• Kavezni uzgoj šarana

• Poznato od davnina – Indonezija

• U ostalim dijelovima svijeta – novijeg datuma
• Na Balkanu i sada mali broj kaveznih sistema
• Visoko intenzivna proizvodnja
• Mali prostor – mali gubici energije
• Hrana – peleti ili kompletna smjesa koja odgovara vrsti gajene ribe
• Osnovna vrijednost – na malom prostoru uz mala ulaganja – visoki prinosi
• Vrste riba koje se uzgajaju u kvaezima
• Pokušaji sa oko 140 vrsta riba – 70 slatkovodnih
• Najčešće losos, tilapija, kalifornijska pastrmka, zlatovčica, som, američki somić
• U Evropi uglavnom šaran

• Izbor lokacije za kavezno gajenje ribe

• Kavezi se postavljaju u stajaćim ili sporotekućim vodama
• Voda odogovarajućeg kvaliteta
• Dovoljne dubine 4 – 8 m
• Ispod kaveza dubina makar kao dubina kaveza
• Konfiguracija terena – pristpačnost ... Put...
• Ostali faktori kao ranije
• Predistražne radnje

• Postavljanje kaveza na najoptimalnijim mjestima

• Postavlja

• Intenzivno gajenje šarana se obavlja u zemljanim objektima, betonskim bazenima, tankovima

od plastičnih i drugih materijala, kavezima, itd.
• Ovaj sistem gajenja šarana je najrazvijeniji u Izraelu i Japanu
• Izrael – inicirali istočnoevropski imigranti – razvila se proizvodnja od ekstenzivne do
intenzivne
• U Japanu – u betonskim bazenima se intenzivno gaji 14 – 17% šaranskih vrsta riba

• Intenzivno gajenje šarana u zemljanim objektima podrazumijeva potpuno oslanjanje na

dodatnu hranu, aeraciju ili osvježavanje vode u toj mjeri da koncentracija rastvorenog kisika
bude u granicama optimalnih vrijednosti
• U betonskim bazenima, pravougaonog oblika šaran se gaji isključivo na intenzivan način
• Konstruirani su tako da se lako pune vodom – brza izmjena vode
• Zbog čestih izmjena vode riba je stalno izložena svježoj vodi visokog kvaliteta – gušći nasad u
manjoj količini vode

• Tankovi za intenzivno gajenje šarana – četvorokutni, šestorokutni, osmokutni ili okrugli

• Materijali – plastika ili metal
• Kružni tankovi – prečnika do 10 m sa izvodom na središnjem dijelu
• Kapacitet tankova zavisi od broja izmjena vode, kvaliteta vode i uzrasne klase šarana koji se
gaji
• U ovakvom sistemu šarana je najbolje gajiti u monokluturi
• Na Balkanu je najviše zastupljeno gajenje šarana u kaveznim sistemima

• Odlike uzgoja šarana u kaveznim sistemima

• U zemljama Jugoistočne Azije kavezni uzgoj je novijeg datuma sa intenzivnim razvojem u
posljednjih nekoliko decenija
• Naročito je dobro razvijen u Japanu, Čileu i Norveškoj
• Gajenje riba u kavezima predstavlja intenzivnu proizvodnju
• Gajena riba ima mali prostor za kretanje i gubi znatno manje energije nego pri klasičnom
gajenju u ribnjacima

• Riba se hrani peletiranom kompletnom smješom koja odgovara vrsti i uzrastu ribe
• Osnovna vrijednost ovakvog oblika proizvodnje je u tome što se na malom prostoru uz
relativno mala ulaganja u izgradnju kaveznog sisitema, u odnosu na izgradnju klasičnih
zemljanih ribnjaka, postižu visoki prinosi

• Gajenje šarana u kaveznim sistemu najčešće se obavlja u toplom periodu godine – april –
oktobar
• Gajenje šarana u kaveznim sistemu se može obavljati i u zimskom periodu, ukoliko
temperature vode kojoj su postavljeni kavezi ne padaju ispod vrijednosti kada šaran prestaje
da uzima hranu
• Nabavka nasadnog materijala
i nasađivanja kaveza
• Početni korak proizvodnje je nabavka mlađi i nasađivanje kaveza
• Prije nasađivanja pripremaju se kavezi – čišćenje, dezinfekcija i provjera ispravnosti
• Mlađ se može nabaviti u jesen ili u proljeće
• Ako se na površini vode u kojoj je postavljen kavez u zimskom periodu formira led, nabavka
se obavlja u proljeće
• Kod planiranja nasada treba voditi računa o broju jedinki po m3

