Ali Riza Kreevljakovi, prvi bonjaki veterinar u osmanskom carstvu

Vedad aki1

Drutveno-politiki odnosi u Bosanskom ajaletu u drugoj polovini 19. stoljea

U suton osmanske uprave u Bosni i Hercegovini odvijao se reformski proces koji su pokrenuli
sultani Selim III. (1789. 1807.) i Mahmud II. (1808. 1839.). Sadraj ovih reformi objavljen je 3.
januara 1839. godine pod nazivom Hatierif od Glhane, a sveukupne mjere i naela te objave
nazvane su Tanzimat-i hayriye (Spasonosne odredbe). Ove reforme je objavio sin i nasljednik
sultana Mahmuda II., Abdulmedid (1839. 1861.) koji je na taj nain nastavio djelo svoga oca. Ove
reforme su se u bosanskom ajaletu sporo i teko realizirale zbog otpora bosanske vlastele, koja bi
tim promjenama izgubila svoje privilegije. Meutim Porta je poslala u Bosnu Omer-pau Latasa
(1851. 52. godine) u kanjeniku ekspediciju. Krvavim pirom desetkovao je bosansko plemstvo te
je na taj nain uspio za relativno kratko vrijeme slomiti otpor reformama. Na svirep nain je pobio i
doslovce unitio veinu bosanskih begova i drugih prvaka, koji su bili nositelji bonjake ideje toga
vremena i vodei drutveni sloj u tadanjoj Bosni i Hercegovini. (ljivo G., 1977).
Trebalo je proi deset godina od Omer-painog krvavog pohoda na Bosnu, da bi reforme poele
davati vidljivije rezultate. To se desilo za vrijeme namjesnikovanja bosanskim ajaletom Topal erif
Osman-pae. On je imenovan za bosanskog vezira 23. januara 1861. godine i na tom poloaju kao
namjesnik (valija) bosanskog vilajeta (od 1865.) je ostao sve do 25. maja 1869. godine. Prema
pisanju historiara Hamdije Kreevljakovia, Osman-paa je bio lijepo izobraen, pun iskustva, vrlo
napredan i neobino marljiv. Bio je veliki turski rodoljub, pa je napredak Bosne smatrao i napretkom
Turske. Bosnu je tako zavolio, kao da je u njoj ponikao. (Kreevljakovi H., 1998).

Slika 1. Topal erif Osman-paa

____________
1

vanredni profesor, Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Doprinos Topal erif Osman-pae reformskim procesima

Nesumnjivo da je paa bio veoma aktivan tokom svog mandata i da je pokrenuo niz
infrastrukturnih, socijalnih, obrazovnih i drugih projekata u cilju modernizacije pokrajine. Glasnik
Zemaljskog muzeja u Sarajevu iz 1916. godine navodi da je Topal erif Osman paa za svog mandata
uradio mnogo dobrih stvari poput rekonstrukcije puteva i rijeavanja socijalnih problema velikog
broja izbjeglih Bonjaka, koji su 1860. 1863. godine protjerani iz Srbije. Reorganizirao je vojsku
ustrojem 16 bataljona redovne vojske koja je sluila za obranu Bosne. Za njegovog mandata
sagraena je prva vojna bolnica u Sarajevu 1866. godine, a od prihoda Gazi Husrev-begova vakufa i
dvije civilne bolnice, za mukarce i ene. Godine 1864. otvorio je rudije, prve svjetovne kole za
mlade Bonjake. Osnovao je prvu modernu tampariju u Sarajevu, gdje je 07. aprila 1866. izaao
prvi broj nedjeljnog lista Bosanski vijestnik na bosanskom i turskom jeziku. Uspostavio je prvu
telegrafsku vezu preko Bosne, iz Europe prema Carigradu i izgradio je dosta javnih zgrada po Bosni,
a meu njima najpoznatija je sadanja zgrada Konaka u Sarajevu. (Glasnik Zemaljskog muzeja,
1916.). Osim navedenog, slao je mnogo mladia iz Sarajeva u Istanbul, da se podue raznim
naukama i obrtima kao u tabakluku (koarstvu) i postolarstvu (kundurdiluku), itd.. Meu ovim
mladiima bili su i prvi budui veterinari u Bosni i Hercegovini.

