Index Novi broj Arhiva Trai Info Linkovi

Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 209 (120 - nova serija)
Godina XXXII april/travanj 2007.
Latinica Transliteration

Prethodna Sadraj Naredna

Anela Jari i Abid Jari

SEDDIDEDIDSKI KAPADANLUK I DUVANJSKE KULE
udna jada Huse kapetana
Jer on nema drugoga jarana
Do li ure Mahmut kapetana
(Narodna pjesma)
NEKAD BIJAHU KAPETANIJE

jesto organiziranja i osnivanja prve turske kapetanije u Bosni i

Hercegovini obavijeno je velom tajne. Meutim, najstariji spomen kapetanu

potjee iz 1558. godine. Zasigurno se zna da je te godine ve postojala
Gradika kapetanija. Njen kapetan bio je Dafer-beg1, sin klikog sandakbega Malkoa Karaosmanovia. Ne proe dugo, a kapetaniju dobie: Krupa,
Gabela, Biha i Klis.
Turska kapetanija organizaciono i institucionalno podsjeala je na Vojnu
krajinu u Hrvatskoj. Kapetanija (tur. kapadanluk) je bila tano ogranieni
teritorij i dobijala je naziv po imenu glavnog (najveeg) grada (naseljautvrde) kome je pripadala. Tako se Duvanjska zvala Seddidedidskom
kapetanijom po gradu utvrdi Seddidedidu to ga Turci sagradie
poetkom 18. st. Ime kapetanije nije se mijenjalo ni u sluajevima kada se
njeno sjedite premjetalo iz jednog grada u drugi. Valja napomenuti da
samo dvije kapetanije nisu dobile ime po gradu, nego po rijeci. To su DisriTara i Disri-Sana kapadanluk.2
Kao vojne teritorijalne jedinice bile su locirane du granice izmeu Turskog
Carstva i hrvatskih zemalja, a od 18. stoljea nalazimo ih i u unutranjosti i
to, uglavnom, uz znaajnije ceste to su vodile ka srednjoj Bosni. Bile su
strogo vojniki organizirane i svi su (od kapetana do onlije plaenika)
dobivali novanu naknadu plau. Sve slube su bile nasljedne.

uvati granicu od neprijatelja i puteve od hajduka i razbojnika bila je

osnovna zadaa posade i kapetana im (zapovjednika).
Ni broj kapetanija u Bosanskom ejaletu nije sporan iako se do njega dosta
teko dolo. Mislilo se da bi ih moglo biti trideset est3 pa etrdeset osam, a u
Sarajevskom sidilu (sudski protokol) u broju 67. na stranici 80. nalazimo da
ih je 1829. godine bilo 39. Dakle, vrijeme Sidilom oznaeno je ono koje se
odnosi na est godina prije ukinua ove institucije (1835.), a etiri godine
prije otcjepljenja Hercegovine od Bosanskog ejaleta (1833).4 Sve upuuje da
bi ovaj posljednji podatak o broju kapetanija mogao biti i najblii istini.
I UTVRDE
Sainjavale su ih gradovi, kule i ardaci.
Gradovi5 (utvrde - tvrave) mogli su biti pravljeni od kamena (pravi
gradovi) i od drveta i zemlje (palanke). Bilo je kapetanija na ijem se
teritoriju nalazilo vie gradova (Bihaka ih je imala devet).

Duvno

Kule su se mogle nalaziti u sjeditu kapetana (i one bi tada sluile za njihovo

uredovanje) i izvan njih (pa bi bile koriene za stanovanje vojnika
kapetanije koji bi bili postavljeni najee kao straa na karavan putevima i u
gluhim klancima). Ako bi bile opasane bedemom, podsjeale bi na utvrdu.
Kapetan je stanovao u odaku do kule. Ako bi se u miru oglasio top sa kule
to je znailo da kapetan poziva svoje ljude na tembih (saopenje). Zidane su
od lijepo ili grubo klesnog kamena. Osim prozora bile su jo mangale i
pukarnice. O kulama viekatnicama zna i narodna pjesma:

Kula mu je na osam bojeva,

I deveta atma od drveta.
ardaci6 su bili od kamena i drveta (najee hrastova). Graeni su na
stubovima, a izriito su sluili za stanovanje vojnika.
I Mehmed-paa Vedihija

d osnivanja pa do kraja 17. st. kapetanije su u potpunosti opravdale

svoje postojanje. Kapetani su revnosno izvravali sve zapovijedi glavnog im,

bosanskog vezira. U ratu umirali i u ropstvo padali u slavu sultana i carstva,
u miru stjecali imetak i poloaj. A kao lanovi Ajanskog vijea (ajandostojanstvenik), uoe u politiki ivot Bosne.
Dubiki rat 1788. je posljednji u kome su kapetani zdrueno branili Bosnu,
ali je bio i prvi znak njihove sve jae izraene neorganiziranosti i
bezvoljnosti.7
Erozija te institucije snanije je zapoela ukidanjem janjiara i uvoenjem
redovne vojske u Turskoj.
Bosna doivi jo jedno razoarenje, kapetani se poee meusobno zatirati.
Mehmed-paa Vedihija sazva 1835. godine u Sarajevu Ajansko vijee da bi
ga odmah i raspustio. To je bio i kraj bosanskog vojnikog plemstva. Ujedno
i kraj jednog dijela historije zemlje Bosne. Veina kapetana u Latasovom
pohodu na Bosnu zavri u progonu u Maloj Aziji. Brusa postade logor
izopenika, nekad bosanskih prvaka. Bosna jo jedanput pobijedi samu sebe.
I SEDDIDEDIDSKA (DUVANJSKA) KAPETANIJA

odinu dana nakon to je naputen grad Rog8 i ukinuta Roka

kapetanija, osnovat e se Duvanjska. Kroniar zabiljei i datum 8. V 1711.

Ova se kapetanija stvarala izmeu Hlivanjske i Ljubuke kapetanije i
mletake granice. Palanka upanj-Potok (Duvno) udaljena je od Hlivna i
Ljubukog po est, a od mletake granice samo dva i po sahata hoda. I prije
osnutka kapetanije bio je u upanj-Potoku jedan agaluk.9
U carskom beratu iz 1723. (1136.) godine izmeu ostalog pie:
Palanka upanj-Potok u Duvanjskoj nahiji i Hercegovakom sandaku
skrajnja je granica pa je malo vojnika koji je uvaju, a slube im je mnogo.
Osim toga je na 4-5 sahata blizu gradova Sinja, Makarske i Zadvarja pa je
prema tome suvie skrajnja granica. Naredih ovo: Spomenuti Hasan-aga,
bila mu ast ponizna, neka ode pa nek bude aga i kapetan nad spomenutim
dematom i neka vri slubu agaluka i kapetanluka.10
Iz berata saznajemo da su uz kapetana bila jo dvojica aga. Dakle, kapetanija

je imala tri demata.11 Prvi je imao 38 konjanika i dnevnu plau od 575 aki ,
drugi je inilo 24 azapa (od perzijskog azeb - neenja; rod vojske koji je
uvao strau pred gradskim vratima, mostovima, kulama i palankama).
Imali su plau od 240 aki. Trei demat inili su takoer azapi, njih 21 sa
dnevnom plaom od 274 ake . Pod orujem se naoe 83 vojnika i
zapovjednika.
1723. u upanj-Potoku bit e sagraen grad-utvrda Seddidedid (Novi zid,
Novigrad). Po utvrdi e se nazvati i kapetanija. Grad dobi dizdara i gradsku
posadu (opravdano se misli da su je mogli initi ljudi iz naputenog grada
Roga).12
O brojnom stanju posade se ne zna mnogo, ali je iz nekih isprava vidljivo da
su je inili: uvari grada (mustahfizi), tobdije i uvari municije
(debedije).13 U gradu bi sagraena i damija nazvana po sultanu Ahmedu
II. Kreevljakovi tvrdi da je 1878. Seddidedid bio u dobrom stanju.
Vremenu to nadire kao rijeka o seddidedidskim kapetanima ostade: prvi
meu njima bio je Hasan i on je tu ast nosio est godina. Zbog bolesti se
odrekao asti.
Drugi u nizu asnih je Ibrahim, Hasanov sin. Za njegova vremena palanka
upanj-Potok prerasla je u grad.
Husein-kapetan, zulumar, pokornost drugih zadobi silom. Za njegova
vakta desio se veliki poar (oko 1792.). Izgorjelo je sedamdeset pet kua i
munara Sultan-Ahmedove damije. Bila je oteena i utvrda usljed
eksplozije.14
Sulejman-kapetan umro je 1806. ili 1807., a kako iza sebe nije ostavio mukog
poroda za posljednjeg kapetana bi imenovan roak mu Ahmed ije ime
zabiljeie u spisima erijatskog suda. ini se, bio je rasipnik.
Kroniar vremenu i papiru predade i ovo: da je oko 1728. iz Prusca po kazni
bio premjeten u Duvno jedan demat konjanika.15
U pismu iz 1766. godine mletaki predstavnik pie da su kapetani iz Hlivna
i Duvna htjeli provaliti u mletaki teritorij, popaliti kue i poubijati ljude s
onu stranu Cetine.
U studiji M. Mujia o Husein-kapetanu Gradaeviu na stranici 195. navodi
se da je Gradaevi, 24.3.1832. imenovao Ibrahim-bega Firdusa seraskerom
vojske Livna, Duvna i Glamoa u borbi protiv Ali-age Rizvanbegovia.
I jo ostade zapisano:
U Duvnu sam pregledao groblja i ne naoh nijednog groba ovih kapetana.
Njihovi potomci su duvanjski Kapetanovii. Ve poodavno poruena je kula
u kojoj su sjedili seddidedidski kapetani.16
Pored utvrda u obrambenu svrhu gradova podizane su kule i odaci. Kule
na duvanjskom podruju svakako su dio autohtone bosanske graditeljske
batine. Vjetina i umijee domaih majstora kasnije e podlei utjecaju