• Planiranje se zasniva na osnovu planirane završne mase riba u kavezu

• Postoje dvije mogućnosti:
• jedna je da se nasade svi raspoloživi kavezi (rjeđi nasad)
• druga je da se nasadi svaki drugi kavez (gušći nasad), a sa postizanjem određenih masa, kada
prostor postaje ograničavajući faktor rasta, obavlja razrjeđivanje prebacivanjem dijela ribe u
prazne kaveze
• Šaran se najčešće gaji u kavezima od kategorije mlađi mase 30 g, do konzumne veličine
• Gustina nasada, ovisno od veličine mlađi, se kreće od 50 do 600 jedinki / m 3 u kavezima sa
nasadom mlađi težine 30 – 40 g,
• Odnosno od 30 do 200 jedinki / m3 sa nasadom dvogodišnje mlađi mase 200 – 250 g

• Pri nasadu mlađi od 20 do 60 g na kraju sezone gajenja, dobija se prinos od 20 do 100 kg/ m 3
komadne mase od 200 do 600 g
• Pri nasadu dvogodišnje mlađi (200 – 250 g) na kraju sezone gajenja dobija se prinos od 20 do
100 kg/ m3 komadne mase od 800 do 1200 g
• U nekim zemljama npr. u Srbiji gdje se traže šarani veće mase, pri gajenju konzumnog šarana
nasađuje se krupnija dvogodišnja mlađ (500 – 800 g) sa ciljnom veličinom na kraju sezone od
1500 do 3000 i više g
• Gustina nasada u ovom slučaju je 20 – 50 jedinki/ m3

• Pri nasadu riba u kaveznim sistemima gdje se koriste hranilice sa klatnima poželjno je pri
nasadu, pored jedinki koje će prvi put biti gajene u kavezima, nasaditi manji broj jedinki
„učitelja“ koje su već bile gajene u takvim sistemima, kako bi se njihov uslovni refleks za
pomjeranje klatna i početak uzimanja hrane što prije prenio na ostale jedinke
• Prije nasada mlađ se obavezno tretira preparatima protiv parazita i bolesti škrga

• Kod nabavke mlađi je obavezna provjera zdravstvenog stanja riba i bakteriološki i virusološki
pregled, kako se u kavezni sistem ne bi unijela bolest
• Ukoliko se kupuje mlađ, prednost treba dati nabavci mlađi gajenoj u kaveznom sistemu
• Ako se mlađ nabavlja iz klasičnih ribnjaka, potrebno je navikavanje na nove uslove života
• Ako je mlađ u dobroj kondiciji, period privikavanja traje 10 – 20 dana

• Od kvaliteta mlađi ovisi uspješnost proizvodnje

• Treba dati prednost mlađi čije je porijeklo iz vještačkih mrijestilišta u odnosu na onu dobijenu
iz divljeg mrijesta
• Razlog – kakva – takva selekcija, najčešće prema fenotipskim odlikama
• Najbolja opcija je nabavka mlađi iz savremenih programa selekcije

• Transportu mlađi od proizvođača do kaveznog sistema mora se posvetiti posebna pažnja,

kako usljed neadekvatnog transporta ne bi došlo do neželjenih posljedica
• Nakon transporta je jako važno obaviti postepeno privikavanje mlađi na temperaturne uslove
u kavezima
• Postepeno rashlađivanje ili zagrijavanje vode u transportnim bazenima vodom iz vodenog
ekosistema u kome su postavljeni kavezi
• Usljed velikih razlika u temperaturi moglo bi doći do povećanog uginuća nasađene mlađi u
periodu nakon nasada
• Odabir hrane i prihrana
• Gajeni i konzumni šarani se u kavezima hrane smješama u obliku peleta sa kompletnim
sadržajem
• Ove smješe treba da imaju 35 – 40% proteina i 5 – 7% masti
• Dnevne količine se određuju na osnvou mase riba u kavezi i temperaturi vode
• Kreću se u intervalu od 0,1% od ihtiomase u kavezu, na 6 0C, do 5% za gajenje mlađi i 4% za
gajenje konzumnog šarana kada su temperature vode u intervalu 22 – 26 0C

