NAJLJEP E I NAJGLAVNIJE Ima takvih trenutaka kad je grijeh spavati.

Trenutaka kad
bi se trebalo iz najtvreg sna probuditi. Koji su ljep i od svega to se mo e usniti. I
za kojeovjek poslije ne zna da li su bili, ili ih je samo sanjao.Probudih se te p
roljetne noi, ne znam koja su doba, ni ta me to probudilo. Mo damjesec koji mi je u ao
u sobu kao mati da me pokrije. Mo da neizdr ljivimiris narcisa uz krevet, koji sam
donio sa izleta na Vla i-planinu. Mo da to to senerazgovijetno dogaa napolju. Sve to ne
da mi vi e spavati. Ustadoh,stadoh na prozor.Bistrina jedna obli me svega, kao da
sam kamen oblutak u bistrom gorskom potoku, samo to sam ja iv pa ona ulazi u mene
kroz oi i nosnice i struji krozmene itavog, slatko mi gasei e. Tako je ribi u vodi. lji
vik na , prsnuo beharom, pije mjeseinu, malo mu svoje bjeline, hoe sutra da osvane b
jelji. ljive
kao da je svaka otvorila svaki cvijet kao boicutankog mirisa, ne znam
na ta me on to podsjea i kud me zove. Svaka mi je kao mojarodica ljepotica amka, k
oja, sva u svili i pod dragim kamenom, odlazeiu neku posjetu, otvara boicu opojnog
jaga, naslanja je na prst i capka prstom po kosi,vratu i grudima. Ni ta one nisu,
mene ti gledaj i pomiri i dopre do mene jabuka svojim slatkim mirisom. ljive ne ute.
eznutljivo se dozivaju, biserno se nadglasavaju. To su slavuji, nevidljiviu cvje
tovima. Ne zatvaraju kljunove, kao ni zvijezde oi. Ne todozivaju, tim neim se zaklin
ju, to ne to obeavaju, dijamantnim biglisom grade nekakvekule u nebesima, koje se n
e vide.Djeak gleda i slu a. Onda mu se spava. Vraa se u postelju, vjerujui da e se sve
nastaviti u snu.Ali san tek to mu pone da lijei one kapke, djeaku bude kao da ne to nij
e vidio i uo,ne to najljep e i najglavnije, bez ega se ne smije zaspati.Opet ustaje, g
leda i slu a. Sve mu se ini to najljep e i najglavnije, bunovan i pospanvraa se u post
elju. Zaspiva.
Zaspiva tako i budi se, zaspiva i budi se, dok se jednog jutra ne probudli potpu
no sijed.Ali, i potpuno sijed, on nastavlja da tra i ne to najljep e inajglavnije

RODIO SE POSLIJE ROENJA Hajde nek iko od nas rekne kad se rodio! Dobro, to znamo,
to nam zapi e matiar uknjigu roenih, to nam napi u na prvoj svjedod bi. Ali ko od nas p
amti,tano pamti onaj trenutak kad se rodio? Kad je prvi put ugledao ovaj svijet.
Onaj trenutak do kojeg nam je mrak a od kojeg nam je ivot.Ja.Tu kolebanja nema, j
asno se svega sjeam. Nakraju, to mi je i majka rekla i prialadrugima, i potvrdila
bi, da je iva.Ka em da je do tog trenutka bio mrak, i zaista je bio mrak. Jer, da n
ije bilo tako, morao bih se kroz tolike godine sjetiti bar neeg. A nisam se sjeti
onikada, i siguran sam da u otii u nov mrak a sjetiti se neu.Bio sam, ka u, te ko boles
tan, upala plua, vatra tolika i toliko dugotrajna da ni ljekar vi e nije vjerovao d
a mogu ostati. To je poslije priznao roditeljima.Ja se nieg ne sjeam.Sjeam se samo
jednoga, a to je trajalo koliko kad plane pa izroni ibica.

Ne znam ni kad ni kako ni odakle sam ustao, samo osjeam da stojim na nogama, koj
e mi podrhtavaju. ini mi se da u pasti, ali ne dam se, neu, neu da padnem. Svjetlost
svud oko mene, ni ta drugo nego sama svjetlost, svjetlost i u meni.Ona me pridr ava
da ne padnem. Koraiu, koraim. Koraam. irimruke, smijem se, nji tim, zagrcavam se od s
atke, slatke sree!Tu njisku valjda je ula mati, i grunula u sobu. Ne vidim je, ujem
joj samo glas i pljesak ruku. Ozdravio! Ozdravio! Ustao! U krevet!Misli valjda
da dalje ne mogu, ali ja mogu. Idem, idem, padam po zemljanoj furuni. Tusamo da
se naslonim, pa u dalje! Osjeam majku po sebi
i niegse dalje ne sjeam.Kad sam joj je
dnom ovo priao, mati je sve potvrdila, i rekla jo da sam bio kost i ko a ida me odni
jela u krevet; i da mi je bilo tri godine.Poslije, u djeakom nesta luku dva puta sam
padao s prozora, i jedanput se topio, isvakog puta, dolazei svijesti, sjeao se ta
je bilo prije toga. Ovog puta, nije bilo nieg prije, bila je samo svjetlost, bila
je sama ljepota ivljenja. O, da jetako uvijek ivjeti