UDK: 282:749.715 Izvorni znanstveni Glanak KATOLICANSTVO U BOSNI I HERCEGOVINI OD KULINA BANA DO AUSTRO-UGARSKE OKUPACHUE” Sreéko M. DZAJA, Miinchen Zbog velike oskudice povijesnih izvora o kriéanstvu na bosansko-hercegovackom tu sve do konca 12, st. znamo vrlo malo. Za vladavine Kulina bana (1180-1204) povijesni izvori biljeze pojavu krivovjerja u bo- sanskoj dravi 1199/1200. g. Od toga vremena pa sve do werskog osvojenja Bosanskog Kraljevstva 1463. potiskivanje bosanskih krivovjeraca, koji su sebe nazivali krstjanima a svoju vjersku zajednicu Crkva bosanska, stalni je predmet politike Rimske kurije i djelovanja katolickih misionara ~ najprije dominikanaca, a onda franjevaca Nakon sto pokusaji vracanja bosanskih krstjana u jedinstvo s Rimskore crkvont nisu uspjeli, doslo je do institucionalnog razdvajanja Crkve bosanske i Crkve katolicke osni- vanjem nove katolitke biskupije 1233. u Bosni s latinskim biskupom na Gelu, éije ée sjediste biti 1252. preneseno u Bakovo. Od ovoga vremena pa sve do uspostave redovite katolicke hijerarhije u BiH 1881. ponavijat ce se pokusaji osnivanja novik katolickih biskupija s etabliranim katolickim klerom na bosansko-hercegovackom thu ~ ali s malo ili nimalo uspjeha. Istovremeno s pokusajima etabliranja katolidanstva teci ée povijesno vrlo znaéajni razvi- tak neetabliranog katoli¢anstva na thu BiH w reziji franjevaca, odnosno Franjevackog Reda. Franjevei su u prvoj éetvrtini 14, st, istisnuli dominikance i razvili misionarsku djelamost, koja je za sobom ostavila daleko vece tragove od djelatnosti dominikanaca. Kroz 100 godina vrlo intenzivnog djelovanja franjevci su se duboko ukorijenili u bosan- sko tlo i gotovo u cijelosti katolicizirali Bosnu pred tursko osvojenje. Za turske viadavine u BiH bosansko-hercegovatko katoli¢anstvo zbog ideoloskih i prav- nih ogranigenja te brojnih austro-ugarskih i mletacko-turskih ratova knjizit e vige-manje samo gubitke ~ demografske, socijalne, kulturne i urbane. Povijesni izvori govore 0 * Nakon sloma komunisti¢kog sustava na tlu bivSe Jugoslavije pokrenute su i nove kulturne inicijative. Medu takve treba ubrojati i izdavatku kuéu Altermedia - MjeSovito preduzeée 153,iseljavanju i prelascima na islam, nestajanju katolitkog srednjeg sloja (trgovaca i obrini ka) te stradonju crkava i samostana i njthova kulturnog blaga u ratnim razaranjima Da je bosansko-hercegovaéko katoliéanstvo ipak kao religuie reliquiaren prezivjelo 400 godina turske vladavine, treba zakvaliti prije svega njegovoj dubokoj ukorijenjenosti u srednjovjekovnoj Bosni i upornosti franjevaca, da svaki put prevladaju rezignaciju i vrate se zgaristima svojih crkava i samostana. 1. Kriéanstvo u srednjovjekovnoj Bosni i rimski establishment Smréu cara Manojla I. Komnena (1143.—-1180.) prestaje bizantska prevlast u jugo-+ isto&noj Europi i nastaju novi politi¢ki i vjerski odnosi. U Carigradu bi osnovano tzv. Latinsko carstvo (1204.-1262.). U isto vrijeme Venecija zapoginje svoje kolo- nijalno Sirenje u Sredozemije, a u istoénom dijelu Balkana dolazi do ponovnog uspona Bugarske, dok u sredignjem dijelu Balkana, Srbija dozivljava svoj politiéki uspon i duhovnu emancipaciju: 1217. g. Srbija postaje kraljevina, a 1219. Sava Nemanjié osniva zasebnu, autokefalau srpsko-pravoslavnu Crkvu. Sto se dogada u susjednoj Bosni, odnosno zapadnom dijelu Balkanskog poluoto: ka? I tu dolazi do znatnik promjena. $ »velikim banom« Kulinom (1180.-1204.) Bosna zaposinje svoj politiéki razvitak, Koji je zbog velike oskudice povijesnih izvora vrlo te3ko s pozeljnom tofno8éu opisati Zhog istoga razloga jo¥ je teze pratiti vjerske prilike u srednjovjekovnoj Bosni. U pitanju je prije svega tzv. srednjovjekovno bosansko bogumilstvo. Prvu pisanu vijest 0 pojavi krivovjerja u Bosni dostavio je papi Inocentu IIL (1198.-1216.) dukljanski knez Vukan, Godine 1199/1200. Vukan javija da se u Bosni pojavilo krivovjerje, uz koje su pristali ban Kulin, njegova obitelj i vise od deset tisuéa kr8éana Od toga vremena pa do turskog osvojenja u vijestima o politiékim zbivanjima u svezi Bosnom ponavljaju se optuzbe o prisutnosti krivovjerja u bosanskoj drzavi za radio-televiziju, novinsko-izdavacku i informatiéku djelatnost, D,O.O. Na listi proje- kata. toga jedavaéa nalazile su se i znanstveno-popularno (ne putki!) pisane brosure multikulturalnoj bosansko-hercegovaékoj polititkoj i kuiturnoj proslosti. U predahu. iz~ medu sloma komunizma i groznog rata U BiH izdavaé je uspio objaviti samo jednu takvu broguru. Izlazak brosure »Katoliganstvo na tlu Bosne i Hercegovine« bio je predviden 2a konac 1991. godine. Pogetkom mijeseca lipnja 1991, spomenuti izdavat mi se obratio s ponudom da napisem jednu takvu brosuru, odnosne da dadnem svoje prijedloge za jedan takav projekt. Smatrao sam uputnijim da na tom projektu sudjeluje viSe autora, U tom smistu dao sam svoje prijedloge i pristao da napisem dio teksta o katoli¢anstvu u BiH od Kulina bana do austrougarske okupacije, a da ostale dijelove pisu drugi autori. Ugovar smo sklopili koncem mjeseca lipnja 1991. Bilo je dogovoreno, da autori posalju svoje tekstove najkasnije do konca listopada 1991. Svi autori nisu to uradili, pa tako do danas nije izaSla spomenuta broiura. Zbog toga sam se odlutio objaviti svoj dio teksta, koji sam pisao od stpnja do polovice listopada 1991. pod psihozom muckog rata protiv Hrvatske, Naravao, ratna psihoza je utjecala na moj tekst. Ali kako rat u toj fzi jos nije bio poprimio apokalip- titke dimenzije kao ubrzo nakon toga, mislim, da sam u svojim razmisljanjima dobrano sacuvao kritiéku smirenost. Uvjeren sam, da je potreban sto br2i povratak kriti¢kim smirenim razmisljanjima. Bio bih vrlo zadovoljan, ako i ovaj tekst doprinese tomu — u ovisn vremeni- ma, u Kojima je okrutni agresivai rat najvedi dio putanséva dostovno doveo u poloza) primum vivere, deinde philasophare (Miinchen, potetak prosinca 1992). is4— i to ne samo u zapadno-katolitkim dokumentima, nego i u dokumentima istoé- nog stpsko-pravoslavnog i bizantskog porijel S razvitkom moderne historiogtafije u 19. i 20. stoljecu bosansko bogumilstvo postaje tema broj jedan za istrazivaée, politiéare i éitalacku publiku povijesne literature. Dosada se preko éetrdeset znatajnijih povjesnicara bavilo tim pitanjem, ali fenomen tzv. bosanskog bogumilstva ostao je jo8 uvijek viSe-manje nevazjas- njen, odnosno utopljen u spekulacije i mastanja, u kojima bogumilijada hrvatskog knjiZevnika Miroslava Krleze (1893.