<PN> Akcija Kulmerovi Dvori nije nikako usmjerena na

pojedinca, nego na klijentelistiko funkcioniranje

sistema koji omoguuje privilegiranim pojedincima,
popularno nazvanih tajkunima, enormno bogaenje,
putem privatizacijske pljake i otimanja drutvenog
bogatstva, a koje su stekle prole generacije svojim
radom, i koje iz aspekta socijalno pravedne raspodjele
drutvenih dobara, pripada onima koji su ga i stvarali,
dakle svima.
To je poanta onoga to smo htjeli poruiti narodu, da
bude svjestan da je to bogatstvo zapravo njemu oteto
kroz eufemizam "200 bogatih obitelji", a to je zapravo
uvoenje kapitalizma.
<na> RADNIKA FRONTA NOVA SNAGA SLABIJIH
<lead 1> Iako ih je svega 150-ak, vrlo su glasni i
najavljuju izlazak na parlamentarne izbore i uurbano se
pripremaju za njih.
<lead2> Nai budui zastupnici, u Saboru ili bilo gdje,
nee zadravati punu plau nego e se odrei svih
dodatnih benificija, a veinu plae davati Radnikoj
fronti za jaanje organizacije i infrastrukture RF-a. Ve
po tome se moe dosta jasno vidjeti koliko smo drugaiji
od politike elite, i s tim se ponosimo.
<jaje> Rezultat rada takvih politika je zaputenost
naroda, opi osjeaj obesnaenosti, otuenja, manjak
solidarnosti i povezivanja ljudi, nemo, bijes, frustracija,
koju onda politike koriste da navedu vodu na svoj mlin i
zajau na vlast.
<AU> Vanja Kai
<txt> Kulmerovi dvori mirno poivaju na svom breuljku
udaljenom od svijeta, a spokojni mu stanari udiu svjei zrak.
Do njih ne dopire dopire ni smrad automobilskih ispuha,
memljivih podruma, ili, ne dajboe, najgori od svih, zadah
sirotinje.
Tog 11.-og travnja, pred impozantnom se ogradom, prvo
proglaenom hotelom, pa privatnim bivkom ognjitara, ulazu u

Todorievu rezidenciju, okupirala je skupina graana nosei

transparent posve razumljiv: Protiv drutva 200 bogatih
obitelji-protiv kapitalizma.
Incident ili poruka? Radnika fronta, politika stranka za koju
mnogi dotad nisu znali -.ovim inom ula je na velika vrata u
medije.
No ne radi se o protestu direktno usmjerenom na, kako su ga
nazvali novovjekog grofa od peceraja koji boravi u
feudalnom dvorcu ponad Zagreba, objanjava Miljenka
urkovi, lanica Radnike fronte:
Akcija Kulmerovi Dvori nije nikako usmjerena na pojedinca,
nego na klijentelistiko funkcioniranje sistema koji omoguuje
privilegiranim pojedincima, popularno nazvanih tajkunima,
enormno bogaenje, putem privatizacijske pljake i otimanja
drutvenog bogatstva, a koje su stekle prole generacije svojim
radom, i koje iz aspekta socijalno pravedne raspodjele
drutvenih dobara, pripada onima koji su ga i stvarali, dakle
svima.
To je poanta onoga to smo htjeli poruiti narodu, da bude
svjestan da je to bogatstvo zapravo njemu oteto kroz
eufemizam "200 bogatih obitelji", a to je zapravo uvoenje
kapitalizma.
Neko Tumanu u usta trpana izreka o 200 bogatih obitelji,
danas vie ne vrijedi. Mnogo ih je vie i mnogo su opasniji, na
ruku im je najprije ila pretvorba, kao skrojena za njih, a
privredni i ini kriminal, labavo se nadzirao. S razlogom.
Nova ili jedina prava ljevica?
Radnika fronta je antikapitalistika, radikalno lijeva politika
stranka, tovie, i sami se tek uvjetno nazivaju strankom ve se
smatraju organizacijom kojoj je samo jedan od vidova
djelovanja i sudjelovanje na izborima.
Nemaju predsjednika, a sastoje se od lokalnih organizacija u
razliitim gradovima. Njihov rad koordinira lokalni koordinator,
koji ima tehniko-izvrnu funkciju, a bira se elektronikim
glasanjem svaka tri mjeseca. Na razini itave organizacije
postoji Koordinacijski odbor, koji biraju izravno svi lanovi RF-a
elektronikim glasanjem. (Re)izbor odbora takoer se vri svaka
tri mjeseca. Upravo na taj nain pokuavaju sprijeiti

