bio je isprepleten s
njezinim fizi kim tijelom. Jako sam se uznemirila. Djevoj ica je bila privla na, bilo joj je
otprilike etrnaest godina. Njezin an eo uvar rekao mi je da je u mijeanoj koli i da je
zlostavljaju psihi ki i fizi ki. Zlostavljanje je doprlo do krajnjih granica i zlostavlja i su
njezin ivot u inili nepodnoljivim, liivi je svakog osje aja samopotovanja. Da samo znate
koliko sam se molila. Jo uvijek vidim lice te djevoj ice i po tome znam da nije po inila
samoubojstvo. Ali znam da je njezin an eo jo uvijek isprepleten s njom, tako da jo uvijek
postoji rizik da e se liiti ivota.
Tinejderi su najranjiviji kada se radi o samoubojstvu, jer su u toj dobi vrlo osjetljivi, a
njihovi su osje aji tada vrlo intenzivni. Tinejderi su vrlo krhki i njeni, a ipak stalno
pokuavaju pokazati da su jaki. Kau da ne mare i da ih nita ne moe povrijediti, ali u sebi su
vrlo prestraeni.
52
GIGA
ak i najarmantniji i naoko samouvjereni tinejder moe podle i tim sumnjama. To

prividno samopouzdanje ponekad je jedan od razloga zbog kojeg su ljudi naro ito okirani
kada tinejder izvri samoubojstvo.
Tinejderi proivljavaju teko razdoblje dok u e o me uljudskim odnosima i
seksualnosti, a svoju vrijednost mjere po uspjehu u romanti nim odnosima. Mladi tinejderi
ponekad razmiljaju o samoubojstvu, jer postanu seksualno zbunjeni. Ponekad dje aka ne
zanimaju djevoj ice i kada vide da njegove prijatelje privla e djevoj ice, prestrae se. Vano
je da se tim i takvim dje acima kae da se oni samo malo sporije razvijaju u seksualnom smislu. Upoznala sam jednog osamnaestogodinjaka koji mi je rekao da je u esnaestoj razmiljao
o samoubojstvu jer se bojao da ga ne zanimaju djevoj ice. Mislio je da je homoseksualac i
zbog toga su ga zadirkivali u koli. Bio je jako zbunjen i uasavao se da bi njegova obitelj i
prijatelji mogli pomisliti da je homoseksualac. Paljivo je isplanirao samoubojstvo, ali stalno
ga je odga ao. U me uvremenu je postupno shvatio da ga ipak zanimaju djevoj ice, pogotovo
jedna odre ena; kada je jednom prilikom naletio na nju nije ju mogao prestati gledati i uvijek
se osje ao jako iv anim u njezinoj prisutnosti. To ga je neko vrijeme jo vie zbunjivalo.
Sada je ta djevoj ica njegova djevojka i sve su misli o samoubojstvu nestale iz njegova uma.
esto mi postavljaju pitanja o homoseksualnosti. Bog mi govori da je to dio onoga to
je On stvorio. On ve zna koje e njegovo dijete pri za u biti lezbijka ili homoseksualac. To
je dio njihova ivotnog puta i On ih voli kao i bilo koga drugoga. Jedan me mladi ovjek
doao posjetiti u Johnstown. Kada sam ga ugledala na vratima, vidjela sam da je njegov an eo
uvar isprepleten s fizi kim tijelom toga mladi a. Bio je to zgodan mladi mukarac od
otprilike dvadeset i pet godina.
Njegov mi je an eo rekao to se doga a, ali tom je mladi u, koji je bio vrlo iv an,
trebalo mnogo vremena da prije e na stvar. Naposljetku mi je rekao da je homoseksualac i da
ivi u strahu od toga da e za to saznati njegova obitelj, prijatelji i poslovni kolege. Posebno
ga je uasavala pomisao da bi za to mogao saznati njegov otac. On je bio najstariji sin. Rekao
mi je da za svoje seksualno opredjeljenje nije rekao nikome, da sam ja prva osoba s kojom je
razgovarao o tome. Obi avao je izlaziti s djevojkama da bi prikrio svoju pravu seksualnu
orijentaciju, ali osje ao je da je takvo ponaanje pogreno i nepoteno prema djevojkama.
Rekao mi je da je nekoliko puta bio na rubu izvrenja samoubojstva, ali da se uvijek povukao
u posljednjem trenutku. Njegov mi je an eo uvar rekao da je mladi i dalje odlu an to se
ti e izvrenja samoubojstva, ali da je svaki put posluao svojega an ela uvara i povukao se.
No njegov je an eo uvar znao da ako mladi pokua ponovno, ne e ga vie mo i sprije iti.
Bila je potrebna moja pomo
Neko sam vrijeme razgovarala s tim mladi em pokuavaju i mu ucijepiti hrabrost koja
mu je bila potrebna kako bi razgovarao sa svojim ocem. Znao je da neto mora u initi, da ne
moe nastaviti ivjeti u lai. Jo uvijek svakog dana vidim pred sobom njegovo lice. Znam da
mu je situacija i dalje teka, ali molim se da prona e snagu u sebi i da njegova obitelj prona e
ljubavi i milosti da ga prihvati i da ga s vremenom napuste misli o okon anju svojega ivota.
53
GIGA

13
Nahrupila sam kroz vrata
Jednog ljetnog dana, u svojim ranim dvadesetima i jo uvijek neudana, u inila sam
neto to je za mene neobi no. Odlu ila sam oti i u duga ku etnju u park Phoenix - u veliki,
divlji park posve blizu Old Kilmainhama gdje sam ivjela kao mala. Sjela sam na autobus u
Leixlipu i hodaju i prola kroz vratnice parka. An eli su mi rekli da krenem odre enom
stazom koja je vodila kroz malu dolinu. Bio je prelijep, sun ani dan, ali u okolici nije bilo
mnogo ljudi. Pokraj mene je proao jedan starac. Ispred sebe sam vidjela malog dje aka kako
tr i po stazi. Iza njega se pojavio mladi mukarac - pretpostavljala sam da je to dje akov otac
- i mlada ena. Iznenada se svjetlo promijenilo, kao da je odjednom nastupio sumrak. Mihael
je hodao pokraj mene i uzeo me za ruku i odjednom su me okruili an eli. Pogledala sam
ispred sebe; staza kojom sam hodala postala je uska i trnovita i osje ala sam kako mi se
grmlje tare o bose glenjeve.
Mihael mi je rekao da e mi uzeti duu. Na trenutak sam izgubila dah. Na kraju staze
bilo je predivno, jarko svjetlo. Osje ala sam kako me neto privla i tome svjetlu, kako me
neto prenosi prema njemu. Nisam osje ala svoje tijelo. Bila sam maleno dijete koje
bosonogo tr i pje anonom ulicom ome enom trgovinama. Nosila sam neto u muslinskoj
krpi, a suknja mi je bila poderana do visine koljena. Sje am se svakog koraka.
Brzo sam tr ala, ali nisam ostala bez daha. Zatim sam tr ala uza nekakve stube i
nahrupila sam kroz vrata, ne vrlo vrsta. Marija, Isusova majka, bila je u sobi slau i stvari na
malenom stolu, starom i istroenom. Pripremala je hranu, ruke su joj bile prekrivene branom.
Soba je bila prili no prazna. U zidu je bio mali otvor, s dovoljno svjetla koje je prodiralo do
nje da bi mogla raditi. Shvatila sam da je Josip odsutan. Marija je trebala ono to sam nosila u
krpi. Obratila mi se rekavi: to te toliko zadralo? Znala sam da sam zakasnila i
pogrijeila.
Sje am se da sam se uspentrala na grubo izdjeljani drveni tronoac. Znala sam da je
ona dobra i to je bilo mjesto na kojem sam eljela biti. Jo je uvijek bila vrlo mlada, otprilike
deset godina starija no to je bila na Isusovom ro enju. Na sebi je imala komotnu odje u
zlatno sme e boje, a kosa joj je bila vezana na potiljku - nisam vidjela ime. Zatim je rekla:
Jesi li vidjela Isusa? Odmahnula sam glavom. Promatrala sam kako priprema hranu. Dolo
je vrijeme da odem. Sila sam s tronoca. Marija mi je otrla lice i opraila krilo.
Otila sam i krenula doma. Osje ala sam kako podiem svoje djetinje noge dok
ponovno po injem tr ati. Tada sam susrela Isusa u skupini od triju ili etiriju dje aka. To su
bili njegovi prijatelji, kao i moji. Igrali su igru s kamen ima, bacaju i ih tako da pokuaju
sruiti hrpicu drugih kamen a. Isus je izgledao poput ostalih dje aka. Svi su bili stari
otprilike deset ili jedanaest godina. Nisam sigurna jesam li ga pozvala po imenu, ali okrenuo
se i pogledao me. Njegov je izraz lica rekao: to ti radi ovdje? Bio je sretan igraju i svoju
igru, rade i ono to rade i ostali dje aci. Rekao je zdravo. Znao je da sam dola od njegove
majke. Nalazili su se u gradu ili selu. Posvuda je bilo drugih ljudi koji su hrlili svojoj ku i.
Tada me an eo vratio u park Phoenix i ponovno sam se nalazila na stazi s an elom
Mihaelom koji me drao za ruku.
Na Maj in dan 2005. godine Megan i ja odvezle smo se na jedan dan u Tramore. To je
ljupki primorski gradi udaljen otprilike sat i pol od Johnstowna. Ruth je dala Megan novac
da me odvede na ru ak. Megan je rekla da bi voljela biti negdje uz more. Bio je blistavo
vedar, sun an, proljetni dan, hladan, ali bez kie. Otile smo u dugu etnju po plai, a onda
54
GIGA
smo otile u jedan pub u kojem se sluila hrana. Uivale smo u izvrsnom ru ku. Nakon toga
smo se kroz grad vratile do plae pune ljudi koji su etali i zaigrane djece. Sjela sam na niski
zid dok se Megan igrala u pijesku. Da budem iskrena, osje ala sam se usamljenom sjede i
tamo. Obratila sam se Bogu, rekavi mu da trebam vie veselja u svojem ivotu. Gledala sam
prema moru, povremeno bacivi pogled preko ramena prema Megan, provjeravaju i je li s
njom sve u redu. Ugledala sam energiju mora kako se uzdie iz njega. Nalikovala je blistavoj
maglici morskih boja: smaragdno zelene, safirno plave i zlatne. Izdizala se iz mora i kretala
vrlo polagano, poput valova energije. Trebalo je otprilike pet minuta da stigne do plae i do
ljudi na njoj. Prizor je bio predivan.
Odjednom se u maglici pojavilo svjetlo, pa jo jedno, pa tre e. Iznenada sam ugledala
hrpe svjetala kako plutaju oko ljudi. Tada su svjetla prsnula, otvorila se i ugledala sam an ele.
Na plai je bilo vie an ela nego ljudi. To nisu bili an eli uvari. Bili su vrlo svijetli i zbog
toga ih nisam mogla jasno vidjeti. Bili su razli itih boja, ali svaki je an eo bio samo jedne
boje.
Bili su mnogo vii od ljudi na plai i neki su od njih imali krila, ali ni jedan ih nije
rairio. Plesali su; nisam ula glazbu, ali izgledalo je da svi pleu na istu glazbu lepraju i
izme u ljudi. Nije se inilo da pleu jedan s drugim, kako to ponekad rade ljudi, nego su
plesali svoj vlastiti ples. Ta etiri rasplesana an ela pribliila su mi se dok sam sjedila na
zidi u i plesala su ispred mene, izme u Megan i mene koja je bila udaljena otprilike metar i
pol. Nasmijali su me. Bilo ih je predivno vidjeti, a onda su plesali oko Megan. Nakon nekog
vremena ta su se etiri an ela pleu i udaljila i uronila su me u ljude, jo uvijek obavijeni
blistavom maglicom.
Tramore ima lijepu plau. Mjesto na kojem smo bile Megan i ja bilo je pjeskovito, ali
nama slijeva bilo je mnogo kamenja koje je izlokalo more, velikih otprilike kao moja aka.
Ispred kamenja nalazila su se dvije velike, ute motke - ne znam emu su sluile. Pogledala
sam u tom smjeru. Iznenada se iz kamenja izdigla prelijepa energija, stala je odskakivati od
njega, u svim bojama -zamislite bilo koju - ona je bila tamo. Milijuni malih, blistavih kugla
skakutale su gore-dolje. An eli koji su bili pokraj mene rekli su mi neka pozovem Megan.
Bila sam uzbu ena. Znala sam da e mi naposljetku biti doputeno da pokaem Megan neto
od onoga to sam ja vidjela. Dotr ala je kada sam je pozvala, ruku prekrivenih pijeskom.
Ustala sam sa zida i kleknula pokraj nje gledaju i u smjeru poskakuju ih svjetala. Zagrlila
sam je jednom rukom privukavi je vrlo blizu sebi. Neto u ti pokazati, rekla sam njeno.
elim da pogleda izme u onih utih motki; gledaj u kamenje. U inila je kako sam joj
rekla, a an eli su zbog nje podignuli veo. Po ela se hi-hotati. Nije mogla vjerovati to vidi.
Vidim lopte koje poskakuju gore-dolje, stotine kugla i sjajne su i imaju sve dugine boje.
Pokraj mene je stajao jedan an eo. Rekla sam Megan neka promatra kugle, jer sam
znala, iz onoga to mi je rekao an eo, da e se pomaknuti i odskakutati me u ljude. Kada su
kugle po ele skakutati, Megan je ugledala i maglicu i jo se vie uzbudila. eljela je oti i,
uloviti kugle i igrati se s njima, ali ja sam je vrsto drala da ne bi slijedila svoj prirodni
nagon.
Odjednom sve su kugle, maglica i an eli (koje Megan nije bilo doputeno vidjeti)
nestali. Bila je vrlo razo arana kad se to dogodilo, ali i jako uzbu ena to ih je vidjela.
Inzistirala je na tome da pokupi nekoliko kamena i ponese ih sa sobom u Johnstown, ali bojim
se da e sivo kamenje i dalje biti samo to - sivo kamenje, usprkos nadama desetogodinjakinje
da bi to kamenje moglo biti arobno.
55
GIGA

14
Poznanstvo s dva duha
I dalje sam primala ljude kojima je bila potrebna pomo . uli bi za mene usmenom
predajom i dobivali bi moj telefonski broj. Jednoga je dana doao bra ni par. Kada sam
otvorila vrata, doivjela sam uasan ok. Na djeli sekunde ispred mukarca je stajao duh znala sam da je to pradjed - ili prapradjed ovjeka preda mnom. Nisam bila okirana
injenicom da sam ugledala duha. Ne, okiralo me to to sam prepoznala tog duha kao onoga
koji je u inio strane stvari dvama duhovima s kojima sam dvadeset godina dijelila svoj ivot.
Ta me pri a ponovno po ela preplavljivati, ali drala sam je na odstojanju dok sam
promatrala onaj bra ni par. Ono to oni imaju za re i povezano je s pri om, pa u vam vie o
tome re i kasnije. Nakon to su mukarac i ena otili, sjela sam u sjenik izgubljena u mislima
ponovno proivljavaju i pri u o dva duha koji su bili dio mojega ivota kada mi je bilo sedam
i kada sam prvi put bila u posjetu baki u Mountshannonu. To je prili no duga ka pri a, ali je
iznimna, pa mi dopustite da vam je ispri am.
Bilo mi je otprilike sedam godina kada sam prvi put posjetila ku u Mountshannon,
hostel za mlade u okrugu Clare, gdje je moja baka radila kao doma ica. Velika, stara, siva,
kamena ku a iz osamnaestog stolje a velikih prozora nalazila se na rubu sela po imenu
Mountshannon, na malom brdu s pogledom na Lough Derg, jezero na rijeci Shannon.
Ranije je tu ku u okruivalo i zemljite koje joj je pripadalo, ali kada sam ja bila u
posjetu, to je zemljite prodano. No u okolici su se jo uvijek nalazile pomo ne ku e do kojih
se dolazilo proavi kroz veliki, kameni luk; ispred ku e nalazio se prelijepi, iako pomalo
podivljali, vrt.
Toga prvog dana otila sam u istraivanje ku e; pratili su me samo an eli. Osje ala
sam se udno. Neto nije bilo ba posve kako treba. Dok sam hodala glavnim hodnikom u
prizemlju, bacila sam pogled prema jednom odvojku hodnika i osjetila nelagodu. Ne svi a
mi se ovdje, rekla sam. Zato ste me doveli ovamo? Ponekad an eli ele da u inim neto
to jednostavno ne razumijem. U tom me trenutku pozvala baka pa nisam dobila odgovor.
Prvi sam je put vidjela sljede e godine, kada sam bila na praznicima. Bila sam vani, u
velikom, kamenom dvoritu i gledala prema malom prozoru u prizemlju na udaljenom kraju
ku e. Ugledala sam prelijepu, mladu, svjetlokosu enu kako s prozora gleda prema meni, smijee i se. Izgledala je kao da sjaji. Pozvala sam an ele i rekla: Izgleda prelijepo - ba poput
an ela. Mogu li oti i i igrati se s njom?
Ne, rekli su mi, ovoga puta ne. Zato ne, pitala sam se, to je bilo druk ije? Bila
sam iskreno zbunjena, jednostavno nisam shva ala. Zato se ne mogu igrati s njom?
Tada se pojavio Mihael. Do i i sjedni pokraj mene, rekao je, i neto u ti
ispri ati. Sjeli smo na veliki kamen ispred jedne od pomo nih zgrada. Lastavice su letjele
oko nas, ulije i i izlije i iz pomo ne ku e iza nas.
to je? upitala sam. to mi mora objasniti?
Lorna, mora sluati, po eo je. Ima jedna duga ka, duga ka pri a i ne mogu ti je
sada cijelu ispri ati. Znam da moe vidjeti tu mladu enu na prozoru. Ona nije an eo poput
nas, ona je druk ija. Ona je duh i tamo postoji jo jedan. Ti e im pomo i, ali za to e trebati
vie vremena. Moe li razumjeti, Lorna?
Pogledala sam u Michaela. U inio je da se osje am smireno i sigurno, pa sam rekla:
Mislim da mogu, na neki na in. Nasmijeio mi se. Nemoj se ni o emu brinuti, samo se idi
igrati.
56
GIGA
Ti su praznici prolazili sporo i svaki put kada bih bila u bakinoj ku i izbjegavala bih
prolaziti hodnikom koji se odvajao od glavnog hodnika u prizemlju. Taj se prolaz razlikovao
od glavnog hodnika. Hodnik je bio irok i na podu je bio parket od tamnog, ugla anog drveta,
na zidovima su visjele slike, a u loncima su stajale posa ene biljke. Vrata sa svake strane
hodnika bila su golema i izrezbarena. S druge strane, onaj je prolaz bio vrlo uzak i mra an;
jedva da sam mogla vidjeti izbice za koje su mi rekli da se nalaze na njegovu kraju. Znala
sam, iako mi an eli nisu to rekli, da se ona prelijepa ena nalazi na kraju toga prolaza. I u srcu
sam znala da je taj drugi duh, o kojem mi je pri ao Mihael, mukarac i da je i on u tom dijelu
ku e. Bojala sam ih se. Znala sam da ele neto od mene, ali nisam znala to. No za vrijeme
tih praznika nisam nita vie saznala o njima.
S deset su mi godina, za vrijeme mojega tre eg boravka u Mountshannonu tijekom
ljetnih praznika, an eli po eli pri ati pri e o tim prelijepim duhovima. Jedno od meni
najdraih mjesta u toj staroj ku i bilo je mjesto koje je baka nazivala stakleni vrt.
Nisam ba sigurna bismo li ga i danas mogli tako zvati. Bilo je to malo mjesto s
velikim prozorom, na kraju hodnika; uvijek vrlo svijetlo i puno bakinih biljaka i cvije a.
Ponekad, kada bih bila tamo, doao bi mi Mihael i drugi an eli - okupili bi se oko mene i
pokazali mi neto iz prolosti. Toga me dana Mihael zamolio da pogledam kroz prozor.
inila sam tako i ugledala kako se krajolik mijenja, kao da je Mihael razmaknuo zastor.
Pokazali su mi tu prelijepu, mladu djevu. Znam da je to udna rije za devetogodinjakinju,
ali ba mi je ta rije djeva pala na pamet kada su govorili o njoj - nisam tada ni znala to
zna i. Okrenula sam se i upitala Mihaela. Rekao si da je ona prelijepa mlada ena, a ja bih
ipak rekla da je djeva. Zna i li 'djeva' mlada djevojka? Mihael je kimnuo.
Pogledala sam ponovno i ugledala je kako hoda poljima. Mihael mi je rekao da je
njezino ime Marie. Vodila je sa sobom nekoliko krava na pau. U ruci joj je bio tap, ne
maleni, ve dobar, teki tap. An eli su mi rekli neka je pozorno promatram i pokuam sve
upamtiti. Zato sam upamtila taj prizor. Mogu se sjetiti ak i detalja njezine haljine. Bila je
svijetla, bijela s malim sme e-naran astim cvjetovima; na lijevoj je strani imala dep i
etvrtasti ovratnik. Kosa joj je bila duga ka i ravna i leprala je na vjetru. Bila je vrlo blijeda,
vrlo svijetle puti. O i su joj bile plave. Bila je krhke gra e, vitka, a noge su joj izgledale
mrave. Na nogama je imala cipele ravnih potpetica. To nisu bile izme, jer se sje am da sam
upitala an ele zato za vlanog vremena ne nosi izme dok e e poljem. Nikada mi nisu
odgovorili na to, samo su se nasmijeili.
Bila sam prestraena. Zato su mi an eli to govorili?
Znala sam, koji god bio razlog da mi an eli neto ovakvo pri aju, zamolit e me da
neto u inim s tim u vezi.
Toga sam ljeta mnogo toga saznala od Mihaela i an ela o Marie. Tada sam prvi put
vidjela i toga mladog mukarca. Prolazila sam pokraj pomo nih ku a i primijetila da je
provirio, ali samo na trenutak. Ugledala sam ga na istom onom prozor u na kojem sam
vidjela Marie, na prozoru u blizini starih izbica. Hodala sam dalje pretvaraju i se da ga nisam
vidjela, ali onda sam kraji kom oka ponovno ugledala njegov lik na drugom malom prozoru.
An eli su me nau ili kako da u trenutku upamtim ono to sam vidjela, pa sam samo na
osnovi tih dvaju kratkih pogleda mogla zaklju iti da je tamnokos i otrih crta lica. No nisam
bila sigurna je li visok, jer sam mu vidjela samo lice i ramena. Nisam znala to da mislim o
njemu. Bila sam prestraena i prola sam pokraj prozora to sam bre mogla, a onda se dala u
trk dok nisam stigla do kapije i popela se preko nje u vrt. Tamo sam se osje ala sigurnom me u tim velikim drve em i lijepim cvije em. Bilo je tamo ze eva i ponekad ptica; ako bih
sjela ispod jednog velikog drveta ije su se grane sputale nisko, mogla sam vidjeti kosovo
gnijezdo i unutra pti e ili jaja prije no to bi se izlegla. Sjedila sam u vrtu predaju i se
an elima, podsje aju i ih da sam jo uvijek samo malena djevoj ica koja se moe prestraiti.
Dan prije no to smo toga ljeta krenuli ku i prola sam kroz kuhinju i ula u ku u kako
57
GIGA
bih pogledala niz onaj prolaz, iako se nisam usudila u i u njega. Vidjela sam njih dvoje kako
stoje u dnu toga prolaza, jedno pokraj drugoga. Tamo je bilo hladno, vrlo, vrlo hladno i
osje ala sam kao da je njihova bol putovala prolazom prema meni - kao da bi me mogla
udariti.
Izgovorila sam molitvu koju su me nau ili an eli: Isuse, Marijo, ja vas volim. Spasite
due. Ustuknula sam korak ili dva. Ponovno sam nakratko pogledala u njih, ali bila sam
previe prestraena da ih dulje promatram pa sam potr ala do velikog prozora na po etku
hodnika. Kraj prozora je bilo svijetlo i mogla sam preko polja vidjeti Lough Derg. Tamo sam
se osje ala sigurnom. inilo se da su an eli svuda oko mene, poput pokriva a ili maglice.
Nisam mogla vidjeti ni jednoga odre enog an ela; samo sam osjetila njihovu mnogobrojnu
prisutnost.
Vrativi se u Dublin ne bih ni pomislila na ta dva duha iz Mountshannona, ali onda bi
dolo doba praznika i ponovno bih po ela razmiljati o njima. Jo uvijek nisam shva ala to
se zapravo doga a, ali negdje u sebi znala sam da je u pri u oko ta dva duha uklju ena
nekakva velika tragedija i da u jednog dana morati krenuti tim prolazom koji sam
izbjegavala. Ta me pomisao uasavala.
58
GIGA

15
Povratak u prolost
Sljede e ljeto u Mountshannonu nismo odsjeli kod moje bake. Smjestili smo se u
jednu praznu ku u u selu. No esto smo posje ivali baku. Nije mi bilo doputeno da
zaboravim ona dva duha. Znala sam da e od mene zatraiti da u inim neto. To me
uznemirilo i u inilo prestraenom i tunom.
Ponekad, kada bih bila tuna kao toga puta, pojavio bi se an eo Hosus. Jednoga dana,
kada sam bila u malom staklenom vrtu, pojavio se i rekao mi: Znamo da ti je ponekad teko
oko srca i da si ti jo tako mala, ali mora imati na umu da te Bog u inio druk ijom i tvoj e
ivot uvijek biti takav. Hosus je nastavio: Uvijek e morati obavljati taj posao, jer ti si
potrebna.
Pogledala sam ga ljutito. Ali ja to doista ne elim. Zato Bog nije mogao odabrati
nekoga drugoga? Zato eli mene?
Hosus mi se samo nasmijao i rekao: Jednog e dana shvatiti zato ba ti. Mora
krenuti tim prolazom.
Ne! Nikada ni zbog koga ne u krenuti tim prolazom. Bojim se, to me strai.
Hosus je rekao: Ali vidjela si te duhove i zna da su lijepi. Zna da su dobri.
Osje am da se dogodilo neto loe. Ne mogu to preto iti u rije i, ali osje am to u
svojem srcu i zbog toga elim zaplakati.
Hosus me tuno pogledao. Morat e plakati, jer oni trebaju tvoje suze da se
oslobode. Trebaju tebe i jednoga e dana oti i s tobom, ali mora pro i kroz taj prolaz.
No toga dana nisam prola kroz taj prolaz. Rekla sam Hosusu: Nema anse!
okrenula se i izala iz staklenog vrta, krenula hodnikom i ula u bakinu blagovaonicu. Nikada
nisam ni pogledala niz prolaz, a kamoli da stupim u njega! Ja ponekad znam biti tvrdoglava.
Sjela sam na stolac s lijeve strane stola. Moja je baka ula iz kuhinje; nije rekla ni rije i, nego
je jednostavno poloila pred mene alicu aja i kriku svjeeg kruha s demom te se vratila u
kuhinju, ostavivi me samu.
Jednoga dana, nakon to sam pomagala baki da ulati pod, pojavio se an eo Hosus.
Uzeo me za ruku pa smo proetali do staklenog vrta. Kada smo uli u tu prostoriju, zagledali
smo se kroz prozor. Rekao mi je da pogledam ulijevo. Pogledala sam ulijevo, prema vo njaku
i ponovno se sve promijenilo - kao da gledam neto na velikom ekranu. Znala sam da stojim u
staklenom vrtu s an elom Mihaelom koji me dri za ruku, ali vrijeme i prostor potpuno su se
promijenili. Vidjela sam skupinu ena kako beru borovnice na nekom brdovitom terenu
obraslom kupinjacima i grmljem, a jedna od njih bila je Marie. Izgledala je kao da joj je
esnaestak godina. Preko polja im se pribliio neki mladi ; bio je visok, elegantan i dobro
odjeven. Znala sam da je to mukarac kojeg sam vidjela na prozoru. Marie se uspravila i stala
gledati u njega. inilo se da ne moe skinuti pogled s njega. On joj se iroko nasmijeio, a
njezine je obraze oblilo tamno crvenilo.
Vidjela sam i ula druge djevojke kako je zadirkuju. Jedna druga djevojka koja joj je
bila jako sli na i za koju sam pomislila da joj je sigurno sestra, rekla je: Bolje skini taj
osmijeh s lica prije no to u e u ku i, netko e primijetiti. Pokazano mi je kako zavravaju s
branjem bobica i kako Marie tr i prema ku i ispred svoje sestre. Kada je ula u ku u, njezina
je majka rekla: Obrazi su ti jako crveni, Marie, ne bi trebala tako juriti uokolo. No izgledalo
je da se njezina majka ne uzbu uje previe oko toga; govorila je Marie: Odnesi te lijepe
borovnice, operi ih pa se moemo baciti na izradu dema.
59
GIGA
Prizor se ponovno promijenio; vidjela sam Marie u prodavaonici ivenih namirnica.

Bilo je mra no i pranjavo, na podu se nalazila velika, drvena kutija, nekakve vre e i drveni
sanduci. Marie je bila za pultom, mislim da je kupovala namirnice, kada je uao onaj mladi .
iroko se nasmijeio Marie. Bilo je o ito da ne mogu skinuti oka jedno s drugoga. Trgovac je
to o ito primijetio jer je rekao Marie: Radije pouri doma, mlada damo. Tvoja majka eka taj
e er i maslac. Marie je pocrvenjela i otr ala iz du ana, izgledaju i vrlo posramljeno. Mladi
ju je slijedio i dostigao je u tihoj ulici koja kao da je vodila prema ku i njezinih roditelja.
Hodali su i razgovarali, izgledali su jako oputeno i nitko ih nije vidio.
Ve inu tih praznika borila sam se s an elima, jo uvijek govore i: Ne, ne, ne, ne
idem niz onaj prolaz. To e boljeti, a ja sam premalena. Trebali ste zamoliti nekoga ve ega;
trebali ste zamoliti neku odraslu osobu. Znam da nisam objasnila tu bol ili povrije enost.
Tada je ni sama nisam jo razumjela.
Jednoga dana Mihael se pojavio dok sam se igrala s malim, povrije enim sokolom
kojeg sam spasila. Ta je ptica cijelog tog ljeta bila sa mnom.
Mihael je etao vrtom sa mnom i s mojom pticom te me slijedio u bakinu kuhinju.
Tamo su moja baka i majka pekle kruh, ali ini se da me ni jedna od njih dvije nije primijetila.
Uli smo u stakleni vrt u kojem su sve biljke bile u cvatu. Znala sam da e me zamoliti da
neto u inim.
Ne bih li mogla jednostavno ostati ovdje s pticom, miluju i je i uivaju i u suncu?
preklinjala sam Mihaela.
Ne! To je bilo sve to je odgovorio.
Pogledala sam ga. Ne, ja ne idem niz taj prolaz, rekla sam tvrdoglavo.
Ne elim da ode niz taj prolaz, odgovorio je. Samo elim hodati po ku i s
tobom. Samo sam ga pogledala. Mihaelove su o i bile jako svijetle, kao da ste se mogli
zagledati kilometre i kilometre u njih, kao da hodate duga kom, duga kom ulicom, kao da
prolazite kroz samo vrijeme. Njegovo je lice snano sjajilo, uzeo me za ruku i onda je pustio i
zagrlio me oko ramena. An eli se znaju prikazati toliko ljudskima da sam kao dijete esto
zaboravljala da su an eli. Bili su moji najbolji prijatelji. Mihael me uzeo za ruku pa smo se
vratili glavnim hodnikom i zaokrenuli udesno u sobu koja je nekada bila moja, a i tamo smo
se zadrali vrlo kratko. Mihael je gurnuvi otvorio dvoja velika vrata. Sada kada razmiljam o
tome, shva am koliko su esto Mihael i drugi an eli inili takve stvari kao to je da meni
otvaraju vrata. Svatko tko bi to promatrao pomislio bi da su se ta vrata otvarala sama od sebe.
Bila je to velika soba s kaminom. U njoj je bilo vrlo malo namjetaja, ali na suprotnom
kraju od kamina nalazila su se dva velika, staromodna naslonja a. Kroz veliki prozor vidjela
sam kako visi vinova loza. Soba je bila puna sre e i veselja, ali je u njoj bilo i tuge.
Nisam do kraja mogla to shvatiti, pogledala sam u Mihaela, a on je pitao: Osje a li
to?
Odgovorila sam: Da.
Mihael je nastavio: Moramo te tu i tamo nau iti poneku lekciju, jer ima toliko toga
to mora nau iti, a vremena za to ima tako malo. Mahnuo mi je rukom. Idi do kamina i
reci mi to vidi i osje a.
Dok sam hodala prema dvama naslonja ima pokraj kamina, odjednom sam ugledala
starca i staricu kako sjede u njima. Bili su odjevni u teku odje u elegantnog izgleda. Izgledali
su sretni. Okrenula sam se, pogledala u Mihaela i rekla: Zar oni mene ne vide?
Ne, oni su zapravo u raju, odgovorio je, ali ti mora vidjeti njih. Moe li mi re i
jo neto o njima?
Okrenula sam i pogledala staricu. Vjerojatno nije bila ba toliko stara, stvar je bila u
na inu njezina odijevanja. Da, njezina je kosa sivkasto sme a i ravna, rekla sam.
Podignula ju je na tjemenu, ali ne u pun u, nego u nekakav pu i pri vrstila iglom. Nije nalik
kop ama kakve mi koristimo. To je duga ka igla, a jedna njezina polovica izgleda kao da je
60
GIGA
prekrivena dijamantima. Tako je, ali to jo vidi? upitao je Mihael. Pozornije sam joj se
zagledala u lice. Znam, rekla sam, to je njegova majka, zar ne?
Mihael se nasmijeio i kimnuo. Okrenula se u mojem smjeru i na trenutak sam
pomislila da me vidi, ali Mihael je rekao: Nije joj doputeno da te vidi.
Izgovorila je ime Edward i do nje je dotr ao dje ak kojemu nije bilo vie od pet
godina. Imao je pocrnjelo lice i bio je nizak i nabijen; nije ba bio sli an liku koji sam
ugledala kroz prozor.
Okrenula sam se i pogledala starca - ni on nije bio star, samo je na neki na in tako
izgledao. Promatrala sam kako gleda svojega malog sina kako se na podu ispred njega igra s
drvenom ko ijom. Tada to nisam shva ala, ali osje ala sam osamljenost. Odjednom sam bila
sigurna da je nekako znao da e mu taj njegov dragocjeni sin biti oduzet i da e mu uasno
nedostajati.
Edwardov je otac sjedio u naslonja u toliko uspravan i krut, autoritativan ovjek,
promatraju i kako se njegov sin
igra na podu. Zapravo, ponaao se onako kako se tada
ekivalo da se o evi ponaaju - ne pokazuju i svoju ljubav i privrenost. Bez obzira na
njegovo ponaanje, mislim da je njegov sin znao koliko ga otac voli, jer se okrenuo i
nasmijeio mu se. Okrenula sam se i za eno pogledala Mihaela. Naslonja i su bitno
druk iji od ovih ovdje, rekla sam, a i kamin je druk iji.
Ne brini se o tome, rekao je Mihael. Bitno je ono to osje a u svojem srcu. Mora
osjetiti ljubav te majke i oca, njihovu bol, i mora osloboditi njihova sina. Bog te koristi kao
hvata a dua, Lorna, rekao je Mihael. Edward i Marie odabrali su da ostanu zbog onoga to
su u inili drugi, a ti mora osjetiti njihovu bol kako bi ih oslobodila.
Ponovno sam pogledala Edwarda i njegove roditelje - nestali su.
Prije no to odemo, rekao je Mihael, reci mi to sada osje a.
ujem glazbu i smijeh i mnogo glasova, rekla sam, ali mnogo tih glasova je iz
sadanjosti.
Mihael se nasmijeio i rekao: U pravu si. Tvoja je baka svojim radom oko hostela
unijela mnogo svjetla i sre e u ovu veliku, staru ku u. I ona je nadarena, ali nju je Bog
iskoristio na druk iji na in, jer nije bila dovoljno snana da ini ono to radi ti.
Nasmijala sam se i odgovorila: Ma daj nemoj, moja baka je najbolja! Mihael se
nasmijeio i sloio se sa mnom. Izali smo iz sobe i krenuli prema velikim, starim stubama.
Prije nego to vam ispri am o penjanju uza stube, dopustite mi da vam objasnim jednu
stvar. U toj sam ku i u Mountshannonu bila s Mihaelom. Ali ne vjerujem da je to ista ku a u
kojoj su ivjeli Edwardovi roditelji. Ponekad, kada an eli povuku zastor da mi neto pokau,
znam biti na jednom mjestu, ali pokae mi se potpuno druk ije mjesto. Kada bi mi pokazali
Marie ili Edwarda, okoli bi se obi no promijenio. Na primjer, iz staklenog vrta vidi se jezero,
ali kada su mi pokazali Marie ili Edwarda, nikada nisam vidjela jezero. Moda ku a u kojoj se
odvijala pri a o Edwardu i Marie vie ne postoji - u Irskoj su unitene mnoge stare ku e.
Hostel je imao vrlo duga ko stubite - barem se meni kao djetetu inilo golemim. Bilo
je vrlo iroko, zavijalo je ulijevo i zavravalo velikim, mra nim odmoritem. Nastavili smo
hodati kroz ku u i Mihael me doveo pred zaklju anu sobu u kojoj nikada nisam bila. Brave
Miha-elu nisu bile prepreka; vrata su se jednostavno otvarala pred njim. Bila je to vrlo
elegantna soba, iako je pomalo smrdjela na plijesan. Mislim da prozori godinama nisu bili
otvarani.
Osje a li u ovoj sobi ita to je povezano s duhovima iz prizemlja?
Nisam sigurna, Mihaele, odgovorila sam oklijevaju i, ali ima ne ega, ne ega od
prije mnogo vremena, osje am to. Na trenutak sam pogledala uokolo. Vidim neku ruku
kako posee s onog tamo kreveta, netko vrlo, vrlo star i vrlo slab. Mihaele, pokuava li mi
re i da su osje aji u ovoj sobi povezani s duhovima iz prizemlja? Jer ako jesu, ja doista ne
elim znati za njih!
61
GIGA
Mihael se samo nasmijeio i rekao: Ali, Lorna, ti zna odgovor, uvijek zna odgovor,
jer ti ga mi razotkrijemo. Predala sam se. Da, onda jesu povezani. Po ela sam shva ati,
iako e moda posumnjati da desetogodinja-kinja moe to razumjeti, da sam bila pozvana da
pomognem tim dvama duhovima koji su bili u ku i, ali i onima koji su ivjeli s njima - i
njihovim potomcima.
Dok smo se vra ali niza stube, osje ala sam se optere enom i zabrinutom u vezi s
onime to su me zamolili. Mihael me zagrlio oko ramena. Toga mi je dana jako trebao njegov
zagrljaj. Vratili smo se u stakleni vrt u kojem sam se osje ala sigurnom i sigurno sam tamo
zaspala, jer su me probudili neki gosti hostela koji su prolazili hodnikom. Nasmijeila sam se
ure i prema bakinoj kuhinji i van iz ku e, preko dvorita. Nisam se osvrtala, ve sam krenula
ravno uzbrdo i natrag u ku u gdje smo odsjeli.
Dok danas sjedim ovdje diktiraju i ovu pri u, Mihael je pokraj mene, podsje a me na
ono to se dogodilo prije svih tih godina i kae mi: Lorna, moe dalje objanjavati dok
pri a ovu pri u, jer pri aju i je i sama e je sve bolje shva ati. Ja uvijek u im, svi mi
uvijek u imo, an eli me uvijek u e i podu it e i vas ako im dopustite; a to je jako, jako vano
za sve nas.
62
GIGA