-1981.) predstavlja svojevrsni vrhunac Buduéi da bosansko bogumilstvo nije tema ovoga prikaza, nego samo polaziste za promatranje povijesti katoliganstva u BiH od kraja 12. stoljeca pa dalje, na ovome mjestu istaknut éemo samo nekoliko temeljnih Ginjenica, koje su u historiografiji neosporne, a pomazu nam pri razumijevanju povijesti bosansko-hereegovackog katoliGanstva. Kao prvo potrebno je istaknuti da nijedan srednjovjekovni, pa ni kasniji turski izvor, bosanske bogumile ne naziva bogumilima; ovaj je pojam na njih primijenila tek moderna historiografija od 19. st. pa dalje. Srednjovjekovni BoSnjani nazivali su sami sebe krstjanima i krstjanicama, a svoju vjersku organizaciju Crkva bosan ska, Latinski i bizantski izvori nazivaju ih raznim imenima dotadasnjih krivovjerja, ali nikada bogumilima. Sto se tie pojma dobri Bosnjani, koji susreGemo u nekoliko saéuvanih srednjoyje- kovnih bosanskih povelja, te pojam dobri ljudi, odnosno dobri muzje, koji se nalazi u oporuci povijesti najpoznatijeg dostojanstvenika Crkve bosanske gosta Radina Butkovica iz g. 1466, po svoj prilici ti se pojmovi ne odnose na sluzbe u Crkvi bosanskoj, kako nas uvjeravaju neki historigari, nego su prijevod, odnosno bosanska varijanta latinskog pojma boni homines. A komparatisticka istrazivanja su ustanovila, da‘je taj pojam veé u kasnoj antici, te nakon toga u franatkom pravnom sustavu, oznaéavao kvalificirane svjedoke (testes idonei) u sudskim spo- rovima. Da bi to netko mogao biti ~ uz zdrava umna i duSevna svojstva — morao je pripadati slobodnom stalezu i raspolagati stanovitom imovinom, sto ga je éinilo u vanjskom pogledu neovisnim. Dobri Bosnjani « saéuvanim bosanskim pove- ljama upravo su takvi Kao drugo, ostaje nejasno tko je i odakle unio krivovjerje u srednjovjekovnu Bosnu. Pisanih vijesti o unoSenju krivovjerja u Bosnu s Istoka nema, a pisanih vijesti o dolasku krivovjeraca u Bosnu preko Dalmacije ima, ali su one priliéno nejasne, pa nije iskljuéeno da je bosansko krivovjerje samoniklo. U svakom slu- éaju ono se duboko uvrijezilo u veé postojeéu kri¢ansku organizaciju u Bosni te, po svoj prilici, preuzelo i zadrzalo dobrim dijelom nazivije i organizacijske oblike, koji su postojali na bosansko-hercegovatkom thu u trenutku sukoba s rimskim establishmentom na prijelazu iz 12. u 13. stoljece. Sto se tige pojma establishment, o tome anglicizmu napisao je francuski list L’Ex- pres (14, 10. 1968.) slijedeée: »Nitko nikada nije mogao definirati Sto je to ’esta- blishment’, ali se u njegovo postojanje ne sumaja«. Dakle, usprkos te pojmovne neodredenosti, ne mozemo pobjeci od upotrebe toga pojma, odnosno zamijeniti ga nekim drugim, jer je upravo rimski establishment igrao jednu od temeljnih uloga u povijesti bosansko-hercegovackog katoliéanstva. Ne radi se u ovom slu- 155€aju na jednoj strani o sluzbenoj katoliékoj Crkvi, koju bi imao predstavijati syj tovni katolitki kler, a na drugoj o nesluzbenoj, maltese privatnoj organizaciji bosanskih franjevaca ~ kako to direktno ili indirektno pokuSavaju protumaciti pojedini zastupnici katolicke historiografije. Jer obje grupe ~ neetablirana organi- zacija bosanskih franjevaca provincija Bosna Srebrena, kao i kasnije osnovana provincija hercegovatkih franjevaca na jednoj strani, te etablirane katoli¢ke bisku- pije sa sredistima u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci na drugoj strani ~ imaju jednu te istu vjeru i iste vjerske ciljeve te predstavijaju sluzbeno priznate institucije ¢ Crkve i od vrhovnog vodstva katoliéke Crkve. Neetablirane bo- sansko-hercegovatke franjevatke provincije i etablirane katoli¢ke biskupije na ovom prostoru medusobno se razlikuju svojim organizacijskim oblicima, mental- nim strukturama i opsegom kompetencija, te egzistiraju ne kao medusobno podre- dene, nego kao paralelne strukture. To je jedna od bosansko-hercegovackih po- sebnosti, uvjetovana specifiénim povijesnim tazvitkom Bosne i Hercegovine Katoliéke biskupije bilo gdje na svijetu, kao etablirani dijelovi rimskog establish menta, tee da organizacijski i mentalno u cijelosti ostvare one oblike vjerskog Zivota i vjerske organizacije koji su Karakteristi¢ni za tzv. katolitke zemlje, a ne- etablirane forme pojavijuju se i razvijaju u onim povijesnim prostorima koji s vise izlozeni politi¢kim, socijalnim i kulturnim previranjima i koji su — da se mo- demo izrazimo - multikulturalni. Takav je bio u svojim dugim stoljeéima i ostao do dana danaSnjeg bosansko-hercegovacki prostor. Za povijest katoliganstva na ovom prostoru znaéajno je, dakle, usporedno djelo- vanje etabliranih i neetabliranih struktura Svratimo pozornost najprije etabliranoj strani ove duge povijesti. Nakon Sto je primila vijest 0 pojavi krivovjerja u Bosni, Rimska kurija je alarmi- rala bosanske erkvene i polititke susjede — katolitke biskupe i ugarsko-hrvatske kraljeve. Zapoginju crkveni i politicki pritisci na Bosnu. Ban Kulin odupire se tim pritiscima diplomatskim putem, On predlaze da papa posalje svoga legata u Bos- nu, koji Ge ispitati bosanske crkvene prilike. Rimska kurija prihvaéa ovaj prijedlog iu Bosnu stize kao papin legat Ivan de Casamaris. Papin legat sastaje se s predstavnicima bosanskih krstjana na Bilinom polju kod danagnje Zenice, gdje se bosanski krstjani u njegovoj prisutnosti 8. travnja 1203. g. svetano odritu svih hereza zbog kojih su optuzeni, ispovijedaju odanost rimskoj Crkvi te Salju svoje izaslanike ugarsko-hrvatskom kralju Emeriku da pred njim ponove tu svoju bilinopolisku abjuraciju Ali s bilinopoljskom abjuracijom nije bila stvar konaéno rijeSena, nego je zapravo tek potela. Jer potetkom dvadesetih godina 13. stoljeéa ponovno je Bosna na optuzeniékoj klupi radi krivovjerja. Naime 1222. g. u Bosni se pojavljuje papin legat Akoneije, a u Ugarskoj se organizira krizarski rat na elu s kalocskim mad- biskupom Ugrinom. O tijeku i uspjehu toga planiranog pohoda protiv Bosne ne- mamo zabiljezenih vijesti. U tridesetim godinama 13. stoljeéa dolazi do konaénog odvajanja Crkve bosanske od Rima. Od toga vremena pa do svoga iseznuéa neposredno pred tursko osvo- jenje Bosne, *hereti¢ka’ Crkva bosanska Zivjet ée svojim zasebnim Zivotom, iz- 156vrgnuta polititkim pritiscima i misionarskoj djelatnosti kako s katoliéke, tako — svojim istoznim podrugjima ~ i sa srpskopravoslavne strane. Naime 1233. g. Rim svrgava dotadasnjeg bosanskog biskupa slavenskog obreda i postavlja biskupa s latinskim obredom u osobi dominikanca Ivana iz Wildeshause- na, a bosansku biskupiju izuzima ispod metropolitanske nadleZnosti dubrovacke erkve i podlaze je izravno papinskoj vlasti. Za banovanja bosanskog bana Mateja Ninoslava (1236.-1250.) izmjenjuju se krizarski pohodi iz Ugarske i diplomatski kontakti izmedu bosanske drzave i Rimske kurije, pa se — vec prema konkretnoj politiékoj situaciji — ban Matej Ninoslav u povijesnim izvorima oznatuje sad kao krivovjerac (pataren), a sad kao katolik. Nakon provale Tatara u Ugarsku i Hrvatsku i241.—1242. koja je za sobom ostavila pusto$, Gini se, da se ugarski pritisak na Bosnu smanjio i da je doSlo do stagnacije organiziranja katolicizma u ovoj zemiji, Naime ~ svakako pod utjecajem ugarskih polititkih snaga — Rim podvrgava 1247. g. bosansku biskupiju pod metropoliju u Kaloesi, a bosanski biskup ~ ukoliko je prije toga uopée stolovao u Bosni — pre- nosi svoje sjediste u Dakovo (najkasnije 1252. g.). Odatle e nastojati ostvarivati svoju viast nad Bosnom s malo ili nimalo uspjeha — i to sve do uvodenja etablirane katolitke crkvene ogranizacije nakon austro-ugarske okupacije 1878. godine. Dio historiografije vidio je u ovim zbivanjima pobjedu bogumilstva nad katoliciz mom polovicom 13. stoljeéa unutar bosanske drZave. Tu tezu nije lako ni pobiti ni dokazati, jer saéavani povijesni izvori 0 tome gotovo Sute sve do kraja 13 stoljeca Na prijelazu iz 13. u 14, stoljece dolazi do dinasti¢ke smjene u Ugarskoj. $ povijesne pozomnice silazi dinastija Arpadoviéa, a nastupa dinastija AnZuvinaca. Velikasi Bri- birci u Hrvatskoj, a nesto kasnije Kotromani¢i u Bosni, iskoristit Ge ovu dinasti¢ku smjenu za svoj polititki uspon i Sirenje svoje viasti na susjeéna podrug Kao i uvijek tako i u ovom sluéaju mijenjanje politiékih granica izazvalo je pro- mjene biskupijskih granica, odnosno dovelo do osnivanja novih biskupija. Uz me- tropoliju u Splitu, éije je podrugje dalje zasijecalo u zalede negoli danas, povijesna istradivanja znaju jo§ za slijedece biskupije, koje su u 14. stoljecu pokrivale dije- love Hrvatske i danagnje zapadne BiH: delmitanska ili duvanjska biskupija, ma: karska ili krajinska biskupija, odnosno prema nekim shvaéanjima dvije biskupije jedna sa sjedistem u Makarskoj, a druga u OmiSu. Prema najnovijim istraziva- njima osnovana je 1352. i tzv. hrvatska biskupija, koja nije bila nastavak stare hrvatske biskupije (oko 1024.