Kod Bleiburga na austrijsko-jugoslavenskoj granici prema demarkacionoj crti, primicalo se ukupno dvije stotine tisua hrvatskih vojnika Oni

su eskortirali oko pet stotina tisua civilnog puanstva

koje se htjelo prebaciti na englesko podruje, da bi se predali i stavili
pod britansku zatitu.
Britanski vojni arhiv (War Office, 170 4465)

General Scott nije se puno razumio u jugoslavensku politiku, ali je

mislio, da ni u kojem sluaju ne dolazi u obzir da pusti tri etvrtine
milijuna Hrvata u svoje podruje Nitko ne zna to se tono dogodilo s Hrvatima, ali je sigurno, da se jugoslavenska strana nije drala
dogovora sa Scottom.
Nicholas Bethell (Das letzte Geheimnis, Ullstein: Frankfurt a. M., 1975)

Spomenik rtvama Bleiburke tragedije i Krinog puta hrvatskoga naroda g. 1945., rad kipara
Augustina Filipovia u Kanadi; zalaganjem Drutva Hrvatski domobran postavljen na
zagrebakom groblju Mirogoj i otkriven 20. lipnja 1994., snimio Josip Polanovi.

Anelko Mijatovi

BLEIBURKA TRAGEDIJA
I KRINI PUT
HRVATSKOGA NARODA
GODINE 1945.

Sadraj
Predgovor autora ...................................................................................................................... 5
Uvod ........................................................................................................................................... 9
Suavanje podruja NDH-a ...................................................................................... 10
Pripreme Jugoslavenske armije za konani obraun s protivnikom ................. 11
Poetak zavrnih operacija . ...................................................................................... 12
Stanje na bojitima u drugoj polovini travnja ........................................................ 13
Postav Zvonimir, posljednji obrambeni poloaji HOS-a ..................................... 13
Spaavanje drave i vlasti ..........................................................................................14
Pokuaj uspostavljanja veza sa zapadnim saveznicima ...................................... 15
Nastavak zavrnih operacija . ................................................................................... 15
Odluka o povlaenju prema Sloveniji i Austriji .................................................... 15
Povlaenje oruanih snaga i puanstva NDH-a . .................................................. 16
Tijek povlaenja Hrvatskih oruanih snaga ........................................................... 18
Zatvaranja kruga oko izbjeglike kolone pred Dravogradom ............................ 22
Uspostavljanje veze s predstavnicima britanske vojske ...................................... 28
Stanje u izbjeglikoj koloni pred Bleiburgom uoi predaje ................................. 29
Pregovori o predaji HOS-a ........................................................................................ 30
Predaja Hrvatskih oruanih snaga .......................................................................... 32
Procjene o brojanoj zastupljenosti sudionika u Bleiburkoj tragediji .............. 34
Izruivanje Hrvata iz Koruke ................................................................................. 35
Kolone i marevi smrti na Krinom putu hrvatskoga naroda 1945. g. ............. 36
Put u nepoznato .................................................................................................................... 39
Slovenija podruje masovnih zloina nad zarobljenicima ............................................ 41
Kolone i marevi smrti kroz Hrvatsku ................................................................................44
Komunistiki teror u Zagrebu ............................................................................................ 44
Masovna stratita u Bosni i Hercegovini .......................................................................... 47
Masovna stratita u Crnoj Gori i Srbiji ............................................................................. 47
Brojnost hrvatskih rtava Bleiburke tragedije ................................................................ 48
Zakljuak ................................................................................................................................ 49
Izvori i literatura .................................................................................................................... 53
Pogovor ................................................................................................................................... 57

Anelko Mijatovi
BLEIBURKA TRAGEDIJA I KRINI PUT
HRVATSKOGA NARODA
GODINE 1945.

BLEIBURKA TRAGEDIJA I KRINI PUT

HRVATSKOGA NARODA
GODINE 1945.
Nakladnik
Hrvatski svjetski kongres (HSK)
New York - Zagreb
Za nakladnika: Prof. dr. imun ito ori
Tekst i izbor ilustracija
Anelko Mijatovi
Copyright
Anelko Mijatovi
Na naslovnoj stranici snimak obnovljenog spomenika Bleiburkoj tragediji na
Loibakom polju (2005.), snimio Ivan Kozlica.
Neautorizirane ilustracije preuzete iz navedene literature
Graka priprema i tisak:

Anelko Mijatovi

BLEIBURKA TRAGEDIJA
I KRINI PUT
HRVATSKOGA NARODA
GODINE 1945.

Zagreb, 2007.