16
Hodanje prolazom
Ponovno su stigli ljetni praznici. Ovoga je puta moja obitelj odsjela u malom
bungalovu na jednoj velikoj, staroj farmi na rubu Lough Derga, predivnog velikog jezera.
Voljela sam to mjesto. Tamo je bilo krava i svega, ali etnja do ku e moje bake bila je mnogo
dulja. An eli su mi i dalje slali vizije o Marie i Edwardu - i to je uvijek izgledalo kao da
gledam film na velikom, kinematogra-skom platnu. Jednoga dana u staklenom vrtu Hosus mi
je rekao: Pogledaj prema jezeru. U inila sam tako i jezero je nestalo, a na njegovu sam
mjestu ugledala brda. Zatim sam vidjela Marie i Edwarda kako jau na konjima. Sjajno su se
zabavljali i ula sam Mariein smijeh kako odjekuje preko brda. Slijedili su cestu preko brda, a
onda sam ih izgubila iz vida. Zatim se sve vratilo u normalu. Hosus je rekao do vi enja i
nestao.
Drugog sam dana bila s Mihaelom u staklenom vrtu, Mihael me drao za ruku i
odjednom su se vrijeme i mjesto potpuno promijenili. Vidjela sam Edwarda i Marie kako
hodaju du rijeke gdje je bilo mnogo kamenja; drali su se za ruke. Kako su hodali, tako je
um rijeke bio sve glasniji. Povremeno sam ih ula kako razgovaraju; Marie je Edwardu
pri ala o tome kako je njezin maleni brat bolestan, kako ga hrane povrtnim kaicama. ula
sam i da se esto smiju. Tada je rijeka postala uistinu glasna i vidjela sam da su stigli do slapa.
Sjeli su na stijenu pokraj njega i vidjela sam kako Edward ljubi Marie. Vidjela sam da
su vrlo sretni. Taj je prizor prekrivao Mihaelov glas koji mi je govorio: Oni su zaljubljeni
jedno u drugo, Lorna, a njihova je ljubav za eta u raju.
Znam, Mihaele, odgovorila sam hiho i, ali ne vidim esto cure i de ke kako se
ljube i meni je to smijeno. Nasmijala sam se prisjetivi se svoje tadanje reakcije.
Tada su se Marie i Edward po eli vra ati istim putem pokraj rijeke; Edward je stalno
ispo etka ljubio Marie govore i joj da je voli i da se nikada ne e razi i. ula sam kako Marie,
sa suzama u o ima, govori Edwardu: Bojim se da e nas tvoja obitelj rastaviti kada sazna za
nas. Znam da nam tvoja obitelj ne e dopustiti da budemo zajedno. Oni misle da sam ja
seljan ica i da nisam dovoljno dobra za tebe.
Edward joj je otro suze govore i joj neka se ne brine, da on nju voli. Nastavili su
hodati obalom rijeke. Kada su stigli do mjesta na kojem su se morali rastati, ula sam kako
Edward govori Marie da je voli i da e se uskoro vidjeti. Tada je vizija zavrila. Okrenula sam
se prema Mihaelu. Osje am njihovu ljubav. Zbog nje se doista dobro osje am. Zato onda
osje am svu tu bol i povrije enost?
Lorna, odgovorio je Mihael, razumjet e kada bolje upozna Edwarda i Marie i
kada shvati da ih se zbog njihove ljubavi jednostavno ne moe rastaviti. Bez obzira na to
koliko im je boli i patnje nanijela njihova ljubav.
An eli su cijelo vrijeme bili oko mene, dvadeset i etiri sata na dan. Bili su posvuda gdje god sam hodala, kamo god sam pogledala - ali najvie ih je bilo oko ku e moje bake.
Iako sam znala da u naposljetku morati pro i onim prolazom, bila sam prestraena. Bojala
sam se
onoga to u vidjeti, to u osjetiti - svu tu bol i povrije enost.
Rekla sam Bogu: Znam da si cijelo vrijeme ovdje, ali treba mi jo malo dodatne
sigurnosti. Ja sam jo uvijek jako mala.
63
GIGA
Jednog sam poslijepodneva sjedila na kamenu u pomo noj ku i crtaju i lastavi je

gnijezdo koje se nalazilo odmah pri ulazu u ku u. Pojavio se Hosus i pozdravio me. Oduevila
sam se to ga vidim. Zamolio me da pogledam na onaj prozor na kojem sam prvi put ugledala
Marie. Ona je bila na prozoru. Odjednom se sve promijenilo. Vidjela sam Marie kako nosi
koaru dolaze i iz jedne gradske prodavaonice. inilo se kao da je njezin povratak ku i
duga ak i dosadan. Cesta je bila vrlo grbava. Tada sam vidjela Marie kako silazi s ceste i ulazi
u umu. Vidjela sam je kako stoji, okruena drve em i grmljem. Izgledala je uznemireno.
to se doga a? upitala sam Hosusa. Marie se potajno sastaje s Edwardom,
odgovorio je.
Je li ovo jedno od njihovih tajnih mjesta? upitala sam Hosusa. Nije odgovorio, jer se
u tom trenutku kroz drve e pojavio Edward i vidjela sam kako su se strastveno zagrlili, kao da
se nisu dugo vidjeli. Sjeli su na zemlju ispod jednog drveta jo uvijek se ljube i. Zagrlivi
Marie, Edward joj je rekao da namjerava re i svojem ocu za njihovu vezu. Zatim je Edward
uzeo neto maleno iz svojega depa na prsima i posegnuo za njezinom rukom, pitaju i je eli
li postati njegovom suprugom. Marie je izgledala oduevljeno kada joj je na prst nataknuo
prsten i odgovorila je da. Onda sam vidjela kako je Marie skinula prsten sa svojega prsta,
rekavi da ga jo ne moe nositi u javnosti. Posegnula je u svoj dep, izvukla iz njega komad
tanke uzice i rekla Edwardu da joj ga zavee oko vrata. Poljubili su se i oprostili. Pokazali su
mi Marie u dvoritu njezina doma i kada je posegnula za kvakom na vratima poloila je lijevu
ruku na prsa, pipaju i prsten ispod odje e. Zatim se sve vratilo u normalu.
Hosuse, oni su se zaru ili, rekla sam sretno. To zna i da se sada mogu vjen ati.
Hosus me tuno pogledao: Lorna, njih se dvoje nikada ne e vjen ati.
Rekao mi je da ponovno pogledam prema onom prozoru. U inila sam tako i na djeli
sekunde izgledalo je kao da je vrijeme stalo. Pokazali su mi prelijep, sun an dan i Marie i
Edwarda ponovno zajedno na nekom tihom mjestu. Grlili su se, ljubili i vodili ljubav. Nisam
potpuno razumjela to su radili, ali nisam vidjela nita loe u tome. Vizija je nestala, a ja sam
stajala pomalo posramljena i stidljiva -jo nikada nisam vidjela par kako vodi ljubav.
Okrenula sam se prema Hosusu. Ho e li Marie sada roditi bebu, iako nisu vjen ani?
Da, Lorna, oni e imati bebu, odgovorio je i nestao.
Toga sam ljeta ipak prola onim prolazom - zadnjeg poslijepodneva koje smo tamo
proveli. Nisam znala da e to biti moje posljednje poslijepodne uop e u toj ku i. Nedugo
zatim moja je baka zbog loeg zdravlja odustala od svojega posla i nikada vie nismo preko
praznika doli u Mountshannon.
Stala sam na kraju prolaza, prestraena i okruena an elima. Stajala sam i upijala bol
tih dvaju duhova. Nastavila sam hodati prolazom, u koji se nikada ranije nisam usudila stupiti.
An eli kao da su oko mene oblikovali veliki hram, njihova su tijela oblikovala stupove, a ruke
veliki luk. Ta dva duha, te dvije prelijepe due, nalazila su se unutar toga hrama. Osje ala sam
se kao da sam u drugom svijetu. Ne sje am se ba to se dogodilo, ali znam da su me ta dva
duha zgrabila i privila se uza me.
Osjetila sam veliku duevnu bol i patnju. Nemam pojma koliko dugo je to trajalo.
Zatim sam po ela hodati natrag prema svjetlu, a oni su poli sa mnom. Iznenada sve je
zavrilo. Ponovno sam stajala na hodniku promatraju i Edwarda i Marie kako stoje na kraju
prolaza, dre i se za ruke. Vidjela sam ih, ali ovoga je puta bilo druk ije. Znala sam da
zapravo nisu tamo, ne na isti na in. Nisam to do kraja razumjela, ali znala sam da su sada
slobodni i da mogu napustiti ku u moje bake.
64
GIGA
Kada sam sutradan napustila Mountshannon, u autu s ostatkom svoje obitelji, osje ala
sam kao da me ta dva duha, te dvije prelijepe due, slijede. Znala sam da su oslobo eni, da
mogu oti i ravno u raj. Ali nisu otili. Nisam shva ala zato. Zato me slijede kada mogu oti i
ravno Bogu? itaju i dalje, shvatit ete zato. Dopustite mi da sada kaem samo da nisu
eljeli oti i ravno u raj. Uz moju su pomo eljeli prekinuti vezu boli i povrije enosti koja ih
je vezala uz mnoge preminule obitelji, eljeli su prekinuti lance, biti slobodni, kako ono to se
dogodilo prije mnogo vremena ne bi i dalje nanosilo bol i nesre u budu im naratajima.
65
GIGA

17
Ja sam bila njihova vratarica
Nedugo nakon povratka ku i iz Mountshannona preselili smo se u novoizgra enu

ku u u Leixlipu, na obodu Dublina. Moji roditelji nikada ranije nisu imali svoju ku u, ali
napokon, zahvaljuju i nizu doga aja, bili su u mogu nosti da je kupe. Svi smo bili jako
uzbu eni. Jo sam uvijek, na neki udan na in, osje ala prisutnost ona dva duha iz
Mountshannona. Kao da su putovali, nekamo ili, a ipak nisu stigli do mene. Nekako sam
znala da idu u novu ku u i da e me tamo ekati.
Onoga dana kada smo se trebali odseliti u Leixlip, ja sam posljednja napustila staru
ku u. Otac je otiao s autom punim ljudi i stvari, a ja sam ekala da se vrati po mene i prevezu
me zajedno s mojim zecom i ma kom Tigrom u novu ku u. Bila sam sama u ku i
pripremaju i si aj kada se pojavio Hosus; pogledala sam ga sa suzama u o ima i rekla:
Znam da me ekaju u novoj ku i. Zato? Zato moram i dalje, jo tko zna koliko dugo,
osje ati njihovu bol? Ne volim to i ponekad me plai. Bojim se, bojim se nepoznatoga.
Hosus me utjeio. Ne razmiljaj o tome; zna da su to lijepi duhovi. Moraju se
dogoditi stvari koje e sve osloboditi. Ti si jedina koja ih moe osloboditi. Ti si postavljena za
njihovu vrataricu. Hosus mi je rekao da sklopim o i. Probudila sam se kada sam ula
kucanje na vratima. Bila sam vrlo iv ana za vrijeme puta jer sam znala da e njih dvoje biti u
novoj ku i. Znala sam da su dobri i da ih se ne moram bojati, ali jo sam uvijek bila nesretna
zbog toga. Moj je otac dovezao auto u Leixlip i u krug imanja. Kada smo prili blie, u
mislima sam si uspjela predo iti ku u iako je nisam vidjela uivo ni na fotografijama. To no
sam znala gdje e skrenuti i pred kojom e ku om stati. Sje am se da sam se, kada je otac
otvorio vrata, osje ala udno. Uznemiravalo me saznanje da e ta dva duha ivjeti sa mnom
dvadeset i etiri sata na dan. Izvadila sam ma ka iz njegove kutije i uvjerila se da je s njim sve
u redu. Tada su se otvorila visoka vrata i na pragu je stala moja majka govore i: Pourite,
ite. Vrlo sam oprezno stupila u hodnik, ne zato to sam nosila kutiju s ma kom nego zato
to sam znala da moram biti na oprezu kako me duhovi ne bi pretjerano prestraili. Nisam
znala gdje e biti.
Gdje su oni? Spustila sam kutiju na pod, izvadila iz nje jadnog uznemirenog Tigra.
Provela sam ga kroz potpuno novu blagavaonicu i kuhinju pokazuju i u sve, govore i mu
ponovno da je sve u redu. Nisu bili u prizemlju - pregledala sam sve. Ma ak se brzo smirio i
krenuo u razgledavanje ku e, njukaju i po svakom kutku. Imao je vie hrabrosti od mene, jer
sam jo uvijek hodala samo prizemljem. Nisam eljela oti i na kat. Naposljetku nisam to vie
mogla izbjegavati i otila sam u predvorje. Edward je stajao na stubamama. Zato tu stoji?
upitala sam ga, a njegov je odgovor glasio: Tu u biti dokle god moram biti ovdje. Rekla
sam mu da me ini iv anom, a on je odgovorio: ao mi je, ali moram razgovarati s tobom
svaki put kada krene uza stube. To je dio onoga to moramo u initi - a to je i dio tvojega
ivota! Oslobodila si Marie i mene, ali mi ne idemo dok i ostali ne budu oslobo eni.
Ne svi a mi se ovo - onda u svaki put tr ati uza stube, odgovorila sam. Osje am
tvoju bol i kada si spomenuo ostale, to je kao da su i oni ovdje, iako ne mogu vidjeti njihova
lica. Duboko sam uzdahnula i po ela tr ati uza stube preska i po dvije odjedanput, to
sam bre mogla. Posegnuo je da me dotakne. Na vrhu stubita sam vrisnula: Uspjela sam!
Kupaonica na vrhu stubita postala mi je jako vana - poput svetita! Bila je malena,
ali tamo je bio prekida za svjetlo na uzicu, a to mi je bilo vano. Te sam prve ve eri shvatila
da im do em na vrh stubita moram samo ispruiti ruku u kupaonicu, povu i uzicu i imati
svjetla. U glavi sam planirala najrazli itije strategije.
66
GIGA
Te sam ve eri morala si i niza stube. Kada sam to u inila, duboko sam uzdahnula i
izgovorila svoju uobi ajenu molitvu: Isuse, Marijo, volim vas. Spasite due. Osjetila sam
kako me Edward dodiruje. Kao da je ivot uzet iz mene - tekao je iz moje due, kao da je
primao moju milost i proslje ivao je ostalima. Duboko u sebi znala sam da ostali ekaju,
ekaju da ih oslobodim. To me saznanje nije sprje avalo da jurim to sam bre mogla i kad
bih sila u prizemlje odmah sam upalila svjetlo u predvorju i ula u toplu kuhinju.
Na moje veliko razo aranje, nakon dolaska u Leixlip moji su roditelji odlu ili da se ne
bih trebala vratiti u kolu. Voljela sam kolu i u enje, a sada vie nisam imala kamo pobje i
od duhova. Edward je uvijek bio na stubama i ja bih esto rekla: Vidim te tamo! Samo me
ostavi na miru! On bi mi se samo nasmijeio. Uvijek je bio dobro odjeven, elegantan i
uredan.
U predvorju se nalazio telefon i jedan od onih starinskih stoli a na tri noge na kojima
je obi no stajao. Jednog je dana telefon zazvonio i kako nije bilo nikoga drugoga u ku i, ja
sam se javila. Na telefonu je bila moja tetka. Dok sam razgovarala s njom Edward se po eo
aliti sa mnom preko ograde, ap i mi u uho poput ptice, pokuavaju i mi odvu i pozornost
dok telefoniram. Gledaj malog mia kako tr i po podu, viknuo je. Sko ila sam od straha iako sam neko drala mieve kao ku ne ljubimce. Uvijek u se sje ati toga dana kada je
Edward bio tako bezbrian, njean i razigran.
Nekoliko mjeseci nakon to smo se doselili u Leixlip otac je doao na ideju da po nem
raditi s njim u garai u Rathminesu. Bila sam oduevljena. Svi ala mi se ideja da u raditi.
Osje ala sam i olakanje to u imati izgovor da se na neko vrijeme maknem od duhova. Te
ve eri kada je tata to predloio krenula sam uza stube - tr i kao i obi no - i prvi put na tim
stubama nita me nije uzne-miravalo - niti malo. Niti kada sam sljede eg jutra sila u
prizemlje. Smijeila sam se jer sam znala da je Edward shvatio da mi je doputeno iza i iz
ku e. Voljela sam posao u garai, dobro sam napredovala i svake no i, kada sam se morala
popeti uza stube na odlasku u krevet, potr ala bih prema gore i im bi stigla na odmorite,
ispruila bih ruku prema vratima kupaonice i potegnula onu uzicu. To mi je glupo, sada kada
razmiljam o tome. Znala sam da se nemam ega bojati, ali se po mraku nisam voljela
uspinjati uza stube. Ponekad bi pregorjela arulja u predvorju ili na odmoritu ili obje, a moji
roditelji nisu ba bili brzi kada ih je trebalo zamijeniti. Kao da je tako moralo biti - da je i
tama morala biti prisutna. Nije bilo vano koliko sam brzo tr ala uza stube, uvijek bih bila
zaustavljena, kao da je sve usporeno ili kao da se i samo vrijeme zaustavilo.
Osjetila bih tada svu povrije enost i tugu toga mladog ovjeka. Edward je u nekom
smislu izlijevao svoje grijehe, mrnju onih koji su ih povrijedili. Pokuao je oprati grijehe
drugih. Kao da sam i sama, u svojem ljudskom obliku, morala osjetiti svu tu bol kako bih se
iskupila za grijehe onih koji su prouzro ili tragediju i onih koji je nisu sprije ili. Ti su se
grijesi prenijeli na budu e narataje. Na neki na in od mene su zatraili da platim za grijehe
eva njihovih o eva. Jedino tako to mogu objasniti. Boji su putovi tako neobi ni. Ponekad
bi me to mu ilo i jednom sam se osamila kako bih molila. An eli su se odmaknuti, a ja sam
upitala Boga: emu sve ovo? Odgovorio je: Zato ne, ako je to ono to oni ele?
Tako je to ilo sedam godina dok sam ivjela s roditeljima u toj ku i - svaki put kada
bih krenula uza stube osjetila bih Edwardovu bol i bol svih drugih. U razli itim trenucima
Edward mi je pokazivao razli ite dijelove pri e.
Jedne ve eri, na mojem putu uza stube prema krevetu, pokazao mi je sebe kako stie u
dom svojih roditelja. Dopustio mi je da shvatim to mu je na umu. Namjeravao je re i svojim
roditeljima za Marie. Pokazao mi je kako zove svojega oca, a onda odlazi u sobu koja je
nalikovala knjinici, u kojoj je u kaminu gorjela velika vatra. Njegov je otac stajao tamo s jo
dva mukarca - njegovim stri evima, Martinom i Jamesom. Bio je iznena en to ih vidi tamo.
Odmah je znao da neto nije u redu. Priao im je i pozdravio ih rukuju i se s njima. Izgledali
su vrlo hladno i distancirano. U prostoriju je uao jo jedan mukarac kojeg Edward nije
67
GIGA
poznavao i Edwardov je otac zatraio od toga mukarca da kae Edwardu ono to je rekao
njemu. Mukarac je iv ano progovorio. Drao je kapu u rukama i brzo je okretao. Rekao je
da je u umi vidio Edwarda s mladom djevojkom po imenu Marie.
Njegov je otac ovjeku ljutitim glasom zapovjedio da iza e iz sobe. ula sam kako
njegov otac i stri evi u ljutnji podiu svoj glas. Otac je grmio na njega govore i mu da je
osramotio obitelj. Nazivao je Edwarda najrazli itijim pogrdnim imenima. Nasmijao se na
ideju da je Edward razmiljao o tome da oeni obi nu djevojku, neplemkinju, na ideju da bi
ak i pomislio da bi mu to dopustili.
Tada me Edward pustio da odem, sve se vratilo u normalu, a ja sam potr ala uza stube,
ispruila sam ruku, povukla uzicu za svjetlo u kupaonici. Osje ala sam se poraenom.
Jednostavno sam sjela na zahodsku koljku i nekoliko sam minuta plakala, znaju i da su i
moje suze molitva. Zatim sam se molila naglas, znaju i da sam ja njihova vratarica. Poalila
sam se Bogu i an elima, rekavi da to nije poteno. U Edwardu i Marie vidjela sam toliko
ljubavi i radosti - a onda gledam kako se njihova ljubav unitava. Dok sam sjedila na
zahodu, an eli su olakali moju bol, pa kada sam napokon otila u svoju spava u sobu, bila
sam u stanju zaspati.
U mnogo prilika Edward mi je pokazao ljubav koju su Marie i on osje ali jedno prema
drugome, ali svaki put kada bi me Edward primio za ruku prilikom mojega uspinjanja po
stubitu, znala sam da e mi ono to e mi pokazati priskrbiti mnogo boli. Jednom me
prigodom uhvatio za ruku i pokazao mi kako njegov otac i stri evi raspravljaju to bi trebalo
initi s njim. to se njih ticalo, Edward ih je sve osramotio. Njegova je dunost bila da oeni
djevojku koja ima zemlju kako bi obitelji postale bogatije. Uzimaju i za enu siromanu
djevojku on ugroava bogatstvo cijele obitelji.
Edwarda su pozvali da ponovno razgovara sa svojim ocem - ovoga puta u maj inoj
prisutnosti. Pokuavala je odrati mir, ali uzalud. Edwardov je otac rekao da e svatko tko e
podravati tu djevojku ili njezinu obitelj biti izba en iz svojega doma i da e se on pobrinuti
za to da skapaju od gladi.
Zatim je rekao Edwardu da vie nije njegov sin, da nikada vie ne e razgovarati s njim
i da e ga poslati od ku e. Edward je stao preklinjati oca, ali uzalud. Otjerali su ga nakon
samo nekoliko sati; s tla posjeda otpratili su ga stri evi. No prije no to je otiao uspio je
su utnom slugi predati pismo za svojega pouzdanog prijatelja Daniela. U njemu je zamolio
Daniela da vodi brigu o Marie, da joj kae da je morao oti i i da e joj pisati.
Dvojica su stri eva uzela Edwarda da radi na propalom imanju jednoga od njih
dvojice. Edward je vrlo naporno radio misle i da e njegov otac, ako mu se naposljetku
dokae, prihvatiti Marie. Svaki je dan pisao pisma Marie govore i joj da je voli svim srcem da se nada da e ponekad, kada je sama, staviti na prst prsten, zalog njihove ljubavi, i da e
jednoga dana ponovno biti zajedno. Edward nije znao da nijedno od tih pisama nije dolo do
Marie. Sve ih je presreo jedan od njegovih stri eva, itao ih na glas smiju i se, a onda ih je
spaljivao.
Ponekad bi Marie stajala pokraj Edwarda na stubama. Jedne ve eri, vra aju i se iz
kina, potr ala sam stubama najbre to sam mogla. Stigla sam tek na pola puta kada sam
pokraj Edwarda ugledala Marie. Zatim se sve po elo odvijati vrlo sporo i inilo se da je
vrijeme stalo. Vidjela sam trudnu Marie u njezinu domu. Vjerojatno je bila trudna est
mjeseci ili vie. Bila je u spava oj sobi koju je dijelila s jo tri svoje sestre i one su je sada
okruile pokuavaju i je utjeiti i zatititi od onoga to se doga alo u prizemlju. ula sam
mnogo povienih enskih glasova koji su optuivali Marieinu majku da skriva njezinu trudno u. ula sam glasove koji su govorili da bi Marie trebalo poslati od ku e i nikada joj vie
ne dopustiti da se vrati, da bi bio blagoslov kada bi dijete umrlo pri poro aju.
68
GIGA
Tada mi je bilo pokazano i prizemlje. Ku a je bila puna ena iz grada, ali Marieina je
majka bila snanog karaktera i bila je sposobna nositi se s njima. Odjednom su se vrata s
treskom otvorila i uao je Mariein otac, a za njim mala skupina mjetana. Izgledalo je kao da
Mariein otac ne zna kako bi vladao situacijom. Jednim je dijelom bio jako ljutit na Marie to
je cijelu obitelj stavila u tu situaciju. I mukarci su bili vrlo ljutiti. to se njih ticalo, Marie
nije imala prava u i u vezu s Edwardom. Osje ali su da su njezini postupci - vrije anje
njihova gazde, Edwardova oca - njihovo preivljavanje stavili na kocku. Potresena onime to
sam vidjela, razveselila sam se kada sam vidjela s koliko je odlu nosti i sr anosti Marieina
majka branila svoju k er, rekavi ljudima iz grada da odu iz njezine ku e i da nikada vie ne
prije u njezin prag, da e oni odgajati to dijete kao svoje vlastito. I Mariein je otac sada stao
uz njezinu majku, viknuvi im neka iza u. Ali nije ba znao to da u ini. Bilo je toliko
gor ine i mrnje protiv Marie, njezina nero enog djeteta i njezine obitelji. Jednoga dana,
nakon vie od godine dana poslije rada na onom propalom imanju, Edwardu je stric donio pismo u kojem je pisalo da mu majka nije dobro i da se mora vratiti ku i. Prije no to je otiao
njegov mu je stric zaprijetio upozorivi ga da ako ita bude imao s tom djevojkom, s njegovim
e ivotom biti gotovo i da e njegovoj obitelji biti bolje bez njega. Edward je pojurio ku i i s
olakanjem je ustanovio da je njegovoj majci malo bolje i da moe sjediti u naslonja u pokraj
kamina. Poljubio ju je u elo rekavi joj da mu je drago to vidi da joj je bolje. Njegova je
majka bila sretna to ga vidi, ali njegov otac jo uvijek nije elio razgovarati s njim i ponaao
se kao da Edward ne postoji. To je Edwardu donijelo mnogo boli, jer je on oca istinski volio.
To je bilo sve to sam vidjela toga dana, ali neto kasnije Edward me zgrabio za ruku
na stubitu i bilo mi je doputeno da vidim novi dio te pri e. Vidjela sam kako Edward
posje uje svojega prijatelja Daniela u gradu. Izgledalo je kao da se to dogodilo u vrijeme
neposredno nakon Edwardova povratka od bolesne majke. Daniel mu je rekao da je Marie
rodila bebu. Edward je bio u oku. Nije znao da je trudna. Osje ao se glupo to nije razmiljao
o tome da bi se to moglo dogoditi. Ali s druge strane bio je sretan to je postao otac. Samo jo
mora prona i na in da budu zajedno kao obitelj. Daniel mu je rekao da ni u kojem slu aju ne
smije nastojati da vidi Marie - da bi time ugrozio njezin ivot, kao i ivot djeteta. Rekao je
Edwardu da je njegov otac zaprijetio svima koji bi na bilo koji na in pokuali pomo i Marie i
njezinoj obitelji i da je nekoliko obitelji ve trpjelo zbog toga. Rekao je Edwardu za veliku
ljutnju zajednice koja ja bila uperena protiv njega, Marie i djeteta. Rekao je Edwardu: Tvoj
je otac teak ovjek. On nema milosti. Edward je napustio svojega prijatelja i proetao
gradom. Ugledao je Marie i ona je ugledala njega. Nisu razgovarali, ali inilo se kao da jedno
drugome itaju misli. Ona je krenula prema umi i mjestu na kojem su se tajno sastajali.
Nadala se da e Edward mo i do i - makar samo nakratko. Nikada mi nije pokazan taj
sastanak, ali iz onoga to se dogodilo kasnije znala sam da su se tada sastali tamo. I da ih je
netko vidio.
U to sam vrijeme imala mnogo susreta i s Marie. Ve inom je bila njenija od
Edwdarda, jer je ve dopustila da osjetim njezinu bol u onom prolazu, prije mnogo godina u
Mountshannonu. Ponekad bih vi ala Marie u naoj novoj blagovaonici. Izgledalo je kao da
uvijek neto isti ili brie prainu. Ku a u Leixlipu je bila novi izgra eni dvojni objekt, ali
uvijek sam osje ala kao da ona nije na tome mjestu, nego na nekom drugom.
Ponekad bih je ugledala kako prolazi kroz prozor blagovaonice, kao da prozor ne
postoji, odlazi u vrt i ponaa se kao da vjea rublje na konopac ili tu e prainu iz saga.
Marie je uvijek bila tako vedra i nasmijeena. Oko nje je uvijek sjalo sunce. Ponekad
se inilo kao da nosi prega u samo zato da bi se ispod nje mogao zavu i vjetar i podignuti je
uvis poput jedara. Obi avala se mnogo smijeiti. Ponekad bih, kada bi mi se smijeila,
osje ala veliku utjehu, poput oprotaja, kao da je vie ne vrije a sve ono to joj se dogodilo.
Povremeno bi razgovarala sa mnom bez rije i. Jednoga sam dana bila u blagovaonici i Marie
mi je opisala trenutak kada je prvi put vidjela Edwarda. Bio je tako predivan, toliko zgodan;
69
GIGA
nikada prije nisam vidjela mladi a koji je tako izgledao. Nisam znala tko je on niti kako se
zove, ali od toga dana ja sam se osvrtala nadaju i se da u ga sresti, vidjeti ga ponovno.
Nisam se morala brinuti, jer sam kasnije saznala da je i on mene gledao. Tako je po ela ta
pri a, Lorna, zaljubili smo se jedno u drugoga. Znali smo da smo su eni jedno drugome.
Ponekad, kada bih hodala s autobusne postaje vra aju i se s novog posla u robnoj
ku i, vidjela bih Marie kako stoji na prozoru moje spava e sobe. Kada sad razmiljam o tome,
shva am da je nikada nisam vidjela ni na jednom drugom prozoru. Kada bih zamaknula za
ugao, ugledala bih je kako okre e glavu i gleda ravno u mene. Ponekad bih podignula ruku i
mahnula joj, a onda bih vratila pogled na stazu i nastavila hodati. Kada bih ponovno pogledala
prema prozoru, nje vie ne bi bilo. U drugim prilikama ne bih mahnula. Pretvarala bih se da je
nisam vidjela i gledala bih u pod. U tim bi prilikama ostala stajati na prozoru - kao da je
ekala da joj mahnem, da joj dam do znanja da sam je primijetila, a onda bi nestala.
Nasmijeim se pri pomisli na to.
70
GIGA

18
Tragedija se razvija
Uvijek se sje am trenutka kada sam dovela Joea u ku u u Leixlipu da upozna moju
majku. Kada smo doli na vrata, bacila sam pogled prema katu i ugledala duhove na stubama
- zagrljene - nasmijeili su mi se, kao da nas blagoslivljaju i ele nam svako dobro.
Cijelo to vrijeme dok sam izlazila s Joeom ta su mi dva duha uvijek bila na pameti.
Zapravo, uvijek su mi na umu. To je moda teko shvatiti, ali cijelo sam se vrijeme molila za
njih, molila sam se sa svakim svojim dahom znaju i da se nikada ne u mo i prestati moliti,
to god radila. I dok sam jela, i tada sam se molila.
An eli su mi jednog dana dok sam sjedila u vrtu hrane i zeca pokazali novi dio te
pri e. An eli su razmaknuli zastor i pokazali mi neto to me duboko rastuilo. Vidjela sam
Marieinu majku kako hoda prema rijeci dre i ponosno Marieinu bebu u naru ju. Imala sam
dojam da je beba prvi put u javnosti. inilo se da se odvija nekakav festival i svi su hodali
prema rijeci. Neka od Marieine mla e bra e i sestara nosili su sa sobom pokriva e i koare
pune kruha i vo a. Nakon nekog vremena vidjela sam Marie kako razgovara sa svojom
majkom, a onda tiho nestaje.
Jedan mi je an eo apnuo da je to dan nakon to se sastala s Edwardom u umi i da e
se njih dvoje ponovno susresti. Pokraj rijeke je bilo mnogo djece - igrala su se i zabavljala ili
su sjedila i jela, ali dok sam promatrala inilo se kao da neto nije ba kako bi trebalo. Vidjela
sam neke ene kako dozivaju u pomo Marienu majku. Marieina je majka potr ala nose i
bebu na rukama. Vidjevi dijete kako u krvi lei na zemlji automatski je i bez oklijevanja
predala Marieinu bebu mladoj eni pokraj sebe. Bilo je mnogo strke i zbrke dok su ljudi
pokuavali pomo i. Nekoliko minuta kasnije Marieina je majka ula vrisak s obale rijeke. Sve
se dogodilo tako brzo. Marieina je beba nekako pala u rijeku. Marieina je majka bila okirana.
Unezvjereno je ustala od djeteta oko kojega je poslovala i pojurila je prema rijeci. Beba je
brzo nestajala noena strujom, a Marieina je majka tr ala obalom. Neki su mukarci dotr ali
do nje i zaustavili je govore i da je prekasno, da beba ne moe jo uvijek biti iva - da e oni
izvaditi bebino tijelo. Marieina se majka sruila na koljena, o ajna, jau i. Neke su ene
dotr ale do nje. Marieina ih je majka pogledala i na svoj uas ugledala prijetvoran izraz na
nekim licima. Promatrala je ljude koji su je utke gledali. Kako ste mogli ubiti nevino
dijete? zagrmjela je na njih. Marieina je majka ustala i u tiini okupila oko sebe svoju obitelj.
ekali su da se mukarci vrate. Kada se smra ilo, krenuli su prema ku i, okirani i u suzama,
dre i se vrsto jedno drugoga. Marieina je majka neprestano ponavljala: Kako u re i
Marie?
Vizija je izblijedjela. Bila sam obamrla od tuge. Nisam mogla ni zamisliti kako se
majka ili baka moraju osje ati kad na takav na in izgube dijete.
Ustala sam i otila iz vrta ostavivi zeca izvan kaveza; potr ala sam do zahoda i
zaklju ala se ondje pla i. An eli su me okruili daju i sve od sebe da me utjee.
Iako esto vi am Marie i Edwarda, nikada nisam vidjela njihovo dijete. Nikada nisam
vidjela toga malog duha. Znala sam da je poslan ravno u raj i da je bio tamo ekaju i svoje
roditelje. esto mislim na toga malog duha na nebu koji eka svoju mamu i tatu, koji su
odlu ili ostati na ovome svijetu kako bi pomogli onima koji su ih povrijedili.
Naposljetku je doao trenutak u kojem su duhovi odlu ili da je vrijeme da ostali
saznaju da su oni u ku i i da je to nuno kako bi se pri a rasplela. Tada je Marie u inila neto
to nije u inila nikada ranije.
71
GIGA
Jednog sam jutra spavala do kasno. Imala sam slobodan dan i dan ranije provela sam s
Joeom do kasno na ve er. U snu sam ula kako me Marie doziva: Lorna, Lorna... stalno
ponavljaju i moje ime. Zatim sam ula njezine korake. Kao da je ujem kako hoda niz prolaz
u Mountshannonu. Odjednom sam znala da je na odmoritu. Lorna, Lorna... Neprestano me
zazivala, njeno ali ustrajno. Iznenada sam ula kucanje na vratima. Bila sam uasnuta
misle i da e probuditi jo nekoga. Viknula sam Marie: Odlazi! ula sam majku kako vi e;
Marie ju je o ito probudila. Budna sam, mama, viknula sam. Sjela sam u krevetu boje i se
onoga to bi se moglo dogoditi. Odjednom je Marie stisnula kvaku i irom otvorila vrata, i
dalje zazivaju i: Lorna, Lorna... To me prestrailo. Duhovi ne bi trebali biti u stanju
otvarati vrata. Zapravo, to me uistinu naljutilo. Ula je u sobu i prila mojem krevetu, stalno
ponavljaju i moje ime.
Bila sam uasnuta. Stajala je sasvim blizu i gledale smo jedna drugu u o i.
Lorna, sje a li se kada si bila malena djevoj ica kako si se osje ala kada sam ti
dopustila da osjeti moj ivot? upitala je. Znam da si blokirala mnogo toga. Govorit u sada
i dopustit u ti da osjeti ono to si osje ala tada, kada si bila malena. Bit u njena.
Prestraila sam se kada je Marie izgovorila te rije i i vjerojatno je to uo ila, jer odjednom je
poloila ruku preko moje, a ja sam osjetila mir. Po ela mi je davati viziju onoga to se
dogodilo.
Marie je hodala pokraj rijeke, umovitim podru jem. Drve e je raslo s obje strane
rijeke i bilo je mra no; kroz grane se probijalo tek malo svjetla. Tlo je bilo mokro i blatno.
Kada je ugledala neke mukarce, nije dugo razmiljala. To su bila etvorica njezinih susjeda
koje je poznavala. Jedan od njih zgrabio ju je i po eo joj prijetiti, govoriti joj neka ode, da je
ne ele u svojoj blizini i da e je prebiti ako ne ode. Tada su je po eli utati nogama i gurati.
Osjetila je veliki strah. Osje ala sam se kao da se nalazim u njoj i pomaem joj na duhovni
na in. Bila sam u njoj iako tada jo nisam bila ro ena! Nekako sam bila tamo - vrijeme je
nekako premoteno. Svakom sam svojom porom osjetila njezin strah. Osje ala sam kako se
bori da se obrani. Osjetila sam svaki udarac koji je primila. Utonula je u blato i natopila ju je
voda. Oni su je i dalje udarali, a ona se sklup ala u loptu.
Tada ju je jedan od mukaraca zgrabio za kosu i stao je vu i po zemlji dok su je drugi
tukli tapovima s kojih su odrezali grane. Jo ih uvijek vidim, te mukarce koji tr e vuku i je
za sobom i nju s rukama iznad glave.
Mukarac koji ju je pograbio za kosu bio je onaj duh kojeg sam vidjela na mojim
vratima u Johnstownu. Taj je duh bio praprapradjed mukarca koji mi je doao na vrata sa
svojom suprugom, trae i moju pomo .
Marie je dala sve od sebe da im se odupre. Borila se. Moda je izgledala krhko, ali
njezina elja za ivotom bila je vrlo jaka. Pomislila je na Edwarda i zazivala je njegovo ime, a
onda je pomislila na njihovo dijete.
Jo uvijek vidim tog ovjeka. Bilo mu je oko pedeset, drao ju je za kosu; dopustio je
da mu njezino pretu eno tijelo sklizne iz stiska i padne na zemlju. Rekla sam joj -znam da je
to teko razumjeti - da je njezino dijete umrlo. Jasno me ula. Znala je to i prestala se boriti da
ostane na ivotu. Tako nije patila vie no to je morala. Prepustila se. Znam da je Marie umrla
tamo gdje je pala. I danas vidim njezino tijelo. Vidim je i dok diktiram ovo ra unalu koje se
aktivira glasom. Bilo je prljavo, pokriveno blatom i krvlju. Vidim njezina an ela uvara
omotanog oko nje na tlo. Vidim krila, ne cijela, samo njihove dijelove. Perje je blatnjavo.
An eli su bili na licu mjesta kada se to dogodilo, ali nisu mogli sprije iti. Vidjela sam ok na
licima mukaraca kada su stali i shvatili to su u inili. Marie mi je rekla da je to bio nesretan
slu aj, da je nisu eljeli ubiti, da su je samo htjeli prestraiti, ali da su se zanijeli. Pa ipak,
jedan od mukaraca priao joj je i nekoliko ju je puta udario nogom, kao da se eli dodatno
uvjeriti da je mrtva, a onda su jednostavno otr ali.
72
GIGA
Dok sam sjedila na svojem krevetu u Leixlipu Madeira je ruka kliznula iz moje, a ja
sam se sruila na le a i na trenutak sklopila o i. Marie je krenula prema prozoru i nestala.
73
GIGA

19
Ispri ala sam Joeu i ocu o duhovima
Joe i ja kupili smo malu ku u u Maynoothu prije no to smo se vjen ali i uselili se na
dan naeg vjen anja. Pitala sam se to e se dogoditi s ona dva duha. Ho e li se preseliti sa
mnom u tu novu ku icu? Ako ho e, to e re i Joe koji u tom trenutku nita nije znao o
njima? Nisam se morala brinuti. Nisu me slijedili. Ostali su u ku i mojih roditelja u Leixlipu.
Nije im bilo su eno da do u u moj novi obiteljski dom u Maynoothu. Nije im bilo doputeno
da se mijeaju u moj ivot supruge i majke. No to nije zna ilo da su nestali iz mojega ivota.
Ponekad bih u kuhinji u Maynoothu ula kako me duhovi Marie i Edwarda zovu iz ku e
mojih roditelja u Leixlipu, udaljene desetak kilometara. Kao da su se bojali da u ih
zaboraviti. Kako bih mogla? Jo sam se svakog dana i ve eri molila za njih, da ostvare ono to
su eljeli i da uzmognu oti i. Godine su prolazile, a oni su jo uvijek bili tamo. Naravno, i ja
sam esto odlazila u svoj roditeljski dom u Leixlipu i tada bi ih vidjela.
Jednoga dana, dok je Christopher jo bio mali de ko, a Owen beba, otila sam posjetiti
roditelje. Nismo imali auto, pa smo morali oti i autobusom - to je bilo teko s obzirom na to
da sam putovala s dvoje djece mla e od tri godine. Kada smo zaokrenuli za ugao, prema ku i,
vidjela sam Marie na prozoru moje stare spava e sobe i podignula sam ruku da joj mahnem.
Uvijek sam osje ala da joj je potrebno to saznanje da sam je primijetila, znak da nije
zaboravljena.
Jednoga sam dana ula u ku u svojih roditelja, kao i uvijek, na stranja vrata. Tamo su
bila tri mukarca, ja sam se nasmijeila i pozdravila ih. Nisam se zapravo upoznala s njima, ali
an eli su mi apnuli da se jedan od njih zove Paul i da e on biti uklju en u mijenjanje
situacije dvaju duhova. Igrala sam se s djecom usput sluaju i njihov razgovor. Shvatila sam
da su Paul i jo jedan mukarac potjecali iz jedne od molitvenih grupa kojoj je pripadao i moj
otac. Bila sam sigurna da su na svoj na in to bili dobri ljudi, ali neto mi nije do kraja sjelo
u vezi s njima. Osje ala sam neku nelagodu zbog njih i mislim da su to primijetili. Osje ala
sam da su oni, to se duhova ticalo, uljezi. Osje ala sam da moram zatititi Marie i Edwarda
od tih ljudi, ali nisam znala zato. Ostavila sam djecu na nekoliko minuta i krenula sam uza
stube. Edward je, kao i uvijek, bio tamo. to se doga a? upitala sam. Uistinu mi se ne
svi aju oni mukarci. Bojim se da ete ti i Marie na neki na in biti povrije eni. Odgovorio je
da se ne bih trebala bojati, da je to dio promjene. Rekao mi je neka se ne brinem.
Razgovor se toga dana vrtio samo oko Boga i Isusa. Jako mi je bilo drago to je
mojega oca sve vie po ela zanimati vjera, to je elio bolje upoznati Boga. Osje ala sam
veliku zahvalnost i osje ala sam da su duhovi djelomi no bili odgovorni za to to je moj otac
postao otvoreniji. Vidjela sam da se u domu mojih roditelja doga aju promjene - vie je bilo
govora o Bogu, vie je ljudi dolazilo u ku u. Ali toga sam se dana osje ala jako zatitni ki
prema dva duha koja su bila tamo. Pokuala sam da ne budem zabrinuta, ali nisam si mogla
pomo i.
Jednoga dana dok sam su u Maynoothu bavila djecom ula sam kako me zovu duhovi,
jednostavno zazivaju moje ime, a zvuk kao da je dopirao kroz duga ki tunel. Nisam znala to
se doga a. Kasnije sam shvatila da je toga dana moj otac vidio neto na stubama. Nije vidio
ono to sam vidjela ja, ali bilo mu je doputeno da vidi, mutno, potkoljenice i izme nekog
mukarca. Osje ao je da je netko tamo. Ne vjerujem da mu je bilo doputeno osjetiti njihovu
bol i jad, jer ne vjerujem da bi bio u stanju podnijeti to. Otac mi tada nita nije rekao o tome,
ali razgovarao je s Paulom koji je tvrdio da je ku a opsjednuta. Rekao je da osje a loe stvari
u njoj. On je, zapravo, nekoliko puta bio u ku i mojih roditelja i nikada nije rekao da neto
74
GIGA
osje a, pa nisam sigurna je li doista neto osje ao ili nije. Kada je moj otac rekao da je to
neto osjetio na stubitu, Paul je rekao da da, da se prisutnost zla najja e osje a ba na
tome mjestu. ini se da otac nije previe ozbiljno shvatio cijeli taj razgovor, ali povremeno se
molio i pricao svetu vodu po stubama.
Vrijeme je prolazilo, a ja sam jo uvijek osje ala veliku nelagodu. Vjerujem dijelom i
zbog toga to sam znala da se blii trenutak u kojem u izgubiti svoje prijatelje, ta dva duha,
Marie i Edwarda. Ta dva prelijepa duha postali su mi najbolji prijatelji, iako sam povremeno
bila iv ana zbog svega onoga to sam osje ala. Nisam ih eljela izgubiti. Na neki na in to e
biti kao da su umrli jo jedanput. Bila sam tuna kada sam pomislila da ih nikada vie ne u
vidjeti niti uti, ali bila sam i sretna znaju i da e mo i napustiti na svijet. Mislila sam da e
se to dogoditi vrlo brzo, ali nije.
Mama i tata pozvali su Joea, mene i djecu da provedemo praznike s njima u
Mullingaru, udaljenom otprilike stotinu kilometara od Dublina. Rijetko smo bili na praznicima, pa smo svi bili vrlo uzbu eni i veseli zbog toga.
Nekoliko tjedana prije no to smo otili, vjeala sam rublje na konopac - izgleda da
sam uvijek imala hrpe rublja kojim se trebalo pozabaviti - kada je odjednom zapuhao jaki
povjetarac i ja sam odmah znala da je to Hosus.
Rekao mi je da mi je doao prenijeti poruku. Rekao mi je da e mi otac na odmoru
spomenuti duhove.
Duboko sam udahnula. to bih trebala re i? Da li da ita kaem?
Hosus je odgovorio: Da, Lorna, ovoga puta mora. Reci mu da zna sve o njima, da
su dugo bili ovdje i da se u njihovoj ku i mora odrati misa. Sigurno sam izgledala
zabrinuto, jer je nastavio: Ne brini se, mi emo ti pomo i. Znat e to treba re i, ali tvojem
e ocu to biti teko povjerovati. Samo e jedanput posluati to mu ima za re i i nikada vie
ne e to spomenuti. To je vrlo tuno, ali toga e mu dana morati re i ono to mi kaemo tebi.
Obe ala sam da ho u iako sam bila zabrinuta zbog tog razgovora i tuna to otac
osje a takav otpor da razgovara sa mnom o tome. U me uvremenu sam ispri ala Joeu poneto
o tim duhovima - zapravo, rekla sam mu samo to da su bili u ku i, godinama, i da sam se
molila za njih. Nita mu nisam rekla o boli i strahu koji sam osje ala niti o svojoj ulozi u toj
pri i. Rekla sam Joeu da znam da e me otac pitati o tim duhovima i rekla sam mu da sam
jako, jako zabrinuta zbog toga. Joe me pokuao umiriti.
Naposljetku, tijekom naeg povratka s odmora otac je zapo eo tu temu. Auto je bio
pun: moji roditelji, Joe, ja, Owen i Christopher. Otac je po eo pri ati voze i. Upitao je mene i
Joe znamo li da se u ku i u Leixlipu nalazi duh, da se netko nalazi na stubitu.
Pitao je jesmo li ikada primijetili ili uli ita neobi no. Na moje iznena enje
odgovorila mu je mama, rekavi da je u vrtu esto vi ala neku mladu enu. Ne znam je li je
uistinu vi ala ili nije - nikada nisam bila potpuno sigurna u to. Tata ju je iznena eno
pogledao. O ito mu nikada ranije nije to rekla, iako je znala za o evo iskustvo na stubitu.
Rekla sam tati da sam znala da su duhovi tamo. Opisala sam mu Edwarda. Nisam im rekla
sve, ali objasnila sam da se tamo nalazio i drugi duh. Opisala sam im Marie i rekla im njezino
ime. Rekla sam mu da su ta dva duha bili u ku i otkako smo se doselili u nju i da su bili u
ku i u Mountshannonu dok sam bila dijete. Objasnila sam mu i to da oni nisu bili loi, da su
bili dobri. Rekla sam mu da znam da se u ku i mora odrati misa, ne samo za ta dva duha,
nego i zbog ostalih dua koje su njih dvoje eljeli osloboditi. Rekla sam da bi bilo predivno
kada bi on i mama organizirali takvu misu. Nisam ba mnogo toga rekla. Tata je samo sluao.
Nije postavljao pitanja, niti je ita komentirao. Bila sam jako razo arana. Mislila sam da me
elio zatititi. Voljela bih da sam mogla vie govoriti o tome, podijeliti s njim neto od onoga
to se doga alo u mojem ivotu, ali nije mi postavio niti jedno pitanje, a ja se nisam osje ala
sposobnom nastaviti objanjavati.
75
GIGA
Joe je tiho sjedio u autu i rekao mojem ocu da sam mu sve to ispri ala dan ranije i da
sam mu opisala mnoge stvari. Tata je nekoliko minuta pri ao Joeu o Bogu i duhovnim
stvarima, ali nikada se nije obratio izravno meni. To je bio posljednji put da je moj otac rekao
bilo to o duhovima u Lexlipu bilo meni, bilo Joeu.
Te no i, lee i u krevetu u naoj ku ici, rekla sam Joeu da sam razo arana to mi otac
nije postavio nijedno pitanje, to ga nisu zanimali ti duhovi. Joe je rekao da ga je moda bilo
strah. Oca moda i jest bilo strah, ali ja sam ipak eljela da se odri ta misa.
76
GIGA