-1185.), niti je istovjetna s kninskom biskupijom Ta biskupija, kao ni duvanjska, nije imala stalnog sjedista, a prostirala se otprilike istim podrugjem kao i danasnja banjalutka biskupija; njezini su biskupi stolovali u Glamoéu, Kljuéu, Golubiéu kod Bihaéa i Todorovu. Ova se biskupija ugasila 1578. g. S usponom Kotromaniéa ojaéat ¢e i katolicizam u Bosni, ali ne u etabliranoj formi, nego u neetabliranoj. Naime bosanski biskupi, koji od polovice 13. st. stoluju izvan Bosne u Dakovu, ne vra¢aju se u Bosnu, ali se u svojoj borbi za kupljenje desetine po bosanskim Zupama sukobljavaju s franjevcima; uz ostalo oni ometaju dovodenje novih élanova i podizanje franjevatkih samostana — na koneu konea bezuspjesno. is7U povijesnim izvorima dosta je jasno opisan sukob izmedu dakovatkog biskupa Lovre (1336.-1347.) i bosanskih franjevaca upravo u vrijeme osnivanja franje- vatke Bosanske vikarije na elu s prvim vikarom Peregrinom Saksoncem (1340. do 1349.), koji ée 1349. postati dakovatki biskup. Od povjesniara dosada je 0 tome najpotpunije pisala Nada Klaié. N. Klaié vjerojatno ima pravo kada tzv. darovnicu bana Ninoslava, datiranu u 1244. g., svrstava u krivotvorine ili falsifika- te. Po svoj prilici ta je krivotvorina nastala u dakovatkom kaptolu' sto godina kasnije — upravo u vrijeme spomenutog Lovre, koji je bio najprije dakovaéki ka- nonik, a onda biskup. Svrha te krivotvorine bila je da posiuzi kao »dokazni mate- rijal« u parnici za desetinu, koja se vodila pred papom Klementom VI. (1342. do 1352.) u Avignonu. Prema tome, brojni vrijedni topografski podaci, koje sadrZi spomenuta darovnica, ne odnose se na stanje polovicom 13. nego polovicom 14. stoljeéa, U sukobu izmedu dakovaékih biskupa i bosanskih franjevaca Kotromani¢i su sta- jali na strani franjevaca. Banu Stjepanu I. Kotromaniéu (1314.~1353.) uspjelo je éak svoga vrsnog diplomata Petegrina Saksonca promaknuti na dakovaéku bis- kupsku stolicu (1349.—135S.) i na taj nadin suzbiti ugarski politicki i crkveni etabli- rani pritisak na Bosnu i franjevce u Bosni. Ali osloboditi se zauvijek pritisaka dakovackih biskupa bilo je moguée samo osnivanjem jedne nove, odnosno neko- liko biskupija u Bosni, koje bi bile neovisne 0 Dakovu. Takvi pokusaji nisu izosta- li; njihovi tragovi su prisutni u povijesnim izvorima. Veé je papinski legat Ivan de Casamaris odmah nakon zbora na Bilinom polju 1203. g. predlozio osnivanje triju ili Getiriju novih biskupija u tada8njoj Bosni Vidjeli smo, da je 1233. g. — nakoa svrgavanja slavenskog ili glagoljaskog biskupa Crkve bosanske ~ osnovana samo jedna biskupija, tije je sjediste polovicom 13 st. prenegeno u Dakovo. Hrvatski konventualac i crkveni povjesniar Marijan Zugaj, nasluéuje da je tetrdesetih godina 14. st. bila osnovana jedna biskupija u sredignjoj Bosni, naravno neovisna o Dakovu. Povijesni izvori prve polovice 15. st. govore o slijede¢im biskupijama na bosanskom tlu: Capiriensis (tj. Kozograd kod Fojnice), Visociensis (Visoko), Srebrenicensis (Srebrenica) i Bistuanensis (Ze- nica). Polovicom 15. st. gubi se trag ovim biskupijama Oéito je ovo pojavijivanje i nestajanje novih biskupija na bosanskom tlu izraz borbe domacih snaga ~ bosanske vladarske dinastije i franjevaca ~ za politicku i erkvenu neovisnost o ugarskim kraljevima i dakovatkim biskupima. Pri tome je Rimska kurija stajala sad na strani bosanskih vladara i franjevaca — pa osnivala nove biskupije, a sad na strani ugarskih kraljeva i dakovackih biskupa — pa doki- dala novoosnovane biskupije u Bosni Na podrugju srednjovjekovne Travunije i Zahumlja, odnosno danagnje isto&ne Hercegovine i dijelova Crne Gore, osnovana je najkasnije poetkom 11. st. (1022 g.) trebinjska biskupija. Sirenjem vlasti Nemanjiéa na Zahumlje i otok PeljeSac s kraja 12. st. te usposta- yom autokefalne srpsko-pravoslavne Crkve, katoliéanstvo trebinjske biskupije na- Slo se pod pritiskom pravoslavlja i zapalo u stoljetnu defenzivu. Od tih vremena trebinjski biskupi rezidiraju ili u Dubrovniku ili na otocicu Mrkanu kod Cavtata (pa odatle i naziv: trebinjsko-mrkanska biskupija), a broj katolika se sve vise smanjivao. 158Potpadanjem Huma i Zahumilja 1322. pod vlast bosanskih vladara pritisak pravo- slavija se neSto smanjio, ali je doslo do Sirenja hereti¢ke Crkve bosanske na ovom prostru ‘Tako je istoéna Hercegovina tursko osvojenje dogekala s tri vjerske skupine: ka- tolici, pravoslavei i bosansko-humski krstjani ili pripadnici Crkve bosanske. O nj hovu brojéanom odnosu na temelju povijesnih izvora ne da se nista odredeno reéi Iz dosad regenog vidi se da je etabliranje katoli¢anstva u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini nailazilo na razne prepreke i ostalo vise projekt negoli ostvarenje rimskog establishmenta S turskim osvajanjima stanje ée se jo vie pogorSati. Ratna razaranja, bjezanje puCanstva i masovne seobe sa svim svojim socijalnim, kulturnim, duhovnim i po- liti¢kim posljedicama, izazvat Ge pravu pometnju u etabliranom ustrojstvu kato liéke Crkve ne samo u BiH, nego i u cjelokupnom bosansko-hercegovatkom su- sjedstvu. Dijelovi pojedinih biskupija ostat Ge prazni i pusti — da bi zatim bili naseljavani pu¢anstvom druge vjere — a njihove medusobne granice bit ée 2b: ne, pa ée dolaziti do Zestih svada izmedu pojedinih biskupa za duSe i podrugja u kojima su te du’e prebivale. Rimska kurija muku muéi oko toga kako da uhvati korak s radikalnim promje nama koje se ne smiruju, nego za katolicizam prireduju sve nepovoljnija iznenade nja. Tako su u povodu imenovanja bosanskog franjevaékog provincijala Antuna Matkovica 1573. g. bosanskim biskupom s punomoéi da biskupsku sluzbu vr8i iu susjednim biskupijama koje u tom éasu nisu imale svoga biskupa — oci Rimske kurije razbijali si glavu, kako osigurati materijalnu egzistenciju biskupu »koji nema ni stalnih prihoda, ni biskupskog grada, ni biskupske crkve«, pa su donijeli odluku da biskup stoluje u jednom od franjevackih samostana Stolovanje biskupa biskupija koje su dosle pod osmansku vlast, po franjevackim samostanima, postat ée izvorom gotovo stalnih sukoba izmedu biskupa i franje- vaca — i to zbog financijskih, psiholoskih i politi¢kih razloga Financijska potpora koju su ovi biskupi dobivali iz Rima, ili pak od nosilaca ugar- ske krune — u ovom vremenu Habsburgovaca ~ koji su polagali patronatsko pravo na imenovanje biskupa u ovim krajevima, bila je nedostatna, pa su biskupi nov- éani_ manjak nastojali nadoknaditi posezanjem za prihodima Zupa na kojima su franjevci vodili duSobriznistvo. Time su bili naéeti financijski interesi franjevaca, to vise, to su biskupi svoju sluzbu manje-vise shvaéali na ctablirani naéin, tj nastojali barem donekle biti sliéni feudalnim biskupima-knezovima po europskim zemljama. Franjevci su u takvim trendovima vidjeli politi¢ki irealizam, to vie Sto pravni status katoligkih biskupa pod osmanskom vlaSéu nije bio reguliran kao npr. status pravoslavnih episkopa: katoli¢ki biskupi pod osmanskom viaScu smat- rani su ideolo8kim protivnicima, @ u njihovim putovnicama, ukoliko im je pristup bio dozvoljen, nije stajalo da su biskupi, nego da su trgovei ili neko drugo zanima- nie. Politiéku odgovornost u Bosni, odnosno na podrugjima na koja se pro’ Srebrena pod osmanskom vla&u, snosili su franjevci, a trebinjski biskupi wivali Stitu dubrovatke Republike, koja im je svojim diplomatskim ve- zama omoguéavala od vremena do vremena pohadanje vjernika na turskom teri- toriju. Etabliranu prisutnost katolitke Crkve u Bosni indirektno su oteZavali i Habsbur- govci kao nosioci prava ugarske krune 159A medu tim pravima nalazilo se i patronatsko pravo nad bosanskom biskupijom, koje je iznudio kralj Zigmund (1387.