• U određivanju optimalnog obroka ne treba se rukovoditi time da šarana treba hraniti

količinom hrane koju može pojesti
• Loše je ako se gajene ribe hrane manjom količinom hrane od one koju mogu dobro iskoristiti
• Optimalna količina hrane je ona koja će najbolje biti iskorištena u skladu sa fizičkim,
hemijskim i biološkim karakteristikama vode u kojoj su kavezi postavljeni, kao i u skladu sa
hemijskim i fizičkim osobinama korištene kompletne hrane sa kojom postiže najbolji prirast
• Da bi se odredila takva vrijednost neophodno je obavljati kontrolne izlove, najmanje po 100
primjeraka iz svakog kaveza, u 15 – dnevnim intervalima

• Najlošiji način prihranjivanja je ručno, a najbolje automatsko sa što češćim obrocima u malim
vremenskim intervalima, čime se gajenom šaranu hrana čini dostupnom tokom cijelog dana
• Na ovaj način se postižu najbolji rezultati u prirastu sa najmanjom količinom hrane
• Pri odabiru vrste kompletne hrane, usljed bolje svarljivosti, a time i manjeg koeficijenta
konverzije i boljeg prirasta gajenih riba, prednost treba dati ekstrudiranoj u odnosu na
peletiranu hranu

• Prihranom ekstrudiranom hranom količina dnevnog obroka u odnosu na peletiranu je za 10

do 20% manja
• Veoma je važan i odabir optimalne veličine peleta uskalđen sa uzrasnom kategorijom gajenih
riba, kao i pelete odgovarajućih fizičkih karakteristika u pogledu tonjenja (plutajuća,
sporotonuća i tonuća)
• Pogrešan odabir može se veoma negativno odraziti na koeficijent konverzije
• U mirnim vodenim ekosistemima (bez talasa), gdje se prihrana obavlja ručno,
poluautomatskim ili automatskim hranilicama i gdje se koriste plastični obruči za zadržavanje
peleta na površini, najbolja je plutajuća hrana, čije se konzumiranje lako prati

• U vodma sa intenzivnijim kretanjima: talasima, strujanjima, najbolje je koristiti tonuću hranu

• Gubici pri gajenju dvogodišnje mlađi su oko 20%, a pri gajenju konzumne ribe oko 10%
• U kaveznom sistemu gajenja šarana koncentrisan je veliki broj riba u maloj zapremini vode
• Širenje bolesti sa oboljelih na zdrave jedinke je brzo
• Može doći do većih uginuća,
• Zdravstvenom stanju riba se mora posvetiti posebna pažnja

• Pregledi riba od moraju biti svakodnevni

• Nakon konstatovanja negativnih promjena treba angažovati stručnjaka za bolesti riba koji će
dati dijagnozu i predložiti terapiju bolesti
• U slučaju bolesti neophodno je obezbijediti periodično praćenje zdravstvenog stanja riba od
strane veterinarskog stručnjaka kako bi se realizovala blagovremena preventiva i dijagnostika
• Gravitacijski
• Usidreni
• Polukruti

• Preventivne mjere moraju biti sastavni dio tehnologije kaveznog gajenja riba
• Jedna od sanitarnih mjera za sprječavanje i suzbijanje bolesti je dezinfekcija
• Dezinfekcija obuhvata sve objekte za gajenje riba, samu ribu i korišteni alat i pribor, koji se
upotrebljavaju u tehnološkim operacijama sa ribom
• Dezinfekcija se obavlja mehanički – čišćenjem mreža i korištenjem hemijskih materija za
dezinfekciju (hlorni kreč, kreč, hemijski preparati različitih komercijalnih naziva itd.)