Osnivanje veterinarskog fakulteta u Osmanskom carstvu i stanje stonog fonda u bosanskom

vilajetu krajem 19. stoljea
Razvoj moderne veterinarske medicine u Osmanskom carstvu datira od 1842., kada je
osnovana prva moderna veterinarska kola, a budui veterinari iz Osmanskog carstva su imali priliku
i da idu u inozemstvo na studij veterinarske medicine. (zen R., zen A., 2006.; Trel , and Tamay
G.R., 2008). Veze izmeu Turske i europskih zemalja u podruju veterinarstva je i osnovani prvi
veterinarski fakultet u Turskoj 1842. godine. Ovaj Fakultet bio je osnovan prvenstveno za vojne
potrebe, s tim da su imali i odsjek za civile. Diplomirani veterinari sa ovog fakulteta su dali znaajan
doprinos veterinarskoj djelatnosti u vojnom i civilnom sektoru tako da je 1889. godine zvanino
osnovan je i veterinarski fakultet na kome su studirala iskljuivo civilna lica. Krajem 19. i poetkom
20. stoljea, mnogi znanstvenici, istraivai i strunjaci veterinarske profesije iz razliitih dijelova
Europe dolazili su u Tursku da doprinesu obrazovnim aktivnostima, institucionalizaciji, organizaciji i
donoenju pravne regulative pruanja veterinarskih usluga. (Diner F, 1976.; Trel , and Tamay
G.R., 2008).
Prema popisu iz 1873. godine, a koji se mora uzeti sa rezervom, u bosanskom vilajetu je bilo
175.698 kopitara, 502.000 goveda, 1.314.953 ovce, 568.752 koze i 196.763 svinje. (Likar R., 1990.)
O koliko znaajnom stonom fondu se radi pokazuje popis stanovnitva iz 1876. godine utvreno da
u Bosni i Hercegovini ivi svega 1.051.485 stanovnika.* Radi komparacije navedenih rezultata
popisa stanovnitva, austrijski statistiar G. Thoemmel izraunao je da su u Bosni i Hercegovini
1851. godine ivjela 1.021.772 stanovnika, a da ih je u Novopazarskom sandaku bilo oko 142.000.
(Bonjovi I., 2009.).
_________
* I ovaj broj ne predstavlja neposredan rezultat popisne aktivnosti u navedenoj godini, ve je izraunat na
osnovu biljeenja mukog stanovnitva. Broj stanovnika i po jednom i po drugom popisu je nepouzdan, jer
ak ni muki dio populacije ne odraava stvarno stanje. Neki mukarci su se skrivali strahujui da e s
registracijom imati vie obaveza.

Krajem 19. stoljea a i ranije Osmansko carstvo se nije najodgovornije odnosilo prema stonom
fondu u bosanskom vilajetu. Nisu preduzimane mjere za sprijeavanje unoenja i irenja zaraznih
bolesti domaih ivotinja niti je bilo strunog kadra koji bi provodio adekvatne mjere. Takva
epizootioloka situacija uz pritisak stranih konzularnih predstavnitava u Sarajevu primorali su
Upravu vilajeta da preduzme mjere protiv irenja bolesti odnosno da obezbijedi odgovarajui
struni kadar koji bi provodio iste. Bilo je potrebno zatiti zdravlje ljudi a posebno ivotinja kao
znaajne ekonomske kategorije. U ovakvim okolnostima, iz bosanskog vilajeta poslani su Ali Riza
Kreevljakovi iz sarajevskog sandaka, Teufik ef. iz travnikog sandaka, Ibrahim ef. Tuzlak iz
zvornikog sandaka sa sjeditem u Tuzli i etvrti student kome se ne zna ime. Moe se
pretpostaviti, da je zbog regionalnog principa odabira kandidata za studij veterine iz hercegovakog
ili novopazarskog sandaka, to potvruje Likar (1990), koji u svom radu, navodi da je etvrti
student bio iz hercegovakog sandaka.