20
U ku i je odrana misa
Uistinu sam eljela da moj otac organizira tu misu. Znala sam da je to veoma vano.
Proli su mjeseci, a ja nisam ula nita. A onda iznenada, dok sam bila kod roditelja, na ula
sam u prolazu o posebnoj misi koja se trebala ondje odrati. Nita me nisu pitali o tome niti su
mi ita rekli, a kamoli da su me pozvali da prisustvujem. Tek sam ponekad neto na ula. To
mi je bilo vrlo teko. Bila sam sretna zbog te misa, ali bila sam veoma uznemirena i
povrije ena jer me moja obitelj izostavila iz toga.
Tijekom tih mjeseci mnogo sam razgovarala s an elom Mihaelom, trae i utjehu.
Obi avala sam odlaziti u crkvu i e e no obi no paliti svije e. Upitala sam Mihaela zato su
me ignorirali i zato me nisu pozvali na misu. Rekao mi je da on, drugi an eli i an eli uvari
mojih roditelja rade na tome da ih privole da me pozovu na tu misu. ini se da tvoji
roditelji, nastavio je, vie sluaju druge nego nas. No trudit emo se i dalje da ih navedemo
da te pozovu. Bilo bi mnogo lake, Lorna, kada bi ti bila na toj misi da se moli za
oslobo enje tih dua, ali na kraju ne e biti velike razlike. Ako ne bude pozvana na tu misu,
ima neto to e mo i u initi nakon nje - zato se nemoj brinuti o tome.
Ostavila sam sve u Mihaelovim rukama i arko sam se molila Bogu da me pozovu na
misu.
Sljede ih tjedana sve su me manje pozivali u roditeljsku ku u, a kada sam i bila tamo,
da budem iskrena, osje ala sam da nisam doista dobrodola i da me ni drugi ljudi ne ele
tamo. An eli su me tjeili govore i: Nemoj mariti za to, Lorna. Upamti da su ti duhovi isti,
da ine samo dobro i da im nikakvo zlo ne moe nauditi, ali neki prijatelji tvojih roditelja to
ne razumiju. Rekli su mi neka nastavim ivjeti svoj ivot ene i majke i da odem roditeljima
kada me pozovu. Usprkos njihovoj utjesi jo me uvijek bilo strah onoga to bi se moglo
dogoditi. Bilo me strah za one prelijepe duhove koji su postali moji prijatelji - bojala sam se
da bi im netko mogao nauditi.
Tjedan ili dva kasnije mama mi je rekla da eli temeljitije o istiti ku u i upitala me bih
li joj pomogla. Nikada mi nije rekla emu to i enje, ali bila sam sretna to mogu pomo i.
Rekla mi je i da e ponovno obojiti dio ku e i upitala bi li im Joe mogao pomo i. Otac je bio
sve stariji i nije vie mogao sam raditi kao prije. Joe je pristao pomo i.
Toga dana kada smo istile mama nijedanput nije spomenula misu, a kamoli da me
pozvala na nju. No morala sam se nasmijeiti, jer je jedna od njezinih susjeda, lijepa visoka
ena puna ivota koja je imala malog dje aka, nazvala da upita mamu o sendvi ima koje je
trebala pripremiti za nedjelju. Mama ju je paljivo odvela u blagovaonicu i za sobom zatvorila
vrata. Nazvala je jo jedna susjeda. Ovoga puta da pita o kola u koji je pekla za nedjelju. I
opet, ni spomena o misi, niti poziva moje majke. Vidjela sam toga dana Edwarda na stubitu i
uzeo me za ruku. Pokazao mi je posljednji dio pri e.
Bila je ve er i Edward je hodao selom. S obje su strane ulice bile ku e, u nekima je
gorjelo svjetlo. Znala sam da ide na sastanak s Marie. Upravo je stigao do ruba sela kada sam
vidjela kako iz jedne ku e izlazi nekoliko mukaraca sa tapovima u rukama, vi i mu da su
ga upozorili da nikada vie ne smije vidjeti Marie. Na moj uas prepoznala sam jednoga od
njih, velikog, debelog, stupastog mukarca. On je bio jedan od onih koji su Marie pretukli
nasmrt. Jedan mi je an eo rekao da gledam isti onaj dan u kojem je umrla njihova beba, da je
netko vidio kako se Edward i Marie ponovno sastaju i da su odlu ili odrati im lekciju.
Mukarci su se sluili rje nikom koji je bio toliko odvratan da ga ne mogu ponoviti. Nazvali
su Edwarda i Marie svim pogrdnim rije ima koje postoje. Njihovo su dijete nazvali
77
GIGA
kopiletom.
Edward je bio uplaen, ali i vrlo ljutit i odupirao im se. Neprestano su ga udarali
akama i nogama. Vidjela sam kako mu iz usta i nosa nadire krv. Kada je pokuao ustati,
ponovno su ga udarili. Vikali su: Trebao si se drati podalje od nje. Ne moemo dopustiti da
nam djeca gladuju zbog vas dvoje. Znala sam da su ljudi u oblinjim kolibama sigurno uli
to se doga a, ali nitko nije izaao na vrata, nitko nije pokuao sprije iti krvoproli e.
Edwarda su neprestano tukli u prsa i trbuh. Zatim sam vidjela da je bez svijesti pao na
zemlju. Mukarci su se okrenuli i mirno odetali. Nekoliko minuta kasnije ula sam kako
netko unezvjereno zaziva Edwardovo ime i ugledala sam Daniela kako epaju i prilazi
oslanjaju i se na tap. Netko mu je sigurno rekao to se dogodilo. Daniel je pao na koljena
pokraj Edwarda, bacio je ustranu svoj tap za hodanje. Uzeo ga je u naru je, govore i: to su
ti to u inili?
Edward je malo otvorio o i promrmljavi svojem prijatelju neto to ovaj nije mogao
razumjeti. Daniel je pretpostavio da to sigurno ima neke veze s Marie pa je rekao: Da, vodit
u brigu o Marie. Srce mi je gotovo puklo kad sam to ula. Znala sam da su Marie i beba ve
mrtvi. Vidjela sam kako se Edwardova prelijepa dua izdie iz njegova tijela, dok je Daniel, u
suzama, u svojem naru ju ljuljao njegovo tijelo. ula sam kako Mariein glas zaziva Edwarda
i vidjela sam kako dvije due grle jedna drugu. Vidjela sam svjetla kako dopiru s ku nih
pragova kada su ljudi stali promatrati to se doga a - ne izgovorivi rije i, ni pustivi ijednu
suzu.
Edward je pustio moju ruku na stubama. Na trenutak sam se osje ala kao u usporenom
filmu, a onda sam potr ala stubama, bez daha zgrabila uzicu za paljenje svjetla gotovo
naglava ke upavi u kupaonicu; zatvorila sam za sobom vrata, otvorila slavinu i ispljuskala se
hladnom vodom. Sjela sam na zahodsku koljku i zaplakala predaju i se an elima i Bogu.
Sjetila sam se prizora Marieine smrti i njezina beivotnog tijela prekrivenog blatom.
Pojavio se Mihael. Nagnuo se prema meni i uzeo moje ruke osloba aju i neto boli
koja mi je pritiskala srce. Moli, Lorna, rekao je posegnuvi desnicom prema mojem licu,
otiru i mi suze. Jecaju i vidjela sam kako suze kaplju po Mihaelovim rukama. Mihael je
rekao. Lorna, ak i tvoje suze su molitva koja se rasprskava u milijune molitvi svjetla, nade i
ljubavi. Gledaju i u njegovo lice, o i su mi se po ele suiti i ja sam se smirila. Mihael me
umirio rajskim spokojem.
A sada, Lorna, rekao je Mihael, idi i zavri i enje s majkom. Teka sam srca
krenula pomo i mami da o isti ku u za misu na koju nisam pozvala, za koju nisam smjela
znati da e se dogoditi.
Joe je doao nakon posla i pomogao ocu obojiti dnevnu sobu.
Kada smo te ve eri utrpali djecu u o ev auto, okrenula sam se preko ramena i
pogledala majku na pragu; vidjela sam i njezina an ela uvara - jarko svjetlo iza nje. Znala
sam da se an eli brinu o njoj. Kada samo zaokrenuli za ugao, vidjela sam an ele posvuda oko
ku e. Bili su tamo zbog te posebne mise koja se trebala odrati sljede e nedjelje nave er.
Te ve eri u krevetu razgovarala sam s Joeom o tome kako sam se osje ala i koliko
sam gorko razo arana jer me roditelji nisu pozvali na misu. Joe me zagrlio rekavi: Zna
kakvi su. Zna da te nikad nisu uklju ivali u ve inu stvari.
Joe, to me ne brine - ali ovo da, to je krajnje vana stvar. Znam koliko je vana ta
misa, a ipak ne razumijem do kraja to e se dogoditi ako ne budem prisutna. Nisam sigurna
ho e li sve izvesti kako treba. Joe me utjeio i naposljetku sam zaspala.
Sljede i su dani proli potpuno mirno, a ja sam se stalno molila. Ta su dva duha
neprestano bila u mojim mislima. Dola je nedjelja, a poziv i dalje nije stizao. Sje am se da
sam toga jutra otila na misu u mjesnu crkvu i primila pri est. inilo mi se da taj dan sporo
prolazi. Hodala sam uokolo kao u izmaglici. inilo se da se Joe brine o svemu toga dana.
Skuhao je ru ak, a onda odveo djecu u etnju da imam malo mira. Iskreno sam se nadala da e
78
GIGA
me otac nazvati toga dana. Mnogo bi mi zna ilo da je to u inio, ali nije. Usprkos snanoj
povezanosti izme u ta dva duha i mene, nije mi bilo doputeno da putujem duhom i budem s
njima na misi. Drali su me po strani.
Cijele sam te ve eri ostala u udnoj izmaglici, ali oko jedanaest sam se u krevetu
okrenula prema Joeu i rekla okiranim glasom: Duhovi su jo uvijek u ku i u Leixlipu! Ne
razumijem. Trebali su oti i tijekom mise. Neto je krenulo po zlu. Joe me zagrlio. An eli su
me sigurno odmah uspavali, jer kada sam se probudila bilo je jutro.
79
GIGA

21
Posljednje putovanje
Sljede i tjedni bili su vrlo zbunjuju i. Znala sam da su duhovi jo uvijek u ku i mojih
roditelja u Leixlipu. Bili su mi na umu vie no ikada. Kao da su se prilijepili uz mene. Molila
sam se i molila i preklinjala: Boe, molim te pomogni da odu slobodni. Sigurno su u inili
sve to su trebali? isti su. Sigurno je oproteno preminulim obiteljima koje su na bilo koji
na in uklju eni u tu pri u, kao i njihovoj djeci i djeci njihove djece? Dok sam se molila,
osje ala sam kao da me poga aju udari svjetlosti. Osje ala sam kako oko mene lepraju
an elova krila i elektriziraju mi kosu. Znala sam da je pokraj mene najvaniji od svih an ela.
Nije rekao ni rije i, samo me uvjeravao da e sve biti u redu.
ivot je protjecao kao i obi no. Christopher je krenuo u kolu. Nekoliko tjedana
kasnije, rano ujutro jednoga rujanskog dana, odjednom sam se u krevetu uspravila u sjede i
poloaj. Znala sam da smo na po etku kraja - na posljednjem dijelu putovanja dvoje predivnih
duhova. Sjedila sam na krevetu. Osje ala sam kao da su zidovi ku e nestali, unutra je
nahrupilo silno mnotvo an ela. Nasmijeili su mi se i rekli da su tu da pomognu, jer da e
ono to e uslijediti biti veoma teko. Znala sam da e biti tako.
Toga sam se dana ponaala kao i obi no: pripremila sam doru ak, odvela Christophera
u kolu, igrala se s Owenom, ali nisam bila uistinu prisutna.
Osje ala sam ku u u Leixlipu. Kao da je ivot nastojao prodrijeti van kroz zidove te
ku e. Znala sam da su dva duha naputala ku u. Zatim sam osjetila kao da je ku a iva i kao
da se napuhala poput balona. No bio je to propusni balon koji kao da je imao sitne rupice u
sebi i ivot je iznutra curio van. Balon e se napuniti i ponovno isprazniti. Odjednom je to
prestalo. Kao da su se dva duha naposljetku oslobodila iz ku e. Osje ala sam njihovu snagu.
Bili su slobodni da odu ravno u raj - njihov je posao bio gotov - a ipak nisu to u inili! Morali
su oti i na jo jedno, posljednje, putovanje.
Osje ala sam kao da hodaju... vrlo, vrlo polako. Bog im je dao dar da osje aju kao da
su ponovno ivi i njihovim je tijelima omogu eno da jo jedanput fizi ki osjete uzbu enje
ljudskog ivota. Vidjela sam i osje ala ono to su gledali i osje ali oni. Osje ala sam trud koji
su ulagali svaki put kada su podizali noge i savijali ih u koljenima. Kao da njihova tijela tee
mnogo i kao da ih duhovi vuku za sobom. Bilo im je teko oivjeti svoja ljudska tijela i
krenuti na taj put, jer, na neki na in, njihova tijela vie nisu trebala biti na ovome svijetu. Kao
da su ih uistinu morali vu i sa sobom. Njima je to bilo vrlo teko, a opet su uivali u tome da
se ponovno osje aju ljudima.
Dok su putovali, njihove sam bolove osje ala kao to bih osje ala i svoje. Noge su mi
bile teke. Tijelo mi je bilo umorno i tako teko da sam osje ala kao da sam se i ja otisnula na
to putovanje. No osje ala sam i veliko veselje, veliko uzbu enje, veliku enju u njima dok su
se kretali. Plakala sam od sre e i shvatila kamo su krenuli.
Dolazili su u Maynooth, k meni. Dolazili su mi zahvaliti. Osje ala sam se toliko
povlatenom i po a enom, kao da sam dobila predivan dar. Bila sam puna i ekivanja i
radosti. Osje ala sam ih korak po korak dok su napredovali iz ku e u Leixlipu, preko imanja,
pokraj du ana, preko drugih imanja, pokraj eljezni ke pruge i du kanala. Od Leixlipa do
Maynootha ima desetak kilometara. Mogla bih nastaviti satima opisuju i svaku travku koju su
vidjeli, svaki djeli ivota, svaku molekulu zraka koju su dotaknula njihova ljudska tijela. Bili
su bosonogi, sje am se, osje ali su zemlju i travu pod stopalima i izme u prstiju dok su hodali
kanalom. Ponekad bih osjetila ak i neto - list, moda - kako im se zalijepio o stopalo ili
grebanje grane po nozi.
80
GIGA
Ponekad, kada bi na trenutak zastali, samo su stajali i uivali na mjestu na kojem su

bili. Uivali su u tome da se osje aju ljudima i ja sam uivala s njima usprkos fizi koj cijeni
koju sam za to pla ala. Bila sam radosna osje aju i na sebi svaku kap kie koja je pala na
njih, toplinu sunca koje je sjalo po njihovim tijelima, vjetar koji je puhao po njima. ula sam
svaku pticu koja im je prila blizu. Osjetila sam njihovo uzbu enje zbog svih tih stvari koje
mi, ivi ljudi, uzimamo zdravo za gotovo. Bila sam uzbu ena to dolaze.
Dani su prolazili jedan za drugim. Napredovali su sporo prevaljuju i tih desetak
kilometara. Ponekad, kad bi Joe bio doma, rekla bih mu: Na putu su Joe. Dolaze u Maynooth
da ti kau hvala. Moe li to povjerovati? Tako sam uzbu ena, voljela bih da ve stignu!
S jedne sam strane bila radosna to e do i u Maynooth, da me pozdrave i oproste se
sa mnom, a ipak su mi se o i punile suzama kad bih se sjetila da e oti i.
Fizi ki mi je to bilo teko. Nakon otprilike tjedan dana, viknula sam: O, Boe,
osje am se tako tekom! Kada e do i? Osje am da se ne mogu vie nositi s time. Ne mogu
nositi teret njihova dolaska, a ipak se osje am tako sretnom. Gdje su?
Odgovorio mi je jedan od an ela koji su me okruivali. Lorna, mi znamo da ti to
moe. Znamo da osje a svaki njihov korak i to te iscrpljuje, ali mora podravati. Ti to
moe. Oni moraju do i. Jako im je vano da ti zahvale. ao nam je to to mora trajati toliko
dugo, ali sada su ve na kanalu - na mjestu su na kojem raste ono visoko drve e.
Da, znam, odgovorila sam. Ponekad ujem automobile na cesti pokraj toga dijela
kanala. Samo bih eljela da stignu brzo. Koliko e to jo trajati? Ja mogu do i od Leixlipa do
Maynootha za dva sata, ne ure i se, a njihovo putovanje ve sada traje vie od tjedan dana.
Jo nekoliko dana, odgovorio je an eo, moda malo vie, ali elimo da bude
vrsta. elimo da sada stalno misli na njih. Imaj na umu da je sve ovo dio njihova putovanja,
kao i dio tvojega.
Nikada me ne smijete ostaviti, odgovorila sam. Bolje vam je da svi ostanete uz
mene. Znam da ja to mogu, iako ponekad osje am da moje tijelo ne moe dalje; tada se
naljutim i pojadam vam se. Znam da to mora zavriti, znam da e duhovi do i uskoro i
veselim se tome.
Prolo je jo nekoliko dana; osje ala sam njihovo napredovanje cijelom duinom
kanala. Kada su stigli do mosta u Maynoothu, znala sam da su tu, o, kako sam to dobro znala!
Zna li koliko su blizu? upitala sam Joea. Sada su na mostu u Maynoothu. Sve vidim.
Izgledali su prelijepo. Sto su se vie pribliavali Maynoothu, sve su ja e arili. ak i nakon
to su stigli do mosta u Maynoothu - to je vrlo blizu moje ku e - ipak im je trebalo jo
nekoliko dana da do u k meni. Uvijek u se sje ati ljunka pod njihovim bosim stopalima.
Joj, to boli! promrmljala sam si u bradu. Moete li i i malo lakim korakom? Toliko su
se pribliili, to je bilo sjajno! Veselila sam se njihovu dolasku a ipak, nisam osje ala da
sam ga vrijedna. Nisam osje ala da sam im dovoljno pomogla, ali ipak sam bila jako
uzbu ena.
Tih sam dana ponekad znala primijetiti da me Joe promatra vrlo zabrinutim pogledom.
Jednom je rekao: Lorna, ini se kao da nisi s nama? Okrenula sam se i odgovorila: Kako
bih mogla biti, s obzirom na to da su duhovi na putu ovamo? Rekla sam mu za njihovo putovanje, ali njemu je to, naravno, bilo vrlo teko shvatiti. Uvijek se sjetim to mi je rekao
jednog od tih dana: Lor-na, ponekad doista ne shva am o emu govori, ali volim te i
pokuat u razumjeti. Uzvratila sam mu smijeak. Znam, i meni je to teko shvatiti. I sama
pokuavam staviti sve na svoje mjesto.
Bio je zabrinut za mene govore i da ne izgledam dobro; ja bih ga razuvjerila rekavi
da ovo ne e trajati jo dugo i da an eli paze na mene. Mislim da se zbog toga osje ao bolje,
ali u sebi sam govorila: Dragi Boe, Joe, nema pojma koliko se jako trudim, koliko mi je
teko ostati na ivotu!
81
GIGA
Osje ala sam da je moja energija usitinu iscrpljena. Uvijek u se sje ati dana kada su
napokon doli, iako se zapravo ne mogu sjetiti ni ega drugoga iz toga dana -koji je to bio dan,
koje je bilo doba dana, jesu li Joe ili djeca bili u ku i. Sve ega se sje am i ega u se sje ati
dok ne umrem jest susret s ta dva duha. Sje am se da sam osje ala veliko uzbu enje. eljela
sam potr ati, iza i im ususret, ali nisam mogla, nisam smjela. Imala sam viziju njih dvoje
kako prolaze pokraj ivice ispred nekoliko ku a u naem susjedstvu, a onda prolaze kroz vrata
naeg vrta. Bila sam izgubljena u vremenu; samo sam ekala i ekala. Sve sam osje ala svaki dah koji sam udahnula kao da je bio sve laki. Kao da se u moje tijelo, to su oni
prilazili blie, ulijevalo sve vie energije. Ponovno sam se po ela osje ati ivom.
Lorn, Lorna, Lorna. Ovdje smo, Lorna! ula sam i sko ila od radosti. Suze su mi se
po ele kotrljati niz lice. Bili su ovdje, stajali su na vratima. Izgledali su tako ljudski, a opet su
i sjajili, zazivali me po imenu i mahali. Potr ala sam kroz vrata, niz stazu, prema malim
vratima i otvorila ih. Zagrlili su me, a ja sam plakala i smijala se, a oni - moete li to vjerovati
- isto su se tako smijali i plakali. Bilo je toliko mnogo veselja i toliko uzbu enja. Osje ala sam
se kao da bih mogla zaplesati. Noge su mi bile lagane. Osje ala sam se kao da mi je ponovno
esnaest. Bila sam silno sretna. Svjetlost je obavila nas troje zagrljene na maloj stazi ispred
ku e. U tom je zagrljaju bilo mnogo ljubavi. Ponovno su bili od krvi i mesa i osjetila sam ih
fizi ki. Bila sam preplavljena osje ajima. Bilo je to jednostavno prekrasno.
Stoje i tamo ispred ku e, grle i ta dva duha, odjednom mi je bilo jasno zato se sve
moralo dogoditi na taj na in. Napokon sam shvatila zato su mi an eli rekli da sam ja njihova
vratarica. Misa nije bila dovoljna da oslobodi te due. Ja sam bila njihova vratarica, a nisam
bila na toj misi. Znam da je to teko razumjeti, ali veza me u nama uspostavljena je u
trenutku kada sam ih ugledala u Mountshannonu. Ja sam bila njihova zatitnica.
Ovo je pri a samo o ljubavi - Bojoj ljubavi i ljubavi u mojoj dui, ljubavi koja me
inila njihovom vrataricom. I o njihovoj ljubavi. Razina ljubavi o kojoj se ovdje radi je iznad
svakog ljudskog poimanja. To je vie od bezuvjetne ljubavi. Marie i Edward odlu ili su ne
oti i u raj kamo su pripadali i gdje su eznuli biti. Umjesto toga odlu ili su ostati na ovome
svijetu zbog svoje ljubavi prema ljudima koji su ih ubili, zbog ljudi koji su ignorirali sve to
se dogodilo i zbog svih njihovih potomaka - narataja i narataja na koje je utjecalo to zlo.
Ostali su zbog iste ljubavi. Morate upamtiti da je dijete umrlo prije Marie, a ipak, Marie je
odlu ila ostati. I nije ostala samo zbog mukarca kojeg je voljela. Ostala je zbog ljubavi, kako
bi o istila mrlju grijeha radi budu ih narataja. Meni je to nevjerojatno. Nikada nisam
upoznala dvije druge due koje su to u inile. Sve to mogu re i jest da su Marie i Edward
sigurno bili dobri ljudi dok su ivjeli.
Iznenada, dok smo stajali pokraj ku nih vrata okruile su nas druge due - due onih
koji su po inili umorstvo.
Te due kao da su postajale sve svjetlije i svjetlije, a onda su jednostavno nestale. Kao
da su zahvaljivali zbog toga to je mrlja uklonjena s dua njihovih potomaka. Znam da su se
te due vratile da kau oprostite i hvala.
Bilo im je ao zbog uloge koju su odigrali u umorstvu tih dvoje dobrih ljudi i njihova
nevinog djeteta. An eli su mi rekli da im je bilo ao zbog toga ak i dok su bili ivi. No
koliko god da im je bilo ao, nisu mogli izbrisati krivnju koja je umrljala due njihovih
izravnih potomaka. Trebala im je Boja milost i ljubav drugih ljudi da to postignu. Grijesi
naih predaka - otaca naih otaca - zna i da neke obitelji nose krivnju stotinama godina. Iako
ne znaju nita o onome to se dogodilo, nose u sebi tu duboku bol, tu mrlju na svojoj dui.
Zato se moramo esto pomoliti za due svojih predaka i trebali bismo otvoreno razgovarati o
stvarima koje su se dogodile u prolosti nae obitelji.
82
GIGA
Marie, Edward i ja vrsto smo se drali zajedno stoje i i dalje ispred ku e.

Zahvaljivali su mi govore i mi koliko su sretni to idu ku i u raj, to e nakon mnogo godina
biti ponovno ujedinjeni sa svojim djetetom. Bila sam ispunjena rado u, ali sam i plakala nisam eljela da odu. Gotovo dvadeset godina bili su velik dio mojega ivota. Ulijevali su mi
samopouzdanje, razgovarali su sa mnom, govorili mi koliko se vesele to e oti i u raj, oti i
ku i Bogu gdje su oduvijek eljeli biti. Svjetlo koje nas je obavijalo izblijedjelo je i nestalo.
Otili su na nebo, kamo i pripadaju.
Sjedim u starom sjeniku u Johnstownu. Prolo je dvadeset godina otkada sam
posljednji put vidjela dva duha. Vratila sam se u prolost kada sam vidjela duh onoga ovjeka
koji je sudjelovao u umorstvu. Prepoznala sam ga i me u duhovima koji su okruivali mene i
duhove Marie i Edwarda dok smo se opratali. Od toga dana nikada vie nisam vidjela Marie i
Edwarda. No esto mislim na njih.
Nedostaju mi onako kako mi nedostaju preminuli bliski lanovi obitelji. S Joeom
razgovaram cijelo vrijeme, ali ne osje am nikakvu potrebu komunicirati s Marie i Edwardom.
Bila sam zahvalna an elima to su mi u posjet poslali praprapraunuka jednog od
Marieinih i Edwardovih ubojica. Ono to mi je toga dana u sjeniku ispri ao o svojem ivotu
bilo mi je velika utjeha. Ispri ao mi je o svojoj obitelji i svojem ivotu. Rekao mi je da je
odrastao u gruboj obitelji i da je njegov otac zbog kra a neprestano dobivao otkaze na poslu i
na kraju zavrio u zatvoru. Rekao mi je kako je mnogo lanova obitelji pilo - mukaraca i
ena - i uputalo se u tu njave i kako e skrenuti sa svojega puta samo da izazovu neku
nepriliku. Tu je obitelj obavijalo toliko nevolja da je jedan od njegovih stri eva obi avao re i
da je na tu obitelj ba ena kletva.
Kao maldi i sam je bio u mnogim problemima rano napustivi kolu; imao je
poteko a da prona e i zadri posao. Dobro je izgledao i privla io je ene, ali kada bi mu
dojadile, on bi ih udario. Njegove veze sa enama nikada nisu dugo trajale. No sada se njegov
ivot promijenio. Rekao mi je kako mu je prije dvadesetak godina njegov poslodavac dao
priliku i ukazao mu povjerenje. Otada njegov je ivot cvjetao. Opravdao je ukazano povjerenje i njegova je karijera procvjetala. Bio je u sretnom braku sa enom s kojom ima dvoje
zdrave djece. ivot mu se iz temelja promijenio. Rekao mi je da kao dijete ili mladi nikada
nije bio sretan, da nikada nije gledao vedriju stranu ivota, ali da sada to ini. Rekao mi je i da
je njegovoj bra i krenulo nabolje.
Shvatila sam sluaju i ga da se njegov ivot iz temelja promijenio nabolje u istom
onom trenutku u kojem smo duhovi i ja zavravali iscjeljuju i postupak za grijehe o evih
otaca.
Bila sam potpuno shrvana znaju i da se ivot toga ovjeka promijenio u trenutku kada
su duhovi otili i znala sam da je njegov boljitak izravna posljedica toga rada -mojeg i ona dva
duha.
Bila sam zahvalna to su an eli dopustili tom mukarcu da me posjeti i to su mi
prikazali promjenu nabolje. Znala sam da taj boljitak nije namijenjen samo tom mukarcu,
nego stotinama, moda i tisu ama ljudi, potomcima onih izravno ili neizravno uklju enih u
pogibiju Marie, Edwarda i njihove bebe.
Prolost je nepromjenjiva. Ve se dogodila i to ne moete promijeniti. Ali moete
moliti zbog ne ega to se dogodilo u prolosti, moete moliti da olakate patnju koja je
prouzro ena u prolosti. Mene an eli neprestano podsje aju da moramo moliti za grijehe
otaca naih o eva. Moramo moliti zbog patnje koju su proivjeli, kako bismo im pomogli - ali
i kako bismo olakali sebi, jer zlodjela koja su po inili nai preci mogu utjecati na nas u
sadanjosti.
83
GIGA

22
Netko tko e ti pomo i
Jo otkako sam bila malena an eli su mi rekli da u napisati knjigu. Jednoga dana dok
sam Ruth kao bebu vozila u kolicima po uli ici u blizini nae ku e, Mihael mi je rekao malo
vie o tome. Rekao mi je da an eli ele da piem o odre enim stvarima. Prestala sam gurati
kolica, pogledala sam Mihaela i odgovorila: Duboko u svojem srcu znam da u morati pisati
o svojim iskustvima s vama an elima i o svemu to ste me nau ili Bog i vi i o iskustvu koje
ste mi podarili.
Da, duboko u sebi znala sam da u morati to u initi, ali ta me pomisao uasavala!
Nastavila sam: Mihaele, strah me da e me ismijati. to sam vie razmiljala o tome, to mi
je vie prepreka padalo na pamet. Mihaele, ja ne znam ispravno ni itati ni pisati! Kako u
onda uspjeti napisati knjigu? Mihael mi se nasmijao rekavi neka se ne brinem. Sti i e
pomo . Bog alje nekoga da ti pomogne, a an eli e tu osobu poslati na tvoja vrata. Bog je
ve odredio an elima da rade s tom osobom, pripremaju je i pomau joj da svlada vjetine
koje e joj biti potrebne. Pogledala sam u Mihaela. Trebat e joj mnoge vjetine, jer ja ne
znam nita o pisanju niti o izdavatvu.
Ma ku nim vratima Mihael mi se nasmijeio i rekao: Kada do e vrijeme i kada ta
osoba stigne na tvoja vrata, re i emo ti.
Je li mukarac ili ena? upitala sam znatieljno. Dosta pitanja, Lorna. Bog je
naloio an elima da se pobrinu da dobije veliku pomo . Zatim je Mihael nestao. An eli mi
nikada nisu dopustili da zaboravim na knjigu. Ponovno su me podsjetili na nju dva ili tri
tjedna nakon Joeove smrti. Bila sam vani na ve eri s djecom, a an eli su mi aptali na uho
pokuavaju i me oraspoloiti. aptali su mi u uho i ime tvrtke koje je udno zvu alo. Rekli su
mi da je to ime tvrtke koja e objaviti knjigu koju u ja napisati. Nikada ranije nisam ula to
ime. Nisam ga mogla ni izgovoriti. Da budem iskrena, zaboravila sam ga do trenutka kada
sam otila od stola. No sje am se da su mi ga rekli, pa sam znala da ak i ako nisam u stanju
razmiljati o pisanju knjige, an eli nisu zaboravili na to. Prije no to smo napustili Maynooth
upoznala sam osobu za koju su an eli rekli da e mi pomo i, iako u ve odavno biti u
Johnstownu prije no to zapo nem s bilo kakvim poslom.
Jednog nedjeljnog jutra i Megan i ja spavale smo dulje no obi no. Namjeravale smo
toga dana oti i na ranu misu, ali to nam nije bilo su eno pa smo otile kasnije. U Meganinoj
spava oj sobi dva od mojih an ela sjedila su na njezinu krevetu dok je ona spavala. Bio je to
lijep prizor. Nasmijeila sam se i upitala ih to rade. An eo Mihael mi je bez rije i rekao:
Dobro jutro. Megan se pospano okrenula na le a promrmljavi: Mama. An eo Hosus,
koji je sjedio blie Megan, ispruio je ruku, pogladio je po elu, a ona se promekoljila i
okrenula na bok. Hosus je poloio prst na svoja usta i Megan je opet zaspala.
Soba je bila ispunjena svjetlom an ela. U sebi sam se pomolila ele i da svakoj osobi
jednog dana bude doputeno da u svojem domu jednoga dana vidi tu nevjerojatnu svjetlost.
Mihael je ustao i uzeo me za ruku: Lorna, ne moemo ostati predugo. Doao sam ti
re i da e te nazvati mukarac po imenu Finbar, tvoj ga otac poznaje, i pitat e te moe li
primiti njegova prijatelja. Taj e te prijatelj zamoliti da primi i druge, a ti ih mora primiti
sve. Jedan od njih posjedovat e vjetine koje e ti trebati, rekao je Mihael iroko se
nasmijeivi, kada po ne pisati o Bogu i an elima. Uistinu nisam eljela razmiljati o
izazovima koje bi preda me postavilo pisanje knjige.
Lorna, ne boj se, rekao je Mihael. Bog e ti dati svu snagu koju treba i, sjeti se,
svi e an eli biti uz tebe. Ponovno me pogledao i nastavio: Prestani zadravati dah. Dii!
84
GIGA
Duboko sam udahnula. OK. Je li to mukarac ili ena? Morat e pri ekati i
vidjeti, rekao je Mihael. Sada pouri i spremi Megan za odlazak na misu. Mihael je pustio
moju ruku, Hosus se njeno odmaknuo od Megan i zatim nestao.
Toga jutra na misi molila sam se Bogu za snagu, hrabrost i samopouzdanje da u inim
ono to je Bog traio od mene - da napiem knjigu. Upitala sam Boga zato je odabrao ba
mene, obi nu osobu, a ne nekoga drugoga. Nisam dobila odgovor. ula sam samo glas jednog
an ela kako mi ap e u uho: Bog uje tvoju molitvu, Lorna. Nekoliko dana kasnije Finbar
je nazvao zamolivi me da primim njegova prijatelja. Pristala sam. Rekao je da e njegov
prijatelj dovesti nekoga sa sobom. Dogovorili smo vrijeme.
Nakon to sam spustila slualicu shvatila sam da nisam pitala kako se zovu ti ljudi, niti
jesu li mukarci ili ene. To sam potpuno smetnula s uma. Zazvala sam an ele: Ne
razumijem zato mi ne doputate da saznam unaprijed! Nisu odgovorili.
Kad su mi dolazili ljudi na sastanak, obi no bih pokuala dogovoriti s nekim da mi
pri uva Megan. No toga dana Megan nije imala nastavu i nije bilo nikoga tko bi je uvao, pa
sam joj rekla da bude mirna i gleda televiziju. Zamolila sam i an ele da se potrude i zadre je
na miru. Malo prije jedanaest u kuhinju je uao an eo Elijah govore i: Lorna, skoro su
stigli, a onda je nestao. Nisam imala prilike ni da postavim pitanje. Bila sam malo napeta, a
ipak uzbu ena. Kada sam ula kako se ispred dvorinih vrata zaustavlja automobil, otila sam
u predvorje i otvorila vrata. Prile su dvije ene, a njihovi su an eli uvari hodali iza njih i bili
su potpuno vidljivi. Kada su se potpuno pribliile, jedan od an ela uvara priguio je svoje
svjetlo. An eo uvar druge ene ostao je otvoren dok ena nije stupila u predvorje i rekla
zdravo, a onda je i on priguio svoje svjetlo. Razgovarala sam s an elima bez rije i rekavi:
Koja e mi od tih dviju ena pomo i oko knjige? An eli mi nisu odgovorili, a ene su se za
to vrijeme predstavile. Karen i Jean. Jean je sjela u predvorje, a Karen je ula u kuhinju da na
miru razgovara sa mnom.
Kasnije sam otkrila da je Megan u inila neto to vrlo rijetko ini. Dola je iz druge
sobe i sjela pokraj Jean ispri avi joj sve o smrti svojega oca i o svojoj bra i i sestrama. Jean
se o ito dvadesetak minuta ugodno druila s Megan dok sam ja razgovarala s Karen.
Kada je u sobu ula Jean, svjetlo njezina an ela uvara opet se odmah otvorilo. Prije
sam pri ala o tome kako an eli uvari nisu ni mukog ni enskog spola, ali da, ovisno o
okolnostima, mogu poprimiti oblik i jednoga i drugoga. Jeanin je an eo uvar bio jako lijep i
stajao je tamo poput diva; mijenjao je svoj izgled od mukog u enski svakih nekoliko minta.
Kada bi an eo poprimio oblik mukarca, iskazivao je veliku snagu, odjeven u svilenu odje u
pastelnih boja ije su se nijanse mijenjale. Tada je an eo dotaknuo Jeaninu glavu smijee i joj
se odozgo s velikom ljubavlju i brigom. Kada je poprimio ensko obli je, njezin je an eo bio
jo ljepi. Preko glave joj je bio preba en al, a lice i svaki dio toga an ela uvara sjajilo je
poput svjetlucavog zlata. Svjetlo toga an ela uvara ispunilo je sobu i svaki put kada se
pomaknuo bilo je kao da je tu svjetlost namrekao lahor. Dok mi je Jean pri ala, njezin mi je
an eo uvar govorio bez rije i: Jean je ta koja e ti pomo i i koja ima neke od vjetina koje
tebi trebaju. Prije nego to Jean ode upitat e te moe li ikako pomo i tebi ili tvojoj obitelji.
Nemoj oklijevati re i joj, Lorna, da planira napisati knjigu i da e ti moda mo i pomo i.
Upravo se to i dogodilo. Ustaju i od stola, Jean je rekla ono to su an eli rekli da e
re i i pruila mi je svoju poslovnu posjetnicu. Rekla sam joj da planiram napisati knjigu i da
bi mi moda mogla pomo i. Nasmijala se i rekla: Gledate u pogrenu osobu -ja ne znam
nita o pisanju niti objavljivanju knjiga. An eli su mi rekli da ne gledam u pogrenu osobu da e Jean biti osoba koja e mi pomo i, to god ona u ovom trenutku mislila o tome. Otkad
sam je pitala bi li mi mogla pomo i oko pisanja knjige, Jean i ja susretale smo se povremeno.
Ponekad bismo zajedno popile alicu kave. Nisam je zaboravila -an eli su se pobrinuli za to ali nekoliko godina nakon naega prvog susreta Jean je nastavila raditi puno radno vrijeme bila je vrlo zaposlena ena s karijerom. A onda, postupno, ba kao to su mi an eli rekli da e
85
GIGA
se dogoditi, promijenila je posao. Nakon nekog vremena po ela je raditi samostalno, kao
savjetnica.
Bio je sije anj 2004. kada su mi an eli rekli da moram nazvati Jean. Pozvala sam je na
ru ak. Imala je vremena jer su joj upravo otkazali jedan sastanak. Dok sam se vozila na
sastanak s njom, bila sam vrlo iv ana: bojala sam se zamoliti je za pomo , strahovala sam od
toga da e me odbiti.
Za ru kom smo razgovarale o knjizi. Rekla sam joj da imam vrlo mnogo materijala
snimljenog na vrpci, ali da trebam pomo . Jean je ponudila da e jedanput na tjedan raditi sa
mnom na knjizi. Ni ona ni ja nismo imale pojma koliko e godina pro i do njezina
objavljivanja. Da je znala, moda ne bi pristala!
Sljede eg etvrtka i svakog etvrtka nakon toga putovala je sa svojim laptopom iz
Dublina u Johnstown. To je bio po etak duga ke veze koja je podrazumijevala mnogo
napornog rada. Ve inu materijala snimila sam u prizemlju, u sjeniku. Na knjizi sam radila dok
je Megan bila u koli, ali kada bi dola ku i sve sam svoje vrijeme posve ivala njoj. Osim
etvrtkom, kada je dolazila Jane. U mnoga su me rana jutra an eli budili iz sna i tjerali me da
odem u sjenik pisati sat ili dva, a onda bi me pustili natrag u krevet.
Jednog sun anog, zimskog dana po etkom 2005. radila sam u svojem zaraslom vrtu
upaju i preduga ku travu i korov koji su izrasli me u prelijepim rui astim i crvenim divljim
ruama. Sunce je sjalo, a ja sam ula glas kako govori: Lorna, morala bi navu i rukavice.
An eo Mihael hodao je prema meni kroz duga ku travu odjeven poput vrtlara, dre i u ruci
par rukavica. Pruio mi je rukavice. Bila sam oduevljena. Gdje si ih naao? upitala sam.
Navukla sam ih na ruke. Mihael mi je rekao da ih je pronaao u ormari u u kojem je stajala
kutija s alatom. Sunce se odravalo u Mihaelovim o ima i u inilo je da izgleda jo
nevjerojatnije no ina e. Jesi li mi doao pomo i oko rua? upitala sam ga s osmijehom.
Rekao mi je da je doao razgovarati sa mnom, pa smo se vratili u ku u. Pripremila sam dvije
alice aja, jednu sam poloila pred Mihaela pa smo sjeli za stol u sjeniku smijee i se,
znaju i da on svoj aj ne moe popiti.
Brinem se ho u li na i izdava a za svoju knjigu, rekla sam. U to smo vrijeme Jean i
ja na knjizi radile ve godinu dana. Sada smo imale mnogo materijala - ali nismo imale pojma
kako da je objavimo.
Ne brini se za to. Ve ti je re eno da e knjige koje napie o Bogu i an elima biti
uspjenice diljem svijeta, nastavio je Mihael. Moe li se sjetiti imena izdava a?
Bilo mi je neugodno to sam ga zaboravila. No sjetila sam se da mi je jedan an eo
prije nekoliko godina rekao to ime, ali ak mi ga je i tada bilo teko izgovoriti, a kamoli ga se
sjetiti. Odmahnula sam glavom. Zna koliko mi je teko sjetiti se imena, a kamoli ih
izgovoriti. Tek sada sam u stanju pravilno izgovoriti ime an ela Elijaha.
Mihael mi se nasmijao rekavi: Ne brini, Lorna. Jean e kupiti knjigu s popisom
imena izdava a i ti e prepoznati ime kada ti ga pro ita s popisa.
Zato mi sada ne moe re i? gnjavila sam Mihaela. Jer nije nuno, odgovorio je
Mihael nasmijeivi se. Re i u ti samo da e se urednik tvoje prve knjige zvati Mark, a on
je najbolji. Samo ti nastavi pisati, Lorna. Kada jedne ve eri iza e u grad, Jean e upoznati
nekoga. Ta e osoba biti Markov prijatelj. Lorna, uvijek se mora moliti da svi ljudi, koje je
Bog zamolio da odigraju ulogu u nastanku tvoje knjige, obrate pozornost i sluaju. Mihael je
ustao od stola rekavi da mora i i. Odetali smo natrag u vrt i Mihael je nestao.
86
GIGA

