Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krle a O djelu:

Povratak Filipa Latinovicza te ak je, gust i slo en tekst. U liku Filipa pokrenuto j
e nekoliko munih slojeva svijesti i podsvijesti, mutno Filipovo porijeklo, njegov
neprestani psiholo ki kompleks u odnosu na oca,njegov sukob s majkom, izostanak i
z kue i bijeg u inozemstvo. Roman i zapoinje retrospektivom: Filip se vraa u rodni
grad, a zajedno s njime vraaju se, kao ptice iz dalekih zemalja, davne uspomeneza
koje mu se inilo da su oti le u nepovrat, odnosno da se mogu prevladati. itav je Fi
lipov povratak (koji u mnogome nalikuje na povratak Leonea Glembaya u roditeljsk
i dom), upravo za razliku od Leonovajedan tihi monolog, solilokvij koji se odvij
a uz pomo neobine, upravo udesne orkestracije uspomena to naviru kroz ustreptala osj
etila. Prete e, naravno, koloristika komponenta: sve to vidi i sve ega se sjea Filip i
nstinktivno pretvara, prevodi u boju, u slikarski izraz uope; ali u isto vrijeme
njegova je senzibilnost potpuno otvorena svim dojmovima; zvukovi, mirisi, davno
videne boje; ugledni prizori, okus jela i dodir predmeta, njihova hladnoa i hrapa
vost, sve to vraa se silovito u dramatske noi, ovdje pratimo korak po korak u nast
ajanju i u sve sna nijem rastu. Krle in Povratak Filipa Latinovicza treba prije sveg
a shvatiti kao roman jednog slikara i roman jednog povratka: slikarova povratka
izgubljenom djetinjstvu. Bez te dvije osnovne komponente gotovo je nemogue dokuiti
sav doma aj ovoga veoma pa ljivo komponiranog teksta. Stoga emo tekst najpotpunije r
azumjeti zamislimo li ga kao jednu golemu, neprestanu izlo bu slika: to je intimni
zakon ovoga teksta i glavni nain njegova postojanja. Povratak Filipa Latinovicza
nije, naravno, samo to. On je i mnogo vi e. On jeponajprijeorganski dio Krle ine go
leme freske o Glembajevima i o glembajev tini kao tipu ivota. U njemu se, pred rasp
adom, kree isti taj svijet koji je ocrtan u dramama Gospoda Glembajevi, Leda, i U
agoniji. To propadanje klase koja je ve posve trula i koja se pred nama posve ra
zjeda, to je (u irem smislu) tema ove knjige.
Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krle a Sadr aj:
Filip je do ao na kaptolski kolodvor nakon 23 godine.
Sjea se kako je prije 23 godine ukrao svojoj majci stotinjarku,
kako je lumpao sa javnim enama (kelnericama) i kako se dovukao pod
zakljuana vrata kao izgubljeni sin.
Od tada ivi na ulici cijelo vrijeme.
Sjetio se Karoline koja mu je jednom sjela u krilo i to je za njega bila
najsladostrasnija emocija itavog djetinstva.
Kad se Karolina udala on je htio poiniti samoubojstvo tako to je
skakao u vodu sa svetog Florijana.
Sjetio se kako je prije 23 godine jednog dana ujutro do ao kui i
pozvonio majci na vrata, ali mu je ona rekla da se vrati tamo gdje je i
bio, i tako je oti ao i proveo 23 godine potpuno sam na ulici.
Grad mu je bio poznat koliko i stran, ali prepoznao je trafiku svoje
majke
gospoe Regine, i sjetio se nekih dogaaja vezanih za tu
trafiku.
Sjetio se da su njegovu majku svi zvali Regina iako se ona zapravo
zvala Kazimiera i bila je Poljakinja.
Ona je imala jednu sliku nepoznate gole ene i uvala ju je ljubomorno
kao relikviju.
Filipa je ta slika muila godinama.
Jednog dana majka je odvela Filipa u grad i ostavila ga u jednoj kavani,
a vratila se tek poslijepodne i onda ga je odvela jednoj gospoi
Ta gospoa imala je jednu ojku, Faraona, koji je znao izgovoriti
Bon jour, monsieur .
Razmi ljao je o svom ocu i kanoniku Lovri za kojeg je neko vrijeme
sumnjao da mu je otac.
Oti ao je u gostionicu i naruio pie.
Dok je bio u gostionici sjeao se starih mirisa koji su ostali
nepromijenjeni.
Sjea se mnogih mirisa, boja i do ivljaja koje je do ivio i djetinstvu.
Odluio je posjetiti svoju gospou majku u Kostanjevcu gdje se
preselila.
