F Kasumović

OSMANSKAAGRARNAPOLITIKAINADMETANJEZAZEMLJUU
JUGOISTONOJEVROPI
OttomanAgrarianPolicyandRivalryforLandinSouthEastEurope
byFahdKasumovi
Source:
AnnalsoftheGaziHusrevbeyLibrary(AnaliGaziHusrevbegovebiblioteke),issue:35/2014,
pages:93150,onwww.ceeol.com.
The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service
332.02(497.6)"15/18"
Izvorni nauni rad
Fahd Kasumovi
Filozofski fakultet Sarajevo, Univerzitet u Sarajevu
OSMANSKA AGRARNA POLITIKA I NADMETANJE

ZA ZEMLJU U JUGOISTONOJ EVROPI
(analiza ifluk u Bosanskom sandaku od uspostavljanja
osmanske vlasti do poetka 17. stoljea)
Saetak
Rad predstavlja nastojanje da se na osnovu analize podataka o iflucima koji su
se nalazili u rukama vojnika i ostalog primarno nepoljoprivrednog stanovnitva ispitaju uvjeti pod kojima su navedeni slojevi mogli stei pravo posjeda nad odreenim
dravnim zemljitima uz preuzimanje obaveze plaanja daa koje su bile ustanovljene prema zakonu i defteru. ifluci koji su uzeti kao predmet navedene analize
nalazili su se na podruju Bosanskog sandaka, a analiza se odnosi na period od
uspostavljanja osmanske vlasti do poetka 17. stoljea. Nastojanje primarno neproizvodnog stanovnitva da doe do prava posjeda nad zemljom posmatrano je u irem
kontekstu koji je oznaen kao fenomen nadmetanja i borbe za zemlju. Budui da je
problem nastanka i akumulacije ifluk u rukama navedenih slojeva stanovnitva od
strane razliitih autora bio tumaen na naine koji se, u najmanju ruku, mogu ocijeniti
kao diskutabilni, to se u ovom radu ispituju mogunosti reinterpretacije odreenih
ustaljenih predodbi o iflucima i tzv. procesu ifluenja. Znaajan prostor posveen
je kritikom sagledavanju razliitih neutemeljenih generalizacija i predodbi koje je
historiografija naslijedila iz junoslavenskih (posebno srpskih) narativa 19. stoljea,
kao i zastarjelim historicistikim postavkama i marksistikim uenjima koja su znaajno utjecala na shvatanje osmanskog drutva i drave.
Kljune rijei: Osmansko carstvo, agrarna politika, ifluk, zemljini

odnosi, rani novi vijek, Bosanski sandak, jugoistona Evropa.
Zemlja se u ranom novom vijeku ubrajala u osnovna bogatstva; obinim
seljakim porodicama sluila je za preivljavanje, krupnim posjednicima
donosila je prihode koji su im omoguavali lagodniji stil ivota, dok je dravi
bila podloga za nametanje poreza i rente te sredstvo za finansiranje brojnih
vojno-administrativnih slubi i razliitih poslova koji su openito smatrani
korisnim i potrebnim. Ako uzmemo u obzir injenicu da su vlasnitvo nad
zemljom, ali i samo posjedovanje iste, mogli donijeti znaajne prihode, onda
ANALI GHB 2014; 43 (35)
93
Access via CEEOL NL Germany
Fahd Kasumovi
je razumljivo da su postojali rivalitet, konkurencija i, openito, razliiti vidovi
borbe za stjecanje prav na zemlju, to je posebno ostavilo traga u predindustrijskim drutvima.
Osmanski historijski kontekst imao je u vezi s ovim pitanjem odreene
specifinosti. Na prvom mjestu treba imati u vidu da je najvei dio obradive
zemlje bio u dravnom ili mirijskom vlasnitvu, to praktino znai da je
drava za sebe zadrala vrhovno pravo kontrole nad dotinim zemljitem te
da su osobe koje je ona postavljala za posjednike nekog vojnikog dirlika1
davale saglasnost za stjecanje prava posjeda nad zemljom koje je donosila
zemljina tapija. Stoga, iz perspektive vlasti, bilo kakva borba s dravom oko
prava vlasnitva na mirijskoj zemlji nije dolazila u obzir, a pretvaranje zemlje
u privatno vlasnitvo se po zakonu nije moglo samovoljno postii, odnosno
za promjenu statusa zemlje bilo je potrebno stei posebnu carsku dozvolu u
vidu tzv. mulk-name ili temlik-name. Meutim, u ovom radu ne namjeravamo
se primarno baviti privatnim zemljitima, niti nastojanjima pojedinaca da od
drave dobiju zakonito pravo vlasnitva nad zemljom, kao ni zloupotrebama
i uzurpacijama koje su se eventualno mogle desiti u odreenim specifinim
okolnostima. Osnovni predmet izuavanja su nastojanja pojedinaca, prvenstveno vojnika i drugih primarno neproizvodnih slojeva drutva, da dou do
zakonitog prava posjedovanja na odreenim komadima mirijske zemlje, kao i
politika osmanske vlasti koja im je to omoguavala. Stoga, moe se rei da je
u fokusu razmatranja jedan vid borbe, ali ne za vlasnitvo koje je neosporno
dravno nego borbe za stjecanje prava posjeda i koritenja u skladu s vaeim dravnim propozicijama. Naime, inspiraciju za naslov koji smo dali nali
smo u opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1542. u kojem se u uvodnoj
kanun-nami spominje da se one zemlje koje su puste, bez raje i nisu do tada
bile upisane u defter, daju u vidu ifluka zainteresiranim osobama uz tapiju
te da se na licitaciji potvrde onome ko bude nudio vie.2 Na terenu su u istom
defteru zabiljeeni konkretni sluajevi registriranja prava na ifluk uz biljeke
iz kojih se vidi da je konana registracija uslijedila nakon to je ifluk, prije
toga, vie puta prelazio iz ruke u ruku, naizmjenino izmeu izvjesnog dizdara i ene koja je bila supruga jednog preminulog bega; pri tome, nadleni
povjerenik carskog hasa svaki put je potvrivao pravo na ifluk onoj strani
koja je ponudila vei iznos tapijske pristojbe, da bi, zatim, navedeno pravo
1
94
Dirlik je osmanski izraz kojim su oznaavana sredstva za izdravanje pripadnika vojnikog sloja drutva koji su vrili neku od slubi u korist drave, a pod tim se u ovom
kontekstu podrazumijevaju prihodi koje su donosili timari, zeameti i hasovi.
Babakanlk Osmanl Arivi [Dalje: BOA], TD 211, str. 10-11; Grupa autora, Kanuni i
kanun-name za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak [Dalje: Kanuni i kanun-name], Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1957., str.
64, 69.
ANALI GHB 2014; 43 (35)
Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

bivalo ponitavano, a pravo posjeda priznavano je drugoj strani budui da je
ona nudila vie.3 Ovo nas, izmeu ostalog, navodi na zakljuak da je opravdano govoriti o rivalitetu i nadmetanju za zemlju, koje je proizlazilo iz toga
to je posjedovanje zemlje bilo interesantno i isplativo pripadnicima vojnike
klase, kao i zbog toga to su dravni zakoni, kao izraz ope osmanske agrarne
politike, i upravna praksa to dozvoljavali. Meutim, ne elimo se u ovom radu
ograniiti na formalni opis licitiranja za ifluke, kao ni na puko evidentiranje
izvora u kojima je bio prikazan konkretni tok i ishod pojedinanih nadmetanja
za zemlju i tapiju. Umjesto toga, smatramo da je nadmetanje rije kojom se
u irem smislu moe opisati bilo koji konkurentski odnos izmeu pripadnika istog ili drugog drutevnog sloja u nastojanju da se doe do zemljinih
posjeda, ak i kada se ne radi o licitacijama. Stoga, pitanje uea primarno
nepoljoprivrednih slojeva drutva u posjedovanju zemlje uz tapiju openito
posmatramo kao dio ireg problema nadmetanja za zemlju, radi ostvarivanja
vlastitih interesa, ili moe se, takoer, rei kao dio borbe za posjedovanje
zemlje.4
3
U selu Mratinii, koje je pripadalo Visokom, nalazio se ifluk Korkuda, sina Ali-begovog,
koji je od ranije bio u njegovom posjedu. Prilikom popisa iz 1540.-1542. bila je izvrena
kontrola te je ustanovljeno da je spomenuti umro, a da nije ostavio iza sebe mukog potomstva. Zbog toga, njegova zemlja je potpala pod tapiju (apuya mstaa), odnosno trebalo
je, u skladu sa zakonom, navedeni ifluk dati drugim osobama uz naplaivanje tapijske
pristojbe. Pojavio se izvjesni dizdar Muruvvet te je on dao 5000 aki tapijske pristojbe
u korist carske blagajne (zne-i mire), a navedena zemlja njemu je bila ubiljeena
(ayd). Nakon toga, dola je Elifa, majka spomenutog Korkuda, i pokazala huddet prema
kojem je ona ranije od Sinana-elebije, povjerenika carskog hasa, uzela navedeni ifluk uz
tapiju. Dala je 500 aki vie od dizdara Muruvveta na ime tapije te je taj viak (ziyde) uzet
i ifluk je ubiljeen na spomenutu Elifu. Nakon toga, od strane Muruvveta i njegovog sina
Husreva doao je njegov drugi sin Dafer i dao 500 aki vie na ime tapije te je i to prihvaeno i ifluk je upisan u njihovu obavezu (uhdelerine). Zatim je u ime Elife doao neki
Ejnehan i dao 300 aki vie, koje su uzete za carsku blagajnu, te je ifluk ponovo, i ovaj
put konano, ubiljeen na Elifino ime. Bilo je navedeno da je on sada u njenom posjedu,
da ga ona obrauje (odnosno ima pravo da ga obrauje, to ne znai da ga je zaista svojom
rukom i obraivala) te da prema zakonu daje desetinu i salariju. Ukupni dravni prihod od
desetine, salarije i pristojbe na mlin iznosio je ukupno 579 aki. BOA, TD 211, str. 33.
Primarno nepoljoprivredno stanovnitvo u ovom tekstu je ono stanovnitvo za koje se
prema titulama i drugim biljekama moe zakljuiti da su bili pripadnici vojnikog,
ulemanskog, a ponekad i trgovako-zanatlijskog sloja drutva. Svjesni smo da su se i oni
ponekad mogli baviti poljoprivredom, ali smatramo da to nije bilo njihovo primarno zanimanje te da je ta mogunost postojala prvenstveno kod sitnijih posjednika, dok je jasno
da osobe kao to su, recimo, Rustem-paa i Gazi Husrev-beg, kao i niz drugih vojnika
i administrativaca, nisu sami obraivali zemlju, ve su njeno obraivanje osiguravali u
pogodbi sa zemljoradnicima ili, ak, i pomou robovske radne snage. Osim ovoga, kada
govorimo o proizvodnom i neproizvodnom stanovnitvu, onda mislimo na poljoprivrednu proizvodnju i osobe koje su uestvovale ili nisu uestvovale u njoj, a ne na osobe koje
su povezane s bilo kojim drugim oblikom proizvodnje.
ANALI GHB 2014; 43 (35)
95
Fahd Kasumovi
Prostor koji je izabran za ovu analizu je Bosanski sandak, kao nama
zanimljivo pogranino podruje na kojem je od uspostavljanja osmanske
vlasti registrirano postojanje ifluka u rukama pripadnika vojnike klase,
dok se razmatranja zavravaju s prikazom situacije u agraru na poetku 17.
stoljea, kada je nastao posljednji klasini opirni popis Bosanskog sandaka
izvor koji e zadugo ostati vaei osnov za fukcioniranje timarskog sistema
na navedenom podruju. Radi dijaloga s literaturom na nekoliko mjesta smo
napravili izuzetke te smo izali iz postojeeg prostornog i vremenskog okvira.
Napominjemo da su ifluci o kojima je rije u ovom radu prvenstveno ona
zemljita koja su s tom statusnom naznakom bila navedena u katastarskim
popisnim defterima, odnosno radi se o zemljitima koja se mogu oznaiti kao
defterski ifluci ili u defteru ubiljeeni ifluci. Bitno je to napomenuti da bi
se napravila razlika u odnosu na ifluke koji su karakteristini za period koji
je uslijedio nakon popisa s poetka 17. stoljea, to jest u odnosu na zemljita
koja su u vaeem defteru bila registrirana kao batine, dok su na terenu, ali i
pred vlastima, ona oslovljavana izrazom ifluk, s tim da takvo to nije moglo
biti unijeto u defter, jer i da se to htjelo uiniti, novih i auriranih popisa klasinoga tipa tada vie nije ni bilo.5 Osim ovoga, uzeti su obzir i posjedi koji su
u defterima bili navedeni kao batine, a koje su drale osobe iz ijih se zvanja
i zanimanja vidi da se radilo o primarno nepoljoprivrednom stanovnitvu.6
5
96
Naveemo primjer ovakog ifluka u selu Krupa. Banjaluki kadija Omer uputio je
1754. bosanskom namjesniku arzuhal u kojem je tvrdio da je u nevedenom selu na nain
ifluka posjedovao nekoliko batina (ber-vech-i iftlik mutaarrf oldumuz bir a a
btineler), kao i da je u kopiji vaeeg katastarskog popisnog deftera (ret-i defter-i
n) za te batine bila upisana filurija (GHB, A-4855/TO-89). Ne treba zaboraviti da je
kopija deftera koja se spominje u navedenom arzuhalu kadije Omera u to vrijeme, ustvari,
predstavljala izvod iz posljednjeg mufessal-deftera iz 1604. Kada se konsultiraju podaci
na odgovarajuem mjestu u popisu Bosanskog sandaka iz 1604., vidi se da je u selu
Krupa bio evidentiran niz batina s filurijom, ali ne i neki ifluk (Adem Handi, Opirni
popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, I/2, Sarajevo: Bonjaki institut Zrich Odjel Sarajevo, Orijentalni institut u Sarajevu, 2000., str. 442-443 [Dalje: A. Handi,
Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, I/2]). Moe se zakljuiti da je, po
svoj prilici, navedeni ifluk kadije Omera nastao u nekom nepoznatom trenutku nakon
poetka 17. stoljea te on, zbog toga, i nije mogao biti ubiljeen u mufessal-deftere, jer,
jednostavno, novih popisa tog tipa vie nije ni bilo. Zbog toga, u izvodu iz deftera navodi
se stari status dotinih zemalja, dok se u drugim dokumentima iz 18. stoljea govori o
ifluku i batinama od kojih se on sastojao.
Na primjer, u jednom defteru s kraja Kanunijeve vladavine nalazilo se u selu Miurica
pola batine Jakuba koje je sada drao janjiar Murat (BOA, TD 379, str. 113). U mufessal-defteru iz 1604. u selu Biljeevo nalazila se batina Veselina, koja je iza toga bila u
rukama Nesuha Radojeva, a u vrijeme ovog popisa posjedovao ju je spahija Hasan (A.
Handi, Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, I/1, str. 120). Navedeni
posjedi su specifini po tome to je na njih plaan resmi-ift, koji je bio registriran u
obavezu dotinih vojnika. Navedena pojava je olakana time to je ovu dau ejhu-l-islam
ANALI GHB 2014; 43 (35)

Navedena analiza potrebna je iz najmanje nekoliko razloga. Naime,
do sada tapu tahrir-defteri nisu u dovoljnoj mjeri iskoriteni za provoenje
ovakve analize te postoji nezanemarljiv prazan prostor za obraivanje ovog
pitanja koje je izuzetno znaajno za poznavanje ukupnosti druteveno-ekonomskih odnosa u Bosanskom sandaku. Moe se rei da su mnogi autori
u diskusijama o iflucima koji su bili u posjedu primarno neproizvodnog
stanovnitva neopravdano zanemarili 15. i 16. stoljee obraajui vie panje
na kasniji period osmanske vlasti. S druge strane, navedena tema potrebna
je i zbog toga to u postojeoj historiografskoj literaturi i meu obraenim
pitanjima postoje mnogi problematini stavovi, oprene i diskutabilne tvrdnje koje je mogue reinterpretirati. Moda to i ne treba uditi ako uzmemo
u obzir da su historiari i drugi strunjaci koji su se bavili ovim pitanjem
imali razliite obrazovne vizure i razumijevanje zemljinih odnosa, polazili
su s divergentnih teorijskih pozicija, a, osim toga, raspolagali su kvalitativno
i kvantitativno razliitim podacima o iflucima. Da se naslutiti ve iz ovih
uvodnih napomena da je literatura o iflucima i tzv. ifluenju relativno brojna te nemamo namjeru praviti detaljan popis svih radova i miljenja koja su se
u javnosti pojavila, ali, ipak, istiemo da su nam kao uvod u ovu problematiku
posebno bili korisni radovi Nedima Filipovia, Avde Sueske i Ahmeda S.
Aliia, bez obzira to u odreenim kljunim pitanjima ne dijelimo njihovo
miljenje.7 Stoga, dalje izlaganje o mjestu ifluka u osmanskoj agrarnoj i
finansijskoj politici poet emo kratkim predstavljanjem rairenih ideja o
iflucima i tzv. procesu ifluenja uz poseban osvrt na pitanja koja su sporna ili neuvjerljivo argumentirana nakon ega emo ukazati na mogunosti
njihove reinterpretacije, odnosno na potrebu njihovog sagledavanja iz drugaijeg ugla. Osim toga, nastojat emo ustanoviti i koji od postojeih stavova u
historiografiji mogu izdrati kritiku analizu, a koja miljenja, s druge strane,
treba djelimino revidirati ili u potpunosti odbaciti.
***
Rije ifluk (iftlik) dolazi od turske rijei ift (ift), to doslovno
znai par, a u agrarnom pravu ovim izrazom prvobitno je bio oznaavan
kompleks obradivog zemljita koje je bilo mogue obraditi jednim parom
volova. Ovakva dobra neposredno su drale i obraivale rajinske seljake
Ebussuud-efendija protumaio kao erijatski zemljini porez, a ne kao otkup za razliite

line radne slube, kao to je to bilo uinjeno u kanunnamama iz vremena Mehmeda II.
Na taj nain, resmi-ift je lake nametan vojnicima koji su uz tapiju drali nekadanju
rajinsku zemlju.
Takoer, bibliografske podatke o dotinim radovima navest emo kasnije na odgovarajuim mjestima.
ANALI GHB 2014; 43 (35)
97
Fahd Kasumovi
porodice zbog ega se oni mogu oznaiti i kao rajinski ifluci a, prema
pojedinim kanunnamama, povrina im se kretala u rasponu od 60 do 150
dunuma, zavisno od zemljinog mjesta i plodnosti tla.8 Rajinskim iflucima
bile su pojmovni ekvivalent rajinske batine, pa se na nizu mjesta, ukljuujui i sandake na podruju zapadnog Balkana, ova vrsta seljakog posjeda9
esto u slubenim izvorima naziva izrazom batina, nezavisno od toga da li
se nalazio u rukama muslimana ili nemuslimana.10 Meutim, termin ifluk
u osmanskoj praksi nije bio koriten iskljuivo za opisane seljake posjede.
8
10
98
U jednoj opoj kanunnami iz vremena sultana Selima I stoji da se od dobre zemlje kao
ifluk rauna 60 dunuma, od srednje zemlje 80 i 90, a od slabe zemlje 130 i 150 dunuma.
Na osnovu konteksta moe se zakljuiti da se ovdje radilo o rajinskom ifluku. Ahmed
Akgndz, Osmanl Kanunnmeleri ve Hukuk Tahlilleri [Dalje: A. Akgndz, Osmanl
Kanunnmeleri], 3, stanbul: Fey Vakf, 1991., str. 96.
Seljaci koji su drali rajinske ifluke uz tapiju su bili njihovi posjednici, jer im je tapija
osiguravala pravo posjeda (a- taarruf). Meutim, u dijelu literature susreu se i
neodrive teze o koritenju izraza posjed i posjednik koje ovo dovode u pitanje. Alii
smatra da je potpuno neprihvatljivo oznaiti posjednikom nekoga ko nema kmetova,
tj. koji svoju zemlju obrauje sam. Na ovo je dodao i da je jasno da je neko takav
bio slobodni seljak (Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832.
godine, Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1996., str. 72 [Dalje: A. Alii, Pokret
za autonomiju]). Ne moemo se sloiti s ovim konstatacijama. Osmanski pravnici su
definirali pravo posjeda te su odredili ta ono, u osnovi, znai za odnos osobe u ijoj se
ruci ono nalazi prema posjedovanom zemljitu. Pravno gledano, posjed ne zavisi od toga
da li neko sam obrauje zemlju ili ne, ve od toga da li ima pravo posjeda nad dotinom
zemljom. Brojne su ifluk-sahibije imale pravo posjeda, ali zemlju nisu sami obraivali,
ve su je ustupali prema nekoj vrsti pogodbe ifijama ili obraivaima. Niko od njih nije
imao vlasnika prava koja su pripadala dravi.
Primjeri za ovu praksu mogu se, izmeu ostaloga, pronai u opirnom popisu Bosanskog
sandaka iz 1604., gdje muslimani masovno dre posjede koji su oznaeni kao batine,
kao i nemuslimani (Adem Handi et al, Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604.
godine, I-III, Sarajevo: Bonjaki institut - Odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu,
2000.). Zbog toga, potrebno je uzeti s rezervom generalizirajue i rairene tvrdnje koje se
susreu u historiografskoj literaturi, a prema kojima su muslimanski seljaci drali ifluke,
a nemuslimanski batine. (Avdo Sueska, Istorija drave i prava naroda SFRJ, Sarajevo:
Svjetlost - Univerzitet u Sarajevu, 1971., str. 96 [A. Sueska, Istorija drave i prava];
Branislav urev, Prilog pitanju razvitka i karaktera tursko-osmanskog feudalizma
timarsko-spahijskog ureenja, Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1949., str. 121, 140, 141 [B. urev, Prilog pitanju razvitka]). Alii je 1996.
ponovio tvrdnju da je u balkanskim zemljama, pa i Bosni, ift (ifluk) bio naziv posjeda
u rukama muslimanana, dok su batine posjedovali krani. (A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 47). Oito je ovo bio rezultat utjecaja starije historografske literature te je
pomalo iznenaujue da je i Alii zastupao navedenu tezu budui da je decenijama prije
ovoga radio na katastarskim popisnim defterima. Bilo kako bilo, isti autor je 2000. dobro
primijetio da su defteru iz 1604. posjedi i muslimana i nemuslimana nazivani izrazom
batina, ali se, pri tome, nije kritiki osvrnuo na svoje teze od prije nekoliko godina, kao
ni na radove onih pod ijim je utjecajem bio (Ahmed S. Alii, Uvod, u: Opirni popis
Bosanskog sandaka iz 1604. godine, I/1, str. xxvi-xxvii).
ANALI GHB 2014; 43 (35)

Njime su oznaavana i zemljina dobra razliite veliine, pa, ak, i ona ija
se povrina protezala na vie mezri i na kojima su vremenom mogla nastati
itava sela.11 Pri tome, iflucima su nazivana zemljita kako u dravnom
tako i u privatnom i vakufskom vlasnitvu, a na nominaciju ovakvih posjeda
nije utjecala vjerska orijentacija posjednika, niti njihova klasna pripadanost
i socijalni status, odnosno naziv ifluk je, u tom sluaju, bio upotrebljavan
bilo da su posjed drali muslimani, nemuslimani, vojnici, ulema, gradsko
stanovnitvo ili zemljoradnici.12 S druge strane, uvjeti pod kojima su ifluci
drani mogli su biti razliiti od sluaja do sluaja.13 ifluci u posjedu primar11
12
13
Prema jednom dokumentu o obnovi Gazi Husrev-begove mulkname, navedeni bosanski

sandakbeg je, izmeu ostalog, uvakufio u blizini tvrave Jajce prilino velika podruja
koja je posjedovao u vidu ifluka (iftlik ar ile), a koja su, prema itanju Munibe
Spaho, obuhvatala mezre Dnoluku, Diviane, Bekri (?), Gornju i Do(l)nju Sjenicu (?).
(Muniba Spaho, Mukarer-nama Husrev-begove mulk-name, Prilozi za orijentalnu
filologiju, X-XI/1960-61, Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1961., str. 208, 212).
Navedene mezre se spominju i u opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1542, s tim da
se navodni lokalitet Bekri prije moe itati kao Bistrica Gora, a umjesto o Sjenici, jasno
se vidi da se radilo o Gornjoj i Do(l)njoj ibenici. (BOA, TD 211, str. 138.) Na navedenim podrujima u kasnijim defterima se spominju itava sela. A. Handi, Opirni popis
Bosanskog sandaka iz 1604. godine, I/2, str. 405-416.
Posebno istiemo da su posjed pod imenom ifluk mogli drati i nemuslimani, o emu,
izmeu ostalog, svjedoi i podatak da se u popisu Bosanskog sandaka iz 1468-69.
spominje ifluk nekog kneza Matije. Ahmed S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna iz
1468./69. godine, Mostar: Islamski kulturni centar Mostar, 2008., str. 54 [Dalje, A. Alii,
Sumarni popis sandaka Bosna].
O pitanjima vezanim za ifluke vidjeti u: mer Ltfi Barkan, iftlik, u: slam
Ansiklopedisi, III, stanbul: Milli Eitim Basmevi, 1977., str. 392-397; Halil nalck,
iftlik, u: The Encyclopaedia of Islam, New Edition, II, Leiden: E. J. Brill, , 1991.,
32-33; nalck, The Emergance of Big Farms, iftliks: State, lanlords and tenants, u:
Contributions lhistoire conomique et sociale de lEmpire ottoman, Collection Turcica,
III, (ur.: Jean-Louis Bacqu-Grammont, Paul Dumont), Louvain: Peeters, 1983, str.
10526 [Dalje: H. nalck, The Emergance of Big Farms] ; Avdo Sueska, O nastanku
ifluka u naim zemljama, Godinjak drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XVI,
Sarajevo, 1965., str. 37-57 [Dalje: A. Sueska, O nastanku ifluka]; Avdo Sueska,
Popis ifluka u rogatikom kadiluku iz 1835. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju,
Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, XIV-XV (1964-65.), 1969, str. 189-272 [Dalje:
A. Sueska, Popis ifluka u rogatikom kadiluku]; A. Alii, Pokret za autonomiju,
1-440; Nedim Filipovi, Pogled na osmanski feudalizam (sa naroitim obzirom na agrarne odnose), Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1952.,
str. 5-146 [Dalje: N. Filipovi, Pogled na osmanski feudalizam]; Nedim Filipovi,
Odakluk timari u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, V (1954-55), Sarajevo: Orijentalni institut u
Sarajevu, 1955., str. 251-274 [Dalje: N. Filipovi, Odakluk timari]; Nedim Filipovi,
Bosna i Hercegovina, u: Historija naroda Jugoslavije, II, Zagreb: kolska knjigaZagreb, 1959., str. 115-151 [Dalje: N. Filipovi, Bosna i Hercegovina, HNJ]; Nedim
Filipovi, O jednom aspektu korelacije izmeu islamizacije i ifluenja: neke implikacije islamizacije u Bosni i Hercegovini, Prilozi, XVII/18, Sarajevo: Institut za istoriju,
ANALI GHB 2014; 43 (35)
99
Fahd Kasumovi
no neproizvodnog stanovnitva na podruju Bosanskog sandaka susreu se
jo od poetka osmanske vlasti na ovim prostorima.14
S terminom ifluk u uskoj je vezi i izraz ifluenje, konstrukt-pojam15
koji se obino predstavlja kao oznaka za navodni zakonomjerni16 proces
prijelaza rajinske zemlje u ruke neproizvoake klase,17 odnosno naziv za
uspostavljanje i akumulaciju iflukih dobara,18 izvlaivanje seljaka i stvaranje velikih posjeda u rukama veleposjednike klase,19 ubacivanje treeg
lica izmeu spahije i seljaka/raje,20 ili u drugoj verziji izmeu drave i
stvarnog obraivaa ili nominalnog nosioca tapije, ime se, u konanici,
stvarala neka vrsta meuposjeda koji je pripadao ifluk-sahibiji (posjedniku
14
15
16
17
18
19
20
100
1981., str. 25-44 [Dalje: N. Filipovi, O jednom aspektu korelacije]; Vladislav Skari,
Postanak i razvitak kmetstva u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela, III, ur.: Milorad
Ekmei, Sarajevo: Veselin Maslea, 1985., str. 89-96 [Dalje: V. Skari, Postanak i
razvitak kmetstva]; Radmila Trikovi, itluenje u Beogradskom paaluku u XVIII
veku, Zbornik Filozofskog fakulteta, XI-1, Beograd: Beogradski univerzitet, 1970., str.
525-549 [Dalje: R. Trikovi, itluenje u Beogradskom paaluku]; Dimitar PopGeorgiev, Sopstvenosta vrz iflicite i ifligarskite agrarno-pravni odnosi vo Makedonija
do Balkanskata vojna 1912, Skopje: Institut za nacionalna istorija, 1956., str. 1-188.
Na tzv. bosanskom krajitu jo 1455. spominju se hssa-ifluci, to oznaava posjede
koje su za razliku od rajinske zemlje (raiyyetli yer) timarnici mogli obraivati
u vlastitoj reiji ili su ih, pak, davali na obraivanje zainteresiranim stranama prema
odreenoj pogodbi (Hazim abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia: Zbirni katastarski
popis iz 1455. godine, Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1964, str. 23 [Dalje:
H. abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia]). S druge strane, ifluci koje su uz tapiju
drali vojnici (dakle: izvan hssa-zemlje) i ostalo primarno neproizvodno stanovnitvo
pojavljaju se u prvom popisu Bosanskog sandaka iz 1468-69 (A. Alii, Sumarni popis
sandaka Bosna, str. 53, 66, 68, 71). Slino ovome, ifluci u rukama vojnik susreu se
i u katastarskim popisnim defterima Bosanskog sandaka iz 1485. i 1489. godine (BOA,
TD 18, str. 4-15; BOA, TD 24, str. 237, 833).
Svi pojmovi u jeziku su konstruirani u odreenom povijesnom trenutku. Ovdje posebno
istiemo da je takav i pojam ifluenje, uz napomenu da se radi o konstruktu koji nije
doslovno preuzet iz osmanskih izvora, ve se zasniva na pojmu ifluk koji postoji u
osmanskim izvorima.
ifluenje je zakonomjeran proces, izmeu ostalih, i za Aliia (A. Alii, Pokret autonomiju, str. 50), Suesku (A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 37) i Filipovia (N.
Filipovi, O jednom aspektu korelacije, str. 25). urev je ifluenje smatrao za dio
tzv. turskog feudalizma, pa tako i za pojavu koja je bila podvrgnuta navodnim zakonitostima razvitka (B. urev, Prilog pitanju razvitka, str. 156-160).
A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 37.
N. Filipovi, O jednom aspektu korelacije, str. 25.
A. Sueska, Istorija drave i prava, str. 99; A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 41.
Radmila Trikovi, takoer, spominje izvlaivanje raje iz njenih batina (R. Trikovi,
itluenje u Beogradskom paaluku, str. 525).
A. Sueska, Istorija drave i prava, str. 100; N. Filipovi, Odakluk timari, str. 262.
Filipovi navodi da se u nedostatku adekvatnijeg izraza za ovaj proces koristi termin
ifluenje.
ANALI GHB 2014; 43 (35)

ifluka).21 Nema konsenzusa u literaturi o tome kada je ovaj proces zapoeo:
po jednima to se desilo, tek, u 17., po drugima, krajem 16. stoljea; neki
autori predlau sputanje te granice do prve polovine 16. stoljea, a postoje i
oni koji smatraju da je ifluk dio osmanske historije od najstarijih vremena
osmanske drave, a ne, tek, od 17. stoljea.22 ifluenje se u literaturi obino
posmatra kao proces koji je negacija timarskog sistema, formalno zakonita, ali generalno tetna pojava, a postoje i radovi u kojima su iznijeti neto
smjeliji stavovi te se govorilo o nezakonitom ifluenju. Navedene teze su
generalizirane u historiografiji, esto neopravdano. ifluki sistem i ifluki
odnosi koji su ukljuivali odnose ifluk-sahibij i njihovih ifija nazi21
22
A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 48, 61.