• U procesu proizvodnje važno je redovno održavati kavezni sistem – održavanje noseće

konstrukcije i mreža
• Važno je redovno održavanje i zaštita od korozije, ukoliko je kavez napravljen od materijala
podložnih koroziji
• Zaštita se obavlja sa sredstvima za ove namjene koje se koriste i za plovne objekte
• O zaštiti je dobro voditi računa i prije porinuća kaveznog sistema, tako što se u fazi izgradnje
obavi trajna zaštita metala podložnih koroziji (pocinkovanje metalne konstrukcije)

• Zaštitu kaveznih sistema koji se u toku zimskog perioda vade iz vode, treba obavljati u tom
periodu, kako se ne bi remetio proizvodni proces
• Važno je blagovremeno otklanjati nedostatke na ostalim dijelovima kaveza (mreža, oprema i
dr.)
• Neblagovremeno zatvaranje otvora na mreži može imati za posljedicu bijeg ribe
• Jedan od velikih problema u kavezima je obrastanje mreža algama

• Najintenzivniji razvoj algi je u površinskom dijelu mreže (metar do dva dubine)

• Obraštaji onemogućavaju kretanje vode, a samim tim i luftiranje kaveza
• Otuda je neophodno povremeno povlačenje mreža ka površini i mehaničko odstranjivanje
algi obraštaja korištenjem četki
• Mogu se koristiti i hemijske materije (algicidi), kao i biološki sistem zaštite pod kojim se
podrazumijeva nasad manjeg broja (15 do 40 jedinki po kavezu) bijelog tolstolobika uz
šarana, koji u svojoj ishrani koristi ove alge

• Izlov šarana iz kaveznog sistema obavlja se znatno lakše nego iz klasičnih šaranskih ribnjaka
• Izlov se nesmetano može obavljati u svako doba godine
• Za izlov se pripemaju meredovi, kible, transportni kavez, čamac sa motorom, vage i kantar
• Dan prije izlova šaran se ne hrani
• Sam izlov počinje tako što se mekana mreža povlači i na taj način riba grupiše na manji
prostor
• Za to može poslužiti i oblica od drveta ili obla metalna cijev, koja se polako podvlači ispod
zadignute mreže
• Nakon povlačenja mreže i grupisanja šarana na mali prostor, jedan radnik sa radne platforme
ili priručnog prijelaza zahvati ribu i ubacuje je u kible
• Zahvatanje ribe može se obaviti i korištenjem elevatora
• Dva radnika prenose kible sa ribom do vage ili kantara, gdje četvrti radnik obavlja mjerenje i
zapisuje izmjerene vrijednosti, kao i prilikom mjerenja pri izlovu na šaranskim ribnjacima

• Potom se riba u kibli prenosi do transportnog kaveza, u kome se prevozi do obale

• Sam proces mjerenja može se obavljati i na kopnu nakon transporta do obale, što zavisi od
radne površine na kaveznom sistemu, vremena, raspoloživog prostora na obali itd.
• Na oblali se iz kaveza ponovo riba zahvata meredovom i prebacuje u kible, koje se prenose
do bazena za transport do kupca
• Izlov šarana iz čvrstih kaveza, koji nemaju mekanu mrežu, obavlja se tako što se korištenjem
sistema za podizanje kavez podiže iz vode

• Nakon što je kavez podignut, tako da mu je donji dio mreže – dno u vodi na dubini oko 10 –
20 cm, a što zavisi od količine ribe, kavez se fiksira za noseću konstrukciju osiguračima
• Potom jedan radnik sa meredovom ulazi u kavez (kroz vratanca koja se prave na čvrstoj
kontrukciji), zahvata ribu i sa meredovom dodaje radniku koji izlovljenu ribu smješta u kible
• Dalji postupak je isti kao i kod izlova iz kaveza sa mekanim mrežama
• Izlov iz velikih kaveza, sa zapreminom od više stotina kubnih metara, uglavnom se obavlja
dizalicom sa broda, koja podiže cijelu mrežu sa ribom i prenosi je do obale

• Očuvanje vodenog ekosistema od zagađenja proizvođači često doživljavaju kao nešto što ih
dodatno opterećuje, kako u smislu dodatnih investicija, tako i u smislu ulaganja dodatnog
napora
• Međutim, kada je u pitanju akvakultura tipa kaveznog uzgoja, istina je sasvim suprotna
• Očuvanjem kvaliteta vode u ekosistemu u kome su postavljeni kavezi proizvođač smanjuje
utrošak hrane, smanjuje dodatna ulaganja, poput ulaganja u aeraciju, lijekove, kreč i slično,
smanjuje mortalitet i čini svoj posao održivim u dugom vremenskom periodu

