Professional Documents
Culture Documents
Analiza Povelje Kulina Bana1
Analiza Povelje Kulina Bana1
FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJSKI ODSJEK: Bosanski jezik i knjievnost
Deneta Jukan
DIPLOMSKI RAD
Tema: Jezik Povelje Kulina bana
REZIME
U ovome radu, koji je istraivakoga karaktera, vri se jezika analiza Povelje Kulina bana s
poetka 12. vijeka i obuhvata fonetsku, morfoloku, leksiku i sintaksiku analizu. Pored
jezike analize rad sadri i fotografiju Povelje, kao i transliterarne tekstove sa bosanice na
latinicu i sa starobosanskoga jezika na bosanski standardni jezik.
KLJUNE RIJEI: Povelja, jezike osobitosti, srednjovjekovlje, transliteracija, bosanica
SUMARRY
This diploma paper will be based on a research work which will include the language analysis
of the Charter of Kulin from the beginning of the 12th century. It will also include the
phonetic, lexical and sintactical analysis as well as the pictures of the Charter and transliteral
texts from Bosnian Cyrilic into Latin alphabet and from Old Bosnian into standard Bosnian
language.
Key words: The Charter, Language characteristics, Middle Age, Transliteration, Bosnian
Cyrillic
1. UVOD
Tema rada je istraivakoga karaktera, a cilj je istraiti jezike osobitosti Povelje Kulina bana.
Naime, Povelja je napisana 29.8.1189. godine i predstavlja trgovaki ugovor izmeu Bosne i
Dubrovnika. Ovim ugovorom ban Kulin obeava knezu Krvau i svim Dubrovanima punu
slobodu kretanja i trgovanja irom njegove zemlje. Pisana je na dva jezika: latinskom i
starobosanskom. Povelju je zapisao dijak Radoje, a pismo kojim se koristio je bosanica.
Povelja Kulina bana je prvi diplomatski dokument pisan na domaem jeziku, i kao takav
zasluuje panju kako jezikoslovaca, tako i historiara. Njegova vrijednost za bosansku
srednjovjekovnu historiju je nemjerljiv. To je prvi dokument izdan od strane jednog
bosanskog vladara, vladaru, tj. knezu, druge drave. Povelja ukazuje i na dobru organiziranost
i ureenost zemlje u tom momentu, jer se iz nje vidi da Bosna ima svog vladara, dravnu
teritoriju, da vladar raspolae svojom kancelarijom...
Povelja Kulina bana je jedan od rijetkih naih pisanih spomenika koji je stigao do nas u
dobrom stanju; jedan od rijetkih spomenika iz tih dalekih vremena koji nosi obiljeja narodnih
govora; pisani spomenik o kome imamo dosta podataka: zna se i kada je pisan, i za koga je
pisan i ko ga je pisao.1
U ovome radu bie predstavljena analiza jezika Povelje Kulina bana koja obuhvata fonetske,
morfoloke, leksike i sintaksike osobitosti. Vrijeme nastanka Kulinove povelje, dakle
poetak 12. vijeka, veoma je znaajno za na jezik jer se tada vre mnoge promjene u
fonetici, na iju analizu je i stavljen poseban akcenat, a to je znaajno za razvoj naeg jezika
od iskona do danas.
Asim Peco: Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka, Osamsto godina Povelje
bosanskog bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.62.
Povelja Kulina bana je najstarija bosanska isprava sa naega tla, pisana bosanskim knjievnim
jezikom. Pisana je irilicom, sa elementima bosanice. To je dvojezian dokument, pisan
latinski i bosanski: bosanski dokument pisan bosanskim knjievnim jezikom je slobodno
prepriana sadrina latinskoga teksta.2 Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronaeni
ouvani bosanski dravni dokument, nego je Povelja bosanskoga bana Kulina i najstariji
dravni dokument kod svih junoslovenskih naroda i drava.
Amira Turbi-Hadagi, Bosanski knjievni jezik (prvi razvojni period od 9. do 15. stoljea), - u Bosanki
Gregor remonik, Bosanske i humske povelje srednjega vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja III, Sarajevo,
1948.; Original Povelje Kulina bana, Glasnik Zemaljskog muzeja 12, Sarajevo, 1957.