-1437.) od kardinalskog zbora na saboru u Konstanzu 19. rujna 1417. g. Na to Ge se pravo pozivati Habsburgovei i nakon turskih osvajanja pri imenovanju biskupa i pokuSajima preuredivanja biskupijskih granica, odnosno osnivanja novih biskupija zbog politickih i demografskih promje- na. Tako u 17. st. susrecemo nekoliko sluéajeva imenovanja bosanskib biskupa od strane betkog cara, koje Rim nije priznao, jer nisu stolovali u svojoj biskupiji pod turskom viaséu Na podrudju danaSnje Bosne i Hercegovine osim bosanske i trebinjske biskupije nalazila se i duvanjska biskupija, a pojedina pograniéna podruéja pripadala su zagtebatkoj, modruskoj, splitskoj i makarskoj biskupiji. Zbog Cestih ratnih prili- ka, posebno u 16, st., biskupi su rijetko posjecivali svoje vjernike, a biskupske stolice nisu redovito popunjavane, posebno u duvanjskoj i makarskoj biskupiji, Gije se cjelokupno podruéje takoder naslo pod turskom vla¢u Demografske promjene uslijed éestih ratnih zbivanja, te duga odsutnost biskupa u biskupijama, odnosno pojedinim dijelovima biskupija pod turskom vlascu, zbri sali su odnosno potisnuli u zaborav, granice izmedu pojedinih biskupija, sto ée dovesti do konflikata medu pojedinim biskupima. SnalaZljivi franjevac dubro- vatke franjevaéke provincije fra Dominik Andrijasevic iskoristit ée ove teritori jalne nejasnoée, pa ée nagovoriti Rimsku kuriju da iz dijelova trebinjske i makar- ske biskupije na obalama Neretve osnuje tzv. stiepansku biskupiju izmedu 1624 do 1631. g. Ali su se pobunili i trebinjski i makarski biskup, pa je Kurija stvar ispitala i, naravno, dokinula Andrijasevicevu biskupiju u Hercegovini. S beékim ratom 1683.-1699. zapoéelo je potiskivanje Turaka iz jugoistoéne Euro- pe. U ovome ratu Turci su potisnuti iz Madzarske, Slavonije i Srijema te velikog dijela Dalmacije. Mirovnim ugovorom u Srijeniskim Karlovcima 1699. BiH se nasla otprilike u svo- jim sadasnjim granicama, k tomu SandZak. Trebalo je opet provesti jo8 jedno razgranivenje medu biskupijama koje bi bolje odgovaralo novonastalim politiékim prilikama Rimska kurija pokuSala je i ovoga puta odvojiti Bosnu od dakovaéke biskupije te za cjelokupno podruéje Bosanskog ejaleta osnovati zasebnu biskupiju. Ali se tome suprotstavio beéki dvor u ime patronatskog prava ugarske krune, a pristigla su i negodovanja susjednih hrvatskih biskupa, posebno splitskog i makarskog, koji su vige puta u 17. i 18. st. pokuSavali progiriti svoju crkvenu viast duboko na pod- ruéje Bosne i Hercegovine. Tako je umjesto biskupije osnovan 1735. g. tzv. Apo- stolski vikarijat u osmanskoj Bosni (Vicariatus Apostolicus in Bosna Othomana) kao provizorij, privremeno rjeSenje. U Vikarijat je ukljucena itava Bosna i zapadna Hercegovina, a vikari su bili biskupi koji su stolovali u jednom od franje- vatkih samostana u centralnoj Bosni — Sto ée opet voditi u konflikte izmedu bi skupa-vikara i franjevaca. Nakon tzv. Barisiceve afere, tj. sukoba apostolskog vi- kara fra Rafaela Barisiéa i uprave provincije Bosne Srebrene u 30-im i 40-im godinama 19. stoljeéa, u koji ée se uplesti europska i turska diplomacija — do 1847. g. do podjele Vikarijata na Bosanski i Hercegovatki s teritorijem zapadne Hercegovine. Sto se tiée etabliranog duSobrignitkog klera, osim glagoljaSa — ukoliko njih ima smisla uopée smatrati etabliranim klerom — koji su bogosluzje obavijali na staro- lavenskom crkvenom jeziku i u veéini bili nedovoljno obrazovani, o drugom eta- 160bliranom duSobriznitkom kleru, tj. svjetovnim sveéenicima poput svecenika po europskim katoliékim zemljama, moZemo govoriti samo kao o vrlo rijetkim izuze- cima Glagoljasi su dobivali svoje obrazovanje po Dalmaciji, a kasnije ~ nakon turskih osvajanja — jo8 u susjednoj Italiji: u Loretu i Fermu. Njihov je broj bio i ostao uvijek malen ne samo u Bosni i zapadnoj Hercegovini, gdje je jedva ponekad prelazio brojku 10 ~ nego i na podrugju trebinjske biskupije ~ gdje su predstavijali redoviti duSobriznitki kler i nisu nikada dosegli brojku 10, pa su trebinjski biskupi povjeravali dusobrignistvo nad Zupama svoje male biskupije pojedinim franjevci ma, a kasnije kapucinima i isusoveima. Iz svega dosada reéenoga indirektno je nagovjeStena odlucujuéa uloga neetablira- nog katoliéanstva na bosansko-hercegovackim prostorima — katoliganstva, koje je svoju povijest zapogelo uskoro nakon sukobs bosanskih krstjana s_cimskim etablishmentom i razdvajanjem izmedu Crkve bosanske i katoliéke Crkve u sred- njovjekovnoj Bosni 2, Misija dominikanaca i djelovanje franjevaca u srednjovjekovnoj Bostti Kao prvi misionari katolicizma u srednjovjekovnoj Bosni pojavili su se domini- kanci - dakle pripadnici neetabliranog dugobrifnitkog klera ~ najprije u ulozi inkvizitora, . ispitivaca pravovjerja bosanskih krstjana, a nakon proglagavanja Crkve bosanske heretiénom, kao misionari, tj. propovjednici vjere. Prvi biskupi 1233. g. uspostavijene lavinske bosanske biskupije bili su dominikanci. © dominikanskom djelovanju i uspjesima u Bosni povijesni izvori su vtlo skrti. Prema kronici dominikanskog priora u Bodrogu (danas Sérospatak u Madzarskoj) Petra Suiberta iz 1259. g. (Commentariolum de provinciae Hungariae originibus) dominikanci su dogli u Bosnu nakon neuspjelog krizZarskog pohoda koji je vodio kalocski nadbiskup Ugrin u dvadesetim godinama 13. st. Ista kronika spominje da su dominikanci imali dva samostana u Bosni. Jedan od njih nalazio se u Bla- Zuju kod danagnjeg Sarajeva, koji su ~ prema pisanju spomenute kronike ~ spalili bosanski krivovjerci, Djelovanje dominikanaca u Bosni nije bilo okrunjeno uspjehom. Smijemo pretpo- staviti da je u tome bio presudan politi¢ki faktor. Naime, dito je da su domini- kane dosti u Bosau pod zastitom ugarskih politi¢kih snaga, Gjoj su se dominaciji opirale domaée polititke snage, prije svega bosanski banovi Osim toga, nema tragova u pisanim dokumentima, da bi dominikanci posvetili pozornost prilagodavanju domaéem mentalitetu, npr. upotrebom domaéeg jezika, Sto ¢e kasnije razviti do zavidne visine franjevci, konkurenti dominikanaca. Prema pisanim izvorima prvi franjevei stupili su na bosansko tlo jo 1248. g. ~ i to kao ispitivati pravovjerja bana Mateja Ninoslava. Iza toga sve do 1291. ne- mamo nikakve izrigite potvrde o franjevatkoj prisutnosti u Bosni. God. 1291. papa Nikola [V. (1288.-1292.) u jednom pismu Stevanu Dragutinu Nemanjiéu — 1276./1282. stpskom kralju, a od 1284./1316. gospodaru Srijema, Maéve i isto&ne Bosne pod ugarskim vazalnim vrhovaigtvom — raduje se Sto na Dragutinovu molbu moze poslati dva franjevea u istognu Bosnu, vigna jeziku njegove zemlje, da bi djelovali medu hereticima. 