Primijetili smo da su razliiti autori zagovarali oprena rjeenja ovog problema, kao i da
se u opusu jednog te istog autora mogu pronai neujednaena, pa, ak, i kontradiktorna
miljenja. Sueska je u svom radu o iflucima iz 1965. znao da je, sporadino, ifluka
bilo jo od poetka osmanske vlasti u Bosni, ali mu to nije bilo dovoljno i da, istovremeno, govori o tako ranom ifluenju. Piui o iflucima i ifluenju u Bosni, koristi,
izmeu ostalog, i dokumente iz 60-ih godina 16. stoljea te, na osnovu njih, tvrdi da su
se bosanske spahije vrlo rano sluile razliitim sredstvima da stvore nove i poveaju
granice starih ifluka. Osim toga, koristio je i podatke kanunnama iz prve polovine
16. stoljea, iz vremena sultana Sulejmana Kanunija, te je, zahvaljujui njima, nastojao
argumentirati tezu da su spahije mogle stvarati ifluke proirivanjem svoje hssa-zemlje
(A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 46-55). Bez obzira na ove primjere, on je 1971. u
udbeniku za studente Pravnog fakulteta u Sarajevu govorio o pojavi ifluenja krajem
16. i na prijelazu u 17. stoljee, pri emu je to, prema njemu, oznailo drugu etapu u
razvoju osmanskih agrarnih odnosa. Ova tvrdnja je jednim dijelom bila rezultat toga to
je Sueska u navedenom djelu poetak ifluenja dobrim dijelom vezivao za navodno
ivlje uee tzv. feudalnih slojeva u prometu seoskim dobrima, mada je bio svjestan
i drugih naina na koje se moglo doi do ifluka. (A. Sueska, Istorija drave i prava, str.
99-100). Alii je 1996. tvrdio da su se ifluci poeli javljati u drugoj polovini 17. stoljea. tavie, on to neoprezno naziva injenicom, mada to nije mogao niim potkrijepiti (A.
Alii, Pokret za autonomiju, str. 66). Zanimljivo je da je isti autor 2008. govorio o genezi
ifluka u Bosni od 15. do 19. stoljea te je, tako, poetak jednog vida iflukih odnosa
smjestio u mnogo raniji period nego u svojim prethodnim radovima (A. Alii, Sumarni
popis sandaka Bosna, str. XXIII, 260). Skari je zametak docnijeg itlukog sistema
vidio jo u prvoj polovini 16. stoljea, pozivajui se na pojedine fetve u kojima se govori
da se teakov hakki karar moe i prodati. Konkretne podatke o sluajevima prodaje
naao je u sidilima sarajevskog suda iz 60-ih godina 16. stoljea. (Vladislav Skari, Iz
prolosti Bosne i Hercegovine XIX vijeka, u: Izabrana djela, III, prir.: Milorad Ekmei,
Sarajevo: Veselin Maslea, 1985., str. 28 [V. Skari, Iz prolosti Bosne i Hercegovine]).
Nedim Filipovi smatrao je 1955. da su ispravne Skarieve pretpostavke da poetak
ifluenja treba staviti u prvu polovinu 16. stoljea. On je znao za postojanje ifluka u
Bosni u rukama vojnike klase jo u 15. stoljeu, pa se iz ovog vidi da on nije smatrao da
su pojam ifluenje i postojanje ifluka u rukama neproizvodne klase nuno morali biti
povezani (N. Filipovi, Odakluk timari, str. 255). abanovi je istakao da su ifluci
u Turskoj postojali od najstarijih vremena njene historije, a ne tek od 17. st. s tzv.
ifluenjem (H. abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia, str. 123).
ANALI GHB 2014; 43 (35)
101
Fahd Kasumovi
vaju se substrukturnim u odnosu na pretpostavljenu osnovnu strukturu koja
je, izmeu ostalog, nazivana osmanskim klasinim agrarnim odnosima.23
Suprotstavljena miljenja ne zavravaju se na gore navedenim pitanjima.
23
102
Alii je tvrdio je da je ifluki sistem sistematski naruavao odnose na timaru, kao i da

je objektivno (?!) znaio negaciju timarskog sistema. Neko tree lice izmeu timarnika i rajetina nije moglo koristiti timarniku i samo mu je moglo donijeti tetu, jer je
objektivno slabilo materijalnu mo rajetina. ifluki sistem je nazvao substrukturnim, s
tim da je u kontekstu u kojem je to upotrijebio podrazumijevao da se u okviru klasinih
agrarnih odnosa bio poeo razvijati i drugi vid agrarnih odnosa ifluki odnosi. Pored
toga, pod Filipovievim utjecajem on govori i da je bosansko drutvo substrukturno
drutvo globalnog osmanskog sistema. ifluke odnose je oznaio kao nezakonito
remeenje sistema tapija (A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 16, 45, 46, 47, 49, 61). Na
drugom mjestu govorio je o iflukom sistemu kao o pojavi koja je, navodno, u potpunoj
koliziji s timarskim sistemom te o pojavi nezakonitog i prikrivenog procesa ifluenja,
za koji kae da je znaio propadanje timarskog sistema, ali i propadanje seoskog posjeda
i osiromaivanje ratara (Ahmed S. Alii, Sidili kadije kaze Novi Pazar: od 1766. do
1768. godine, Novi Pazar: Istorijski arhiv Ras, Sarajevo: Historijski arhiv Sarajevo,
2012., str. 199). Sueska je tvrdio da je ifluki sistem razarao mirijsku zemlju i da je,
zajedno s vojnim porazima, Osmansko carstvo doveo na rub propasti tokom 18. stoljea,
to shvatamo kao prilino neumjerenu i neutemeljenu ocjenu (A. Sueska, Istorija drave
i prava, str. 103). Filipovi je smatrao da je proces ifluenja negacija mirijske zemlje,
da je on razarao mirijsku zemlju, ali i da je on, s druge strane, formalno i pravno bio usaglaen sa sistemom mirijske zemlje (N. Filipovi, Odakluk timari, str. 262). Ustanovu
ifluka i odakluk-timare u Bosni je oznaio kao neku vrstu domae, bosanske substrukture u sferi feudalnog posjeda, koja se, po njemu, stvarala ispod povrine osmanskog
feudalnog poretka u Bosni. Dopunjava to iskazima da su bosanski ifluci bili pod
svodom osmanske ustanove ifluka i da je reena substruktura formalno bila u skladu s
osmanskom strukturom (N. Filipovi, O jednom aspektu korelacije, str. 33). Na ovom
mjestu on ustanovu timara i ifluka razumijeva u kontekstu odnosa lokalnog bosanskog,
i opeg osmanskog. Znai, bosanski ifluk posmatra u okviru strukture osmanskog
ifluka, a bosanski timar u okviru strukture osmanskog timara, kao to i bosansko drutvo posmatra kao substrukturu u okviru strukture osmanskog drutva. Meutim, ovakvu
terminologiju nije prihvatio veliki broj sljedbenika u nauci. Filipovi u navedenom radu
preferira razvijanje ideje o substrukturnom drutvu budui da nastoji shematski iskoristiti
strukturalistiki rjenik, to nije radio 1955. piui o istim problemima u radu o odakluktimarima. Ne osjeaju se strukturalistiki utjecaji kod Filipovia samo u isforsiranom
traenju struktura i substruktura, ve i u izrazu binarizam koji je on na vie mjesta u ovom
radu koristio govorei o tzv. bosanskom substrukturnom binarizmu. Naime, izuavanje
tzv. binarne suprotstavljenosti spada meu kljune koncepte strukturalizma. Drimo da
je to radio zbog toga to su razne varijante strukturalizma jedno vrijeme bile u modi
u brojnim naunim oblastima. Meutim, treba imati u vidu da strukturalni odnosi nisu
neto to postoji de facto, kao oevidan poseban entitet, ve su to formalne reprezentacije
i konstrukcije koje dio naunika koristi kako bi pokuao spoznati i objasniti neku kulturnu
ili drutvenu pojavu. Pravo pitanje jeste: da li svaki takav pokuaj pomae pri lakem
definiranju i tumaenju odreenih pojava - ili ne, odnosno da li se neke stvari mogu
jednostavnije iskazati. Drimo da mogu i da je uvoenje pojma substruktura mogue, ali
ne i nuno za razumijevanje osmanskih drutvenih i posjedovnih odnosa u Bosni, kao ni
drugdje.
ANALI GHB 2014; 43 (35)

Po jednima ifluenje je, uglavnom, vreno silom, dok drugi istiu da nije
poifluavano starosjedilako stanovnitvo24 i da nije bilo nasilnog ifluenja.25 Osim ovoga, postoje tvrdnje da timarnici nisu pravili ifluke na svojim
vojnikim posjedima, jer to kako se smatra zakon nije dozvoljavao, dok
drugi dre da je upravo formiranje ifluka na svojim spahilucima jedna od
znaajnih osobina ifluenja u Bosni.26 Zanimljivo je da autori koji su pisali
24
25
26
Ukoliko se, ve, izabere koristiti tradicionalno upotrebljavane tranzitivne glagole poifluavati i ifluiti (ili: poitluavati i itluiti), ini se prihvatljivijom varijanta
da se oni odnose na poifluavanje zemlje, a ne stanovnitva, koliko god je stanovnitvo
bilo povezano sa zemljom u datim historijskim okolnostima. ifluk je zemljina kategorija i ima vie smisla da se zemlja pretvara u ifluk, dok se stanovnitvo pretvara u ifije
ili postaje ifijama. Meutim, injenica je da pojedini historiari, kao to su, izmeu
ostalih, Alii i Sueska, govore i o poifluavanju stanovnitva (A. Alii, Pokret za
autonomiju, str. 62; A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 54). Drimo da je navedena
pojava posredan ili neposredan rezultat utjecaja pojedinih srpskih pisaca iz prve polovine
19. stoljea. Naime, Karadi je u svom rjeniku tvrdio da je Ali-paa Vidai [tj. Fidahi]
itluio Jadrane, a prije toga je govorio da su daije poitluile svu Srbiju. Vuk
Stefanovi, Srpski rjenik: istolkovan njemakim i latinskim rijema, Be, 1818., str. 903
[V. Stefanovi, Srpski rjenik].
Alii je obino zastupao tezu da nije bilo nasilnog ifluenja, i to, naizgled, prilino
vrsto. On to na nekim mjestima u svojim radovima izriito kae, i to kao kategorinu
i, prije svega, generalnu izjavu. Bez obzira na ovo, na drugim mjestima (u istom radu,
ali, ipak, odvojeno od mjesta na kojima iznosi primarnu tezu!) iznosi miljenje koje je
suprotno ovome, pa tako spominje i pokuaje da se neko silom uvede u ifluki odnos te
istie da se to deavalo na podruju Zvornikog sandaka, kao i u Hercegovini. Nastoji
to protumaiti utjecajem iz Srbije. Meutim, o Bosanskom sandaku na taj nain ne
govori. (A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 62, 68). Sueska otvorenu i grubu silu
prvenstveno vidi u Srbiji, dok za Bosnu navodi da su u osobenim historijskim uvjetima
domae spahije veinom pretvarali svoje spahiluke u ifluke naseljavajui na njih kasnije
ifijsko stanovnitvo. Na to dodaje i odreene sluajeve nasilnog ifluenja u dijelovima
Bosanske krajine, Posavine i Podrinja, navodei da su oni bili slini onima u Srbiji, kao
i da su dovodili do buna i otpora seljaka. Dosta panje je posvetio stvaranju ifluka na
pustoj zemlji te pojanjavanju naina na koji je zemlja mogla ostati pusta. Primjetno je da
uzima u obzir i razliite poreske i druge pritiske koji su mogli utjecati na raju da napusti
zemlju, ali, ipak, u osnovi on prilino razlikuje temeljne faktore u nastanku ifluka i ope
stanje u Bosni od situacije u Srbiji (A. Sueska O nastanku ifluka, str. 55). S druge
strane, u znaajnom dijelu neto starije historiografske literature uglavnom se izdvaja
i naglaava otvoreno nasilje kao primaran faktor u nastanku ifluka. Na primjer, Vasilj
Popovi tvrdio je da su ifluci u Bosni u najveem broju sluajeva nastali tako to bi beg
prinudio raju da mu odstupi zemlju. Nije uspjeno pojasnio ta mu daje legitimitet za
tvrdnju da to vai u najveem broju sluajeva, a oslonac pronalazi u razliitim novinskim
lancima i srpskim narativima iz 19. stoljea [Vasilj Popovi, Agrarno pitanje u Bosni i
turski neredi za vreme reformnog reima Abdul-medida (1839-1861), Beograd: Srpska
akademija nauka, 1949., str. 24] [Dalje: V. Popovi, Agrarno pitanje u Bosni ].
Sueska je smatrao da su bosanske spahije u specifinim uvjetima pretvarali svoje spahiluke u ifluke (A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 50-52). Alii je, s druge strane,
smatrao da spahije nisu pravili ifluke na svojim vojnikim posjedima, jer, kako tvrdi,
ANALI GHB 2014; 43 (35)
103
Fahd Kasumovi
na engleskom jeziku, uglavnom, nisu koristili neki izraz koji bi bio ekvivalent
terminu ifluenje; umjesto toga, oni radije koriste ifluk kao temeljni izraz
i jednostavno govore o formiranju ifluka i karakteristikama razliitih vrsta
ifluka.27 S druge strane, u turskoj historiografiji se ponekad susree izraz
iftlikleme, koji se moe shvatiti kao svojevrstan ekvivalent naem izrazu
ifluenje.28
***
Brojna neslaganja izmeu razliitih autora mogua su, izmeu ostalog, i
zbog toga to je ifluenje - kao to smo ranije istakli - konstruirani termin,
to razliitim autorima omoguava manipulaciju istim, u skladu s njihovim
shvatanjima pojednih historijskih pojava i procesa. Ovim ne elimo rei da je
svaki konstrukt nuno negativan, jer se u nauci koristi itav niz konstrukata
radi lakeg opisivanja pojedinih sloenijih pojava i procesa. Bitno pitanje jeste
da li su termini koji su skovani povezani sa stvarnim dogaajima, zatim
koliko nam koriste u pisanju povijesti te da li unose zabune u historiografiju
koje bi se drugaijim pristupom mogle izbjei. Naime, ifluenje je, upravo,
termin koji moe s vremena na vrijeme izazivati odreene nedoumice budui
da nema opeprihvaene definicije, a njegovi konstruktori i promotori su
ga u historiografiji upotrebljavali na razliite naine iznosei gledita koja
se ponekad meusobno ne podudaraju.29 Navedeno je, na koncu, rezultiralo
27
28
29
104
to zakon nije dozvoljavao (A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 62). Filipovi navodi da
bar u prvo vrijeme nisu mogli ifluiti na svojim timarima, jer bi to predstavljalo flagrantan sukob s ustanovom timarske organizacije (N. Filipovi, Odakluk timari, str. 262).
McGowan, ipak, spominje i izraz chiftlicization. Navedena rije konstruirana je pod
utjecajem literature na slavenskim jezicima, ali je i sam autor rijetko koristio u svom
radu. Bruce McGowan, Economic Life in Ottoman Europe: Taxation, Trade and Struggle
for Land 1600-1800, Cambridge: Cambridge University Press, 1981., str. 207 [Dalje: B.
McGowan, Economic Life in Ottoman Europe].
Meu turskim autorima koji koriste izraz iftlikleme, a koju su pisali i o Bosni i
Hercegovini su, na primjer, T. Gran i A. Uzun. Tevfik Gran - Ahmet Uzun, BosnaHersekte Toprak Rejimi: Eshb- Alka ve iftiler Arasndaki likiler (1840-1875), u:
Belleten, LXX/259, Ankara: Trk Tarih Kurumu, 2006., str. 869.
Sam glagol itluiti koristio je jo 1818. Karadi u Srpskom rjeniku navodei da to
to je Ali-paa Vidai itluio Jadrane znai da ih je apsio i nagonio da mu prodadu
svoju zemlju i da budu njegov itluk (V. Stefanovi, Srpski rjenik, str. 903 ). Upravo u
smislu koji mu je Karadi dao ifluenje ili itluenje ulazi kasnije i u nauku, s tim da
vremenom prolazi i odreene modifikacije sadraja termina, kao i konteksta u kojem se
upotrebljava. Meutim, zanimljivo je da u nauci svaki ifluk u rukama vojnika i drugih
pripadnika neproizvodnog stanovnitva nije uvijek bio oznaen kao rezultat ifluenja od
strane nekih historiara. ini se da je to, po svoj prilici, bio rezultat toga to su pojedini
autori ifluenje tradicionalno i dalje vezivali dobrim dijelom za prijelaz rajinske zemlje
u ruke neproizvodne klase u vidu kupoprodajnih transakcija ili, pak, za otimanje zemlje
ANALI GHB 2014; 43 (35)

zanimljivom situacijom u kojoj bilo koja upotreba termina ifluenje i poifluavanje neovisno od volje onoga koji ga je upotrijebio donosi sa sobom
niz dodatnih asocijacija i predstava koje ukazuju na neopravdanu generalizaciju ovog pitanja, kao to su, izmeu ostalog, ranije spomenuti: nasilje,
nezakonitost, opa tetnost za dravu i proizvodno stanovnitvo, izvlaivanje
seljaka te pretjerano vezivanje nastanka ifluka za kupoprodajne odnose i
otimanje zemlje, a zanemarivanje drugih naina nastanka ifluka. Dosadanja
historiografija preuzela je iz junoslovenskih narativnih izvora 19. stoljea
izraze ifluenje i poifluavanje te je nastojala dopuniti tradicionalne percepcije nastanka i akumulacije ifluka u rukama neproizvodnog stanovnitva
novim sadrajima koji su nekada utemeljeni na prvorazrednim izvorima, dok
su drugi ponekad bili i ideoloki kontaminirani. Meutim, promjena konteksta, pa i nekih kljunih postavki, uz zadravanje starog izraza ifluenje,
jednim dijelom moe donijeti promjene i prihvatljiva rjeenja, ali se sa starim
terminom obino provuku i predodbe koje su problematine ukoliko se shvai nasilno stjecanje tapije. Skari je, piui o agrarnim prilikama u Bosni, rekao da se
dosta rano - kako kae, jo od prve polovine 16. stoljea - uvodi praksa da se teakov
hakki karar moe i prodati, to nastoji potkrijepiti odreenim fetvama, a onda konkretno
navodi jedan sluaj takve prodaje iz 1566. On u ovome vidi zametak docnijeg itlukog
sistema. (V. Skari, Iz prolosti Bosne i Hercegovine XIX vijeka, str. 28). Filipovi
je smatrao je 1955. da su ispravne Skarieve pretpostavke da poetak ifluenja treba
staviti u prvu polovinu 16. stoljea, to znai da i on kupoprodaju vezuje na ovom mjestu
s poetkom ifluenja. On je u drugom radu dokazao da su brojni vojnici imali ifluke u
Bosni jo u drugoj polovini 15. stoljea, pa se iz ovog vidi da on nije smatrao da su pojam
ifluenje i postojanje ifluka u rukama neproizvodne klase nuno morali biti povezani.
(N. Filipovi, Odakluk timari, str. 255; N. Filipovi, Pogled na osmanski feudalizam, str. 118-119). Navedene stavove o ovom pitanju isti autor zastupao je i u sintetskom
osvrtu koji je objavio u okviru projekta Historija naroda Jugoslavije: ifluenje se ne
spominje kada se govori o 15. stoljeu, ve se samo govori o iflucima, dok se u dijelovima koji se odnose na 16. stoljee koristi izraz iftluenje i iftluk (N. Filipovi,
Bosna i Hercegovina, HNJ, str. 114-151). Zanimljivo je i Sueskino stanovite. Naime,
on je u jednom radu tvrdio da od momenta kada poinju da ivlje uestvuju ti slojevi
[i.e. slojevi feudalne klase] u prometu seoskim dobrima zapoinje proces ifluenja
(A. Sueska, Istorija drave i prava, str. 100). Oito je on ovdje forsirao vezu ifluenja
i kupoprodajnih transakcija, ali u drugim radovima, suprotno tome, uvodi u opticaj i tezu
da su spahije u Bosni naseljavale na pustu zemlju koloniste, kao i da su pod specifinim
uvjetima spahije zahvatile raniju rajinsku zemlju, a spominje i nasilno poifluavanje u
odreenim dijelovima Bosne. Bez obzira na ovo, injenica je da u ranije navedenom radu
poetak ifluenja, ipak, nije vezao za te druge naine nastanka ifluka. Znao je da su
ifluci u Bosni postojali jo od poetka osmanske vlasti, ali je tvrdio da su oni predstavljali sporadina pojavu (A. Sueska, Istorija drave i prava, str. 102, 103; A. Sueska, O
nastanku ifluka, str. 37-56.). S druge strane, Alii govori o ifluenju i poifluavanju
te je nastanak ifluka primarno vidio u dovoenju ifija na opustjela zemljita na kojima
je od ranije osigurana tapija, mada je znao znao i za druge mogunosti za nastanak ifluka
koje, ipak, ne istie u prvi plan. (A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 63-63).
ANALI GHB 2014; 43 (35)
105
Fahd Kasumovi
te kao opa odlika svih ifluka, a upravo je to ponekad sluaj. Stoga, umjesto
o ifluenju, preferiramo razgovor o iflucima i uestvovanju nepoljoprivrednih slojeva stanovnitva u posjedovanju dravne/mirijske zemlje, pa, ak, i
ako to znai da e biti upotrijebljena koja rije vie prilikom opisivanja neke
povijesne situacije zbog izostavljanja navedene rijei. Drimo da je to jednostavnije i upotrebljivije te da kombinacija konktesta i pravnog termina ifluk
osiguravaju mnogo vie preciznosti nego koritenje termina ifluenje, koji je
brojnim tumaenjima na neki nain kompromitiran.30
Uspostavljanje i akumulacija iflukih dobara u rukama primarno nepoljoprivrednog stanovnitva se moe prihvatiti kao proces pod kojim podrazumijevamo skup radnji koje su se postupno odvijale, ali upitna je tobonja
zakonomjernost tog procesa, koja se susree u radovima marksistikih historiara: Nedima Filipovia, Branislava ureva, Avde Sueske, kao i kod
Ahmeda S. Aliia, koji, dodue, ne spada u marksistike historiare, ve je
od velikana nekadanje jugoslavenske historiografije naslijedio pojedine historicistike pojmove, ukljuujui i zakonomjernost nastanka ifluk.31 Cijeli
koncept zakonomjernosti ili zakonitosti povijesnog kretanja/razvitka snano
je prisutan u marksizmu, kao i kod mnogih autora razliitih usmjerenja i ideolokih pripadnosti, ali treba znati i da je on doveden u pitanje od strane utjecajnih kritiara i teoretiara, kao to je, na primjer, Karl Popper.32 U skladu s
30
31
32
106
Filipovi je govorio da koristi izraz ifluenje, u nedostatku adekvatnijeg izraza (N.