Prvi bonjaki/bosanski veterinar u osmanskom carstvu

Ali Riza Kreevljakovi je roen u Sarajevu 1850 godine. Godine 1868. nakon zavrene
rudije poslan je u Istanbul u tada tek osnovano Odjeljene za izuavanje ljekara za ivotinje na
kojem je nakon etverogodinjeg studija diplomirao 4. dumadel-ula 1289. godine odnosno 28. juna
1872. godine po gregorijnskom kalendaru. Obzirom da je civilni veterinarski fakultet osnovan tek
1889. godine, moe se sa sigurnou zakljuiti da je Ali Riza studirao na vojnom veterinarskom
fakultetu.

Slika 2. Ali Riza Kreevljakovi i diploma Carske vojne kole za veterinare

Butozan V. (1959.) navodi da je pronaena originalna diploma Ali Rize Kreevljakovia, koja u
slobodnom prijevodu glasi:

D I P L O M A
o svrenom kolovanju za civilne veterinare na Carskoj vojnoj koli
Na osnovu carske zapovijedi, da bi se izuilo veterinarstvo, otvorena je pri Carskoj vojnoj koli civilna
veterinarska kola. U ovu kolu iz pokrajine Bosne poslan je gospodin Alija. On je u ovoj koli uio ove
predmete:
Prva godina: anatomija pojedinih organa, botanika i fiziologija;
Druga godina: fiziologija pojedinih organa, opa anatomija, spoljanji opis konja, stanje konja, prirodne
nauke i higijena;
Trea godina: terapija, farmakologija i terapija pojedinih organa;
etvrta godina: pravila o opim bolestima (patologija), pravila o spoljanjim i unutranjim bolestima, klinike,
izvjesne ope bolesti, hirurgija sa teorijom (ozljede i rane).
Iz predmeta: stanje konja (fiziologija), botanike, anatomije, patologije, farmakologije, klinikog lijeenja,
hirurgije, francuskog jezika i administracije polagao je ispite i postigao broj 226. Svi koji su zavrili ovo
kolovanje dobili su diplome po propisima Uredbe o pravu da vre veterinarsku slubu. Poto je imenovani
zavrio ovo kolovanje, to mu je uruena diploma od strane komisije, uz prethodno dobivenu saglasnost
onoga kome pripada zapovjedanje.
Slijede sljedei potpisi: Mehmed Suhejl, major, Muzaffer, Osman Nuri i Ibrahim Edhem, svi
potpukovnici, zatim Osman Husein Sabri, Husein, Hasan Edib i Ali Nisami, svi pukovnici, Mehmed Arif, Vesim i
Ali, neki kapetani I. klase i najzad Ibrahim Ali Galib, Mustafa Safvet, Osman Nuri i Abdurahman Nekib, majori.
Potvrujem da je izdato nareenje da pomenuti Savjet izda pomenutom gospodinu diplomu.
Mehmed Selim
general vojne veterinarske kole
S nae strane potvruje se pomenutom gospodinu sposobnost.
4. dumadel-ula 1289
28. juna 1872.