23
Pronalaenje Marka
Nakon to smo radile na knjizi vie od godine dana, Jean je jednog dana dola s
velikim popisom izdava a - Godinjakom pisaca i umjetnika. Obratila mi je pozornost na
engleske i irske izdava e za koje je mislila da bi mogli biti zanimljivi. Upitala me imam li
ikakvu ideju o tome tko bi trebao objaviti knjigu? Sjele smo za stol, a ona je stala listati
stranice, itaju i na glas imena izdava a. Kada je pro itala Random House, sjetila sam se
to su mi rekli an eli i viknula sam: To je taj izdava ! Jean nije bila ni najmanje
impresionirana. Pro itala je: 'Nema neeljenih rukopisa', a onda je rekla: Sjajno, Lorna, to
je, ni manje ni vie, nego jedan od najve ih izdava a na svijetu - kako to misli izvesti?
Rekla sam joj da e upoznati nekoga tko e poznavati nekoga u Random Ho-useu. Jean me
pogledala vrlo sumnji avo. Gdje u, za ime Boga, upoznati nekoga tko ima veze u svijetu
izdavatva? Rekla sam joj neka ima vjere, neka se ne brine, neka bude budna i neka
oslukuje. Neka ne dopusti da joj neto promakne.
Otprilike mjesec dana kasnije jedne sam ve eri primila Jeanin uzbu eni telefonski
poziv. Po elo je, rekla je. Jean je otila upoznati jednog prijatelja iz Italije. Sastali su se na
ve eri u jednom restoranu u Dublinu i stolu su se pridruili razli iti ljudi. Razgovor se vrtio
oko knjiga i izdava a, a onda se zametnula rasprava o jednom knjievnom agentu iz Londona
kojega je poznavao Peter.
Jean se sjetila to sam rekla o tome neka bude budna, o tome neka ne propusti ni jednu
mogu nost. Pitala je Pete-ra bi li toga knjievnog agenta imalo zanimala knjiga o an elima.
Njegov je odgovor glasio: Mene ne, ali moj prijatelj Mark, urednik u Random Houseu,
zadivljen je njima. Jean je razgovaraju i sa mnom preko telefona zvu ala strano uzbu eno.
Nije mogla povjerovati da se to doga a. Rekla je da je Peter obe ao da e sljede eg dana
poslati elektronsku potu Marku. Po ela sam skakati od radosti. Zahvalila sam Bogu i
an elima i zamolila sam Peterova an ela uvara da se pobrine da Peter ne zaboravi poslati email i da Markov an eo uvar odri Marka otvorenim i pristupa nim za kontakt.
Peter je odrao rije i sljede eg je dana uspostavio kontakt s Markom. Bilo je sigurno
da je sluao svojega an ela uvara.
To je bio po etak. No jo uvijek je trebalo prevaliti duga ak put. Zapravo, od toga
prvog kontakta koji je Jean ostvarila s Markom u travnju 2005., prolo je vie od tri godine do
objavljivanja knjige. An eli mi nikada nisu rekli koliko e to trajati. Mislim da bismo Jean i ja
po ele o ajavati da smo znale koliko e to trajati i koliko e jo rada biti potrebno. Jean je
uspostavila kontakt s Markom i poslala mu je neke materijale koje smo pripremile. Bio je
zainteresiran i otvoren i sloio se da bi prvi korak trebao biti sastanak. Bila su potrebna tri
mjeseca da se ostvari taj sastanak, ali naposljetku je dolo do njega.
Svanuo je dan sastanka u Londonu. Preko no i sam ostala s Jean u Dublinu i uzele
smo taksi do zra ne luke. Na vratima dublinske zra ne luke skupina an ela mi je poeljela
svako dobro. An eli su me nasmijali i uklonili moju tjeskobnost zbog sastanka s Markom.
Zra ne su luke vrlo zbunjuju a i udna mjesta, pa mi je bilo drago to je Jean uz mene.
Nakon to smo se prijavile i prole slubu osiguranja otile smo na alicu aja. Otvorilo se
svjetlo Jeanina an ela uvara, a oko nje su se pojavili i drugi an eli. Vidjela sam da je
odravaju smirenom. Iako se pokuavala prikazati smirenom, bila je uzbu ena i iv ana
koliko i ja. Zamolila sam an ele oko nje da joj pomognu na svaki na in.
Naposljetku smo stigli do ureda Random Housea u sreditu Londona. ekali smo u
prijamnom uredu. Povremeno su mi se tresle noge. Sjedila sam listaju i stranice nekog
87
GIGA
asopisa pretvaraju i se da ga itam. Cijelo sam vrijeme osje ala ruku jednog an ela na
ramenu. Taj mi je an eo aptao na uho da u biti dobro. Uao je neki mukarac. Odmah sam
znala da je to Mark. Svjetlo njegova an ela uvara draesno se malo nadnijelo nad njega, a
oko njega sam vidjela jo tri an ela. Izgledao je vrlo stidljiv i ugla en.
Mark nas je uveo u kantinu gdje smo mogli na miru sjediti i razgovarati. Pridruila
nam se jedna njegova kolegica. Hannah. Sjeli smo za nizak stoli . Jedan od Markovih an ela
apnuo mu je neto na uho, a on je rekao: Lorna, uzmi alicu aja, i ponudio me kola em.
Rekla sam njegovu an elu: Kako u podignuti alicu kad mi se ruka trese? Njegov je an eo
rekao: Pomo i emo ti, nitko ne e primijetiti. Na sre u, Jean je po ela govoriti pa se ja, kad
smo ve kod toga, nisam morala previe truditi. Pokraj svake osobe sjedio je po jedan an eo
zapisuju i svaku rije koju je izgovorila osoba za koju je doti ni an eo bio zaduen. An eli su
vodili biljeke. Progovorila sam Markovom an elu bez rije i, upitavi ga: Zato to rade?
Rekli su mi da se moram usredoto iti samo na njega, da je on najvanija osoba na tom
sastanku.
Uvjeravali su me u odli nost njegova karaktera i njegove uredni ke vjetine. Podsjetili
su me da bih se trebala nasmijeiti, a zbog te sam se njihove primjedbe uistinu i nasmijeila.
Zatim se Markov an eo uvar otvorio. Bio je vrlo visok i nadnio se nad njega. Lice
mu je bilo sjajno i glatko. Smjela sam vidjeti o i toga an ela uvara - to nije uvijek slu aj.
Bilo je fascinantno - kada je Mark pri ao o mojoj knjizi, u o ima njegova an ela uvara
ugledala sam nevjerojatnu dubinu. No kada smo razgovarali o drugim knjigama koje je uredio
- a Mark je uredio velik broj uspjenica - ta je dubina izblijedjela. Kao da je Markov an eo
uvar znao da je moja knjiga vaan zadatak. Markov je an eo uvar odijevao halje razli itih
stilova i boja, a te su se halje mijenjale svaki put kada je spomenuo neku od knjiga na kojoj je
radio. Kao da je postojala razli ita halja za svaku knjigu. Kada smo razgovarali o onome to
e postati knjiga An eli u mojoj kosi, bilo je kao da nosi sve halje odjedanput - jednu preko
druge.
Razgovarali smo o mojem ivotu i o zapovijedima koje sam dobila kako bih irila
mudrost koju su mi podarili Bog i an eli. Rekla sam mu da su mi Bog i an eli rekli da u
napisati svjetsku upjenicu. Ako Mark i jest sumnjao u to, dobro je to skrivao, a ja znam da se
njegov an eo uvar neprestano nadnosio nad njega, podupiru i njegovo samopouzdanje.
Knjiga iji smo nacrt poslale Jean i ja bila je knjiga o an eoskoj mudrosti - s
poglavljima koja su govorila o tome kako da se poveete sa svojim an elom uvarom, o
an elima uvarima i smrti, te o mnogo drugih tema. Mark je rekao da je to vrlo zanimljivo, ali
da nije izuzetno. Ono to je njega zanimalo i o emu bi razmislio glede objavljivanja bila bi
moja ivotna pri a.
Sastanak je trajao oko sat vremena i obe ale smo da emo se vratiti s prepravljenim
rukopisom. Kada smo izali kroz vrata Random Housea an eli su mi rekli da su Mark i
Hannah ostali gledati za nama - pitaju i se jesam li stvarna!
Bila sam iscrpljena, ali sretna. Osje ala sam da smo u poslu i znala sam, ak i ako
Mark to jo nije znao, da emo mu dati knjigu koju e doista eljeti objaviti i da e ta knjiga
postati uspjenicom. An eli su mi prvotno rekli da e to biti pri a o mojem ivotu. Predloila
sam to Jean na samom po etku, ali bila je skepti na, pa smo krenuli putem koji je ona
predloila. Podsjetila sam Jean na to kada smo otile na ru ak u oblinji restoran, avrljaju i
usput o sastanku. Nemogu e je raditi s nekim tko je uvijek u pravu! glasio je Jeanin
iziritirani odgovor. Znala sam da me u tom trenutku poeljela tresnuti, ali ta je njezina
zlovolja prola gotovo odmah, pa smo nastavile planirati kako da Marku damo materijal koji
je elio.
88
GIGA
Megan se sprijateljila s dvoje djece iz jedne obitelji u Johnstownu - s Murphyjevima.

Imali su djevoj icu malo mla u od Megan i jednu malo stariju od nje. Megan se voljela
druiti s njima. Bile su dobre prema njoj, redovito je vode i sa sobom na izlete. Gospo a
Murphy je odli no pekla kola e i Megan je esto dolazila ku i sva uzbu ena, nose i mi sa
sobom neki kola na dar.
Ja nisam esto vodila Megan i Murphyjeve cure na izlete, ali jednog sam ih dana
odlu ila odvesti u pustolovni centar u Carlow. To je veliko igralite s dvorcima na
napuhavanje za skakanje, penjalicama, kuglanama i mnoga djeca tamo slave ro endan. Tamo
smo susreli neke od Meganinih kolskih kolega i njihove roditelje.
Ostavila sam tim roditeljima djecu i otila sam u sredite Carlowa obaviti kupnju.
Upravo sam parkirala automobil i krenula prema du anima kada su mi an eli skrenuli
pozornost na dobro odjevenu sredovje nu damu na drugoj strani ceste. Izgledala je snano i
odlu no. Pokraj nje je hodao jedan rodovski an eo. Pri ala sam vam o razli itim vrstama
an ela, uklju uju i an ele uvare i an ele iscjelitelje, ali nisam vam nita rekla o rodovskim
an elima - an elima koji su vezani uz odre ene obitelji.
Rodovske je an ele Bog zauvijek dodijelio odre enim obiteljima i oni je nikada ne e
napustiti. Nema svaka obitelj rodovskog an ela. Zapravo, njega ima jedna od stotinu obitelji.
Rodovski su an eli vrlo mo ni i stupit e na pozornicu kada njihova obitelj bude ugroena.
Oni imaju mnogo ve u i druk iju mo nego an eli uvari. Ponekad obitelj ima takvog an ela
jer je toj obitelji, ili nekom njezinu lanu, su eno da odigra vanu ulogu u razvitku
ovje anstva.
Rodovski an eo te ene bio je vrlo visok i snaan, odjeven u eli no sivi oklop, kao da
se sprema u bitku. Izgledao je mo no - bila je to mo koju ste mogli gotovo opipati. Nisam
mu vidjela krila. Okrenuo se i strogo zagledao u mene, a onda, kao da me prepoznao,
nasmijeio se. U njegovu sam pogledu i itala njegovu mo i znala sam da je u misiji vanoj
za obitelj te ene. Po onome to su mi rekli an eli oko mene, vjerujem da je postojala prijetnja
obiteljskom poslu i ta je ena kretala u bitku da ga sa uva. to se rodovskog an ela ticalo, nije
se radilo o poslu kao takvom. Njega su brinule posljedice propasti te obiteljske tvrtke i
njezinih u inaka na tu obitelj. To se ne smije dogoditi i rodovski su an eli postavljeni da
prue sve od sebe kako bi zatitili obitelj.
Tu sam enu vidjela tek nakratko. Zamaknula je za ugao i nikada je vie nisam srela.
Nemam pojma je li sa uvala posao svoje obitelji ili ne. Nastavila sam svojim putem, obavila
kupnju i vratila se u zabavni centar djevoj icama. Sjela sam promatraju i djecu kako se
kuglaju. Odrasli nisu igrali, bila je velika guva i, iako volim kuglati, nisam bila u stanju i
sama zaigrati. Razmiljala sam o rodovskim an elima. Vi ala sam ih otkako sam bila vrlo
malena, a tijekom godina Mihael mi je sve vie pri ao o njihovoj ulozi. Rodovski an eli
djeluju na razli ite na ine; mogu raditi u obitelji danas kako bi utjecali na neto to e se
dogoditi u dalekoj budu nosti te obitelji; mogu raditi s duhovima u obitelji koji su ivjeli u
prolosti, moda prije stotinu ili ak tisu u godina. Rodovski su an eli vrlo aktivni kada
obitelj posjeduje svoju zemlju. Kao to sam rekla, rodovski an eli ne moraju raditi jednako sa
svim lanovima obitelji. Mogu raditi samo s nekim njezinim lanovima ili ak samo s nekim
pojedincem u nekom odre enom narataju - a i to samo dan ili dva za ivota te osobe.
Zapravo, ne moraju raditi ni s kime unutar jednog narataja. No to god da se doga a, oni
ostaju u obitelji - i promatraju.
Sje am se da sam kao dijete e i prirodom vidjela rodovskog an ela u drutvu
jednog oca i sina. Otac je sina od pet ili est godina drao za ruku. Rodovski je an eo izgledao
kao da je odjeven u oklop, ali u tom slu aju taj je oklop imao crvenkasti odsjaj. I opet, nisam
vidjela krila. Bio je mo an, ali izgledao je ljubaznije od rodovoskog an ela kojeg sam kasnije
vidjela u Carlowu.
89
GIGA
Shvatila sam da je taj rodovski an eo tamo zbog sina, a ne zbog oca. Shvatila sam da
je zbog nekoga obiteljskog razloga taj dje ak trebao oti i ivjeti s jednom neudanom tetkom.
Nije mi bilo re eno zato - moda je u obitelji bilo previe djece i roditeljima je bilo teko
iza i sa svima na kraj? Rodovski je an eo naporno radio na tome da dje ak ne ode toj tetki,
nego da ostane gdje mu je mjesto, sa svojom uom obitelji. Kao da je trebao biti oblikovan u
obitelji zbog nekoga budu eg zadatka, to ne bi dobio kada bi otiao ivjeti s tom tetkom.
Rodovski se an eo bavi irom obitelji. Kako obitelj raste, tijekom novih narataja taj
se lanac povezanosti moe prili no izduiti, ali veza svejedno ostaje. Rodovski an eo esto
povezuje osobe u krvnom srodstvu, koje o tome nemaju pojma. Naravno, rodovski e an eo
iskoristiti tu vezu da izvri neku promjenu nabolje. An eo Mihael mi je rekao da je ira obitelj
vana i da bi se obitelji trebale truditi da ostanu povezane. Nikada ne bi trebali gledati svisoka
na nekog lana svoje obitelji misle i o njima da su neobrazovani, siromani ili na bilo koji
na in manje vrijedni. ire obitelji imaju mnogo uspona i padova, posebno kada se gleda
raspon od nekoliko narataja, a rodovski e an eo raditi s tim naratajima. Mihael mi je rekao
i da rodovski an eli nikada ne odaju svoje ime, a taje ga i drugi an eli. Ni same ga obitelji
nikada ne saznaju i, za razliku od imena vaeg an ela uvara, koje duboko u sebi vi znate ( ak
i ako ne znate da to znate!) nikada ne ete pogoditi ime svojega rodovskog na ela ako ga
imate. Ako vam itko kae ime svojega rodovskog an ela ili vaeg - bez obzira koliko govorili
da su s njim dobro povezani - znat ete da ne govore istinu.
Mihael mi je jednom pokazao skupinu rodovskih an ela koji su stajali u vrsto
zbijenom krugu, na malom brdu u okrugu Meath, otprilike osamdeset kilometara od Dublina.
Razgovarali su. Jarko su sjajili. Svi su imali djelomi no rastvorena krila. Svaki je od njih na
sebi imao oklop, ali oblikom neznatno razli it jedan od drugoga. Mislim da su ti oklopi
predstavljali neto iz obitelji kojoj su pripadali. Znam da su svi imali oruje; svaki je rodovski
an eo imao druk ije oruje, ali nije mi bilo doputeno da vidim kakvo to no. Prestali su
razgovarati i okrenuli su se prema meni, otro me gledaju i procjenjiva kim pogledom. Tada
se na njihovu licu pojavio lagan osmijeh koji je bivao sve iri. Nije mi bilo doputeno da
razgovaram s njima; nakon toga su nestali. Mihael mi nije htio re i to su tamo radili niti
zato sam im bila prikazana.
Moda ste lan obitelji koja ima rodovskog an ela, ali imajte na umu da takvog an ela
ima tek moda jedna od stotinjak obitelji. Va e an eo uvar znati za to. Zato nemojte
oklijevati i pitajte ga, a ako vjerujete da imate rodovskog an ela, moe ga pozvati upomo
kada se radi
o obiteljskim problemima.
***
Nedugo nakon to sam upoznala Marka, jedna mi je prijateljica vrlo velikoduno
darovala laptop koji se pokretao glasom, tako da sam mogla jednostavno govoriti u njega.
Morala sam mnogo vjebati da bi ra unalo prepoznalo moj glas. Nije mi bilo lako, jer glas
osobe se povremeno mijenja, no to je ipak bili mnogo lake i bre, nego da Jean biljei sve na
kasetu, a onda to prepisuje tipkaju i. Ponekad me ra unalo pogreno uje, a ja se onda alim
an elima. Molim ih da se tehnologija unaprijedi kako bi ra unalo uvijek prepoznalo moj glas,
ali pretpostavljam da od njih traim da u ine udo.
Istina je u tome da mi je mnoge rije i teko ispravno izgovoriti, pa za to zapravo ni ne
mogu okrivljavati tehnologiju. An eli mi se ponekad nasmiju govore i mi neka se ne alim.
Svako malo, dok bih radila, sjenik bi se ispunio an elima koji su me pokuavali
odvu i od posla. Rekli bi mi da mi treba stanka - a ja bih im odgovorila da odu i da moram jo
raditi. No nisu eljeli oti i. Po eli bi me ometati pojavljuju i se na ra unalnom zaslonu
krevelje i se, vuku i me za kosu ili izmi i mi stolac. Nastavili bi tako dok se ne bih
90
GIGA
nasmijala i napravila stanku; ponekad bih ustala i otila u etnju. Nekih mi dana uop e nisu
doputali da piem. Bog i an eli eljeli su da radim druge stvari.
Jean je toga ljeta dola i ostala u Johnstownu tjedan dana, kako bi pripremila drugi
nacrt knjige za Marka. Megan je bila sretna kada bi Jean dola na malo dulje. Jean je ustajala
rano ujutro, a ja bih ostala spavati do devet, zatim bih sila i otvorila vrata sjenika; Jean bi
tamo ve naporno radila, tipkaju i i ure uju i. Drutvo joj je uvijek radilo mnotvo an ela.
Prvo to bih ugledala kada bih otvorila vrata sjenika i pogledala unutra bili bi redovi bijelih
an ela kako sjede za staromodnim kolskim klupama, na udaljenijem kraju te duga ke
prostorije. Bili su zaposleni pisanjem, uma i svoja pera u tintarnice.
Svakog bi jutra drugi an eo podignuo pogled i mahnuo mi. Zatim bi svi an eli po eli
okretati stranice kao u usporenom filmu, svi u isti mah, a onda bi ponovno po eli pisati.
Jean je uvijek sjedila s laptopom za velikim drvenim stolom meni slijeva, blizu
kuhinjskih vrata, zadubivi se u rad. Njezin je an eo uvar dopustio svim tim prelijepim
an elima da joj prue svu pomo koju treba.
Pomagali su joj da se ne umori i da se ne iivcira. Pokraj nje, njoj slijeva nalazio se jo
jedan an eo koji je tipkao na laptopu. Nikada to nisam rekla Jean. Taj je an eo uvijek bio
pokraj nje dok je radila na laptopu prepisuju i moje materijale. Morala sam se nasmijeiti
svim tim an elima koji su tamo sjedili uz svjetlo njezina an ela uvara, daju i sve od sebe da
joj pomognu da sve te e to je mogu e bezbolnije.
Naposljetku, u oujku 2006., devet mjeseci nakon to sam upoznala Marka, prihvatio
je da se sastanemo radi objavljivanja knjige. Jako sam se molila. Znala sam da bi knjigu
trebao objaviti Random House, ali znala sam i to da e, kako bi knjiga prola sva potrebna
odobrenja, ljudi morati sluati svoje an ele uvare i pristati na sve to. Sastanak je proao
dobro. Mark je rekao Jean da su ostali u tvrtki eljeli vidjeti nacrt knjige. Jedne ve eri, otprilike tjedan dana kasnije, nazvala me Jean. Dobila je elektronsku potu od Marka. Dobili smo
slubenu ponudu za tiskanje knjige. To e se napokon dogoditi. Knjiga koju su me an eli
molili da napiem prije vie od dvadeset godina napokon e biti objavljena.
91
GIGA

24
Uske stube prema nebu
Povremeno bismo Jean i ja sjele i porazgovarate o svim stvarima koje je trebalo u initi
kako bi knjiga bila napisana i objavljena, te da se pro uje za nju. Ponekad smo imale
problema - Jean mi govori da bih te probleme trebala nazivati izazovima. No ja znam da bi
bez pomo i an ela ti problemi bili mnogo ve i, pa im neprestano zahvaljujem. Svakoga dana
molim an ele da nam pomognu da moja knjiga dopre do ruku to je mogu e vie ljudi, da mi
pomognu u mojem poslu irenja poruke Boga i njegovih an ela. Zamolila sam an ele da
razgovaraju s an elima uvarima to je mogu e vie ljudi, da nam i na taj na in pomognu. Jo
sam uvijek zapanjena, ak i danas, svim tim razli itim ljudima koji su nam prilazili - ljudi
svih dobi, nacionalnosti i profesija, nude i pomo , ne o ekuju i nita zauzvrat, samo ele i
biti dijelom toga, samo ele i pomo i. Svatko tko je pomogao iriti rije Boju i an ela
odabran je. ao mi je to moram re i da postoje i takvi, koji su bili odabrani, koje su njihovi
an eli uvari molili da pomognu, ali nisu posluali.
Jednoga vedrog ljetnog dana napravila sam stanku od pisanja i otila u duga ku etnju
pokraj rijeke u planinu Juliet. To je prelijepa rijeka. Hodala sam neko vrijeme, kada me jedan
an eo dotaknuo po ruci i rekao mi da krenem izme u drve a, da je tamo netko tko se eli
susresti sa mnom.
Krenula sam kroz drve e i grmlje pokraj rijeke. Sjela sam na granu jednog drveta koja
se svijala skroz do zemlje, promatraju i rije nu struju i dva labuda.
ula sam svoje ime i pogledala udesno. Posko ila sam od uzbu enja. Tamo se nalazio
an eo Elisha. Kao i uvijek, izgledala je kao da je od svjetlosnih pera. Posljednji sam je put
vidjela prije est godina, kada mi je rekla da Bog eli da se Megan i ja preselimo u Johnstown.
Zazvala sam njezino ime.
Sjedni, Lorna, i ja u sjesti pokraj tebe, rekla je an eo Elisha. Pogledala sam u
granu. Nije bilo vie mjesta. An eo Elisha znala je to mislim, nasmijeila se i sjela.
Odjednom je izgledalo da ima mnogo mjesta.
ini se kao da je prolo mnogo vremena otkako sam te vidjela, Lorna, po ela je
Elisha. Zatim je nastavila: Mnogo sam sluala o tebi i o tvojem pisanju o nama an elima.
Dug je put pred tobom i jo mnogo napornog rada. Znam da se osje a razo aranom kada ti
kaemo da e ti odre ena osoba pomo i, a ona te iznevjeri. Cijelo ih vrijeme poti emo da
donesu pravu odluku i prue ti ruku pomo nicu, da budu dijelom toga putovanja. No ti zna
da ih mi ne moemo natjerati. Ljudi imaju slobodnu volju da prihvate ili odbiju, a ponekad
uop e ne sluaju. Nikada se ne smije razo arati kada se to dogodi, Lorna. Prona i emo
drugu osobu koja e pristati. A sada nastavi hodati i nemoj se zaboraviti smijeiti.
Ustala sam s grane i pozdravila je. Hodaju i izme u drve a nakratko sam zastala,
okrenula se i pogledala. Elisha je jo uvijek sjedila pokraj rijeke. Mahnula mi je, ja sam
mahnula njoj, a onda sam nastavila hodati do staze. Jedne je ve eri Megan dola ku i
uzbu ena. Kuja njezine prijateljica otenila se prije est tjedana i sada su im traili novi dom.
Megan me preklinjala da joj dopustim da ima tene. Oklijevala sam ispri avi joj o velikom
poslu koji podrazumijeva briga o tenetu i o svoj ljubavi koju e morati uloiti. Megan je bila
odlu na. eljela sam da Megan nau i neto o odgovornosti i brizi za psa, ali potajno i ja sam
bila oduevljena idejom da bismo mogle imati ku nog ljubimca. Oduvijek sam voljela pse.
Kao dijete uvijek sam imala ku ne ljubimce, ali nikada psa. Kada smo se Joe i ja vjen ali,
jedna od prvih stvari koju smo u inili bila je da nabavimo tene alzakog ov ara - Heidi.
92
GIGA
Heidi je doivjela trinaestu. Nakon toga imali smo mjeanca s kolijem po imenu Trixie, ali
uginula je nakon to ju je ritnula krava. Koliko god da smo oboje voljeli pse, nikada vie
nismo nabavili novoga. Joe je bio jako bolestan i imali smo i bez psa mnogo obveza i ne
previe hrane.
Megan je pristala da pri ekamo nekoliko dana prije no to donesemo kona nu odluku
o tenetu, ali nastavila je planirati kao da e se to ionako dogoditi. Nala je neki stari pokriva
i kutiju u kojoj bi tene spavalo, a u trgovini je objavila da joj je Ruth dala novac da kupi
loptu za tene. O ito je sve ve bilo odlu eno i nije bilo smisla boriti se protiv toga. Zato smo
se sljede eg dana oko podneva od-vezle do ku e njezine prijateljice. Megan je nestala u ku i,
a majka njezine prijateljice izala je i pozvala me na aj. Megan je ula u kuhinju s malim
crno-bijelim tenetom u rukama. Majka njezine prijateljice rekla mi je da je to mjeanac
ov ara i springer panijela. Otili smo u stranji dio kuhinje da vidimo ostalu tenad, ali
Megan se vrsto drala ba toga jednoga. To je bio pas kojeg je eljela.
Pola sata kasnije krenuli smo sa tenetom ku i. Megan ju je ve nazvala Safir.
Safir je bila razigrana i drueljubiva. Megan i ja odmah smo je zavoljele. Megan je
odrala rije i doista se dobro brinula za nju. Oduvijek sam voljela etati i Safir mi je bila
izgovor za odlazak u vrlo duga ke etnje po okolici Johnstowna.
Povremeno je Jeanin partner iz Njema ke, Mano, dolazio odsjesti kod Jean u
Johnstown. Kada je bio u gradu volio je odlaziti u etnje sa Safir i Megan i obi avao ju je u iti
da izvrava naredbe. No nisu ba bili uspjeni. Safir je bila puna energije i bila je tvrdoglava.
Sva ta veselja svakodnevice - druenje s prijateljima, dolazak teneta u na dom, ku no
ozra je, pomogli su Megan da prevlada svoju bol. I ja sam sada vie uivala u ivotu.
Po etkom 2008., mjesec dana prije no to je knjiga objavljena, pozvana sam u
Random House u London da se upoznam s ekipom iz prodaje i jo nekim osobama zaduenim
za plasiranje knjige. Jean i ja sjele smo na kavu u dublinsku zra nu luku, ekaju i da objave
na let. Rekla sam Jean da sam iv ana - da imam jako malo iskustva sa sastancima. Kada
sam to izgovorila, oglasio se Jeanin telefon, daju i znak da joj je stigla poruka. Jean se nasmijala kada je pro itala Markovu poruku u kojoj je pisalo da su neki iz prodajne ekipe previe
nervozni da se sami sastanu sa mnom pa su to eljeli obaviti grupno. Mogla sam se samo
nasmijati. Svi smo bili nervozni.
Tom sam prigodom upoznala i Charlotte. Charlotte je predivna urednica koja radi s
Markom. Do ekali su nas u predvorju, pa smo dizalom otili u Markov ured. Mrzim dizala.
Osjetim kao da e mi se okrenuti eludac i zavrti mi se u glavi.
Ali dizalo je bilo puno an ela. Ne znam kako smo svi stali unutra. Neprestano sam bez
rije i razgovarala s an elima. Rekla sam im da ne mogu osjetiti svoja stopala na podu, a oni
su mi rekli neka se ne brinem, da me oni dre. Hodnik prema Markovom uredu bio je ispunjen
svjetlom an ela. To me svjetlo gotovo zaslijepilo i na sekundu sam morala pogledati u pod.
Energetsko polje oko Marka zasjalo je svaki put kada sam ga pogledala, a to me natjeralo da
se nasmijeim.
Sastanci su proli dobro. Mark je pozvao Jean i mene na ru ak. Nakon ru ka Mark i ja
proveli smo neko vrijeme razgovaraju i sami. Sjede i u njegovu uredu, upoznala sam tri
prelijepa an ela koja su radila s Markom. Oni su bili tu kao dodatak njegovu an elu uvaru.
To su an eli kojima je njegov an eo uvar omogu io da mu pomognu da u cijelosti proivi
svoj ivot. Jedan je an eo stajao njemu s lijeve strane i hvatao je biljeke. Povremeno bio sjeo
na Markov stol. Drugi mu se an eo nalazio zdesna. Tre i se stalno kretao uokolo. Kada bi
Mark ustao da napravi nekoliko koraka, izgledalo je kao da taj an eo prolazi kroz njega, hoda
ispred njega, navodi ga na pravi put. Taj mi je an eo neprestano govorio dok sam ja
razgovarala s Markom, pri aju i mi o Marku i njegovu ivotu. Rekla sam mu neka mi ne oda
previe tajni.
93
GIGA
Prvi an eo, onaj koji je neko vrijeme sjedio na stolu, imao je ensku pojavnost, bio je
iznimno lijep, visok i vitak. Njegova je uloga bila da podu i Marka kako da u punini proivi
svoj ivot i kako da ne bude previe ozbiljan. Drugi je an eo izgledao poput zrelog mukarca i
bio je odjeven poput staromodnog sve enika. Njegova je uloga bila da prui Marku znanje
koje e mu pomo i da obavi posao urednika i autora vlastitih djela. Tre i je an eo imao
pojavnost mukarca velike snage, bio je visok i izgledao je poput vojnika - usprkos svojoj
duga koj, kovr avoj kosi.
Izgledao je kao da je bio odjeven u zlato, a preko le a je nosio objeen ma . Ponekad
su mu ruke bile prepune knjiga. Ne knjiga koje obi no itamo, ve knjiga pune putova. Sva su
ta tri an ela bila uz njega svaki put kada bih se sastala s Markom. Prije nego to smo otili
Mark mi je dao neke knjige za Megan i Ruth. Znala sam da e biti oduevljene njima.
Iste smo ve eri odletjele ku i, iscrpljene, ali sretne. Svi su igrali svoju ulogu i stvari su
se kretale u dobrom smjeru.
***
Jednog dana bavila sam se ku anskim poslovim koje je trebalo obaviti - s knjigom ili
bez nje. Napravila sam stanku i otila u etnju. An eli e napraviti uda kako bi moja knjiga
postala me unarodnom uspjenicom - kao to su mi stalno i govorili da e biti.
Ugledala sam an ela Amen kako stoji pred vratnicama - iza nje se prostiralo polje.
Bila sam jako sretna to je vidim. Rekla mi je neka u em u polje, a ona je krenula sa mnom.
Slijedila sam je i stale smo pokraj velikoga, staroga stabla. Posegnula je za mojom rukom i u
tom se trenutku pojavilo stubite. Sezalo je do trave na kojoj smo stajale i inilo se da se penje
do unedogled. Ne sje am se da sam stala na njega. Bilo je usko - mnogo ue od ostalih stuba
prema nebu koje sam vidjela - ali, opet, neka od njih bila su jako masivna. Stubite je bilo
jarko osvijetljeno. Stube i rukohvati blistali su poput sunca. Povremeno bih ulovila odraz
an ela Amen i mene, kako se drimo za ruke hodaju i po stubama. Stubite je zavijalo malo
udesno, malo ulijevo, a na svakom je zavoju stajalo nekoliko vrlo visokih an ela - poput
straara.
inilo se da stubite vodi do u beskraj, ali nisam se nimalo umorila. Odjednom an eo
Amen je stala. Rekla je: Stani. Stigle smo. Izgledalo je kao da je u tom trenutku ostatak
stubita nestao. Nije bilo vrata ni podova niti i ega to bismo mogli prepoznati u uobi ajenom
svijetu. Ule smo u golemi, otvoreni prostor ispunjen an elima, a ja sam hodala kroz njih.
Izgledalo je kao da ih ima bezgrani no mnogo.
Odjednom sam ponovno bila u svojem tijelu, ispod onog drveta u Johnstownu. Sama.
Nikada nisam imala priliku upitati an ela Amen zato me toga dana odvela na to stubite.
Mislim da mi je na taj na in htjela pruiti potporu i ohrabrenje.
94
GIGA