4
Josip Vrana, Da li je sauvan original isprave Kulina bana, Radovi Staroslavenskog instituta 2, Zagreb, 1955;
Koji je od triju sauvanih primjeraka originalna isprava Kulina bana, Radovi zavoda za slavensku filologiju 4,
Zagreb, 1961.
pravnoj sigurnosti i organiziranosti upravnog aparata. Dokle god Dubrovani budu kod njega
tj. u Bosni, dobit e pomo i savjet bez ikakve zle misli. (,,I dokle u mne budu dati im s'vjet
i pomo, kakore i sebje, kolikore moe, bez v'sega zloga primisla.'') To nam ukazuje na
principe etinosti. O Kulin banu moemo zakljuiti da je bio prilino prizeman i razuman
ovjek svjestan svog djelovanja i svjestan da postoji neko i iznad njega. (,,Tako mi , Boe,
pomagaj, i sije sveto jevanelje.'')
Asim Peco: Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka, Osamsto godina Povelje
bosanskog bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.63.
9
A. Beli: Periodizacija srpskohrvatskog jezika, JF XXIII; Beograd, 1958, str.6
dolazi do denazalizacije ovih samoglasnika. To znai da oni gube nazalni (nosni) izgovor i
prelaze u ustne, oralne vokale, pri ijem izgovoru zrana struja prolazi samo kroz usta.10
Tako nazal prelazi u sebi srodan nenazalni vokal e, a nazal , bez izuzetka, dao je u:
pravu11, vru, ne bude, budu, knigu, tisuka, avgusta, trgujuke, kao i siju, prisezaju
Nazal bez izuzetka je zamijenjen vokalom prednjega reda e: ime, prisezaju, knee,
mseca, dvadeset, devety. Poznato je da je razvoj rijei ime iao ovim redoslijedom:
prasl.*im im ime
D.Jahi, S.Halilovi, I.Pali, Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica, 2000., str.79.
Ovdje se grafema 8 iz Povelje oznaava znakom u.
12
A.Beli, Rei sa deklinacijom, str. 40-41
13
R.Bokovi, navedeno djelo, str.63
14
Asim Peco: Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka, Osamsto godina Povelje
bosanskog bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.66
11
D.Jahi, S.Halilovi, I.Pali, Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica, 2000., str.23.
B. igoja, isto, str. 73.
slabog poloaja. Odsustvo ovoga znaka u obliku broja osam u Povelji moe se dvojako
tumaiti: prvo, to je pisarska greka, to je malo vjerovatno, s obzirom na prirodu pisanog
dokumenta; i drugo, tu se jo taj vokalski elemenat nije jasno ispoljavao, nije se osjeao kao
zaseban glas, to bi moglo biti prihvatljivije.
Radi lakeg uvida u stanje biljeenja jerova graa e biti podijeljena na nekoliko grupa:
a) pisanje uz suglasnike u prijedlozima:
d ( 3X)
s (1X)
bez (2X)
b) U grupi kn nema jera ni u jednom sluaju ( slab poloaj):
knee
c) Dio osnove imenica:
krvau
sr(d)cem
estnikov
svt
primysla
evanelie
rod()stva
avgusta
krstitela
17
D.Jahi, S.Halilovi, I.Pali, Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica, 2000., str.23.
S.Damjanovi, Staroslavenski glasovi i oblici, Zagreb, 2005., str.46.
19
J. Ham, Staroslavenska gramatika, Zagreb, 1958. str.78
20
B.R. Bokovi, Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika, Nauna knjiga, Beograd, 1968., str.34
18
Prelaz visokoh vokala srednjeg reda y u visoki vokal prednjega reda i izvrio se poslije
nastanka Povelje. To potvruju navedeni primjeri, ali ni da taj stari vokal naega jezika nije
bio u potpunosti ouvan, tj. da je i njegova priroda ve bila oslabljena, govori njegova
zamjena vokalom i iza zadnjonepanih suglasnika; govori zatim njegova zamjena
samoglasnikom i u rijei tisua. Na ovaj primjer iz Kulinove povelje posebno ukazuje prof.
R.Bokovi kao na dokaz da je priroda vokala y zavisila od pozicije, od susjednih
suglasnika21.