Filipovi, Odakluk timari, str. 262). ini se da i sam osjea da postoji i neko adekvatnije rjeenje, ali, ipak, nije napravio korak dalje te, slijedei tradiciju, nastavlja koristiti
izraz ifluenje. Prema naem miljenju, raskid s tom tradicijom je to adekvatnije rjeenje, i to na nain koji smo opisali u osnovnom tekstu ovog rada.
Filipovi, urev i Sueska oznaeni su kao marksistiki historiari zbog toga to su, u
teoretskom smislu, zagovarali kljune marksistike ideje, kao to su, na primjer, materijalistiko shvaanje drutva i povijesti, drutveno-ekonomske formacije, dijelektiki razvoj,
klasna borba, eksploatatorski proizvodni odnosi etc. Alii dijeli neke koncepte s njima, ali
to, ipak, nije evidentno u tolikoj mjeri da bi ga mogli smatrati marksistom, mada se njegova
pozicija zbog zakonomjernosti moe oznaiti kao historicistika, u popperovskom smislu te
rijei. Meutim, bez obzira na navedeni termin, ne ini se da on vjeruje u zakonitost na isti
nain kako su to inili naunici 19. stoljea. E. H. Carr bi rekao da se izraz zakon esto
koristi u ime starih dobrih vremena, ali se, zapravo, u njega vie ne vjeruje na jednak
nain kao i ranije. Na koncu, u jugoslavenskoj socijalistikoj historiografiji navedeni model
bio je institucionalno promoviran i podravan te je on primjetan u ovoj ili onoj mjeri kod
velikog broja historiara koji su stvarali u dotinom periodu ili koji su obrazovani u njemu.
Karl R. Popper, The Open Society and Its Enemies, II, The High Tide of Prophecy: Hegel,
Marx and the Aftermath, London: Routledge, 1947., str. 1-352. Odbacivanje povijesnih
zakonitosti primjetno je i u odreenim prirunicima i raspravama o historijskoj nauci
koje su sastavili profesionalni historiari, kao to je, na primjer, What is History? E. H.
Carra. Navedeno djelo imalo je veliki utjecaj na razliite generacije historiara: tampano
je vie puta u razliitim dravama i na razliitim jezicima - prvi put 1961. godine. Edward
Hallet Carr, What is History?, Penguin Books, 1987., str. 1-188.
ANALI GHB 2014; 43 (35)

tim, smatramo da je nenauno uvjerenje da su otkriveni odreeni povijesni
zakoni i ekonomske nunosti koje upravljaju ukljuivanjem neproizvodnih slojeva stanovnitva u posjedovanje ifluka, odnosno ne osporavamo
ideju da su ekonomske prilike imale znaajnu ulogu u drutvu, ali drimo da
su zakon i nunost prejaki termini za neto to je, u osnovi, samo jedan od
niza historiografskih naina pomou kojih su reprezentirana i interpretirana
povijesna deavanja u osmanskom periodu historije Bosne i Hercegovine.
Ne negiramo ni da postoje odreeni uzroci i pojave koje obino proizvode odreene posljedice, ili od kojih se to, u najmanju ruku, oekuje, ali ne i
nuno, niti po strogoj zakonitosti.
Slino ovome, nekadanja predstava o tzv. ifluenju kao o negaciji mirijske zemlje, ili kao o negaciji timarskog sistema, ima korijen u Marksovom
i Engelsovom razumijevanju dijalektike. Naime, oni su poimali mijenu i
kretanje u povijesti kroz dijelaktiku trijadu teze, aniteteze i sinteze, pri emu
je aniteza bila prva negacija, dok je sinteza prestavljala negaciju negacije.
Ovo praktino znai da se u povijesti trae zakonitosti koje odreuju kretanje
i dinaminost, to je, na koncu, od strane Engelsa izraeno kroz tri zakona
koji upravljaju povijesnim tokom: zakon o prijelazu kvantiteta u kvalitet,
zakon o jedinstvu i borbi suprotnosti i zakon o negaciji negacije.33 Odrazilo
se ovo i u marksistikoj historiografiji te se poelo tragati za suprotnostima u
osmanskoj historiji, a kao jedne od temeljnih nale su se klasne suprotnosti,
kao i suprotnost tzv. ifluenja s mirijskom zemljom i timarskim sistemom.
Meutim, kao to je pokazao Popper, vrijednost metoda koji se zasniva na
dijalektikom postupku najbolju primjenu moe imati na polju misli i ideja,
mada on i to kritizira, a posebno je problematino dijalektiko objanjavanje
historije i razvoja fizikih realnosti.34 U svjetlu ovih podataka treba razumjeti
i to kako se dolo do teza o procesu ifluenja kao o navodnoj ekonomskoj
negaciji mirijske zemlje i timarskog sistema, to je kako pojedinci tvrde
na koncu, trailo i njihovu politiku negaciju.35 Naime, shema s dvije negacije
je oita i rezultat je stalnog marksistikog, i esto isforsiranog traganja za
raznoraznim negacijama i suprotnostima koje su pretjerano naglaavane, a
posljedice pojedinih povijesnih dogaaja su promovirane u nune inove koji
su morali uslijediti zbog djelovanja univerzalnih ekonomskih sila i nunosti
koje upravljaju povijeu. Meutim, upitno je koliko je, uope, opravdano
33
34
35
Friedrich Engels, Dialektik der Natur, u: Karl Marx: Friedrich Engels: Werke, Band
20, Berlin: Institut fr Marxismus-Leninismus beim ZK der SED- Dietz Verlag Berlin,
1975., str. 348.
Karl R. Popper, What is dialectic?, Mind, New Series, vol. 49, no. 196 (oct, 1940),
Oxford University Press, str. 403-426.
Navedeni stav izrekao je Nedim Filipovi nastojei primijeniti ideje Marksa i Engelsa na
osmanski timarski sistem. N. Filipovi. Odakluk timari, str. 262.
ANALI GHB 2014; 43 (35)
107
Fahd Kasumovi
openito rei da su svi ifluci i batine u posjedu primarno nepoljoprivrednih slojeva stanovnitva negirali mirijsku zemlju i timarski sistem, a, isto
tako, ne vidimo dobitak i prednosti u shematskoj, dijalektikoj formulaciji
da je timarnik koji je uestvovao u tzv. procesu ifluenja bio svoja vlastita
negacija. Dotini ifluci su nastajali na mirijskoj zemlji i kao integralni dio
onoga to oznaavamo kao timarski sistem; bili su uklopljeni u postojea
pravila o posjedovanju mirijske zemlje, a njihovi posjednici su bili zakonski
priznati te je navedena pojava kao takva opstala stoljeima.36 Poto je najvei dio obradive zemlje u Osmanskom carstvu bio u mirijskom ili dravnom
vlasnitvu, to je i najvei dio ifluk bio na dravnoj zemlji, a pored njih, u
manjoj mjeri, postojali su i privatni ifluci te se za njih, zapravo, moe rei
da su predstavljali pravu suprotnost miriji.37 S tim je povezano i pitanje da su
svi ifluci iznutra razarali mirijsku zemlju ili timarski sistem. Ako je tvrdnja o
razaranju tana, onda bi to znailo da su osmanske vlasti osmislile neto to je
unaprijed ekonomski tetilo dravi i timarima, a da toga nisu bili svjesni vie
stotina godina, niti su to pokuavali promijeniti. Smatramo da to nije bio sluaj. Ustupanje prava posjeda nad iflucima i batinama vojnicima i ostalom
neproizvodnom stanovnitvu bilo je pravno mogue i javno, te je to u nizu
sluajeva raeno zbog toga da bi se zadrao nivo obraenosti zemlje, odnosno kako bi drava i timarnici, kao njeni predstavnici i slubenici, finansijski
opstali i kako bi, uope, imali bilo kakav prihod.38 Moe se, tavie, rei da su
takvi ifluci bili korisni za dravu i timarnike, a ne tetni. Stoga, neutemeljena
36
37
38
108
Dokaz da su ifluci zakoniti nalazimo u tome to se ifluk kao kategorija susree u kanunima, kao i u katastarskim popisnim deferima, pri emu je bilo zakonito da vojna lica
mogu uivati odreene ifluke uz tapiju. S druge strane, neki ifluci su mogli biti ustanovljeni koritenjem nezakonitih sredstava, to je drava nastojala sankcionirati, ukoliko
je imala pouzdane informacije o tome.
Bostandibaa Abdullah-beg imao je 1489. na podruju sandaka Bosna ifluk koji se
nalazio u njegovom privatnom vlasnitvu (ber-vech-i mlkiyyet ve mufiyyet ve msellem deftere s ebt olnd). BOA, TD 24, str. 599.
U nauci je dobro poznata osmanska politika naseljavanja i kultivacije pustih zemalja,
kao i njeno utemeljenje. Primjeri koji svjedoe o ovome mogu se pronai i u Bosanskom
sandaku. Naime, u opirnom popisnom defteru iz 1542. spominje se da je Husrev-beg
zatraio od vlaha uraina, sina Vukosava, da oivi i naseli mezru Brvenik i da dovede na
nju izvana osobe (odnosno tzv. aymne) koji e se tu naselili. (BOA, TD 211, str. 353).
Navedeni primjer govori o interesu Osmanlija da se pojedina podruja nasele, a slino se
rezonovalo i kad su bili u pitanju ifluci. Na podruju Posavine nalazio se 1542. ifluk
Nesuh-vojvode, koji je pripadao Kobau. Ovdje se radilo o mjestima koja su se nalazila
na izrazitim pograninim podrujima koja je bilo potrebno naseliti da bi se mogla uspostaviti proizvodnja. Navodi se da ih je Nesuh-vojvoda naselio i oivio (eneldp iysna
sebeb olup), o emu su kadija Kobaa i Murad-beg, sandakbeg Klisa, poslali izvjetaj
centralnoj vlasti te su dotina zemljita i prilikom ovog popisa bila ostavljena u posjedu
istog uz plaanje novanog ekvivalenta (bedel) za desetinu i salariju. BOA, TD 211, str.
733.
ANALI GHB 2014; 43 (35)

je generalizacija39 tvrditi da su svi ifluci razarali mirijsku zemlju. Meutim,
ne treba otii ni u drugu krajnost. Dugotrajni proces brojanog smanjivanje
sloja raje koja je imala tapije za zemlju koju obrauje mogue je posmatrati
kao pojavu kojom su na terenu iz stoljea u stoljee mijenjani tradicionalno
preovladavajui odnosi u okviru agrarnog sistema i koja je u jednom dijelu
sluajeva imala i tetne posljedice za dravu i drutvo, to je konstatacija
koja, u naem diskursu, i dalje ne znai nuno posmatranje svakog ifluka u
rukama vojnika kao rak-rane osmanskog drutva. Takoer, treba rei da su
se znale deavati i odreene uzurpacije u vidu otimanja zemlje od stanovnitva, kao i pokuaji stvaranja ifluka putem neovlatenog prisvajanja mirijske
zemlje, te se ovi oblici nelegalne borbe za zemlju, nesporno, mogu posmatrati kao neto to je tetno za dravu i direktan pokuaj razaranja mirije.40
Za razliku od ovoga, to to su pojedine ifluk-sahibije inile zloupotrebe u
vidu pretjeranog ubiranja daa i zahtijevanja kuluka u mnogim sluajevima
je, zbog iscrpljivanja stanovnitva, moglo tetiti opim dravnim interesima,
ali to, ipak, ne znai da je na taj nain bila razarana sutina mirijske zemlje.41
Mirijska zemlja i ifluci su nadivjeli timare, ali smatramo da se to ne moe
iskljuivo svesti na ekonomske razloge i postojanje navodne ope suprotnosti izmeu tzv. procesa ifluenja i timar. Umjesto da slijepo slijedimo
pretjerano simplificirani i generalizirani dijalektiki kod, da bismo razumjeli
kako je dolo do kraja timara u Osmanskoj dravi, smatramo da treba uzeti u
39
40
41
Kritiziramo neutemeljene generalizacije, a ne svaku generalizaciju kao metodoloki

postupak.
U carskoj adaletnami, upuenoj 1596. kadiji Revana, spominje se da su odreene osobe
koje su dolazile u ime spahijskih sinova, silahdara, janjiara, debedija, topija, kapidija, beglerbega, sandakbega i subaa silom doli u posjed (cebren taarruf) niza njiva,
bai, vinograda i kua, kao i da su raju tjerali da ih obrauje i anje. Zabranjeno je ovo
carskom naredbom. U drugoj adaletnami, upuenoj 1609. beglerbegu Anadolije navodi
se da su mnoga sela ostala pusta (arb ve vrn), jer ih je raja napustila. Navedena
zemljita su poput svog privatnog vlasnitva (mlk-i mevrs lar gibi mutaarrf olup)
poeli koristiti pojedini pripadnici sljedeih slojeva: beglerbezi, begovi, kadije, muderrisi, muteferrike, aui, tzv. narod iz buljuka (blk al = naziv za pojedine odrede
centralne osmanske vojske), janjiari, kapidije, ostali koji su pripadnici tzv. robovske
skupine (ul ifesi = robovi kao carske sluge i podlonici koji su, zapravo, esto
razliita istaknuta lica), timarnici te razni monici (aib-i udret) meu stanovnitvom
dotinog lokalnog podruja. Napravili su od njih svoje ifluke, a raja se iz straha nije
mogla vratiti. Nareeno je da se ovakvi ifluci ukinu. (Halil nalck, Adletnmeler, u:
Belgeler, Ankara: Trk Tarih Kurumu, 1993., str. 90, 91, 121, 122, 126, 127 [Dalje: H.
nalck, Adletnmeler]).
Na osnovu dokumenata iz kasnijeg vremena znamo da su ifluk-sahibije, a nekad i
spahije, u Bosni u prvoj polovini 19. stoljea imali zahtjeve od raje/ifija koje je, ak,
i osmanska vlast oznaila kao pretjerane (rey-y merme l ve taammlerinden
efzn virgler ve anarya idmetler ve sir bunlara mmas il eyler teklf ve tamliyle)
i koje je ona pokuala dovesti u red 1843. GHB, Sidil 79, str. 237-239.
ANALI GHB 2014; 43 (35)
109
Fahd Kasumovi
obzir konjukturu razliitih faktora, od politikih do ekonomskih, ukljuujui
i razne suprotnosti, kao i ope, sloene historijske okolnosti u prvoj polovini
19. stoljea. Na koncu, mistina sila ekonomskih proturjenosti nije ukinula
timar, nego odluka osmanske vlasti, koja je iz raznoraznih razloga smatrala
da timar vie ne odgovara potrebama Osmanske drave.
Govorei o prijelazu rajinske zemlje u ruke neproizvodnog stanovnitva
marksistiki su historiari obino isticali da se tree lice ubacilo izmeu
spahije i seljaka, to, takoer, moe izazivati odreene nedoumice te je takvu
generaliziranu formulaciju potrebno dodatno pojasniti. Naime, sporna je
nominacija tree lice za ifluk-sahibiju i meuposjed za ifluk. Prema
naem poimanju osmanskih agrarnih odnosa, ifluk, u pravnom pogledu,
nije nezgrapno imenovani i iskonstruirani meuposjed, ve osnovni posjed,
iji uivalac ima tapiju koja mu osigurava pravo stalnosti na zemlji (a-
arr) te pravo njenog neometanog posjedovanja i uivanja (a- taarruf)
uz plaanje zakonom i defterom propisanih daa. On moe dotinu zemlju
sam obraivati, ali je, isto tako, mogao i na drugi nain organizirati njeno
obraivanje, ukljuujui i dovoenje obraivaa/ifija42 uz meusobni dogovor o nainu raspodjele zemljinih prihoda. Ako je ifluk-sahibija uspio osigurati tapiju za odreeno zemljite uz obavezu da timarniku plaa zakonom
predviene dae, i ako je, nakon toga, doveo seljake/ifije koji e dotinu
zemlju obraivati, zato bi tu ifluk-sahibija bio tree lice koje se ubacilo.43
42
43
110
ifija (ifti) u ovom radu podrazumijeva poljoprivrednog radnika koji obrauje odreeno zemljite prema odreenom dogovorenom aranmanu te ga razlikujemo od pravnog
posjednika dotinog ifluka koji je posjednik zemlje (mutaarrf- er), posjednik
iftlika (iftlik aibi), a nekad se naziva i iflukija (iftliki). U nekim kanunima iz
15. i 16. stoljea osobe koje su obraivale spahijinu hssa-zemlju kao i pustu rajinsku
zemlju (raiyyetli yerler) ije je obraivanje preuzeo na sebe sam spahija nazivaju se
izrazom ortak, to je rije koja, openito, oznaava ortaka ili sauesnika u bilo kojoj
vrsti posla. U sandaku Ajdin spahiji je na hssa-zemlji davana jedna etvrtina prihoda
(A. Akgndz, Osmanl Kanunnmeleri, 2, str. 49, 157). Navedenu katagoriju treba
razlikovati od tzv. ort ili ort ul, napoliara koji su, obino, potjecali od ratnih
zarobljenika (N. Filipovi, Pogled na osmanski feudalizam, str. 60). U jednoj carskoj
naredbi iz 1618. spominje se da je neka raja u Hercegovakom sandaku za sebe tvrdila
da su bili ifije (biz bir iftiyz. 82 Numaral Mhimme Defteri (1026-1027 / 16171618), Ankara: T.C. Babakanlk Arivleri Genel Mdrl, 2000, str. 220 [Dalje: 82
Numaral Mhimme Defteri]). Neki obraivai ifluka ponekad se u dokumentima nazivaju izrazom sluge ili idmet-kr (H. nalck, Adletnmeler, str. 126, 127). U pojedinim dokumentima govori se o ifijama koji slue na ifluku (iftligi zerinde idmet
iden iftilerimz.... (GHB, Sidil 20, str. 93). Nekada se jednostavno koristi izraz
irat iden ili onaj koji obrauje (A. Sueska, Popis ifluka u rogatikom kadiluku,
str. 202).
Dobar primjer za ovo je ranije spominjani ifluk vovjode Nesuha, koji je bio registriran u
defteru Bosanskog sandaka iz 1542. Navodi se da je on navedeni ifluk posjedovao, kao
i da ga je naselio i oivio. On je imao tapiju za taj ifluk te je on prema defteru bio u
ANALI GHB 2014; 43 (35)

Ovdje se on nije ubacio, ve je tree lice dovedeno u vidu ifije. Meutim,
obraivai na ifluku nisu nuno morali biti novodoseljeno stanovnitvo, pa
postoje i sluajevi u kojima su ifije bile osobe koje su tu istu zemlju ranije
drale uz tapiju, ali su na neki nain doli u situaciju da je obrauju pod nepovoljnijim okolnostima, uz preuzimanje dogovorenih obaveza prema novom
posjedniku zemlje (ifluk-sahibiji) te plaanje ranijih, zakonskih naturalnih i
novanih daa u korist spahije ili nekog drugog gospodara zemlje.44 Ovo bi
se, u neku ruku, moglo prihvatiti kao ubacivanje treeg lica. Meutim, jasno
je iz svega ovoga da, prema pravnom kriterijumu,45 ubacivanje treeg lica
moe biti odgovarajui opis samo u jednom dijelu sluajeva. Marksistika
historiografija ne oslanja se kod ovih postavki na pravni kriterij, odnosno ne
44
45
njegovom posjedu. Stoga, ljudi koje je on naselio tu i koji obrauju taj ifluk pod odreenim uvjetima mogu biti trea strana u odnosu na njega samog i gospodara zemlje, a ne
on koji je osnovni posjednik tog ifluka i kome pravo posjeda garantira tapija koju ima u
rukama. BOA, TD 211, str. 733.
Navedeno se moglo desiti na razliite naine. Na podruju nahije Grahovo zabiljeen
je bio jedan sluaj o kojem je neki Abdullah, ehaja au u Bosanskom ejaletu, tvrdio
da neke zimmije u odreenim selima nisu obraivali zemlju koja je bila u njihovom
posjedu/taarruf. Zbog toga, njegova je supruga uzela, uz plaenu tapijsku pristojbu, od
nadlenog zaima navedenu zemlju te je o tome dobila i odgovarajui dokument. Nakon
toga, pojavila se raja koja ih je ranije posjedovala te ih je nastojala povratiti u svoj posjed.
Meutim, nije im to uspjelo; vratili su na svoja mjesta, ali ovaj put su preuzeli obavezu
da za njihovo koritenje plaaju na ime zakupnine (icre) jednu petinu od prinosa supruzi
spomenutog ehaje au, koja je bila novi posjednik dotine zemlje. Meutim, vrlo brzo
pobunili su se i protiv toga. (BOA, A.DVNS.AHK.BN.d 1, str. 233). Navedeni sluaj je,
ak, i zakonski bio mogu, jer, ako navedena raja bez valjanog razloga nije obraivala
zemlju due od tri godine, tada je dotini beg mogao, bez problema dati uz tapiju zainteresiranim osobama. ini se da je u vrijeme kad je porastao interes vojnika za posjedovanje zemlje malo trebalo da se takve batine njima i ustupe. Bilo kako bilo, zanimljivo
je da se raja tu vratila u novom i za njih znatno nepovoljnijem statusu. Osim ovoga,
postojale su i druge mogunosti da stari posjednici zemlje postanu ifije na istoj. Srpski
autori iz 19. stoljea navode da su janjiari i drugi vojnici na podruju Srbije krajem 18.
i poetkom 19. stoljea silom tjerali raju da im ustupa i prodaje zemlju. Pri tome je raja
mogla ostati na njoj u statusu ifije, a, ako su htjeli, mogli su se i odseliti u drugo mjesto.
V. Stefanovi, Srpski rjenik, str. 903; Vuk Stef. Karadi, Geografiesko-Statistiesko
opisanije Srbije, Danica: zabavnik za godinu 1827, Be, 1827., str. 80-81 [Dalje: V.
Karadi, Geografiesko-Statistiesko opisanije Srbije].
Kada se spomene pravni kriterij, ne treba misliti da je tree lice neto to spominju
osmanski pravni izvori, jer treba biti naistu s tim da je njima u terminolokom smislu to
bio nepoznat pojam. Dakle, ako se nastavi upotrebljavati taj izraz, pod tim se jednostavno
moe razumijevati da postoje dvije strane koje zakon prepoznaje prilikom sastavljanja
tapije, a da se svako izvan njih, ili svi ostali koji imaju neku vezu s dotinom zemljom,
mogu eventualno oznaiti kao trei u odnosu na te osobe. Prilikom sastavljanja tapija
spominju se gospodar zemlje ili ib-i er, odnosno od drave ovlateno lice koje izdaje
tapiju, te osoba kojoj se izdaje tapija - u ovom kontekstu to je posjednik ifluka, mada to
drugdje moe biti i posjednik batine.
ANALI GHB 2014; 43 (35)
111
Fahd Kasumovi
vodi se rauna o tome ko je prema zakonu i slubenim dokumentima imao
pravo posjeda na odreenom ifluku, a ko je naseljen kao ifija i obraiva.
Marksizam, umjesto toga, u skladu sa klasnom teorijom, prepoznaje pripadnike dvije osnovne suprotstavljene klase; jedan je feudalac-timarnik, koji je
eksploatator i pripadnik vladajue klase, a drugi je seljak i obraiva, koji je
eksploatiran. Svako ko se pojavi, osim njih, mora biti tree lice, a u ovom
sluaju to je ifluk-sahibija, koji se prema opisanim postavkama, takoer,
ubraja u klasu eksploatatora. Historiari koji polaze od marksistikih ideja
usvajaju ovakav diskurs, nezavisno od toga ta slubeni osmanski dokumenti
kau, to ocjenjujemo kao isforsirana tumaenja koja se moraju uklapati u
unaprijed postavljene eme i kalupe. Naalost, to je esto vodilo simplifikacijama, generalizacijama, pretjerivanjima, a onda i nejasnoama i nesporazumima, koje nastojimo izbjei. Naravno, treba rei da su pojedini autori pisali na
ovaj nain poznajui dobro pisanje Marksa i njegovih sljedbenika, dok postoje i oni za koje se ini da su navedeni diskurs i terminologiju usvojili pukim
kopiranjem budui da sami nisu posjedovali dovoljno teoretskog znanja.
U iznoenju navedene kritike fokusirali smo se na sporne take u marksistikoj historiografiji, ali ne elimo da nas se pogreno razumije, niti da
odemo u drugu krajnost, te uz sve ovo istiemo da su pojedini marksistiki
historiari, pored diskutabilnih tvrdnji, donijeli i niz korisnih i vanih podataka i interpretacija koje smatramo za izuzetan doprinos poznavanju socijalnoekonomskih prilika u Osmanskom carstvu.
***
U problematina pitanja vezana za ifluenje spadaju i navodno izvlaivanje na iflucima, problem podijeljene svojine, zatim, pitanje tzv. faktike
svojine teaka i ifluk-sahibije. Prije svega, pogreno je govoriti o izvlaivanju seljaka, jer seljaci u navedenim sluajevima nisu ni imali vlasnitvo nad
mirijskom zemljom, a koritenjem takvog izraza, izmeu ostalog, i to bi se
moglo shvatiti;46 oni su zemlju obraivali, posjedovali i, prema osmanskim
46
112
Sueska koristi izraz izvlaivanje seljaka, mada je svjestan da je zemlja koju su seljaci
drali uz tapiju bila mirijska, a toga je svjesna i Radmila Trikovi, koja govori o izvlaivanju raje iz njenih batina (A. Sueska, Istorija drave i prava, str. 99; A. Sueska, O
nastanku ifluka, str. 41.; R. Trikovi, itluenje u Beogradskom paaluku, str. 525).
Njima to, oito, nije bilo problematino, mada se radi o izrazito diskutabilnom pitanju,
jer seljaci nemaju vlasnitvo nad dravnom zemljom. Navedeno ne bi, moda, bilo sporno
onima koji smatraju da je kod Osmanlija postojala podijeljena svojina koncept koji se
koristio da se dokae kako istovremeno vie strana moe imati razliite stupnjeve svojine
nad istom zemljom. S druge strane, to nije sporno ni onima koji se slau s M. Niniem
i njegovom tvrdnjom da su teaci u stvari drali svojinu zemlje. (Momilo Nini,
Istorija agrarno-pravnih odnosa srpskih teaka pod Turcima, I, Beograd: Knjiara Gece
Kona, 1920., str. 103 [Dalje: M. Nini, Istorija agrarno-pravnih odnosa]). Bilo kako
ANALI GHB 2014; 43 (35)

pravnicima, bili su u poziciji jedne vrste zakupnika iste, pri emu su njihova
prava na zemlju bila odreena zakonom i posjedovanjem zemljine tapije.
Ranije smo istakli da su ifluci u principu mogli biti i na privatnoj i vakufskoj,
kao i na mirijskoj zemlji. Meutim, ogromna veina obradive zemlje u Bosni,
kao i u ostatku Osmanskog carstva, bila je dravna, to znai da je i veina
ifluka bila u dravnom ili mirijskom vlasnitvu, odnosno predmet historijske
pojave koja se obino oznaava kao ifluenje bila je mirijska zemlja. Bez
obzira na ovo, pojedini autori spominju odreenu vrstu ifluka koji su nastali
na mirijskoj zemlji i koji su se, navodno, od seljakog ifluka razlikovali u
viem stupnju svojine, irem pravu posjedovanja, i raspolaganja i potpune
line neovisnosti ifluk-sahibije od spahije.47 Ovdje je sporan navodni vii
stupanj svojine na iflucima, za koje je, ve, ranije reeno da su u mirijskom
vlasnitvu. Ovo proizlazi iz uvjerenja o navodnom postojanju podijeljene
svojine nad zemljom u Osmanskom carstvu48; navedeni stav nije proistekao
47
48
bilo, navedene se ideje ne mogu dokazati na osnovu osmanskih izvora, niti se njima moe
ispravno tumaiti osmanski agrarni sistem.
Hazim abanovi je, izmeu ostalih, zastupao navedeni stav da su postojali opisani ifluci s navodnim viim stupnjem svojine, kao to je naveo u najmanje dvije razliite knjige.
H. abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia, str. 122; Hazim abanovi, Turski izvori
za istoriju Beograda, I/1: Katastarski popisi Beograda i okoline 1476-1566, Beograd:
Istorijski arhiv Beograda, 1964., str. 642 [Dalje: H. abanovi, Turski izvori za istoriju
Beograda].
Govorei o spomenutoj vrsti ifluka za koje je tvrdio da ih odlikuje navodni vii stupanj
svojine, abanovi je tvrdio da je svojina na ifluku bila ograniena jedino vrhovnim
vlasnitvom (dominium eminens-rekaba) drave. Navedeni citat svjedoi o tome da je
abanovi ovdje zastupao ideju o svojini koja je podijeljena izmeu drave i posjednika
ifluka, u skladu s rairenim predodbama o karakteru svojine u tzv. feudalnim drutvima
(H. abanovi, Turski izvori za istoriju Beograda, str. 642; H. abanovi, Krajite Isabega Ishakovia, str. 122). urev je zastupao tezu da je u Osmanskom carstvu postojala
podijeljena svojina budui da je on nastojao uklopiti osmanske agrarne odnose u shemu
jedne feudalne drutveno-ekonomske formacije, kojoj se pripisuje i podijeljena svojina.
On prvo tvrdi da osmanski pravnici nisu poznavali podijeljenu svojinu, ali se, odmah
nakon toga, pita da li im je bila poznata u praksi. Naravno, kod samovoljnog tumaenja
prakse, u skladu s ustaljenim stereotipnim predodbama, on u izrazima mutaarrf-i er,
ib-i er i raaba (ili kako on navodi: rekaba) prepoznaje navodne termine turskih
pravnika za razliite oblike podijeljene svojine na mirijskoj zemlji. (B. urev, Prilog
pitanju razvitka, str. 144). Na taj nain, on razliita prava vezana za zemlju i njen prihod
promovira u razliite oblike svojine, mada je i sam svjestan da to osmanski pravnici nisu
gledali na taj nain. Meutim, odluio je to ignorirati zaboravljajui da je sam pojam
svojine u drutvima s izgraenim pravnim sistemima, ipak, pravno definirano pitanje i
pravni konstrukt, a ne neto to postoji prirodno i samo po sebi. Stoga, pravno miljenje
se ne moe tek tako mimoii budui da ono odreuje normu. Osim ovoga, on je mislio
da se ifluenjem razvio novi oblik svojine te istie da su se uslovi za ovaj proces
razvili nakon 16. stoljea (B. urev, Prilog pitanju razvitka, str 156, 157). Meutim,
nije uspio dokazati kakve bi to bile posebne odlike navodne nove svojine i po emu to
ANALI GHB 2014; 43 (35)
113
Fahd Kasumovi
primarno iz osmanskih pravnih izvora, ve iz analogije sa zapadnoevropskim
feudalizmom, za koji mnogi autori smatraju da je karakteristian po diobi
ona zasluuje da se odvoji od svojine koja pripada miriji, ili, pak, od kategorije koja je
poznata kao mulk. Nakon ovoga, urev je i u drugim svojima radovima razraivao neke
od navedenih teza idui, takoer, u pogrenom pravcu. Naime, on je tvrdio da se posjed
raje pribliava pojmu svojine, dok je svojina spahije na rajinskoj zemlji bukvalno
nominalna (B. urev, O uticaju turske vladavine, str. 35). Osim ovoga mogu se susresti razliite varijante o ogranienoj svojini ifluk-sahibija na mirijskoj zemlji. Naime, on
tvrdi da su timarnici svoje timare vrlo esto pretvarali u ifluke i na taj nain faktikim
putem postojali ogranieni (mirijski) vlasnici zemlje (ifluk sahibije) (Avdo Sueska,
Neke specifinosti istorije Bosne pod Turcima, Prilozi, 4, Sarajevo: Institut za istoriju
radnikog pokreta, 1968., str. 44). Oito je da je on kombinirao diskutabilnu ideju faktikog stjecanja svojine s, takoer, problematinim iftluk-sahibijinim navodnim ogranienim vlasnitvom. Na taj nain, on je zanemario svojinu kao pravnu kategoriju i uao na
polje samovoljnog proglaavanja faktinosti svojine, to je esto bio put onih koji nisu
mogli da pronau dokaz za svoje teze u zakonima i drugim pravnim tekstovima. Ne bi
bilo sporno govoriti o faktikom posjedu, ali jeste sporno govoriti o faktikom vlasnitvu.
Posebna vrsta problematinih stavova vezanih za svojinu na mirijskom zemljitu javlja se
kod Filipovia. On je zastupao ideju o mirijskoj zemlji kao vladajuem obliku feudalne
zemljine svojine u Osmanskom carstvu, te je, u skladu s marksistikim postavkama,
iznio miljenje da se sutina mirijske zemlje ogleda u tome to se svojina klase u
osmanskom feudalizmu izraava kao svojina klase ostvarena pomou svojine drave nad
zemljom. Na drugom mjestu, pak, spominje sintagmu dravna svojina na zemlju kao
svojina klase na zemlju, to shvata kao suprotnost mulku, odnosno pojavi izravne svojine feudalca nad zemljom (N. Filipovi, Pogled na osmanski feudalizam, str. 25, 26).
On je svjestan pravnog poimanja mirijske svojine i naglaava da je svojina nad zemljitem dravna. Meutim, onda ulazi u problematine pokuaje da, mimo onog to pravni
tekst kae, ode u navodnu dublju, drutveno-ekonomsku sutinu mirijske zemlje, koja,
naravno, nije neto to je na prvi pogled uoljivo. On je time, zapravo, pokazao sklonost
ka jednoj vrsti esencijalizma, kao i tenju da na neki nain uklopi osmanski agrarni sistem
u marksistiki teorijski koncept drave kao instrumenta vladajue klase i postojanje svojine feudalne klase nad zemljitem. Moglo bi se rei da se promovira ideja da je svojina
drave samo paravan koji pravno postoji i koji obuhvata navodnu svojinu klase koja lei
u sutini stvari i koju je on izjednaio s dravnom svojinom. Meutim, pitanje je kako je,
uope, mogue pravnu kategoriju svojine izvesti izvan okvira prava, primjenjivati ga kao
termin u pravu nepoznatoj kategoriji drutveno-ekonomske sutine, a da on, pri tome, ne
izgubi svoje uobiajeno znaenje i smisao koji ima u pravnim tekstovima. Mislimo da
nije, te se, zbog toga, o svojini mimo pravnih okvira ne moe raspravljati, odnosno drimo da su neprihvatljive ovakve esencijalistike koncepcije koje pretenciozno proglaavaju razliite drutveno-ekonomske sutine. Moemo prihvatiti ideju da vladajui slojevi
esto kroje dravu po svojoj mjeri, ali je primjerenije govoriti o svojini koju, u skladu
s vaeim pravnim okvirom, imaju pojedini pripadnici klase kao realne fizike linosti,
nego o svojine klase kao drutvene kategorije. Dodue, dravom kao institucijom mogu
upravljati pripadnici vojnike klase, kao u osmanskom sluaju, ali to, ipak, ne znai da je
svojina klase ostvarena pomou svojine drave. Spominjanje svojine klase je suvino u
ovom kontekstu i bolje je rei da je drutveni poloaj (a ne svojina!) pripadnika vojnike
klase bio osiguran zahvaljujui tome to je zemlja proglaena dravnom.
114
ANALI GHB 2014; 43 (35)