161U drugim dijelovima Bosne i zapadne Hercegovine franjevci pod politi¢kom za8ti- tom najprije Bribiraca-Subiéa (1300.-1322.), a zatim domaée dinastije Kotromani- éa, sve vise potiskuju dominikance, da bi ih 1337. g. potpuno istisnuli, te ubrzo nakon toga uz svestranu podrsku bana Stjepana II. Kotromaniéa 1340. g. osnovali Bosansku vikariju, koja ée 1517. g. biti preimenovana u Bosansku provinciju — unutar franjevatkog Reda. Sluzbeni utemeljitelj Bosanske vikarije, cada’nji gene- ralni upravitelj franjevatkog Reda, Gerard Odonis (1329.-1342.), pripadao je tzv struji konventualaca. Konventualci su bili skloni blazim oblicima redovnitkog siro- masta, kakvi su bili uobitajeni medu starim mona’kim redovima kao Sto su bene- diktinci; u toj formi redovnigkog Zivota pojedinac nije mogao nista posjedovati, ali je posjednik bio kolektiy, tj. samostan ili manastir, u kojemu su redovnici Zivjeli. Stroza struja u franjevaékom Redu tzv. opservanti, zastupali su radikalno siromastvo, {j. odricanje od prava na posjedovanje ne samo kao pojedinac, nego i kao kolektiv (samostan); dopustali su, dakle, samo upotrebu materijalnih dobara bez prava na njihovo viasnistvo Opservanciju medu bosanske franjevce uvest ée — uz otpore koji su potvrdeni historijskim izvorima — u 30-im godinama 15. st. Jakov Markijski. Ali zbog turskih upada, veé u to vrijeme i skorog turskog osvojenja Bosne, bosanska opservancija ostat ée vise-manje reforma na papiru. U Bosni ¢e Zivjeti i dalje »manastirski duhe, tj. stvarni vlasnik bit ée samostan ~ do dana danasnjeg. Ali vratimo se razvoju franjevaéke Bosanske vikarije nakon njezinog osnutka 1340. g. Zahvaljujuéi plodnoj diplomatskoj i politi¢koj suradnji izmedu franjevaca i Kotromaniéa, te kulturnom prilagodavanju franjevaca bosanskom tlu, franjevci ée éyrsto urasti uv srednjovjekoyno bosansko drustvo Povijesni izvori znaju za vise franjevaca koji su nastupali kao poslanici bosanskog dvora u Veneciji i dragim zapadnim politiékim i diplomatskim stedistima. Sva- kako je najvi’e traga u povijesnim izvorima ovoga razdoblja iza sebe ostavio prvi upravitelj Bosanske vikarije Peregrin Saksonac (vikar 1340.-1349.), kojega ée zbog njegovih diplomatskih uspjeha novéano nagradivati Venecija, a ban Stjepan IL. Kotromanié uspjeti promaknuti za dakovatkog biskupa (1349.-1355.), te time barem za neko vrijeme neutralizirati pritisak ugarskih kraljeva i aspiracije dako- vatkih biskupa koji su Bosnu trajno pokuSavali podvrgnuti svojim interesima i potrebama. Zahvaljujuéi prije svega podrsci i zastiti Kotromaniéa, franjevci ée u Bosni uspjeti podignuti veci broj samostana, odnosno naseobina, negoli su to Zeljeli dakovacki biskupi koji su stalno isticali svoja etablirana prava. Rasprostranjeno misljenje u povijesnoj literaturi ~ da su poveéanje broja franjevaca koji su htjeli djelovati u Bosni i osnivati svoje samostane, u tome ometale domace polititke snage ~ treba ispraviti, i naglasiti da podizanjem velikog broja franjevackih samostana prije svega nisu bili oduSevijeni dakovacki biskupi, pa su u tome smislu intervenirali kod Rimske kurije pri dodjeljivanju formalnih crkvenih dozvola Ali &ini se da njihove intervencije u tadasnjoj europskoj politi¢koj konstelaciji erkvenoga zapadnog raskola s papama i protupapama, Koncilima i protukoncilima nisu imali mnogo uspjeha — jer je ¢injenica da su franjevci na tlu srednjovjekovne 162,Bosne uspjeli podignuti velik broj samostana i naseobina — prije svega u gradskim naseljima koja su nastala u zadnjem stoljecu srednjovjekovne bosanske dréave Srednjovjekovni povijesni izvori znaju za slijedeée franjevaéke samostane, odnos- no glavnije naseobine u stednjovjekovnoj Bosni i zapadnoj Hercegovini: a) Sjeveroistoéna Bosna 1. Modri 2. Skakava 3. Lindva/Lendiéi kod Graéanice (?) 4. Bilina/Bijeljina 5. Sancta Maria de Campo (na podruéju Zupe Koraj?) 6. Salines Inferiores/Tuzla Donja 7. Salines Superiores/Tuzla Gornja (Gradovrh) 8. Teotak 9. Zvo(r)nik 10. Lab (Crnéa kod Srebrenice?) 11. Srebrenica. Napomenimo da su na desnoj strani Drine, u srednjovjekovnoj Maévi, bili podig. nuti franjevaéki samostani: Maéva, (Vrh) Krupanj i Ljubovija (tj. Lab, ukoliko ovaj samostan nije bio lociran na lijevoj strani Drine). b) Srednja Bosna . Curia Bani/Kraljevska Sutjeska Mile/Arnautovidi kod Visokog . Podvisoki (u podgradu Visokog) Laiva (u travni¢koj regiji) Plumbum/Olovo . Foinica . Kregevo Deievice . Vranduk Bobovac. ©) Sjeverozapadna i zapadna Bosna 1. Glaz (na Ukrini, Teslié) 2. TeSanj Bukovica Lijevée (Inadol?) Tocasana (Prijedor ili Bosanski Novi?) Otoka na Uni Bihaé Krupa na Uni Kamengrad Zvetaj Greben/Krupa na Vrbasu Jajee BSenran BES 163Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni (14. i 15. st.) ae LEE anges Te ants seenmca utrde (Prema: Kovatevi-Ko i, radi Gradska nase, se 152) s.otameo 13. Jezero 14. Vesela Straza kod Bugojna 15. Bistrica/Livno 16. Glamo& 17. Duvno 18. Rama (2). d) Hercegovina 1. Konjic 2. Mostar 3. Ljubuski 4. Novi (na Neretvi kraj Gabele?). Ova lista franjevatkih samostana, podignutih u srednjem vijeku, pokazuje da fra- njevei nisu ogranitili svoje djelovanje samo na rudarske i tgovatke kolonije, kao 164Sto je to bio sluéaj u Srbiji, nego da su svojom prisutnosu i djelovanjem pokrili cjelokupni bosansko-hercegovacki prostor, s izuzetkom isto¢ne Hercegovine, koja je iu politiékom pogledu predstavijala zasebno vojvodstvo s viastitim politi¢kim, pa i kulturnim tradicijama O uspjesima franjevaca u katoliziranju srednjovjekovnog bosansko-hercegovaékog puéanstva u dosadasnjoj historiografiji rasprostranjena su sasvim suprotna mi8lje- nja, Koja nisu samo posljedica Skrtosti povijesnih izvora, nego i izraz konfesional- nih i nacionalno-ideoloskih predrasuda, koje srednjovjekovnu Bosnu na jednoj strani pretjerano bogumiliziraju, na drugoj srbiziraju, @ na treéoj kroatiziraju. Imajuéi u vidu ovu napomenu, treba istaknuti slijedede: IzyjeStaje, koje su sami franjevci slali na Zapad o svojim izvanrednim misionar- skim uspjesima u Bosni, liberalistitka historiografija na éelu s Jaroslavom Sid: kom i Nadom Klaié ocijenila je kao enormna pretjerivanja u vlastitu korist i poku- Savala raznim spekulacijama stilizirati bosansko bogumilsivo u »tvrd orah«. Ostale historiografije ~ s izuzetkom, razumije se, franjevaéke — u tome su ih rado slijedile Naravno, u franjevatkim izvjeStajima prisutno je verbalno pretjcrivanje i samohvali- sanje u stilu pro domo sua ~ ali da ti izvje8taji ne sadrée samo prazne rijeti, nego da se ipak radilo o stvarnim uspjesima, to nam potvrduje na poseban natin suvre- meni izvjestaj carigradskog patrijarha Genadija Skolarisa (1454.—1465?), koji je imao vise razloga da tranjevcima na njihovim uspjesima zavidi, negoli da ih obasipa pra znim hvalama, Naime, u syom pismu pisanom oko 1455. g. sinajskim kaluderima pismo je sve do najnovijeg vremena juznoslavenskoj historiogratiji bilo poznato samo u nepotpunom i djelomigno iskrivijenom srpskom prijevodu s kraja 15. st., odnosne 1 pogresnom sazetku na latinskom jeziku — patrijarh Genadije hvali stpskog episkopa (Davida mileSevskog?!) i usporeduje njegove uspjehe u isto&noj Hercegovini u prevo- denju kudugera, tj. bosanskih krstjana ~ tako ih nazivaju grékim jezikom pisani izvori ~s uspjesima latinskih uéitelja, tj. franjevaca u Bosni, Spomenuti odlomak u cijelosti glasi: »Sto se tiée episkopa Bosne, pravoslavac je; Srbin je naime. I kao Sto utini8e neki latinski uvitelji kada otidose u drugi kraj Bosne, te ondje mnoge kudugere uti nie podloznicima Rimske Crkve, tako i on uznastoja da Hercega (Stjepana Vukéié- Kosatu *1405.