Isto
Beli, Fonetika, str. 85
23
Beli, isto, str. 80
24
S. Damjanovi, Staroslavenski glasovi i oblici, Zagreb, 1995. str. 46.
22
kome imamo danas u ijekavskim govorima oblike sa refleksom : ozlijediti, ozljeda i sl. Tu se
pretpostavlja sekundarno , prema vrd25 Profesor Ivi u svojoj poredbenoj gramatici
navodi upravo ovaj oblik zledi iz Kulinove povelje kao primjer ekavske zamjene staroga
vokala jat (Isto se tako danas u jekavskom govoru uju neke rijei ekavski, npr. ceriti,cesta,
ozlediti, obeati i dr. Tako dolazi ve u ispravi Kulina bana iz g. 1189. zledi mjesto
zldi.)26 A.Peco smatra da ekavski refleks jata nije nemogu, ali je pitanje da li taj refleks
moemo oekivati u i-a govorima Bosne. Zbog svega toga, Peco smatra da oblik zledi treba
uvrstiti u primjere iz drugih naih pisanih spomenika, sa vokalom e u osnovi ove imenice.
Dakle, bez jatovske vokalske vrijednosti. Upravo, ovaj oblik iz nae povelje samo potvruje
da je i tu bilo izvorno e, kao i u mnogim drugim krajevima naega jezika, a da se uoptavanje
jatovskih refleksa moglo javiti kasnije. Ako se polazi od onoga to nam za osnovu zled- nudi
dijahrona i sinhrona slika naih govora, moglo bi se pomiljati i na dvojaku osnovu: sa jatom i
bez toga staroga vokala, dakle zld- i zled-. Dakle, poluglasnika ne nalazimo u tzv.
originalnom primjerku Povelje. Ako je tu u osnovi moglo biti zled, poluglasniku tu nema
mjesta27. Vokal jat u Povelji je zabiljeen u sljedeim sluajevima:
1) etimoloko jat
2) morfoloko jat
pritel
teb
dovka
vsm
vru
odsel
krvati
god
vrov
razv
svt
dokol
dik
seb
lt
25
Petar Skok, Etimoloki rjenik, III, 643, s.v. zlo. Tu itamo da je zled- nastalo unakrtenjem sa vrijed
Stjepan Ivi, Slavenska poredbena gramatika, kolska knjiga, Zagreb, 1970., str. 117.
27
Asim Peco: Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka, Osamsto godina Povelje
bosanskog bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.69
26
mseca
usenie
4.1.7. Vokalno r i l
U stsl. jeziku vokalno r i vokalno l naslijeeni su iz praslavenskoga jezika. Obiljeavali su
se na dva naina r, r i l, l.
Vokalno r u Povelji nalazi se u sljedeim rijeima: krvau, trgujuke, krstitela, drati,
sr(d)cem.
Vokalno l u Povelji nalazi se sljedeim rijeima: pritel, zloga.
4.2. Konsonantizam
Iz problematike konsonantizma Povelja nam ne nudi mnogo podataka. To je shvatljivo. Iz
historijske fonetike nam je poznato da su promjene u toj oblasti naega glasovnog sistema
dobrim dijelom bile posljedica gubljenja poluglasnika iz slabe pozicije. Ta izmjena u naem
glasovnom sistemu uslovila je i vokalizaciju sonanta l na kraju sloga, i jotovanja u sekv. lje,
nje, tje, dje i sl., a zatim pojavu obezvuavanja suglasnika na kraju rijei, kao i razne
asimilaciono-disimilacione izmjene unutar jedne rijei, pa i cijelih sintagmi. Za mnoge od tih
promjena jo nisu bili u potpunosti stvoreni uslovi. Ovo, naravno, ne znai da ti procesi nisu
bili u toku, ovo samo znai da rezultati tih procesa jo nisu poprimili takav karakter da bi se
oni mogli smatrati zavrenim, odnosno, da je kao rezultat tih izmjena nastupilo novo stanje,
da su se pojavili novi meuglasovni odnosi.
Asim Peco: Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka, Osamsto godina Povelje
bosanskog bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.71.
30
: graam, evanelie
: dubrovam, dubrovane, stnikov, usenie
: trgujuke, hoke, pomok, tisuka
Staroslavenski jezik nije imao glas , pa je taj znak preuzeo iz glagoljice, tj. glasovna
vrijednost erva u stbos. jeziku bila je i .
Kao to primjeri pokazuju, u Povelji se ovi glasovi upotrebljavaju na svome mjestu.
4.2.3. Palatalizacije
Palatalizacije (umekavanja) su odreena jednaenja po mjestu artikulacije (izgovora).
Palatalizirati neki glas znai izgovoriti ga tako da se kod toga jezik priblii tvrdom nepcu.