osmanske odnosno mediteranske arhitekture i to ne samo u gradnji

pojedinih elemenata, nego i u nainu unutarnjeg opremanja kule.

kule u Duvnu i okolini graene su od kamena estaca, rijee od mehkog

kamena muljike, a kao spojni materijal korien je kre, u narodu poznat

kao tulek klak. Najvre vezivno sredstvo sastojalo se od mjeavine tulek
klaka i zemlje crvenice i ako je crvenica bila dominantna ponegdje su se kule
zvale i crvene kule. I kule su odavale mo njihovih vlasnika. One najljepe
bile su graene od kvadratino klesanog kamena sa naglaenim i jasnim
ivicama. Vrata na kulama bila su posebno impozantna. Graena su najee
od tvrdog hrastova drveta i bila su okovana. Nebrojeno kovanih eksera sa
velikim glavama rasporeenih po majstorskoj volji vratima su trebali dati
veu teinu, a samim tim i potrebnu tvrdou jer je i ona ponekad bile na
iskuenju u navali napada razliite vrste. Vrata sa se iznutra zatvarala jakom
gredom prijevornicom, a s vana se nalazila teka kovana brava s dugakim i
jakim kljuem. U zidovima su se nalazili otvori, manji i vei. Manjih je bilo
vie i sluile su kao pukarnice. Ako je kula imala i vee otvore u njima su
bile smjetene cijevi manjih topova. Posebno je bio naglaen otvor iznad
ulaznih vrata i ee je bio pravougaonog oblika kako bi se imalo vie
prostora za upotrebu kremenjae ako bi vrata pred navalom bila u opasnosti.
Najistureniji dio kule imao je okast oblik i zvao se budak, a bio je na
mjestu gdje se pretpostavljalo da e kula biti najugroenija u sluaju
masovnijeg napada.
Unutranjost kula bila je ureena prema redu i nainu ivota njenih itelja.
Mnogo bakarnog posuda nalazilo se na rafama (policama), ekmeda i
sanduka izraenih u finom drvetu i najee u ornamentici orijentalne
rezbarske kulture. Podovi su bili uraeni od tesane petice debele daske i
prekriveni su bili ilimima kao i seije. Poneka pamuna tkanina ili svileni
prekriva davao je unutranjosti kule neophodnu otmjenost koju su imali i
gradski enterijeri. U pravilu, kula je imala nunik sa banjicom-kupatilom.
Krov kule bio je od imle ili od kamenih ploa i najee na etiri vode.

Mirsad ii: Zima, akvarel

Kule su zabiljeile i osobine bosanskog drutvenog ivota. U kulama se

moglo, uz saglasnost roditelja, aikovati od petke u podne do zalaska sunca.
Tu bi se djevojka i mladi zagledali, nerijetko bi se rodila i ljubav, a u
nemogunosti da se ee viaju javljala bi se enja za ponovnim sastankom
u kuli i taj osjeaj zabiljeila je i sevdalinka:
Gdje si dragi iva eljo moja,
ivom sam te eljom poeljela.
Koliki je znaaj kula imala u ivotu njenog vlasnika svjedoi i niz pjesama

nastalih na ovu temu. Jedna od njih je posebno sugestivna.