25
An eli ameri kog okupljanja
Nikada ne u zaboraviti kada sam prvi put vidjela gotovi primjerak objavljene knjige.
Bila je nedjelja ujutro i Jean i ja smo bile u zrakoplovu, lete i iz Dublina u New York. Mark
je ranije bio u New Yorku da im govori o knjizi i dogovori sastanke s ameri kim
objavljiva ima. Na kraju smo mogle birati izme u dvije ponude najve ih izdava kih ku a u
Americi! Bile smo na drugom putovanju u Americi u jednom mjesecu, privode i kraju ugovor
s Amerikancima. Za nekoga tko ranije jedva da je stupio nogom izvan Irske, prije no to sam
po ela pisati An ele u mojoj kosi, putovala sam mnogo. Budu i da Jean obavlja posao koji je
povezan s mnogo putovanja, imala sam u njoj veliku pomo .
Upravo smo uzletjeli kada mi se Jean iroko nasmijeila i rekla mi da ima dar za mene.
Iz svoje je torbe izvadila primjerak An ela u mojoj kosi. Bila sam potpuno okirana. Nisam
mogla vjerovati! Znala sam da je tiskanje zavreno, ali nisam zapravo shva ala da u rukama
drim svoju knjigu - i sasvim je sigurno nisam o ekivala dobiti usred zrakoplova. Protrljala
sam korice i prolistala stranice. Gotovo sam prasnula u smijeh od uzbu enja. Svuda oko nas u
zrakoplovu an eli su avrljali: An eli u mojoj kosi... An eli u mojoj kosi... Zajedno s Jean
pro itala sam svaku rije na omotu i nasmijala se.
Pro itala sam sve najave i pohvale i u sebi zahvalila onima koji su imali hrabrosti
hvaliti me dok sam jo uvijek bila nepoznata; pro itala sam zahvale i posvetu mojoj djeci.
Pitala sam Jean kada je dobila knjigu. Kako ju je mogla drati skrivenom u svojoj torbi? Zato
mi je nije pokazala one sekunde kada smo se sastale u zra noj luci? Nasmijala se i rekla mi da
ju je dobila u petak i da se u subotu nismo vidjele. Rekla mi je da joj se trenutak nakon
polijetanja u inio prikladnim - i da mi je time pruila dosta vremena da uivam u uspjehu.
Uivala sam u njemu i nisam ba mnogo razmiljala ni o emu drugome tijekom toga
sedmosatnog leta u New York.
U New Yorku smo boravile samo tri dana i ve inu smo vremena naporno radile. No
imale smo pola dana slobodno i Jean me odvela u muzej Metropolitan. To je golema zgrada.
U glavnom predvorju je bilo mnogo ljudi i mnogo an ela. An eli su mi se nasmijeili i inilo
se da su vrlo zadovoljni to me vide. Tumarale smo uokolo razgledaju i predmete, a onda sam
krenula za Jean u veliko, svijetlo dvorite. Imala sam osje aj da sam na otvorenom prostoru,
ali iznad mene je bio krov. im sam ula, znala sam da neto ozbiljno nije u redu. Osje ala
sam veliku nelagodu, ali nisam znala zato. Osje aj je bio toliko jak da su me an eli oko mene
morali pridrati. Da to nisu u inili, mislim da bih se sruila.
U sredini tog prostora nalazila se velika, stara zgrada. Jean mi je rekla da se zove
Hram Dendura, da je vrlo stara i da je dovezena u Ameriku iz Egipta. Jean nije primijetila da
sa mnom neto nije u redu i otila je razgledati ju sama.
Jo uvijek nisam imala pojma to nije u redu, osvrnula sam se, ali nisam razumjela.
Uspela sam se uz nekoliko stuba prema hramu i prola kroz jedan luk. Stala sam ispred dva
velika stupa. Dok sam tako stajala, kao da je sve postalo vrlo tiho i nepomi no. Iako je u tom
dijelu muzeja bilo mnogo ljudi, inilo se kao da je sve privremeno nestalo. Veliki stupovi kao
da su rasli prema nebu, a izme u njih su se pojavila vrata. Otvorila su se prema unutra.
Duboko sam udahnula. Unutra je strau drao golemi an eo. Bio je vrlo visok, vrlo mrav i koliko god se to inilo udnim - bio je picast. Glava mu je doista bila picasta. No to mu nije
oduzimalo od ljepote. Odje a mu je bila tamna i nabrana, prekrivaju i mu tijelo i noge. Nisam
vidjela krila. Naj e e, kada ugledam an ela, njegova se odje a pomakne, ali u ovom slu aju
nije bilo pokreta.
95
GIGA
Pozvao me po imenu. Glas mu je bio vrlo slab, kao da dopire iz velike daljine, a ipak
je govorio mo no. Osjetila sam pritisak u prsima, kao da me udario energijom. Rekao mi je da
Hram Dendira ne pripada tamo. Da je oskvrnut. Odstupila sam jedan korak i pogledala
uokolo. Ostala sam zapanjena onime to sam ugledala. Pokazali su mi egipatske duhove iz
prolosti koji su hodali po toj prostoriji i hramu. Bili su okrueni an elima od kojih mi je
jedan rekao da su se mnogi od tih duhova za ivota dolazili moliti u taj hram. Sto me jo vie
zapanjilo, vidjela sam i ameri ke duhove i inilo se kao da se pokuavaju iskupiti pokuavaju zatititi to sveto mjesto od turista kako ne bi dirali ono to ne bi trebali. Ti
ameri ki duhovi - koji su izgledali kao da potje u iz razli itih stolje a -okruivali su turiste i
posjetitelje.
inilo se da njihova prisutnost sprje ava turiste da diraju stvari i tjera ih da se
odmaknu korak-dva. Na neki na in kao da su navodili ljude da se prema hramu odnose s vie
potovanja.
Ponovno sam pogledala visokog an ela. Rekao mi je da je doao prenijeti poruku, da
ga je poslao an eo egipatskog naroda. Poruka je bila jednostavna: Ovaj hram ne pripada
Americi. Treba ga vratiti u Egipat. Osje ala sam mu ninu i slabost; eljela sam sjesti, ali su
mi an eli
rekli da ne smijem. Vidjela sam ljude kako sjede pokraj opkopa punog vode koji se
protezao oko hrama i upitala sam an ele smijem li sjesti s njima. Nisu mi dopustili.
Naposljetku sam zamolila neka ode re i Jean da je vrijeme da napustimo taj uasni prostor.
Sigurno su an eli u inili tako, jer Jean se pojavila nedugo nakon toga, predloivi da u kafi u
popijemo alicu aja. Osjetila sam veliko olakanje kada sam otila.
Na putu prema kafi u otila sam na zahod. Tamo sam an elu Mihaelu postavila
pitanja o onome to sam vidjela i o poruci koju mi je predao visoki an eo. Objasnio mi je da
kada se grubo i upaju korijeni jedne zemlje i odnesu u drugu, to dovede u neravnoteu i
zemlju iz koje su i upani i cijeli svijet. An eo egipatskog naroda elio je hram natrag kako bi
pomogao ujedinjenju zemalja koje su okruivale Egipat. (Kada do e vrijeme za to, re i u
neto vie o an elima naroda. Sve to sada trebate znati jest da su oni vrlo posebni i mo ni
an eli koje je postavio Bog kako bi se brinuli o potrebama pojedine zemlje.) Nisam razumjela
to je an eo Mihael elio re i. Objasnio mi je podrobnije. Rekao je da taj hram i blaga u
drugim zemljama treba vratiti u Egipat. Egiptu i okolnim zemljama potrebno je da dobiju
natrag svoje naslije e kako bi razvili dublje razumijevanje i me usobno potovanje kultura.
To e razumijevanje pomo i da se smanje podjele me u zemljama i dovesti do vie
mira na Bliskom istoku. Mihael mi je rekao da Egip anima treba natrag njihova povijest kako
bi se otvorili prema svojoj budu nosti. An eli su mi rekli i to da e se hram koji sam vidjela u
muzeju - Hram Dendura - u nekom trenutku vratiti u Egipat. No nisu mi rekli kada.
Amerikanci ne trebaju tu u povijest da bi uzdignuli sebe. Oni su druga rasa, na mnoge
na ine naprednija. Moda i jesu nastali mijeanjem ljudi razli ite narodnosti, ali ti su se ljudi
stopili oblikovavi novu rasu. Amerika mora iskazati vodstvo vrativi taj egipatski hram,
pokazati neovisnost i snagu te nove rase. Amerikanci su odabran narod, iako mnogi u svijetu
nisu sretni kada to uju. Odabrani su i sakupljeni iz cijelog svijeta posebnom, mo nom silom
an ela. Ta je mo na snaga an ela potaknula razvitak Amerike. Ljudi koji su otili u Ameriku
do neke su razine odabrani, uklju uju i - koliko god to moda udno zvu alo - i one koji su
tamo dovedeni kao robovi. An eli su na taj kontinent prikupili ljude svih narodnosti kako bi
pomogli da se ostvari sudbina ovje anstva. Zato mi je re eno da te posebne an ele nazovem
an elima ameri kog okupljanja.
An eli ameri kog okupljanja sasvim su odre ene pojavnosti. Prvi sam ih put vidjela u
Irskoj, dok sam jo bila dijete. U Americi sam ih vidjela mnogo. Svi mi se prikazuju u obliku
vojnika. Na sebi imaju oklop koji im pokriva noge. Srebrne je boje s tamnijim nijansama,
poput kositra. Na prsima nose veliki vijenac, poput tita.
96
GIGA
On je tamnoplave boje i na njemu je ugraviran ukras koji ne mogu opisati. Preko ela
nose vrpcu koja im nestaje u kosi. ini se da svi imaju tamnu kosu, ali njezina duina varira
iako nikada nisam vidjela nijednog ija kosa nije dopirala do ispod ramena. Neki su od njih
imali krila. Kao to sam rekla, te je posebne an ele stvorio Bog da prikupe due za Ameriku.
Ne znam to no kada ih je Bog stvorio, ali bili su na djelu mnogo prije no to je Kristofor
Kolumbo otkrio Ameriku. Svi an eli ameri kog okupljanja stvoreni su u isto vrijeme i, za
razliku od ve ine an ela, cijelo vrijeme ostaju na Zemlji. Na primjer, an eli duu o kojoj se
brinu odvedu na nebo i rijetko se kada ponovno vrate na Zemlju. An eli iscjelitelji, u itelji i
an eli molitve dolaze s neba kada su potrebni i vra aju se u raj kada ih ne trebamo.
Ameri ki uro enici dio su te nove rase. Ljudi koji su odabrani da do u u Ameriku
brodom nisu shva ali da su ameri ki uro enici integralni dio toga novog svijeta.
An eli su mi rekli da su naporno radili kako bi pokuali zaustaviti krvoproli a, ali mi
ljudi znamo se ponekad ponaati razaraju e. Skloni smo misliti da smo nadre eni drugim
rasama i ameri ki su uro enici u prolosti strano trpjeli. I danas ih dre na marginama. To se
mora promijeniti. Ameri ke uro enike treba povu i u glavnu struju doga anja. Njihova je
duhovnost druk ija i potrebna je za evoluciju ljudskog roda kako bi tijelo i dua postali jedno.
An eli Mihael i Hosus objasnili su mi sve o ropstvu. Iako se to moe initi
besprizornim, ropstvo je bilo potrebno kako bi se osiguralo da u novi svijet stigne ispravna
mjeavina ljudi. Trgovci robljem nikada nisu shvatili da su ih iskoristili da u Ameriku dovezu
ljude koji su bili izabrani - ljude koji na drugi na in nikada ne bi doli u Ameriku.
To je dio puta Amerike. To ne opravdava pretvaranje neke osobe u roba, oduzimanje
njezine slobode ili dostojanstva, njihovo bi evanje ili tjeranje na rad do smrti. Da, koliko god
to zvu alo teko, sve je to bio dio puta te osobe. A ti pojedinci i njihovi potomci vitalni su dio
onoga to Ameriku ini Amerikom i onim to e ta zemlja tek postati. Amerika je mjesto na
kojem e se do kraja razotkriti sudbina ovje anstva. Odluke donesene u Americi imat e
odlu uju i u inak na ljudsku evoluciju i zato Amerika, od svih drugih zemalja, ima te
posebne an ele - an ele ameri kog okupljanja.
97
GIGA
26
An eli slave sa mnom
Jean mi je rekla da smatra kako je veoma vano da proslavim objavljivanje An ela u
mojoj kosi. Mislim da ne razumije koliko se stidim i na samu pomisao o tako ne emu. No od
toga dana nadalje an eli su me neprestano gnjavili, ap i mi svakoga dana da moram
organizirati zabavu u povodu objavljivanja knjige. Svaki sam im put rekla neka me ostave na
miru.
Jednoga dana za ulo se kucanje na prozoru moje stare farmerske ku e. Bio je to an eo
Kaphas.
to ti radi ovdje? upitala sam ga i otila otvoriti vrata. Stajao je na pragu iroko se
smijee i.
Lorna, ne mora mi otvarati vrata, ja ionako mogu u i.
Uzvratila sam mu osmijehom, rekavi: Zapravo, zaboravila sam to. Sa svakim
pokretom an ela Kapha-sa ula sam prelijepu glazbu koja je uvijek dopirala iz njega.
Smirivala me dok me on poticao da organiziram zabavu, govore i mi da u, koliko god se
bojala, uivati u njoj.
Vrlo sam stidljiva i pomisao na zabavu ini me iv anom, rekla sam mu. Ne znam
to bih u inila ili rekla tim ljudima.
Lorna, rekao je an eo Kaphas, radila si toliko naporno, vrijeme je da proslavi, a i
mi an eli zasluili smo priliku da proslavimo, jer to je i naa knjiga.
Kako sam to mogla odbiti an elima? U redu, s obzirom na to da ete i vi an eli
slaviti. An eo Kaphas je nestao, a u zraku je iza njega kao i uvijek ostala glazba koja je
postajala sve tiom.
I tako je Jean organizirala zabavu u ku i Carton - staroj ku i iz osamnaestoga stolje a
izvan Maynootha, koja je sada hotel. Zabava je odrana u prelijepoj, staroj sobi s pogledom
na rui njak i, iza njega, na golfski teren. Na stropu su bili lijepi, elegantni crtei an ela. Vrlo
prikladno. Pozvala sam na zabavu sve ljude koji su mi pomogli da ta knjiga postane stvarnost.
Toliko je mnogo ljudi pomoglo na toliko razli itih na ina, a bez ikakve elje za nagradom.
Bilo mi je nevjerojatno koliko se tu nalo ljudi, potpunih stranaca, koji su usko ili i pomogli.
Zahvaljujem Bogu i an elima na svima njima, jer bez njihove pomo i ja to ne bih uspjela
initi. ak i danas postoje ljudi na razli itim stranama svijeta koje nikada nisam upoznala,
koji su istupili i odigrali svoju ulogu u irenju poruke An ela u mojoj kosi.
Na dan zabave bila sam uasnuta. An eli su me neprestano dodirivali kako bi me
sprije ili da se tresem. Ruth mi je napravila frizuru, naminkala me i pomogla mi da se
odjenem. Rekla mi je da sjajno izgledam, ali jo sam uvijek bila jako iv ana. Dola sam na
zabavu s Megan, a tamo je ve bilo mnogo uzvanika koji su se zabavljali. Stidljivo sam
hodala uokolo pozdravljaju i ih. Nedugo nakon toga stigla je moja majka. Nisam bila sigurna
ho e li do i. No izgledala je fantasti no i bila je ponosna na mene.
Uskoro je prostorija bila dupkom puna - ne ljudima, nego an elima. Nasmijeim se
kada se sad sjetim toga. An eli su svakoga oponaali - goste kako piju, konobare i konobarice
koji su etali uokolo s pladnjevima punim pi a i grickalica.
ak su uz glazbu violinista i zaplesali u kutu sobe. Vidjela sam kako an eli pomau
ljudima da se opuste. Nisam bila jedina iv ana. Vidjela sam kako se an eo po eo smijati i
uskoro su se po eli smijati svi koji su stajali u njegovoj blizini. An eli su odravali atmosferu
veselom i oputenom. Pomogli su i Christopher, Owen, Megan i Ruth, drue i se s gostima i
98
GIGA
brinu i se da se svi zabavljaju i da se nitko ne osjeti zapostavljenim.

Odjednom se za ulo lupkanje po mikrofonu i netko me pozvao da pristupim. Jean i
Mark stajali su zajedno pokraj velikog, starog kamina. Krenula sam i stala njima slijeva.
Sje am se Jean s mikrofonom u ruci. Izgledala je oduevljena to se na teak rad isplatio i to
je nakon svih tih godina knjiga napokon objavljena. Blistala je od uzbu enja. Nikada je ranije
nisam vidjela takvu. Toga sam dana bila jako ponosna na Jean. Dok je govorila, iza nje se
otvorilo svjetlo njezina an ela uvara. Drugi su an eli prenosili dalje svaku njezinu rije .
Zatim je govorio Mark i za to se vrijeme otvorilo i svjetlo njegova an ela; an eli u
njegovoj blizini oponaali su i njega. Svako malo jedan od an ela pogledao bi u mene i rekao:
Da, Lorna, oni govore o tebi. Nisam se prepo-znavala u predivnim komplimentima kojima
su me obasipali Mark i Jean.
Kada je Mark zavrio, Megan mi je uru ila golem buket cvije a. Nisam znala to da
kaem; bila sam shrvana tom zabavom i svim pohvalama. Zato samo zahvaljujem svima Bogu, an elima i svima onima koji su me toliko podravali.
Kasnije smo se fotografirali, a jedan od an ela koji su nas okruivali i koji je u ruci
imao olovku i papir, poput reportera, puhnuo je prema meni poljubac. Zahihotala sam se i bilo
mi je neugodno. Nikada u ivotu nisam imala zabavu meni u ast - zabavu na kojoj sam bila u
sreditu pozornosti. Bilo mi je to vrlo udno, pomalo nestvarno, ali bilo je fantasti no - bila je
to ve er koju nikada ne u zaboraviti.
99
GIGA

27
Hodo a e u Meku
Otprilike mjesec dana nakon zabave u povodu objavljivanja knjige dala sam svoj prvi
televizijski intervju, uivo iz studija u Dublinu. Bila sam uasnuta na pomisao o tome to me
eka i zamolila sam an ele da me odre smirenom. Neprestano su mi govorili da se nemam
zbog ega brinuti, ali sam ipak bila vrlo zabrinuta. Intervju se trebao emitirati u jutarnjoj
emisiji, morali smo rano do i u tv ku u pa sam s Jean prespavala u Dublinu. Ustale smo vrlo
rano kako bismo bile sigurne da emo sti i na vrijeme. Imale smo mnogo vremena pa je Jean
pronala otvoren kafi i ustrajala je na tome da neto pojedem. Bilo mi je mu no od nervoze,
ali uspjela sam malo pojesti.
Ne sje am se ni ega iz tog intervjua, osim da sam zamolila an ele, dok je razgovor
trajao, da sprije e moje drhtanje. Sigurno su uspjeli u tome, jer je Jean kasnije rekla da sam
bila dobra i da moj uas nije bio o it.
Nakon intervjua vratile smo se u Jeaninu ku u da obavimo jo neto posla, a onda smo
zaklju ile da smo zasluile ru ak. Tijekom ukusnog ru ka u lijepom restoranu s pogledom na
rijeku Liffey u sreditu Dublina Jean me upitala jesam li ikada bila u knjinici Chester Beatty.
Kada sam joj rekla da ne znam za tu knjinicu, objasnila mi je da to zapravo i nije
knjinica. To je vie nalik muzeju u kojem je bila postavljena predivna izloba religijskih
predmeta i knjiga iz razli itih religija diljem svijeta. Neki od izloaka bili su vrlo stari.
Bila sam vrlo sretna to emo oti i u razgledanje. Dok smo hodale prema zgradi, u
daljini sam ugledala vrlo jarko svjetlo. Shvatila sam da na ulazu stoji golemi an eo. Krenule
smo preko travnjaka. Uokolo je bilo mnogo ljudi, jer je dan bio lijep i bilo je vrijeme ru ka.
Hodala sam malo ispred Jean, usredoto ena na an ela vratara ispred mene. Odjednom sam
osjetila da me netko uhvatio za ruku. Toliko sam se okirala da sam se zaletjela u mukarca
ispred sebe. Za ruku me uhvatio an eo Mihael. Dok smo prolazili kroz vrata, pozdravila sam
an ela odjevenog u oklop. Kao da je bio vratar te knjinice. Znala sam da ako stane ispred
nekoga, taj e se predomisliti i ne e u i unutra.
Krenule smo stubama na kat - Mihael me jo uvijek drao za ruku - i proli kroz jedna
velika, rotiraju a vrata. Svjetlo je unutra bilo slabo. Ostala sam zapanjena, potpuno zbunjena,
jer to je bilo sveto mjesto. Uop e to nisam o ekivala.
Kako sam ulazila dublje u tu veliku, mra nu prostoriju, osje ala sam se kao da se
vra am kroz vrijeme, kao da me neto bacilo s jednog mjesta na drugo. Osjetila sam tu
nevjerojatnu nepomi nost, znaju i da mi neto duu vu e prema naprijed, a tijelo mi je
svakim korakom bivalo sve laganije. Duu su mi omotali Boji an eli, a istovremeno sam
tonula u stanje molitve. Shvatila sam zato me Mihael dri za ruku. On se brinuo za to da
moje tijelo funkcionira i dalje i da i dalje, na jednoj razini, odrim svijest. Zahvaljuju i njemu
mogla sam etati oko razli itih izloaka te se ak i smijeiti i razgovarati, ako sam morala.
inilo se da Jean ne primje uje nita udno u vezi mene. Rekla sam joj da u malo proetati
uokolo sama, a ona me pustila na miru. Zato sam moda izgledala uobi ajeno, ali stanje u
kojem sam se nalazila bilo je daleko od normalnog.
Mihael nije izustio ni rije i, ak i kada sam mu postavila neko pitanje ili mu se
poalila da ne mogu to u initi. Dok sam hodala, moja se dua kretala ispred mene, ispred
mojega tijela. Zatekla sam se kako stojim na kratkoj udaljenosti ispred velikog zaslona.
Po ela sam gledati film o muslimanskom hodo a u. Tamo je bilo na tisu e ljudi, svi su bilo
odjeveni u bijelo i molili su. An eli su osvijetlili zaslon i on se proirio postaju i sve ve i i
ve i, ispunjavaju i cijeli prostor ispred mene.
100
GIGA
U bljesku svjetlosti moja se dua spiritualno prenijela na to mjesto i u to vremensko

razdoblje. Bila sam okruena ljudima koji su se molili, a snaga njihove molitve naelektrizirala
je moju duu. Bila sam dio goleme molitvene skupine koju je sluao Bog. Znala sam da mi
tijelo stoji u knjinici, iako nisam mogla osjetiti nikakvu vezu s tim tijelom; no istovremeno
sam promatrala svoju duu me u tim hodo asnicima koji su se molili.
Jedan mi je an eo rekao da se to mjesto zove Meka. Promatrala sam desetke tisu a
muslimana koji su se molili na hodo a u u to sveto mjesto. Vidjela sam svjetlo an ela uvara
svake osobe na tom mjestu - jarko je svijetlilo. Vidjela sam i milijune drugih an ela. Nitko ne
moli sam - dok molite, va an eo uvar uvijek moli zajedno s vama - zato sam vidjela te
milijune an ela. Moemo zamoliti an ele da nam se pridrue u naim molitvama - time
pove avamo snagu molitve Bogu. Povremeno me pitaju trebamo li se moliti an elima? Ja se
molim samo Bogu. S an elima razgovaram. Zamolim ih za njihovu pomo i da se sa mnom
pomole Bogu.
Dok su hodo asnici molili kao jedan, vidjela sam kako an eo uvar svake osobe
uzima njezine rije i molitve i daje ih jednom od milijuna an ela kako bi te molitve odnijeli do
nebeskog prijestolja.
An eli koji nose nae molitve na nebo su molitveni an eli. Nikada mi se ne prikazuju
u ljudskom obliku, a njihovo je svjetlo poneto druk ije od svjetla ostalih an ela. Oni se kre u
prema gore i nestaju, ostavljaju i za sobom trag. Kre u se toliko brzo da se ini kao da su dio
beskrajne struje. An eo nosi svaku pojedina nu molitvu - ili molitvenu misao - prema gore.
Struja an ela koji nose molitve prema nebu neprekidna je. Ne staje niti na sekundu.
Snaga i slava onoga to sam vidjela neopisiva je. Snaga molitve moe pokrenuti ovaj na
svijet prema miru, jedinstvu, prema boljem svijetu. Oni su muslimani slavili Boga, slavili Ga
zbog onoga za to su mislili da je ispravno. I njihove su molitve posluane.
Nastavljam gledati svoju duu me u svim tim muslimanima koji slave Boga. Zatim
sam vidjela kako moja dua posee i dodiruje Sveti kamen. Iz dubine moje due izvio se jecaj,
molitva jedinstvu, poziv svim vjerama da se udrue. Zamislite kada biste vidjeli sve vjere
svijeta ujedinjene, sve religije pod jednim kiobranom, kako moja dua zna da bi trebalo biti?
Zamislite ljude drugih vjera kako se u Meki pridruuju hodo asnicima na molitvi? To je jedna
od mogu ih budu nosti ljudske vrste koja mi je prikazana. Postoje i druge, one koje vode u
kaos, ali ovo je budu nost koju arko elim i za koju se molim - da sav ljudski rod ivi u miru
i jedinstvu, svi streme i prema boljoj budu nosti svijeta.
Dok sam tako stajala i promatrala, moje je ljudsko tijelo po elo osje ati Boju ljubav.
Taj je osje aj ljubavi postao gotovo neizdriv. A onda, uz bljesak svjetlosti, vra ena sam
natrag u sadanjost. Filmski se zaslon vratio na normalnu veli inu. Ponovno sam bila
okruena priguenim svjetlom knjinice. eljela sam viknuti, re i ne!
Nisam eljela da to zavri. Moja je dua uivala nalaze i se usred tako usrdne molitve.
Kada mi se dua po ela vra ati u tijelo, ponovno sam se osje ala iva u njemu.
Postala sam svjesna Mihaelove ruke u svojoj. Mihael me okrenuo na drugu stranu pa
sam se polagano odmaknula od zaslona. Sa svakim sam se korakom osje ala snanijom.
Ponovno sam osje ala stopala na tlu. Ponovno sam postala svjesna ljudi uokolo. Osje ala sam
se kao da sam ranije imala to mjesto samo za sebe. Malo kasnije dola je Jean i predloila da
idemo. Nasmijeila sam se i kimnula. Hodala sam iza nje. Na ulici je Mihael jo uvijek drao
moju ruku. Onaj prelijepi an eo na strai me prepoznao. Jean nije bila svjesna to se dogodilo
i ostavila me da se sama vratim ku i autobusom. Uistinu sam morala malo sjesti pa sam otila
u kafi . Unutra mi je an eo Mihael rekao da mora oti i. Dodir njegove ruke polagano je blijedio dok sam mu zahvaljivala, a onda je nestao.
101
GIGA
Sjedila sam u kafi u razmiljaju i. An eli su mi uvijek govorili da nije bitno kojoj
religiji pripadamo. Istina je da su sile zla one koje stvaraju podjele izme u dviju vjera, ine i
da pripadnici jedne religije osje aju da su njihova vjerovanja nadmo nija drugima. Bog i
an eli rekli su mi da postoje mnoga stubita prema nebu. Nijedna vjera ne nadzire pristup
raju.
102
GIGA

28
Svjetle e bebe
Ku u u Johnstownu u inila sam koliko-toliko prikladnom za ivot. Da budem iskrena,

na oku nici i vrtu bilo je jo mnogo posla. esto sam izlazila pokuavaju i raskr iti oku nicu
koja je bila krcata svime i sva ime -napola pune kante boje, vre e stvrdnutog cementa, stari
kamin - to god zamislite.
Ubrzo nakon to je knjiga objavljena raskr ivala sam jednu od upa kada se pojavio
an eo Mihael: Treba li pomo ?
Bila sam oduevljena to ga vidim: Pomo bi mi sigurno dobro dola.
Mihael mi se nasmijeio: Lorna, elim razgovarati s tobom o an elu Gabrijelu.
Pogledala sam ga iznena eno. Mihael mi nikada ranije nije spomenuo an ela
Gabrijela, a njega sam rijetko susretala. Prvi put sam ga vidjela kada mi je bilo otprilike pet
godina; ivjela sam tada u Old Kilmainhamu, u Dublinu. Igrala sam se s prijateljicom Josie u
staroj garai njezina oca. Dobro, nazivali su je garaom, ali to je zapravo bilo veliko, staro
dvorite u ijem su dnu na hrpe bili poslagani stari automobili. Ispred se nalazila sobica bez
krova, imala je samo zidove. Tamo smo se smjele igrati.
Toga dan sjedila sam na jednoj staroj, drvenoj kutiji igraju i se sama sa svojom
lutkom. Bila sam okruena an elima od kojih mi je jedan rekao da u imati posjetitelja.
Odjednom sam ugledala vrlo jarko svjetlo u otvoru u zidu koji je sluio kao ulaz. U
tom sam svjetlu nazrela neto to je izgledalo poput praga. Bilo je golemo. Kroz taj je otvor
prodiralo svjetlo. Ispo etka je lik bio nejasan, ali kako se pribliavao, vidjela sam ga bolje.
Izgledao je poput mjeseca na no nom nebu. Bio je iznimno svijetao, ali ne toliko da bi me
boljele o i. Zatim se svjetlo priguilo i prema meni je kroz vrata krenuo jedan an eo. Na
djeli sekunde pomislila sam da to dolazi mjesec... O i toga an ela bile su goleme - velike,
svijetle i svjetlucave. Tanjuri i puni ljubavi i razumijevanja. Bila sam o arana njegovim
ima i licem. Ustala sam i ispruila ruku da mu dotaknem lice. Nisam ga mogla dosegnuti,
jer je bio poput diva. Njegov je blistavi osmijeh postao jo iri.
Stajala sam promatraju i ga. Bila sam malo zbunjena zbog toga an ela. Bio je ve i od
svih an ela koje sam do tada vidjela, ali nisam ga mogla razaznati jer je njegova ljudska
pojavnost bila vrlo blijeda. Progovorio je tihim i blagim glasom. Ja sam an eo Gabrijel,
Lorna. Sjedni natrag na svoju drvenu kutiju, Lorna, a ja u sjesti pokraj tebe. U inila sam
kako je predloio. Sjeo je pokraj mene na drugu drvenu kutiju i poprimio malo ljudskiju
pojavnost i veli inu. Izgledao je kao radnik, imao je na sebi teku jaknu i hla e.
Pretpostavljam da bi danas rekli da izgleda kao motorist. Izgledao je ljudskije nego ranije, ali
njegovo lice i o i sjajili su kako nikada nisu blistale ljudske o i. Je li ovako bolje, Lorna?
upitao je. Da, odgovorila sam, ali jedva te mogu vidjeti u tom svjetlu. Nije odgovorio.
Umjesto toga u inio je neto to an eli ne ine esto - ispruio je ruku i dotaknuo moju lutku.
An eli su rijetko uspostavljali fizi ki kontakt.
Voljela sam tu lutku. Zvala se Lena, bila je od gume, imala je kosu nacrtanu crnom
bojom i plasti ni rep.
Nakon to se nekoliko minuta divio Leni, vratio mi je lutku rekavi: Lorna, ne boj
se.
Ne bojim se, rekla sam, a Gabrijelove su o i i lice postali jo blistaviju.
103
GIGA
Lorna, rekao je, uvijek e me vi ati unutar pravokutnika svjetla. Tako e znati da
sam to ja. Nastavio je: elim ti pri ati o svjetle im bebama, kako bi ih, kada ih ubudu e
ugleda, mogla prepoznati. Svjetle e su bebe vrlo posebne. To su bebe ije due svijet nikada
ne e mo i kontaminirati.
to zna i kontaminirati? upitala sam an ela Gabri-jela. Naposljetku, bilo mi je samo
pet godina.
Gabrijel je prasnuo u smijeh. Nikada jo nisam vidjela da se an eo tako smije; naveo
je i mene da se nasmijem. Dok se smijao, brzo se mijenjao iz ljudskog obli ja u an eosko i
obratno. Smijao se tako sr ano. inilo se kao da sve oko nas podrhtava od njegova smijeha.
inio je da se osje am sretnom.
Zatim se Gabrijel prestao smijati i na djeli sekunde vrijeme kao da je stalo. Ponovno
je ispruio ruku i uzeo moju Lenu.
Lorna, ako tvoja lutka padne u ulje, postat e kontaminirana, jer e se ulje upiti u
gumu od koje je na injena, po eo je Gabrijel.
Razumijem, rekla sam pokazuju i Gabrijelu umrljanu nogu moje lutke. Lena je
upala u lokvicu ulja ovdje u garai i koliko god trljala, ne mogu je o istiti. Ponovno sam
pogledala u Gabrijela dodavi: No znam da moja lutka nema duu.
Gabrijel je rekao: Bebina dua je ono to se ne moe kontaminirati. Kada bude malo
starija, Lorna, re i u ti vie.
S tim rije ima Gabrijel je nestao.
Od tada sam nekoliko puta susrela Gabrijela i svaki je put na sastanak bio povezan sa
svjetle im bebama. Zato me zanimalo to e mi Mihael re i sada, ispred moje ku e u
Johnstownu. Pogledao me osmjehnuvi se. Lorna, pokazat u ti neto posebno. S tim
rije ima oku nica je nestala i bili smo okrueni izmaglicom. Mihael je promijenio svoje
obli je od posve ljudskoga u krajnje mo nog arhan- ela. Arhan eo Mihael prikazao mi se
iznimno visokim, na glavi je imao zlatnu krunu koja je sjala poput sunca. Na sebi je imao
bijelo-zlatne halje koje su se nabirale preko zlatnog pojasa s crnom kop om. Na nogama je
imao sandale s uzicama koje su se kriale do ispod koljena, a na vrhu svakog stopala bio je
zlatni kri. U lijevoj je ruci drao tit s velikim ispup enim ukrasom na njemu. Taj je tit
izgledao trodimenzionalno, kao da nije bio samo jedan, nego stotine. U desnoj je ruci nosi
veliki ma zlatne drke u obliku kria s crvenim i zelenim dragim kamenjem. Otrica ma a
sjajila je odraavaju i zlato i srebro. Kosa arhan ela Mihaela bila je tamna, duga ka do ramena i leprala je kao da je puhao blagi povjetarac. Njegove su safirno plave o i zra ile ljubavlju
i mirom, a na njegovu je licu treperio smijeak koji mogu opisati samo kao rajski.
Mihael je izgledao veli anstveno mo no. Njegov je izgled bio vrlo sli an onome koji
je poprimio kad mi se prikazao u staroj ku i u Maynoothu, kada mi je dao Molitvu an ela
iscjelitelja koja je pomogla mnogim ljudima. Jedina primjetljiva razlika bila je to je tom
prigodom u ruci drao svitak s tom molitvom, a ovoga puta ma i tit.
Osje ala sam se vrlo sigurnom promatraju i ga tako s ma em i titom. Znala sam da
u, to god da se dogodi, biti potpuno zati ena.
Unutar maglice koja nas je okruivala pojavilo se jarko svjetlo nalik na otvorena vrata,
ali nisam mogla vidjeti Gabrijela.
Mihaele, zato ne mogu vidjeti Gabrijela? upitala sam.
Vidjet e ga za trenutak, Lorna, ali najprije ti moram re i da to nije samo an eo
Gabrijel, ve arhan eo Gabrijel.
To mi je oduzelo dah. Znala sam da je Mihael arhan eo i zbog nekog sam razloga bila
u stanju prihvatiti to, ali nikada nisam o ekivala da e mi ovdje na Zemlji biti doputeno da
vidim jo jednog arhan ela.
Pogledala sam prema jarkom svjetlu nalik na otvorena vrata, a tamo se, dolaze i
prema meni, bivaju i cijelo vrijeme sve ve e, nalazilo jo jedno svjetlo. inilo mi se kao da
104
GIGA
gledam u svemir i promatram mjesec koji prevaljuje tisu e kilometara, pribliavaju i mi se

kroz to svjetlo u otvorenim vratima. Tada je arhan eo Gabrijel stajao u svjetlu na vratima
okruen crvenim svjetlom, poput mjeseca, ali milijardu puta mo niji. Izgledao je potpuno
druk iji od onoga kakvog sam ga vi ala ranije. Ni danas ne znam zato mi se odlu io
prikazati na tako mo an i briljantan na in. Njegovo je lice bilo zapanjuju e lijepo. Podsjetilo
me na vrlo svijetao, puni mjesec. Na tom su se licu nalazila dva velika, svijetla oka, okrugla
poput tanjuri a, odraavaju i samu bit ljubavi i su uti. Duboko u tim o ima kao da sam mogla
vidjeti kako se okre u stranice neke prediv-ne knjige. Kao da se njegovo lice raspolovilo, tako
da se dvije stranice otvorene knjige rasklapaju na hrptu.
Meni arhan eo Gabrijel predstavlja knjigu ivota - i to se odraavalo u njegovoj
pojavnosti. Kao da je bio otvorena knjiga ije se stranice neprestano okre u. Njegova je
svijetla kosa izgledala fina, pau inasta, povremeno mu blago padaju i oko lica. Bio je odjeven
u nabranu tkaninu. Izgledala mi je poput svile. Kriala se po sredini niz njegovo tijelo poput
uveza knjige. Boje nisu bile s ovoga svijeta. Najbolje ih mogu opisati kao boje koje se odraavaju u vodi, neprestano se mijenjaju i sa svjetlom. Tada sam ugledala njegova krila. Bila su
golema i kao da su se preko njih neprestano prelijevali valovi svjetlosti. Kao da su se pregrt
an elovih krila istovremeno micala istim ritmom. U desnoj je ruci imao knjigu.
Arhan eo Gabrijel je polagano krenuo prema meni, istupio je iz onoga pravokutnika
svjetla nalik otvorenim vratima; dok je hodao, njegovo je svjetlo i dalje lebdjelo oko njega.
Istupio je iz tog jarkog svjetla otvorenih vrata i kada je to u inio, njegov se izgled promijenio,
prikazao mi se opet kao onaj poznati motorist. No njegovo se lice i o i nisu promijenili.
Pozdravili smo se.
Zato mi nisi rekao da si arhan eo? upitala sam.
Lorna, zato to nije bilo vrijeme da ti to zna niti da ti ja to kaem, odgovorio je
arhan eo Gabrijel. Samo arhan eo Mihael moe to u initi.
Gabrijele, ho e li re i da je Mihael ef? upitala sam nestano.
Da, Lorna, rekao je arhan eo Gabrijel i nasmijao se. Svi smo se smijali. Smijeh
dvojice an ela bio je poput grmljavine. Nikada ih ranije nisam ula da se tako smiju. S tim
smijehom Mihael je nestao.
Koju to knjigu nosi? upitala sam Gabrijela.
Pogledao me i odgovorio: Lorna, bez pitanja.
Trebala sam pogoditi da si ti druk iji, rekla sam zamiljeno. Uvijek si mi
pokazivao tako blijedu i slabu pojavnost.
Gabrijel se nasmijeio. Lorna, ne e pro i dugo prije no to vidi jo jednu svjetle u
bebu. No toj e bebi biti doputeno da malo naraste. S tim rije ima arhan eo Gabrijel je
nestao.
Bila sam zaintrigirana. Svi planovi za i enje oku nice propali su - ponovno. Sjetila
sam se prvog puta kada sam vidjela svjetle u bebu. Bilo mi je desetak godina i Gabrijel me
posjetio nekoliko tjedana ranije da mi kae to e se dogoditi. Hodala sam iz kole u
Ballymunu. An eli su mi rekli neka krenem preko polja kojim je tekla malena rje ica. Tamo
je bilo i malo jezero s otokom u sredini. Pokraj jezera raslo je drve e. An eli su mi rekli neka
sjednem na deblo stabla koje se sruilo prije mnogo godina. Popela sam se na njega i sjela
promatraju i zeca koji je u blizini grickao travu.
Meni slijeva pojavilo se jarko svjetlo u obliku otvorenih vrata. Oduevila sam se jer
sam znala da je to arhan- eo Gabrijel. Kada je Gabrijel krenuo prema meni, svjetlost se
priguila i sa svakim korakom njegova je ljudska pojavnost bivala jasnijom. Nosio je istu onu
odje u koju je imao i proli put, a njegova je ljudska pojavnost jo uvijek bila vrlo blijeda.
Dok me pozdravljao, ispruila sam ruku da ga dotaknem. Iako je bio vrlo blizu mene, nisam
ga mogla dosegnuti. Gabrijel mi se nasmijeio.
105
GIGA
Ne, Lorna, ne moe me dotaknuti. Upitala sam zato, ali Gabrijel mi nije
odgovorio.
Doao sam razgovarati s tobom o svjetle im bebama. Sje a li se, Lorna, to sam ti
rekao kada si bila malena?
Da, kako se moja lutka umrljala uljem, odgovorila sam ponosno. Upotrijebio si
drugu rije , Gabrijele, ali ne mogu je se sjetiti.
Kontaminirana, rekao je Gabrijel.
Ima li trenutno na svijetu svjetle ih beba, bilo ih je nekoliko tijekom godina i jo se
nekoliko rodilo nedavno, uklju uju i jednu ovdje u Irskoj. Ovdje sam da ti kaem da e
uskoro vidjeti svoju prvu svjetle u bebu. Te e bebe biti vrlo posebne, ali s njima neto ne e
biti u redu.
Misli li na onu veliku rije za koju sam ula da je koriste u vezi sa mnom?
Da, Lorna. Neki e moda misliti da su te bebe umno zaostale, ali ne e biti u pravu.
Iako e ta djeca biti fizi ki invalidi ili e imati neku bolest, mentalno e biti savrena. Te e
bebe jarko sjati i zato ih ja zovem svjetle im bebama. Ljudi ne e mo i vidjeti taj sjaj, ali zbog
toga sjaja svi e se osje ati privu enima toj djeci. Svi e te bebe eljeti drati u naru ju ili se
nalaziti u njihovoj blizini. Svaki put kad ugleda takvu bebu, ja u biti uz tebe. Zatim je
Gabrijel rekao: elim da mi pogleda u o i.
Gledam u tebe. Lice ti je vrlo jarko, odgovorila sam.
Lorna, gledaj samo u moje o i. U inila sam kako mi je rekao, a Gabrijel je nastavio
govoriti.
Ve ina njih umrijet e kao bebe ili mala djeca i nikada ne e odrasti, jer Bog ne e
dopustiti da njihove due kontaminira svijet. S vremenom e Bog moda odlu iti da neke od
tih svjetle ih beba odrastu.
Jo uvijek gledaju i u Gabrijelove o i, odgovorila sam: Iako znam da e te bebe
umrijeti, gledanje u tvoje o i ispunjava me samo ljubavlju. Uop e se ne osje am tunom.
Gabrijel se nasmijeio i nestao.
Sila sam s debla i jedan je an eo, koji je cijelo vrijeme bio pokraj mene, rekao: Ti
zna, Lorna, zato se ne osje a tunom?
Da, rekla sam, zato to sam gledala u Gabrijelove o i.
Nekoliko tjedana kasnije, jednog nedjeljnog jutra vra ala sam se sama ku i s mise
kada su mi an eli rekli da pro em preko jednog imanja koje nije bilo na mojoj uobi ajenoj
ruti. Odjednom sam pokraj vrtnih vrata ugledala pravokutnik svjetla nalik otvorenim vratima.
Svjetlo se malo priguilo i ugledala sam an ela Gabrijela. Razgovarali smo bez rije i. Lorna,
pogledaj. U inila sam kako je Gabrijel rekao i u vrtu ugledala bebu u kolicima. Zbog an ela
sam vidjela da iz kolica dopire blago svjetlo, ali nisam vidjela bebu unutra. Blizu kolica
stajala je majka i jo neka djeca.
Upitaj majku smije li vidjeti bebu, rekao je Gabrijel. Krenula sam prema vrtnim
vratima, a majka je krenula prema meni. Nasmijeila sam se i upitala smijem li vidjeti bebu.
Bila sam iznena ena i oduevljena kada se majka vratila do kolica, izvadila bebu i pokazala
mi je. Primijetila sam da je glavica bebe iznimno velika i kao da je s jedne strane bila ve a no
s druge i beba je, nema nikakve sumnje, svijetlila. To je bilo vrlo lijepo. Majka je dola do
mene nose i bebu u naru ju i apnula: ini se da svi ele drati moju bebu. U o ima su joj
bile suze, ali vidjela sam da se suzdrava da ne zapla e.
Ja znam da je vaa beba vrlo posebna, rekla sam joj dotaknuvi djetetovu ru icu. Na
trenutak majka i ja ostale smo same s bebom. Tada su nas okruila djeca. Znala sam da ih je
Gabrijel tijekom tih nekoliko dragocjenih trenutaka zadrao po strani.
Putem su naile dvije ene od kojih je jedna viknula majci: Mi emo se sada
pobrinuti za bebu. Ti idi i odmori se! Majka nije imala priliku ni da im odgovori, a jedna je
ena ve posegnula i uzela joj bebu iz naru ja. Ponaale su se kao efice, a ja sam osjetila
106
GIGA
tugu zbog majke. Bilo je ba kao to je rekao an eo Gabrijel: svi e eljeti biti u prisutnosti te
svjetle e bebe.
Taman sam prola kroz vrtna vrata kada je Gabrijel nestao. Okrenula sam se, ponovno
sam pogledala bebu i zamolila an ele da pomognu majci i paze na nju i njezinu bebicu.
Sjedila sam piju i aj za starim stolom u sjeniku ku e u Johnstownu, razmiljaju i o
toj svjetle oj bebi koju sam vidjela prije toliko godina. Znaju i da ta beba sigurno vie nije
iva, izgovorila sam molitvu za tu majku koja je, nema sumnje, jo uvijek tugovala za njom te
za ostatak obitelji. Bila sam uzbu ena to u vidjeti novu svjetle u bebu i to postoji
mogu nost da e ta poivjeti malo dulje.
To se dogodilo nekoliko tjedana kasnije - u Glasgowu. Jean i ja otile smo tamo
obaviti nekoliko intervjua. Odsjele smo u hotelu u lu nom podru ju i tamo sam malo
fotografirala. Poslije podne smo otile u sredite grada gdje sam imala intervju s novinarom
koji je postavljao fascinantna pitanja - vrlo razli ita od uobi ajenih. Bio je to intervju u
kojemu sam doista uivala.
Nakon intervjua otila sam sama u etnju po velikom i napu enom trgova kom
sreditu u blizini hotela. Iznenada sam u daljini ispred sebe ugledala jarko svjetlo nalik
otvorenim vratima. An eli oko mene rekli su mi da ostanem na mjestu. Gabrijel mi se obratio
bez rije i: Ne pribliavaj se. Upoznat e svjetle e dijete.
Bila sam oduevljena i odmah sam se upitala koliko e to dijete biti staro. No bila sam
tuna kada je Gabrijel nastavio: To dijete ne e jo dugo biti na ovome svijetu. Bog e ga
ubrzo uzeti k sebi. eljela sam krenuti prema Gabrijelu, o ekuju i da u blizu njega ugledati
dijete.
Ne, Lorna, ostani gdje jesi, okreni se i gledaj u drugom smjeru, rekao mi je Gabrijel.
inila sam tako i ugledala djevojku od esnaestak godina, punu energije i ivota, kako sa
svojim roditeljima hoda prema meni. Bila je savrena i prelijepa. Njezin se an eo uvar
otvorio, a oko njih je bilo jo mnogo drugih an ela. Mjesto ih je bilo prepuno, a ipak je bilo
dovoljno prostora za sve.
Mlada je djevojka toliko jarko svijetlila da mi je bilo teko shvatiti da nitko drugi nije
vidio svjetlo kojim zra i. Vidjela sam sve znanje i mudrost sadrano u njezinoj dui. Ta je
djevojka bila previe napredna za ovaj svijet. Ona je bila istinsko mlado bi e budu nosti, ali
Bog joj nije doputao da govori o onome to je znala. Njezin mi je an eo uvar rekao da ima
neku uro enu bolest koja ju je sprje avala da ivi normalnim ivotom.
Ugledala me, krenula prema meni, iroko mi se nasmijeila i vrsto me zagrlila.
Osje ala sam se kao da se dvije izgubljene sestre sastaju prvi put. Na jednoj smo razini bile
potpune strankinje, ali na drugoj nismo. Roditelji su sustigli djevoj icu i nasmijeili mi se
pomalo nesigurno, ne znaju i to da kau. An eli su mi rekli da ti roditelji na duhovnoj razini
znaju da je njihova k i posebna, ali na ljudskoj razini nisu to mogli shvatiti.
Stajala sam blizu te mlade osobe, a an eli kao da su titili nas etvero - djevojku,
njezine roditelje i mene -obavivi nas iscjeljuju im zagrljajem.
Molila sam se, to oni nisu primijetili, dok su an eli na djevojku izlijevali Boju
milost. Ponovno mi je re eno da e ta djevojka uskoro napustiti ovaj svijet. Svi smo se
oprostili, a ja sam ostala promatrati kako hodaju kroz guvu i pokraj Gabrijela. Kada su proli
pokraj njega, Gabrijel je nestao.
Krenula sam natrag da se susretnem s Jean, razmiljaju i o svjetle im bebama. U sebi
sam upitala an ele koliko u ih jo vidjeti putuju i svijetom i pitala sam se ho u li ikada
vidjeti svjetle u odraslu osobu. Nisam dobila odgovor. U godinama nakon toga vidjela sam i
druge svjetle e bebe i jedno svjetle e dijete od otprilike pet godina. Jako sam uzbu ena i
sretna kada ih ugledam.
107
GIGA