svojine izmeu feudalnih gospodara i njihovih vazala49, to je, u konanici,
ponekad, u literaturi oznaavano i kao dezintegracija svojine.50 Zanimljivo
je da postoje i oni koji se suprotstavljaju podijeljenoj svojini u Osmanskom
carstvu i, umjesto toga, zagovaraju stupnjevanu svojinu.51 Ovo miljenje je
pogreno zbog toga to je kontradiktorno samo po sebi: stupnjevana svojina
je, takoer, podijeljena svojina ili preciznije svojina podijeljena u stupnjeve/
stepene.
Slino ovome, nema naunog opravdanja ni uporita u osmanskim
izvorima, za tvrdnje da je postojala stvarna svojina teaka na zemlji bez
obzira na pravno proglaavanje zemlje mirijskom kao i da su ifluk-sahibije
vlasnici zemlje, jer su zahvatili sva ranija teakova prava koja su navodno
svojinska.52 Faktinost svojine koja se pripisuje teaku prije bi se mogla
49
50
51
52
Analizirajui agrarne odnose u zapadnoevropskim srednjovjekovnim drutvima mnogi

pravnici, kao i pravni historiari, umjesto jedinstvene rimske svojine (dominium), paralelno priznaju posebne oblike svojine razliitim stranama, pri emu se, u osnovi, radilo
o stratificiranim i uporednim pravima (ius) razliite prirode koja su teretila isti komad
zemlje. S tim u vezi, razvila se i posebna terminologija te strunjaci koji su se bavili feudalnim pravom obino navode dominium directum ili svojinu koja feudalnom zemljinom
gospodaru omoguava kontrolu i raspolaganje zemljinim dobrom, kao i dominium utile,
odnosno svojinu na osnovu koje vazal moe koristiti dotino zemljino dobro. esto se u
istom kontekstu spominje i tzv. dominium eminens ili vrhovno pravo svojine koje je pripadalo vladaru, ali pojedini autori navode da ono ne pripada originalnoj teoriji ili je bilo
sinonim za dominium directum (Miroslav Miloevi, Feudalna svojina, Anali Pravnog
fakulteta u Beogradu, XLIX/1-4, Beograd, 2001., str. 591-605). Ranonovovijekovni nizozemski pravnik Hugo Grotius (1583-1645) dominium eminens posmatra u irem smislu
kao vrhovno pravo vladara nad podanicima i njihovom imovinom, ukljuujui i pravo
da istu i oporezuje, a ne samo kao pravo nad zemljom (Susan Reynolds, Before Eminent
Domain: Toward a History of Exproproation of Land for the Common Good, University
of North Corolina Press American Society for Legal History, 2010., str. 91-101).
Dezintegraciju svojine u feudalnim drutvima, izmeu ostalih, spominje Kalmet. On je
pod tim izrazom mislio na dezintegraciju starog rimskog pojma svojine i postanak razliitih feudalnih prava koja su istovremeno teretila isti komad zemlje. . Kalmet, Feudalno
drutvo, prijevod: Branislav Nedeljkovi, Sarajevo: Veselin Maslea, 1964., str. 12-13.
Alii tvrdi sljedee: To, meutim, nije podijeljena svojina, svojina se ne dijeli izmeu
obraivaa i vladara drave. To je stupnjevana svojina. (A. Alii, Pokret za autonomiju,
str. 54). Zanimljivo je da su i oni koji su zagovarali feudalnu podijeljenu svojinu, u osnovi, tu podjelu vidjeli u tome to su nad istom zemljom paralelno, i jedna iznad drugih,
postojala prava razliite prirode, ili razliito stupnjevana prava.
Navedeni stav zastupao je M. Nini prema kojem su ifluk-sahibije bili sopstvenici
zemlje, ali ne zbog postojanja neke vrste podijeljene svojine. Umjesto toga, on je tvrdio
da je ifluk-sahibija zahvatio sva teakova prava nad zemljom, a poto je, po njemu,
seljak imao stvarnu ili faktiku svojinu, to je i ifluk-sahibija koji ga je naslijedio bio
sopstvenik zemlje (M. Nini, Istorija agrarno-pravnih odnosa, str. 103). Meutim,
ranije smo istakli da seljak nije imao nikakvu svojinu na mirijskoj zemlji te tako ni ifluksahibija nije mogao stei vlasnitvo samim uzimanjem zemlje od seljaka. S druge strane,
ifluk-sahibija bi mogao biti vlasnik ifluka na pojedinim podrujima, ali se to odvijalo
ANALI GHB 2014; 43 (35)
115
Fahd Kasumovi
ubrojiti u imaginarna nego u stvarna stanja, jer je nema u zakonu, kao ni na
terenu, a, osim toga, treba rei i da je svojina, u osnovi, pravna kategorija i
pravni konstrukt te se ne moe tek tako zanemariti ko je pravni vlasnik zemlje
i umjesto njega instalirati navodni faktiki vlasnik. Nasuprot gore navedenim
tvrdnjama, smatramo, pozivajui se na osmanske izvore, da se u Osmanskom
carstvu svojina nad zemljom ne dijeli, slino kao i u rimskom pravu, ali se
prava nad zemljom mogu dijeliti: drava ima svojinu nad mirijskom zemljom,
a od toga je odvojeno pravo posjedovanja i koritenja, koje se daje onima koji
imaju tapiju u svojim rukama uz obavezu da plaaju od drave imenovanim
vojnicima i drugim osobama zakonske dae, pri emu niko od njih nema svojinu nad zemljom. Dakle, ne bi bilo sporno na ovaj nain govoriti o razliitim
pravima koja terete istu zemlju, ali je izlino govoriti o razliitim vrstama
svojine na istoj zemlji, jer, ukratko, na iflucima sastavljenim od mirijske
zemlje svojinu ne moe imati niko drugi izuzev drave.53
53
116
u bitno drugaijim okolnostima: na primjer, moglo se desiti da od drave dobije posebnu

dozvolu za pretvaranje zemlje u privatno vlasnitvo u vidu tzv. mulkname ili temlikname, a do privatnog ifluka se moglo doi i kupovinom zemlje koja je ve bila u neijem
zakonitom privatnom vlasnitvu.
Osmanski ejhu-l-islam Ebussuud-efendija je pravno protumaio mirijsku zemlju tako
to je rekao da na njoj dravi pripada tzv. raaba - pod im se mislilo na vrhovno pravo
koje je podrazumijevalo svojinu nad zemljom, kao i pravo kontrole i nadzora nad njom dok je ona sama bila ustupljena njenim posjednicima (mutaarrf) na nain zakupa (icre
tari ile). Prema njemu, radilo se o specifinoj vrsti tzv. defektnog zakupa (icre-i
fside); na ovakvu formulaciju se odluio, jer je uoio da nedostaju neki uvjeti potrebni
za potpuno identificiranje s ustaljenim erijatskopravnim poimanjem zakupa, kao to
je, na primjer, fiksan rok trajanja zakupa. Osoba koja je bila imenovana kao gospodar
zemlje (ib-i er) vrila je odreenu slubu u korist drave, a kao naknadu/plau
za svoju slubu od navedenih posjednika mirijskog zemljita naplaivala je tapijsku
pristojbu i ostale zakonom predviene naturalne i novane dae. Ebussuud je zateenu
terminologiju i zemljine odnose koji su obiajnim pravom i dravnom praksom bili od
ranije ustanovljeni nastojao uskladiti sa erijatskopravnim propisima te je, stoga, prilikom donoenja navedenih pravnih eskplikacija koristio i neke klasine islamske pravne
pojmove. Njegova tumaenja ne daju zadovoljavajui odgovor na genezu osmanskog
agrarnog sistema, kao ni uvid u sve faktore koji su utjecali na njega u periodu njegovog
formiranja, ali, s druge strane, daju dobar osnov za razumijevanje naina na koji su
pravnici razmiljali o agrarnim odnosima u Osmanskom carstvu, kao i o vaeoj pravnoj
normi, koja je bila inkorporirana u osmanske kanunname, to se ne bi trebalo zanemariti. Naravno, to ne znai da neki dijelovi agrarnog sistema nisu prije Ebussuuda bili i
drugaije poimani u zakonskim tekstovima: dokazano je da je resmi-ift u zakonima
Mehmeda II Fatiha bio opisivan kao zbir novanih ekvivalenata za razliite rajinske
line slube i neke naturalne obaveze, a ne kao erijatski arc- muvaaf, kako ga je
protumaio Ebussuud. Halil nalck, An Economic and Social History of the Ottoman
Empire, I: 1300-1600, Cambridge University Press, 1999., 1-409 [Dalje: H. nalck, An
Economic and Social History]); Halil nalck, Islamization of Ottoman Laws on Land
and Land Tax, u: Esseys in Ottoman History, stanbul: Eren Yaynclk, 1998., str. 155169 [Dalje: H. nalck, Islamization of Ottoman Laws]; Halil nalck, Osmanlilarda
ANALI GHB 2014; 43 (35)

***
Problematinost tvrdnje o plaanju tzv. resm-i iftlika (resm-i iftlik) prilikom nastanka ifluka odluili smo kandidirati kao poseban problem nakon
to smo detaljnije analizirali osmanske izvore i dostupnu literaturu. Hazim
abanovi je smatrao da je osoba koju on naziva prvim titularom ifluka,
pored tapije, morala dravi platiti posebnu dau, pod imenom taksa na
ifluk ili resm-i iftlik te je, nakon toga, odreeni posjed mogao dobiti status ifluka.54 Osim ovoga, Ahmed S. Alii i Fehim D. Spaho su u prijevodu
opirnog popisa Klikog sandaka iz 1550. redovno pogreno shvatali i koristili pristojbu na ifluk, kao prijevodni ekvivalent za izraz be-resm-i iftlik,
a slina se greka moe pronai i u pojedinim izdanjima na engleskom jeziku.
Pri tome, nain na koji su spomenuti prevodioci koristili izraze resmi-ifluk
i pristojba na ifluk ukazuje na to da su oni izjednaili tu navodnu dau s
godinjom (znai: periodinom) sumom koja se na neke ifluke odsjekom
plaala (tzv. mat), odnosno nije je posmatrao kao jednokratnu sumu koja je
plaana prilikom uspostavljanja ifluka, kao to je to sluaj kod abanovia.55
54
55
Raiyyet Rsmu, u: Osmanl mparatorluu: Toplum ve Ekonomi zerinde Ariv

almalar, ncelemeler, stanbul: Eren Yaynclk, 1998., str. 31-65 [Dalje: H. nalck,
Osmanlilarda Raiyyet Rsmu]; A. Akgndz, Osmanl Kanunnmeleri, 1-9, stanbul:
Fey Vakf, 1990-1996; C. Imber, Ebus-Suud, str. 115-139.
H. abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia, str. 123. Njegovo pogreno shvatanje dovelo
je do toga da je pogreno preveo i pojedine dijelove u kanunnami Bosanskog sandaka
iz 1542. Naime, on je sporni dio preveo na sljedei nain: A one zemlje koje su puste,
bez raje i koje nisu upisane u defter (koje su izvan deftera) i koje nisu optereene pristojbama kad se daju interesentima tapijom uz resm-i iftlik, dae se na licitaciju meu
interesentima. Odmah iza toga on spominje i sljedei sporni odlomak: ...uzee se njihova [resm-i] tapu i [iznos resm-i iftlika] vie puta vrene licitacije da se dostavi carskoj
blagajni. (Kanuni i kanun-name, str. 64, 69). Dio koji je problematian u ovom prijevodu
odnosi se na izraz resm-i iftlik. U originalu se susree sintagma be-resm-i iftlik, to je
trebalo prevoditi u vidu ifluka ili, pak, na nain ifluka. Prema tome, odgovarajui
dio gornjeg teksta bi govorio o pustim zemljama koje se uz tapiju daju interesentima
u vidu ifluka (be-resm-i iftlik liblere apu ile virildde) te ne bi bilo govora ni o
kakvoj posebnoj pristojbi. abanovi je proizvoljno pored tapijske pristojbe u uglastim
zagradama uveo i izraz iznos resm-i iftlika - iako toga nema u tekstu - pa je tako ispalo
da se daje carskoj hazini dvostruka daa (tj. tapija i resm-i iftlik), mada toga nema u
originalnom tekstu.
Bosanski alajbeg Dafer-beg je u selu Dobro Polje imao sa svojim bratiima ifluk, za
koji prevodioci navode da je bio u posjedu navedenih uz zakup od 200 aki na ime
resmi-ifluka (Ahmed S. Alii i Fehim D. Spaho, Opirni popis Klikog sandaka
iz 1550. godine, Sarajevo: Orijentalni institut, 2007., str. 92 [Alii et al, Opirni popis
Klikog sandaka]. Meutim, u originalnom tekstu stoji: merm arye yerlerin Bosna
alybegisi olan Cafer beg defter-i atde kend uhdesine ve arn-d ol Sleymn
ve Hseyin uhdelerine iki yz ae mala be-resm-i iftlik yazdurup (BOA, TD 284,
str. 105). Navedeni odlomak bi trebalo prevesti na sljedei nain: Zemlje u spomenutom
ANALI GHB 2014; 43 (35)
117
Fahd Kasumovi
Slinu greku Alii je ponovio i prilikom prijevoda katastarskog popisa
Hercegovakog sandaka iz 1585.: u ovom izdanju umjesto izraza pristojba
na ifluk i resmi-ifluk koristio je sintagmu porez na ifluk, to znai
da je rije resm u navedenom kontekstu i dalje shvatao kao vrstu novane
dae, s tim da je ovaj put definirao kao porez.56 Nismo primijetili da je neko u
historiografiji pokuao otvoriti polemiku o ovom pitanju, ali nam je poznato
da je Nedim Filipovi u nekim svojima radovima izraz be-resm-i iftlik prevodio izrazom kao ifluk, ne pojanjavajui zato je tako postupio.57
Oito je iz ovoga da postoje razilaenja u vezi s ovim pitanjem, a pri tome
je bitno napomenuti i da se u originalnom tekstu izvora koje su prevodili
56
57
118
selu u starom defteru upisane su kao ifluk u obavezu Dafer-bega, alajbega Bosne, i
njegovih bratia Sulejmana i Husejina uz odsjekom odreeni iznos od 200 aki. Osim
ovoga, prevodioci su za mezru esminu, koja je pripadala nahiji Neven, naveli sljedee:
Spomenuta mezra koja je u starom defteru upisana na Tur Aliju uz pristojbu na ifluk,
bila je vezana za timar uz prihod od 100 aki. (Alii et al, Opirni popis Klikog sandaka, str. 106). Meutim, u originalu stoji: mekr mezraa defter-i atde r Al
nm diz-dr uhdesinde be-resm-i iftlik muayyed ve erbb- tmrda yz ae l
balanm(BOA, TD 284, str 118), to treba prevoditi: ...spomenuta mezra u starom
defteru kao ifluk ubiljeena u obavezu dizdaru Tur Aliji, a prihod od 100 aki bio je
vezan za posjednike timara. Greke slinog tipa pravljene su i u pojedinim izdanjima
na engleskom jeziku. Elias Kolovos spominje da je resmi-iftlik za jedan manastirski
ifluk godinje iznosio 400 aki, iz ega se vidi da on razliito ovaj iznos poimao od
abanovia, koji u ovom nije vidio godinju sumu, a na slian nain kao Alii, koji je
to identificirao s mukatom. (Elias Kolovos, Christian Influents and the Advents of the
Europeans. Negotiating for state protection: iftlik holding by the Athonite monasteries
(Xeropotamou Monastery, Fifteenth-Sixteenth c., u: Frontiers of the Ottoman studies, 2,
ur.: Colin Imber, Keiko Kiyotaki, Rhoads Murphey, London: I.B. Tauris, 2005., str. 202).
Nemamo mogunost da to direktno provjerimo u izvoru; autor nije ponudio transkripciju
kao dokaz te se, tako, sve zasniva samo na njegovim nedokazanim tvrdnjama. Smatramo
da je izvjesno da je Kolovos pogrijeio u razumijevanju i prijevodu. On na osnovu jednog drugog izvora iznosi i podatak da je navedenih 400 aki godinje plaano odsjekom,
umjesto uura i novanih daa, pa je izvjesno da se po svoj prilici radilo o godinjoj
mukati, a ne o nekom resmi-iftliku, mada je on te dvije stvari pokuao izjednaiti.
Primjera radi, govori se o ifluku Husrev-bega, spahije, a, zatim, jedan odlomak u defteru je preveden na sljedei nain: Posjeduje ga, pod uslovom da plaa porez na ifluk.
Odsjekom, 200. (Ahmed S. Alii, Opirni katastarski popis za oblast Hercegovu iz
1585. godine, II, Sarajevo: Dobra Knjiga, 2014., str. 421[A. Alii, Opirni katastarski
popis za oblast Hercegovu iz 1585. godine]). Ovdje je trebalo prevesti da ga posjeduje u
vidu ifluka.
N. Filipovi, Pogled na osmanski feudalizam, str. 119. tavie, znamo i da je abanovi
na jednom mjestu izraz be-resm-i iftlik pravilno shvatio (to jest: kao ifluk), da bi sasvim, suprotno tome, i pomalo iznenaujue - u istoj knjizi u rjeniku termina iznio
ideju o postojanju ranije navedene posebne takse na ifluk (H. abanovi, Krajite Isabega Ishakovia, str. XXXVII, str. 123). Identino je postupio i u uvodnom dijelu i rjeniku termina u izdanju Turski izvori za istoriju Beograda (H. abanovi, Turski izvori
za istoriju Beograda, str. XVIII, 642).
ANALI GHB 2014; 43 (35)

Alii i abanovi nije radilo o samostalnom navoenju izraza resm-i iftlik,
koji bi bio praen iznosom te navodne pristojbe, ve se, upravo, radilo o prijedlokoj frazi be-resm-i iftlik, koju treba shvatati kao: na nain ifluka,
kao ifluk ili, ak, u vidu ifluka i sl. Boljem razumijevanju navedenog
izraza moe doprinijeti i analogija s drugim slinim konstrukcijama u osmanskom jeziku u kojima je bio upotrijebljen izraz be-resm, praen odreenom
imenicom, a iji kontekst i nain upotrebe iskljuuju svaku pomisao da se
moglo raditi o rijei resm kao o nekoj vrsti novane dae. Na primjer, posjedovati neto be-resm-i tmr, ne znai posjedovanje uz taksu ili pristojbu na
timar, ve posjedovanje u vidu ili na nain timara.58 Slino ovome, u reenici
ber-mceb-i defter be-resm-i hediyye baz ey ve tuhaf- Hindistan irsl
olunmudur izraz be-resm-i hediyye ne oznaava taksu na poklon, ve se
radi o prijedlokoj frazi kao poklon ili u vidu poklona te se navedena
reenica treba prevesti: Prema defteru, poslane su kao poklon neke stvari i
indijski darovi.59 Naime, rije resm moe oznaiti porez, pristojbu ili dau,
ali, isto tako, postoje i druga legitimna znaenja ove rijei koja se mogu
susresti u rjenicima arapskog, perzijskog, kao i osmanskog turskog jezika,
ukljuujui i znaenje, nain i (ob)lik.60 Naravno, postojanje jednog od moguih znaenja koje nude rjenici samo po sebi nije dovoljno za razumijevanje
znaenja bez uzimanja u obzir odgovarajueg konteksta u kojem se navedeni
izraz praktino koristi. Naime, nikada se u primarnim izvorima ne susree
podatak koliki bi to bio iznos navodnog posebnog resmi-iftlika ili pristojbe
na ifluk, to bi se i kad bi takva daa u posebnom obliku, uope, postojala prilikom uspostavljanja ifluka, negdje, ipak, moralo pojaviti. Prilikom
formiranja ifluka redovno se spominje tapijska pristojba (resm-i apu), a u
izvorima se na niz mjesta mogu susresti konkretni podaci o tome da je ovaj
iznos bio uplaen, nakon ega se govori i o obavezi plaanja naknadnog
iznosa u vidu redovne godinje mukate61 ili, u drugim sluajevima, naturalne
58
59
60
61
Nefs-i Premedi 136 hnesi ve bir batinesi ile be-resmi timar suba tasarrufunda idi ve
16.478 ake hsl vard. Tayyib Gkbilgin, Kanun Sultan Sleyman Devri Balarnda
Rumeli Eyaleti, Livalar, ehir ve Kasabalar, Belleten, XX/78, Ankara: Trk Tarih
Kurumu, 1956., str. 275.
Mustafa Kesb, bret-nm-y Devlet: Tahlil ve Tenkitli Metin, prir.: Ahmet reten,
Ankara: Trk Tarih Kurumu, 2002., str. 497.
Mubina Moker - Denita Haveri, Perzijsko-bosanski rjenik, Sarajevo: Naunoistraivaki
institut Ibn Sina, 2010., str. 505. Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, Sarajevo,
El-Kalem, 1997., str. 530; Ferit Develliolu, Osmanlca-Trke Ansiklopedik Lgat: Eski
ve Yeni Harflerle, Ankara: Aydn Kitabevi Yaynlar, 1998., str. 887.
Ponekad se u izvorima koristi izraz ma za odsjekom ustanovljenu sumu koja je
nametnuta na neke ifluke (iki yz ae mala be-resm-i iftlik yazdurup, BOA, TD
284, str. 105), dok se drugdje to isto oznaava izrazom mukata (iftlikler muaalar
ref olnup, BOA, TD 157, str. 6).
ANALI GHB 2014; 43 (35)
119
Fahd Kasumovi
desetine i salarije. Oito je to bilo dovoljno da se odreeno zemljite upie
kao ifluk i nije jasno zato bi, pored ovoga, uope, bilo potrebno da se plaa
neka posebna pristojba za formiranje ifluka, izuzev ako neko pogreno
shvati rije resm, kao to je to uinio abanovi. S druge strane, koritenje
termina resmi-ifluk, kao i pristojba na ifluk, tako da se oni identificiraju s
iflukom mukatom, kako je to inio Alii, rezultat su toga to se previdilo
da se izraz be-resm-i iftlik moe prevoditi kao ifluk te zbog oslanjanja na
ustaljenu tradiciju u bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku da se rije resm,
uglavnom, prevodi kao porez, pristojba, taksa, daa, dadbina, ponekad, ak,
i kad kontekst omoguava drugaija prijevodna rjeenja.
Da bi se stekao dodatan uvid u ovu problematiku, naveemo par primjera iz kojih se vidi nain na koji je spomenuti izraz bio upotrijebljen,
to emo popratiti s odgovarajuim transkripcijama, radi uvida u originalni
tekst. U defteru Bosanskog sandaka iz 1530. stajala je, uz upis stavke za
selo Suhovare, biljeka prema kojoj su neki Hasan i Kurd posjedovali, kao
ifluk (be-resm-i iftlik), mezre Suhovare i Braevi, uz plaanje 50 aki
mukate.62 Slino ovome, u opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1542.
spominje se da su zemljita koja je posjedovao Timurhan, sin Jusufov, bila
ranije izvan deftera te su na osnovu saopenja viegradskog kadije u defteru
bila ubiljeena u njegovu obavezu kao ifluk (be-resm-i iftlik).63 Opisana
prijedloka fraza koritena je i u sluajevima kada je na ifluku bila uspostavljena mukata, kao i kad nije bilo mukate, ve se radilo o naturalnim porezima
i odreenim novanim daama.64
62
63
64
120
Mezraa-i Suovre ve Braevik be-resm-i iftlik elli ae muaa ile asan ve urd
taarruf idp. BOA, TD 157, str. 363.
arye-i mezbrede Timurn veled-i Ysuf nm kimesne eben an ceddin taarruf idegeldgi stupa ve B...(?) dimekle marf yerlere ric ez-defter mutaarrf old hir
olman ve mevln Vierd s ilm itmegin defterde be-resm-i iftlik uhdesine
ayd olnd. BOA, TD 211, str. 110.
Batine uraa i Radonje u spomenutom selu posjedovala je kao ifluk osoba po imenu
ura, a na njemu su u defteru bili upisani desetina i salarija, a ne mukata (arye-i
mezbrede Gur ve Rdona btinelerin Cra nm kimesne be-resm-i iftlik taarruf
idp. BOA, TD 157, str. 504). U defteru Bosanskog sandaka iz 1489. spominje se da je
neki Radosav, sin Radonje, bio prognan u Istanbul (stnbula srlp). Njegova batina
je ostala pusta. ahin je istu uzeo uz tapiju te mu je data kao ifluk (be-resm-i iftlik virmi). Prema obiaju, on je davao desetinu i pristojbu (det zere r ve resmin virr).
Nakon toga, iz jedne biljeke se vidi da je na tom mjestu bio plaan resmi-ift. Oito je
iz ovoga da resm u izrazu be-resm-i iftlik ne znai nikakvu pristojbu, a posebno je na
ifluk bio nametnut tzv. resmi-ift, gdje resm oznaava vrstu novane dae. Ne treba
te dvije stvari mijeati (BOA, TD 24, str. 700). Osmanlije su, po potrebi, mogli mijenjati
reim ubiranja daa, odnosno neka zemljita s desetine i resmova znali su prebaciti na
odsjekom utvrenu mukatu, koja ih je mijenjala, ali se znalo desiti i obratno.
ANALI GHB 2014; 43 (35)