• Zbog svega toga, neophodno je čuvati vodeni ekosistem od svih oblika zagađenja:
• Fizičkih zagađenja – spriječiti dodatno prisustvo suspendiranih materija u vodi
• Hemijskih zagađenja – ne dozvoliti da se poveća organsko zagađenje nepojedenom hranom i
izmetom, održati koncentraciju kiseonika u željenom nivou, održati koncentraciju amonijaka
ispod vrijednosti koje mogu ugroziti šarana
• Bioloških zagađenja – ne dozvoliti da dođe do eutrofikacije vodenog ekosistema, voditi
računa o unošenju parazita, virusa i bakterija koje mogu ugroziti gajenu, ali i ribu koja
nastanjuje vodeni ekosistem

• O svemu treba voditi računa već od samog planiranja i istražnih radova prije postavljanja
kaveza, preko ugradnje neophodne opremne, kako bi se što bolje iskoristila hrana, a izmet
 riba prikupio i korištenjem pumpi odstranio iz vode pa do odabira zdrave ribe za nasad i
hrane koja će biti najbolje iskorištena od strane riba
• Uz sve navedeno neophodna je spretna ruka tehnologa za proizvodnju, koji će obaviti što
bolji balans između svih bitnih činilaca dobre i profitabilne proizvodnje

• Prednosti kaveznog u odnosu na klasičan sistem gajenja riba su:

• Manja ulaganja u odnosu na ulaganja u klasične ribnjake
• Visoki prinosi na maloj proizvodnoj površini
• Manji broj potrebnih radnika
• Ribe su zaštićene od predatora

• Nedostaci ovog vida proizvodnje su:

• Obrastanje mreže končastim algama, čime se onemogućava strujanje vode kroz kavez i
pogoršava kvalitet vode u njima.
• Obrastanje je naročito izraženo pri visokim temepraturama u ljeto, tako da se alge moraju
čistiti svakih 7 – 10 dana
• Zagađenje vodenog ekosistema u koji je postavljen kavezni sistem nepojedenom hranom i
fecesom (ako nije ugrađen sistem za prikupljanjem nepojedene hrane i fecesa)
• Lako prenošenje bolesti za oboljele na zdravu ribu usljed velike koncentracije riba na malom
prostoru

• Transport ribe
• Transport ribe je jedna od važnijih operacija u procesu gajenja ribe
• Obavlja se svim prevoznim sredstvima
• Transportuje se samo zdrava i higijenski i sanitarno ispravna riba
• Transport ne smije uticati na promjenu kvaliteta mesa ribe
• Riba se može transportovati u živom i neživom (svježa i zaleđena) stanju
• Na prostoru Balkana, šaran se najčešće transportuje i na tržište plasira živ

• Transport žive ribe je najneracionalniji i najskuplji jer se s ribom transportuje voda, a ribi se
moraju obezbijediti uslovi da tokom transporta preživi
• Živi šaran se transportuje u svim uzrasnim fazama, od oplođene ikre do konzumne ribe
• Transportuje se u termoizolovanim bazenima ili vrećama sa vodom uz dodatno obogaćivanje
vode kisikom
• Količina kisika u transportnim bazenima ovisi od uzrasne kategorije i količine ribe
• Kritična koncentracija kisika za šarana je 0,8 – 0,5 mg/l

• Prije svakog transporta mora se obaviti priprema

• Na 1 – 3 dana, ovisno od doba godine, prije transporta se riba prestaje hraniti – pražnjenje
crijeva
• Priprema bazena: čišćenje, dezinfekcija i punjenje vodom
• Puni se što čistijom vodom, a u krajnjenm slučaju vodom iz ribnjaka ili iz ekosistema u kome
je postavljen kavez
• Prilikom smještaja riba u bazen, razlika u temperaturi vode bazena i vode u kojoj je riba bila
gajena ne treba biti veća od 2 – 3 0C
• Nepravilan transport, transport ribe bez vode često uslovljava velike gubitke bilo u ribnjaku ili
prilikom prebacivanja šarana sa jednog na drugi ribnjački objekat ili pri transportu sa jednog
na drugi ribnjak