29
Atavist iz budu nosti
Nisam se osje ala dobro pa sam otila lije niku. Rekao mi je da e mi organizirati
neke pretrage u bolnici u Tallaghtu, blizu Dublina. Zahvalila sam mu, izala iz ordinacije i
krenula prema svojem autu.
An eo Hosus je ve sjedio na suvoza kom sjedalu. Nasmijeila sam se. Drago mi je
to si ovdje, Hosuse. Moram i i u bolnicu. Uasavam se vonje do tamo jer ne znam put iz
Johnstowna.
Hosus je rekao: Lorna, ne brini. Ne brinu me pretrage, odgovorila sam. Brine
me samo kako u do i do bolnice, posebno s obzirom na to da u morati voziti sama.
Odjednom je auto bio pun an ela. Govorili su u glas: Lorna, pa zar ne zna da emo svi biti s
tobom.
Uvijek sam nervozna kada se prvi put moram odvesti nekamo. An eli to znaju i
pokuavaju me opustiti.
Ne brini, Lorna, rekao je Hosus. Hosus i ja avrljali smo o drugim stvarima voze i
se ku i. Naveo me nekoliko puta da se nasmijem od srca. Uvijek uspije smisliti neto
smijeno. Nakon to sam parkirala ispred ku e, Hosus je nestao.
Nekoliko dana kasnije Ruth je dola u posjet. Rekla sam joj za pretrage u bolnici.
Predloila je da njezin de ko, Brendan, nacrta kartu.
ito je nekoliko mjeseci radio u okolici Tallaghta.
Jednoga dana, nedugo prije mojega ugovorenog termina za pregled u bolnici, malo
sam pospremala oku nicu stare farmerske ku e. Razmiljala sam da odem u etnju, ali kad
sam ula u sjenik, tamo je bio an eo Mihael. Nakratko smo sjeli i razgovarali, a onda je
Mihael rekao da mi ima neto za re i. Pogledala sam ga zainteresirano.
U bolnici emo ti pokazati neto vano. Neto to bi moglo postati dio budu nosti
ljudskoga roda, ovisno o odlukama koje e donijeti ovje anstvo. U bolnici upij to je vie
mogu e detalja o onome to e tamo vidjeti i uti.
Mihaele, ho u li se okirati onime to u vidjeti? upitala sam.
Da, Lorna, ho e.
Moe li mi re i neto vie, Mihaele? Rekao mi je ne i nestao. Bila sam razo arana.
Voljela bih da sam mogla znati vie.
Nekoliko dana kasnije odvezla sam se u bolnicu slue i se kartom koju mi je dao
Brendan. Nisam dobila vie ni jednu informaciju niti od Mihaela niti od ijednog drugog
an ela o tome to u vidjeti i iskusiti u bolnici. Molila sam se Bogu da mi to ne bude previe
uznemiravaju e. U svojim sam molitvama razgovarala s Bogom i upitala ga: Ako se radi o
ne emu iz budu nosti, to ja mogu u initi?
Upamti, Lorna, ja bdijem nad tobom, rekao je Bog. No nije odgovorio na moje
pitanje.
Nasmijeila sam se i rekla: Hvala.
Vonja do bolnice protekla je vrlo glatko. S parkiralita je upravo jedan automobil
odlazio, a na tom je parkirnom mjestu stajao jedan visoki an eo. Zahvalila sam mu to me
naveo na to mjesto.
inilo se da su an eli sve organizirali. Kada sam izala iz auta, osjetila sam kako me
okruuje duhovna zatita Bojih an ela.
Hodaju i prema glavnom ulazu u bolnicu, vidjela sam kako u nju i iz nje ulaze i izlaze
108
GIGA
ljudi svih dobi. Re eno mi je da slijedim utu crtu do prijamnog predvorja. Izgledalo je da je
sve kristalno isto, ulateno i krajnje svijetlo. Dok sam prolazila hodnikom, inilo mi se da
sestre, lije nici, pa ak i pacijenti u prolazu svijetle jarkom svjetlo u koja je zra ila u
promjeru od oko pet centimetara izvan njihovih tijela. Nisam mogla, a da se ne nasmijeim
promatraju i an ele koji su ih pratili. Kada me uta crta napokon dovela do prijamnog
predvorja, ustanovila sam da je sve tiho. Zastala sam i osvrnula se. Sve je izgledalo kao da je
potpuno novo. Sve je bilo neuobi ajeno svijetlo. Redovi i redovi sjedala bili su prazni. Nigdje
nikoga. Nisam vidjela ak ni an ele, iako sam znala da su uz mene. Otila sam do prijamnog
stola. Ni tamo nije bilo nikoga. Zatim sam na pultu primijetila zvonce i pozvonila sam. Nakon
nekoliko minuta pozvala sam svoje an ele. Pojavili su se. Gdje su svi? upitala sam. Jedan
je an eo podignuo ruku do usana. U tom se trenutku iza pulta pojavila recepcionarka. I ona je
jarko svijetlila. Upitala me moe li mi pomo i. Predala sam joj pismo svojega lije nika.
Utipkala je neto u ra unalo, pruila mi papiri i rekla mi da sjednem. Netko e me ubrzo
primiti, rekla je. Zatim je nestala u stranjem uredu.
I tako sam cijelu ekaonicu imala samo za sebe. To zapravo nije bila prostorija.
Dijelom je bila hodnik, dijelom predvorje, s dvadesetak redova sjedala. Prema sjedalima je
prilazilo mnotvo an ela i po elo sjedati na njih u razli itim poloajima, kao da ekaju
pregled.
Gotovo su me naveli da se nasmijem na glas, ali da i jesam, ne bi bilo vano, jer oko
mene nije bilo nikoga.
Ugledala sam an ela Mihaela na najudaljenijem sjedalu od prijamnog pulta. eli li
da do em i sjednem pokraj tebe? upitala sam. Rekao je: Ne. Sjedni otprilike pet redova
ispred mene. U inila sam kako je rekao i sjela. Na sjedalicama je bilo nekoliko asopisa.
Uzela sam jedan i po ela ga listati. Mihael je priao i stao iza mene. Poloio mi je ruku na
rame. Opusti se, Lorna. Sve e biti u redu.
Mihaele, ne mogu se opustiti, rekla sam. Ovdje je pretiho. Nitko nije krenuo
ovamo. Svatko bi pomislio da je ova bolnica naputena.
Mihael se nasmijao rekavi: Ne, nije! Upravo su se tada pojavile tri sestre i mladi
lije nik, tiho razgovaraju i. Mislim da me nisu primijetili.
Mihaele, sjedim ovdje ve dobrih petnaest do dvadeset minuta, rekla sam. Nejasno
mi je to e mi to Bog pokazati.
Tada su prema recepciji naile starija gospo a i njezina unuka. Pozvonile su i pojavila
se recepcionarka. Dok su razgovarale, vidjela sam kako dva an ela podravaju tu stariju
gospo u. Drhtala je cijelim tijelom, toliko da sam pomislila da e joj se slomiti tap za
hodanje. Vidjela sam da joj je jedan an eo pokuavao pomo i da se ne trese toliko, dok su je
ostali, izgleda, pokuavali utjeiti razgovaraju i s njom. Dok su polagano prolazili pokraj
mene, an eli su mi omogu ili da ujem to je starica govorila svojoj unuci. Bojim se. Ne e
li ostati sa mnom? upitala je gospo a. Srce mi je krenulo prema njima, posebno prema toj
staroj gospo i.
Kada su zamaknule za ugao i nestale mi s vidika, zamolila sam an ele da uklone
njezin strah. An eo Mihael je sjedio pokraj mene. Moda su svi na stanci za aj? rekla sam.
Budi strpljiva, Lorna, uskoro e se dogoditi. im je Mihael to izgovorio, kao da se sve
umirilo. Vidjela sam sve djeli e atmosfere u zraku oko sebe i mladi a, naizgled u svojim
najboljim godinama, kako prilazi iza ugla i kre e prema ekaonici. Zastao je na trenutak, a
onda krenuo prema prijamnom pultu. Izgledalo je kao da je svaki korak koji je u inio bio
usporen. Znala sam da to nije zbog njega nego zbog mene, kako bih sve mogla vidjeti jasno i
upiti svaki detalj. Bio je u ranim tridesetima.
Izgleda dobro, rekla sam Mihaelu. Ne izgleda mi bolestan niti ita sli no tome.
Obrati pozornost, Lorna, odgovorio je Mihael. Uskoro e vidjeti.
Mladi je dobio papiri , kao i ja, te mu je naloeno da sjedne i eka. Pogledao je prema
109
GIGA
svim tim praznim sjedalima, a onda je krenuo prema meni. Sjeo je otprilike dva reda ispred
mene, ali mi se okrenuo licem.
Sjedila sam tako neko vrijeme, ali nisam shvatila da je moje sjedalo okrenuto na
suprotnu stranu od ostalih. Gledali smo se o i u o i. Ostala sam zaprepatena onime to se
po elo doga ati. Taj se mladi mukarac odjednom promijenio. Kada je podignuo ruku, sve se
opet po elo odvijati usporeno. Prestao je izgledati poput ljudskog bi a. inilo se da ima
usatke u glavi, neto nalik tipaljkama koje su odjeljivale dijelove njegova mozga. Vidjela
sam da neki dijelovi njegova mozga nedostaju. Njegova lubanja nije cijela bila na injena od
kosti, a on nije sav bio od krvi i mesa.
Toliko me uznemirilo to to sam vidjela da sam mislila da u se rasplakati.
On je atavist iz budu nosti, rekao mi je an eo Mihael.
to to zna i? upitala sam uznemirenim glasom.
Mladi je ponovno ustao i vratio se do prijamnog pulta. Vidjela sam da ni ostatak
njegova tijela nije sav od krvi i mesa. No nije bio ni potpuno mehani ki. Bilo je to teko
opisati, ali u njegovim rukama i nogama kao da je bilo neto to ih je inilo neslomljivima neto od elika ili nekakva oja avaju eg materijala, za koji mi jo nismo uli.
Mihael je ostao utjeti dok sam promatrala, a onda je nastavio Pokazujemo ti kako bi
neki ljudi mogli izgledati u budu nosti. Kao to vidi, ovaj je ovjek stvaran, ali je druk iji od
svih ljudi koji su trenutno na ivotu. Mi smo na njega nadodali ono kako bi mogao izgledati
njegov praprapra-praunuk. Mihael se okrenuo od mladi a i upitao me: Sje a li se kada je
mladi uao ovamo - to si vidjela, Lorna?
Pogledala sam u Mihaela i razmislila o tome. Vidjela sam visokoga mladog dobro
gra enog i snanog mukarca. Nisam u njemu vidjela nikakvu bolest i inio mi se bistrim i
inteligentnim.
Zbog snage i karakteristika te njegove obitelji, ona bi mogla biti odabrana u
budu nosti, rekao je Mihael. Zbunjeno sam pogledala u njega.
Lorna, upamti, rekao je Mihael, istrauju i znanost i tehnologiju ovjek moe
poboljati ivot, ali se znano u moe sluiti i na pogrean na in. Ljudski rod mora nau iti da
ini neto za op i boljitak, a ne za ljubav mo i i nadzora nad drugima.
Kada je mladi okrenuo glavu udesno, vidjela sam nove detalje.
Sada ti omogu ujemo da zaviri u mladi ev um. Prazan je i mra an, tamo nema
ni ega osim malog svjetla. Vidi li ga, Lorna? ok zbog onoga to sam vidjela i osjetila
gotovo mi je oduzeo dah. Kao da je ta si una mrlja svjetla bila njegova svijest, ali okiralo
me to je sve oko nje bilo potpuna praznina - mrak. Kao da je jedan njegov dio bio zaklju an
u sobi u koju nikada ne emo imati pristup. On je bio svjestan da mu neto nedostaje. inilo se
kao da vriti u svojem umu dok pretrauje prazninu koja ga ispunjava.
O moj Boe! viknula sam Mihaelu. Zato bi itko u inio tako neto? Zato bi netko
elio oduzeti ne iju sposobnost da razmilja svojom glavom, da sanja ili voli?
Lorna, upamti, nitko nema pravo drugom ljudskom bi u oduzeti njegovo pravo da
ivi normalnim, punim ljudskim ivotom. Nitko nema pravo preobraziti drugo ljudsko bi e u
stroj. Ako u budu nosti ljudski vo e odaberu krenuti tim putem, vjerojatno e odabrati
odre ene obitelji da budu manje slobodne, vie nalik robovima. To e biti obitelji za koje e
iz nekog razloga smatrati da su manje vrijedne, iako e biti zdrave i snane. Obitelj toga
mladi a odabrana je u jednoj od mogu ih budu nosti ovje anstva. No sjeti se da budu nost
nije vrsto odre ena. Ona se moe promijeniti.
Sjedila sam promatraju i mladi a, razmiljaju i o tome kako je njegova obitelj
izgubila slobodu da bude potpuno ljudska - da voli, smije se, pla e i da ima slobodu donositi
vlastite odluke.
110
GIGA
Ne bih voljela ivjeti u takvom svijetu, rekla sam Mihaelu Odjednom mije neto
palo na pamet. Mihaele, ako ljudski rod donese takvu odluku, ho e li ljudi i dalje imati
duu?
Ho e, odgovorio je Mihael, ljudska je dua jedina stvar koju nikakvi znanstvenici
niti tehnoloki napredak ne moe unititi. Ljudska dua pripada Bogu. Bog nikome ne e
dopustiti da ovjeku uzme duu, bez obzira na loe odluke koje e ovje anstvo moda
donijeti.
Razmiljala sam o onom treptaju svjetla koji sam vidjela u mukar evu mozgu. Je li to
za to se drala dua bio ostatak njegove svijesti?
Lorna, mora se moliti da ovjek poslua Boga i njegove an ele, rekao je Mihael.
Briljantan je ovjekov znanstveni i tehnoloki napredak - ali nikada se ne smije upotrijebiti
kako bi se bilo kojem bi u oduzela njegova sloboda.
Sjedila sam promatraju i toga mladog ovjeka. Mihael je poloio svoju ruku na moju.
Stisnuo ju je, a onda nestao. Toliko mi se misli rojilo umom dok sam promatrala toga mlsdi a.
Pogledavala sam ga samo povremeno, da ne primijeti da ga prou avam.
injenica da mi je bio pokazan taj atavist zna i da je to realna mogu nost. Bilo je
uasno vidjeti to i znati da to nije u injeno da bi mu se podario bolji ivot, nego da se oduzme
kvaliteta tome ivotu. To je u inio ovjek ele i ste i kontrolu nad drugim ljudskim bi ima pretvoriti ih u robove.
Znanost i tehnologija postigli su predivne stvari - medicina i tretmani za lije enje
bolesti i unitavanje stanica raka, tehnologija za zamjenu kukova i koljena, stvaranje umjetnih
udova. Molim se za neometan uspjeh svih tih darovitih ljudi koji tragaju za lijekovima i
otkri ima koji e olakati ivot i vratiti ljudima dostojanstvo. Taj je posao fantasti an i veoma
vaan. No ne smijemo prekora iti granice. Odgovorni smo za budu nost nae djece i budu ih
narataja.
Prenula sam se kada je sestra prozvala moje ime. Okrenula sam se i pogledala toga
ovjeka.
Ustala sam i krenula prema prijamnom uredu. Sigurno sam izgledala blijedo, jer me
sestra upitala jesam li dobro.
Pretrage su bile jednostavne i trajale su samo tridesetak minuta. Trebalo mi je dva sata
da se odvezem ku i. Osjetila sam olakanje kada sam stigla. Bila sam uznemirena onime to
mi je bilo pokazano toga dana.
111
GIGA

30
Odgovaranje na pitanja ljudi
Fascinantno mi je potpisivanje knjige. To je iscrpljuju i posao - jer pokuavam sa

svakim porazgovarati na trenutak - ali fascinantan. esto me zapanji ono to mi ljudi ispri aju
i ono to mi pokau an eli. esto me zaintrigiraju i pitanja koja mi postave.
Jedne sam nedjelje u trgova kom centru Dundrum, u sreditu Dublina, potpisivala
knjigu. okiralo me mnotvo ljudi koji su stajali u redu i ekali. Jo su me vie zapanjili svi ti
an eli koji su bili tamo. Na svaku osobu koja se tamo nalazila bilo je dvadesetak an ela. Oko
svakog ovjeka sjajilo je veli anstveno svjetlo. To je vrlo teko za opisati. Sve to mogu re i
jest da je to bilo svjetlo ljubavi i brige an ela za svaku tamo prisutnu osobu - mukarca, enu i
dijete. Kada sam sjela za stol da potpisujem knjige, bez rije i sam zamolila an ele da dopuste
da se svim tim ljudima dogodi neko udo - te njihovim obiteljima i prijateljima.
U redu je ekao i dje ak od dvanaestak godina. Sjedio je u invalidskim kolicima.
Vidjevi sve te an ele oko njega i njegove majke, znala sam da se dobro brinu o njemu.
An eli su neprestano mijenjali boju njegovih kolica.
Dje ak si je kratio vrijeme ekaju i na razgovor sa mnom igraju i nintendo. Nije znao
da se pokraj njega nalazi jedan an eo igraju i igricu zajedno s njim.
Vidjela sam kako su se an elove ruke ispreplele s dje akovima. Drugi mu je an eo
dodirivao noge. Taj mi se obratio rekavi da kada ga majka dogura do mene, moram poloiti
ruke na njegove noge.
Dje ak i njegova majka sjeli su pokraj mene. Razgovarala sam s njima i poloila ruke
na dje akove noge. Iza dje aka se otvorila zraka svjetla i pojavio se njegov an eo uvar.
Pokraj njegova an ela uvara stajalo je nekoliko an ela u itelja. An eo uvar puio je neto
jednom an elu u itelju, koji je taj predmet dje aku stavio na prsa. U sebi sam upitala an ele
to se doga a i to to rade. Nisam dobila odgovor. Samo mi je re eno da poloim ruke na
dje akove noge i da ga blagoslovim. U inila sam tako i zamolila blagoslov za njega i njegovu
obitelj. On je bio sretan, mladi ovjek.
Kasnije mi je taj dje ak po imenu Michael dao biljenicu punu crtea koje je nacrtao.
Rekao mi je da ih je nacrtao posebno za mene. Pokazao mi se njegov an eo uvar sjaje i
toliko snano da sam na trenutak morala odvratiti pogled.
Neki su mi ljudi postavili pitanja o an elima. Jedna me je ena pitala o razlici izme u
naeg odnosa s Bogom i odnosa an ela s Bogom. Bilo je to briljantno pitanje, ali tada sam joj
mogla odgovoriti vrlo kratko. Dopustite mi da ovdje to objasnim detaljnije, nadaju i se da e
ena koja je postavila to pitanje pro itati ovu knjigu.
Bog je stvorio ljude i Bog je stvorio an ele, ali mi smo vrlo razli iti. Kada je Bog
stvorio mukarca i enu napravio ih je na svoju sliku i priliku. Ta se fraza ne odnosi na nae
tijelo - ve na nau duu. Naa je dua dio Boga, iskra Njegove boanstvenosti, Njegova
svjetla koje prebiva u svima nama, bez obzira na religiju ili uvjerenja. Zbog te iskre
boanstvenosti svi smo mi Boja djeca i, poput svih o eva, On eli da se sva Njegova djeca
sigurno vrate s Njim ku i, u raj.
Bog je stvorio an ele zbog njihove ljepoti i draesti, da budu Njegovi pomaga i,
Njegovi glasnici. Zaduio ih je da pomau da se Njegova ljudska djeca sigurno vrate s Njim u
raj. An eli i ja razgovarali smo mnogo puta o razlici izme u ljudi i an ela. Jo mi je uvijek
neugodno govoriti da su an eli bi a, ali oni nisu stvoreni na Boju sliku i priliku. Oni nisu
Boja djeca. Mi ljudi nadre eni smo an elima, jer imamo duu. An eli inzistiraju na tome da
moram to re i i da mi ne mora i ne smije biti neugodno zbog toga.
112
GIGA
Pokazana mi je veza koja postoji izme u Boga i an ela. Nalik je zraci svjetla. To je
kao da Boje svjetlo te e po niti izme u Boga i svakog an ela. An eli ne bi imali to svjetlo da
nije te povezanosti s Bogom. An eli imaju duboku potrebu da neprestano primaju to svjetlo i
zato bezuvjetno slue Bogu. An eli su uvijek odgovorni Bogu. Nemaju slobodnu volju poput
nas, ali pomau stvoriti uvjete u kojima moemo uivati u tom jedinstvenom daru.
Kada Bog poalje malenu duu da se za ne u ljudskom obliku, jedan an eo prati tu
duu. To je, naravno, njezin an eo uvar, njezin pomaga , zatitnik i, to je najvanije, vratar
te due. Bog trai od tog an ela da tu duu sigurno vrati Njemu u raj. Zato je taj an eo uvar
veliki dar od Boga. Zato sam tako tuna kada ljudi ignoriraju taj dar ili ga negiraju.
Shva am da neki ljudi ele imati izravan odnos s Bogom. Ali zato odbaciti dar koji
vam je dao Bog? Va an eo uvar je tu da vam pomae da se poveete s Bogom. Kada imate
izravni odnos s Bogom, vai vam an eli pomau, bili vi toga svjesni ili ne.
U Bibliji Isus oko sebe ima an ele koji mu pomau. Znam da je imao an ela uvara,
kao to ga imaju sva ro ena ljudska bi a. Isus je pozvao svojega an ela uvara i druge an ele
upomo . Zato onda vi ne biste slijedili njegov primjer?
U drugim vjerskim tradicijama duhovni vo e u svim vremenskim razdobljima tako er
su traili pomo an ela. Mnogi od nas ne razumiju koliko je vaan odnos izme u ljudske
vrste i an ela. Mi imamo slobodnu volju, ali imamo i an ele da nas potaknu da povu emo
prave poteze, da u svakoj situaciji u inimo ono to Bog eli da u inimo. To je zadatak koji je
Bog dao an elima, a kako je to Boji zadatak, an eli nikada ne e odustati od njega. Svaki put
kada se molite, obra ate se izravno Bogu. Bez obzira vjerujete li u an ele ili ne, oni istodobno
mole s vama pridaju i snagu vaoj molitvi. To je jedan od zadataka koji je Bog dao an elima.
Nikada se ne molimo sami.
Jedan me je mukarac tijekom potpisivanja knjige pitao zato se u knjizi uvijek
obra am Bogu i pri am samo o Njemu i ne govorim vie o Isusu. Kratko sam mu odgovorila:
Jer mi je Bog rekao da tako radim! Nisam sigurna je li ga odgovor zadovoljio, pa mi
dopustite da to podrobnije objasnim.
Kad sam po ela pisati An ele u mojoj kosi, bila sam zabrinuta jer nisam znala kako da
se u knjizi obra am Bogu. Nisam znala bih li ga nazivala Bogom ili Isusom ili Svetim
Duhom; znam da ga u razli itim religijama razli ito nazivaju - imenima koje ja ne znam.
Znam da je nekim ljudima Isus na prvom mjestu. Za mene Isus jest Bog. Znala sam da
je knjiga koju piem namijenjena svim religijama i bojala sam se da nekoga ne uvrijedim
imenom koje sam nadjenula Bogu. Zamolila sam Boga za pomo , a On me upitao: Kada se
moli, Lorna, kako me naziva? Odgovorila sam: Nazivam te Bogom, naravno.
Tako me i treba nazivati u toj knjizi i u svakoj nakon nje, odgovorio je Bog. Kada
govori o meni, naziva me Bogom jer to je univerzalno. Ja sam Otac i Sin i Sveti Duh.
Ja sam Bog. Pii i govori jednostavnim
rije ima, Lorna, kako bi ljudi mogli
razumjeti.
Toga je dana bilo toliko mnogo pitanja - neka su bila krajnje osobna, neka vie
op enita. Prila mi je jedna ena koja je usvojila dijete da porazgovara sa mnom. Rekla je da
zna da sam napisala da bebe odabiru svoje majke i da su voljele svoje majke ak i ako nikada
nisu ro ene ili ako su umrle vrlo male. ak i kada znaju da ih njihova majka ne e zadrati i da
e ih dati na usvajanje. Ta je ena eljela znati kako stoje stvari s usvojiteljima. Jesu li i oni
odabrani?
I usvojiteljicu je odabralo dijete koje je usvojila. Zato je toliko vano da budu i
roditelji pri odabiru sluaju svoj osje aj i svojega an ela uvara - njihova veza s bebom ve je
uspostavljena. Zato povremeno netko tko je rekao da je oduvijek elio djevoj icu odjednom
zatekne samoga sebe kako je usvojio dje aka ili se zateknu kako su usvojili dijete dobi
razli ite od one koju su predvidjeli ili usvoje dijete s posebnim potrebama. Usvojitelji su
odabrani, odabrala ih je beba i ve ih voli, a oni trebaju sluati; an eli ih poti u da donesu
113
GIGA
pravu odluku. An eli su mi rekli da je ta ena donijela pravu odluku, da ju je njezina k i

odabrala i da je jako voli - da ju je jako voljela prije usvojenja i da je voli i sada, kada joj je
deset godina.
Potpisivanje knjige osnaio je mladi mukarac u kasnim dvadesetima ija je dua
krenula naprijed dok je hodao prema meni da preuzme potpisani primjerak svoje knjige.
An eli koji su bili s njim rekli su mi da je itaju i An ele u mojoj kosi prvi put postao
duhovno svjestan. Bila sam jako uzbu ena to vidim njegovu duu i uzbu enje u njemu zbog
toga novog otkri a samoga sebe. Upoznala sam ga neposredno nakon po etka potpisivanja ali ostao je tamo dok sve nije bilo gotovo. Gledala sam ga kraji kom oka satima; pogledala
bih izravno u njega, ali an eli mi nisu to dopustili. Satima kasnije, kad sam potpisala sve
primjerke knjige, on je jo uvijek bio u blizini - sada sa svojom suprugom koju nisam
upoznala. Svijetlio je kao da svjetlo njegove due prodire kroz njega. eljela sam stati i zuriti
u njega, ali an eli su mi rekli neka nastavim hodati.
Na kraju toga dana bila sam iscrpljena, ali osje ala sam se dobro. Znala sam da se
stvari dobro razvijaju iako su to u nekim slu ajevima bila prikrivena uda. Upoznala sam
mnogo ljudi. Mnogi su od njih podijelili sa mnom svoje brige i strahove, a ja sam usrdno
molila Boga i an ele da odgovore na njihove molitve. Toga sam dana vidjela mnoge an ele
kako rade s ljudima, zaduene da im pomognu zajedno s njihovim an elima uvarima.
114
GIGA

31
Dje ak u ijoj dui prebiva an eo
Jednog me dana nazvala majka da mi kae da je Molly, o eva ro akinja, u bolnici u

Corku. Bilo joj je jako stalo da netko posjeti Molly, pa makar i dalji rod, i upitala me bih li joj
ja otila u posjet. Oklijevala sam jer do tamo bilo dva i pol sata vonje, ali jedan mi je an eo
apnuo u uho da bih trebala po i.
Nakon nekoliko dana krenula sam na put. Promet nije bio pregust i stigla sam tamo
bez problema. No bolni ko je pakiralite bilo krcato pa sam se morala odvesti na suprotan
kraj da na em slobodno mjesto. Parkiralite je bilo puno rupa, a nedavno je kiilo pa sam
hodala prema bolnici izbjegavaju i lokvice. Mihael se stvorio pokraj mene i upitao me:
Sje a li se kako ti je Bog davno naloio da moli za osobu kojoj u dui prebiva an eo?
Pogledala sam ga. Kako bih mogla zaboraviti? Davno prije, dok je Megan bila si una
beba, an eo Mihael mi je rekao da u vidjeti nekoga vrlo posebnog i da u do kraja svojega
ivota morati moliti za zatitu te osobe. Toga sam dana upitala Mihaela to je bilo toliko
posebno u vezi s tom osobom. Sve to ti mogu re i, odgovorio je Mihael, jest da u dui te
osobe prebiva an eo. Bila sam okirana, shrvana milju da ovdje, u ovoj zemlji po imenu
Irska gdje ja ivim, postoji osoba u ijoj dui prebiva an eo!
Mihael je posegnuo i uhvatio me za ruku. Dok me tako drao rekao mi je da e do tada
pro i jo malo vremena, ali da Bog eli da budem svjesna da u jednoga dana vidjeti tu osobu.
eljela sam znati vie, ali Mihael mi nita vie nije htio re i. Samo me podsjetio da je Bog
htio da molim za tu osobu, a onda je nestao.
Dok sam hodala preko parkiralita prema rampi, moja je pozornost bila usmjerena na
enu koja je urila ispred mene, odjevenu u tamnoplavi kaput. Bila je via od mene i vitka,
crne kose. Vidjela sam je samo sle a. Ba kad sam stigla do ulaza u bolnicu, osjetila sam prve
kapi kie. Penju i se uza stube ena u tamnom kaputu ponovno je prola pokraj mene. I opet
sam je vidjela samo sle a. Upitala sam an ele je li to ista ona ena. Odgovorili su mi da jest.
Upitala sam an ele zato mi ne doputaju da vidim njezino lice. To me malo zabrinulo.
An eli mi nisu odgovorili. Bila sam u napasti da je preteknem i provjerim ho u li joj ugledati
lice, ali u tom trenutku obratila mi se neka sestra pitaju i moe li mi pomo i.
Molly je bila oduevljena to me vidi. Dok smo avrljale, drala sam je za ruku i u
sebi se molila da ozdravi. Jedna je ena iz kantine dola na odjel slue i aj i ponudila ga je i
meni. Sjedile smo, pile aj i razgovarale, to je bilo lijepo, ali onda je Molly po ela bivati
nemirna. Brinula se zbog prometa, rekavi da je vrlo gust i da bih trebala krenuti prije no to
do e do zastoja. Pojavio se jedan an eo i sjeo na udaljeniji kraj Mollyina kreveta. Promatrala
sam ga kako uzima Molly za ruku. Istovremeno se otvorilo svjetlo Mollyina an ela uvara i
ona je postala malo manje nervozna.
Popila sam posljednji gutljaj aja. Kada sam to u inila, na vratima Mollyina odjela
pojavio se jo jedan an eo koji mi je rekao da je vrijeme da krenem. Poljubila sam Molly u
obraz i otila. Na vratima mi je jedan an eo rekao da pogledam preko ramena. Vidjela sam da
Molly ve spava dok je an eo dri za ruku. Bio je to lijep prizor.
Vani je sjalo sunce. Primijetila sam da se oko mene okupilo mnogo an ela. Upitala
sam ih to rade, ali ignorirali su me. Na putu prema rampi pokraj mene se pojavio an eo
Mihael. Molly moda ne eli da zapne u prometu, rekao je, ali bojim se da Bog ima
druge planove. Pogledala sam ga. Promet mi se ne ini tako gust, rekla sam. Pogledala
sam ga ponovno i vidjela da se smijei. Ho e li re i da u je sada vidjeti? upitala sam. Bila
sam toliko uzbu ena da sam jedva disala.
115
GIGA
Lorna, u redu je, duboko udahni, rekao je Mihael kimnuvi.

Ho u li je vidjeti ovdje u Cokru? upitala sam drhtavim glasom.
Mihael je ponovno kimnuo. Dosta pitanja, Lorna! U i u auto.
Pale i motor pogledala sam uokolo. Tek sam tada shvatila da ne mogu iza i s
parkiralinog mjesta, jer me straga blokirala kolona automobila. Mjesto je bilo puno
automobila i inilo se da svi ele iza i istovremeno. Jedva su se kretali. Nita nisam mogla
initi pa sam samo sjedila i molila.
Otprilike deset minuta kasnije jedan mi je an eo rekao da ubacim u rikverc. U inila
sam tako i nedugo zatim jedan je auto zatrubio propustivi me ispred sebe.
Bila sam u koloni automobila koji su se pokuavali ubaciti sa sporedne na vrlo
prometnu cestu. Otprilike pola sata nakon to sam izala iz bolnice stigla sam do po etka
rampe koja je ozna avala izlazak s parkiralita i ulazak na glavnu prometnicu. Miljela sam
cestom pod ru nom ko nicom ekaju i da se ubacim izme u dva automobila i izbijem na
glavnu cestu kada se cijelo to podru je odjednom napu ilo an elima. Promatrala sam kako se
kre u izme u automobila i prolaze kroz njih, ali nigdje se nisam mogla ubaciti. Pokraj mene
se pojavio an eo Mihael. Lorna, vidi li onaj bijeli kombi sebi zdesna? Signalizirat e ti da
se ubaci u promet ispred njega. Ne brini se da e zaustaviti promet! Mihael je ponovno nestao. Ispred bijelog kombija nalazilo se est automobila, ali naposljetku je i on stigao do
rampe i dogodilo se ono to je Mihael predvidio. Izvezla sam se na cestu na trenutak
blokiraju i prilaz oblinjoj uli ici, a onda mi je drugi auto dopustio da prije em u suprotni
trak. Ponovno sam se nala u gustom prometu, jedva gmizaju i.
Osje ala sam prisutnost svih svojih an ela - Mihaela, Hosusa, Elijaha, Kaphasa, Elishe
i mnogih drugih. Re eno mi je da gledam ravno ispred sebe. An eo Mihael rekao mi je bez
rije i: Gledaj autobus!. Ugledala sam autobus na dva kata kako se zanosi kao u usporenom
filmu, a onda udara o prazni, parkirani automobil. Promatrala sam kako voza izlazi iz
autobusa. Vidjela sam da je zbunjen i kao da se pita kako mu se to dogodilo. Automobili koji
su mi vozili ususret su stali, ostavivi cestu meni zdesna praznu.
Sve je postalo nevjerojatno nepomi no. Snano sam osje ala prisutnost an ela. Nita
se nije kretalo - ni auti, ni ljudi, ni ptice.
Sve se potpuno umirilo. Nije se pomaknuo nijedan list na drvetu. Primijetila sam samo
kako se sa zemlje poput izmaglice izdie svjetlo neke energije. Re eno mi je da pogledam
udesno - ugledala sam onu enu u tamnoplavom kaputu. Hodala je plo nikom, bila je udaljena
desetak metara. Izgledalo je kao da je hodala u jako usporenom filmu i sve oko nje bilo je
nevjerojatno nepomi no. Krenula je na praznu cestu pokraj mene. Pozorno sam je promatrala
boje i se da ne propustim neto to je Bog elio da vidim. Cijelo moje tijelo kao da je bilo bez
teine. Nisam osje ala ni sjedalo na kojem sam sjedila.
to u vidjeti? upitala sam Mihaela. U inilo mi se da je prola vje nost kad mi je
Mihael rekao da ponovno pogledam udesno. Ugledala sam malenog dje aka. inilo se da se
kre e normalnom brzinom, zastajkuju i kako to dje aci vole initi. Bio je visok i mrav, crne,
ravne kose, odjeven u kolsku odoru. Vjerojatno mu je bilo desetak godina. Ona se ena jo
uvijek kretala usporeno. Nalazila se nasred ceste kada se okrenula i pozvala dje aka. Odmah
sam znala da mu je to majka. Glas joj je bio priguen pa ne znam kojim je jezikom govorila.
Moda nije bio engleski. Kada je dje ak siao s plo nika i krenuo za svojom majkom,
izgledalo je kao da je i on usporio i jedva se kretao. Svaki njegov pokret vidjela sam kao
viestruke valove kretnji. Bilo je to nevjerojatno za promatrati. Kretao se unutar grimizno
crvenog svjetla proaranog tamnim plavetnilom koje se irilo otprilike tridesetak centimetara
ispred njega. Njegova stopala kao da nisu dodirivala tlo. Izgledalo je kao da hoda u drugom
vremenu i prostoru. Dok je hodao, njegova se pojavnost mijenjala iz dje aka u visokog i
nao itog mukarca pa natrag u dje aka. I tako nekoliko puta.
116
GIGA
Odjednom je dje ak stao nasred ceste udaljen od mene otprilike metar i pol; okrenuo
se prema meni i iroko mi se nasmijeio. Lice mu se ozarilo, a plavkasto-grimizno svjetlo koje
ga je okruivalo kao da je eksplodiralo i odiglo ga od tla. Dje akova je dua istupila naprijed
uz nevjerojatnu provalu svjetlosti, a s njom je izaao i an eo koji je prebivao u njegovoj dui.
Na djeli sekunde vidjela sam i samog an ela. Bio je golem, velikih krila i odjeven u
tkaninu boje vrhnja s naznakama zlatne u naborima. Najnevjerojatniji oblik njegove
pojavnosti bile su njegove vrlo duboke i svijetle o i. A onda- u eksploziji plavo-crvene
svjetlosti - dje ak, njegova dua i an eo u njegovoj dui stopili su se u jedno. Taj je stopljeni
entitet bio golem. Nadvisivao je zgrade u toj ulici. inilo se da se kre e prema gore, a onda se
iznenada spustio natrag na tlo. Dje akove su o i dramati no bljesnule i zavirila sam u veliku
dubinu plavog crvenila.
Nikada ne u zaboraviti te o i. Kada piem o tome, prvi put shva am da sam tada
vidjela o i an ela kako gledaju kroz ljudske o i toga dje aka. Bila sam izvan sebe od uzbu enja. Od svih stvari koje sam vidjela toga dana, ta me najvie iznenadila i oduevila.
Dje ak se vratio u normalu i stajao je na cesti ispred mene, nasmijeivi se kada me
primijetio. Tada je vrijeme ponovno po elo protjecati uobi ajenim ritmom. ena je brzo
odmicala, a dje ak je potr ao za njom. Promet se pokrenuo. Prenerazilo me to to sam vidjela.
Ne znam kako sam nastavila voziti. im sam mogla, stala sam sa strane i pozvala Mihaela,
pitaju i to je sve to zna ilo.
U dui toga dje aka prebiva an eo, Lorna.
Upitala sam Mihaela koliko se puta to ve dogodilo.
Veoma malo; to se vrlo rijetko doga a, odgovorio je Mihael. Nastavio je: Sje a li
se an ela Elijaha koji ti je prvi put doao dok si jo bila dijete, koji je hodao po vodi i rekao ti
za Joea? Kimnula sam. Kako bih mogla zaboraviti!
Mihael je nastavio: Elijah je bio jedna od rijetkih osoba kojima u dui prebiva an eo.
Mnogi ga poznaju kao proroka Iliju. Bog moe poslati Elijaha kao an ela s porukom, ako tako
odlu i. To je u inio s tobom.
Zbunjeno sam pogledala Mihaela, a on je nastavio: Normalne se due ne vra aju kao
an eli, Lorna. Prorok Ilija i taj dje ak vrlo su rijetki i posebni. Nakon to je Mihael izgovorio
te rije i uzeo me za ruke i prelijepo mi se nasmijeio, a ja sam se nasmijeila njemu.
Rekla sam: Mihaele, ne mogu zamisliti da si ti i ostali an eli posebniji no to ve
jeste. Mihael se nasmijeio.
Dopusti da zavrim. U vrlo rijetkim prigodama poput ove Bog dopusti an elu da
prebiva u dui nekog ovjeka i da postane dijelom te due. Bog je omogu io da se to dogodi
jo jednom. Mora moliti za tog dje aka dok raste i upoznaje svijet. Moli se da mu bude
doputeno ivjeti i u initi ono to Bog eli. Postoji mogu nost da e taj dje ak biti uniten.
Zato toliko treba tvoje molitve. Mora moliti da mu bude doputeno ivjeti.
Imala samo toliko mnogo pitanja za Mihaela, ali on je nestao. Znala sam da su mnoge
stvari onkraj moje ljudske mogu nosti shva anja. Znam da nikada ne emo razumjeti sve. Dok
sam se vozila ku i razmiljaju i o onome to sam upravo vidjela, molila sam svim srcem da
taj mali dje ak dobije priliku da odraste i ispuni ono to mu je naloio Bog.
Jo uvijek molim za njega svakoga dana, jer taj je dje ak dio budu nosti ljudskoga
roda. On ima ulogu koju mora odigrati pri dolasku mira na ovaj svijet, pri vo enju rata, gladi i
patnje njihovu kraju te pri omogu avanju da svi ljudi ive u skladu s pravi no u i da svaka
osoba ivi punim plu ima.
117
GIGA