Analiza navedenih primjera, kao i odgovarajueg historijskog konteksta,
pokazuje da postoji prostor za preispitivanje pojedinih ustaljenih stavova o
frazama i terminima koji se spominju u osmanskoj izvornoj grai. Drimo
da to nije zanemarljivo pitanje u historografiji, niti preko termin treba olahko prelaziti: prije svega, treba znati da se esto radilo o prvim preprekama
koje moramo savladati da bi se mogli upustiti u pisanje o nekim sloenijim
problemima historijske nauke, a pitanje je kako to postii ako se kritiki ne
evaluiraju nagomilane neutemeljene interpretacije pojedinih problema koje
imaju potencijal da jedan dio istraivanja odvedu na pogrean kolosijek.
***
Neto ozbiljnije nesuglasice od onih koje su navedene u prethodnom
odlomku postoje u historiografskoj literaturi u vezi s jednim drugim vanim
problemom koji je vezivan za ifluke i uee neproizvodnog stanovnitva u posjedovanju zemlje: rije je o tezi o nasilnom karakteru nastanka i
akumulacije ifluka te njenoj protutezi o nenasilnom karakteru navedenog
procesa. Osnovni problem ovdje jesu pojedine olahko izreene generalizacije
koje nastoje jednu ili drugu tezu predstaviti kao iskljuivi ili preteni nain
nastanka ifluka na razliitim prostorima, ak i u razliitim vremenima, a da
se pri tome koristila skromna izvorna podloga kojom su potkrepljivane takve
tvrdnje. Pri tome, u dijelu literature suprotna mogunost od preferirane je
uzimana u obzir samo u izuzetnim sluajevima, uz oito minimiziranje te,
takoer, uz koritenje oskudne koliine primarnih izvora koji su esto bili
jednostrani i nisu ili dalje od ustaljenog narativa. Na neki nain, ini se da
su pojedine ocjene bile olahko izreene, a nezanemarljiv faktor u svemu tome
bila je osjetljivost koja se tradicionalno vezivala za agrarno pitanje i njegovo posebno mjesto u razliitim nacionalnim i politikim diskursima, kako
u vrijeme politikog rjeavanja agrarnog pitanja tako i u najnovije vrijeme u
kontekstu naslijeenih predodbi i kulturnog pamenja razliitih zajednica.
U literaturi se pod nasiljem vezanim za nastanak i akumulaciju ifluka
obino podrazumijevalo grubo otimanje zemlje ili primoravanje raje da pod
prijetnjom orujem pravo posjeda prodaju i ustupe buduem ifluk-sahibiji,
dok je nenasilni oblik onaj koji je uspostavljan dobrovoljnom kupoprodajom,
bez fizike ili neke druge direktne prinude, kao i stjecanjem tapija na zemljitima koja su iz razliitih razloga ostala pusta nenaseljena i neobraena.
Najei primjeri nasilnog oblika prijelaza rajinske zemlje u ruke vojnika i
drugih neproizvodnih slojeva koji se citiraju u literaturi odnose se na pojedine domae izvore i tradicije o iflucima iz 19. stoljea, mada je bilo pokuaja da se doe i do podataka koji ukazuju na nasilje i u ranijim periodima.
Meutim, samo na osnovu tih primjera ne moe se govoriti i o stanju ifluka
ANALI GHB 2014; 43 (35)
121
Fahd Kasumovi
u 15. i 16. stoljeu, odnosno takva tvrdnja mogla bi se okarakterizirati kao
nepotkrijepljena generalizacija, a navedene teze ne mogu se, ak, ni generalno
primijeniti na sve sluajeve iz 18. i 19. stoljea. Meu onima koji su isticali
i pretjerano forsirali tezu o nasilnom nastanku ifluk u Bosni, zanemarujui
druge alternative, spomenut emo ime Vasilja Popovia, a osim njega bilo je
i drugih koji su to isto inili i ine.65 Nasuprot ovome, u drugaijoj krajnosti
i razliitom diskursu, u novije doba pisao je Ahmed S. Alii koji je, tako65
122
Usmena tradicija o nastanku ifluka u Srbiji na prijelazu iz 18. u 19. stoljee zabiljeena
je, izmeu ostalog, i u memoarima prote Matije Nenadovia. Autor u njima tvrdi da mu
je otac priao kako su janjiari stjecali rajinske batine nakon to su prinudili seljake na
prodaju, i da tu protivljenje nije pomagalo. Smatra se da je on memoare poeo pisati
1833, a u cijelosti ih je prvi put 1867. objavio njegov sin Ljubomir Nenadovi (Memoari
prote Matije Nenadovia, Beograd: Srpska knjievna zadruga, 1893., str. 18-19 [Dalje:
Memoari prote Matije Nenadovia]). Karadi je tvrdio 1818. da je Ali-paa Vidai [tj.
Fidahi] 1802-1803. itluio Jadrane na silu, tj. apsio i nagonio da mu prodadu svoju
zemlju i da budu njegov itluk (V. Stefanovi, Srpski rjenik, str 903). Navedeni podatak
je za nas posebno znaajan, jer je Jadar stoljeima bio dio Bosanskog ejaleta. Sline tvrdnje Karadi je ponovio i svojim narednim radovima. U tekstu koji je izaao u drugom
broju asopisa Danica iz 1827. on je za neka sela rekao da su od starine poitluena,
bogzna u kakvim nesretnim dogaajima, a iza posljednjeg tursko-austrijskog rata [tj.
iza 1791., prim. aut.] tvrdi da su bae ili janjiari gotovo svu Srbiju na silu poifluile.
Negdje je to - kae - bilo bez ikakve plae i pogodbe, drugdje, pak, vezali su ljude
i tukli nagonei ih da im svoju zemlju prodadu (poto oni Turci hoe) (V. Karadi,
Geografiesko-Statistiesko opisanije Srbije, str. 80-81). O tome koliko je olahko
ocjenjivan i doekivan svaki podatak koji se uklapao u odgovarajui pogodan i poeljan
nain reprezentacije prolosti govori, izmeu ostalog, i to to je u nauci za pitanje ifluk
u Bosni esto bio nekritiki koriten sluaj Zmijanja. Naime, radilo se o prii u kojoj su
age i begovi silom otimali zemlju u Zmijanju, mada se spominju i oni koji su to radili tzv.
palitikom ili milom, to je iznio Petar Koi u pripovijetki Jauci sa Zmijanja, prvi
put u cjelini tampanoj 1910 (Petar Koi, Jauci sa Zmijanja, Beograd-Novi Sad: Matica
srpska - Srpska knjievna zadruga, 1972., str. 226-227). Dotino djelo je primarno narativ
- mjestimino prilino matovit - a oni koji su ga koristili kao izvor esto su to nastojali
opravdati isticanjem da je pripovijetka nastala prema etnografskim metodama Jovana
Cvijia. Naravno, danas takve ocjene ne mogu zadovoljiti naune kriterije. Miljenja
smo da navedeni knjievni tekst ne treba tretirati kao izvor za rekonstrukciju povijesnih
deavanja budui da se primarno radi o fikciji koju je potrebno razumijevati u kontekstu
autorovih politikih aktivnosti i uvjerenja, pojedinih predodbi koje su bile rairene u
narodu, kao i u kontekstu ogranienja proznog anra u kojem je autor stvarao. Stoga, ako
je u Zmijanju, zaista, bilo nasilnog otimanja zemlje - to ne moemo, za sada, potvrditi,
niti opovrgnuti - onda to treba posebno istraiti na osnovu odgovarajue prvorazredne
grae, a ne na osnovu narativ koji sami po sebi ne mogu sluiti kao dokaz, ali koji, s
druge strane, mogu ukazivati na tzv. kulturno sjeanje ili memorijalnu kulturu. Meutim,
to, ipak, nije smetalo Vasilju Popoviu da navedenu pripovijetku koristi, zajedno s drugim narativnim izvorima i novinskim lancima, za podupiranje generalizirane teze da je
najvei broj ifluka u Bosni nastao usljed prinude, to je izrekao, mada nije mogao obrazloiti naunu utemeljenost metoda kojim bi se ta pretenost ustanovila i argumentirala
(V. Popovi, Agrarno pitanje u Bosni, str. 24).
ANALI GHB 2014; 43 (35)

er, ponekad iznosio stavove koji se mogu ocijeniti kao generaliziranje, bez
navoenja primjer koji bi opravdali generalizaciju. Naime, govorei o tome
kako su nastajali ifluci i ifije, on iznosi generalne tvrdnje od kojih je prva
prilino iskljuiva: Nije poifluavano starosjedilako stanovnitvo i nije
bilo nasilnog ifluenja. Meutim, nekoliko stranica iza toga, on, ipak, malo
ublaava svoj stav i navodi da je bilo i pokuaja da se neko silom uvede u
taj odnos, a takve pokuaje biljei u Zvornikom sandaku i Hercegovini,
to je, mogue, bio rezultat Sueskinog utjecaja, budui da i on daje sline
podatke.66 Meutim, oito je da je prva tvrdnja Aliiev osnovni stav, dok
je druga tvrdnja bez detaljnijih pojanjavanja neto to on smatra pojavom
manjih razmjera te je lokalizirana na odreene prostore i izolirane sluajeve,
mada bi se sluajevi razliitih nasilja mogli susresti u razliitim vremenima
i na podruju Bosanskog sandaka.67 S druge strane, ako se, ve, prihvati
66
67
A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 62, 68. Sueska je ostavio mogunost za postojanje nasilnog nastanka ifluka u rukama neproizvodnog stanovnitva na tlu Bosne i
Hercegovine tako to je tvrdio da su, izgleda, u Bosanskoj Krajini, Podrinju i Posavini
u kasnijem periodu ifluci nastajali i nasilnim putem, slinim onim u Srbiji, to je, po
njemu, utjecalo na pojavu otpora i buna seljaka. (A. Sueska, O nastanku ifluka, str.
56).
Na primjer, zabiljeeno je dosta ovakvih sluajeva u 18. stoljeu, mada to ni u kom
sluaju ne znai da ih nije bilo ni u drugim periodima i na razliitim prostorima. Brojni
pripadnici vojnike klase u to vrijeme su sve ee gledali da u dou do posjeda ifluka,
tako da su ih neki kupovali, drugi su nabavljali tapije uz plaanje tapijske pristojbe na
pustim i zaputenim zemljitima, a, osim toga, registrirani su i sluajevi kad su vojnici
sluili razliitim sumnjivim sredstvima da dou u posjed zemlje, to je dovodilo do albi
raje. Abdullah, kadija kadiluka Bire s Kneinom, uputio je centralnoj vlasti 1748. dopis
u kojem ih je izvijestio o odreenim problemima ovog tipa koji su se desili na podruju
kadiluka u kojem je slubovao. Naime, raja je dola na sud i poalila se na sina Jajanina
Mehmed-pae, ije je ime bilo izostavljeno u ahkam-defteru. Oni su tvrdili da su imali
zemlju u svom posjedu u odreenim selima carskog hasa, kao i da su istu obraivali te
plaali desetinu i novane pristojbe (resm) gospodaru zemlje. Nije im se smjelo mijeati
u to, ali se, ipak, to i desilo: sin navedenog pae s tvrdnjom da je uzeo uz tapiju dotina
zemljita od ranijih gospodar zemlje, a to su bili njegov otac Mehmed-paa i njegov brat
dizdar Mustafa, koji su dotina sela carskog hasa drali u zakupu na nain malikane (bervech-i mlikne = doivotni zakup). Na taj nain, izvrio je prevaru (adr) te je nasilno
i uzurpacijom zaposjeo (taalluben ab) navedena zemljita i rastjerao raju koja je ta
zemljita drala u svom posjedu. Na to je raja zamolila izdavanje carske naredbe kojom
bi se ovo sprijeilo, a kadija je o svemu poslao izvjetaj Porti. Nareeno je, kratko, da se
postupi po kanunu, kao to je to u slinim naredbama injeno i u nizu drugih sluajeva.
Sadraj navedene naredbe je posebno zanimljiv, jer je raja po zakonu jedino mogla biti
uklonjena sa svojih zemljita ako ih je zapustila i ako ih nije obraivala najmanje tri godine. Meutim, iz ovog se dokumenta vidi da je raja tu zemlju obraivala i plaala dae, to
iskljuuje zaputanje zemlje te se raji ne bi po zakonu mogla uzeti takva zemlja. Sudei
po ovom dokumentu, sin navedenog pae nastojao je doi do ifluka i na neki nain je
zloupotrijebio vezu sa svojim ocem koji je drao u zakupu dotinu mukatu isposlovavi
tapiju na protuzakonit nain. BOA, A. DVNS.AHK.BN.d 1, str. 174.
ANALI GHB 2014; 43 (35)
123
Fahd Kasumovi
mogunost da je na nekim podrujima neproizvodno stanovnitvo dolazilo
do ifluk na nasilan nain, kao to su to, na koncu, uinili Sueska i Alii,
kako se, onda, takva mogunost, pa, makar, i u ogranienom broju sluajeva,
moe u potpunosti zatvoriti za susjedna podruja, a da se pri tom sistematski
ne istrai graa koja bi mogla sadravati podatke o ovome.
Stoga, postavlja se pitanje: kojim putem ii kad se govori o pitanju
eventualnih nasilnih aktivnosti pri stvaranju ifluka? Smatramo da je nauno
opravdano primarno govoriti o pojavama i mogunostima vezanim za nastanak ifluka, a samo na onim mjestima gdje postoje brojni i kvalitativno zadovoljavajui dokazi iz razliitih perioda i s razliitih prostora, moe se uputati
u teze o dominaciji ovog ili onog naina. Ako je suditi prema koliini primjera
koje su naveli Popovi i Alii, onda se ini da su i jedan i drugi trebali donositi umjerenije i opreznije stavove s obzirom na koliinu podataka kojima
su raspolagali, to cijenimo prema onome koliko su toga naveli u osnovnom
tekstu i fusnotama. Osim ovoga, njihovi se radovi primarno odnose na kasniji
period (17.-19. st.) te treba imati u vidu to da se njihove generalne teze ne
mogu apriorno primjenjivati na 16. stoljee bez prethodne analize, to smo
nastojali provesti na osnovu osmanskih popisa koji pokrivaju cijeli prostor
Bosanskog sandaka u periodu uspostavljanja osmanske vlasti do poetka
17. stoljea.
Katastarski popisni defteri iz navedenog perioda pokazuju da su ifluci u
rukama primarno neproizvodnog stanovnitva postojali, ali se u njima, razumljivo, ne mogu pronai podaci o otimanju tapija i zemlje. S druge strane,
mnogo je podataka o tome da su odreena zemljita ostala pusta te da su kao
ifluk data u zakup odreenim primarno neproizvodnim osobama uz razliite
uvjete.68 Ovdje moemo govoriti o politici osmanske vlasti koja je poticala
naseljavanje i kultiviranje pustih zemljita, a za to su, takoer, bili zainteresirani i spahije i zaimi. Oni su pronalazili osobe koje su bili zainteresirane za
obraivanje zemlje pod unaprijed dogovorenim uvjetima.69 Navedena pojava
68
69
124
Naveemo jedan podatak tog tipa koji ide u prilog tvrdnjama koje zastupamo. U opirnom defteru Bosanskog sandaka iz 1542. bio je upisan ifluk nekog Mehmeda, ehaje
Rustem-painog. On se sastojao od odreenih mezri koje su bile puste (l), bez daa
(bi-l rsm) i izvan deftera, a nalazile su se na drugoj obali Save. One su prvo bile
date uz tapiju Husrev-begu, bosanskom namjesniku, koji je umro bez mukih potomaka.
Nakon njegove smrti, Mehmed-beg je za carsku blagajnu (zne-i mire) platio 300
aki na ime tapijske pristojbe te su njemu bile i ubiljeene. One su se nalazile u blizini
neprijateljske zemlje i stoga nisu mogle u potpunosti biti obraene (kemliyle zirat
olnmaz) te je na njih nametnut ekvivalent za desetinu (bedel-i r) od 100 aki godinje
koji su u gotovini (ber-vech-i nad) plaani povjereniku carskog hasa. BOA, TD 211, str.
135.
Ovdje se radilo o jednoj vrsti borbe za radnu snagu koja je trebala obraivati ifluk, a
koju su vojnici nastojali privui na neki nain - nudei im prihvatljive uvjete za naseljaANALI GHB 2014; 43 (35)

u osmanskim izvorima oznaava se izrazom iy, to doslovno znai oivljavanje i kultiviranje, te se jo susree i izraz enelme, kao i njegov kauzativni
oblik eneltme, to oznaava naseljavanje.70 Primarni razlog ovakvog postupanja je nastojanje predstavnika vlasti da se ponovo uspostavi proizvodnja
koja bi omoguila stabilno oporezivanje, odnosno priliv novca kojim bi se
mogli finansirati vojnici i dravni poslovi. Brojni su pripadnici vojnike klase
na ovaj nain doli do ifluka, a tapije su stekli oni koji su imali potreban
kapital te mogunosti da ponovo uspostave proizvodnju. Neki ifluci koji
su nastali na ovaj nain su se due vrijeme zadrali u rukama ifluk-sahibija
iz reda neproizvodnog stanovnitva, a postoje i sluajevi u kojima je, nakon
naseljavanja i rekultiviranja, iz ifluka nastajalo selo u kojem je bio uspostavljan uobiajeni reim oporezivanja s rajinskim porezima i naturalnim
daama.71 Dotine ifluke su posjednici iz reda vojnike klase teoretski mogli
sami obraivati, ali je teko vjerovati da je to, zaista, i bilo tako; pogotovo
je to daleko od realnosti u sluaju znaajnijih administrativnih i vojnih funkcionera. Znamo da se obraivanje u odreenom broju sluajeva osiguravalo
robovskom radnom snagom72 ili, pak, ustanovljavanjem nekog aranmana s
70
71
72
vanje. Postojala je u vezi s tim pitanjem jedna vrsta konkurencije meu ifluk-sahibijama.
Posebno su spahije i begovi, pak, nastojali odrati naseljenost svog timara ili zeameta.
Navedena pojava primjetna je, ak, i u kasnijem periodu, pa su zabiljeeni sluajevi da
je raja bjeala na vojnike ifluke, a naputala mjesta na kojima je, ranije, bila spahijama
ubiljeena kao raja. alio se, tako, Porti jedan spahija iz nahije Uskopje, polovinom 18.
stoljea, govorei da su neki pripadnici raje koji su bili ubiljeeni u defteru (defterde
muayyed raiyyet), kao i njihovi sinovi, iz sela koje je bilo njegov timar, pobjegli sa
svojih starih zemljita te da su se naselili u gradove i na nekim vojnikim iflucima
(asker iftliklerinde skin ve mtemekkin). Oito je da su ih na neki nain pridobili posjednici tih vojnikih ifluka. Dotini spahija je pokuao da ih vrati, kako zemlja njegovog
timara ne bi ostala neobraena i nenaseljena, i kako bi on mogao i dalje ubirati poreze.
Naravno, on je imao zakonski osnov da u odreenom vremenskom roku prisilno vraa u
defteru ubiljeenu raju, dok, s druge strane, nije bilo zakonskog osnova da se ifije koji
bi napustile ifluke silom vrate na svoja stanita. BOA, A.DVNS.AHK.BN.d 1, str. 159.
Za vojvodu Nesuha se navodi da je svoj ifluk naselio i oivio (eneldp iyasna sebeb
olup). BOA, TD 211, str. 733.
Za selo Bijoa u Sarajevskom kadiluku navodi se u opirnom defteru iz 1542. da je ranije
bilo ubiljeeno kao ifluk Bahadira, Toana i Jahjaa. Ono je ranije naseljeno; postalo je
selo te je tako i ubiljeeno (muaddim enelp arye olman arye dey ayd olnd).
Moe se vidjeti da je ovo selo bilo registrirano kao naselje s rajinskim resmovima i naturalnim porezima. BOA, TD 211, str. 75.
Tur Ali-beg uvakufio je 1572., izmeu ostalog, i odreena zemljita na podruju
Zvornikog kadiluka, a zajedno s njima je u vakufnami bio spomenut i odreeni broj
robova (GHB, Sidil vakufnama 1, dok. br. 236, str. 107). Aia ulizarevi-Simi je
izbjegla u prijevodu ove vakufname iskoristiti izraz rob, mada se u dokumentu izriito
navodi arapska rije abd, to, doslovno, znai - rob. Umjesto toga, ona je koristila neadekvatan izraz podanik, koji se da razliito tumaiti, te koji itaoca navodi na pogreno
razumijevanje teksta (Grupa autora, Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek),
ANALI GHB 2014; 43 (35)
125
Fahd Kasumovi
naseljenim seljacima koji su obraivali dotinu zemlju, uz davanje odreenog
dijela od zemljinih prinosa posjedniku ifluka.
Navedeni nain nastanka ifluka formalno je bio sasvim u skladu sa
zakonom, a drava se nije direktno mijeala u konkretan nain na koji je
svaki pojedini ifluk obraivan, niti je to u zakonima precizirala.73 Meutim,
da li sve to znai da nasilja nije nikako bilo? Ne iskljuujemo tu mogunost,
ali, naalost, zbog malog broja podataka ne moe se mnogo rei o tome u
navedenom periodu. Otimanje zemlje od raje je u Osmanskoj dravi predstavljalo nezakonit postupak, te, ako bi se ono i desilo, tj. ako bi i dolo do
prisvajanja zemlje ili izdavanja tapije pod nezakonitim uvjetima, onda je
izvjesno da se to nastojalo zakamuflirati, to znaajno oteava mogunosti
otkrivanja navedene pojave. Na osnovu zakonskih propisa, moe se zakljuiti da bi oduzimanje zemlje i prinudna kupovina prava posjeda od raje
bio mnogo problematiniji i kompliciraniji postupak za pripadnike vojnike
klase od uzimanja u zakup pustih batina, kojih je, ini se, u 15. i 16. stoljeu
bilo prilino mnogo, pogotovo u novoosvojenim i pograninim podrujima.
Meutim, odreene vrste nasilja, ipak, zabiljeene su u pojedinim kanunnamama; ne treba ih zanemariti te treba biti svjestan otvorene mogunosti da se
neto slino moglo ponavljati i manefestirati na razliite naine, ali, isto tako,
treba istai i to da je vlast zabranjivala takve pojave, kada bi imala informaciju o njima. Primjera radi, u kanunnami Bosanskog sandaka iz 1565. bilo
je zabranjeno ranijim ifluk-sahibijama da pale i rue kue raje, kao i da im
73
126
Sarajevo: Orijentalni institut, 1985., str. 180-181). O postojanju robova na poljoprivrednim dobrima svjedoi i podatak da je Sefer, sin Hasanov - koji je bio povjerenik za
odbjegle robove - na sarajevski sud priveo robinju Ajku, za koju se navodi da je pobjegla
s ifluka u selu Dolac, a bila je u vlasnitvu nekog Sulejmana elebije (GHB, Sidil
1a, str. 104). Drimo da su navedeni primjeri dokaz da su u poljoprivredi na tlu Bosne i
Hercegovine u to doba koriteni i robovi. Pored ovoga, zanimljivo je da se u defterima,
ponekad, spominju i osloboeni robovi koji su mogli obraivati mirijsku zemlju na kojoj
su se mogli voditi i kao posjednici. U timaru Hasana, sina Jusufova, nalazio se, tako,
jedan ifluk na kojem se, kao jedan od posjednika (mutaarrf), spominje i osloboeni
rob (at) Iskender (BOA, TD 157, str. 1032).
Dodue, postoje neke kanunname iz 16. stoljea u kojima se za hssa-zemlju i pustu
rajinsku zemlju, ije je obraivanje preuzeo sam spahija, propisuje davanje etvrtine, ali
nemamo takve propise i za sluajeve u kojima su ifluk-sahibije posjedovale zemlju uz
tapiju te na koju su dovele obraivae sa strane (A. Akgndz, Osmanl Kanunnmeleri,
2, str. 49, 157). Postoje sauvane fetve iz kojih se vidi da je u oima pravnika bilo propisno davati svoj ifluk ili batinu na obraivanje drugim ljudima, ukoliko se eljelo.
Naime, osmanski ejhu-l-islam Kemalpaa-zade (tj. bn-i Kemal) napisao je u jednoj
fetvi o mirijskoj zemlji: [Njena] prodaja, poklanjanje i uvakufljavanje nisu dozvoljeni,
ali je dozvoljeno davanje u zakup i pozajmljivanje (Ne beyi ve ne hibesi ve ne vafiyyeti
cizdir lkin icre ve iresi cizdir). Os mnl nn-nmeleri, Mill Tettebular
Mecmas [Dalje: MTM], I/1, ur. Memed Fud Kprili-de [i.e. Kprl], stnbul:
Matba-i mire, 1331. a. h., str. 55.
ANALI GHB 2014; 43 (35)