birokratizaciju, oportunizam, karijerizam i udaljavanje politikog

izvrnog tijela od baze svih lanova - boljke koje se s vremenom
javljaju u svim strankama
Otvoreno se izjanjavaju protiv kapitalizma, govora mrnje,
iskljuivosti i ugnjetavanja slabijih i manjinskih grupa, protive
NATO savezu, kao i svim vojnim intervencijama i nasilju.
Temeljni im je cilj ukidanje kapitalistikog ekonomskog i
pripadnog politikog sistema, te uspostava drutvenog
vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju, na principima
radnikog upravljanja nad ekonomijom i politike vlasti radnih
slojeva, kojom se demokratskim odluivanjem rjeavaju sva
pitanja od neposrednog interesa svih zainteresiranih na razini
radnog mjesta, institucije, kvarta, grada, te u konanici zemlje u
cjelini.
Iako ih je svega 150-ak, vrlo su glasni i najavljuju izlazak na
parlamentarne izbore i uurbano se pripremaju za njih.
Tvrde, aktivniji su od velikih stranki koje prozivaju da ne rade
gotovo nita izmeu dvije predizborne kampanje.Nai budui
zastupnici, u Saboru ili bilo gdje, nee zadravati punu plau
nego e se odrei svih dodatnih benificija, a veinu plae davati
Radnikoj fronti za jaanje organizacije i infrastrukture RF-a. Ve
po tome se moe dosta jasno vidjeti koliko smo drugaiji od
politike elite, i s tim se ponosimo.
Smatraju da hrvatska nema pravu ljevicu, barem ne ono to je u
definiciji tog politikog pojma,dakle, ljude koji se bore za
socijalnu pravdu, radnika i ljudska prava naprosto nema, ali
zato - desnicu ima.
Ta desnica ne nudi socijalnu pravednost, samo podjele na nae
i njihove, nacionalni sentiment, ali program za oporavak zemlje
i normalan, dostojanstven ivot svojih graana, nisam vidjela da
nudi. Pojednostavljeno reeno, sve to nije lijevo, desno je,
manje ili vie - ni jedna stranka, koja je usvojila neoliberalnu
paradigmu ne moe se zvati lijevom strankom, to zvui
apsurdno, neto kao poteni lopov.
to je ostalo od Hrvatske?

Imamo Hrvatsku. Ve 25 godina. Ona ima granice, sabor, Ustav,

premijera i predsjednika. I armantno podsjea na kiflicu koju
bismo radije nego u balkanski lonac umoili u mitteleuropski
taub eer ili posluli mediteranskim zainskim biljem. No kiflica
je prilino poglodana iznutra, spaava je samo hrskava korica.
Od zemlje o kojoj se sanjalo i koja je, kako to volimo naglasiti
roena u krvi, pritom zaboravljajui da je gotovo svaka zemlja
nastala u krvi bilo to u ratu, revoluciji, pobuni ili nekom
sukobu, osim rijetkih primjera poput Rusije koja se mirnim
putem uspjela razii sa svojim satelitima, kau, ostalo je vrlo
malo: Zemlja je temeljito deindustrijalizirana, opljakana u
privatizacijskog pljaki koju su podrale i u kojoj su sudjelovale
sve politike elite. Poljoprivreda nam je unazaena za vie
desetljea u odnosu na razdoblje prije neovisnosti. Nemamo ni
financijsku ni politiku samostalnost - odluke se donose u
Bruxellesu, Washingtonu i zapadnoeuropskim bankama, a "nai"
politiari ih samo servisiraju i provode, a za to ubiru ogromne
nagrade.
Oni se, sasvim svejedno o lijevoj ili desnoj strani vage na koju
preteu njihovi utezi, kae, i dalje, umjesto ekonomijom, to bi
im trebao biti primarni interes - bave Drugim svjetskim ratom.
Zgodan je to nain da se ljudima skrene pozornost s uvjeta u
kojima ive.
Zasad stvari idu kao podmazane. Prosjean siromaak, tako se
naao u nekoj suludoj povijesnoj videoigrici u kojoj jo uvijek
jedni na druge nasru ustae, partizani, etnici (a maltene i
svemirci).
I dok on suludo pritie konzolu, ne bi li pobio mrskog
neprijatelja, pred nosom mu se dogaaju razna udesa, koja,
niti vidi, niti uje.
Tvrde, to nije proces koji otpoeo juer, na njemu se vrijedno
radi ve vie od dva desetljea:Rezultat rada takvih politika je
zaputenost naroda, opi osjeaj obesnaenosti, otuenja,
manjak solidarnosti i povezivanja ljudi, nemo, bijes, frustracija,
koju onda politike koriste da navedu vodu na svoj mlin i zajau
na vlast.
Uostalom, Hrvati se najbolje i slau kad je rat, pravi ili
imaginarni, jer su dobri vojnici. U mirnodopskim uvjetima
postaju dobri sunji.