Ministar vojni
Mustafa Sidki

Po povratku u Sarajevo, kao gradski veterinar Beledijske uprave radi sve do 1878. godine na
suzbijanju i lijeenju bolesti ivotinja. Takoer, kao struno lice je bio angaovan pri kupovini
pastuha u Slavoniji i Maarskoj za pastuhske stanice u Bosni osnovane 1870. godine.
Likar (1990), u svom radu, citira obavijest nedjeljnika Bosna u broju 339 od 04.12.1872. godine
da je Ali Riza Kreevljakovi doao u Sarajevo sa pismom velikog vezira i svjedoanstvom o svrenoj
koli i nastupio svoju dunost kod ovdanje beledije. Budui da se je prije nekog vremena pojavila
marvena bolest u okolini Sarajeva, te da bi se rasprostranjenju ove bolesti na put stalo, poslat je isti
Ali Riza ef. da potrebne mjere lijeenja poduzme. U nedjeljniku Bosna navedeno je jo nekoliko
nareenih i preduzetih aktivnosti kao i podnesenih izvjetaja od strane veterinara Ali Rize
Kreevljakovia (br. 344 od 28.01.1873., br. 347 od 18.02.1873., br. 538 od 16.10.1876).
Nakon Austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, tadanja Zemaljska vlada, izdala
je 1879. godine naredbu prema kojoj je propisano da se vrenje veterinarske prakse na podruju
Bosne i Hercegovine dozvoljava samo onim veterinarima koji su veterinarske nauke zavrili u jednoj
od veterinarskih kola u Austrougarskoj monarhiji, a Bosanci koji su zavrili tu kolu izvan Monarhije
moraju traiti specijalnu dozvolu od vlade da bi mogli da vre veterinarsku praksu. Kreevljakovi
nije htio da trai ovu dozvolu, ve je 1879. godine otiao u Be na Visoku veterinarsku kolu na kojoj
je za etiri mjeseca uspio poloiti propisane ispite sa vrlo dobrim uspjehom. Zemaljska vlada za
Bosnu i Hercegovinu 27. decembra 1888. godine a na osnovu njegovih dokumenata, potvruje
Kreevljakovia za definitivnog slubenika bosanskohercegovake uprave. To je ujedno prvo

postavljenje veterinara rodom iz Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske monarhije u Bosni i

Hercegovini. Bio je provizorni sreski veterinar u Srebrenici od 1888. do 1893. godine. Likar (1990),
navodi da se Ali Riza poslije 1893. godine vie u slubenim objavama ne spominje, pa zakljuuje da
je ili bio penzionisan ili se zahvalio na slubi. Butozan (1959), u svom lanku navodi da je Ali Riza
slubovao kao veterinar do poetka Prvog svjetskog rata u raznim krajevima Bosne i Hercegovine i
da je u toku i poslije rata radio kao honorarni veterinar u Sarajevu. (Likar R., 1990). Umro je 1919.
godine i sahranjen u haremu Lubine damije u sarajevskom naselju Vratnik.