oduzimaju zemlje. Ovdje se radilo o tome da su pojedine osobe koje su kao
ifluk-sahibije ranije imali pravo na neke ifluke to je bilo ubiljeeno u
defteru nakon ukidanja istih, pokuavali i dalje od raje zahtijevati etvrtinu
prihoda i ometati njihov posjed, to je vlast u vidu zakona zabranila.74Nasilje
je u navedenom sluaju bilo sredstvo povezano s tenjom da se doe do
zemlje i da se ona zadri, odnosno s pojavom koju smo u ovom radu oznaili
kao borbu za posjedovanje zemlje.
***
Analiza nastanka ifluka i legalnosti prijelaza rajinske zemlje u ruke
vojnika u historiografskoj literaturi je povezivana i s pitanjem mogunosti da
spahija na svom timaru ujedno uiva i ifluk: Sueska je analizom kanuna iz
16. stoljea u tome vidio zakonit postupak i jedan od temeljnih naina nastanka ifluk u Bosni, dok se tome suprostavio Alii koji je tvrdio da timarnici
nisu na svojim vojnikim posjedima pravili ifluke, jer to, kako kae, zakon
nije dozvoljavao.75
Oba navedena miljenja potrebno je preispitati i dopuniti. Sueskino uporite je u jednoj opoj kanunnami iz vremena sultana Sulejmana Zakonodavca
u kojoj se navodi da zemlje koje su ostale puste spahija moe sam uivati
i obraivati, moe ih dati napoliaru, ali ih moe i ponovo dati pod tapiju.
Ovo su, kako se navodi, ustvari, rajinske zemlje i spahija e, ukoliko bude
izvanrednih poreza (avr), to zajedno s rajom podnijeti. Nakon ovoga, istaknuto je da protokom vremena ove zemlje mogu ispasti iz kategorije rajinskih
zemalja i prikljuiti se spahijinim hssa-zemljama, odnosno onoj zemlji na
timaru koju je dotini spahija mogao sam obraivati (za razliku od zemlje
koja je raji izdavana uz tapiju) ili je, pak, davao zainteresiranim osobama po
odreenoj pogodbi, sve dok god on obavlja svoju slubu i dok je uivalac
timara.76 Zaista, ovo formalno ostavlja mogunost da spahija donekle pro74
75
76
Podaci o ovome nalaze u dijelu dotine kanunname koji nosi naslov: Zakon o ukinutim
iflucima (nn- merf oden iftlikh). Navedeni primjer svjedoi i da je plaanje
etvrtine bilo jedan od moguih modusa raspodjele zemljinih prinosa izmeu posjednik
ifluk i obraiva. Ne treba to, ipak, proglaavati univerzalnim pravilom poto postoje
podaci iz kojih se vidi da je pri rekonstruiranju navedenog pitanja potrebno uzeti u obzir
mogue razliite lokalne obiaje i prakse. Meusobni odnosi ifluk-sahibij i obraiva
u navedenom periodu su, inae, manje poznati. Kanuni i kanun-name, str. 73, 85.
A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 50-52; A.Alii, Pokret za autonomiju, str. 62.
Filipovi je neto ranije, takoer, tvrdio da spahije nisu, barem u prvo vrijeme, ifluili na svojim timarima, jer bi to predstavljalo flagrantan sukob sa ustanovom timarske
organizacije (N. Filipovi, Odakluk timari, str. 262).
Hamid Hadibegi, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca iz prvih godina njegove vlade, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija 1949-1950,
ANALI GHB 2014; 43 (35)
127
Fahd Kasumovi
iri svoju hssa-zemlju, ali pitanje je koliki je bio praktini znaaj navedene
odredbe na prostoru Bosanskog sandaka, odnosno koliko je mogue ubrajati
ovu odredbu meu znaajnije faktore akumulacije ifluk u rukama vojnika,
kao to je to inio Sueska. Fond hssa-zemlje na timaru bio je mnogo manji
od tzv. rajinske zemlje (rey yerleri) te se, tako, nije ni moglo raditi o nekoj
znaajnijoj koliini zemlje koja bi, eventualno, bila ukljuena u ifluke. Osim
toga, hssa-zemlja je postepeno gubila na znaaju u 16. stoljeu, pa, tako na
osnovu kanunname Bosanskog sandaka iz 1530. znamo da su neke hssazemlje prestale biti hssa, jer su pale u ruke raje i spahija, a bilo je nareeno
i izdavanje opustjelih hssa-zemalja uz tapiju zainteresiranim osobama, po
principu ko da vie.77 Naravno, ovo ne znai da je hssa-zemlja u potpunosti
nestala, jer se ona pod tim nazivom spominje u defterima i nakon ovoga,
ali je njen ukupni znaaj, po svemu sudei, bio manji nego ranije.78 Osim
vinograda, livada, njiva, mlinova i vonjaka koji su izriito bili oznaeni kao
hssa, spahije i zaimi su mogli na svom timaru ili zemaetu imati i posjed koji
je bio definiran kao ifluk, a da nije posebno spominjano da je on bio hssa.
Navedena vrsta ifluka, izmeu ostalog, zabiljeena je i u opirnom popisu
Bosanskog sandaka iz 1542., ali je, isto tako, bilo evidentno da su oni donosili mali prihod u odnosu na ukupnu koliinu prihoda od kojih se dirlik sastojao.79 Bez obzira na samu nominaciju, oni su imali istu sutinu kao i zemlja
77
78
79
128
IV-V, Sarajevo, 1950., str. 318-319 [H. Hadibegi, Kanun-nama sultana Sulejmana
Zakonodavca].
Prema podacima iz navedenog kanuna, propali su i opustjeli (helk ve arb) neke njive,
livade, vinogradi, voke i mlinovi koji su bili upisani kao hssa. Navodi se da su doli u
takvo stanje, jer nisu imali odreene draoce/posjednike (mutaarrf). Kanuni i kanunname, str. 44-45.
Na primjer, u sljedeem defteru Bosanskog sandaka iz 1542. i dalje se spominju u zeametu nekog Nesuha hssa-vinogradi, njive i trenje, a takvih podataka ima i u defterima
iz narednog perioda (BOA, TD 211, str. 727).
Zeamet Ferhad, sina Iskender-ehaje, 1542. je iznosio 23.199 aki. Na ovom zeametu
nalazio se i ifluk Ferhada, sina Iskender-ehaje, to je oito ista osoba. Meutim, veina
zemlje na ovom zeametu nije bila u direktnom posjedu spomenutog Ferhada kao njegov
ifluk. Moe se to zakljuiti po broju ifluka i batina, a, takoer, i po prihodu. Naime,
prihod navedenog Ferhadovog ifluka iznosio je, prema defteru, samo 160 aki i inio je
prema defterskoj procjeni samo mali procenat prihoda zeameta. Pored ovoga, na istom se
zemaetu nalazio i ifluk Ferhad-elebije, sina Skender-subae, s prihodom od 250 aki,
to je, bez obzira na neto razliite titule, ista osoba kao i ranije spomenuti Ferhad (BOA,
TD 211, str 715-726). Slino ovome, Dervi Mehmed, sin Sinan-bega, imao je dva ifluka
u svom zemaetu za koja nije bilo navedeno da su hssa, dok su neovisno od ovih ifluk
bili navedeni njegovi hssa-vinogradi, hssa-livade i hssa-njive (BOA, TD 211, str. 766).
Osim ovoga, treba istai i da je u okviru jednog sela znalo biti vrlo malo hssa-zemlje.
Naime, u opirnom popisu Bosanskog sandaku s kraja vladavine Sulejmena Kanunija
bilo je ubiljeeno selo Bohorina. U njemu je registrirano 40 muslimana s batinama i
ANALI GHB 2014; 43 (35)

za koju se izriito kae da je hssa.80 Zbog malog fonda navedene zemlje,
drimo Sueskino miljenje prenaglaavanjem formalnih mogunosti koje
su odreeni zakonski propisi omoguavali. Meutim, navedena kanunnama,
kao i citirani podaci iz katastarskih popisnih deftera ukazuju na mogunost
pripajanja odreenih rajinskih posjeda hssa-zemlji, pretvaranje odreene
hssa-zemlje u ifluke, kao i to da je spahijama i zaimima bilo dozvoljeno da
posjeduju odreene ifluke na svom timaru, pa, makar, i manje po iznosu u
odnosu na ukupni prihod timara. Meutim, osim navedenih dirlika u kojima
su posjednici dirlika imali i svoje ifluke - koji su, dodue, inili manji dio
ukupne vrijednosti dirlika - postoje i rjei i specifini primjeri u kojima je
cijeli timar bio identian sa zemljinim posjedom - batinom draoca istog
timara, kao to je to bio sluaj s timarima i batinama pojedinih vlakih knezova na podruju Hercegovakog sandaka.81
Moe se zakljuiti da je generalna intencija osmanskih vlasti bila da
spahija istovremeno ne dri i ifluke na svom timaru, kako isti ne bi stekao
pretjeranu kontrolu nad zemljom, ali i da je u odreenim okolnostima dozvoljavala da posjednik zemaeta ili timara jedan dio zemlje na svom dirliku dri u
vidu ifluka, to je, po svoj prilici, znailo i da ga sam obrauje ili daje nekom
drugom na obraivanje pod odreenim uvjetima. Nekada se takvi ifluci zovu
hssa-iflucima, a ponekad to, pak, nije sluaj, ali bez obzira na tu formalnu
stranu i sami naziv, njihov smisao se i dalje nije promijenio, odnosno radilo
se o zemlji iji je posjed, u teoriji, mogao direktno biti obraivan od strane
spahije, ili koji je on davao u zakup prema nekoj vrsti pogodbe. Bilo kako
bilo, jasno je da se radilo o neznatnoj koliini zemlje na timaru, a, ak, ni
80
81
30 neoenjenih osoba, a kao hssa-zemlja bila su ubiljeena samo 2 dunuma koji su se

nalazili u ruci Dafer-bega, sina Murat-begova (BOA, TD 379, str. 112).
U ranije citiranom odlomku iz kanunname Sulejmana Kanunija stoji da samim tim to
puste rajinske zemlje uiva i obrauje sam spahija, one nee postati hssa. Meutim, ako
ostanu dugo vremena u ruci spahije i ako se u sljedeem defteru bude navelo da su u ruci
spahije, te budu, tako, ispali iz rajinskih zemalja, onda e se, s obzirom na ovo, smatrati
kao hssa (H. Hadibegi, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, str. 318-319).
Znai, ovakve zemlje e se tretirati kao to se tretira hssa-zemlja.
Primjeri za ovo mogu se pronai u jednom sumarnom popisu (defter-i icml) u kojem su
1533. bili prikazni hasovi, zeameti i timari u Hercegovakom sandaku iji su se prihodi
dolazili od vlakog i vojnukog stanovnitva (Defter-i icml-i ah-i pdih- lempenh ve h-i mr-i liv ve tmrh ve zuam ve siphiyn ve mustafzn- la ve
ayrihi der liv-i Hersek an mal- efln ve voynugn- liv-i mezbre). U nahiji
Trebinje nalazio se timar kneza Radivoja, sina Vukosava, vojvode spomenute nahije.
Navedeni timar sastojao se od batine Vukosava koja je sada bila u posjedu spomenutog
Radivoja, to je, oito, ista osoba kao i posjednik timara. Osim ove batine, meu prihode navedenog kneza ubrajali su se i prihod od tzv. rataja (raty), kako su meu vlasima
nazivane osobe koje su bile poljoprivredni radnici na dotinoj batini. BOA, TD 174, str.
170.
ANALI GHB 2014; 43 (35)
129
Fahd Kasumovi
svaki dirlik nema zabiljeeno postojanje ovakvih ifluka. Na koncu, treba
rei da crno-bijela i jednostrana odreenja ovog pitanja treba izbjegavati, a
dobro bi bilo uzimati u obzir razliite varijacije koje su se, eventualno, mogle
pojaviti u osmanskim agrarnim odnosima i timarskom sistemu.
***
Dalje izlaganje o nainu nastanka ifluka i ukljuivanju primarno neproizvodnih slojeva u posjedovanje zemljita, radi zaokruivanja cjeline, podrazumijeva i osvrt na mogunost da se posjednici na parcelama mirijske zemlje
promijene zalaganjem posjeda nad zemljitem za dug, kao i kupoprodajom
izmeu zainteresiranih strana, uz saglasnost gospodara zemlje.
Zalaganje zemljita (tj. prava na posjedovanje zemljita) za dug u historiografiji je neto vie istraeno i dokumentirano kao povijesna pojava u
sandacima na tlu Anadolije, pa i u pojedinim dijelovima Rumelije,82 dok u
historiji Bosanskog sandaka (i njemu susjednim oblastima s kojima je on od
1580. tvorio Bosanski ejalet) to predstavlja slabije istraenu temu. Sueska
je, na primjer, ukratko, iznio svoje miljenje o tome problemu zasnivajui ga
na podacima kanunname Zvornikog sandaka iz 1548. Odlomak koji se u
navedenom zakonu odnosi na zalaganje zemlje je sljedei: Ako raja usljed
nude dade drugom putem zaloga jedan dio zemalja i od njega primi neto
novaca, neka se poslije, kad mu rajetin vrati njegov novac, ne dozvoli onome
kod koga je ona zaloena da izaziva spor, nego neka se starom posjedniku
preda njegova zemlja. Sueska je donio dva zakljuka na osnovu ovoga: prvi
je da e, ako se novac ne vrati, biti izazvan spor te je moglo doi do naplaivanja iz zaloenog posjeda i njegovog prijenosa na povjerioca83; drugi je da
82
83
130
Mustafa Akda, Trk Halknn Dirlik ve Dzenlik Kavgas: Celal syanlar, Ankara:
Bilgi Yaynevi, 1963., str. 61-69; Suraiyya Faroqhi, Rural Society in Anatolia and
the Balkans During the Sixteenth Century, II, Turcica, XI, Louvain-Paris-Strasbourg:
Association pour le Dveloppment des tudes Turques, 1979., str. 139-140; Suraiyya
Faroqhi, Town Officials, Timar-Holders and Taxation: The Late Sixteenth-century Crisis
as Seen from orum, Turcica, XVIII, Paris: Peeters, 1986., str. 67-68 [Dalje: S. Faroqhi,
Town Officials, Timar-Holders and Taxation]; A. Sueska, O nastanku ifluka, str.
39-40; Ycel zkaya, XVIII inci Yzylda karlan Adalet-nmlere gre Trkiyenin
Durumu, Belleten, XXXVIII/151, str. 445-491, Ankara: Trk Tarih Kurumu, 1974.,
str. 446-447; B. McGowan, Economic Life in Ottoman Europe, str. 138-140; H. nalck,
Adletnmeler, str. 85-86; H. nalck, The Emergance of Big Farms, str. 111-112.
Sueskine zakljuke potrebno je dopuniti, jer bi se, u suprotnom, mogao stei pogrean
dojam da je ako se ne vrati dug naplaivanje potraivanja od zaloene mirijske zemlje
za dravu bilo prihvatljivo. Meutim, zalaganje mirijske zemlje je za centralnu vlast nelegalna stvar, bio dug vraen ili ne. Ako se desi da neko ne vrati dug, spor se moe podii
oko naplaivanja dugovanja jer je pozajmljivanje novca legalna stvar ali se ne moe,
po zakonu, vriti naplata potraivanja iz zaloga koji predstavlja mirijsku zemlju i bilo
ANALI GHB 2014; 43 (35)

je, vjerovatno, bila vrlo rairena pojava da se zemlja ne vrati, ak, i ako se
dug vrati, a rairenost toga obrazlae tim to se takvo to, uope, spominje u
zakonu.84 Osim njega, Alii je, takoer, ukratko, rekao da je bilo sluajeva
da je neko izgubio tapiju i postao ifija tako to je zalagao tapiju za dug i
kad ne bi mogao vratiti dug, davao je tapiju. S pravom je naveo da je to bilo
zakonom zabranjeno, ali je, nakon toga, iznio i pretjeran i neutemeljen stav da
je, takoer, bilo zabranjeno zalagati i nepokretnu imovinu, kue i gospodarske
zgrade, ime je, ustvari, negirao vaei erijatskopravni propis da se imovina
koja je podlona prodaji moe i zalagati.85
Budui da su navedeni podaci oskudni, potrebno ih je dopuniti i djelimino korigirati. Pri tome, nastojaemo se osvrnuti na tumaenja istaknutih
osmanskih pravnika, naredbe i zakone centralne vlasti te stanje koje je vladalo
na terenu, to su kljuni elementi u analizi navedenog pitanja. ejhu-l-islam
Ebussuud-efendija smatrao je da je zalaganje mirijske zemlje za dug bilo
nezakonito. Na pitanje da li je dozvoljeno raji koja zemlju dri u svom posjedu (taarruf) istu prodavati, davati u zalog, ostavljati u miraz, kao i da li je
za nju dozvoljeno postojanje prava prvokupa, on je u svojoj fetvi odgovorio:
Nipoto nije dozvoljeno.86 Stav pravnog autoriteta kao to je on proizlazio
84
85
86
kakvi aranmani tog tipa, pod uvjetom da se za njih sazna, bili bi proglaeni nitavnim.
Ako se, pak, naplata od zaloga na mirijsku zemlju desi to je mogua stvar onda to
moe biti injenino stanje i stvar odnosa na terenu, ali, iz pozicije centralne vlasti, to je
samo jo jedna vrsta uzurpacije, protiv kojih se ona redovno borila.
A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 47.; Kanuni i kanun-name, str. 120.
A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 68. Pitanju zaloga, kao jednom od znaajnih erijatskopravnih pitanja, bio je posveen niz lanova u zborniku poznatom kao Medelle
- kodeksu osmanskih pravnih propisa iz druge polovine 19. stoljea koji je svoje utemeljenje imao u viestoljetnim pravnim tradicijama islamskog svijeta. U l. 709. navodi se
da je uslov za zalaganje da se radi o stvari koja je dobra za prodaju, to jest koja se moe
prodati (Merhnu satlmaa li bir ey olmas ardr). Znai, ako nekretnine spadaju
u privatno vlasnitvo koje se moe prodavati, onda se takve nekretnine mogu i zaloiti.
tavie, u l. 711 se izriito spominje da se zemljite moe davati u zalog. Meccelle-i
Akm- Adliyye, stnbul: Matba-i Os mniyye, 1300 [Dalje: Meccelle-i Akm-
Adliyye]; Medelle i Ahkjami eriye (Otomanski graanski zakon), Sarajevo: Naklada
Danijela A. Kajona, 1906., [Dalje: Medelle i Ahkjami eriye]. U sidilu sarajevskog
erijatskog suda 1557. je bilo zabiljeeno da je osoba po imenu Muslim dala svoju privatnu kuu kao zalog za pozajmljeni novac (mlk evin sekiz bi dort yz aeye bana l-i
aytnda iken rehn eyledi. GHB, Sidil 1a, str. 60).
Sual: Arz- mr, arz- r midir, yoksa harc midir. Ve tasarruf eden reynn bey
eylemeleri ve rehin komalar ve mrs demesi ve fa cr olmas eran ciz midir?
Cevap: Asl ciz olmaz.... M. Erturul Dzda, eyhlislm Ebussud Efendi Fetvalar
Inda 16. Asr Trk Hayat, stanbul: Enderun Kitabevi, 1983., str. 167 [Dalje: E.
Dzda, eyhlislm Ebussud Efendi Fetvalar]. Na drugaijim primjerima je C. Imber
dokazao da Ebussuud nije smatrao zalog s mirijskom zemljom dozvoljenim. C. Imber,
Ebus-Suud, str. 131-132.
ANALI GHB 2014; 43 (35)
131
Fahd Kasumovi
je iz toga to je nastojao dati tumaenje mirijske zemlje koje bi bilo u skladu
sa erijatom, ali i koje e istovremeno osnaiti sultanovo pravo nad mirijskom zemljom te koje e utjecati na spreavanje radnji koje su eventualno
mogle natetiti tome, a zalaganje dravne zemlje, po njemu, spadalo je u
takve inove.
Bez obzira na autoritet Ebussuuda, zalaganje mirijske zemlje na terenu
se, i dalje, deavalo na razliitim stranama, to je s vremena na vrijeme
zahtijevalo intervenciju organa vlasti, o emu postoje sauvani podaci i na
podruju Bosanskog sandaka. Navedeno se, izmeu ostalog, moe zakljuiti
i iz jedne carske zapovijesti koja je 1563. bila upuena tadanjem popisivau
Bosanskog sandaka - Bearetu, sinu Abdusselamovom. U njoj se navodi da
je popisiva izvijestio kako neke osobe iz nude daju u zalog svoje zemlje
drugim osobama, uz neku svotu novaca, kao i da, nakon to posjednici zemlje
vrate dug i poele nazad preuzeti svoje zemlje, neka lica koja su dala novac
u zajam, ne vraaju zemlje njihovim posjednicima i spore se s njima. Na upit
popisivaa, koji je i izvijestio o navedenoj situaciji, bilo je nareeno sljedee:
ako posjednik - vrativi pozajmljeni novac - zatrai svoju zemlju nazad, neka
se dotina zemlja vrati njenom posjedniku te neka se ne dozvoli sporenje
oko toga, odnosno htjelo se rei - neka oni koji su bili zajmodavci ne oteu
s vraanjem zemlje.87 Na prvi se pogled, ve, vidi da je navedena naredba
bila istovjetna s ranije spomenutim propisom koji je zabiljeen u kanunnami
Zvornikog sandaka iz 1548., s tim to ovdje imamo i dodatnu informaciju - da je popisiva izvijestio o postojanju navedene pojave. Stoga, mi se
moemo sloiti donekle sa Sueskinom konstatacijom da je bila, vjerovatno,
rairena pojava (ne i vrlo rairena, kako kae Sueska) da zajmodavci
nisu vraali zemlju, ak i kad bi im dug bio vraen. Meutim, za razliku od
njega, smatramo da je potrebno dodati i ta mislimo pod rairenou. Naime,
to shvatamo tako da je bila rairena toliko da ima dovoljno sluajeva da se
privue panja dravnih vlasti i izda carska naredba o tome. Ne moe se na
osnovu toga znati - ak ni priblino - koliki se broj takvih sluajeva, zaista,
mogao deavati, a pogotovo se na osnovu jedne naredbe i jednog zakona pod
rairenou ne bi smjelo misliti da ona spada meu glavne naine stvaranja
ifluk. Za takvu tezu, sam zakon ne bi mogao biti temeljni izvor i ova bi se
pojava morala susretati na terenu u vidu konkretnih sluajeva mnogo, mnogo
ee nego to je to zabiljeeno u sauvanim primarnim izvorima. Smatramo
da je i ovakav dravni stav koji je zabranjivao dotinu pojavu bio, ujedno, i
bitan ograniavajui faktor koji je utjecao na to da se ne dostigne vei stepen
njene rairenosti, mada je izvjesno da ponavljanje takvih sluajeva znai da
87
132
Nedim Filipovi, Carska zapovijest Bearetu, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu,

Nova serija: 1949-50, IV-V, Sarajevo, 1959., str. 291 [Dalje: N. Filipovi, Carska zapovijest Bearetu].
ANALI GHB 2014; 43 (35)

se ona, ipak, nije mogla u potpunosti iskorijeniti, bez obzira na silne dravne
napore da se to uini. tavie, optube za uzurpacije i sudski sporovi vezani
za zalone pogodbe registrirani su u Bosanskom sandaku u sudskim spisima
iz 16. stoljea88, dok se na podruju Bosanskog ejaleta ista problematika moe
susresti ak i u 18. stoljeu. Naime, iz tog vremena potjeu pojedine carske
naredbe u kojima je, uz opisavanje konkretnih sporova izmeu suprotstavljenih strana, bio naveden i opi stav centralne vlasti da je zalaganje mirijske
zemlje suprotno zakonu, to znai da se pravni tretman ovog pitanja, u osnovi, nije promijenio od Ebuussudovog vremena.89
Daljom analizom navedenog pitanja doli smo do zakljuka da je kao
oblik pozajmljivanja novca uz zalaganje mirijske zemlje, na terenu bila koritena i posebna erijatskopravna ustanova koja je poznata pod imenom bey
bil-vef, to kao pravni terminus tehnicus oznaava prodaju (bey) uz opciju
da se predmet prodaje u odreenom roku i prema utvrenoj cijeni otkupi
nazad. Dotini aranman se, osim kao prodajni ugovor - kako se izriito naziva - od strane pravnika tumai i kao vrsta zalone pogodbe (rehn), jer kupac
do isteka odreenog roka nije mogao kupljeno dobro ili stvar prodavati treim
licima, poto se nije radilo o tzv. konanoj prodaji koja se ne da pobijati
(bey-i bt), ve o privremenom aranmanu.90 Dokaz o postojanju ovakvih
pogodbi na podruju Bosanskog sandaka pronali smo u jednom dokumentu
iz 1566. koji je registriran u protokolu (sidil) sarajevskog erijatskog suda.
Naime, odreeni je Malko, sin Ferhatov, ugovorom bey bil-vef prodao
svoj posjed koji se sastojao od nekoliko batina u selu Donja Ravan nekom
88
89
90
Nekada je teko odrediti koja je strana bila u pravu kada se radilo o ovakvim sporovima.
Dok su jedni tvrdili da je bilo rije o zalogu, drugi su to osporavali. Memi, sin Husejina,
alio se 1557. na Jusufa, sina Daferova, da ga ometa u posjedu dijela jedne batine koju
je drao jo njegov otac, koji je ranije umro, dok je on bio maloljetnik. Optueni je rekao
da pravo posjeda na dotinoj zemlji pripada njemu. Tvrdio je da su mu umrli Husejin i
njegov brat Hasan bili duni 600 aki, kao i da su Hasan i Memi zaloili (rehn) dotinu
zemlju za ovaj dug. Memi je porekao (inkr) da je postojao takav zalog. Ovdje sud nije
donio bilo kakvu presudu, nego su samo bile evidentirane izjave strana koje se spore, kao
to je to, uostalom, bilo uinjeno i za razliite sporove u dotinom sudskom protokolu.
GHB, Sidil 1a, str. 271.
Na molbu Omera iz sela Paprat (Poprati?), u Stolakom kadiluku, bila je polovinom 18.
stoljea izdata jedna carska naredba u kojoj se spominje protupravno prisvajanje zemlje,
kao i zalona pogodba. Spomenuti Omer je pozajmio 200 groa od nekog Alije te mu je
dao u zalog dio zemlje koju je posjedovao (taarruf). Meutim, davanje u zalog mirijske
zemlje je suprotno zakonu (er-i mrn rehniyyeti ilf- nn olmala). Nakon to
je on vratio novac spomenutom Alija i zatraio svoju zemlju nazad, ovaj mu je rekao:
prodao si mi (bana bey eyledn), te je odbio da mu vrati zemlju. Nareeno je da se
sluaj ispita i da se postupi po zakonu. Zanimljivo je da je zalogodavac pristao na radnju
za koju je poznato da je nelegalna, mogue iz nude, a tek kada mu zalogoprimac nije
vratio zemlju, die se tuba. BOA, A.DVNS. AHK.BN.d 1, str. 239.
Medelle i Ahkjami eriye, l. 118; Meccelle-i Ahkm- Adliyye, l. 118
ANALI GHB 2014; 43 (35)
133
Fahd Kasumovi
Gaziji, sinu Turhanovu, za sumu od 2500 aki, uz znanje spahije Pervana,
kao i uz uvjet da rok za mogunost ponovnog otkupa ove zemlje bude est
mjeseci.91 Oito je da se radilo o mirijskoj zemlji, jer je za cijeli aranman
traena i dobijena saglasnost nadlenog spahije. Zanimljivo je da Suraiyya
Faroqhi spominje ugovore ovog tipa i na podruju Anadolije, ali ona navodi
da su tamo postojali ak i sluajevi koji su raeni bez saglasnosti spahije, to
ih ini jo problematinijim i slinim zalaganju privatnih nekretnina.92 Nije u
potpunosti jasno zato se u konkretnom sluaju opredijelilo za sudsko registriranje pozajmljivanja novca ba u vidu navedenog ugovora, ali je evidetno
da je takvo to postojalo. Ebussudove su fetve bile usmjerene i protiv koritenja termina prodaja kada je u pitanju mirijska zemlja, ali su, oito, neke
lokalne kadije drale da se moe koristiti termin prodaja mislei pod tim,
po svoj prilici, da se prodaje pravo stalnosti i pravo posjeda, ali ne i sama
supstancija dravne zemlje. Nemamo podataka o tome da li je ovaj dug bio
vraen, zatim - ne znamo ni ta je, u konanici, bilo s dotinom zemljom, niti
koji je bio socijalni poloaj navedenih ljudi. Bez obzira na ovo, smatramo da
su navedeni podaci dovoljni za otvaranje realne mogunosti da je, na opisani
nain, jedan dio zemlje iz posjeda zalonih dunika mogao faktiki prei u
posjed vjerovnika, pri emu je izvjesno da su, u najmanju ruku, neki vjerovnici mogli biti primarno nepoljoprivredno stanovnitvo koje je imalo kapital.93
Na prvom mjestu, u ovom ugovoru vidimo potencijalni nain da dio dravne
zemlje pree u ruke vjerovnika, a da to sud prihvati, te ako se to i desi, ne
moemo samo na osnovu ovoga biti sigurni da li je raniji dunik ostajao na
navedenoj zemlji kao obraiva ili ne. Drimo da tu i nije moglo biti nekog
pravila te da je to spadalo u pitanja koja su zavisila od slobodnog dogovora
meu zainteresiranim stranama. Na koncu, treba rei da dosada nismo u katastarskim popisnim defterima pronali nijedan podatak da je neki posjed koji
se slubeno definira kao ifluk nastao na ovaj nain, ali na koncu, ini se da
takva vrsta podatka i nije primarno interesirala popisivae niti je, dodue, bilo
oekivati da se pravno neprihvatljiv postupak istie u ovoj vrsti administrativne grae koju su sainjavali popisivai imenovani od strane centralne vlasti.
91
92
93
134
GHB, Sidil 2, str. 22.