-1466.), samovladara u drugom dijelu Bosne, i sve koje ondje uzmoze, uini pravoslavnim kr8éanima nae Crkve.« U spomenutom srpskom prijevodu reéenica o uspjesima latinskih uditelja jedno- stavno je ispuStena Drugo znagajno svjedoganstvo o nestanku bosanskog »bogumilstva« pred osmansko osvojenje zabiljeio je humanist Enea Silvio Piccolomini (*1405.-1464,) 1 ujedno papa pod imenom Pio II. (1458.-1464.) u svojim Commentarii rerum memorabilium quae temporibus suis contigerunt — tome ne samo njegovu najvaznijem djelu, nego i najznaéajnijem djelu europske historiografije 15. stoljeéa uopée. Komentare je Pio IL. pisao neposredno pred i u vrijeme vojnog sloma srednjovjekovne bosanske drZa- ve. O nasilnom katoliziranju bosanskih krstjana 1459/60. on suho konstat »Otprilike 12.000 (1) primilo je kr8tenje, a oko 40 (1) ili nesto viSe tvrdokorno je ustrajalo u krivoyjerstvu te napustilo zemlju i na’lo utoéiste u Humu (= Hercegovini) kod vojvode Stjepana (Vukéié-Kosaée), saveznika nevjemikac 165Tako glasi tekst u kritickom izdanju spomenutih Komentara, koje je objavijeno 1984. godine. Prema tome radilo se uglavnom o bijegu hijerarhije (40) Bosunske erkve, Sto je opet u skladu s jednom zabiljeskom iz g. 1466. — pronadenom u mletackom arhivu — u kojoj se kaze, kako je dostojanstvenik Crkve bosanske gost Radin, pred turskom najezdom trazio utotiste na mletaékom, odnosno dalmatinskom podrugju za sebe i za 50 ili 60 pripadnika svoje sljedbe. Ujedno ovaj podatak pokazuje, kako bosanski bogumili nisu tursko osvojenje dozi yjeli kao oslobodenje, nego su kao i ostalo bosansko-hercegovaéko puéanstvo trazili spas djelomitno u bijegu Osmanski poreski popisi provedeni ubrzo nakon osvojenja, zabiljezili su svega 120-130 »krstjanskih« (bogumilskik) domacinstava na bosansko-hercegovae- kom podrugju. S druge strane, uspjehe franjevatkog djelovanja u srednjovjekovnoj Bosni na indirek- tan navin potvrduje povijest bosansko-hereegovatkog katoliéanstva u stoljecima pod turskom vla8éu. Jer u tome razdoblju katoliéanstvo se na ovom prostoru nije moglo dalje razvijati zbog raznih politi¢kih i pravnib ogranigenja te Eestih ratnih stradanja — ali je usprkos tome pokazalo povijesnu sposobnost prezivljavanja. Znati, njegovi su korijeni u ovo tlo bili ukopani u prethodnom ~ srednjovjekovnom razdoblju bo: sanske povijesti. 3. Bosansko-hercegovatko katoliganstvo pod turskam vlaséu fako katoliéanstvo u sednjovjekovnoj Bosni nije uzivalo klasiéni status drzavne religije — kao Sto je to bio sluéaj s pravoslavijem u srednjovjekovnoj Srbiji ili Katolitkom Crkvom u klasiénim curopskim zemljama — ipak domaée politi¢ke snage nisu vodile diskriminatorsku politiku prema pojedinim vjeroispovijestima na svom podrugju. Za hercega Stjepana Vukéié-Kosaéu pouzdano se zna da se u svojoj diplomatskoj sluzbi sluzio predstavnicima svih triju konfesija ~ krstjanima, katolicima i pravoslavcima. Proganjanje *krstjana’ u Bosni, odnosno katolika u istoénoj Hercegovini i nekim dijelovima istotne Bosne, stajalo je svaki put u uskoj svezi s politi¢kim pritiscima iz Ugarske, odnosno Srbije. S turskim osvojenjem mijenja se osjetno pravni i politi¢ki poloZaj kr8éana uopée u Osmanskom carstvu. Osmansko carstvo bilo je ideoloska drzava, Gije su institu- cije bile proZete duhom islama. A islam priznaje i tolerira monoteistitke religije Zidovstvo i kr8canstvo, ali ne kao islamu ravnopravne partnere, pa ih zato nizom mjera pravno i politi¢ki diskriminira Zidovski i kr8¢anski podanici Osmanskog carstva imali su status tzv. zimija ili Sti¢enika (dimma-status), koji su kodificirale veé prve islamske drzave. U smislu tih dimma-odredbi kr8¢ani su - ukoliko su se ponasali kao lojalni podanici - mogli zadrzati svoje posjede, baviti se zemljoradnjom i obrtom te trgovinom. U pravilu nisu bili obvezani na vojnitku sluzbu, ali su mjesto toga morali plaéati porez daizju ili glavarinu, od koje su muslimanski podanici kao vojnici obveznici bili oslobodeni. 166Oita diskriminacija viadala je na podruéju javnog i politi¢kog Zivota. U javnosti krScani nisu smjeli praviti nikakvu propagandnu konkurenciju islamu, a krséanske osganizacije i crkvene zgrade bile su osudene na status quo, tj. u pravilu nije smjelo ni8ta novo nastati, sto veé nije postojalo prije islamske viasti. Odréavanje veé postojeéeg stanja, npr. obnavljanja erkvenih zgrada, bilo je skopéano s prav- nim procedurama, koje su u vecini slugajeva stajale mnogo novea. Prelazak krSéana na islam bio je poZeljan, a prelazak s islama na krSéanstvo zabranjen pod smrtnu kaznu. Politiéka diskriminacija iskljudivala je krS¢ane iz aktivnog politi¢kog Zivota, tako da su javne i dyZavne sluzbe mogli obavijati samo muslimani. Dimma-odredbe predstavijale su pravnu podlogu, smjernice na temelju kojih je osmanski zakonodavac donosio druge odredbe 0 kr8éanskim zajednicama, koje su se nalazile u sklopu osmanske dréave Prije svega iz politi¢kih razloga osmanska pravna i politi¢ka praksa nije bile ista za sve kr8cane. Tako su vige priznanja i nadleZnosti nad svojim vjernicima udivale istotne pravoslavne erkve, negoli Katolici, odnosno katolicka Crkva. Razlog tomu bio je Gisto politi&ke naravi. Naime pravoslavni visoki kler nalazio se unutar gr: nica Osmanskog carstva, a vrhovni poglavar katolika bio je papa, koji je vazio kao ideoloski i politicki protivnik islama i osmanske viasti Tako se dogodilo da su pravoslavni metropoliti i episkopi u nagim krajevima bili od Porte sluzbeno priznati kao visoki erkveni dostojanstvenici, a katolicki biskupi nist. Umjesto toga osmanska vlast je sluzbeno priznavala pojedine katolitke za- jednice kao kolektive, posetmno po vecim gradovima s jaéim katoliékim poslovnim gradanstvom. Njima je izdavala tzv, ahdname, Kojima im je garantirala njihovu samobitnost, slobodu kretanja duhovnika, vrSenje vjerskih obreda (uz razna ogr: nigenja u duhu dimma-odredbi), nepovredivost imovine, te izuzetost od poreza onih élanova koji su Zivjeli od milostinje. Poznate su ahdname koje su podijeliene katolicima carigradskog predgrada G late nakon osvojenja Carigrada 1453. g. te katolicima Bara prigodom zauzeéa ovoga grada 1575. g Bosanskim franjevcima izdao je Mehmed IL. Osvajaé (1451.