Instrumentalizacija atoraa
Ba kao i poigravanje s ljudima koje se ostavilo da se igraju
imaginarnih ratova s imaginarnim neprijateljem, smatraju i da je
prosvjed atoraa, zapravo instrumentalizacija jedne skupine
ljudi od strane odreenih politikih struktura koje ele uvrstiti
svoje steene pozicije.
Ti ljudi u atoru, traumatizirani, od kojih vjerojatno dobar dio i
ne zna jasno zato i u ime ega bitku biju, jer ih se stalno vraa
u ratno stanje i potpaljuju im se ratne traume, ista
manipulacija od strane politike neijim traumama i nesreom.
Konstantno ih se podsjea da su oteeni i upropateni i da im
treba jo nadoknade za njihovu bol, sramotno manipuliranje
emocionalnim bolima i traumama radi vlasti i elje za vlasti i
klijentelistikih, steenih pozicija i obrane tih pozicija. Jako bih
voljela da ti ljudi u atoru konano nau svoj mir i ive u svojim
obiteljima, u mirnodopskom, a ne ratnom stanju.
Akcije i reakcije
Radnika fronta, osim akcije Kulmerovi dvori, koja ih je
pogurnula u medije, ve ranije je organizirala akciju
naskakivanja na ministre. Naime, nakon potpisivanja peticije
protiv privatizacije Imunolokog zavoda, zaputili su se na
Markov trg traei od ministara da ga ni pod koji cijenu ne daju
u privatne ruke... Reakcija? Tek blaga zbunjenost.
Ministru Vargi smo uspjeli i rei da postoji realna opasnost da
se kroz netransparentnu privatizaciju pekulativni kapital
domogne cjepivnih sojeva koji su bioloko oruje i da je to vrlo
opasno i da to ne dozvoli. Klimao je glavom sa zabrinutim
izrazom lica. No do sad nije poduzeto nita u tom smjeru., kae
Miljenka urkovi.
Ba kao to nitko nije ni trepnuo kada su rasprodavane sve
hrvatske banke, pardon, osim jedne, Pliva, INA, Telekom,
Jadrankamen, brodogradilita, tekstilna industrija.Svugdje je
prisutan isti obrazac - kupi budzato ili dobij na poklon, zatim
isii novac i likvidiraj,radnike baci na cestu, prodaj zemljite..
Stvorena asno i dostojanstveno, a isti takav ivot njezini su
stanovnici s pravom i prieljkivali, otila je u posve drugom
smjeru - Hrvatska je, kau dravica izrasla na temelju surovog
kapitalizma europske periferije koji nikada nee ni izgledati

nita bolje od sadanjeg stanja i gdje e politike elite uvijek

taj isti narod stavljati u potlaeni poloaj, tonije, od njega
stvarati roblje i usput zahtijevati da ono, nijemo i posluno
nekome jo mae i repiem.
Ma koliko radikalne, u hrvatskom, bljutavom i bezukusnom
politikom varivu u kojem se svaki dan paca malena
mitteleuropska kifla - ove ideje djeluju kao dobrodolo zrno soli
ili ljuta papriica, kako vam drago.