S. Faroqhi, Town Officials, Timar-Holders and Taxation, str. 67-68.
Dugovi su, inae, znali dovoditi do prodaje prava na mirijsku zemlju usljed nude.
Naime, znamo da je takvo to bio sluaj kod dugova kod kojih se ne spominje zalog, pa
se slina stvar ne ini nemoguom ni kod zalonih pogodbi. U jednom sidilu sarajevskog
erijatskog suda iz druge polovine 16. stoljea spominje se sluaj u kojem je neki Hasan,
sin Burraka, morao prodati (bey) odreenu zemlju u selu Zabre nekom Saferu, sinu
Hamzinom, a sve zbog duga (deyn) Gazi Husrev-begovom vakufu. Safer je bio zainteresirana strana, a ne osoba u slubi vakufa. Mutevelija dotinog vakufa u to doba bio je
neki Bearet. Navedena prodaja bila je prihvaena od strane nadlenog spahije, odnosno
od strane njegovog opunomoenika, te je to i evidentirano na sudu. GHB, Sidil 2, str. 41.
ANALI GHB 2014; 43 (35)

Obraivanje zalonih pogodbi pod imenom bey bil-vef otvara i openito pitanje kupoprodaje u reimu funkcioniranja mirijske zemlje i timarskog
sistema, kao i problem njene uloge u prijelazu rajinske zemlje u posjed
neproizvodnog stanovnitva na podruju Bosanskog sandaka. Stavovi prema
ovome u historiografiji su bili razliiti. Autori koji su se prvenstveno oslanjali
na srpske narativne tradicije i razliite novinske lanke iz 19. stoljea pod tzv.
ifluenjem ili poifluavanjem preteno su forsirali prinudnu kupopoprodaju, otimanje zemlje i nezakonito stjecanje tapije kao glavne naine formiranja
ifluka u rukama vojnika i drugih primarno nepoljoprivrednih slojeva, mada
ima i stavova da je kupovina mogla biti obavljena i na zakonit nain, s tim da
se radilo o neznatnoj naknadi.94 S druge strane, neki autori koji su vie koristili osmanske izvore, uz prethodno spomenute narative, takoer su se fokusirali na kupoprodaju i mobilnost prava posjedovanja ifluka i batina, dok su
drugi, pak, posveivali vie panje ostalim nainima nastanka i akumulacije
ifluka, uz ostavljanje mogunosti kupoprodajnih odnosa kao opcije.95
94
95
V. Stefanovi, Srpski rjenik, str. 903; V. Karadi, Geografiesko-Statistiesko opisanije Srbije, str. 80-81; Memoari prote Matije Nenadovia, str. 18-19. Popovi je smatrao
da se ifluilo ili primoravanjem da se zemlja preda, ili uz neznatnu naknadu ili nezakonitim nabavljanjem zemljine tapije (V. Popovi, Agrarno pitanje u Bosni, str. 24-25).
Nini je smatrao da su velika imanja mogla nastati zakonitom kupovinom teake
zemlje, ali i koritenjem razliitih nezakonitih sredstava, ukljuujui i primoravanje na
prodaju (M. Nini, Istorija agrarno-pravnih odnosa, str. 102-116).
Skariu su kupoprodajni odnosi predstavljali kamen temeljac za objanjavanje postanka
ifluka i iflukog sistema, a uzimao je o obzir i primoravanje na prodaju oslanjajui se
na Karadia. Na osnovu jedne fetve Kemalpaazadea zakljuio je da je od prve polovine
16. stoljea teakov hakki karar (pravo stalnosti na zemlji) mogao biti predmet prodaje
te u tome vidi zametke docnijeg itlukog sistema. Konkrektne primjere prodaje prava
posjeda pronaao je u protokolima sarajevskog suda iz 50-ih i 60-ih godina 16. stoljea
te je pretpostavio da je navedena pojava sve vie ulazila u obiaj na prijelazu iz 16. u
17. stoljee. Navedenu pretpostavku podravali su Filipovi, Sueska i Alii mnogo
odlunije nego to je to inio sam Skari (V. Skari, Iz prolosti Bosne i Hercegovine,
str. 28; V. Skari, Postanak i razvitak kmetstva, str. 92-94). Filipovi je smatrao je da
su ispravni i Skarievi zakljuci o vremenu u kojem treba traiti poetak ifluenja
(N. Filipovi, Odakluk timari, str. 255). Sueska je priznavao povean promet rajinskom zemljom tokom 16. stoljea, ali je istakao da se to ne moe dovoditi u uu vezu s
procesom ifluenja, izuzev samo utoliko ukoliko je mogunost prometa tim dobrima
predstavljala pravni osnov mijenjanja njihovih posjednika, pod im je podrazumijevao
da bi to jedino moglo vaiti ako se utvrdi da je zemlja iz ruku raje prela u ruke neproizvodnih slojeva stanovnitva. Drao je da su tzv. feudalni slojevi na prijelazu uz 16.
u 17. stoljee poeli ivlje uestvovati u prometu seoskim dobrima, to je bio rezultat
Skarievog utjecaja. Bez obzira na ovo, kupoprodaja za njega nije predstavljala temeljni
nain nastanka ifluk u Bosni. tavie, mnogo vei znaaj dao je prikljuivanju pustih
rajinskih zemalja spahijinoj hssa-zemlji. Osim ovoga, priznavao je i nasilje pri nastanku
ifluka u pojedinim podrujima (A. Sueska, O nastanku ifluka, str. 37, 42-56; A.
Sueska, Istorija drave i prava, str. 99-100). Alii je posebno naglaavao stvaranje
ANALI GHB 2014; 43 (35)
135
Fahd Kasumovi
Da bi doli do odgovora na pitanje pravnog tretmana kupoprodaje i
uee vojnika u njoj analizirali smo podatke iz katastarskih popisnih deftera i ostalih osmanskih izvora. Doli smo do zakljuka da se na podruju
Bosanskog sandaka promet (kupoprodajne transakcije) s parcelama mirijske zemlje pojavljuje jo u drugoj polovini 15. stoljea. Navedenu tvrdnju
dokazuju, izmeu ostalog, i zabiljeke u katastarskim popisnim defterima
Bosanskog sandaka iz 80-ih godina 15. stoljea u kojima su spominje da su
odreene osobe obiajnom kupovinom (ir-i rf ile) kupovale ifluke
i njive, pod im se podrazumijevalo da je navedena prodaja bila izvrena u
skladu s obiajnim pravom i potvrenom dravnom praksom. Pri tome, kupci
su preuzimali na sebe obavezu plaanja desetine gospodaru zemlje, odnosno
timarniku. Osim ovoga, mogu se susresti i sluajevi u kojima je za neku njivu
bilo naglaeno da je kupljena prema erijatu, to jest eljelo se istai da su bili
uzeti u obzir propisi koji su bili zabiljeeni u erijatskopravnim knjigama. Ne
moe se mnogo toga rei o identitetu niza osoba koje su uestovale u takvim
transakcijama, ali su uz imena drugih bile upisane zabiljeke iz kojih se vidi
da se radilo o pripadnicima vojnike klase, to dodatno potvruje teze o zainteresiranosti ove skupine za posjedovanje zemljita.96
Osmanski pravni autoriteti 16. stoljea osvrnuli su se na postojeu praksu vezanu za promet prava posjeda nad parcelama mirijske zemlje te su to
pitanje tumaili i sagledavali koristei naslijeenu erijatskopravnu terminologiju, kao to su to inili i s drugim pitanjima vezanim za mirijsku zemlju.
96
136
ifluka na pustoj zemlji navodei da je za nju bila osiguravana tapija te da su, nakon toga,
dovoene ifije kao novonaseljeno stanovnitvo. Nije mnogo prostora posveivao kupoprodaji. Ukratko je istakao da se tapija uzurpacijom mogla izgubiti, kao i da su batina i
ift bili mobilni, odnosno da je obraiva tapiju mogao prodati. Smatrao je da je upravo tu stvaran prostor da se izmeu drave i stvarnog obraivaa ili nominalnog nosioca
tapije ubaci tree lice. Meutim, te su konstatacije prilino openite te on nije detaljnije
razraivao znaaj mogunosti da raja pravo posjeda prodaje pripadnicima vojnike klase
(A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 46, 48, 62). Potrebno je istai da su batina i ifluk
bili nazivi za zemljine povrine, a zemlja je - oito je - statina, a ne mobilna. Naravno,
zna to i Alii, ali se ovdje jednostavno desio nesretan izbor rijei za ono to je autor
htio rei, a mnogi to po inerciji ponavljaju. Moda bi bolje bilo govoriti da je pravo
posjeda bilo - uvjetno reeno - mobilno, jer je ono prelazilo iz ruke u ruku, dok su batine
i ifluci ostajali na svom mjestu.
U timaru irmeda, dizdara tvrave Kreevo, 1489. nalazio se jedan ifluk za koji je bilo
zabiljeeno da ga je ranije kupio obiajnom kupovinom (ir-i rfle aldu iftligi)
dizdar Hajrudin te da se timarniku trebala davati desetina (BOA, TD 24, str. 833).
Mahmed elebi je tri njive, kao i jednu batinu, uzeo uz tapiju od nadlenog timarnika,
a osim toga je posjedovao (taarrufundadr) i neke njive koje je kupio (satun aldu) od
nekih nevjernika. Prihod od ovoga je pripadao timaru Sinan-bega (BOA, TD 24, str.
680). U istom defteru se spominje je jedna njiva koju neki Alija kupio po erijatu (erle
atun aldu N...[?] nam tarla) od dvojice nevjernika. Prema obiaju (det zere),
desetina je pripadala timarniku. BOA, TD 24, str. 887.
ANALI GHB 2014; 43 (35)

Oita je bila tendencija da se vana pravna pitanja usklade sa erijatom.
ejhu-l-islam Kemalpaazade (umro 1534.) izdao je fetvu u kojoj je istakao
da se na mirijskoj zemlji - a upravo je ta kategorija inila ogromnu veinu
obradivog zemljita u Bosni, kao i, openito, na jugoistoku Evrope - raji i
stanovnicima prodaje pravo posjeda (reya ve skknna taarrufn atup),
s tim da plaaju obiajne dae i erijatske poreze, kao i uz uvjet da ni timarnici, ni posjednici zemlje nemaju vlasnitvo nad samom supstancijom (al)
zemlje, niti vrhovno, vlasniko pravo raspolaganja njom (raaba). Zbog
toga to navedeni posjednici nisu bili vlasnici zemlje, dalje se navodi da
prodaja, poklon i uvakufljenje nisu bili dozvoljeni, ali, davanje u zakup i
pozajmljivanje jesu, dok su prema kanunu, prodaja i nasljeivanje od strane
mukih potomaka bili dozvoljeni.97 Znai, prodaja same supstancije zemlje
je zabranjena, dok je, pak, prodaja prava posjeda, koje nosi sa sobom i odreene zakonske obaveze, bila zakonski dozvoljena. Dalje je ovu problematiku
pravno razmatrao Ebussuud-efendija, s tim da je on napravio odreene modifikacije u odnosu na Kemalpaazadea. Naime, govorei o mirijskoj zemlji,
on ne navodi da je pravo posjeda bilo prodavano raji, ve preferira koristiti
termin preputanje/ustupanje (tefv) za opisivanje navedenog pravnog
ina te to drugdje i dodatno pojanjava navodei da im je zemlja bila data
na nain zakupa (icre tar ile), dok drugdje govori i o pozajmljivanju
(riyyet tar ile). Oni je dalje kako kae - nisu mogli prodavati i predavati u vlasnitvo (bey ve temlk) drugim osobama, budui da ni sami nisu
bili zemljovlasnici te su se njihova prava razlikovala od prav onih koji su
zemlju drali kao svoje privatno vlasnitvo.98 Meutim, ako neko od druge
osobe kupi (alup) pravo stalnosti i bude mu ustupljeno pravo posjeda te, ako
to dozvoli spahija, onda se smatra dozvoljenim, ali, ako, pak, to spahija ne
uini, onda ne vrijede dokumenti koje kadije izdaju o prodaji takve zemlje.99
Na drugom mjestu je rekao da je svaka transakcija koja se odigra bez znanja
spahije nitavna, ali nije suprotno erijatu ako neko prepusti pravo posjeda
za odreenu sumu novca te ako spahija takvoj osobi kasnije izda tapiju.100 Na
ovaj nain, Ebussud-efendija je smatrao dozvoljenom od ranije postojeu
mobilnost prava posjeda, s tim da je, koristei erijatskopravnu terminologiju, istakao u prvi plan izraze preputanje i ustupanje, umjesto izraza
prodaja, koji se, eventualno, mogao mijeati s prodajom koja se odnosila na
vlasnika prava. Najbitnija stvar u svemu ovome, bez obzira na terminologiju,
jeste da je bila ograniena mobilnost posjedovnih prava, odnosno nikakva
97
98
99
100
MTM, I/1, str. 55.

MTM, I/1, str. 50, 51.
MTM, I/1, str. 51.
MTM, I/1, str. 52.
ANALI GHB 2014; 43 (35)
137
Fahd Kasumovi
se transakcija bilo kakvih prav po zakonu nije mogla izvriti bez spahijine
dozvole, ak ni putem suda. Nakon ovoga, u praksi se susreu dokumenti u
kojima se govori o odstupanju, preputanju i ustupanju,101 ali bez obzira na
ovo, na podruju Bosne, kao i u ostalim dijelovima Carstva, i dalje se mogu
susresti sudski dokumenti, pa i tapije, u kojima je bilo rijei o prodaji prava
posjeda, kao i prava stalnosti.102 Navedeno je ivjelo na terenu zbog utjecaja
prethodnih terminolokih tradicija, a ini se da tu vrstu prodaje brojne kadije
nisu ni drale suprotnom slovu zakona, pogotovo to je i u takvim ugovorima
o prodaji na sudu bilo isticano da je postojala spahijina saglasnost za sami in,
a time dotina transakcija, u osnovi, nije bila bitno razliita od preputanja
prava uz novanu naknadu, izuzev u formalnom smislu.
Raja je koristila navedenu zakonsku mogunost i ustupala zemlju uz
naknadu drugoj raji, a znamo i da su transakcije s posjedovnim pravnom bile
dio meusobnih odnosa pripadnika vojnike klase. Meutim, pitanje koje
nas posebno zanima jeste: da li su u praksi postojale situacije koje opisuju
pojedini srpski narativi iz 19. stoljea, to jest mogu li se potvrditi teze da su
vojnici i ostalo neproizvodno stanovnitvo kupovali zemlju, ili, preciznije,
pravo posjeda nad zemljom od raje uz dozvolu nadlenog posjednika timara.
Pristupit emo ovome kao pojavi koja se deavala na raznim podrujima i u
razliitim periodima, nakon ega emo razmotriti mogunost njenog postojanja na podruju Bosanskog sandaka u periodu do poetka 17. stoljea.
Sauvani su osmanski dokumenti iz kojih se vidi da su kupoprodajni
odnosi izmeu raje i vojnika na navedenom polju postojali. Naime, u jednoj
carskoj naredbi iz 1618. se navodi da je raja u Hercegovakom sandaku,
nastojei se osloboditi plaanja poreza, svoje batine prodavala (frht idp)
101 U sidilu sarajevskog erijatskog suda iz 1827. registriran je jedan dokument u kojem
se spominje transakcija vezana za komad mirijskog zemljita na podruju nahije Prozor.
Bilo je rije o odstupanju od odreenog komada mirijske zemlje (tj. odstupanju od prava
posjeda na njega) kao i njegovom preputanju i ustupanju drugoj osobi, uz plaanje tzv.
ekvivalenta za ustupanje (bedel-i fer), to je bilo uinjeno sa znanjem nadlenog
gospodara zemlje (bedel-i fer muabelesinde marifet-i ibl-er ile teferru ve
tefevvu eyledigi...). U navedenom sluaju prodaja, uope, nije bila spomenuta, kao ni u
nizu drugih dokumenata u kojima je bilo rije o slinim operacijama. GHB. Sidil 66, str.
68.
102 Osoba po imenu Piri prodala (bey) je 1566. svom amidi pravo posjeda i stalnosti na
jednoj batini u selu Vogoa za 120 aki, uz saglasnost koju je dao Piri, gradski vojvoda.
Navedeno je zabiljeeno u sidilu sarajevskog erijatskog suda (GHB, Sidil 2, str. 18).
Faroqhi spominje da se izraz prodaja (bey), umjesto preputanje (tefv), susretao u
Anadoliji koncem 16. stoljea, to ona ocjenjuje kao manje naruavanje oficijelnih preporuka (S. Faroqhi, Town Officials, Timar-Holders and Taxation, str. 68). U jednoj tapiji
iz 1749-50. s podruja Bosanskog ejaleta upotrebljava se, takoer, rije prodaja, koja je
praena izrazima preputanje i ustupanje. Bonjaki institut u Sarajevu, Acta turcica, Arh33.
138
ANALI GHB 2014; 43 (35)

prema jednoj vrsti pogodbe (muvzaa tarkyla) muteferrikama, auima,
spahijama, janjiarima, kadijama i ostalim lokalnim prvacima. Navedeno je,
ak, bilo registrirano i od strane erijatskog suda (era koyup), ali raja je i
dalje nastavila posjedovati zemlju. Meutim, kada bi od njih bio zatraen
porez, suprotstavljali su se tvrdei da su samo ifije (biz bir iftiyz)103
Okolnosti su ovdje bile specifine, kao i motiv, ali je evidentno da je dolazilo
do nekih vrsta pogodbi izmeu raje i vojnika u pogledu prodaje prava na
zemljite, to je i od strane sudova bilo registrirano. tavie, u neto kasnijem
periodu pronali smo pojedine tapije iz kojih se vidi da su pripadnici vojnike
klase kupovali zemlju od raje. Naime, 1749.-1750. Mustafa-beg Alibegovi
i njegova braa kupili (bey) su za 1400 aki jednu njivu od zimmije Joleta,
sina Andrije, osobe za koju je bilo izvjesno da se radilo o pripadniku sloja
raje, a ne o vojniku, te je, nakon toga, timarnik Osman naplatio pristojbu i
izdao tapiju u kojoj je stajalo da se gospodaru zemlje ima svake godine plaati desetina, kao i obiajne dae.104 Navedena tapija je svjedoanstvo o tome
da su vojnici kupovali pravo posjeda na zemlju od raje, ali ne znamo koja je
pozadina ovog konkretnog sluaja, odnosno pod kojim je uvjetima prodaja
bila izvrena i da li se, eventualno, prodavac mogao nalaziti pod nekom
vrstom pritiska, kao to to, openito, tvrde srpski narativi iz 19. stoljea.
Drimo da, u tom pogledu, ne treba ulaziti u neutemeljene generalizacije, niti
se, s druge strane, navedena pojava moe u potpunosti iskljuiti.
Nakon to je potvreno da je opisana pojava historijski postojala, postavlja se pitanje da li su i neki od brojnih sluajeva kupoprodaje koji se od druge
polovine 15. do poetka 17. stoljea pojavljuju u defterima i sidilima bili
izvedeni na isti ili slian nain. Odgovor zahtijeva stanovit oprez zbog prirode sauvane osmanske grae, odnosno zato to se u nizu sluajeva ne moe
sa sigurnou utvrditi socijalni poloaj obje strane koje uestvuju u nekoj
transakciji. Naime, uspjeli smo ustanoviti da postoje defterski podaci i sudski
dokumenti iz kojih se vidi da su prilikom odreenih kupoprodajnih transakcija najmanje jedna, a nekad i obje strane, bili vojnici, ali sa sigurnou ne
moemo prepoznati situacije u kojima bi vojnici kupovali pravo posjeda na
zemlju od raje.105 Bez obzira na ovo, ne moemo olahko odbaciti postojanje
103 82 Numaral Mhimme defteri (1026-1027 / 1617-1618), Ankara: T.C. Devlet Arivleri
Genel Mdrl, 2000., str. 220.
104 Bonjaki institut u Sarajevu, Acta turcica, Arh-33.
105 Osman-beg, sin Alauzov, godine 1557. kupio je pravo posjeda i pravo stalnosti za
jednu batinu od njenog dotadanjeg posjednika Husejin elebija, sina Buraka elebija.
Saglasnost je dao timarnik Husejin-beg, a odgovarajua zabiljeka o tome napravljena je na sarajevskom erijatskom sudu (GHB, Sidil 1a, str. 199). Spahija Hasan, sin
Sinana, prodao je 1566. pravo posjeda na svojoj batini za 500 aki Mehmedu, sinu
Abdullahovu, a uz saglasnost spahije Feruha, sina Mehmedova (GHB, Sidil 2, str. 20).
Alija, sin Jusufa, i Nikola, sin Pavla, godine 1559. prodali su pravo posjeda i stalnosti na
ANALI GHB 2014; 43 (35)
139
Fahd Kasumovi
te mogunosti ako nita drugo, onda u drugoj polovini 16. stoljea. Dakle,
ne vidimo dovoljan razlog zato bi u vezi s ovim pitanjem strogo odvajali
60-te godine 16. od prvih decenija 17. stoljea.106 Pokazali smo da su pripadnici vojnike klase i u ranijim periodima imali interes i elju da dou do
zemljinih posjeda te da se ta elja nije u njima razvila tek na prijelazu iz 16.
u 17. stoljee, ili kasnije, niti su se nadmetanje i borba za posjede pojavili
tek kada su prihodi timara prestali biti dovoljni spahijama, kako je smatrao
Alii.107 Zbog postojanja te elje, teko je vjerovati da i prije ovoga vremena
nisu koristili mogunost kupovine kao legalan nain dolaska do prava posjeda
nad komadom mirijske zemlje. Drimo da u prilog ovakvom razvoju dogaaja ide i to to su osmanski agrarni propisi iz druge polovine 16. stoljea
omoguavali da se i vojnicima nametne resmi-ift kao porez budui da ga je
Ebussuud-efendija redefinirao kao erijatski zemljini porez olakavajui njegovo nametanje bilo kome ko dri rajinsku zemlju.108 Osim ovoga, u katastarskim popisnim defterima Bosanskog sandaka s kraja vladavine Sulejmana
Zakonodavca, kao i u onima s poetka 17. stoljea, meu uivaocima batina
pojavljuje se prilian broj ljudi koji su imali vojnike titule, ali su plaali
resmi-ift. Batine ovog tipa upravo su znaajne jer je kod njih izvjesno da
su od ranije imale status rajinske zemlje te da su zbog toga u defteru bile i
ubiljeene s uobiajenim rajinskim porezima109. Ovo je bitno saznanje, ali to i
106
107
108
109
140
komad mirijske zemlje u selu Zgoa (zota) Mustafi, sinu Hasanovu, i Timuru, sinu
Hasanovu. Navedeno je uinjeno sa znanjem Hasan-bega, koji je bio timarnik (ber-vech-i
tmr mutaarrf). Uvjet pod kojim je uinjena prodaja bio je da oni koju preuzmu zemlju
plaaju 6 aki haraa (GHB, Sidil 1a, str. 59).
Skari je pretpostavio da je na prijelazu iz 16. u 17. stoljee prodaja prava posjeda sve
vie ulazila u obiaj, to su preuzimali drugi autori zagovarajui to mnogo odlunije (V.
Skari, Postanak i razvitak kmetstva, str. 93; A. Sueska, Istorija drave i prava, str.
99-100). Ne sporimo da navedena pojava moe uzeti vremenom vie maha, ali, isto tako,
ne treba zaboraviti da je ona postojala i ranije.
Alii je iznio tvrdnju da timarnici, uope, nisu ulazili u ifluke odnose sve dokle su
prihodi njihovih timara zadovoljavali njihove mirnodopske i potrebe u ratu, tj. dokle je
bilo dovoljno raje da obrauje zemlje. Smatrao je da je takva situacija bila sve do druge
polovine 17. stoljea i poetke ifluenja nekada je prolongirao sve do tog vremena (A.
Alii, Pokret za autonomiju, str. 62, 66). Meutim, ne moemo se sloiti s navedenom
tvrdnjom. Spahije dolaze od 15. stoljea u posjed ifluk i imaju elju za stjecanjem novih
ifluka. tavie, ak i veliki veziri ele da steknu ifluke, bez obzira to imaju mnogo
novaca. Borba i nadmetanje za zemlju postoje, jer ele vie od onoga to ve imaju.
Manjak u prihodima koji se kasnije pojavio samo je uveo novu dimenziju u to nadmetanje
(pootrivi ga), ali se to ne moe oznaiti kao poetak stvaranja ifluka.
Ebussuud je resmi-ift protumaio kao erijatom nametnutu obavezu koja se naziva
arc- muvaaf ili fiksno i u novcu odreeni erijatski hara/porez na zemlju. MTM, I/1,
str. 54.
U selu Gradanica, koje je pripadalo Sarajevu, nalazila se batina Hizira, sina
Radosavova, koja se nakon toga nalazila u ruci Ejnehana, sina Hizirova, a u vrijeme ovog
ANALI GHB 2014; 43 (35)

dalje nije dovoljno da se utvrdi da je kupoprodaja bila nain na koji je batina
prela iz ruku raje u ruke vojnika. Znaajan broj takvih sluajeva je, vjerovatno, bio rezultat izdavanja puste rajinske zemlje uz tapiju vojnicima,110 ali
kao to smatramo da nema vrstog argumenta koji bi nametnuo kupoprodaju
kao jedino rjeenje, tako nema ni argumenta kojim bi u njihovom sluaju bila
u potpunosti odbaena mogunost legalne kupovine posjedovnog prava ili
preputanje uz novanu naknadu, kako je to preferirao rei Ebussuud.
Do sada smo iznijeli vie razliitih mogunosti za formiranje ifluka, kao
i za prijelaz posjedovnog prava na parcelama mirijske zemlje u ruke vojnika i
primarno nepoljoprivrednih slojeva, ali vano je istai da ne treba misliti kako
su svi oni bili jednako rasprostranjeni, ili, bar, takvo to nismo mogli zakljuiti iz dostupnih historijskih izvora. Ako je suditi prema katastarskim popisnim defterima, nijedna od opisanih mogunosti za uspostavljanje ifluka u
posjedu neproizvodnog stanovnitva, ne moe se porediti s izdavanjem pustih
i nenaseljenih zemalja pod tapiju, koje procjenjujemo kao dominantan nain
u navedenom periodu. Na ovom mjestu neemo detaljnije ulaziti u razloge
zbog kojih je odreeno zemljite moglo ostati pusto, upraenjeno i nenaseljeno te emo jedino istai da se radilo o nizu moguih konkretnih naina koje
su odreivale razliite historijske okolnosti. Navedeno istovremeno znai da
su obraivai na takvim iflucima bili stanovnitvo koje je dovedeno izvana,
da bi radilo na zemlji i kultiviralo je, odnosno izvjesno je da to nisu bili stari
posjednici dotinih zemljita, jer to proizlazi iz injenice da se radilo o opustjelim zemljitima koja su bila bez zakonskih posjednika. Postojanje mogunosti da obraivai na ifluku budu stara raja koja je ranije imala tapije, da
bi ih kasnije izgubila, pitanje je koje se u historiografiji - openito, kao opcija
i nauni problem - vie postavlja u neto kasnijem periodu. Razlog za ovo je
to je tada zabiljeeno vie sluajeva da raja prodaje pravo posjeda na nekom
mirijskom zemljitu begovima i drugim skupinama koje su prvenstveno bile
neproizvodne, da bi, eventualno, nastavili ivjeti kao ifije na dotinom
zemljitu. Meutim, drimo da je i u takvim sluajevima neprimjerena genepopisa nalazila se u ruci Gazanfer-bega. Nije bilo reeno kako se desio prijelaz zemlje u
ruke dotinog bega, ali se iz konanog obrauna za ovo selo vidi da je na ovu, kao i na
ostale batine u selu bio obraunavan resmi-ift (BOA, TD 379, str. 136, 137). Vojnici su
dolazili i u posjed filurijskih batina, kao to se to moe vidjeti na primjeru nekih batina
u Nahiji Lefe. Naime, batinu Jakova, sina Martinova, drao je zaim Hodaverdi, a u
vrijeme popisa iz 1604. bila je u posjedu Husejin-bega te je on za to trebao da plaa pola
filurije ili 140 aki. (Amina Kupusovi, Opirni popis popis Bosanskog sandaka iz 1604.
godine, III, str. 525)
110 Umro je Cvitea iz sela Gornji Stup, a da nije ostavio mukih potomaka. Njegova zemlja
je ostala pusta i upranjena te je prema osmanskom obiajnom zakonu (rf-i Os mn)
trebalo dati drugome uz tapiju. Gradski vojvoda je 1556. naplatio tapijsku pristojbu od
hadi Ejnehan-age te je dotina zemlja bila ustupljena njemu. GHB, Sidil 1a, str. 13.
ANALI GHB 2014; 43 (35)
141
Fahd Kasumovi
ralizacija tvrditi da je svaki ifija obuhvatao pripadnike raje koja je ranije
dotino zemljite posjedovala uz tapiju, jer, ak, i kad bi raja prodala pravo
na zemljite, mogla se odseliti na neko drugo mjesto budui da nije bilo nikakvog zakonskog propisa koji bi osobe koje su posjed nad batinom prodali
drugoj osobi vezao za neko odreeno mjesto.
***
Pitanje sintagme stara raja koju smo upotrijebili u prethodnom pasusu, takoer, moe biti problematino i postoji realna mogunost za njegovo
tumaenje i reinterpretiranje. Postavlja se pitanje ko predstavlja staru, a
ko novu raju. Alii izraz stara raja koristi za oznaavanje onog rajinskog
stanovnitva koje je imalo tapije u svojim rukama, razlikujui ih od novodoseljenog stanovnitva, naseljenog pod uvjetima iflukog sistema, od strane
zemljoposjednika (ab- ar) koji su unaprijed osigurali tapije za pusta,
nenaseljena zemljita. tavie, on ide tako daleko da tvrdi: Ako neko poistovjeuje ifije (kmetove) sa rajom, onda je on analfabeta u istoriji turskog
perioda.111 Navedeno miljenje dodatno emo pojasniti i kritiki preispitati
na osnovu osmanskih izvora, a svjesni smo da se ovom problemu u dijelu
starije historiografske literature pristupalo i na osnovu junoslavenskih izvora
narativnog karaktera.
Zaista, niz osmanskih dokumenata u kojima se govori o raji i iflucima
omoguava da se kao stara raja oznai stanovnitvo koje je od ranije imalo
tapije. Meutim, ne treba ovo pitanje posmatrati kao iskljuivi nain na koji
je mogue upotrijebiti izraz stara raja, budui da se u osmanskim izvorima
ponekad pod izrazom stara raja ne misli na raju koja je imala tapije, ve na
stare ifije koji se, takoer, mogu ubrajati u jednu vrstu rajinskog stanovnitva koje se razlikuje od tzv. defterl raiyyet ili od raje koja je bila registrirana
u defteru. Dokaze za gore navedenu tezu pronali smo u popisu pograninih
podruja Bosanskog ejaleta koja je u ratu 1683.-1699. privremeno zauzela Mletaka republika, a koja su nakon mira u Sremskim Karlovcima bila
reintegrirana u Osmansku dravu. Navedeni popis izvren je 1701. godine, u
vrijeme bosanskog namjesnika Halil-pae. Popisivai su u njemu formirali za
svako selo posebne odjeljke, pri emu je jedan bio namijenjen za tzv. ab-
ar (posjednici zemljita) ili ab- adme (stari posjednici), dok je drugi
odjeljak bio rezerviran za skupinu koja je oznaena kao raja (raiyyet) ili carska raja (raiyyet-i pdih). Posjednici zemljita imali su tapije za zemlju
i meu njima je primjetan znatan broj pripadnika vojnike klase, to govori
o uznapredovalom procesu stvaranja i akumulacije ifluka u rukama nepro111 A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 63, 16.
142
ANALI GHB 2014; 43 (35)