-1481.) dvije ahdname — prvu 1462. nakon zauzeéa Srebrenice, a drugu 1463. u svom logoru na Milodra- devu izmedu Kiseljaka i Busovaée za vrijeme svoga glavnog vojnog pohoda protiv Bosne. NaZaiost srebrenigka ahdnama u cijelosti je izgubljena, a milodrazevska saéuvana ne u svom izvornom, nego samo u prepri¢anom obliku ~ sto je navelo neke povjesniéare na tvrdnju, da ahdnama nije ni izdata, nego da se radi o gruboj krivotvorini Bosansko-franjevatka tradicija zna za legendarni nastup tadainjeg poglavara bo sanskih franjevaca fra Andela Zvizdoviéa pred sultanom Mehmedom II. Prema legendi odvazni Zvizdovie skrenuo je pozomost sultan, na Koji natin moze zau- staviti bjeZanje katolickog puéanstva, posebno trgovaca, zanatlija i tehnigara u bosanskim rudnicima, pa je sultan kao uman politiat izdao ahdnamu. Novija kritidka istrazivanja (Hazim Sabanovié, Vanéo Boskov) opovrgla su sumnju da bi ahdnama bila falsifikat i jasno pokazala da se radi o dokumentu koji je stvarno bio izdat Dakle, ahdnama bosarskih franjevaca nije krivotvorina, ali ni neke vrste magna charta libertatum — kako se to ponekad s pretjerivanjem tvrdi zbog svetanog tona sultanskih rijeéi. Ahdnama je temeljni dokumenat osmanskog zakonodavea, kojim 167je priznat zasebni kulturni i politicki identitet neetabliranog bosansko-hercegovat- kog katoliéanstva pod vodstvom franjevaca. U stoljeéima koja su bila ispunjena brojnim ratovima i gotovo neprekidnim éar- kama i éetovanjima na bosanskim granicama, zatim epidemijama i gospodarskim krizama te masovnim seobama putanstva, garancije ahdname su sad postivane u cijelosti, sad opet suzavane i ponistavane ~ veé prema datim okolnostima, odnos- no financijskim potrebama Carstva i u dobroj mjeri korumpiranog osmanskog Ginovnistva te pravostavnog klera. Pravoslavni kler dio svojih poreskih obveza prema Porti jednostavno je pokuSavao svaliti na katolike, pa je u tu svrhu podu. zimao korake da se u njihove herate (povelje imenovanja) unese i pravo oporezi- vanja katolika, Takva ovlastenja unogena su u berate i vodila su u Zuéljive sporove izmedu katolika i pravoslavaca pred osmanskim sudovima. U tim sporovima pra voslayni kler i franjevei medusobno su se pred turskimn sudovima politicki sumnji- Gili i denuncirali, suce potplacivali i na koncu morali i jedni i drugi izdati velike sume novea, bez obzira u Giju je korist pala presuda Najveci dio satuvane arhivske grade po franjevatkim samostanima na turskom jeziku, govori 0 raznim porezima, globama i drugim davanjima turskom Ginovni tvu i moénicima, a franjevacki Ijetopisi na mnogim svojim stranicama Zivo pripo- vijedaju o procesima s pravoslavnim »pacarima« (patrijarsima) i metropolitima. Skupo placene presude u viastitu korist slavijene su pjesmama rugalicama. Traj- nija historijska postjedica tih 300-godiSnjih sporova jest medusobna otudenost i nepovjerenje, koje u kriznim povijesnim trenucima prerasta u neprijateljstvo i duboku mrZnju medu katolicima i pravoslavcima na ovim prostorima. Osmanska osvajanja u Daimaciji, Slavoniji i Ugarskoj, zatim od konca 17. st potiskivanje Osmanlija iz ovih krajeva utjecali su izravno na prostorno sirenje provincije Bosne Srebrene na izvanbosansko-hercegovatka podruéja kao i na nje- zino naknadno povlaéenje u okvire Bosne i Hercegovine. U tome je bio presudan politicki faktor. U razdoblju Sirenja osmanske vlasti bosanski franjevci su do8li u predjele u kojima je katolitka organizacija bila razorena ili pak te’ko oteéena Kao veé iskusni osmanski podanici, oni su se prvi snalazili u novonastalim prilika- ma: prenosili svoj stil djelovanja i prosirivali svoju organizaciju na nove krajeve. I obratno! Nakon potiskivanja Osmanlija iz dotiénih krajeva nova politika viast nije podnosila crkvenu nadleznost osmanskih podanika na svom teritoriju, pa ée prije ili poslije doéi do cijepanja Bosne Srebrene, odnosno osnivanja novih franje- vatkih provineija na izvanturskim teritorijima. Samostani srednjovjekovne Bosanske vikarije koji su se nalazili na podrugju Du- brovatke Republike odvojili su se od matiéne Bosne veé 1465. g., a 1469. g dalmatinski samostani. God. 1514. doslo je do podjele na Bosnu Srebrenu pod turskom viaséu i Bosnu Hrvatsku, koja se prostirala dana8njom zapadnom Bos- nom i dijelovima Hrvatske i nije stajala pod turskom viaséu. Turskim osvojenjem Slavonije, Srijema i dijelova Ugarske u 16. st. Bosna Sre- brena se progirila na ove krajeve. Pri tome treba istaknuti da su osmanska osva janja izazvala masovne seobe puéanstva, pa su bosanski fratri dosli u Slavoniju, Srijem i Ugarsku kao duhovni pratioci svojih isefjenih vjernika Osim toga, zahvaljujuéi i trgovatkim vezama bosanski franjevci su u 17. st. uspjeli odivjeti Katolicizam u Bugarskoj, tako da su 1624. osnovali bugarsku kustodiju iti ispostavu, koja ¢e 1676. postati samostalna franjevacka provineija u Bugarskoj 168Potiskivanje Osmanskog Carstva u vrijeme betkog rata (1683.-1699.) iz Ugarske, Srijema i Slavonije, zatim dijelova Dalmacije, dovelo je do novih podjela Bosne Srebrene. Tako je 1735. nastala Provincija Sv. Kaja — 1745. preimenovana u Pro- vinciju Presvetog Otkupitelja — u kopnenoj Dalmaciji sa sredistem u Sinju, a 1757. g. hrvatsko-madzarska Provineija Sv. Ivana Kapistranskog. Pa i odcjepljenje He cegovine od Bosne Srebrene, odnosno osnivanje zasebne hercegovatke kustodije 1852. — koja ée 1892. dobiti status provincije ~ bit ¢e takoder posljedica politi¢kih zbivanja toga vremena, tj. na jednoj strani osnivanja zasebnog Hercegovatkog PaSaluka 1832. g., a na drugoj strani Barigiceve afere u 30-im i 40-im godinama 19. st. U toj aferi, u kojoj su sudjelovali centri tadasnje europske diplomacije, hercegovacki franjevei stat ée na stranu apostolskog vikara Rafaela Bari8iéa u borbi protiv uprave provineije Bosne Srebrene i bit ée podrZavani i od lokalnih hercegovatkih politi¢kih moénika. Rezultat ée biti - kako to veé znamo — podjela Apostolskog vikarijata na dva — bosanski i hercegovatki ~ i podjela Provincije na dvije — bosansku i hercegovacku. I dok se tako provineija bosanskih franjevaca u osmanskom razdoblju svoje povi- jesti Sirila na izvanbosansko-hercegovatka podrugja — da bi se kasnije vratila u svoje bosansko-hercegovaéke granice — u isto vrijeme katoli¢anstvo na bosansko- hercegovatkom tlu, knjidilo je iz stoljeéa u stoljece brojéani, urbanisticki i socijalnié nazadak O brojéanom odlijevanju starosjedilaékog bosansko-hercegovatkog puganstva po- vijesni izvori potinju govoriti u svezi sa sve uestalijim turskim upadima u Bosnu u desetljecima prije konaénog osvojenja. Tim prigodama stanovnistvo je bjeZalo dijelom prema zapadu i sjeveru, a dijelom hvatano i odvodeno u ropstvo u europ- ske i azijske pokrajine Osmanskog Carstva. Nakon osvojenja ti se procesi nastavijaju. Povijesna grada austrijskin, mletackih i drugih arhiva talijanskih gradova govori o uskocima, prebjezima, predaveima, Bu- njevcima, Morlacima i Vlasima — koji u veéim ili manjim grupama prelaze na teritorij pod mletaékom i austrijskom vla8éu. Prvi uskoci, prebjezi i predavci, odnosno Morlaci (kako ih nazivaju mletaéki izvori) i Vlasi (naziv koji ée u 16 previadati u austrijskim izvorima) bili su katoliéke vjere, da bi im se ubrzo pridru- Zili_u sve vecem broju u socijalnom pogledu isti elementi pravoslavne vjere, Gija su se kretanja od jugoistoka prema sjeverozapadu s turskom ekspanzijom sve vise poveéavala. Turski poreski popisi sa svoje strane govore vrlo esto o napustenim i opustose- nim selima i selistima neposredno nakon osvojenja pojedinih dijelova tadasnje BiH. Na opustosena zemljista u prvim desetljecima nakon osvojenja bit ée naselja- vani nekatolitki kolonisti iz jugoistoénog bosansko-hercegovackog susjedstva, a od 18. st. — u vrijeme uzmicanja Osmanskog Carstva — i katoli¢ki Kolonisti iz Dalmacije, odnosno preseljavani i Hercegovei u dijelove Bosne. Daljnji znaéajni uzrok opadanja bosansko-hercegovatkog katoliéanstva bila je in- tenzivna islamizacija te djelomigni prijelazi na pravoslavije. Sto se tiée islamizacije Bosne, u tim procesima nije sudjelovalo samo starosjedi- laéko bosansko-hercegovatko puéanstvo, nego i doseljeni pravoslavni Vlasi, te doseljeno muslimansko puéanstvo ~ vojska i ZinovniStvo — koji Ce Giniti prvu infra- strukturu pri nastajanju orijentalne urbanizacije u BiH. U fazi potiskivanja osman- ske vlasti