Pod prvom palatalizacijom podrazumijevamo promjenu zadnjonepanih suglasnika k, g, h
koji se mijenjaju ako se nau ispred prednjonepanih samoglasnika i, e, , , u , , .
Primjer I palatalizacije u Povelji Kulina bana:
knee ( knez + e > knee)
Trea palatalizacija je vremenski mlaa od prve, a starija od druge, samo to se nije provodila
tako dosljedno kao prve dvije. Naziva se jo i progresivnom palatalizacijom zato to se
samoglasnici nalaze ispred suglasnika. Ako se suglasnici k, g, h nau iza samoglasnika i, , ,
oni se mijenjaju u c, z, s. 31
Ova palatalizacija je vidljiva u rijei oca.
N jd. otk
G jd.otka c otca
31
5. MORFOLOGIJA
5.1. IMENICE
Gramatike stsl. jezika sadre obimne informacije o sistemu deklinacije imenica ija promjena
obuhvata tri gramatike kategorije ( rod, broj, pade). U Povelji Kulina bana iji je jezik
analiziran u ovome radu nalazi se zabiljeeno ukupno 40 imenica. Analiza imenica e biti
predstavljena slijedeim redoslijedom: imenice mukoga roda, imenice enskoga, te imenice
srednjega roda.
5.1.1. Imenice mukoga roda:
a)
glavne o promjene:
N jd.:
ban, kulin, b(og), dik,
G jd. :
d(u)ha, vka, ivana, mseca
D jd.:
graam, dubrovam
A jd.:
goi, poklon
N.mn.:
dubrovane
G.mn.:
estnikov,
b) stara jo-promjena:
N.jd.:
pritel, radoe
G jd.:
o(t)ca, s(i)na, krstitela
V.jd.:
knee, krvau
d) i promjena
G.jd.:
avgusta
A.jd.:
svt
e) konsonantska n-promjena
A.jd.:
d()n
a-promjene:
N.jd.:
tisuka
G.jd.:
sile, glave,
A jd.:
vru, knigu
b) ja-promjena:
G.jd.:.:
primysla
A.jd.:
povelov
I.jd.:
volov
d) i-promjena:
A.jd.:
pomok
5.1.3. Imenice srednjega roda:
a)
o-promjene:
G.jd.:
lt, zledi, rod()stva
b) jo-promjene:
G.jd.:
usenie
A jd.:
evanelie
I.jd.:
sr(d)cem
c) konsonantske osnove (n-promjena):
A jd.:
v ime
5.2. ZAMJENICE
Line zamjenice
Odmah iza imenica po estoti upotrebe u Kulinovoj povelji dolaze zamjenice (13) i glagoli
(13). Najee su line zamjenice: ima ih pet, a ukupno su upotrijebljene etrnaest puta. Lina
zamjenica za prvo lice u Povelji Kulina bana javila se pet puta i to u novom narodnom obliku
ja:
N.jd.: ja () i to dva puta ( ja, ban, kulin, prisezaju tebe knee krvau.../...ja,
radoe
dik...)
Kada je rije o linim zamjenicama u Povelji, posebno treba naglasiti da one, slino kao i u
savremenom jeziku, dolaze u punom, naglaenom, i enklitikom obliku. Tu se, na primjer,
javljaju u dativu jednine enklitike: mi, si, zatim enklitika zamjenica u dativu mnoine im.
D.jd.: mi (2X),
A.jd.: mene
Lina zamjenica za drugo lice ty, oznaava sagovornika i upotrijebljena je u vie padea:
D.jd.: teb
D.mn.: vam
I.mn.: vamy
U opeslavenskom knjievnom jeziku nije bilo zamjenice koju bismo uvijek upotrebljavali za
oznaavanje 3. lica. To se lice oznaavalo raznim pokaznim zamjenicama, a koja e pokazna
zamjenica biti odabrana, ovisilo je o odnosu sagovornika i 3. lica.
N.mn.: vsi ??
D.mn.: im(2X)
Povratne zamjenice
D.jd.: seb, si
Pridjevske zamjenice
G.jd.:
vsakoe
D.mn.:
vsm??
Upitno-odnosne zamjenice
U Povelji su zabiljeene i tri upitno-odnosne zamjenice, koje su upotrijebljene pet puta:
kto (2X) / kto, kire, o(to)
c) Pokazne zamjenice
sie,
A.jd.:
siju
d) Prisvojne zamjenice
G.mn.: moih
L.jd.: moemu
I.jd.: svoiov
5.3. PRIDJEVI
Pridjevi u Povelji manje su esti: ima ih sedam, etiri opisna i tri prisvojna.