32
Jimazen
Godina nakon izdavanja knjige protekla je u ludom ritmu. Davala sam mnogo
intervjua i mnogo sam putovala do Londona i natrag. Naravno, i dalje sam bila majka. Megan
je jo uvijek bila mala, bilo joj je samo dvanaest godina i bila je jako zahtjevna, poput svih
tinejdera. Na sre u, Ruth i ostala djeca pruala su mi veliku pomo i podrku - u suprotnom
ivot bi bio nemogu .
An eli su me upozorili da e pisanje knjige biti teak posao, ali nikada mi nisu rekli
koliko teak i zahtjevan, a sasvim me sigurno nisu opomenuli koliko e posla biti nakon
njezina objavljivanja. Prili no sam naivno vjerovala da u samo morati napisati knjigu i da e
to biti to.
Jedne proljetne subote nakon to je knjiga izala iz tiska odlu ila sam odvojiti malo
vremena za sebe. Morala sam posjetiti neke ro ake, bra ni par, koji su ivjeli u jednoj zaba enoj dolini, Bogu iza nogu, u brdima Wicklow. Priroda je tamo prekrasna, pa sam odmah
odlu ila da u nakon posjeta odvojiti malo vremena samo za sebe i uivati.
Bilo je prolje e, ali nije bilo ba toplo. Dan je ve inom bio obla an, ali bilo je i
sun anih razdoblja. Izgledalo je da ne e kiiti. Ceste koje su vodile u tamonja brda bile su
vrlo uske i skretala sam nasumce.
Nala sam se na vrhu jedne od planina. Irske su planine vrlo niske po me unarodnim
standardima, pa ih ponekad nazivamo planinama, a ponekad brdima. Najvia planina u
Wicklowu nije visoka ni stotinu metara. Stigla sam na vrh te planine i parkirala auto. Tamo
nije raslo mnogo toga - bilo je malo borovice i vrijeska te mnogo kamenja i stijena. Zaravan
na vrhu bila je vrlo iroka i s nje je pucao pogled u daljine. Vidjela sam druga brda od kojih su
neka bila via od ovoga na kojem sam bila trenutno. Pogled se pruao i na dolinu kojom je
tekla rijeka.
Iznenada je sve postalo vrlo svijetlo. Isprva sam pomislila da se pomalja sunce, ali
onda sam shvatila da grijeim. Sve je utihnulo i kao da je postalo nepomi no. Znala sam da e
se pojaviti an eo Jimazen i to me ispunilo strahom.
Od prvog trenutka kada sam ugledala Jimazena prestraila sam se i njega i onoga to je
taj susret zna io - i jo ih se bojim. Jimazen je vrlo mo an i vrlo vaan za nau Zemlju. On je
vratar naeg planeta. Zbog mnogo biste ga razloga mogli nazvati an elom uvarom Zemlje.
Moramo shvatiti da je na planet iv i vrlo lijep. On je Boji dar, ali dar koji moramo
dijeliti s drugima. Koliko god to zvu alo kontroverzno, na planet ima vlastitu ivotnu snagu
ili duh. Neke tradicije o njemu govore kao o Majci Zemlji. Jimazen je an eo koji ini sve
kako bi umirio i ublaio Majku Zemlju, kako bi je odravao nepomi nom.
Moje upoznavanje s Jimazenom bilo je razli ito od upoznavanja s ostalim an elima. U
to sam vrijeme bila vrlo mala, bilo mi je otprilike pet godina i jo sam uvijek ivjela u Old
Kilmainhamu. Stajala sam u naem vrtu vi-re i preko zida u drvo jabuke naih susjeda i igrala
se s nekim kamen ima.
Odjednom se oko mene sjatilo mnotvo an ela. Rekli su: Lorna, pogledaj. Vidi onog
an ela tamo. Stala sam na prste zure i prema stablima jabuke, ali nita nisam vidjela.
Taj se an eo sigurno skriva, rekla sam an elima oko sebe. Sve to vidim je svjetlo
koje se sa stabala jabuke slijeva na travu i poljsko cvije e.
Lorna, rekli su an eli, gledaj iznad jabukovih stabala. U inila sam tako i ugledala
golemog an ela, poput golemog, mukog diva kako stoji otprilike pet metara udaljen od
mene, iznad drve a. Nisam imala pojma koliko se jo protee uvis. Imao je na sebi zlatni i
118
GIGA
crveni zatitni oklop s crnim detaljima. Lice mu je izgledalo otro i ozbiljno, ali na neki na in
i blago. Odmaknula sam se od zida, a an eli oko mene apnuli su mi u uho: Sve je u redu,
Lorna, ne boj se.
Taj je an eo pogledao dolje u mene i nasmijeio se: Lorna, ja sam an eo Jimazen.
Ispruio je lijevu ruku i dotaknuo me. Na trenutak sam osje ala kao da sam pokraj njega, kao
da stojim pokraj njegove goleme noge, a u idu em sam trenutku ponovno stajala u vrtu. Bilo
je doista jezivo.
Jimazen je rekao: Dii, Lorna! U desnoj je ruci drao veliki, drveni tap koji je bio
visok gotovo koliko i on. tap je po eo rasti u duinu, sputaju i se prema tlu. An eo je
lupnuo tapom o zemlju i tlo je zadrhtalo. Osjetila sam pod stopalima taj lagani potres, a onda
je an eo nestao. Bila sam uasnuta; nikada ranije nisam osjetila da se tlo tako pomi e;
okrenula sam se i to sam bre mogla otr ala u ku u.
An eli oko mene i dalje su mi aptali u uho da je sve u redu, ali ja sam jo uvijek bila
silno prestraena. Na sre u, majka je bila u o evu du anu s biciklima ispred ku e kada sam ja
utr ala unutra.
Ponudila mi je kruh i dem to me malo utjeilo i pomoglo mi da zaboravim svoj
strah.
Ne moram biti vani, u prirodi, da bi se pojavio Jima-zen. Isto tako mogu biti i u
kuhinji, na primjer. Uasavam se njegova pojavljivanja jer sam tijekom godina shvatila da
njegov dolazak zna i da ima poteko a s nadziranjem duha Zemlje zbog ne ega to smo
inili mi ljudi. Drugim rije ima, njegovo pojavljivanje zna ilo je da smo u neprilici. Ubrzo
nakon to bi otiao, ula bih da se negdje u svijetu dogodila neka prirodna katastrofa - potres,
poplava, klizite, vulkanska erupcija ili tome sli no.
Jimazen me nau io da mi koji ivimo na ovoj zemlji moramo prestati unitavati na
planet. Moramo prestati one i iva ima unitavati rijeke i zrak koji diemo, moramo prestati
sje i njezine ume, buiti tlo stvaraju i rupe u njezinoj povrini kako bismo uzeli sve vie
nafte, plina i drugih minerala.
Majka Zemlja se o ajni ki pokuava zatititi, a da istovremeno ne uniti dragocjeni
ivot koji ivi na njoj i unutar nje. No razina tete i brzina kojom je stvaramo toliko je velika
da ona nema vremena zacijeliti samu sebe. U tim okolnostima ona ne moe, a da ne reagira
kako bi se zatitila, pa se uvr e i okre e ne bi li se zalije ila. No ine i to ona unitava ivot
koji ivi na njoj i koji raste iz nje.
Sto sam starija, sve vie primje ujem da je Jimazenu sve tee nadzirati Zemljin duh.
An eo Jimazen se ljuti na nas, jer ne sluamo. Govori mi da mu je sve tee i tee nadzirati
Majku Zemlju, jer je mi ljudi sve vie unitavamo. Mi je ubijamo.
Stoje i na brdima Wicklow toga proljetnog dana znala sam da e mi se Jimazen
ponovno ukazati i bila sam ispunjena velikim strahom.
Zemlja se zatresla. Jimazen se pojavio nada mnom, udaljen od mene otprilike devet
metara. Kao i uvijek, bio je golem i, kao i obi no, nisam mu vidjela krila; u rukama je drao
svoje stvari, a lice mu je izgledalo ljutito i frustrirano. Rekao mi je bez rije i da o ajni ki
pokuava
nadzirati Zemljinog duha - ali da ovoga puta nije siguran ho e li uspjeti. Doao je
upozoriti ljudski rod.
Zbog nekog razloga koji ne razumijem zamolio me da se molim Bogu. Ne znam zato
tako mo an an eo treba moje molitve. Zamolio me da molim kako mekoljenje i okretanje
Zemljinog duha ne bi bilo toliko destruktivno, da ne bude izgubljeno previe ivota.
Zatim je otiao. Stajala sam drhte i, bila sam vrlo uznemirena. Toliko sam se tresla da
nisam imala pojma kako sam uspjela do i do auta. Odjednom sam se zatekla kako sjedim
tamo u toplini. Sigurno sam tako sjedila sat ili dva, mole i se. Po ela sam razmiljati o tome
to sam u prolosti vidjela o Zemljinom duhu.
119
GIGA
Prvi put kada su mi pokazali duh Majke Zemlje bilo mi je etrnaest godina. etala sam
Shanea, susjedovu alzaku dogu. Iznenada Shane je stao i legao na stazu pokraj mene. Nisam
znala zato. Odjednom sam osjetila Jimazenovu prisutnost i shvatila da se pojavio iznad
mene. Lupnuo je o tlo svojim tapom kao to je u inio i prvi put kada sam ga vidjela i onda
sam ula kako netko zaziva moje ime njenim glasom punim ljubavi. Odmah sam znala da je
to glas Majke Zemlje.
Zemlja se otvorila i vidjela sam u njezinu sr. U sredini, sklup ana poput nero ene
bebe, nalazila se Majka Zemlja.
Bila je prelijepa, duga ka i vitka, vrlo glatka sa smaragdnim bojama plave i zelene
koje se prelijevaju u venama zlatnoga. im sam je ugledala, znala sam da je ensko.
Promatrala me. Bila je apsolutno predivna, prelijepa. Izgledom je podsje ala na ljudsko bi e.
No nije imala glavu kakvu imamo mi. Njezino lice kao da joj je bilo u tijelu. Nita mi vie
nije rekla, samo se smijeila i smjela sam je promatrati dok se ona vrlo njeno okretala. Nisam
vidjela ruke nalik naima. Izgledalo je kao da ima mnogo ruku - no ne na na in kako
hobotnica ima krakove. To kao da su bila vesla od svile koja izviruju iz nje. Ona kao da je
bivala sve duom. Pomi i se vrlo njeno istezala je svoje ruke nalik na vesla do onih
dijelova naeg planeta koje je bilo potrebno iscijeliti.
Duh Zemlje je nalik na majku koja uva svoje mlado. Mi ivimo na kori zemlje - a to
je njezina koa. Drugi oblici ivota prebivaju u njoj. Njoj je sav ivot vrlo dragocjen uklju uju i ljude, ivotinje, drve e i cvije e, oceane i rijeke, planine i pustinje. Mi previe
traimo od nje. Ne moemo i dalje samo izvla iti iz zemlje, uzimaju i, a ne daju i nita
zauzvrat. Znamo da emo se ako preopteretimo neki ljudski organ, kao na primjer bubreg,
razboljeti i moda na kraju umrijeti. Isto vrijedi i za Zemlju. Kada je optere ujemo i previe je
tiskamo, ona reagira i mora se boriti za vlastiti opstanak. Globalno zatopljenje jest upravo to.
To je odgovor prirode na na in na koji mi zlostavljamo okoli.
An eo Jimanzen i govori da moramo prestati. Rekao mi je: Ako Majka Zemlja ne
dobije vrijeme da se oporavi, da se zalije i, postoji vjerojatnost da e se jednog dana jako
promekoljiti i okrenuti kako bi preivjela. I vie je nego vjerojatno da bi to unitilo velik dio
ivota.
Jimazen je krajnje mo an an eo, na njemu je nevjerojatno velika odgovornost i posao,
a to zahtijeva veliku mo . On je prelijep, ali me plai. Teko mi je opisati to osje am kada
sam u njegovoj prisutnosti. Vrlo je strastven i emocionalan, a svoje osje aje pokazuje na
na in na koji to ne ini niti jedan drugi an eo. Isto tako, doputa mi da osjetim njegovu snagu
na na in na koji to ne ini niti jedan drugi an eo. On grmi i ali se zbog onoga to inimo i
jako je frustriran jer nas ne moe zaustaviti. Bojim se te njegove mo i, a ipak znam koliko je
bitan za opstanak Zemlje i ljudskog roda.
An eo Jimazen osje a bol duha Zemlje. Suosje a s Majkom Zemljom i s nama, ali na
mnoge na ine on je u ratu sa Zemljom pokuavaju i je nadzirati i poziva Boga da mu
pomogne. Ponekad ga vidim usred bitke - to je neto to nikada nisam vidjela ni kod jednog
drugog an ela. No kad se bori s Majkom Zemljom, pokuavaju i je pribiti o podlogu i
sprije iti je da se gr i, on to ini iz ljubavi.
Jimazen je poput grmljavine iznad Zemlje. Kada ga ugledam, on zastane samo na
nekoliko sekunda. No jednoga dana Jimazen je stao na trenutak i pokazao mi ono to mogu
opisati samo kao tit svjetla oko svijeta. Taj je snop na injen od niza ravnih zraka svjetla koje
teku od jedne to ke do druge. irina tih crta ne ini mi s ve a od traga kemijske olovke po
papiru. Nemam pojma kolika je udaljenost izme u tih to aka. Tih je zraka bilo vrlo mnogo i
kao da su se neprestano kriale. Jedna zraka nikada nije bila iznad druge. Upitala sam emu
slui taj tit i an eli su mi rekli da one dre sitne estice podalje od planeta Zemlje.
120
GIGA
Jimazen mi je rekao da se to ke u kojoj se zrake presijecaju nazivaju uglovi Zemlje.

Mnotvo ih je. Ne znam kako moe biti toliko mnogo uglova u tom uzorku i ne razumijem to
- ali tako su mi rekli. Na svakom uglu stoji po jedan an eo. Oni imaju zadatak da pomognu
an elu Jimazenu i nikada ne naputaju svoj ugao. Jimazen se kre e du tih zraka svjetla. On je
jedini an eo za kojega znam da se kre e na takav na in. Radi neprestano da tit odri
netaknutim. Jako se ponosi svojim poslom i nikada ne naputa Zemlju. Ve ina an ela dolazi i
odlazi, ali ja ne znam je li Jimazen ikada bio igdje drugdje osim na Zemlji. Sve to znam jest
da je on tu od nastanka Zemlje i da e biti tu zauvijek ili barem dok postoji taj na planet.
Neki ljudi obavljaju nevjerojatno velik posao pokuavaju i sa uvati prirodu, ali svi moramo
obaviti svoj dio posla. Moramo sjesti zajedno i shvatiti da je to dunost svih nas i da e ako je
ne shvatimo ozbiljno budu i narataji za to platiti uasnu cijenu. Zamislite situaciju u kojoj
va praunuk ili praprapraunuk mora ivjeti u mjehuru ili u nekom izoliranom, zatvorenom
prostoru dok je sve ostalo - uklju uju i zrak koji diemo - pod nadzorom. Mogu e je da
promijenimo na in na koji se ponaamo prema prirodi. Pokazali su mi mogu u budu nost u
kojoj je planet Zemlja vrlo zelen, zrak blistavo ist i vrlo razli it od dananjeg, s preobiljem
prirodnih ljepota. No da bismo ostvarili takvu budu nost, moramo po eti djelovati i to brzo.
Kada sam napokon krenula iz Wicklowa ve je pao mrak, a u mojem je srcu leala
neka teina.
121
GIGA

33
Reinkarnacija
Otila sam u Amsterdam da bih dala nekoliko intervjua za medije, odrala javni govor
i upoznala izdava e s nizozemskoga govornog podru ja. Jean je bila sa mnom i odsjele smo u
fantasti nom hotelu pokraj kanala. Hotel je o ito bio poznat me u spisateljima pa je ak imao
i knjinicu punu knjiga koje su potpisali autori koji su tamo odsjeli. Bila sam oduevljena
kada su me pozvali da potpiem moju knjigu i darujem je toj knjinici.
Naega prvog dana u Amsterdamu krenuli smo prona i mjesto na kojem emo ru ati.
Kada sam napustila hotel, an eo Mihael me primio za ruku apnuvi mi u uho: Tijekom
sljede ih nekoliko dana vidjet e neto vrlo posebno. Neto to ne vidi esto.
Nasmijeila sam se i odgovorila: Volim iznena enja. Pomislila sam da to neto
posebno zna i da u vidjeti ljepote Amsterdama. Ali ne, an eli su u rukavu imali neto
mnogo vie iznena uju ega.
Svidio mi se Amsterdam, to je prelijepi grad. Svi svuda idu biciklima, voze se na
biciklima na posao odjeveni u odijela, ene u svojim najboljim haljinama na biciklima odlaze
na sastanke, avrljaju sa svojim ljubavnim partnerima voze i se na biciklu, a roditelji u malim
drvenim kolicima pri vr enima ispred ili iza bicikla voze tako svoju malu djecu. Naravno,
vidjela sam i mnogo an ela. Povremeno je izgledalo kao da se i oni voze na istim tim
biciklima.
Sjele smo ispred restorana na jednom prometnom trgu, ru ale i promatrale prolaznike.
Nakon ru ka Jean je rekla da mora obaviti nekoliko stvari i dogovorile smo se da se za
jedan sat sastanemo u naem hotelu.
Jean je upravo otila kada mi je an eo Mihael apnuo u uho: Lorna, pogledaj niz
ulicu. Ulica je bila puna ljudi koji su hodali u svim smjerovima. Otprilike na tri koraka iza
svakog prolaznika nalazili su se njihovi an eli uvari; vidjela sam njihova svjetla. Bilo je i
drugih an ela, pa je ak povremeno i dua neke osobe hodala usporedo s njom. Tada su
ulicom naila dvojica mladih mukaraca; zastala su na jednom uglu otprilike etiri i pol metra
udaljeni od mene, razgovaraju i.
Mihael mi je apnuo na uho: Paljivo promatraj, Lorna. Dvojica su mladi a prestala
razgovarati i otvorila su se svjetla njihovih an ela uvara. Kada su to u inili, sve na ulici kao
da je nakratko potpuno stalo. Jedan je mukarac izgledao vrlo mlad, moda je bio u ranim
dvadesetima, a drugi, vii, bio je otprilike deset godina stariji. Izgledalo mi je kao da su an eli
uokvirili njih dvojicu i privukli ih blie meni, kako bih ih mogla pozornije promotriti. inilo
mi se kao da gledam uve anu fotografiju. Nakon nekoliko sekunda zatvorilo se svjetlo
njihovih an ela uvara, ali u inak uve ane fotografije trajao je i dalje.
Mihael mi je apnuo u uho: Lorna, pozorno promatraj. Oko te dvojice mukaraca
stajalo je jo nekoliko drugih an ela. Drugi su an eli hodali izme u njih, a dva su an ela stala
izme u njih. Ne znam kako su an eli pronali mjesta za sebe, jer dvojica su mukraca stajala
vrlo blizu jedan drugome. Fascinira me kada an eli to u ine.
Zatim su dvojica mukaraca ponovno po ela razgovarati i tada sam ugledala ono to je
trebalo biti iznena enje. Dua starijeg mukarca pomaknula se iz njegova tijela. Izala je iz
njega i vidjela sam pojavnost jednog vojnika - ne iz Prvoga ili Drugoga svjetskog rata, nego iz
nekoga mnogo ranijeg.
122
GIGA
Koa toga mladog vojnika bila je ista. Imao je ovalno lice, plave o i i sme u kosu.
Odje a mu je bila od teke, sive, grube tkanine i dosezala mu je do ispod koljena. Cipele su
bile od grube koe, s vrpcama za ometanje oko noge. Imao je ma koji je pri vrstio vrpcama,
a preko le a bilo mu je pri vr eno nekakvo iljasto oruje. Zbog oruja je izgledao velik i
opak, ali vidjela sam da po suvremenim standardima nije bio visok.
Mihael mi se obratio bez rije i. Ovaj je ovjek imao proli ivot. Tada je bio vojnik.
Ponovno sam pogledala u toga mukarca. I dalje sam vidjela i njegovu sadanju pojavnost i
prijanji ivot. Obojica su gledala u mojem smjeru. Njegov je prijatelj stajao pokraj mene, ali
an eli kao da su ga zamrznuli u vremenu. Tada sam shvatila da se ona dva an ela nalaze
izme u mukaraca kako bi zatitili mla ega od onoga to u vidjeti o starijem.
Ponovno se otvorilo svjetlo an ela uvara toga reinkarniranog mukarca. Taj an eo
nije ba odavao ljudsku pojavnost. Izgledao je kao da je svjetle a, predivna maglica koja se u
spirali kre e iza mladog mukarca. No imala sam vrlo jak osje aj da je taj an eo mukog
roda.
ivot se vratio u normalu, ali i dalje sam vrlo jasno u tom mukarcu vidjela onoga
vojnika. Nakon to se oprostio od svojega prijatelja, pourio je preko ceste i nestao ure i niz
ulicu. Ja sam sjedila razmiljaju i o reinkarnaciji. Imala sam mnogo pitanja za Mihaela o
tome zato su mi pokazali to to sam upravo vidjela. No nije mi bilo doputeno da ih
postavim.
Do danas pokazali su mi samo dvadesetak dua koje su bile reinkarnirane. Sje am se
jednog novinara koji me pitao reinkarniramo li se svi im umremo.
Malo me iznenadilo to pitanje. Objasnila sam da mi nikada nisu pokazali duu koja
nakon smrti nije otila ravno u nebo i upitala sam: Ako smo u raju, zato bismo se eljeli
vratiti? Znam da bismo voljeli vjerovati da emo se vratiti, jer ljudi koje volimo ale za
nama i nedo-stajemo im. To moda i jeste tako, ali dua koja je otila u nebo mnogo vie
moe u initi za svoju obitelj s neba no to moe za svojega ivota, kao ljudsko bi e, ovdje na
Zemlji. Na primjer, dua voljene osobe moe komunicirati s vama. Uvijek me iznenadi koliko
je ve ini ljudi lake uti poruku neke due, nego an ela. To zato to je dua ivjela u ljudskom
tijelu. Ljudi mi esto kau da, kada imaju neki problem, osje aju da im pomae njihova baka
ili neka druga draga osoba koja je sada mrtva. Vjerojatno su u pravu. To je jedan od na ina na
koji due u raju mogu pomagati ivima. Drugi na in sastoji se u tome da due mogu
posredovati za nas kod Boga ili neke druge osobe -iako posljednje zahtijeva da an eo uvar te
osobe dopusti da ta osoba posreduje. To je velika tema, ali podijelit u s vama neto od onoga
emu su me an eli nau ili o tome, kao i ono to sam sama iskusila.
Nakon to ste umrli i otili u raj vaa se dua ne eli vratiti. Vrlo je sretna na nebu.
Vra a se samo ako je Bog poalje natrag. Kada Bog poalje duu natrag, ne mora je vratiti u
istu obitelj, pa ak niti u isti narod. Samo sam nekoliko puta vidjela kako se to doga a, no
kako putujem, vidim vie. Povremeno, kada me nekamo poalju, ak i u inozemstvo, pokau
mi nekoga tko je reinkarniran. Tada se molim i zamolim Boga da im pomogne ostvariti svrhu
zbog koje su doli.
Sje am se kada mi je bilo deset, sjedila sam na podu u ku i u Ballymunu gledaju i
crno-bijeli televizor. An eo Elijah sjedio je pokraj mene. Rekao mi je da je ovjek kojeg
gledam na televiziji reinkarniran. Ovdje je bila dua koja se vratila da pomogne ovjeku da
krene naprijed. ovjek na televiziji bio je Martin Luther King. Pokazali su mi viziju njegova
prolog ivota. Bio je bijelac, to e iznenaditi mnoge. ivio je u jednoj maloj, seoskoj zajednici. Nemam pojma gdje je to bilo niti u kojem dijelu svijeta - jedino znam da jezik kojim je
govorio nije bio engleski. Mislim da je bio poglavar, vo a te male zajednice, ali kao i svi
drugi i on je bio radnik. Pokazali su mi ga kako zajedno s drugim mukarcima, enama i
djecom kr i kamenje s travnatih ali plodnih polja. Govorio je drugima to da rade, ali je i sam
123
GIGA
radio. Uokolo je bilo prolistalog drve a. Izgledalo je kao da pripremaju zemlju i grade zatitni
zid oko te zajednice. Znam da je on - Martin Luther King - bio mukarac velike duhovne
svjesnosti, ovjek snane vjere, ali kao ni nitko od nas, niti on nije bio savren. Bog njegov
ivot nije u inio laganim, ali iz onoga to su mi pokazali vidjela sam da je imao iznimno
veliku snagu karaktera i veliku predanost da se bori za ono to je ispravno.
Elijah me podsjetio: Ne zaboravi, Lorna, Bog je ljudima dao slobodnu volju i oni koji
su reinkarnirani tako er imaju slobodnu volju. Ponekad ne u ine ono to se od njih o ekuje ili
propuste uo iti i prihvatiti mudrost koja im je bila namijenjena.
Elijah, nije li Martin Luther King ispunio svrhu zbog koje je reinkarniran? upitala
sam.
Da, Lorna, jest. Ljudima diljem svijeta pruio je vjeru u pravdu i jednakost dostojanstvo i hrabrost da se bori za ono to je ispravno. To je dao ne samo obitelji u kojoj se
jo jednom rodio te afri kim Amerikancima, ve i cijelom ljudskom rodu. U budu im
naratajima svatko tko je na bilo koji na in tla en crpit e hrabrost iz ivota Martina Luthera
Kinga. ak i danas ljudi ustaju i bore se za starije, besku nike ili za pravo na rad; na njih
utje e, bili oni toga svjesni ili ne, ono to je inio Martin Luther King. Ta je dua ostvarila
ono zbog ega ju je Bog poslao natrag na zemlju. Ali dua ponekad ostvari samo djeli svoje
svrhe. U mnogim slu ajevima ljudi unite tu osobu.
Kada mi je bilo jedanaestak godina otila sam sa svojim ocem u ribolov. Zastali smo u
malom seocetu koje je imalo samo jednu ulicu, jedan du an i dvije benzinske postaje. Tamo
se popravljao traktor i jedan je stariji ovjek izvan du ana sjedio u stolcu za ljuljanje i puio
lulu. Du zidova bili su poslagani nizovi qepanica za ogrjev, a pokraj vrata bile su naslonjene
automobilske gume i plasti na vjedra. Kada je otac otvorio haubu, zamolio me da mu
donesem vode za hladnjak. Rekao mi je da ide u du an kupiti nekoliko stvari i raspitati se za
najbolja mjesta za pecanje na oblinjoj rijeci.
Bilo mi je teko ulijevati vodu u hladnjak, jer sam bila malena. Dok sam bila
usredoto ena na svoj zadatak, pokraj mene se pojavio an eo Hosus. Kad sam zavrila, rekao
je: Pogledaj onog starca. U inila sam tako. Starac je jo uvijek sjedio pue i svoju lulu.
Svako bi malo lupnuo lulom o bok svojega stolca. Dok sam gledala, otvorilo se svjetlo
njegova an ela uvara i doputeno mi je da vidim da je bio reinkarniran. Dua starca istupila
je naprijed i pokazala mi kako je starac izgledao u prijanjem ivotu. Pokazao mi je mukarca
jake gra e i irokih ramena.
Njegova je duga ka kosa bila svezana odostraga, imao je sme e o i i blago lice. Nije
izgledao kao Irac, ali nisam imala pojma koje bi narodnosti mogao biti. Bio je odjeven u
jednostavnu tamnu odje u od tekog materijala, nalik vuni. Sve vezano uz njegov izgled bilo
je potpuno suprotno od toga starca koji je sjedio u stolcu. Krhki je starac po eo ljuljati stolac,
a njegov ga je an eo okruio, ispruio ruku, uzeo njegovu duu, njeno je iznio iz tijela, a
onda je velikom njeno u i ljubavlju poloio natrag u tijelo. Izgledalo je kao da je starac
lagano zadrhtao.
An eli su mi rekli da kada je neka osoba reinkarnirana, njezin se an eo uvar mora
vratiti i dijeliti s njom njezin ivot, jer je on vratar te due.
Hosuse, upitala sam, zato je taj starac reinkarniran?
Hosus mi se nasmijeio. Jer lanovi te obitelji moraju nau iti kako da vole i brinu se
jedni o drugima.
Hosuse, to se ini vrlo jednostavnim! rekla sam.
Ponekad to jest jednostavno, Lorna, ali ponekad ljudi to propuste shvatiti,
odgovorio je. Ljubav je temeljni dio ljudskog ivota. Ljubav je jako vana. To je jedan od
najmo nijih i najdragocjenijih darova koji posjeduje ljudski rod.
Ponovno sam pogledala u onoga starca. Hosuse, on izgleda vrlo krhko. Ho e li ubrzo
umrijeti?
124
GIGA
Hosus me pogledao i kimnuo. Nemoj biti tuna; njegova dua e se ubrzo vratiti u
raj. Umrijet e na svojem omiljenom mjestu - u stolcu za ljuljanje.
Otac je izaao iz du ana i Hosus je nestao.
Otac je spustio haubu i dok smo odlazili jo sam jedanput bacila pogled na onog starca
u stolcu za ljuljanje i na njegova an ela uvara koji ga je toliko njeno volio.
Prve ve eri u Amsterdamu odrala sam javni govor. Prvi! Kada sam izala iz taksija
kod prelijepe, stare crkve u kojoj sam trebala odrati govor, vidjela sam an ela Mihaela kako
stoji na ulazu. Bilo mi jako drago to ga vidim. Dotaknuo mi je ruku dok sam prolazila pokraj
njega i ispunio me mirom i rado u. U dvorani je ve bilo ljudi i an eli oko njih kao da su
zujali od uzbu enja.
Provela sam malo vremena nasamo u jednom uredu, a onda sam ula u dvoranu.
Svjetla svih an ela uvara bila su iznimno jarka, a uokolo je bilo i drugih an ela. U sebi sam
zamolila da se svjetlo an ela malo prigui kako bih jasno mogla vidjeti mukarce i ene ispred
sebe. Kada je stiglo vrijeme za postavljanje pitanja, bila sam iznena ena, jer svaki put kada je
netko postavio pitanje svjetlo an ela uvara iza te osobe otvorilo se tako da sam jasno mogla
vidjeti toga an ela uvara. Zbog toga sam svaki put nakratko oklijevala. Ljudi su moda
mislili da razmiljam o ispravnom odgovoru.
Predivno je vidjeti toliko ljudi koji tee tome da se uzdignu duhovno, koji shva aju da
doista imaju an ela uvara koji je vratar njihove due i da ih on nikada ne e napustiti - niti na
trenutak. Osje ala sam se po a enom to sam bila pozvana da drim govor tim predivnim
mukarcima i enama. Zamolila sam blagoslov za sve njih i za njihove obitelji. Organizatori
toga skupa obavili su fantasti an posao.
Uop e nisam o ekivala da u za vrijeme boravka u Amsterdamu vidjeti jo primjera
reinkarnacije.
No an eli su me nastavili iznena ivati i tijekom sljede ih nekoliko dana pokazali su
mi nekoliko takvih osoba.
Izme u intervjua za novine otila sam s Jean u etnju udahnuti malo svjeeg zraka.
An eo Mihael apnuo mi je u uho: Promatraj pozorno, Lorna, kako ne bi nita propustila.
Pokraj mene je na biciklu proao mukarac vuku i za sobom kolica u kojima su bili jedan
sedmogodinjak i djevoj ica od otprilike etiri godine. Pretpostavila sam da je to otac sa
svojom djecom. Dok su prolazili, bilo mi je doputeno da vidim da su oba djeteta reinkarnirana. To me zapanjilo. Vidjela sam ih samo na trenutak. Na moje iznena enje, djevoj ica je bila
reinkarnacija nekog dje aka. To je za mene bila nova informacija. Da budem iskrena, nikada
nisam razmiljala o tome reinkarniraju li se ljudi uvijek u istom spolu. No kad govorimo o
tome, zato bi morali biti istog spola?
Pokazali su mi proli ivot te djevoj ice kao dje aka od otprilike sedam godina koji je
na potiljku nosio crnu kapicu - pa sam znala da je bio idov. Na sebi je ispod jaknice imao
bijelu koulju, ali nisam mu mogla vidjeti ostatak tijela. Djevoj ica se okrenula i pogledala u
mojem smjeru istovremeno kada i dje ak iz njezina prolog ivota. Nasmijeio mi se svojim
prelijepim, tamnosme im o ima. Manje sam vidjela tu drugu duu koja se reinkarnirala. Dua
je istupila naprijed i pokazali su mi dje aka nekoliko godina mla eg od tog sedmogodinjaka
koji je bio u sadanjem ivotu. Nisam dobila dojam da je idov. Samo sam ga kratko
pogledala prije no to mi se njegov otac maknuo iz vida. No vidjela sam o i koje su blistale na
vrlo u kastom licu, a to je lice bilo uokvireno gustom upom tamnih kovr a koje kao da su
izrasle preduge.
Tijekom te etnje Amsterdamom vidjela sam vrlo mnogo tinejdera. Obratila sam Jean
pozornost na to, a ona je spomenula da je to moda zato jer je u blizini veliki trgova ki centar.
125
GIGA
No ja nisam bila sigurna da je to cijela pri a, jer uokolo se nalazilo mnogo an ela.
Jedan od an ela obratio mi se rekavi: Ovo mnotvo mladih nalazi se tu kako bi se povezali
sa svojom duhovno u.
Mla a tinejderica od otprilike etrnaest godina, plave kose, prola je pokraj mene s
nekoliko prijatelja. Okruilo ju je svjetlo njezina an ela uvara i poja alo se, a ona se odmaknula od svojih prijatelja. Njezina se dua pomaknula prema naprijed i pokazali su mi da je
njezina dua u reinkarnaciji. Okrenula sam se prema Mihaelu i upitala: to se doga a? No
on je poloio prste na svoje usne pokazuju i mi da mi ne e odgovoriti. Njezina mi je dua
pokazala djevoj icu kakva je bila u prolom ivotu. Iz nekog mi ju je razloga pokazala kako
sjedi na podu, iako je djevoj ica stajala. Vidjela sam enu od tridesetak godina. Nije uop e
bila sli na svojoj sadanjoj inkarnaciji. Lice joj je bilo jako blijedo i bila je odjevena u tamnu,
duga ku, pripijenu odje u koja je odavala figuru bogatu oblinama. Izgledala je bogatom i
uspjenom. Njezina je odje a bila dobre kvalitete, na haljini je nosila mali bro i ru nu torbicu
od ulatene koe. Jedan an eo koji je stajao uz nju rekao mi je da je u zajednici u kojoj je
ivjela ona bila ena od autoriteta i mo i.
Mihaele, pozvala sam ga u sebi, bez rije i, o ajni ki ga ele i upitati to se doga a.
Zato su mi iznenada pokazali toliko mnogo reinkarniranih mladih ljudi? Zato sam ih toliko
vidjela u Amsterdamu? Mihael mi je odgovorio: Bez pitanja, Lorna.
Uistinu me to zaintrigiralo i na putu natrag prema hotelu razmiljala sam o
reinkarnaciji i o tome to sam tijekom godina saznala o tome i o tome to su mi pokazali
an eli.
Na sre u, ini se da Jean nije imala potrebu razgovarati sa mnom, jer ja sam bila
izgubljena u mislima.
Mnogi ljudi vole vjerovati u to da se reinkarniramo im umre nae fizi ko tijelo, u to
posebno vole vjerovati roditelji koji su izgubili svoje dijete. Ponekad ujete majku kako kae
da je njihovo dijete reinkarnacija njezine majke ili djece ili ak preminulog brata ili sestre tog
djeteta. Re i e vam da se dijete smijei poput preminule bake ili da ima iste pokrete kao ona
ili da govori na isti na in. To moe biti istina, iako se vjerojatno ne radi o tome da je dijete
reinkarnacija bake. To vjerojatno zna i da to dijete nosi malo vie bakinog genetskog koda
koji se na dijete prenio maj inom krvi. Shva am zato svi mi govorimo neto takvo, pogotovo
kada izgubimo nekoga koga volimo. Svi mi gledamo u svoju djecu, trae i u njima karakteristike naih voljenih koji su umrli i vratili se na nebo. Svi moramo imati na umu da kada
do e vrijeme da nae due napuste nae tijelo i odu na nebo, tada emo se susresti s naim
voljenima koji su otili prije nas.
Sje am se da sam jednom, kao tinejderica, odvela psa naih susjeda, Shanea, u etnju.
Bila sam malo umorna i sjela sam na mali zid usred prostranog, zelenog podru ja. Mnogo je
majki i djece uivalo na suncu. Pokraj mene je stajalo nekoliko majki s djecom u kolicima.
Jedna je majka prola pokraj nas, povukavi dekicu s bebe i uspravivi bebu u sjede i poloaj.
Zatim je sjela na zidi . U blizini su se igrala neka malo starija djeca, a jo dalje, u prednjem
vrtu, vidjela sam majku s bebom u naru ju kako avrlja sa susjedom. Promatrala sam
prelijepu ljudsku duu pokraj novoro ene bebe. Izgledala je druk ije od ostalih dua koje su
mi pokazali. Ova je dua imala neprovidniju pojavnost.
Zapravo, iako jasna ili bistra poput kristala ili vode, na neki je na in izgledala kao daje
ogrnuta nekom poluprozimom tvari. Vidjela sam u te due manje detalja njezine ljudske
pojavnosti no u drugih dua koje su mi pokazali, ali izgledao je kao mukarac, vrlo mlad,
visok i dobro gra en. Odavao je veliku njenost i ljubav i neprestano je pri ao bebi, a da
fizi ki nije izgovorio nijednu rije . Upitala sam an ele to se doga a. Nisu mi odgovorili.
126
GIGA
Nakon nekog vremena ustala sam i nastavila etati sa Shaneom. Krenula sam prema
obali rijeke. Pustila sam Shanea s uzice da tr i oko drve a i grmlja. Bacala sam Shaneu
tapove kada se pojavio Mihael. Bila sam oduevljena to ga vidim i potr ala sam prema
njemu, ali Shane je bio bri i legao mu je podno nogu.
ujem da si postavljala pitanja, Lorna, rekao je osmjehnuvi se.
Da, Mihaele. Danas dok sam sjedila na zidu promatraju i tu duu koja je pri ala
novoro en etu pitala sam se zato se pokraj te bebe nalazi ta dua? Sada shva am da sam i
prije vi ala bebe i due koje im neto naduga ko pri aju i da te due izgledaju malo druk ije.
Tko su one i zato se to doga a samo s nekim bebama, a s drugima ne?
Lorna, due koje vidi pokraj novoro en adi due su koje su ranije ivjele na Zemlji.
Pri aju tim bebama da im pomognu usaditi snagu karaktera koja e im biti potrebna da se za
svojega ivota suo e s vanim izazovima. To su due u itelji. Takva dua u itelj moe biti
lan iste obitelji, ali ne nuno. Ta dua u itelj daje novoro en etu snagu karaktera koju
kasnije mogu iskoristiti u ivotu ako to poele.
Mihaele, nisam sigurna da sam do kraja razumjela, rekla sam zbunjenog izraza lica.
S vremenom ho e, Lorna, odgovorio je Mihael njeno. Ve si jako mnogo
nau ila.
Rekla sam mu kroza smijeh: To zato to imam najbolje u itelje. Zatim sam upitala:
to si htio re i time, Mihaele: 'ako to poele'?
Lorna, uvijek si puna pitanja, rekao je Mihael, nasmijeio mi se i nestao. Jo sam se
malo igrala sa psom, a onda sam krenula ku i.
Godinama kasnije, ponovno na pecanju s ocem, saznala sam jo stvari o duama koje
pri aju novoro enim bebama i o reinkarnaciji.
Otac me pozvao da u nedjelju odem s njim na pecanje i bila sam oduevljena.
Pripremili smo ribi ki pribor i krenuli u nedjelju rano ujutro. Dva sata kasnije otac je parkirao
na cesti pokraj ume. Upitala sam gdje je rijeka, a on mi je odgovorio da emo morati
planinariti. Izvadili smo opremu iz auta i krenuli kroz umu prema stjenovitom podru ju.
Ispalo je da se i te kako isplatilo planinariti - rijeka je bila prelijepa.
Otac i ja stajali smo pokraj rijeke. Predloio je da ja pecam na mjestu na kojem smo se
zatekli, a on da e oti i nekoliko stotina metara uzvodno. Promatrala sam oca kako hoda
pokraj rijeke i gubi mi se iz vida.
Pecala sam otprilike deset minuta kada sam ula da netko zaziva moje ime. Okrenula
sam se i ugledala an ela Mihaela kako sjedi na stijeni odjeven poput ribi a. Na nogama je
imao izme koje su mu sezale preko koljena, a u desnoj je ruci drao ribi ki tap. Smiju i se
odmotala sam flaks i krenula prema Mihaelu rekavi: Jesi li danas neto upecao?
Oboje smo se nasmijali kada je Mihael odmahnuo glavom.
Odloila sam tap za pecanje i sjela na stijenu nasuprot Mihaelu. Lorna, po eo je,
doao sam ti ispri ati jo neto o duama u iteljima koje si vidjela da pri aju novoro enim
bebama.
Da, Mihaele, odgovorila sam zainteresirano, a primijetila sam i jo neto. Kada
beba malo naraste i po ne govoriti, dua u itelj vie nije uz nju.
Lorna, nisam ti objasnio da ve ina novoro enih beba ne pamti da je dua u itelj bila
uz nju. Najvaniji dio pri anja novoro en adi jest da se u osobnost toga djeteta usadi snaga
karaktera. U ve ini slu ajeva Bog to omogu uje kada je ljudima potreban snaan vo a.
Pozove se netko za kime e se ti ljudi mo i povesti. Ponekad je to vo a iz obitelji - ili moe
biti iz zemlje ili ak iz svijeta ili moe biti kako bi se olakalo vodstvo u svrhu pravde.
Poput povijesnih vo a, ho e re i? upitala sam Mihaela.
127
GIGA
Da, odgovorio je, to je jedan primjer, ali ima bezbroj ljudi - mukaraca i ena, ak
i djece - koji nikada nisu uli u povijesne knjige, a koji su iskoristili ono to im je podarila
dua u itelj kako bi se razvijali i pomogli, kako bi prevladali izazove - svoje i tu e. Bog je
odabrao odre ene due koje su ivjele na Zemlji da postanu u itelji - due u itelji - i da
pri aju odre enoj novoro en adi o vlastitom ivotu u ljudskom tijelu kako bi toj novoro enoj
bebi dali snagu karaktera. Otprilike jedna na svakih stotinu beba imat e uza se duu u itelja vie kada se treba suo iti s odre enim izazovima.
Kao to sam rekla, ve ina tih beba zaboravit e sve to im je bilo re eno, iako e to
imati utjecaja na njihovu osobnost. No u vrlo rijetkim okolnostima dijete e neko vrijeme jo
zadrati te uspomene i pri at e o tome to je ta dua u itelj rekla njima i to e izgledati kao
da razgovaraju sami sa sobom. Dijete ak moe biti u stanju opisati detalje kao to su imena
ili nadnevci, opisi mjesta koja nikada nisu vidjeli - i koja moda vie ni ne postoje - te ak
mogu govoriti razli itim jezicima. Moda ak mogu i do u detalje opisati na in na koji su
umrli govore i o fatalnoj rani na bojinici, izgladnjivanju ili utapanju. Zbog toga odrasli
ponekad misle da je takvo dijete reinkarnirano. Ali nije. To je neto posve druk ije.
Razumijem, Mihaele, rekla sam. Sada razumijem kako odrasli mogu misliti da je
dijete ne ija reinkarnacija kada se zapravo doga a neto drugo. Sje am se, kada smo ranije
govorili o duama u iteljima, rekao si neto o tome kako se mogu posluiti snagom svojega
karaktera ako to poele. Zna i li to da Bog njih alje kao pomo i da je na njima i njihovoj
slobodnoj volji ho e li to iskoristiti ili ne?
Da, Lorna, odgovorio je Mihael i nestao.
Vratila sam se pecanju razmiljaju i o onome to mi je rekao Mihael.
Odjednom sam ulovila veliku pastrvu. Teila je otprilike kilogram i dvadeset
dekagrama. Znala sam da e moja majka biti oduevljena. Spakirala sam svoj ribi ki pribor i
krenula obalom rijeke. Nakon otprilike petnaestak minuta ugledala sam u daljini oca i viknula
mu da sam ulovila ribu. Kad sam stigla do njega, otvorio je svoju torbu - on je ulovio dvije.
Oboje smo bili oduevljeni.
Otac je zapalio vatru i zagrijao vodu u kotli u da nam pripremi aj. Uivali smo u
vru em napitku i sendvi ima. Kada smo stigli ku i, bila sam iscrpljena, a mama sretna zbog
ribe.
Dok sada ovo piem, shva am kako odrasli nehotice mogu po initi zlo. Prije mnogo
vremena roditelji i ostali odrasli nisu obra ali pozornost onome to je govorilo neko dijete, ali
otkako smo postali vie duhovno otvoreni i svjesni, vie sluamo svoju djecu. Danas, kada
dijete po ne pri ati - prisje aju i se ivota druge due kao da je to njegov ivot - ve a je
vjerojatnost da e odrasli obratiti pozornost na to. Ponekad e odrasla osoba malo istraiti to
to je dijete reklo i, otkrivi povijesnu istinu u ne emu od onoga to je dijete reklo, tvrditi da
se dijete upravo tako reinkarniralo i uvjeriti ga da je ivjelo taj protekli ivot. Takvo
vjerovanje moe imati velik u inak na na in na koji e se to dijete razviti u odraslu osobu.
Razgovaraju i o tome i obra aju i pozornost na to odrasla osoba moe uzrokovati da dijete
zadri neke detalje od onoga to im je ispri ala dua u itelj. To moe sprije iti dijete da u
potpunosti proivi ivot koji mu je namijenjen. Dijete ak moe zadrati bolne uspomene na
smrt due u itelja, to ga moe traumatizirati.
Nekim su osobama drugi ljudi rekli da su se reinkar-nirali na na in koji je tetan.
Jednom me posjetila jedna poslovna ena i rekla mi da vjeruje da je u prolom ivotu bila
bezosje ajni poslovni ovjek, pohlepan i beskrupulozan, i da je na nepoten na in unitila
posao i obitelj drugog ovjeka. Rekla mi je da je to razlog zbog kojeg su propali svi njezini
poslovni potezi, zbog kojeg nita nije funkcioniralo kako treba. Rekla mi je da je dolo do
problema sa zakupom poslovnog prostora jer je u prethodnom ivotu poznavala i otetila
sadanjeg najmodavca poslovnog prostora.
128
GIGA
An eli su mi rekli da ni u emu to je ta ena ispri ala nema nimalo istine. Koristila je
to kao izgovor, razlog za svoj neuspjeh. Umjesto da realisti no i poslovno gleda na ono to se
doga a i iskua druge mogu nosti, ona se jednostavno predala tvrde i da je blokira njezin
proli ivot. Nitko ne bi trebao koristiti svoj proli ivot kao ispriku za to to ne ivi punim
plu ima sada i ovdje.
Ponekad e ljudi koristiti ono to smatraju nepraved-no u ivota kao opravdanje za to
to se vesele drugom ivotu na ovoj Zemlji. Na primjer, zato je u njihovoj obitelji toliko
bolesti? No na posao nije da prosu ujemo to je poteno, a to nije. Dan nam je ovaj ivot ne neki drugi - i na nama je da ga proivimo takvog kakav nam je podaren, koliko god
duga ak ili kratak bio, i da ga proivimo do kraja, punim plu ima.
Mihael mi je ispri ao jo poneto o pravoj reinkarnaciji, godinu ili dvije kasnije. Setala
sam uz kanal u blizini ku e mojih roditelja u Leixlipu kada se pojavio Mihael i sjeo na hrpu
starog kamenja, gledaju i prema staroj brani na kanalu.
Lorna, Bog eli da ti pomognem da nau i jo toga o reinkarnaciji, rekao je Mihael.
Ustala sam i Mihael me uzeo za ruku, ispunivi me nebeskim mirom.
Lorna, Bog bezuvjetno voli svu svoju ljudsku djecu i podario vam je slobodnu volju.
No ponekad mu je teko shvatiti zato ta Njegova ljudska djeca toliko oteavaju ivot jedan
drugome, zato unitavaju jedan drugoga i planet koji im je On podario. Znam da ponekad
nadilazi ljudsku sposobnost razumijevanja pomisliti da Bog, koji zna sve, ne shva a do kraja
svoju ljudsku djecu. Lorna, vi ljudska bi a imate u sebi toliko mnogo ljubavi i dobrote, ali sve
jako komplicirate. Bog vas eli bolje razumjeti kako bi vam mogao dati svaku mogu u priliku
u budu nosti. To je jedan od razloga zato se due reinkarniraju.
Zagledavi se u Mihaelove o i odjednom sam sve shvatila na duhovnoj razini i
poloila sam ruku na usta rekavi: O moj Boe!
Razumije li, Lorna? upitao je Mihael. Kimnula sam, a Mihael je nastavio: Zato
Bog alje svojega Sina na Zemlju. Njegov Sin dio je Boga. Iz Boga izlazi Njegov Sin i iz
Boga izlazi Sveti Duh. Due koje prebivaju u ljudskim tijelima dio su Bojeg tijela. Boja
djeca su nae due, a ne naa tijela. Bog eli u initi sve to je u Njegovoj mo i kako bi
omogu io da se dogodi vrlo bitan dio evolucije ovjeka - da tijelo i dua postanu jedno.
Mihaele, sad se malo bojim, jer mislim da znam to e sada re i.
Da, Lorna, zna. Izgovori to zajedno sa mnom, rekao je Mihael. Izgovorili smo
istovremeno: Ako ljudska Boja djeca ne promijene na in ponaanja, Bog e uzeti due iz
njihovih ljudskih tijela i odvesti ih ku i u raj. Bez naih dua mi ljudska bi a ne emo biti nita
bolji od ivotinja i unitit emo sami sebe.
Stajala sam tamo nepomi no ispred Mihaela. Mihael me zagrlio tjee i me. Nakon
nekoliko trenutaka njeno se nasmijeio. Lorna, Bog te voli.
Mihaele, moram te neto upitati, rekla sam usrdnim glasom. Bog ne e odustati od
nas, zar ne?
Ne, Lorna, i to je jo jedan razlog zbog kojeg Bog alje natrag neku od svoje djece,
kako bi se jo jednom rodili kao ljudska bi a. Ponekad Bog odabere reinkarni-rati duu da
ispravi neko zlodjelo ili nepravdu, da stvori nadu ili izgradi povjerenje, da pomogne stvoriti
bolji svijet za ovje anstvo. S tim rije ima Mihael je nestao.
Ni Mihael ni drugi an eli nisu odgovorili na sva pitanja o reinkarnaciji koja su mi se
stvorila u glavi dok sam bila u Amsterdamu. Jo uvijek ne znam zato su mi pokazali nekolicinu reinkarniranih mladih ljudi u tako kratko vrijeme. Mijenja li se neto u svijetu ili to
ima neke veze ba s Amsterdamom? An eli mi ne odgovore uvijek kada ih neto upitam, ali
vjerujem da e to u initi s vremenom. Ustanovila sam da je moje znanje sve ve e, a pri tomu
mi pomae putovanje i upoznavanje novih ljudi - urednika, novinara koji mi postavljaju
pitanja tijekom intervjua, itatelje - koji mi postavljaju pitanja o stvarima o kojima nikada
ranije nisam razmiljala. Imajte na umu da je prije no to sam napisala An ele u mojoj kosi
129
GIGA
bilo vrlo malo ljudi koji su znali za ono to sam vi ala i zato mi nitko nije postavljao pitanja.
Uivala sam u tih nekoliko dana provedenih u Amsterdamu, iako sam vrlo naporno
radila. An eli su bili u pravu. Doista su me iznenadili, najprije s reinkarniranim duama, ali i s
istim uitkom otkrivanja potpuno druk ijeg grada. Posljednje sam ve eri otila u
razgledavanje kanala brodom. Bilo je prelijepo, prelijepo je bilo doivjeti ve samo to kako
sve vie pada mrak i kako se pale svjetla na zgradama i mostovima. Neki od kanala toliko su
uski da je potrebno mnogo vjetine kako bi se po njemu upravljalo brodom. Samo je jednom
udario u zidove kanala. Vodi nam je pokazao uli icu koja se zove Vje ita molitva, o ito
tako nazvana jer je oko nje bilo mnogo samostana. Svi a mi se to ime!
130
GIGA