izvodnog stanovnitva, a meu njima se nalaze i neki nemuslimani - oito
raja - koji su i ranije drali uz tapiju dotina zemljita. Neki od starih posjednika bili su prisutni i 1701., dok su drugi umrli, ili su bili u zarobljenitvu, a
za neke nemuslimane je bilo zabiljeeno da su prebjegli u tzv. kuu rata,
odnosno u nemuslimanske zemlje u osmanskom susjedstvu.112 Odjeljak koji
je bio predvien za raju odnosio se na stanovnitvo koje nije imalo tapije,
a u pojedinim dijelovima deftera oni se otvoreno nazivaju izrazom ifije.113
Dio navedene raje koja nije posjedovala tapije naziva se izrazom stara raja
ili se pored njihovog imena nalazi biljeka da su bili nastanjeni na svojim
starim mjestima. Ako uporedimo to sa spiskom starih posjednika zemljita
(ab- ar) na dotinom podruju, onda je jasno da se spisak tzv. stare
raje i starih posjednika ne podudaraju, odnosno stara raja u ovom sluaju nije
predstavljala stare posjednike koji su imali tapije, ve stare ifije, dok se pod
podatkom da su se nalazili na svojim starim zemljitima ne misli, istovremeno, i na to da su oni bili posjednici zemljine tapije.114 Meutim, Alii, koji
112 U ostatku (bayye) sela Turjak (danas: Turjaci) nalazili se kao stari posjednici Hasan
elebi, Ibrahim, Hatida i Mustafa-aga, a pored njihovih imena su stajale biljeke da su
i trenutno prisutni (l mevcddur) (BOA, TD 861, str. 23) Meu posjednicima koji su
se do posljedenjeg rata (bu geen cenge varnca) nalazili u selu aporice nalazio se i
neki Ali-beg. Zabiljeeno je da je on umro, a da su sada bile prisutne njegove keri. U
istom selu je kao stari posjednik ubiljeen i Mustafa-beg, sin Baba Ahmeda, za kojeg je
zabiljeeno da je sada bio zarobljenik (esr) na venecijanskoj lai. Zanimljivo je da su svi
stari posjednici u navedenom selu bili iz reda vojnike klase, to se vidi po titulama koje
su nosili (BOA, TD 861, str. 35). U selu eevica kao stari posjednik naveden je Tomo
Trogrli. Smatramo da je realna pretpostavka da se ovdje radilo o pripadniku sloja raje
koji je imao tapiju za zemlju koju je posjedovao, a ne o lanu vojnike klase. Meutim,
njega ne nazivaju izrazom stara raja, ve ga oznaavaju kao starog posjednika, kao,
dodue, i sve druge posjednike u ovom selu, kako vojnike, tako i raju. Osim njega, kao
posjednici u tom selu navedeni su imenom i prezimonom i drugi nemuslimani, a nalazila
su se tu i tri muslimana od kojih se kod dvojice po titulama vidi da su bili pripadnici
vojnike klase. Za nemuslimane je bilo navedeno da se nalaze u tzv. kui islama, tj.
na teritoriju osmanske drave (BOA, TD 861, str. 37). Prka Ilija, iz sela Grabovac, bio je
ubrojan meu stare posjednike. Navedeno je da se nalazio u kui rata (BOA, TD 861,
str. 38).
113 U selu Kapavica u defteru iz 1701. bio je formiran poseban odjeljak koji je naslovljen
Trenutno [zateena] carska raja (l raiyyet-i pdih). Navedeno je da tu ima pet
domainstva uz koje je stajala biljeka da su bili ifije (iftilerdir). Oito je da su ifije
mogle biti nazivane i izrazom raja, ali njihov status ne treba mijeati s rajom koja ima
tapije. Dakle, Aliievo strogo razdvajanje raje i ifija nije utemeljeno. BOA, TD 861,
str. 38.
114 U selu Klobuk kao carska raja bilo je oznaeno est kua s nemuslimanskim domainima, a uz njihava imena je stajala biljeka da su stanovali na svom mjestu (yerinde
skin). Spominje se biljeka da spomenutih est kua stare raje stanuju na svojim [starim] mjestima (ikr olnan alt ne adm reydan kend topralarnda skin olup).
Ovo je bitno jer se samo za manji broj sluajeva navodilo da je raja bila stara ili da je staANALI GHB 2014; 43 (35)
143
Fahd Kasumovi
se pozivao na ovaj izvor, nije to - ini se - uzimao u obzir te navedeni izvor
citira za pokrivanje svojih teza koje su zasnovane na drugim izvorima i koji
u nekom drugom kontekstu imaju vie smisla nego to je to sluaj s masom
raje koja nije posjedovala tapije u defteru iz 1701. Osim ovoga, pozivajui
se na isti izvor, tvrdi i da zvanini dokumenti novu raju tretiraju kao raju s
dodatkom nova-raja, ali taj epitet nova ne spominje se u dotinom izvoru, ve se spominje samo raja i carska raja te se takvo to mora iz konteksta
zakljuiti. Budui da je za staru raju, tj. stare ifije, bilo posebno zabiljeeno
da su nastanjeni na svojim starim zemljitima, ini se da je sva raja koja nije
imala takvu zabiljeku predstavljala novodoseljenu raju, a istiemo da je u
navedenom defteru, upravo, najvie bilo takvih domainstava. Ne elimo
prejudicirati pitanje odakle su se doselili, jer jedino to se vidi iz izvora jeste
da su doli s nekog drugog mjesta koje je razliito od onog komada zemlje na
kojem su bili zateeni 1701. godine.
Na koncu, moe se zakljuiti da su u navedenom osmanskom popisu
ifije posmatrane kao raja te u tom pogledu postoji neka slinost s junoslavenskim narativima iz 19. stoljea, ali, s druge strane, treba istai i da su
mnoge tvrdnje u navedenim narativima vezane za raju i osmansko drutvo
stvar percepcije koja je esto jednostrana i pristrasna, to moe biti tema
posebne studije.115
***
Posljednja (ali ne i najmanje bitna!) pitanja na koje emo se osvrnuti
u ovom poglavlju su: Truhelkina teza da su srednjovjekovnom bosanskom
plemstvu koje je primilo islam bili ostavljeni njihovi posjedi pri emu,
navodno, Osmanlije nisu dokidale ranije agrarne prilike i srednjovjekovno
novala na svojim ranijim mjestima, to, po svoj prilici, znai da je drugdje ona veinom
bila dovedena s drugog mjesta. Posebno su u ovom selu bili navedeni posjednici zemlje
(ab- adme), meu kojima i dvojica muslimana iz Mostara, kao i tri nemuslimana.
Meutim, stara raja i stari posjednici nisu bili jedne te iste osobe, to se bez problema
vidi po njihovim imenima. Proizlazi da se u ovom konkretnom sluaju stare ifije zovu
imenom stara raja. Naravno, ovo ne znai da ni dio starih posjednika zemlje, pogotovo
kada je rije o nemuslimanima, nije bio raja, odnosno smatramo da se radilo o drugaijoj
raji - onoj koja je imala tapije. BOA, TD 861, str. 46.
115 Karadi kae: a ko nije Turin on je raja (tj. Turski podajnici) (V. Karadi,
Geografiesko-Statistiesko opisanije Srbije, str. 78). Dakle, kransko stanovnitvo
posmatra kao raju i grupu koja plaa podavanja, za razliku od Turaka, kako zove muslimane. Njegov rad sadri brojna sporna tumaenja te nije mjerodavan da bi se raspravljalo
o karakteru osmanskog drutva i pravnom poloaju raje (u to neemo ovdje detaljnije
ulaziti), ali je zanimljivo da su, u skladu s navedenim tvrdnjama, ifije za njega, takoer,
spadale u raju.
144
ANALI GHB 2014; 43 (35)

tradicionalno batinsko i posjedovno pravo116 te svojevremeno rairena,
ispolitizirana i isforsirana predodba da su navedene posjede u ovoj ili onoj
formi njihovi potomci drali sve do austrougarskog perioda.117 Najvei
doprinos rasvjetljavanju navedenih pitanja dao je Nedim Filipovi, koji je, s
pravom, kritizirao stariju historiografiju, izmeu ostalog, iznijevi tvrdnju da
nema ni jednog jedinog podatka o tome da su imanja muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini naslijeena iz predosmanskog perioda i da su se
kao takva sauvana da kraja turske vladavine u Bosni i Hercegovini. S druge
strane, na drugom mjestu je afirmirao tezu da je ustupanje ifluka plemstvu,
ustvari, kompromis izmeu novih, osmanskih normi i starih shvatanja, a ti
su ifluci, po njemu, ustvari, njihove ranije batine ili dijelovi batine, to
je sporna i pretjerano generalizirana teza koju nije potkrijepio navoenjem
odgovarajuih primjera.118
Na osnovu dosadanjih rezultata historijske nauke, kao i zahvaljujui
relevantnim osmanskim izvorima, moe se zakljuiti da su Osmanlije u Bosni
uveli svoj agrarni sistem koji se zasnivao na reimu mirijske zemlje, te je
izlina svaka pria o tome da je srednjovjekovna feudalna batina termin koji
se moe izjednaiti s istim izrazom koji se susree u katastarskim popisnim
defterima i kanunnamama. Batina je u prethodnom sistemu bila plemenito
dobro i svojina feudalca, to je sasvim suprotno reimu mirijske zemlje u
kojem je batina predstavljala osnovni seljaki rajinski posjed ili ekvivalent
rajinskom ifluku koji je dran uz plaanje zakonom odreenih podavanja.
Navedene batine, dakle, ne mogu se poistovjetiti u pravnom smislu niti
moemo govoriti o postojanju agrarnopravnog kontinuiteta u tom pogledu. S
druge strane, evidentno je iz prvih sauvanih popisa Bosanskog sandaka da
je jedan dio sitnog srednjovjekovnog plemstva i vlakih starjeina nezavisno od toga da li su preli na islam ili ne bio u mogunosti posjedovati ifluke pod uvjetima koji su se razlikovali od rajinskih, odnosno mogli su drati
zemlju uz tapiju, a da pri tom nisu plaali tzv. line rajinske dae ili rsm-
raiyyet, dok su morali plaati desetinu ili odsjekom utvrenu mukatu koji su
bili u defteru upisani na odreeno zemljite.119 Meutim, pitanje je u koliko su
116 iro Truhelka, Historika podloga agrarnog pitanja u Bosni, separatni otisak iz:
Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercgovini, Sarajevo, 1915., str. 16.
117 O politizaciji i mitologiziranju navedenih pitanja u Bosni i Hercegovini vidi: Husnija
Kamberovi, Turci i kmetovi - mit o vlasnicima bosanske zemlje, u: Historijski
mitovi na Balkanu, Sarajevo: Institut za historiju u Sarajevu, 2003., str. 67-84.; Edin
Radui, Agrarno pitanje u bosanskohercegovakom Saboru 1910-1914, Prilozi, 34,
Sarajevo: Institut za historiju u Sarajevu, str. 119-154.
118 N. Filipovi, Odakluk timari, str. 251; Nedim Filipovi, O nastanku feudalnih posjeda muslimanskog bosanskog plemstva, Pregled, 5, Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu,
1953., str. 391.
119 Za dio osoba koje su imale ifluke bez rajinskih obaveza pretpostavalja se da su pripadnici sitnog plemstva. Meutim, u velikom broju sluajeva nemogue je izvriti identifikaANALI GHB 2014; 43 (35)
145
Fahd Kasumovi
se sluajeva navedeni ifluci poklapali s njihovim posjedima koje su uivali
u predosmansko doba. Nije mogue u potpunosti razrijeiti taj problem u najveem broju konkretnih sluajeva koje smo susreli u defterima zbog prirode
podataka koji se nalaze u toj vrsti izvora, kao i zbog nedostatka relevantnih
domaih izvora. Filipovievu generaliziranu tezu zbog toga shvatamo kao
donoenje openitog suda na malom broju primjera i proteiranje tvrdnje
koja za veinu konkretnih sluajeva ima vrijednost pretpostavke, a ne pouzdanog znanja o dotinom problemu. Naime, za vrlo mali broj ifluka takva
bi se teza mogla dokazati budui da postoje odreeni podaci u historijskim
izvorima koji ukazuju na to da su dotina zemljita od ranije bila posjedovana
od strane istih osoba. Na primjer, u prilog tome ide podatak da se u prvom
detaljnom defteru Hercegovakog sandaka na nekoliko mjesta mogu susresti zabiljeke da su batine od kojih se neki ifluk sastojao njihovi uivaoci
drali jo od vremena Hercega.120 Naravno, njihov tadanji pravni tretman i
raniji srednjovjekovni nisu mogli biti identini, jer se radilo o dva razliita
civilizacijska konteksta. Navedeni sluajevi susreu se sporadino i ne bi se
smjeli generalizirati u smislu da se tvrdi da su i svi ostali ifluci tog vremena
koje su drali nemuslimani bili njihove predosmanske batine, niti bi trebalo
tvrditi na osnovu ovoga da je ekonomska baza zemljoposjednike elite iz 19.
stoljea bila srednjovjekovni plemiki posjed koji su Osmanlije prihvatili.
Prije svega, u defterima je pored dijela posjeda koje su na nain ifluka (iftlik tariyle) drali nemuslimani stajala zabiljeka da su oni nastali od pustih
zemalja.121 Osim ovoga, ukupan broj ifluka u prvim popisima Bosanskog,
kao i Hercegovakog sandaka je bio mali, a u taj broj treba uraunati i one
ciju, jer se o sitnom plemstvu u srednjovjekovnoj Bosni malo zna, a i osmanski zapisi o
ovome su esto vrlo turi. Meutim, postoje podaci koji ukazuju na to da su neki ugledni
ljudi, sitnije plemstvo i vlake starjeine bili ukljueni u osmanski vojniku klasu, kao i
da su drali ifluke. Zna se da je knez Radoje Zupi - koji je Osmanlijama predao tvravu Sokol - dobio timar u osmanskoj dravi, a, osim toga, posjedovao je i ifluk na kojem
nije bilo registriranih rajinskih daa, ve je plaao samo naturalnu desetinu. Dotini
ifluk sastojao se od zemljita koja je on od ranije posjedovao. Slino njemu, vlaki knez
Herak, koji je bio i timarnik, takoer je imao ifluk s desetinom u hercegovakoj nahiji
Hum (A. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna, str. 114; Ahmed S. Alii, Poimenini
popis sandaka vilajeta Hercegovina, Sarajevo: Orijentalni institut, 1985., str. 361 [Dalje:
A. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina]). Mnogi su ovakvi ifluci s
desetinom u narednim defterima bili prevedeni u ifluke s mukatom.
120 ifluk Bojidara (?), sluge Balabanovog, sastojao se od mezre Slatina, koju je on od
Hercegovog vremena posjedovao (Hersek zamanndan ber taarruf idegeldgi).
Potvren mu je kao ifluk. Plaana je na njega desetina na naturalne proizvode s
novanom daom na mlin, ali nije bilo linih rajinskih podavanja (BOA, TD 5, str. 305).
Alii je izostavio ime posjednika ifluka (A. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta
Hercegovina, str. 360).
121 Na primjer, takav je sluaj s iflukom kneza Matije. A. Alii, Sumarni popis sandaka
Bosna, str. 54.
146
ANALI GHB 2014; 43 (35)

posjednike ifluka koji su bili porijeklom iz drugih dijelova Carstva.122 Stoga,
moe se rei i da je uee navedenog starog domaeg plemstva u posjedovanju ifluka u prvim popisima bilo prilino skromno. Broj ifluka ozbiljnije
e se poveati tek od 80-ih godina 15. stoljea, a taj trend e se, uz periode
uspona i padova, nastaviti sve do 19. stoljea, s tom napomenom da je jasno
da u to vrijeme do ifluka nastoje doi slojevi koji nisu direktno povezani sa
ve prilino udaljenim bosanskim srednjovjekovljem. Drimo da se ne moe
dokazati historijski kontinuitet u smislu da je odreeno zemljite od srednjeg
vijeka do savremenog doba bilo u posjedu jedne zemljoposjednike porodice. S druge strane, za neke ifluke koji su u Bosni zabiljeeni 60-ih godina
15. stoljea - ali ne u posjedu biveg srednjovjekovnog plemstva - moe se
utvrditi da su u kontinuitetu postojali u defterima kao zasebne ekonomskofiskalne cjeline sve do poetka 17. stoljea, to je zanimljiv sluaj koji, ipak,
ne koristimo da iznesemo tvrdnju i da ih je drala jedna krvna loza bez prekida, mada ni to nije nemogue.123 Navoenje ovog sluaja treba shvatiti kao
konstatiranje neeg to se u povijesti desilo, ali ne i kao poziv na nepotrebnu
i isforsiranu generalizaciju.
Prema naem miljenju, u dijelu historiografije stavljan je u prvi plan
pogrean i teko dokaziv kontinuitet, to je doprinijelo daljem stvaranju mitologiziranih predodbi i narativa koji su mogu susresti sve do danas. Nasuprot
tome, nastojimo govoriti o drugoj vrsti kontinuiteta koji je nauno dokaziv,
a to je kontinuitet ifluka kao agrarno-pravnog termina te kontinuitet uea
primarno neproizvodnih slojeva u posjedovanju ifluk, kao i kontinuitet
njihove konkurencije, nadmetanja i borbe za posjedovanje zemljita i tapija.
122 Na primjer, ifluk Mustafe, sina Alijina, iz Menteea. A. Alii, Sumarni popis sandaka
Bosna, str. 54.
123 U popisu Bosanskog sandaka iz 1468/69. nalazio se ifluk irmerda, gulama
Mehmedijevog, a sastojao se od mezre Dolna Tekmir u podnoju planine Romanije s
ubiljeenim prihodom od 60 aki (A. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna, str. 54.).
Na tom podruju nalazio se 1542. ifluk ah-bega, sina irmerdovog, koji se sastojao od
mezre Dolna Tekmir, s prihodom od 180 aki. Za ovaj ifluk je bilo navedeno da nije,
poput ostalih ifluka, bio ubiljeen u prihod timara, ve da je bio samostalan (mstail)
(BOA, TD 211, str. 786). U defteru iz 1604. godine spominje se ifluk ah-bega, sina
irmerdovog, na mezri Tekmir. Bila je to zemlja koju je on iskrio i ubiljeeno je na
nju 47 aki. Pored nje bila je registrirana posebno mezra Tekmir koja je bila ubiljeena
na ah-bega, sina irmerdovog, i Ahmeda, sina Mustafe, koja se prema starom defteru
nalazila kod Bahtijara ah-bega, sina irmerdovog. Na nju je ubiljeeno ukupno 200 aki
prihoda. Nalazila se u nahiji Olovo (A. Kupusovi, Opirni popis Bosanskog sandaka iz
1604. godine, III, str. 288-289). Poto nije bilo novih popisa nakon 1604., navedeni ifluk
se kao ekonomsko-fiskalna jedinica u katastarskim knjigama odrao jo dugo nakon
ovoga.
ANALI GHB 2014; 43 (35)
147
Fahd Kasumovi
Zakljuak
Nakon provedene analize karaktera ifluk koje je na podruju Bosanskog
sandaka uz tapiju posjedovalo primarno nepoljoprivredno stanovnitvo
u periodu od uspostavljanja osmanske vlasti do poetka 17. stoljea, doli
smo do zakljuka da aktiviranje navedenih slojeva u posjedovanju zemljita
treba posmatrati u irem smislu, u kontekstu jedne vrste borbe i nadmetanja
za posjedovanje zemlje. Navedena pojava na razliite naine je utjecala na
drutveno-ekonomsku situaciju u Bosanskom sandaku, a razliit odnos
prema manifestacijama te borbe, kao i prema karakteru osmanskog agrarnog
sistema, u historiografiji je doveo do drugaije vrste nadmetanja ovaj put
perom za osiguravanje prava na tumaenje prolosti i graenje slike prolosti koja je proglaavana naunom, a samim tim i ispravnom, ali koju,
nakon ove analize, moemo shvatiti samo kao jedan od moguih pristupa
interpretiranju prolosti, a nipoto kao njenu apsolutno istinitu rekonstrukciju.
Stoga, paralelno smo nastojali ispitati i mogunosti reinterpretacije odreenih
ustaljenih predodbi koje u historiografiji postoje u pogledu prirode i znaaja
ifluk i tzv. procesa ifluenja. Zakljuili smo da nema opravdanih naunih
razloga za posmatranje stvaranja ifluka kao proizvoda povjesne zakonomjernosti, odnosno ovakve ideje rezultat su upitnih koncepcija o postojanju
vrstih zakona i nunosti koji odreuju povijesni tok i razvitak. Slino ovome,
posmatranje nastanka i akumulacije ifluk, kao ekonomske negacije mirijske
zemlje, rezultat je isforsiranog posmatranja povijesnog razvoja u dijalektikoj trijadi s postojanjem dvostruke negacije, to je navelo brojne autore da
prenaglaavaju razliite suprotnosti u Osmanskom carstvu kako bi zadovoljili unaprijed postavljenu shemu. Neutemeljene su generalizacije da su svi
ifluci razarali mirijsku zemlju i timarski sistem, jer je zabiljeen niz legalno
utemeljenih ifluka koji su uspostavljeni kako bi se sauvao timarski sistem
i dravni prihod, a samo bi se ifluci koji su nastali odreenom uzurpacijom,
ili nezakonito, mogli posmatrati kao istinsko razaranje sistema. Meutim,
generalizacije i pretjerivanja ne zavravaju se s ovim. Naime, stvaranje ifluka odreeni autori posmatraju kao prenaglaeno nasilan proces, dok drugi u
potpunosti izbjegavaju bilo koji pomen nasilja, odnosno prelahko odbacuju
mogunost za nasilno djelovanje. Oba navedena pristupa su iskljuivi i mogu
se na osnovu historijskih izvora dovesti u pitanje. Slino ovome, iskljuivost
i pretjerano naglaavanje jednih, a zanemarivanje drugih podataka, mogu se
pronai i kod pitanja mogunosti da timarnici posjeduju ifluke na svojim
timarima. Dok jedni to neopravdano u potpunosti iskljuuju, drugi, jednako
neopravdano, od toga prave jedan od najvanijih faktora nastanka ifluka, a
da nisu, pri tome, ponudili adekvatna i utemeljena obrazloenja. Osim ovoga,
meu idejama koje su sporne i koje je mogue sagledati iz drugog ugla je
148
ANALI GHB 2014; 43 (35)

i oznaavanje ifluk-sahibije kao tzv. treeg lica pri procesu nastanka i
akumulacije ifluk u rukama neproizvodnog stanovnitva te to moe biti prihvatljivo samo za objanjavanje dijela zabiljeenih sluajeva tog tipa. Potom,
potrebno je odbaciti nazivanje ifluk neadekvatnim izrazom meuposjed
te navodno izvlaivanje seljaka, budui da oni nisu bili vlasnici mirijske
zemlje, ve njeni zakupci. Meu pojedinim istaknutim osmanistima rairena
je i ideja da su ifluk-sahibije iz reda neproizvodnog stanovnitva na svojim
iflucima, koji su u osnovi nastali na mirijskom zemljitu (za razliku od privatnih ifluka), imali tobonji vii stupanj svojine. Navedeno ne proizlazi
iz osmanskih izvora, ve iz uvjerenja o postojanju podijeljene svojine na
zemlji koja je nastala preslikavanjem ideja o podijeljenoj feudalnoj svojini
u Zapadnoj Evropi. Nita naprednija nije ni ideja o postojanju stupnjevane
svojine na iflucima, jer je i to, u sutini, druga varijanta ideje o podijeljenoj
svojini, iji propagatori, ini se, toga nisu bili svjesni. Osim ovoga, posebno izdvajamo i uvoenje imaginarnih pristojbi u korist drave, kao to je
resm-i iftlik, koji je navodno naplaivan prilikom ustanovljavanja ifluk,
to, naravno, nije bio sluaj, ve se radi o izvoenju zakljuaka na osnovu
pogrenog prijevoda podataka iz katastarskih popisnih deftera. Na koncu,
doli smo i do zakljuka da izrazi ifluenje i poifluavanje, koji su preuzeti
iz junoslavenskih narativa 19. stoljea bez obzira na namjere autora koji ih
koriste donose sa sobom odreene stereotipne predobe o nastanku ifluk
te je jednostavnije i opravdanije, umjesto njih, upotrebljavati samo pravni
izraz ifluk i govoriti o nastojanju primarno neproizvodnog stanovnitva da
doe do zemljinih posjeda koji su se sastojali od mirijske zemlje. Dakle,
pravni izraz u kombinaciji s konktestom moe omoguiti preciznije razumijevanje znaenja te izaziva mnogo manje nedoumica nego to je to sluaj s
prilino kompromitiranim ifluenjem. Ako to znai upotrebu koje rijei vie
u opisivanju problema, drimo da cijena nije visoka.
Ottoman Agrarian Policy and Rivalry for Land in South-East Europe
(Analysis of Chiftliks in Sanjak of Bosnia from the Establishment of
Ottoman Rule to the Beginning of the 17th Century)
(Summary)
This paper represents an attempt to research the circumstances under
which military class and other primarily non-agricultural groups of the population could acquire possession rights (akk- taarruf) on state-owned (mr)
lands followed by the obligation to pay legitimate state dues prescribed by the
law (nn) and current cadastral survey (apu tarr defter). The analysis in
ANALI GHB 2014; 43 (35)
149
Fahd Kasumovi
question is carried out on the basis of administrative data on chiftliks held by
the before-mentioned group in the sanjak of Bosnia from the establishment of
Ottoman rule, in the in middle of the 15th century, to the beginning of the 17th
century. Efforts of primarily non-productive population to obtain possession
rights on state land while state retained ownership of the land itself in
this paper are considered in a broader context or as a part of phenomenon
of rivalry and struggle for land. In addition to this, the problem of formation
and accumulation of chiftliks in the hands of previously described members
of society in historiography has been interpreted by different authors in various and often arguable ways, which posited the need for reinterpretation of
common ideas on chiftliks and the so called process of chiftlicization (Bos.
ifluenje; Tur. iftlikleme). Furthermore, significant attention is paid to critical evaluation and reconsideration of groundless generalisations and over-exaggerated images inherited from South Slavic (mostly Serbian) narratives of
the 19th century, as well as to the old-fashioned historicist approaches and
Marxist teachings which seriously influenced the understanding of Ottoman
society and state in the historiography of socialist Yugoslavia.
150
ANALI GHB 2014; 43 (35)

F Kasumović

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

F Kasumović

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

OSMANSKAAGRARNAPOLITIKAINADMETANJEZAZEMLJUU

The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service

OSMANSKA AGRARNA POLITIKA I NADMETANJE

Kljune rijei: Osmansko carstvo, agrarna politika, ifluk, zemljini

Access via CEEOL NL Germany

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

Ebussuud-efendija protumaio kao erijatski zemljini porez, a ne kao otkup za razliite

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

Prema jednom dokumentu o obnovi Gazi Husrev-begove mulkname, navedeni bosanski

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

A. Alii, Pokret za autonomiju, str. 48, 61.

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Alii je tvrdio je da je ifluki sistem sistematski naruavao odnose na timaru, kao i da

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

Filipovi je govorio da koristi izraz ifluenje, u nedostatku adekvatnijeg izraza (N.

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

Kritiziramo neutemeljene generalizacije, a ne svaku generalizaciju kao metodoloki

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

ANALI GHB 2014; 43 (35)

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

Analizirajui agrarne odnose u zapadnoevropskim srednjovjekovnim drutvima mnogi

ANALI GHB 2014; 43 (35)

u bitno drugaijim okolnostima: na primjer, moglo se desiti da od drave dobije posebnu

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

Raiyyet Rsmu, u: Osmanl mparatorluu: Toplum ve Ekonomi zerinde Ariv

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

30 neoenjenih osoba, a kao hssa-zemlja bila su ubiljeena samo 2 dunuma koji su se

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Nedim Filipovi, Carska zapovijest Bearetu, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu,

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

ANALI GHB 2014; 43 (35)

GHB, Sidil 2, str. 22.

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi

MTM, I/1, str. 55.

ANALI GHB 2014; 43 (35)

ANALI GHB 2014; 43 (35)

Osmanska agrarna politika i nadmetanje za zemlju u jugoistonoj Evropi