Genetske banke, rezervati, uzgoj

u zatočeništvu i reintrodukcija
Genetske banke,
rezervati,
uzgoj u zatočeništvu
i
reintrodukcija
 Banka gena
 Banke gena su svojevrne ostave u kojima se čuva genetički materijal.
 U užem smislu, predstavljaju kolekciju različitih DNK sekvenci iz nekog
organizma kloniranih u vektore s ciljem jednostavne purifikacije,
skladištenja i njihove analize.
 U širem smislu, banke gena su i svi drugi oblici skladištenja poželjnog
genetičkog materijala.
 Za biljke - odlaganjem u postrojenja ili uskladištenje sjemena(sjemenske
banke). Za sisare - zamrzavaju se sperma i jajne ćelije, sve do moguće
upotrebe,....
 Genetske banke u B&H
 Aktivnosti na očuvanju autohtonih, prije svega biljnih genetičkih
resursa, intenzivirane su u BiH uspostavom banaka gena u RS-u i
FBiH.
 Ovaj proces je započet 2004. godine implementacijom
SEEDNet Projekta (Jugoistočna evropska mreža za biljne genetičke
resurse) koji je imao za cilj uspostavu mreže za očuvanje biljnih
genetičkih resursa poljoprivrednih kultura u jugoistočnoj Evropi

 U sklopu SEEDNet Projekta uspostavljeni su centri za biljne genetičke resurse –

Gen banka u sklopu Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u
Sarajevu, kao i Institut za genetičke resurse pri Univerzitetu u Banjoj Luci
 Centar za biljne genetske resurse – Gen banka u Sarajevu,
uspostavljen je 2009. godine i trenutno posjeduje više od 500 prinova
pojedinih biljnih kultura koje su organizirane u funkcionalne grupe:
povrtlarstvo, ratarstvo, krmno bilje, ljekovito i aromatično bilje, voćarstvo i
vinogradarstvo.

 Institut za genetičke resurse Univerziteta u Banjoj Luci osnovan je 2009.

godine i u svom sastavu ima dvije podorganizacione jedinice – Centar za
biodiverzitet i Centar za održivo korištenje genetičkih resursa. U sklopu Centra
za biodiverzitet nalazi se banka biljnih gena RS-a, u kojoj je smještena
sjemenska kolekcija raznog bilja. U njoj se trenutno nalazi oko 600 prinova na
dugoročnom čuvanju.

 Za očuvanje i upotrebu genetičkih resursa u banci biljnih gena primjenjuju se

međunarodni standardi, a mjere utvrđene ovim standardima definiraju se
putem in situ i ex situ konzervacije, on farm konzervacije i održive upotrebe
biološke raznolikosti.
 Životinjski genetički resursi
 Aktivnosti na očuvanju životinjskih genetičkih resursa su malobrojne,
organizirana banka gena ne postoji, a in situ zaštita odvija se na nivou
pojedinaca ili udruženja.
 Na području BiH udomaćene su mnogobrojne pasmine životinja. Naročito
se ističu pasmine konja, goveda, ovaca, koza, svinja, pasa, golubova, iako
se naznake autohtonosti zapažaju i kod hercegovačkog magarca i kokoški
(Prvi nacionalni izvještaj BiH prema CBD-u, 2008).

 I određene vrste (lovne) divljači također se karakteriziraju svojom osobitošću

i jedinstvenim genofondom (srna, divokoza, divlja svinja, vuk, kuna bjelica,
mrki medvjed i dr.) (Prvi nacionalni izvještaj BiH prema CBD-u, 2008).
Zakonska regulativa
 U BiH ne postoji ili ima veoma malo zakonskih i podzakonskih akata koji se
bave isključivo problematikom evidentiranja i zaštite genetičkih resursa.