Opisni pridjevi se nalaze u sljedeim primjerima:
pravy (N.jd.,m.r., pridjev odreenog vida - pravy pritel, A.jd.,s.r., pridjev neodreenog vida
- prav goi, A.jd.,.r., pridjev odreenog vida - pravu vru, I.jd.,.r., pridjev neodreenog vida
- pravov vrov, I.jd.,s.r., pridjev neodreenog vida - pravym sr(d)cem)
iv ( N.jd., m.r., pridjev neodreenog vida sm iv)
zloga (G.jd.,m.r.,pridjev odreenog vida - zloga primysla)
s(ve)tago (G.jd.,m.r., pridjev odreenog vida s(ve)tago d(u)ha, N.jd.,s.r., pridjev odreenog
vida s(ve)to evanelie)
Prisvojni pridjevi se nalaze u sljedeim primjerima:
bosnski (N.jd., m.r., pridjev odreenog vida ban bosnski kulin)
banov (A.jd.,.r., pridjev neodreenog vida povelov banov, N.jd.,m.r., pridjev
neodreenog vida - dik ban)
h(ristoso)v (G.jd.,m.r., pridjev neodreenog vida rod()stva h(ristoso)v)
Genitiv jednine mukoga roda odreenog vida sloene pridjevske deklinacije javlja se sa
knjikim nastavkom ago. Povelja poinje invokacijom Svetoga Trojstva, gdje je ustaljena
pojava arhainoga oblika G jd. pridjeva odreenoga vida.
5.4. GLAGOLI
U Povelji ukupno ima trinaest glagola. Prirodno je to se tu javljaju i oblici pomonih glagola.
Ima ih tri: biti, htjeti, jesam. Jedan od njih (biti) upotrijebljen je ak tri puta. To je glagol koji
U stsl. jeziku su bila u upotrebi tri aorista, jedan asigmatski i dva sigmatska, od kojih je prvi
sigmatski imao dva oblika, jedan u kojem je praie. s ostajalo s, i drugi u kojem je to s
prelazilo u h. U prvom licu jednine javljaju se oblici sigmatskog aorista sa nastavkom h:
pis(a)h
Dakle, u Povelji je zabiljeena upotreba aorista samo u jednom primjeru.
Imperativ
Imperativ ili zapovijedni nain je, takoer, zabiljeen u samo jednom primjeru:
pomagai
Glagolski prilog sadanji
U Povelji je upotrijebljen i jedan primjer glagolskog priloga sadanjeg:
trgujuke
5.5. BROJEVI
to se brojeva tie, treba istai da svi oni dolaze kao jedna ira naporedna sintagma na kraju
da bi oznaili datum i godinu pisanja Povelje i stoga se javljaju samo po jedanput. Tri su broja
glavna i dva redna.
Glavni brojevi: devet, sto, osmdeset
Redni brojevi: devety, dvadeseti
Veznici i rijece
Evidentirana su dva veznika u Povelji : i i da, kao i jedna odrina rijeca ne. I je
najfrekventniji sastavni veznik u Povelji.
LEKSIKA
Leksika odnosno rjeniki fond predstavlja jedan poseban dio jezika, koji se na svoj nain
uklapa u gramatiki sistem. U tradicionalnoj lingvistici postoji uobiajena podjela rijei
svakog jezika na domae i na strane rijei, pri emu se prema tim stranim rijeima
ispoljavaju razliiti odnosi i stepeni tolerancije. Jezik se kroz leksiku osvjeava novim
nepoznatim elementima koji mu udahnjuju snagu da preivi, da se ne zatvori u sebe i postane
neosvojiva jezika tvrava odvojena od vanjskog svijeta, zarasla u korov, osuena na
siromaenje i postepeno neminovno propadanje.32
Cijela Povelja ima ukupno 94 rijei. Najea rije je veznik i, koji dolazi esnaest puta.