iz Ugarske, Slavonije i Dalmacije najveci dio tamoSnjih muslimana, koji je bio priliéno velik, povuci ¢e se u BiH i tako doprinijeti svoj udio koncentraciji muslimanskog putanstva u ovoj zemlji 169Nazalost dosada poznati izvori nam ne omogucuju da tognije odredimo brojéani udio pojedinih grupa u razvitku islama u BiH. S dosta razloga smije se tvrditi da bosansko-hercegovatko muslimansko selja8tvo najvecim dijelom potjeée od kato- ligkih, odnosno prije osmanskog osvojenja katoliciziranih »bogumilskih« starosje- dilaca, a u manjoj mjeri i od doseljenih Vlaha pravoslavne vjere. Za muslimansko puéanstvo bosanskih gradova s pravom se moze reéi da je bilo vrlo Sarolikog porijekla ~ iz Azije, Afrike i Europe, te juznoslavenskih uopée i bosansko-herce- govatkih domacih elemenata, koji su prelazili na islam prije svega da bi ostvarili odnosno zadrzali visi drustveni i politiéki poloZaj u osmanskoj ideoloskoj drzavi Sto se tite prelazenja katolika na pravoslavije, ono nije moglo biti motivirano druStvenim usponom, nego je bilo posljedica drugih timbenika, i dogadalo se u daleko manjoj mjeri negoli prelasci na islam. Dva su osnovna razloga koja su katolike vodila u pravoslavije. Jedan od tih bili su mjeSoviti brakovi, koji su ponekad prouzrokovali spektakularne procese iz medu katolika i pravoslavaca pred turskim sudovima. Naravno, takvi su procesi samo pojatavali otudenost i mrZnju izmedu katolika i pravoslavaca Drugi razlog prelazenja katolika na pravoslavlje bio je nestajanje katoliékih crkava ili nedostatak katoli¢kih duhovnika a pojedinim predjelima, do éega je dolazilo zbog ratnih razaranja ili siromasenja katolitkog puéanstva. Time su se katolici nasli praktiéno pred izborom ili da se isele, ili pak prije ili poslije prijedu ne samo na islam, nego i na pravoslavije - Sto su neki i Ginili, Povijesni izvori govore i 0 jednom io drugom natinu prelazenja katolika na pra- voslavlje, ali prelaske u svezi s mjeSovitim brakovima opisuju detaljnije te navode i brojke, dok o prelascima katolika na podrugjima gdje je i8ezla, odnosno jako oslabila katolitka erkvena ogranizacija, govore uopéeno i pauSalno. , Prelasci ove vrste dogadali su se pretezno u istotnoj Hercegovini i dijelovima Crne Gore, te medu katolikim iseljenicima u Srijemu i Vojvodini. Dio ovih pre- laznika kasnije ée rekatolizirati katoliéki misionari. Brojéano stanje katolika pod turskom vla8éu vrlo je teko, ~ a cjelokupnog bosan- sko-hercegovatkog pucanstva jo8 teze — statistitki tognije pratiti, osobito u prvim stoljecima nakon osvojenja. Jer turski poreski popisi, najvazniji izvori za ovaj predmet, niti su sastavijeni po jedinstvenim obrascima, niti su potpuni niti u svim sluéajevima pouzdani, tako da sve do 18. st. za katolike — a za ostale konfesije pate do duboko u 19. st. — moZemo govoriti samo o pribliznim ili aproksimativaim procjenama i brojkama. Slovenac Benedikt Kuripesié, koji je 1530. g. proputovao Bosnom kao élan aus- trijskog postanstva u Carigrad i napisao najznatajniji stariji putopis o Bosni, su- sreo je - kako sam kaze — »u Kraljevstvu Bosni tri nacije i vjere. Prvo su stari Bo&njani; oni su rimske kr8¢anske vjere (...) Drugi su Srbi (...) Dosli su od Sme- dereva i Beograda (...) Treéa nacija su pravi Turci, pretezno ratnici i éinovnici (... K tomu jo oni) koji su zbog mladosti i lakomislenosti pregli na dursku vjeru« ~ dakle, islamizirani dio bosanskog puéanstva Na temelju Kuripedieva redoslijeda, kojim govori 0 pojedinim nacijama-konfesi- jama (pojam je Kuripesi¢ev!), opravdano je pretpostaviti s obzirom na njihove brojéane odnose, da su tada katolici bili jo’ brojéano najaci. Ali 6e se tijekom 16. st. brojéani odnosi medu pojedinim konfesijama stubokom promijeniti - tako da apostolski vizitator Bosne, Albanac Petar Masarechi 1624. g. govori o muslimanskoj veéini u Bosni (tri etvrtine cjelokupnog bosanskog 170puéanstva), 0 katolitkoj Setvrtini (oko 300.000), te o pravoslaveima, &iji je broj, prema njegovoj procjeni, iznosio polovicu broja katolika (oko 150.000). Dva druga izvjestioca, Atanazije Jurjevié i Ivan Tomko Mrnavié, gotovo u isto vrijeme — 1626. i 1627. g. ~ jednako na pauSalan nagin isticu muslimansku vecinu u Bosni, ali na drugo mjesto ne stavljaju katolike nego pravoslavce U svakom sluéaju bosansko-hercegovacki katolici su tijekom 17. st. brojéano pali na treée mjesto i to mjesto zadrZali do dana danaSnjeg. Dakovaéko-bosanski bis kup Nikola Ogrami¢-Olovéié (1669/71-1701.) 1675. g. donosi podatak © 80.000 katolika u Bosni bez Hercegovine Za vrijeme beékog rata (1683.~1699.) bosansko-hercegovaéko katoliéanstvo doziv- jelo je pravu brojéanu katastrofu. U tim ratnim godinama broj katolika u Bosni i zapadnoj Hercegovini pao je na oko 30.000, a u istoénoj Hercegovini, tj. na podrugju trebinjske biskupije, na svega 2.200. U 18. i 19. st. bosansko-hercego- vatko katoli¢anstvo se brojéano lagano oporavlja — dijelom pritoduim prirastajem, a dijelom useljavanjem iz Dalmacije, koja se naSla poéetkom 19. st. neko vrijeme pod Napoleonovom vlaséu. Kontinuirani rast u ovom vremenskom razdoblju pre- kidan je Zestokim epidemijama i, u manjoj mjeri, ratovima i bunama U 40-im godinama 18. st. broj bosansko-hercegovackih katolika popeo se na oko 40.000, a poéetkom 19. st. dosegao brojku od 100.000. Prema raznim procjenama i dosta nepreciznim turskim popisima 19. st. w zadnjih 50 godina turske vladavine cjelokupno bosansko-hercegovatko puganstve u tom razdobliu kretalo se izmedu 1,000.000-1,200.000. Od toga broja na katolike je otpadalo 150.000-200.000 ili 15%-16,7%. Prvi austro-ugarski dosta pouzdani po- pis, koji je proveden ubrzo nakon okupacije, tj. u lipnju 1879. g., donosi za uku pan broj bosansko-hercegovatkog puéanstva brojku: 1,158.164, od éega je na ka tolike otpadalo 209.391 ili 18,08% Usporedno s brojéanim opadanjem teklo je i urbanistitke nazadovanje bosansko- hercegovaékog katoliganstva. Crkvene zgrade — erkve i samostani ~ najveéim dijelom su stradale u vrijeme turskih osvajanja pojedinih dijelova Bosne i susjednih zemalja, zatim u kasnijim stoljecima u brojnim austrijsko-turskim i mletaéko-turskim ratovima. Njihovo ob navljanje, nakon Sto bi se stabilizirale prilike, bilo je otezZano ogranitavajacim propisima islamske drzave, 0 Kojima je gore bilo rijeéi. Ti su propisi naéelno dozvoljavali obnovu erkvenih objekata samo u prijasnjim razmjerima, a nadleZno Ginovnistvo je bdjelo da se ne gradi od solidnijeg materijala ~ kako bi se igra oko obnova i dozvola Sto GeSée ponavljala i na taj nacin Ginovnici i drugi moénici novéano profitirali. Franjevatki ljetopisi vrlo esto govore o sluzbenim kontrolama (teftisima) i tratar- skim sitnim lukavstvima prigodom popravaka i obnove crkava i samostana, a u samostanskim racunima sadrZane su pozamasne brojke 0 dugovima, globama i drugim novéanim kaznama u koje su tim prigodama fratri, odnosno njihovi samo stani upadali Sto se tiée stambene kyalitete obnavijanih franjevackih samostana, povijesni izvori biljeZe, da su u prvom razdoblju turske uprave samostani bili lijepo gradeni i predstavljali ugodna boravista. Ali s vremenom, zbog politi¢ke krize i financijske iscrpljenosti Osmanskog Carstva te velikog osiromagenja katolika, kvaliteta samo- stanskih gradevina je znatno opala, tako da apostolski vizitator Giovanni Battista di Vietri, koji je Bosnu pohodio 1708. g., 0 tada postojecim samostanima govori Wa