 U RS-u ne postoji legislativa koja se bavi isključivo oblašću biološke

raznolikosti i zaštite genetičkih resursa (zakon o genetičkim resursima RS-a
je u završnoj fazi izrade), dok su zakonski i podzakonski akti koji se manje ili
više bave ovom problematikom sljedeći:
Zakon o sjemenu poljoprivrednog bilja (Službeni glasnik RS, br. 37/09, 100/11);
Zakon o šumama (Službeni glasnik RS, br. 66/03, 75/08 i 30/10);
Zakon o reproduktivnom materijalu šumskog drveća (Službeni glasnik RS, br. 70/09);
Zakon o sadnom materijalu (Službeni glasnik RS, br. 37/09);
Zakon o stočarstvu (Službeni glasnik RS, br. 34/06);
Zakon o pčelarstvu (Službeni glasnik RS, br. 52/10);
Zakon o ribarstvu (Službeni glasnik RS, br. 72/12);
Zakon o lovstvu (Službeni glasnik RS, br. 60/09, 34/08) i dr.
 U FBiH sljedeći zakonski i podzakonski akti direktno ili indirektno
obuhvaćaju ovu problematiku:

 Zakon o priznavanju i zaštiti sorti poljoprivrednog i šumskog bilja (Službene novine

FBiH, br. 31/00);
 Zakon o sjemenu i sadnom materijalu šumskih i hortikulturnih vrsta drveća i grmlja
(Službene novine FBiH, br. 71/05, 8/10);
 Zakon o lovstvu (Službene novine FBiH, br. 4/06);
 Zakon o vinu (Službene novine FBiH, br. 55/12);
 Zakon o genetski modificiranim organizmima (Službene novine FBiH, br. 315/09);
 Pravilnik o uzgoju, iskorištavanju, sakupljanju i prometu sekundarnih šumskih
proizvoda (Službene novine FBiH, br. 66/05) i dr.
 Rezervati, zaštičena područja
 Prema Aichi cilju 11 Agende o biološkoj raznolikosti u svijetu (Aichi Targets for
Biodiversity Protection under CBD), do 2020. godine neophodno je najmanje 17%
kopnenih voda i 10% obalnih i morskih područja, očuvati efikasnim, ekološki
reprezentativnim i dobro povezanim sistemima zaštićenih područja.

https://mrunal.org/2012/11/aichi-targets-for-biodiversity-
protection-cbd.html
 Rezervati, zaštičena područja u B&H
 Od 1954. godine, u BiH se 153 područja ubrajaju u jedan od vidova stepena
zaštite, što uključuje:
- 16 strogih prirodnih rezervata,
- 9 prirodnih rezervata sa upravljanjem,
- 2 nacionalna parka,
- 5 specijalnih rezervata,
- 10 rezervata prirodnih predjela,
- 110 spomenika prirode.

 Prostornim planom BiH (1981-2000) bilo je predviđeno zaštititi 8.062 km2, ili
15,03% teritorija države integralnim pristupom. Međutim, do 1990. godine
zaštićeno je svega 0,55% teritorija BiH (253 područja, odnosno 28.127 ha)
 S obzirom na to da je nadležnost u oblasti zaštite prirode u BiH regulirana na
entitetskom nivou (RS, FBiH i BD), osnovni zakonski akti na kojima se zasniva
zaštita prirode, uključujući i kategorije zaštićenih područja te postupak
zaštite, definirani su Zakonom o zaštiti prirode FBiH, Zakonom o zaštiti prirode
RS-a i Zakonom o zaštiti prirode BD-a BiH.
 Nadležnost nad proglašenjem područja zaštićenim u FBiH uređena je
između Kantona i Federacije.
 Prve dvije kategorije zaštite (Ia – Strogi rezervat prirode; Ib – Područje
divljine; II – Nacionalni park) po kategorizaciji Međunarodne unije za
očuvanje prirode (engl. International Union for Conservation of Nature - IUCN) u
nadležnosti su proglašenja Parlamenta FBiH,
 dok su ostale kategorije, tj. od treće do šeste (III – Park prirode, IV –
Područja upravljanja staništima/vrstama, V – Zaštićeni pejzaž, i VI –
Zaštićena područja sa održivim korištenjem prirodnih resursa) u nadležnosti
Kantona.
 Ako se zaštićena područja nalaze na teritoriju dva ili više kantona,
ova područja proglašava Parlament FBiH.

 U RS-u, stručne poslove zаštite prirode i prirodnih dobаrа obаvlja

Republički zаvod zа zаštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nаsljeđa
koji izrаđuje Stručnu osnovu – Studiju zаštite zаštićenog područjа, nа
osnovu koje se donosi аkt o proglаšаvаnju zаštićenog područjа.
Zavisno od kategorije, Nacionalni park proglašava Narodna
skupština RS-a, dok Strogi rezervat prirode i Posebni rezervat prirode,
Zaštićeno stanište i Zaštićene pejzaže proglašava Vlada RS-a,

 Skupština opštine, uz saglasnost ministarstva, proglašava zaštićenim

Spomenik prirode i Zaštićeno područje sa održivim korištenjem prirodnih
resursa.