Zanimljivi su statistiki pokazatelji estote upotrebe rijei u Povelji, to se tano vidi iz ove
tabele.33
Vrsta (klasa) rijei
imenice
ukupno leksema
40
42%
broj upotrebe
42
%
30%
glagoli
13
14%
16
11,5%
zamjenice
13
14%
28
20%
pridjevi
7,5%
13
9,3%
brojevi
5%
3,5%
prilozi
7,5%
6,5%
prijedlozi
6%
10
7%
veznici
2%
17
12%
rijece
1%
0,7%
ukupno
94
32
140
Tri klase rijei (imenice, glagoli, zamjenice) ine oko sedamdeset posto cijele leksike. Iz
gornje statistike, popisa frekvencije leksema u pojedinim vrstama rijei, vidi se da u Povelji
Kulina bana ima zamjenica isto koliko i glagola, a pridjeva je opet duplo manje. A to ve nije
tipino za jezik. Prema analizi Slavka Vukomanovia od ukupnog broja leksema u tekstu
Kulinove povelje zamjenice ine 14% a frekventnost njihove upotrebe je ak 20%. estotnost
upotrebe zamjenica u bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku iznosi izmeu 7 i 8%.34
Emocionalna boja iskaza proizilazi upravo iz ove injenice. Da je npr u reenici I da im ne
bude od mojih 'stnikov sile i dokole u mne budu dati im s'vjet i pomo kakore i sebi...
umjesto zamjenica im uportijebljen imeniki oblik dativa Dubrovanima, zvualo bi to
nekako zvaninije, manje prisno. Nadalje Kulinov dijak nee napisati dokole u vladaniju
mojemu budu ve dokole u mne budu elei jo vie potencirati osjeaj svojati koji ban
gaji prema Dubrovanima drei ih ne obinim trgovcima ve uvijek dobrodolim gostima
kojima e dati s'vjet i pomo kakore i sebi.35
Po duini rijei, broju slogova, u Povelji ima najvie dvoslonih i jednoslonih rijei.
Meutim, evidentirane su i dvije petoslone rijei: evanelie, dubrovane.
Veina rijei U Povelji Kulina bana pripada osnovnom leksikom fondu. To su rijei
svakodnevnog ivota: oznaavaju predmete, bia, dijelove tijela, prirodne pojave,
svakodnevne radnje i razliite osobine. Meu imenikim rijeima veliki broj je stvarnih
imenica. Apstraktne imenice dosta su rijetke: duh, volja, vjera, sila, zled, pomo, vladanije,
primisao. Etimolokom analizom lahko je otkriti da su gotovo sve rijei narodne, izvorne
slovenske. Samo poneke su, i to obino one kojim se obiljeavaju neki administrativni,
hrianski, biblijski pojmovi, imena (dijak, jevanelije, Jovan, avgust), po porijeklu grke ili
latinske, ali su i one vjerovatno, jo u ono rano srednjovjekovno doba mogle biti iroko
proirene u narodnom jeziku. Jedna rije (ban) je, po svemu sudei, arapskog porijekla.36
Ovako veliki broj narodnih rijei, i to ba onih to pripadaju osnovnoj leksici, jo je jedna
potvrda, uz sistem fonema i gramatikih morfema, da je jezik Povelje Kulina bana, ak znatno
vie nego jezik nekih docnijih srednjovjekovnih povelja, izrazito narodni i to na svim
jezikim nivoima (glasovnom, morfolokom, leksikom).
34
ore Kosti, estost javljanja gramatikih kategorija i oblika u srpskohrvatskom jeziku, Radovi ANUBiH,
1966., str.101.
35
V.Spahi, Tekst, kontekst, interpretacija, Tuzla-Teanj, 1999., str.9.
36
S. Vukomanovi, Leksika i gramatika znaenja u Povelji Kulina bana, Osamsto godina Povelje bosanskog
bana Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.89.
Slavko Vukomanovi, Leksika i gramatika znaenja u Povelji Kulina bana, Osamsto godina Povelje Kulina
bana, Sarajevo, 1989., str.81, 82.
38
M. Grkovi, Renik linih imena, Beograd, 1972, str. 116.
39
P. Skok, isto, str.217.
40
P. Skok, isto, str.94.
41
P. Skok, isto, str.449.
42
P: Skok, isto, str. 179.