Kulu zida Sulejman ehaja.
Ne gradi je ko se dvori grade:
Duvar zie, dukatom ga nie,
imlu tee, u zlato je mee,
Kuli vrata od suhoga zlata
A pendere od srme eene.
Oko kule odaka i ahara najee su se nalazili visoki zidovi koji su itavom
kompleksu davali sliku solidnog utvrenja. Vremenom, gotovo svi zidovi
oko duvanjskih kula srueni su i ugraeni ili u kue ili u kamene ograde.

bog specifinog poloaja gotovo svako duvanjsko selo imalo je kulu jer

je ovo podruje bilo izloeno estim upadima mletake armade ili poharama
uskoka iz susjedne Dalmacije. Ostaci kula, naalost, danas samo svjedoe o
burnoj historiji ovoga kraja, ali i o autohtonoj arhitekturi Bosne i
Hercegovine. Kule duvanjske znaajne su bile jo po neemu: naime, one su
imale izvjesne graditeljske osobenosti u izvedbi pojedinih detalja koje se,
inae, ne mogu susresti u drugim krajevima.
Po svjedoenju Evlije elebije (17. stoljee) u Duvnu nema kula. Gradnjom
Seddidedida (poetak 18. stoljea) grad je dobio svoju utvrdu, a time i
neophodne kule. Zna se da ih je bio povelik broj i bile su smjetene na
fortifikacijski znaajnim mjestima i titile su prilaze Seddidedidu. Sve su
bile graene od vrsta kamena i sa jakim zidovima. Od svih njih u tragovima
su jo samo: Dizdareva, Pehlivanovia, Krilia i Seferovia kula. Pored kula,
u gradu je postojalo i uzvienje - tabija na kojem su bili smjeteni vei topovi.
Na tabiji je danas izgraena kua porodice Fejzi. Sreom, u duvanjskim
selima i danas postoji izvjestan broj kula. Neke su na rubu nestajanja ili su
potpuno nestale; druge su jo uvijek tu kao svjedoci jednog minulog
vremena.

tipanjika kula je jedna od najljepih u duvanjskom kraju. I danas je u

relativno dobrom stanju. Ona predstavlja izuzetan primjer fortifikacijskostambenog objekta. Ima podrum i jedan boj i sagraena je od kamena
muljike. Zove se i Dulaeva kula i lanovi ove porodice govore kako je kula
do pred Drugi svjetski rat imala jo jedan boj. U podrumskom dijelu
sauvane su i pukarnice, one na boju su zazidane. Posebno lijepom ine je
kameni lukovi nad dvojim vratima koja se nalaze na junoj i zapadnoj strani.
Iznad glavnih vrata nalazi se tarih. Druga vrata vode sa jedne uzvisine pored
kule ravno na boj. Prostor cijele kule veoma je prostran, tako da se na boju
nalazilo est manjih odvojenih prostorija. Krov je na dvije vode i pokriven je
limom, a na bonim stranama imlom.