 U DB-u zaštićena područja se proglašavaju na nivou Skupštine BD-a.

 U BiH su službeno zaštićena 23 područja (većinom šumski ekosistemi),
koja obuhvaćaju površinu od 100.455,02 ha, što je 1,96%.
 Površina zaštićenih područja se povećala sa 0,55% u 2003. godini na
1,96% u 2014. godini, međutim i dalje predstavlja malu površinu u
odnosu na globalni nivo (17%) i regionalni nivo (npr. u Hrvatskoj
zaštićena područja danas obuhvaćaju 8,44% ukupne površine, dok
je u Srbiji pod zaštitom 6,02% teritorija).

PRP Gromiželj i Lisina u RS-u stavljena su pod zaštitu tokom 2011. godine
 Ramsarska (močvarna) područja u BiH su naročito karakteristična po specifičnoj
flori i fauni, a posebno se izdvajaju zbog migratornih vrsta ptica. To su: Hutovo
blato, Bardača i Livanjsko polje.
 Važna područja za ptice (engl. Important Bird and Biodiversity Areas – IBAs) u BiH su:
Livanjsko polje, Boračko jezero, Bardača i Hutovo blato.
 Prostornim planom FBiH (2008-2028) predviđa se uspostavljanje 14 novih
zaštićenih područja s ukupnim prostornim obuhvatom od oko 4.488 km2
površine, što iznosi 18,5% od površine FBiH.
 Prostorni plan RS-a do 2015. godine postavio je cilj da se pod zaštitu
stavi 15 - 20% teritorija ukupne površine RS-a, i to:
• 11 nacionalnih parkova;
• 11 regionalnih parkova (parkovi prirode);
• 107 rekreacionih, kulturnih, naučnih, pejzažnih
i drugih zaštićenih predjela;
• 8 prirodnih rezervata;
• 13 memorijalnih parkova i spomenika.
 U okviru projekta „Dinarski luk“ (2008-2011), finansiranog od Svjetskog fonda
za prirodu (engl. World Wide Fund for Nature), identificirana su područja
prekogranične saradnje, i to:
 Sutjeska NP (BiH) – Durmitor NP (Crna Gora);
 Drina (BiH) – Tara NP (Srbija);
 Una NP (BiH) – Plitvička jezera NP (Hrvatska);
 Dinarske planine (BiH – Hrvatska);
 PP „Hutovo blato“ (BiH) – zaštićena područja Dubrovačko-neretvanske županije
(Delta Neretve – Hrvatska).

 Neka od prekograničnih područja, kao što su Sutjeska NP (BiH) – Durmitor NP

(Crna Gora) i Una NP (BiH) – Plitvička jezera NP (Hrvatska), potpisala su
međusobne sporazume o daljnjim aktivnostima i saradnji.
Naučnoistraživački rad

 Naučnoistraživački rad u BiH nalazi se u fazi tranzicije.

 Položaj nauke i naučnoistraživačkih organizacija u BiH najbolje opisuje
činjenica da do sada nije izvršena inventura raspoloživih kapaciteta,
njihovog pravnog statusa, kadrovske popunjenosti, načina finansiranja i
tehničke opremljenosti.
 Entiteti BiH izdvajaju oko 0,07% do 0,1% BDP-a;
 Naučnoistraživačke institucije i fakulteti finansiraju se kroz međunarodne
projekte, npr. TEMPUS program, te na taj način osiguravaju sredstva za
naučnoistraživački rad i usavršavanje (Strategija razvoja nauke u BiH 2010-
2015).
Uzgoj životinja u zatočeništvu i reintrodukcija

 Proces reintrodukcije predstavlja ponovno uvođenje određene vrste u

prirodu na područje na kojem je ta vrsta prije izumrla, ali još uvijek postoje
uvjeti za njezin opstanak.
Npr. Hrvatska
Reintrodukcija i dodatno uvođenje jedinki zavičajne divlje vrste s ciljem poboljšanja stanja
populacije (repopulacija) regulirano je člancima 74. do 77. Zakona o zaštiti prirode (NN
80/13, 15/18), kroz reguliranje zahtjeva, izdavanja stručnog mišljenja, studije procjene utjecaja,
te dopuštenja, odluke i dozvole nadležnog Ministarstva uz obveze praćenja i izvješćivanja.