• Transport šarana
• Najpovoljnija temperatura za transport šarana je između 10 i 12 0C
• Ljeti je temperatura veća, a zimi manja
• Sadržaj kisika u transportnom bazenu treba biti najmanje 3 mg/l
• Transport predličinki i ličinki
• Predličinke i ličinke se transportuju u čvrstim polietilenskim vrećama zapremine do 50 litara
• Vreće se do 1/3 pune čistom vodom u koju se stavljaju predličinke ili ličinke
• Najpovoljniji stadij za transport je u vrijeme prelaska sa endogene na egzogenu fazu ishranu
• Broj jedinki ovisi od starosti i trajanja transporta i kreće se od 40000 – 100000 jedinki
• Nakon smještaja predličinki i ličinki u vodu, iz vreće se istisne zrak, a vreća se napuše čistim
kisikom

• Vreće se u kamionu pakuju horizontalno, čime se povećava rastvaranje kisika u vodi tokom
transporta
• Za duži transport, umjesto kesa su pogodni bazeni sa uređajem za stalno obogaćivanje vode
kisikom
• U 100 litara vode može se prevoziti 40000 – 100000 jedinki šarana, a to ovisi od dužine
transporta

• Broj jedinki jednomjesečne larvi šarana u vreći od 50 l koji se može transportovati na

temperaturi od 20 do 25 0C
• Transport mlađi do 30 dana starosti
• Jednomjesečna mlađ šarana se transportuje na isti način kao i larve
• U vreće zapremine 50 litara stavlja se 1000 do 3000 jedinki, ovisno o vremenu transporta
• Na tempereturi 20 do 25 0C u bazen od 2,5 m3 se stavlja od 50000 (mase od 2 g), do 150000
jedinki (mase 0,2 g) jednomjesečne mlađi za transport u trajanju od 15 sati i uz korišćenje
kisika

•
Broj jedinki jednomjesečne mlađi u vreći od 50 l koji se može transportovati na temperaturi
od 20 do 25 0C
• Transport jednogodišnje mlađi šarana
• Jednogodišnja mlađ šarana mase od 20 do 200 g transportuje se u bazenima snabdjevenim
sistemom za obogaćivanje vode kisikom
• Količina mlađi po m3 vode bazena varira od 70 do 250 kg, ovisno od temperature vode i
dužine transporta
• Tabela transporta (masa ribe u kg/ m3 vode) jednogodišnje mlađi mase od 20 – 200 g uz
dodatak kisika i temperaturnim opsegom od 2 do 24 0C
 • Transport dvogodišnjeg šarana
• Dvogodišnji šaran mase od 200 do 1000 g se transportuje u bazenima snabdjevenim
sistemom za obogaćivanje vode kisikom
• Količima mlađi po m3 vode bazena varira od 150 do 500 kg, ovisno o temperaturi i dužini
transporta
• Tabela transporta (masa ribe u kg/ m3 vode) dvogodišnje mlađi mase od 200 – 1000 g uz
dodatak kisika i temperaturnim opsegom od 2 do 24 0C
• Transport konzumne ribe
• Konzumni šaran (od 150 do preko 3000 g) se transportuje u bazenima snabdjevenim
sistemom za obogaćivanje vode kisikom
• Količima konzumnog šarana po m3 vode bazena varira od 200 do 600 kg, ovisno o
temperaturi i dužini transporta

• Tabela transporta (masa ribe u kg / m3 vode) konzumnog šarana mase od 1500 pa do preko
3000 g uz dodatak kisika i temperaturnim opsegom od 2 do 24 0C

• Jednogodišnji mlađ šarana od nasada do izlova poveća svoju masu 6 – 14 puta, a

dvogodišnja mlađ u trogodišnjem uzgoju samo 3,4 – 3,7 puta
• U dvogodišnjem pogonu cijeli proces uzgoja od mrijesta do ribe konzumne veličine se
proteže kroz dvije kalendarske godine, a efektivno traje 18 mjeseci

• Trogodišnji sistem je godinu dana duži, tj. traje

30 mjeseci
• U dvogodišnjem pogonu gustoću nasada odrediti tako da se uzgoji konzumna riba prosječne
individualne mase iznad 1 000g

• U našim uslovima:
• Nasađuje se 2 000 kom/ha jednogodišnjeg mlađa
• Gustoća nasada od 1 200 – 1 500 kom / ha postiže se prosječna individualna masa od 1500g
• Prosječna individualna masa trogodišnje konzumne ribe mora biti više od 2 000g

• Uz nasadnu strukturu, ribnjak je poželjno nasađivati i dopunskim vrstama riba

• To se radi zbog boljeg iskorišćavanja postojeće hrane
• Šaran u polikulturi ne smije imati slabiji prirast nego u monokulturi

