Jednom izostade sa vizite u bolnici, sutradan propusti predavanje, pa tako, uzivajuci u lijenosti na

kraju sve zapostavi.

Str.25.-imena.

Ponijela se poput konja kad mu se pritegnu uzde, zaustavila se na mjestu i odbacila žvale.

No, tjeskoba zbog novoga položaja ili možda razdraženost prouzročena prisutnošću

ovoga muškarca bijahu dovoljne da je uvjere kako se napokon domogla one čudesne

strasti koja je do tada poput kakve velike ptice ružičasta perja lebdjela u sjaju pjesničkih

nebesa – pa sada nikako nije mogla zamisliti da je ovaj mir u kojemu živi ona sreća o ko-

joj je nekoć sanjarila.

Ne mora li se, naprotiv, muškarac u sve razumjeti, isticati se u brojnim područjima, upu-

ćivati vas u snagu strasti, u istančane životne slasti, u sve tajne? No, ovaj njezin nikoga ni

u čemu ne poučava, ništa ne zna, ništa ne priželjkuje.

A ona… njoj je život hladan kao tavan čije je okno okrenuto prema

sjeveru, a dosada, taj nijemi pauk, u mraku plete mrežu po svim kutovima njezina srca.

Ne treba li i ljubavi, kao i indijskim biljkama, za nju pri-

pravljeno tlo i posebna temperatura?

Zaista, ima li što ljepše nego se uvečer s knjigom smjestiti

uz vatru, dok vjetar udara o okna, a svjetiljka gori?...

– Baš tako – reče Emma uprijevši u nj širom otvorene krupne crne oči.

– Ni na što ne mislite – nastavljaše on – a sati prolaze. Ne mičete se s mjesta, a šećete po

zemljama za koje vjerujete da su pred vama, dok vam se misao isprepleće sa zamišlja-

njem i poigrava se s pojedinostima ili slijedi nit zbivanja. Stapa se s likovima pa vam se

čini da pod njihovom odjećom kuca vaše srce.

-Walter Scott

No, ženu nešto neprekidno sputava. U isti mah po-

kretna i povodljiva, ima protiv sebe slabost vlastite puti i zakonsku ovisnost. Volja joj,

poput vrpcom pridržane koprene na šeširu, uzdrhti na svakom vjetru; uvijek je vuče ka-

kva želja, uvijek kakav obzir zadržava.

Str 58.-imena

Rođeni smo da nam bude teško, kao što veli sveti Pavao.

Eh, ne! Zašto propovijedati protiv strasti? Zar one nisu jedino što je na ovome svijetu

lijepo, izvor junaštva, ushita, pjesništva, glazbe, umjetnosti, ukratko, svega?

Ah! Postoje dvije vrste čestitosti – odvrati on. Sitna, uobičajena čestitost, ljudska česti-

tost, čestitost koja se neprestano mijenja i na sav glas kriješti, vrpolji se po tlu, pri zemlji,

kao ovaj skup budala koje vidite pred sobom. No, druga, vječna čestitost, ta je čestitost

svugdje oko nas i iznad nas, kao krajobraz koji nas okružuje i plavo nebo koje na nas sja.

Str.141-