Umjesto zakljuka
Pisati o rhm. Ali Riza Kreevljakoviu predstavlja veoma veliku osobnu odgovornost i ast.
Uzevi u obzir drutveno politiki ambijent u kojem je ivio, potreba za naunim spoznajama,
upornost i seriozno poniranje u vlastito profesionalno opredjeljenje su sigurno bila vodilja ovog
ovjeka da stekne visoko obrazovanje daleko od rodnog grada i da sa sobom donese potrebno
znanje koje je koristio za dobrobit svoje zajednice.
Da bi dokuili umni i struni potencijal naeg Ali Rize u vremenu kada je ivio i djelovao potrebno je
prije svega spoznati injenicu da se rodio, odrastao i dobrim dijelom kolovao se u sutonu vlasti
Osmanskog carstva. Putovao je u potrazi za znanjem u doba Osmanskog carstva i narednog Carstva
koje je vladalo naim prostorom narednih 30 godina austrougarskim. Nakon toga uslijedio je Prvi
svjetski rat. U ovom periodu, i pored velikih ivotnih iskuenja, Ali Riza je najplodnije djelovao.
Naeg Ali Rizu Bog je darovao imetkom znanja. Al-Hasan al-Basri, prije otprilike 1300. godina je
rekao: "Znanje je bolje od nasljedstva; odgoj je najistiji obraz; pobonost je najsigurnija opskrba;
ibadet je najbolja zarada; razum je najbolji vodi; lijepo ponaanje najbolji je drug; blagost je
najbolji pomonik; zadovoljstvo je najvee bogatstvo; Allahova pomo je najbolja pomo; a sjeanje
na smrt najbolji je propovjednik." Duboko sam uvjeren da je Ali Riza, kao ovjek za kojeg kau da je
mnogo itao, imao priliku proitati ovu al-Basrijevu reenicu i da mu je ona bila vodilja itav ivot.
Kod autoru ovog lanka, ivotni put i struni angaman u, za to vrijeme, nepoznatom podruju
nauke i struke izaziva osjeaj potovanja i ponosa na granici oduevljenja. Njegov struni angaman
predstavlja bezvremensku i bezprostornu kategoriju. Zbog toga, kada se pomene ime rhm. Ali Rize
Kreevljakovia, svaki bosanac i hercegovac treba da osjeti ponos to je na naim prostorima roen,
ivio, djelovao i umro ovjek kojeg je Svemogui obdario vanrednim intelektom, hrabrou i
znanjem.
Kazano je da e glasnik, kada bude Sudnji dan, povikati: "Neka sada ustane onaj za koga je Svevinji
preuzeo obavezu da e ga nagraditi od Sebe! I tada e ustati samo onaj koji je pritekao u pomo
bratu svome kada mu je ona bila potrebna, ili koji je bratu svome oprostio uinjenu nepravdu, ili koji
je bratu svome poklonio neku od blagodati kojima ga je On darovao. A, na Ali Riza, je sigurno
pomagao svima i poklanjao je svoje znanje u cilju izlijeenja i zatite blaga (stoke).
Jedino za im moemo aliti je injenica da nismo u mogunosti pronai znaajnije strune
zabiljeke Ali Rize koje bi mogle posluiti za daljnja nauna istraivanja njegovog rada i problematike
veterinarstva tog doba. Ipak, Ali Riza ostaje u historiji Bosne i Hercegovine upisan kao kao prvi
veterinar i znaajna linost bonjakog naroda i ovjek koji je svojim radom dao grandiozan
doprinos veterinarstvu i zatiti zdravlja ljudi i ivotinja nae zemlje.

Literatura:
1. Bonjovi I.: Popisi stanovnitva u Bosni i Hercegovini, poglavlje u monografiji Pozdrav iz Bosne i
Hercegovine, Tom I, s. 32, Izdava: Dom, Sarajevo, 2009.
2. Butozan V.: Kreevljakovi Ali Riza, Veterinaria 8, 343-344, 1959.
3. Diner F.: TRKYE'DE ASKERU VETERNER HEKMLK TARH ZERNDE ARATIRMALAR - I. Blm,
/A. . Veteriner Fakltesi Veteriner Tarihi ve Deontoloji Krss, 1976. (Izvor:
http://dergiler.ankara.edu.tr/ dergiler/11/580/7309.pdf) - (Pristupljeno: 20.12.2014.)
4. Glasnik Zemaljskog muzeja, januar-juni 1916. g., s. 39., svezak 1 i 2, 1916.
5. KreevIjakovi H.: Izabrana djela, III, s. 386, Sarajevo 1998.
6. Likar R.: ivot i rad prvog veterinara u Bosanskom Vilajetu. Veterinaria, 39,1-2, s. 207-213, 1990.
7. Likar R.: Stoarstvo u BiH za vrijeme turske okupacije, Veterinaria, 39,1-2, s. 215-218, 1990.
8. zkul, Trel, and Gl, R. Tamay: The collaboration of Maurice Nicolle and Adil Mustafa: The
discovery of Rinderpest agent, Revue de Mdecine Vtrinaire, 159, 4, pp. 243-6., 2008.
9. zen R., zen A.: Veterinary Education in Turkey. Journal of Veterinary Medical Education.
33(2):187-96. 2006.
10. ljivo G.: Omer-paa Latas, s. 143-148., Sarajevo 1977.