Tik do kule nalazilo se vrelo koje se i danas koristi. Prostor oko kule bio je
poploan. Interesantno je i mjesto na kojem se nalazi. To je najuzvienija kota
u selu, i gotovo da se naslanja na brdo Gromilu. Iz kule se imao izvanredan
pregled daleko ispred, a straga ju je titila Gromila.
U Opleanima je kula na jedan boj. Luni svod iznad povelike kamene kapije
naroito je istaknut. Kula je, zasigurno, veoma stara i ona nema tariha. U
vlasnitvu je porodice ugum.
Omerovika kula sa vie od metra jakim zidovima ivjela je sve do 1966.
godine. Bila je ozidana na jedan boj i imala je jedanaest pukarnica. Do kule
bio je ahar u kome su odsjedali muhadiri. Prilikom ruenja kule, nalo se
jedanaest zahralih puaka.
Na krajnjem jugu Duvanjske opine, na granici sa Dalmacijom, nalazi se selo
Vinica. I u njoj je bilo nekoliko kula. Najdulje se zadrala Pehlivanovia kula.
(Pehlivanovii su jedna od starijih i uglednijih duvanjskih porodica.) Vrijeme
je zabiljeilo da je u turskom vaktu tu bila karaula i carinarnica. Imala je tri
boja, a jedno vrijeme u njoj je stanovao i seoski upnik.
U selu Renii, pamti se, bile su dvije kule. Usred skupine kamenih baluka,
isklesanih od najljepeg kamena, nalazila se Buatlijina kula izidana na jedan
boj i sa podrumom. Na boju se nalazio hamamdik (kupatilo). Sve do
dvadesetih godina 20. stoljea u nju je navraao vlasnik Mehmedbeg
Buatlija iz Livna. Pored kule nalazila se atrnja (spremite za vodu).
Druga kula nazivala se Begova, vjerovatno je i ona pripadala Buatlijama,
Alibegu ili Huseinbegu.
Stolaka begovska porodica Rizvanbegovia imala je u selu Duii svoju
kulu. Imala je podrum i jedan boj. Iznad podrumskih vrata na kamenom
dovratku upisana je 1281. godina po Hidri. Bila je vrsto graena sa
kamenim ploama na krovu. Posljednji meu Rizvanbegoviima koji su
navraali u kulu bio je Mustafa.
Na obodu Duvanjskog polja, u Kongori i Lipi, nalazila se po jedna kula. U
Kongori su ostaci kule Ferhatbega Kopia, a u Lipi kulu su imali Mrkonjii
iz Mostara.
Od kula u selu ujici sa sigurnou se moe govoriti o jednoj od koje je
donedavno bio sauvan luni kameni pender. Bila je na boj i pripadala je
vjerovatno porodici Huseinagi ili Repovac. Meutim, naziv lokaliteta
Podkula upuuje da je nekada i tu mogla biti neka od kula.

uvanjske kule i odaci su poslije austrougarske okupacije Bosne i

Hercegovine izgubili svoju prvobitnu obrambenu namjenu i pretvorili su se,

uglavnom, u ljetnikovce i kue za odmor. Treba rei da su topovi nadirue
armade u svom pohodu na Bosnu i Hercegovinu dobar broj kula sravnili sa
zemljom. Kasnije e drutvena nebriga i ovjekov nemar dovriti posao kojeg
su zapoeli austrougarski topovi.

Dugo vremena niko se nije ozbiljnije bavio bosanskim i hercegovakim

kulama i odacima pa, samim tim, ni onim koji su obiljeili duvanjsku
kulturnu i graditeljsku historiju. Meutim, profesor Hamdija Kreevljakovi
e svojim pristupom ovoj problematici naeg kulturnog nasljea postaviti
historijske i naune temelje i sa kula i odaka skinuti veo legendarnosti kojeg
su dugo nosili.
____________________
Izvori i objanjenja
Klai, V , Povijest Hrvatske, Zagre6, 1911.
Kreevljakovi, H. , Kapetanije u BiH, Svjetlost, Sarajevo, str. 11.
3 Bonjak, S., Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb, 1951. str. 144.
4 Isti podatak nalazimo u tekstovima H .Kreevljakovia i S. Novakovia.
5 Kreevljakovi, H. , Prilozi o povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom,
Sarajevo, 1952, str. 119.
6 Jeli, Z. , O ardacima, Zadar, str. 114.
7 Kreevljakovi, H., Kapetanije u Bosni i Hercegovini , str. 78.
8 Dr. N. Dimi u knjizi Zemlje Hercega Svetoga Save na str. 196 je napisao: Grad
Rog spominje se prvi put 1444. g. U ovom su gradu bar jedno vrijeme drali Turci
svoju posadu. Poetkom 18. st. Rog je imao kapetana Zeililagu Sutlijaevia i dizdara
Ahmeta Izakagia, Rog je naputen 1710. godine.
9 Kreevljakovi, H. , Kapetanije u BiH, str. 249.
10 Kreevljakovi navodi kako je originalni berat (i mnoge druge) vidio kod Izet-bega
Kapetanovia dok je boravio kod njega u Duvnu.
11 Demat (arap. skup) je najvea vojna jedinica u vojsci kapetanije.
12 Prema Kreevljakoviu
13 Op. cit. str. 250.
14 Op. cit. str. 251.
15 Mehmed-aga Pruanin, zapovjednik konjanika, pisac je Duvanjskog arzuhala u
kojem govori o nepodnoljivom ivotu u ovoj krajini. Arzuhal (tubalica) ima preko
50 strofa. Cjelovit se nalazio u privatnoj biblioteci Ismeta ige iz Sarajeva.
16 Kreevljakovi, op. cit. str. 249.
1
2