Dok je tako putovao sjetio se to je jednog dana napravio.

U estom razredu riskirao je itavusvoju moralnu egzistenciju i zaputio

se k frajlama .
Izabrao je podne jer je tada grad bio prazan tako da ga nitko nije vidio.
U ao je u kupleraj i bio pozvan u jednu sobu.
U sobi je ugledao enu koja je le ala a trbuh joj je bio raskriven,
ogroman i sasvim bijel.
Ta mu je slika ostala u sjeanju i razmi ljao je kako taj motiv slikarski
rije iti.
Pobjegao je iz sobe i cijelo poslijepodne plakao pod prugom.
Dok se tako vozio u Kostanjevac razgovarao je i sa koija em.
Ve su dva mjeseca minula od Filipova povratka na kostanjevaki
vinograd.
Tamo mu je majka dala sobu pod krovom u kojoj je mogao mirno
raditi(slikati).
Jedne noi zapalila se tala i po to je jedan bik ostao unutraFilip ga je
izveo van i postao poznat po svom juna tvu.
Upoznao je illustrissimusa Liepacha plemenitog Kostanjevekog s kojim
se njegova majka dru ila.
Majka mu je priala o Liepachu i o njihovom odnosu koji je trajao ve tri
godine.
eljela je od Filipa da napravi njen portret i on je poeo da je slika.
U poetku joj se portret sviao, ali kako je Filip dalje slikao i otkrivao
ono ispod maske kakvu je nosila njegova majka, ona je postajala
nervozna, nije dolazila na vrijeme i na kraju mu je rekla da je sramotno
to na koji nain on gleda svoju majku.
On je zatim odustao od slikanja.
Saznajemo neke pojedinosti iz ivota Liepacha plemenitog
Kostanjevekog.
Jednog dana stari Liepach priredio je sveanost na koju je i Filip bio
pozvan, a i gospoa Ksenija
kasirica Kod Krune .
Zanimala ga je ta ena za koju je uo da je napravila puno skandala i
zla u ivotu.
Njen nadimak je bio Boboka i kako je upropastila puno ljudi,
a meu njima je i Baloanski kojem se smilovala, on je ivio kod nje i
ona se brinula za njega.
Saznajemo tajne iz Bobokinog ivota i iz ivota Vladimira Baloanskog.
Filip je puno vremena provodio sa Bobokom i svuda s njom i ao.
Jednog dana do ao je Sergije Kirilovi Kyriales, grk sa Kavkaza koji je
puno toga u ivotu pro ivio.
Prema njemu je Filip osjeao neki strah i nelagodu, bojao ga se, mislio
je da je slabiji od njega.
Kyriales je posjedovao spram Filipa neku neshvatljivu superiornost.
Kad god bi se Filip uputio u raspravu s njim uvijek je Kyriales iza ao kao
pobjednik.
Kyriales je kritizirao i Filipovo slikarstvo.
Kad je Kyriales oti ao, poslije se saznalo da se ubio.
Filipa je tada jednog dana Boboka zamolila da joj posudi novaca da bi
mogla otputovati.
Te su se veeri trebali sastati u njegovoj kui, ali ona nije do la ve je
do ao Baloanski koji je rekao da Boboka nikud ne putuje.
Pokazao je Filipu nekakav raun govorei da je to Boboka napisala.
Filip je na papiru primijetio krv i kad je bolje pri ao Baloanskom
primijetio je da je on sav krvav.
Baloanski je tada izjurio van iz sobe.
Filip je potrao za njim, ali ga nije stigao pa je oti ao kod Boboke.
Nju je na ao kako le i sva u krvi na krevetu.
Baloanski joj je prerezao grkljan.
Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krle a Analiza djela:
Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krle a Poetak

Svitalo jekada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije
ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je jo uvijek sve kako dolazi: i truli sli
navi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na
dnu mranog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad te kim, okovanim hrastovim vratim
a, i hladna kvaka. Dvadeset i tri godine su pro le od onog jutra, kada se dovukao
pod ova vrata kao izgubljeni sin: sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci
stotinjarku, tri dana i tri noi pio i lumpao sa enama i kelnericama, a onda se vra
tio i na ao zakljuana vrata i ostao na ulici, te otada ivi na ulici ve mnogo godina,
a ni ta se nije promijenilo uglavnom. Zastao je pred stranim zakljuanim vratima, i
kao i onog jutra imao je osjeaj hladnog, gvozdenog dodira te te ke, masivne kvake u
koljci svoga dana: i znao je kako e ta vrata biti te ka pod njegovom rukom i znao j
e kako se li e mie u kro njama kestenova i uo je jednu lastavicu kako je prhnula iznad
njegove glave, a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav adav, umoran, n
eispavan, osjeajui kako mu ne to plazi oko okovratnika: po svoj prilici stjenica. Ni
kada nee zaboraviti onog mranog svitanja i one pijane, posljednje, tree noi i onog s
ivog jutra - dok ivi. Tako ve prvi taktovi, zahvaljujui onoj intimnoj koheziji koja
pro ima svaki veliki tekst, neposredno, prirodno najavljuju osnovnu intonaciju kn
jige. Ostvaren je, na samom poetku, pripovjedaki ritam sjeanja i obnavljanja pro lost
i i sada njosti, te nja da se stvari iznesu onako kako su se zaista dogodile, i prika e
njihovo djelovanje u vremenu. To jedan ovjek nosi na sebi, u sebi, svu svoju pro lo
st, a vraa se natrag da s njom raskrsti, razrauna, konano i neopozivo, na licu mjest
a, na popri tu svojih djejih razdora, s akterima nekada njih i sada njih muenja i sumnja.
Sve je poelo tu, pred ovim isto ovako zatvorenim vratima, a ta je njihova zatvor
enost, kao i danas, kao i onda, imala svoju prethistoriju, i sve je to mrano, neu
hvatljivo, i sve je to isprepleteno, i sve je to neprestano prisutno u ovjeku; a
ovakav povratak ima snagu da biv im dogaajima dade jo jednu potpuniju, bolniju, proi eni
ju oevidnost od one koju su imali u stvarnosti. Onaj koji te osjeaje nosi odaje sv
oj stav, njegova je do ivljajnost izra ena posebnom senzibilno u koja je zatreperila pr
i ovom vraanju u pro lost. Zakutak odaje afektivan stav prema gradu njegova djetinj
stva; truli slinavi krovovi, siva, vjetrom isprana jednokatnica, mrani drvored, M
eduzina glava od sadre nad te kim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka, sve
to, i ono to slijedi, mobilizira slikarsku i uope psihiku osjetljivost glavnog juna
ka. I sve e to postati upravo simbolino za junakov svijet. Jer je taj junak (o kak
o je on malo junak, i kako bi, to i sam osjea, mnogo bolje bilo rei slabi!) nosilac
radnje, zapravo ari na toka tj. sjeci te svih dotada njih a sad i novih sukoba i nemira.
Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krle a Djetinjstvo
O djetinjstvu su govorili i Proust i Rilke. Rilke je napisao: To sublimno, duboko
problematino, nepoznato, tajnovito djeje u nama le i duboko pokopano u tmini na ih vl
astitih frojdovskih kompleksa, i to boleivo sjeanje i skoro perverzno boravljenje
u prostorima mrtvog djetinjstva jedan je od jakih nagona za usporavanjem brze pr
olaznosti svega na ega u nama. Iz perspektive Povratak Filipa Latinovicza izgleda k
ao prustovsko-rilkeovska scena: Klei Filip u polumraku i potpuno je sam u sebi, sa
mo se izvana uju koraci prolaznika od duda do plota, od plota do zida, uza zid po
kraj prvog prozora i preko ljebastog kanala, u kome je gnjila zelenkastomasna vod
a puna slame i pahuljice od ivadi. Zagledao se Filip u taj kanal pod drvenim most
iem, pun slame, smea i pahuljica od ivadi, a jedna mala ladica od novinskog papira,
ta draga djeja pustolovna korablja, zapela je o ciglu, sva mokra i namoena, pred
potonuem. Sagnuo se Filip da podigne svoju malu brodolomnu djeju ladicu iz smrdlji
ve lokve nad kojom je toliko sati prosanjao o dalekim moreplovcima, ali mu se to
ve u isti tren uinilo preglupim: tako je stao pred trafikantiin prozor i zagledav i
se u one mrlje na musavom staklu ostao je nepomino, dugo. Napisati takvu povijest,
povijest jednog razdrtog, nemirnog, neobinim stravama i groznicama ispretrzanog
djetinjstva; prikazati je u vidu ispovijedi jedne posebne senzibilnosti koja nij
e literarna nego je prije svega likovna, to je osnovna obaveza i formula ove knj
ige. Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krle a Simbolika povratka: Dramatina toka
u kojoj roman poinje jest superiorno odabrana koincidencija meusobno suprotstavlje
nih junakovih nemira: povratak fiziki i povratak psihiki, potraga za izgubljenim v
remenom i za svje inom prvih emocija (koje prete no i nisu emocije nego psihike traum
e), neobian moment sumnje u vlastitu linost i u vlastite stvaralake sposobnosti, i

u isto vrijeme duboka svijest o tomekako bi zapravo trebalo slikati; a to dalje,

u krajnjoj liniji, za junaka ovog povratka znai: kako bi trebalo po ivjeti pa da iv
ot bude cjelovit, smislom ispunjen, aktivan proces. Povratak je i zami ljen tako;
bar ga je junak ostvario u toj namjeri: Filip je negdje u dalekoj mladosti ostao
na ulici, te otada ivi na ulici ve mnogo godina, a ni ta se nije promijenilo uglavn
om.Stoga je taj povratak zami ljen kao predah, kaoispunjenje odisejske potrebe da
se lutalac vrati polazi tu i da ostvari najveu radost ovjeka: da ugleda sivkastu zas
tavu dima nad vlastitim ognji tem i ponovo zauje davne zvuke djetinjstva. Toj roman
tinoj potrebi prinosi Filip rtvu u asu povratka: osjetiti se doma , outjeti negdje vrst
tlo pod nogama, uroniti u simbole koji su i na i i opi (ili bar iri od na ih linih), t
o je e nja Filipova.
Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krle a Problem romana:
Te nja njegova da u vlastitoj pro losti nae neka upori ta, neke proplanke na kojima se
mo e predahnuti, vrste toke sa kojih se mo e krenuti dalje, ta se te nja pokazuje kao ja
lova himera: bez upori ta u svojoj pro losti, bez upori ta u svojoj umjetnosti, bez up
ori ta u svojoj okolini (i onoj koju je ostavio i ovoj u koju se vratio, odnosno u
kojoj se povratkom zatekao). Filip u poetku ne uspijeva ostvariti ni jedan dodir
, ni jednu komunikaciju; ali je ta njegova kriza, to uporno pru anje ruku za oslon
cem i lutanje pogleda za putokazom ljudska drama najvi eg napona; a upravo je u nj
oj potrebno gledati osnovni problem romana. Knjiga sastavljena od udesnih svojsta
va rijei, kretanja, mirisa, zvukova: Ogenj! ta stara, zaboravljena rije probudila je
u Filipu jaki osjeaj panonske podloge. On ni sam nije znao za to, ali u taj tren o
sjetio je neobino jako neku subjektivnu elementarnu pripadnost toj podlozi: osjet
io se doma. Ne kod kue nego doma, u skladu s jezinom podlogom o kojoj je rije. Tako s
e itava ova knjiga temelji upravo na udesnim svojstvima pojedinih rijei, kretanja,
mirisa, zvukova, pa ak i snova, da u nama probude i ponovo razvihore itave bujice
uspomena i susprezanih nagona.
Smisao traganja za izgubljenim vremenom:
Sve je lapidarno, sve stoji na neem, sve ima svoju podlogu, ukorijenjeno je, sve
ima tri dimenzije. ivei tako ovjek bi sam mogao postati trodimenzionalan: vratiti s
e natrag do Euklida, razviti se natrag do stvarnog dodirivanja tvari i sam se pr
etvoriti u tvar!To je smisao Filipovih traganja za izgubljenim vremenom, djetinj
stvom i stvarno u, za podlogom. Takvu istu podlogu tra io je, jo ranije, drugi jedan K
rle in junak, doktor Walter iz novele In extremis : ... doktor Walter osjetio jeu sebi
silnu potrebu da se ogrebe i oisti od svih svojih neizvjesnosti.Da stane izvan s
vega toga van, da se smiri. Da samoga sebe vagne. ivot treba da se arhitektonski
gradi iz dana u dan, po nekom odreenomnacrtu. Neka bude taj nacrt fraza, dogma, s
veto pismo paragraf, formula,zlatno tele, evidentna la , neka bude taj plan to mu d
rago, samo da jepodloga! Podlogu treba sebi stvoriti u ivotu!
Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krle a Znaenje rijei frajla :
U Filipovoj ustreptaloj ma ti odreene rijei bude virove uspomena, infernalne tajne n
jegovih davnih, besanih djeakih nemira. Dovoljno je da koija Jo a Podravec lukavo nami
gne Filipu i upozori ga kraj javne kue da frajle jo sigurno spavaju!pa da se u njemu
pokrene kota uspomena: Kakva sablasna rije: frajle! A ipak! Koliko je dubokih taj
na pokopano u toj tako vulgarnoj rijei koju panonski foringa i izgovaraju skupljajui
kod toga pljuvaku pod jezikom od gaenja i moralnoga prezira! Dovoljno je da se ta
rije zauje pa da se vrijeme zaustavi, vrati natrag, ili, jo tonije, da se poka e brut
alna prisutnost, istovremenost sada njosti i pro losti , koje su tako prepleteneda nisu v
ezane samo kauzalno nego se i ostvaruju simultano. To kako se Filip nekad davnok
ao esnaestogodi njakzaputio frajlama , ta njegova te nja da se jo kao djeak zablati dok
i timezapravo otkupi i objasni sam sebi; ta sugestivna, koloristika i zvuna, slika
njegova segmentalnog odgoja ; ta njegova te nja za oslobaanjem od vlastite (majine, za
pravo) nejasne i mutne situacije, a u stvari sve dublje upadanje u nju; to sabla
sno, ritmiko navraanje u asne tematske rijei frajle; i konano, ta superiorna likovna t
ema enskog trbuha, pa stravian bijeg sa srebrom forinte u u ima - sve to nije samo i
zvrsna literatura nego i jedna od kljunih situacija ove drame.
Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krle a Usporedba Filipovog i Flaubertovog pos
jeta bludnici:
Flaubertov do ivljaj:
Konzumiran susret s bludnicom, poetski ostvaren u njegovu Novembru (jednom od najl

jep ih tekstova Flaubertovih), zapravo je ista romantika. Njemu je javna ena izvor p
atetine ljubavne strasti, ak simbol ulne ljubavne iskrenosti, dru tveni problem on u
njoj ne vidi. Tek kad je legla pokraj mene, izlo ila je pred mojim oima s ponosom ku
rtizane, sav sjaj svog mesa. Vidio sam otkrite njene grudi, tvrde i uvijek napet
e kao od nekog uzburkanog romorenja, njen trbuh od sedefa s udubljenim pupkom, n
jen gipki i greviti trbuh, tako mekan da u nj zagnjuri glavu kao u uzglavlje od to
ple svile. Imala je divne bokove, prave enske bokove kojih linije prelazei u okrug
li but podsjeaju uvijek u profilu na ne znam koji gipki i zavodljivi oblik zmije
i zloduha; znoj od kojega je njena ko a bila vla na, inio ju je svje om i ljepljivom, u
noi su njene oi sjale upravo stra no, a narukvica je od jantara, koju je nosila na
desnoj ruci, zazveketala kad bi se ona uhvatila za drvo od kreveta.
Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krle a Filipov do ivljaj:
Umjesto romantike prikazana je itava jedna ljudska tragika. Filipu je javna ena gr
uba dru tvena istina i, u isto vrijeme, odvratna mora jednoga djetinjstva. U vla nom,
kiselkastom slapu mirisa, poslije punog sunanog ljetnjeg sjaja kao oslijepljen,
tapajui u potpunoj tmini, Filip je kod kurog osvjetljenja otvorenih vrata vidio sa
mo lavore, naslone stolica s prebaenim enskim haljinama, pelargonije na prozorskoj
dasci i razglednice na stijenama, a iz neprozirne tmine pozvao ga je neiji glas
da pristupi bli e k postelji. Tu obasjana snopom svjetlosti to je padala kroz malen
i kolut na prozornoj ploi, le ala je ena, a trbuh joj je bio raskriven, ogroman i sa
svim bijel kao svje i hljeb kada le i na pekarskoj lopati. Samo to, da je taj trbuh
ogroman, naduven, mekan, da ima pupak, kao prijesan hljeb na pekarskoj lopati, t
o je bila jedina slika to mu je ostala u pameti sasvim ivo i neizbrisivo. I slikars
ki je izra ena razlika izmeu ova dva dogaaja. Kod Flauberta sve je to svijetlo i isto
, nestvarno i sladunjavo kao tijelo Ingresovih odaliska, a kod Krle e je sve trulo
, naduveno i prijesno.
Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krle a Naru ena slikarska vizija svijeta:
I upravo tu gdje misli da pro iruje dijapozon do ivljavanja i da pojaa govor svojih sli
ka, tu Filip ujedno odaje tajnu svojih kriza: jer onog asa kad sumnja da je boja
kadra izraziti sve to nije boja, im hoe boji da dade samo ono to je njeno, da je poni
zi na njenu ulogu u stvarnosti, time je naru io slikarsku viziju svijeta: no u tome
i jest njegova kriza, odnosno tematika ove knjige.
Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krle a stranica za download nekoliko lektira
istog djela
Podijeli:
Click to share on Twitter (Opens in new window)
18Share on Facebook (Opens in new window)18
Click to share on Google+ (Opens in new window)
Click to share on LinkedIn (Opens in new window)
Click to email this to a friend (Opens in new window)
Click to print (Opens in new window)