34
An eli naroda
etala sam uz rijeku Nore blizu Inistiogea u Irskoj. Tamo ima predivnih etnica. Prela
sam sigurno osamstotinjak metara du rijeke. Pokraj mene su hodali an eli, ali niti sam ja
razgovarala s njima, niti oni sa mnom. Uivala sam biti sama - dobro, donekle sama. Zastala
sam, podignula tap i sjela na stijenu blizu rijeke. Br kala sam tapom po vodi kada me
prenuo jedan an eo sjednuvi na stijenu pokraj mene. Gotovo sam pala sa stijene od straha.
Nasmijala mi se i posegnula da me ulovi. Njezin je dodir bio tako lagan da mi se u inilo da je
proao kroz mene, ali uspjela sam uspostaviti ravnoteu.
An eo je bio prelijep i providan poput vode. Podsjetila me na smaragdnog leptira koji
odraava zelenu, utu, plavu i crvenu - sve boje koje biste mogli vidjeti da se odraavaju od
rijeke ili jezera. Vidjela sam kako joj tijelo uranja u rijeku; noge su joj se stopile s vodom postale su jedno s njom. Bila je Vodeni duh. Bila sam oduevljena to je vidim. Posegnula
je i dotaknula moju ruku, a ona je postala mokra i topla. Osjetila sam njezinu ljubav. Nekoliko
trenutaka kasnije povukla je ruku i vrhovi njezinih prstiju izvukli su svu vlagu s povrine
moje ruke, ostavivi je suhom poput pepela. Nasmijeila sam joj se.
Prisjetila sam se svojega prvog susreta s njom, kad sam jo bila mala - i kada sam bila
na pecanju s ocem.
Primijetila bih je kraji kom oka kako se kre e kroz vodu, ponekad vrlo brzo, a
ponekad polagano, ali kojom se god brzinom kretala, uvijek ju je bilo teko uo iti.
Nasmijeila sam se ponovno kada sam se sjetila jednoga posebnog razdoblja.
Bilo mi je otprilike est godina i bila sam s roditeljima na plai. Tr ala sam gore-dolje
po obali kroz pli ak preska i vali e. ula sam kako netko doziva moje ime; stala sam,
okrenula se i zagledala prema moru. No nisam vidjela nita osim mora i neba. Ula sam u
vodu do struka sluaju i i dalje kako me netko doziva, ali jo uvijek nikoga nisam vidjela.
Otac me uvijek upozoravao da ne ulazim u vodu dublje od struka, pa sam tamo stala. Rairila
sam ruke i njeno dlanovima dotaknula vodu. Valovi bi mi ponekad zapljusnuli lice, a
ponekad je more bilo potpuno mirno. Tada sam vidjela kako pokraj mene pliva Vodeni duh;
okrenula se i po ela kruiti oko mene. Toliko me nasmijala da sam gotovo pala u vodu, a
onda me po ela kakljati, to me natjeralo u jo ja i smijeh. Dodir joj je bio njean i topao.
Sje am se da mi je moja sestra Emer doviknula pitaju i emu se smijem. A onda, iznenada,
Vodeni duh je nestao, a ja sam krenula prema obali gdje su me ekali Emer i tata.
Smijeila sam se prisje aju i se toga, a Vodeni duh smijeio se sa mnom.
Sada moram i i, Lorna, rekla je i odlebdjela sa stijene u rijeku. Jo sam je kratko
promatrala, a onda je nestala. Bila sam razo arana kada je otila. Okrenula sam se i pogledala
stijenu pokraj sebe. Na njoj nije bilo ni kapi vode, kao niti ikakvih tragova vlage. Kao da
nikada nije bila ovdje.
Tijekom godina saznala sam da je to Vodeni duh, to jest An eo vode. Saznala sam da
je Bog povezao tog an ela s vodom pa se nalazi na svakom mjestu gdje ima vode.
Nevjerojatno sam sretna svaki put kada je ugledam .
Postoji mnogo razli itih vrsta an ela i toliko je toga to elim podijeliti s vama, ali ne
elim vas preopteretiti s previe obavijesti. Kada sam vam ispri ala to se dogodilo u muzeju
Metropolitan u New Yorku, spomenula sam da postoje an eli naroda. Dopustite mi da vam
ispri am jo malo o njima.
131
GIGA
Jedne ve eri prije nekoliko godina sjedila sam sklup ana na sofi u Johnstownu
gledaju i televiziju. Prikazivao se film o nasilnim protestima, naoruanim vojnicima koji se
suprotstavljaju pobunjenicima i tenkovima koji napadaju nenaoruane ljude koji dre natpise i
protestiraju. Iznenada se slika zamutila, a glas novinara postao je iskrivljen i bivao je sve tii.
Nasred televizijskog ekrana pojavio se jedan an eo naroda. Doista sam se okirala kada sam
ga ugledala.
An eli naroda vrlo su mo ni an eli. Mnogo su mo niji od an ela predaka ili an ela
uvara. Na neki na in to kao da je posebna vrsta an ela predaka, ali umjesto obitelji
dodijeljena narodu. Oni dre strau na granicama te zemlje i poput an ela uvara nikada ne
naputaju narod koji uvaju. An ele naroda vidim samo kada neto ozbiljno ne valja u nekoj
od zemalja.
U oku sam promatrala televizijski ekran gledaju i tog an ela naroda. Da budem
iskrena, an eli mi nisu rekli koji je narod titio taj an eo naroda niti u kojoj su zemlji izbili ti
neredi.
Kao i svi an eli naroda koje sam vidjela bio je odjeven u teki oklop, kao da se sprema
za rat. Oklop je bio toliko vrst i teak kao da je neprobojan i kao da ga ni atomska bomba ne
bi mogla probiti. Na vrhu ruba oklopa leali su metalni komadi - poja anja razli itih oblika.
An eo naroda primaknuo mi se na tv ekranu pa sam ga uspjela jasnije vidjeti. Na glavi
je imao kacigu koja mu je lice ostavljala izloenim. Izraz njegova lica bio je autoritativan i
odlu an. Lice mu je bilo okruglo i blistalo je; u o ima mu nisam mogla razabrati nijednu boju.
ula sam kako moje ime zaziva neki vrlo dubok, ali razgovijetan glas. Posko ila sam.
Prenerazilo me kada sam ula da izgovara moje ime i to me jo vie zabrinulo. Osjetila sam
kako iz an ela zra e vrlo snani osje aji -velika briga za narod koji je titio. Bila mi je o ita
njegova ljubav za taj narod, kao i duboka zabrinutost i briga zbog onoga to se u tom trenutku
doga alo tome narodu. Progovorio je - kao da je svaku rije izgovarao zasebno - i rekao mi je
neka se molim Bogu i zamolim milost za taj narod u njegovo ime. Zatim je nestao.
Bila sam prestraena i iv ana kad sam ugledala an ela naroda, jer kao da me duhovno
povezao s tim narodom; osje ala sam kao da me razdire bol zbog onoga to se doga alo emocionalno, fizi ki i duhovno. ula sam krikove majke, njezin o aj, strah ljudi na koje se
pucalo, fizi ku bol nekog ranjenika. ula sam smijeh ljudi i njihov pla , no kada se pojavi
an eo naroda, ujem mnogo vie pla a nego smijeha.
An eo Mihael mi je rekao da an eli naroda vrlo naporno rade kako bi pokuali
pomo i ljudima, posebno njihovim vo ama, prona i rjeenje problema, a da ne do e do rata.
Oni rade na svim problemima - radnim mjestima, obrazovanju, uvanju okolia,
zdravstvu. Rade kako bi u svakoj zemlji stvorili uvjete da ljudi mogu ivjeti u slobodi i
pravdi, bez siromatva, da djeca mogu biti djeca, a ljudi da mogu ispovijedati vjeru po svojem
izboru. An eli naroda pokuavaju osigurati da ljudi odaberu vo e koji su pravedni i kojima na
srcu lee interesi naroda koji ga je izabrao. Ponekad ih vidim kako se trude provesti neku
promjenu - odvratiti od rata vojnike ili teroriste ili ak vie razli itih naroda koji iskoritavaju
neki drugi narod. An eo naroda izgleda kao da uvijek ratuje kako bi promijenio stvari u
pozitivnom smjeru, da budu onakve kakve bi trebale biti. ak se trudi pruiti ljudima hrabrost
za borbu, kada nije preostala nijedna druga mogu nost. Prepoznajem an ele naroda - vrlo su
sli ne pojavnosti - izgledaju vrlo mo no i na sebi imaju teke oklope. No svaki je druk iji,
svaki ima poja anje za oklop razli itog oblika te se me usobno razlikuju pojavno u kao i ljudi. Mnogi od tih an ela naroda u svojim su zemljama od po etka vremena, ali neke je Bog
postavio u novija vremena. Ne razumijem do kraja kako Bog odlu i da neka odre ena skupina
ljudi ili mjesto trebaju an ela naroda.
132
GIGA
Ponekad kad ujem neto na novostima, an eo mi apne da ti ljudi rade ono to ih je

zamolio an eo naroda - igraju svoju ulogu, kao na primjer da se bore za pravdu. Tada osjetim
veliku radost i zamolim tog an ela naroda da i dalje nastavi nadahnjivati ljude, da im i dalje
daje hrabrost da mijenjaju stvari nabolje u toj zemlji i u svijetu.
Naravno, svaka zemlja utje e na druge. An eo Mihael mi je rekao da kada neka
zemlja u ini neto kako treba, postoji velika ansa da e ih slijediti i druge zemlje.
Zato su an eli naroda neprestano u kontaktu jedan s drugim. Oni rade zajedno - iako
im nije doputeno da napuste svoj narod. Ljudi svih zemalja, svatko od nas, moe pomo i
jednostavno zamolivi an ele za pomo .
133
GIGA

35
Sotonini pomaga i
Megan i ja jedne smo subote bili u Kilkennyju. Bilo je prometno i uokolo je bilo
mnogo ljudi. Megan je traila novi par traperica i oputeno smo uivale u kupnji. Kasnije smo
ekale da prije emo cestu kod semafora; odjednom sam doivjela uasan ok. Na drugoj
strani ceste, me u ljudima koji su ekali na pjea kom prijelazu, gledaju i ravno u mene,
stajao je jedan od onih koje nazivam Sotoninim ljudskim pomaga ima. Bio je to visoki
tinejder od oko esnaest godina. Gurao se naprijed kroz guvu, ponaaju i se kao da je elio
da ga ugledam; elio je da vidim da je snaan, da nije prestraen i da me se ne boji. O i su mu
bile jako hladne. Jednostavno su postojale na tom licu. S te mu udaljenosti nisam trebala jasno
vidjeti o i - ali bilo mi je doputeno da ih vidim.
Plae me Sotonini pomaga i. Vidjela sam ih u Irskoj, a i u drugim zemljama dok sam
putovala. Kada ugledam nekoga od njih, osje am se terorizirano. Izgleda da znaju da mogu
vidjeti zlo u njima. Nemam pojma to vide u meni, ali iz njihova mi je ponaanja jasno da ele
moju pozornost, da sam im ja na neki na in meta. Da nije na stotine an ela koji me okruuju
kad ugledam nekoga od njih, bojala bih se za svoju sigurnost. Znam da bi, kada bi bio
pogodan trenutak, bili u stanju ubiti bilo koga, a da ni ne trepnu.
Plae me jer znaju da ja to znam, a ipak se ne skrivaju.
Jedan od na ina na koji ih prepoznajem su njihove o i. Kada ugledam Sotonine
pomaga e, njihove o i kao da se promijene i postanu vrlo hladne i probadaju e. Takve sam
i vi ala kako me promatraju ak iz dje jih kolica.
Ti ljudi imaju an ele uvare. Svatko ima an ela uvara. No to je kao da je vrag, ili
Sotona, zaposjeo tu osobu i drobi joj duu. Ta dua kao da je zamrznuta i ta osoba nije u
stanju sluati ili reagirati na svojega an ela uvara. No ne vjerujem da su izgubili svoju
slobodnu volju. Oni se jo uvijek mogu okrenuti Bogu. Bog i an eli postavljaju pred njih
mogu nosti za promjenu, ali Sotona im ostanak u trenutnom stanju ini vrlo privla nim.
Sotona e se pobrinuti za to da dobiju ono to im je potrebno u ivotu. Mnogi od tih ljudi
naoko su dobri, bistri i inteligentni. Neki od njih mo ni su ili e do i u poloaj da steknu mo
u bilo kojoj sferi ivota - politi koj, znanstvenoj, poslovnoj i religioznoj. To su Sotonini
vojnici.
Nikada nisam vidjela vo u nekog naroda s takvim o ima. Molim se da njih nema
mnogo, ali prema onome to sam vidjela strah me i pomisliti koliko bi ih moglo biti, a
svjetle e bebe ne vi am u tolikom broju. Shva ali mi to ili ne, svi smo Boji vojnici. Svatko
od nas ima vanu ulogu pri zaustavljanju zla u svijetu u kojem ivimo. To je kao da svatko
mora odraditi svoj dio na na in da ivi ivotom koji mu je podaren. Sve to inimo ostavlja
trag. Male su stvari te koje se nadogra uju jedna na drugu i ine veliku stvar. Svatko od nas
mora se pobrinuti da se u svakodnevnom ivotu ne preputa Sotoninim iskuenjima misle i da
su to ionako samo sitnice.
Svaki put kada u inimo neku takvu sitnicu to hrani Sotonu i ini ga ja im - on je
ponovno pobijedio.
Borba protiv Sotoninih iskuenja moe biti toliko jednostavna kao to je suzdravanje
od izricanja ne ega o nekome to bi ga moglo povrijediti, odluka da pomognete nekome koga
drugi ikaniraju ili zlostavljaju, suzdravanje od prosu ivanja ili osu ivanja drugih - ak i
kada to inite u sebi, strpljivost u opho enju s lanovima obitelji ili kolegama na radnom
mjestu. Mnogi ljudi preute da se ne slau s onime to je netko rekao, iako im zbog toga nije
ugodno. Ako preutite takvo neto, ak i kad se radi o ne emu naoko nevanom, vi zapravo
134
GIGA
hranite vraga.
Posebno tinejderi moraju biti oprezni da ne dopuste vrnjacima da ih navedu da
zlostavljaju ili kinje druge. To je jako prisutno u dananjim kolama. Koliko god vam to bilo
teko povjerovati, Sotona je ro en na ovaj svijet kao ljudsko bi e. Moda je i danas iv i die.
Mihael mi je to rekao kada mi je bilo dvanaestak godina, dok smo razgovarali o dobru i zlu. U
tom razgovoru nije koristio rije Antikrist. To je bila rije koju nikada nisam ula. ula
sam kako je upotrebljavaju ljudi kako bi opisali Sotonu ro enog u ljudskom tijelu, ali to nije
rije koju sam ula da koriste an eli. Oni govore o Sotoni ili vragu. An eo Mihael mi je rekao
prije otprilike etrdeset godina da je Sotona uspio roditi se kao ljudsko bi e, ali da je i vie
nego vjerojatno da je umro dok je bio malo dijete. No an eli su mi rekli da e se on ra ati
uvijek ispo etka dok ne uspije stasati u odraslog ovjeka. Postojat e ciklus ponovnog ro enja
dok se Antikristu ne dopusti da postane zreo. Pokazali su mi to dijete koje odraste do zrelosti i
koje je ro eno negdje u svijetu i koje se u odre enom trenutku svojega ivota - ne znam u
kojem - preselilo u Ameriku.
Iz onoga to su mi ispri ali an eli stekla sam dojam da e to biti dugotrajan proces, ali
nikada mi nisu rekli koliko e trajati. Nisu mi rekli niti to je li Sotona danas iv ili se nalazi
izme u dvaju ro enja.
Sotonu je stvorio Bog kao an ela i dao mu je vie mo i i snage no to je dao ijednom
drugom an elu. Sotona se pobunio i pokuao zbaciti Boga misle i da je bolji od Njega. Poveo
je sa sobom druge an ele. Ne volim vie ni govoriti o njima kao o an elima i inim sve to
mogu kako bih izbjegla oslovljavati ih ili govoriti o njima.
Za razliku od an ela i arhan ela Bog je Sotoni dao slobodnu volju. Bog ne voli unititi
nita to je stvorio. Bog jo uvijek radi na tome i nada se da e mu se Sotona vratiti. Znam da
mnogi od vas misle kako Bog u tome nema pravo, da je trebao zbrisati Sotonu s lica zemlje.
No an eli mi kau da je to onkraj ljudske mogu nosti razumijevanja, da zapravo znamo toliko
malo da nikada ne emo mo i u potpunosti shvatiti Boga. Uvjeravaju me da emo nakon smrti
shvatiti mnogo vie. Kada mi pokau viziju Antikrista - odraslog Sotone u ljudskom obliku uvijek se molim Bogu i an elima govore i: Ne za mojega ivota. Ne elim biti ovdje kada
on postane mo an. No an eo Mihael mi govori da u se ja vratiti i iz onoga to mi kae znam
da u u ovome ivotu, ili drugome, ja biti ovdje kada on stekne mo .
Moda ne moemo sprije iti da se Antikrist rodi i da se razvije u odraslu osobu, ali
moemo smanjiti uase koje e biti u stanju stvoriti. ak i u ovom trenutku vodi se velika
bitka izme u dobra i zla i, kao to sam rekla, svi smo mi vojnici u toj bitki, igramo svoju
ulogu svakom odlukom koju donesemo u ivotu. Mnogi od nas misle da bitku izme u dobra i
zla vode samo svjetski vo e, vlade, teroristi, me unarodne organizacije, vojske ili vo e crkava ili multinacionalnih korporacija. Mislim da tu bitku moemo prepustiti njima dok mi
ivimo svoju svakodne-vicu. To nije dovoljno - trebali bismo se vie brinuti i biti aktivniji u
odabiranju dobra u svemu to radimo. Kao to sam ve rekla, trebali bismo ustati, trebali
bismo biti oni na koje se moe ra unati i trebali bismo re i ne stvarima za koje nam se ini
da nisu u redu bez obzira koliko bezna ajnima mogu izgledati.
Bog eli da budemo sretni. Pokazao nam je neke vrlo pozitivne prizore. Evolucija koja
je namijenjena ovjeku sastoji se u tome da dua i tijelo postanu jedno i da ljudi postanu
savrena duhovna bi a koja vie ne e trpjeti fizi ke bolesti niti e umirati.
Antikrist e pokuati sprije iti tu evoluciju. Pojavit e se da nam podari sve.
Pokuat e nas zavarati da se trudi u initi svijet boljim mjestom. Ali on to ne radi! Mi ljudi
znamo biti vrlo lakovjerni i ako dopustimo Sotoni da stekne vie nadzora nad nama, u init e
nas slijepima za injenicu da smo mnogo, mnogo vie od naeg tijela i uma. Izbrisat e nau
svjesnost o tome da imamo i duu. Navest e nas da zaboravimo da smo zapravo Boja djeca i
da smo preko nae due izravno povezani s Bogom - da su nae due besmrtne i da nikada ne
umiru.
135
GIGA
36
Svi moramo odigrati svoju ulogu
Do objavljivanja An ela u mojoj kosi malo je ljudi znalo to sam vi ala i to su mi
rekli an eli. Da budem iskrena, jo je uvijek mnogo toga to mi an eli ne doputaju objaviti.
U godinama nakon objavljivanja knjige prvi sam put upoznala ljude s kojima sam mogla
raspravljati o onome to sam vidjela i ula i to je meni zapanjuju e. Neprestano sam
iznena ena pitanjima koja mi postavljaju ljudi. Isto tako, vrlo esto mi postavljaju pitanja na
koja ne znam odgovor pa za mnoge odgovore molim an ele, naro ito Mihaela i Hosusa.
Ponekad dobijem odgovor, a ponekad ne. No moje znanje i razumijevanje stalno rastu.
Jedna od stvari o kojoj me esto pitaju jest sudbina ovje anstva. Moram objasniti da
mi an eli ne pokazuju samo jednu budu nost. Pokazuju mi mnogo budu nosti, a ono to e se
dogoditi ovisi o odlukama ljudske vrste. Ve sam vam opisala neke od mogu ih budu nosti
ljudski atavist jedna je od njih. Druga budu nost koju sam vidjela jest ona u kojoj su djeca
velika rijetkost i dragocjenost, u kojoj se ra a malo djece jer ih ene nisu u stanju za eti. To
se ve po elo doga ati. U budu nosti broj ljudi nastavit e jo malo rasti, a onda e se po eti
smanjivati.
Po init emo neke pogreke i nekoliko emo puta skrenuti u pogrenom smjeru prije
no to se vratimo na pravi put. Nije sve to loe. Vidjela sam i djecu budu nosti koja su ono to
djeci prolosti i sadanjosti nije doputeno da budu - prava djeca, puna
enja. Moda to
sada ne shva amo, ali loe se ponaamo prema naoj djeci. Djeca budu nosti na satovima
povijesti gledat e djecu sadanjosti i plakat e. Bit e tuni, jer djeca prolosti nisu znala to
je to zabava i radost. Ta djeca budu nosti ne e trebati razne tehnoloke naprave. Vie e
zabave i radosti crpiti iz svijeta koji ih okruuje. Promatrat e vlat trave ili kukca i vidjet e u
njima mnogo vie no to vide djeca sadanjosti. Njihov e ivot biti mnogo druk iji. Bit e
fascinirani samim ivotom, prirodom i svime onime to se nalazi oko njih. I voljet e u iti.
Pokazali su mi da ako krenemo pravim putem, sve e zemlje ivjeti pod jednim
kiobranom, ali e svaka zemlja zadrati svoju individualnost i tradiciju. Stvari e se
koordinirati samo na globalnoj razini. Iako emo svi biti pod jednim kiobranom i dalje emo
imati nau slobodu. Teimo toj dobroj budu nosti, ali plai me to usporedo s time hodamo
prema looj budu nosti zbog loih odluka koje su donesene pod utjecajem Sotone. On eli
cijeli svijet pod svojim nadzorom, svijet bez nacionalne tradicije, individualnosti ili slobode.
Molim se da se to ne dogodi, ali to je kao da se loa strana i dalje kre e prema naprijed.
Postoje veliki znakovi koji ulijevaju nadu. Vjerujem da je sve vie ljudi svjesno
svojega duhovnog dijela, a to je ono to nam je namijenio Bog. Kako postajemo sve svjesniji,
shvatit emo da imamo sposobnosti za koje nikada nismo znali i nau it emo kako da se
njima sluimo. Te nam sposobnosti nisu darovane kako bismo stvarali hrpe novca ili gomilali
materijalne stvari. Dobili smo te blagoslove kako bismo pomogli da donesu dobrobit svima.
Dobili smo ih kako bismo mi i ljudi oko nas postali sretniji, zdraviji i duhovniji. Na primjer,
ste i emo bolje telepatske sposobnosti. To nuno ne zna i da emo mo i telepatski
komunicirati sa svima, ali, na primjer, majka e biti u telepatskoj vezi sa svojim djetetom
koje je u koli i znat e kada joj dijete bude uznemireno ili kada e do i do nekog problema.
Zapravo, to se ve doga a. Mnogi su ljudi postali bolji telepati, postali su intuitivniji.
Naro ito to primje ujem me u mla im odraslim osobama. Poznajem poslovne ljude koji su
primijetili da je intuicija snanija u mla ih mukaraca i ena koji rade za njih. Kada neto
136
GIGA
preporu uju - ak i kada se u tom trenutku ini da preporuka ide protiv konvencionalne
mudrosti - esto ispadne da su u pravu. To i njihova efa moe u initi otvorenijim i
intuitivnijim, dokle god on ili ona cijene i poti u te mlade ljude. Dobili smo taj dar da nam
pomogne u svakodnevnom ivotu. Redovito susre em ljude koji misle da, s obzirom na to da
su svjesni da njihova intuicija raste, trebaju postati iscjelitelji, vidovnjaci ili tome sli no. No ti
su darovi od Boga da se koriste u svakodnevnom ivotu, kako bi pomogli nama i naim
obiteljima da proivimo svoj ivot u svoj njegovoj puno i.
Djeca e nau iti kako da koriste duhovne sposobnosti u koli, kao dio uobi ajenog
nastavnog rada. Sva e djeca nau iti osnovne stvari, a onda e dijete mo i odlu iti da se
specijalizira za neku odre enu sposobnost. Na primjer, dijete koje zanimaju biljke razvit e
sposobnosti koje e biti relevantne za biljke i moda e postati vrtlar. Sli no tome, dijete koje
u sebi nosi ljubav prema ivotinjama razvit e moda posebne sposobnosti za rad sa ivotinjama i moda e ih upotrijebiti za posao veterinara.
Isto tako, pove avat e se nae sposobnosti u iscjeljivanju i medicini. Lije nici e
moda i dalje morati operirati, ali moda e to mo i raditi bez skalpela ili tehnologije. Iako e
se medicina promijeniti, morat e se drati nekih starih sustava djelovanja. Razlika e biti u
tome to ne e biti razdvajanja na lije nike i iscjelitelje. Neke e osobe biti sposobne iscijeliti
bolest sele i energiju s jednog mjesta na drugo ili izvla i je iz tijela pacijenta, a da ga ni ne
dotakne. Ljudi i sada koriste energiju kako bi pomogli ozdravljenju, ali to to rade nije nita u
usporedbi s onime to e ljudska vrsta mo i raditi u budu nosti. Vidjela sam neke iscjelitelje
koji obavljaju jako dobar posao. No ima i onih koji nemaju ba mnogo sposobnosti za to,
mnogi od njih nisu duhovno dovoljno otvoreni ili se ne bave time zbog pravih razloga.
Pokazana mi je srebrna zdjela s teku inom, providnom poput vode, samo gu om. Neki e
lije nici koristiti tu teku inu. Pokazano mi je kako uma u prste u nju. Nisam ba sigurna
zato. Moda ta tvar pomae iscijeliti ili moda ima veze s pro i avanjem nakon
iscjeljivanja?
Znanstvenici mogu koristiti te nove sposobnosti kako bi u inili svijet boljim mjestom.
Kao i uvijek, to zahtijeva od ljudi da donesu ispravne odluke, da odlu e koristiti te darove na
pozitivan na in, a ne na negativan i pohlepan, kako bi nekoga nadzirali.
Bog eli da njegova zemaljska djeca budu sretna. On eli ono to svaki roditelj eli za
svoju djecu. Ne shva amo da Bog ini sve to je mogu e da nam udovolji. Jedina nesavrena
stvar koju nam je dao nae je tijelo.
Tijelo je oblikovano tako da se rodi i, za sada, da umre. Dua ivi zauvijek.
U jednom scenariju budu nosti pokazano mi je da emo toliko evoluirati da e fizi ki
svatko biti savren. Naa se tijela ne e razbolijevati niti e se troiti i habati. To ne zna i da
pred sobom vie ne emo imati ivotnih izazova. Jo e uvijek biti mnogo problema, ali bit e
druk iji od ovih s kojima se suo avamo danas.
Sje am se da mi je pokazana skupina djece u budu nosti. Stajali su pokraj ceste, a
onda su odjednom nestali i pojavili se na drugom mjestu. Bili su u stanju transportirati se na
taj na in. Bilo mi je pokazano i jedno dijete koje je prelazilo rijeku. Nije se moralo posluiti
mostom. Doimalo se kao da je prelebdjelo preko rijeke.
Znam da Bog eli da u budu nosti ljudi budu u stanju vidjeti an ele. Meni je oduvijek
bilo prirodno to ih vidim. Kada mi je doputeno da vidim budu nost koju je Bog odabrao za
nas, an eli su dio obitelji. Djeca u budu nosti smatrat e an ele svojim prijateljima, stalnim
pratiteljima. Kada bismo mi bili roditelji u toj budu nosti, ne bismo se iznenadili kada bismo
uli da nae dijete razgovara sa svojim an elom uvarom. Vidjet emo i an ele uvare drugih
osoba. U toj nas budu nosti an eli uvari ne e vie morati toliko voditi.
137
GIGA
U svojoj odabranoj budu nosti Bog e nam mo i otvoriti i druge svjetove. Ljudski rod
ne razumije koliko je velik svemir. On je beskrajan. Ono to se nalazi u tom prostranstvu
onkraj je naih trenutnih sposobnosti poimanja. Teko nam je to shvatiti, jer volimo da svaka
stvar ima svoj po etak i kraj. Ali Bog je stvorio i druge planete, druge svjetove. Neke od
njih naseljavaju Boja djeca. Neka od te djece razvijenija su od nas, a neka su manje
razvijena.
Ima i planeta na kojima ive inteligentna bi a koja nemaju duu i koja u tome smislu
nisu Boja djeca. Ne znam zato ih je Bog stvorio. Na neka od tih inteligentnih bi a lake
moe utjecati druga strana.
No vjerujem i u to da odluke koje donesemo u svezi budu nosti na ovoj zemlji ne e
utjecati samo na na planet - utjecat e na svemir. I u dobroj i u looj budu nosti vidim nas
kako odlazimo na druge planete. Ako ovje anstvo donese dobre odluke, na odlazak na
druge planete bit e dio ljudske evolucije i evolucije stanovnika tih planeta. Putovat emo na
druge planete i dovodit emo ljude s tih planeta na Zemlju. An eli koji e pratiti ljude koji e
se otisnuti na takvo putovanje imat e zadatak da vode te koji su daleko kako ih nita ne bi
omelo da izvre podareni im zadatak. Ali ako propustimo donijeti ispravne odluke, vidim
ovje anstvo kako odlazi na druge planete jer to mora, jer smo unitili velik dio ove zemlje.
i emo na druge planete s namjerom da ih oplja kamo i ostavimo gole. Postat emo teroristi
svemira.
Na odre enom stupnju evolucije ljudi ne e umirati. Imat emo savreno tijelo koje e
vie biti nalik naoj dui. Bit e kao da su se tijelo i dua isprepleli. Danas kada umremo
odlazimo izravno na nebo, ali svoje tijelo ostavljamo iza sebe. U toj budu nosti nae e tijelo
biti ujedinjeno s duom, pa e oboje i i u raj zajedno.
Bila mi je pokazana budu nost u kojoj Bog stvoritelj dolazi i pita duhovno vrlo
razvijenu ljudsku rasu: elite li ostati ovdje ili elite do i u raj?, a ovje anstvo odgovara:
Ne, voljeli bismo ostati, sigurni u to da e ih Bog pozvati ponovno. Bogu uop e ne e
smetati da ostanu na Zemlji jo neko vrijeme.
Ljudski e rod tada nastaviti - barem jo neko vrijeme - uivati ive i i rade i na tome
da stvore savren prikaz raja na zemlji, ine i ivot ovdje sve sli nijim ivotu u raju.
No ja ne vidim da e se nebo i Zemlja ikada stopiti. Prepreka izme u neba i Zemlje
ostat e prisutna zauvijek. Sa Zemljom e biti gotovo tek ako ovje anstvo prihvati Boji
poziv da ode na nebo. Bog bi volio da to u inimo - ali tek kada budemo spremni i kada
evoluiramo kako nam je namijenjeno. Evolucija na na in na koji Bog eli da se dogodi
zahtijeva da svatko od nas ispuni svoju svrhu i pridonese svojim ivotom.
138
GIGA

Dodatak - Molitva an ela iscjelitelja
U An elima u mojoj kosi pri am pri u o jednoj ve eri tijekom koje mi je doao an eo
Mihael i dao mi tu molitvu i od toga dana davala sam je ljudima koji su mi dolazili po pomo .
Svi an eli obavljaju iscjeliteljski posao, ali postoji skupina an ela koji se zovu an eli
iscjelitelji, a koje pozivaju an eli uvari kada je potrebno iscjeljivanje. Postoje doslovno
milijuni an ela iscjelitelja i Bog ih cijelo vrijeme alje na Zemlju. Sve to moramo jest da ih
zamolimo za pomo .
Uvijek moramo imati na umu da e se iscjeljenje dogoditi na na in za koji Bog smatra
da je za nas najbolji. Ponekad moda ne emo primijetiti da se iscjeljenje dogodilo, kao to to
moda ne e biti ni vrsta iscjeljenja koju smo traili - moe biti emocionalno ili duhovno, a ne
fizi ko. Moramo biti budni, na strai, trae i iscjeljenje i prepoznati ga kada ga dobijemo.
Iscjeljenje se esto moe initi neznatnim: moda se netko, tko je dugo bio potiten, sada
smijei ili smije; moda se netko, tko je trpio veliku fizi ku bol sada osje a bolje; ili moda
majka koja je bila pod stresom i u nemogu nosti da izlazi na kraj sa ivotom odjednom osjeti
sre u i radost.
Mnogi su mi ljudi rekli da su im an eli iscjelitelji pomogli i da je to bio odgovor na
njihovu molitvu; ula sam mnoge pri e ljudi koji su vjerovali da je njima ili njihovim
voljenima pomogla ta molitva.
Mnogi su mi ljudi rekli da su si prepisali tu molitvu i da je nose sa sobom ili da su je
dali nekome drugome.
Molitva an ela iscjelitelja,
Koju je od Boga donio Mihael, arhan eo.
Izlijte, an eli iscjelitelji,
Nebesko mnotvo na mene
I na one koje volim,
Daj da osjetim zraku
Vas an ela iscjelitelja na meni,
Svjetlo vae iscjeliteljske ruke.
Dopustit u da vae lije enje zapo ne,
Na koji god na in Bog smatra da treba,
Amen.
139

Lorna Byrne Stube Prema Nebu PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Lorna Byrne Stube Prema Nebu PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Naslov izvornika: STAIRWAYS TO HEAVEN

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Zahvaljujem i Kathleen Deniff, njezinoj k eri Catherine i cijeloj njihovoj obitelji na

Lorna Byrne Stube prema nebu

Jedan se an eo pojavio izme u drve a, a svjetlo koje ga je okruivalo bivalo je sve

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Naravno da ho emo, rekao je an eo Mihael posegnuvi za mojom rukom i uzevi je

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

joj je novi po etak.

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Jo uvijek nisam to no znala tko je taj an eo i to me mu ilo. An eo se okrenuo prema

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Prolo je manje od godine dana od Joeove smrti. Christopher i Owen su zavrili

Lorna Byrne Stube prema nebu

Nisam mogla re i svojoj djeci da mi je an eo Elisha rekao da je Bog rekao da se

Lorna Byrne Stube prema nebu

An eli su mi uvijek govorili da u pisati knjige, a ja sam im se smijala govore i da

Lorna Byrne Stube prema nebu

Izgledala je via no ranije i ak jo ljepa. Istupila je naprijed kao da se kre e usporeno,

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Platforma propovjedaonice bila je nalik na veliku sobu s policama i velikim, ovalnim

Lorna Byrne Stube prema nebu

da shvate da raj postoji i da je beskrajan.

Lorna Byrne Stube prema nebu

Iako ni Christopher ni Owen nisu uspjeli dobiti kredit da bi otkupili od mene ku u u

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Parkirale smo ispred vratnica ku e Brennanovih. Otvorila su se vrata predvorja i na

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

suprug rekao da je voli. Vie se nije bojala da e se njihov brak raspasti.

Lorna Byrne Stube prema nebu

U rujnu 2002. Megan je krenula u mjesnu kolu u Johnstownu. Nadala sam se da e

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne Stube prema nebu