43
P. Skok, isto, str.197.
44
P. Skok, isto str. 370.
Rodbinski nazivi
otac- sveslav. i prasl. deminutivna izvedenica na c od korijena ot ( koji se ouvao u strus.
pridjevu na n otn oev), pater.
sin danas po deklinaciji o prema otac, nekada po deklinaciji u (stsl syn), ie, baltoslav,
sveslav iprasl. syn filius.47
45
50
moj moemu, baltoslav., sveslav. i praslav. Posvojni pridjev serije tvoj i svoj, u kojima je
popridjevljen lokativ ili dativ:*moi, prijevoj od mei = mi s pomou sufiksa os > -. U
narjejima stee se oja- > --, -oje- > -- upor. m (K, m strinko), m < moje (Vivodina). 60
moi moge, ie., sveslav. i praslav. *mog-ti, bez baltikih paralela, posse.61
pomo pomok, sveslav. i praslav. apstraktum deklinacije i obrazovan sufiksom t: *mogt
> mo, gen. moi snaga, stcslav. moti = moi; prefiksalna sloenica pomo.62
od od, < ot-, baltoslav., sveslav., i praslav. prijedlog i prefikis. Oblik od je kod nas, u
slovenskom, u ekom, slovakom i poljskom nastao od ot prema stcslav., staro-e i rus. ot,
dijelom zbog asimilacije pred zvunim suglasnicima kao u odbor, odgoniti itd., a dijelom
zbog analogije prema nad, pred i pod.63
do do, prijedlog s gen., glagolski i imeniki prefiks. Ie., baltoslav., sveslav. i praslav. rije, u
baltikoj grupi lit., lot. da kao prijedlog, engl. to, njem. zu.64
po po, baltoslav., sveslav. i praslav. prijedlog65
prav prav, pravy, pravim, pravu, pravov, baltoslav., sveslav. i praslav. pridjev, u znaenju
verus. Prvobitno mu je znaenje konkretno upravljen naprijed.66
prijatelj pritel, < prijati, stcslav. prjati, prj sa i iz pred j. Sveslav. i praslav. je radna
imenica na telj m prijatelj.67
prisega prisezaju, zakleti se, prema impf. prisezati, -am, -em (12.v.). Samoglasnik e je
nastao iz palatalnog nazala , upor. stslav. prisga, pristi, e. prisaha, polj. Przysega, rus.
prisjaga. Znaenje se razvilo prema starom obavljanju prisege pruanjem ruke i doticanjem
svetog predmeta pri zaklinjanju.68
60
s s, ie., sveslav. i praslav. *sn-, prijedlog s gen., ak. i instr. i prefiks. S kao prijedlog i
prefiks pred jednostavnim bezvunim suglasnicima i samoglasnicima (tipovi: s majkom, s
ocem, stei).69
srce sr(d)cem, sveslav i praslav. deminutiv na ce (v. tip sunce) od ie., baltoslav., sveslav.
i praslav. neutruma na i *srd- + -ce. Sufiks ce u srce ima kao i u sunce ne toliko
deminutivnu koliko afektivnu vrijednost.70
ti teb, naglaeni dativ sing. stcslav. teb, gen. = ak. tebe (kao mene, sebe). To su baltoslav. i
praslav. oblici line zamjenice za drugo lice jednine kosih padea (v.ti), kako se vidi iz stprus.
gen. tebe, dativa tebbei, akuzativa tien i litavske enklitike ti.71
tisua tisuka, ie., baltoslav., sveslav. i praslav. brojnik (cslav. tysta, u prijevoju e o
tysta) Tausend (s kojom je rijei u posrodstvu)72
trgovati trgujuke, sveslav i praslav. *trg (upor. lit.turgus, lot. turgus, iz slav., stcslav.
trg), 1. roba koja se trguje, 2. mjesto gdje se trguje..Denominali na iti triti, -im impf.
(hrv.-kajk.) (do-, -iz, na-, pre-, raz-, s-) = (tokavska narjeja) trgovati, trgujem.73
vi vam, vamy, zamjenica za 2. lice mnoine, jednako obrazovana kao mi. Samoglasnik i je
nastao iz jery-a, stcslav., rus. vy. Dativ, instrumental i lokativ pl. U knjievnom jeziku vama
potjee iz duala, dok je u narjejima vam i vami kao u stcslav.74
vijek vka, baltoslav., sveslav. i praslav. (stcslav.) vk.75
vjera vru, vrov, ie., sveslav. i praslav (stcslav.) vra, bez baltikih uporednica.76
vladanija vladaniju, ie., baltoslav. i praslav. *vold-.77
iv iv, ie., baltoslav.,sveslav. i praslav. pridjev obrazovan s pomou sufiksa uo (stcslav.
iv, kao mrtav)78
69
79