• Bijeli amur – iz ribnjaka uklanja više vodeno bilje, lišće, korijenje trske itd.
• Bijeli glavaš – smanjuje broj fitoplanktona – posredno povećava kolićinu kisika
• Sivi glavaš – reguliše količinu zooplanktona
• Linjak – neznatno povećava ukupne prinose, a značajan je za proširenje asortimana

• Som – poboljšava asortiman i ponudu na tržištu

• Smuđ – je rijedak i vrlo tražen.
• Uz nasad od 30 – 50 komada /ha povećava ukupni prinos ribnjaka za 20 – 30kg/ha
• Štuka – nepoželjna u šaranskim ribnjacima; ako ima dosta “divlje ribe”, onda može povećati
prinos za 10 – 50kg/ha

• Radi kontinuirane opskrbe tržišta konzumnom ribom, tokom ljetnih mjeseci se prakticira
uzgoj za tzv. ljetni ribolov
• Nasađuje se do 2 000 komada mlađa /ha dvogodišnjeg mlađa (mase 250 – 300g) u manje
ribnjake
• Tokom juna i jula oni narastu na 500 – 800g
• Nakon toga se izlovljavaju za tržište

• Nakon nasađivanja ribnjaka poduzimaju se radnje za stimulaciju rasta riba

• Gnojidbom se pospješuje primarna prirodna proizvodnja žive riblje hrane u ribnjaku
• Od planirane količine gnojiva u prvim sedmicama uzgoja (april, maj) se dodaje 35 – 45%, a
ostala količina se raspoređuje do septembra

• Da bi se odredile potrebne doze i vrste gnojiva neophodne su analize fizičko – hemijskih

karakteristika vode, na osnovu kojih se određuje i tretman krečom
• Hranidba riba ovisi o intenzitetu uzgoja
• U ekstenzivnom sistemu uzgoja, zasniva se na produkciji prirodne hrane

• U pluintenzivnom – uz gušći nasad ribe, glavne komponente u obliku žive riblje hrane
produciraju se u samom ribnjaku, a nadopunjuje se dodatnom hranom
• Intenzivni sistem uzgoja podrazumijeva veliki broj riba na maloj površini
• Prirodna produkcija hrane je nedovoljna i zanemariva, pa se uzgoj zasniva na odabranim
krmivima

• Hrana se dodaje na hranilišta jednom dnevno – obično ujutro

• Tokom uzgojne sezone redovno se prati kondiciono i zdravstveno stanje riba, intenzite
uzimanja hrane i prirast
• Kontrolni ribolov – svakih 10 – 15 dana
• Procjena na osnovu 0,2 – 2% izlova
• Lovi se mrežom sačmaricom

• Redovni kontrolni ribolovi obavljaju se na “velikoj vodi”

• Uzgojna sezona se završava u kasnu jesen, bez obzira na to da li to dvogodišnji ili trogodišnji
sistem uzgoja
• Ribolov počinje postepenim ispuštanjem vode prema najdubljem dijelu gdje se nalazi izlovna
jama
• S vodom se povlači i riba
• Ovo povlačenje je potpomognuto povlačenjem velike mreže kroz kanal
• Kako se dio po dio ribe lovi tako se snižava razina vode u kanalu
• Na mjestima gdje je sabijena velika količina vode (izlovna jama) osigurava se osvježavanje
dodavanjem svježe vode ili prskanjem
• Sakovima se riba prenosi na mjesto sortiranja, gdje se razvrstavaju po vrstama, klasama
(masi)
• Sortirana riba se nakon vaganja prebacuje u zimnjake

• Važe se u metalnim kiblama (bez vode)

• Zimnjaci su privremeni depoi za ribu prije otpreme na tržište
• Njihova površina je 1000 – 2000m ۶ prosječne dubine 2 i više metara
• Dno im je tvrdo i očišćeno, a obezbijeđen je i stalan protok vode

• Ribe su odvojene po vrstama i klasama

• Za grabežljivce se dodaje određena količina divlje ribe
• U zimnjacima je moguć ribolov tokom zime, a konstrukcijski su prilagođeni skladištenju i
zimovanju riba.
• Osnovne hidrohemijske faktore treba pratiti tokom cijele godine