Predgovor autora
Hrvatski je narod u etiri godine Drugoga svjetskog rata g. 1941. 1945. velikim dijelom proivio u sastavu Nezavisne Drave Hrvatske (NDH) koja je obuhvaala
veinu podruja dananje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Nastala je viestoljetnom tenjom naroda, ali i voljom sila Osovine Kraljevine Italije i
Treega Reicha. Italija je prisvojila najvaniji dio hrvatske obale od Zadra do Splita s
veinom otoja, a Madarska Meimurje i Baranju. Nijemci i Talijani podruje NDH-a
podijelili su na svoje interesne sfere. Pripadnici velikosrpske ideje i srpski nacionalisti,
poznatiji pod imenom etnici, im je izbio rat, a posebno nakon proglaenja NDH-a
10. travnja 1941., poeli su napadati hrvatsko katoliko i muslimansko te ostalo
nesrpsko puanstvo; na najokrutniji nain ubijati ga, pljakati i paliti njegovu imovinu. Kad je Njemaka 22. lipnja 1941. napala Sovjetski Savez Socijalistikih Republika, jugoslavenski komunisti, predvoeni Josipom Brozom Titom, poeli su napadati
njemake i talijanske oruane snage te institucije NDH-a. Poveli su borbu za vlast i
stvaranje nove jugoslavenske (komunistike) drave, organizirali su svoja politika tijela, organizacije i vojne postrojbe Narodnooslobodilake vojske (NOV). Kao saveznici
protuosovinske koalicije bili su obilno pomagani naoruanjem i drugim oblicima te su
iz Drugoga svjetskog rata na bivem jugoslavenskom podruju izili kao pobjednici.
Tako je u tijeku rata hrvatski narod i ukupno puanstvo u Hrvatskoj bilo podijeljeno
politiki, ideoloki i vojno, to je pridonijelo opem stradanju svih. Komunisti su posebno okrutno obraunavali sa stvarnim i moguim ideolokim protivnicima u tijeku
rata. To su nastavili i u zavrnim ratnim operacijama na tlu bive Jugoslavije. Tada
su stotine tisua pripadnika Hrvatskih oruanih snaga (HOS-a) i civilnoga puanstva
NDH-a, ali i skupine drugih naroda s podruja bive Jugoslavije, pred zloinima i terorom nove komunistike vlasti te neizvjesnosti koja ih sve lomi (S. Lasi) povlaile
se prema Sloveniji i Austriji kako bi se tamo stavile pod zatitu zapadnih saveznika.
Veina njih stigla je do Slovenije i Austrije, uz teke borbe i teka stradanja. Tu su bili
prisiljeni predati se snagama Jugoslavenske armije (JA) ili britanskim snagama koje su
ih, potom, izruile postrojbama Jugoslavenske armije, odnosno novoj vlasti komunistike Demokratske Republike Jugoslavije. Zatim su, protivno Hakim konvencijama o

ratnim zarobljenicima iz g. 1907. (Posebno je zabranjeno ubiti ili raniti neprijatelja,

koji se, poloivi oruje i ostavivi bez sredstava obrane, predaje na milost.) i enevskim
konvencijama o pravima ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika iz g. 1929. (Ratnim
zarobljenicima mora se uvijek dati ljudski postupak i zatititi ih posebno protiv ina
nasilja, tekih uvreda i javne znatielje.), postrojbe Jugoslavenske armije, pripadnici
sigurnosne jugoslavenske slube Odjel za zatitu naroda (OZN-a) i komunistiki aktivisti
masovnim i najokrutnijim zloinima, dotada nepoznatim europskoj civilizaciji, u podruju Austrije i diljem bive Jugoslavije poubijali veinu vojnih i civilnih zarobljenika.
Ta su zbivanja, s vrlo tekim posljedicama, u hrvatskom narodu i literaturi openito
poznata pod nazivom Bleiburka tragedija (po mjestu Bleiburgu u Austriji, u ijoj se
blizini, na Loibakom polju, 15. svibnja 1945. predala glavnina Hrvatskih oruanih
snaga) i Krini put hrvatskoga naroda g. 1945. kad je to mnotvo nakon zarobljavanja i predaje, u velikim kolonama upueno na mareve smrti diljem Jugoslavije, a
masovne likvidacije vojnih i civilnih zarobljenika osobito su izvedene ve u Sloveniji i
dalje na Krinom putu u raznim smjerovima, bez ikakvih sudskih postupaka. U bivoj
totalitarnoj komunistikoj Jugoslaviji (1945. 1990.) o tim rtvama bilo je zabranjeno
govoriti i iskazivati im poasti. Tek nakon demokratizacije i uspostave samostalne i
demokratske Republike Hrvatske istrauje se te rtve i iskazuje im se potovanje. U
prilog tim rtvama je i Rezolucija 1481. Skuptine Europskog parlamenta, usvojena
25. sijenja 2005., kojom su osueni bivi totalitarni komunistiki reimi u Srednjoj
i Istonoj Europi zbog masovnih povreda ljudskih prava, poinjenih u ime teorije
klasne borbe i principa diktature proleterijata: pojedinana i kolektivna ubojstva
i smaknua, smrti u koncetracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, muenja,
prisilni rad i druge oblike masovnog zikog terora; progone na etnikoj i vjerskoj
bazi, povredu slobode savjesti, misli i izraavanja, slobode tiska i takoer nedostatak politikog pluralizma. Sve se to i to s tekim posljedicama potvrivalo i meu
hrvatskim narodom. Rezolucija upozorava da pad navedenih totalitaristikih komunistikih reima u Europi nije bio u svim sluajevima popraen meunarodnom
istragom zloina koje su ti reimi poinili i da poinitelji tih zloina nisu izvedeni
pred sud meunarodne zajednice, te da je vrlo niska svjesnost javnosti o zloinima to su ih poinili totalitarni komunistiki reimi. Nadalje upozorava da se
komunistike partije, legalne i aktivne u nekim zemljama nisu distancirale od zloina
koje su poinili totalitarni komunistiki reimi u prolosti, da je svjesnost o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu zloini u budunosti te da
moralna procjena i osuda poinjenih zloina igraju vanu ulogu u edukaciji mladih
narataja i da rtve totalitarnih komunistikih reima koje su jo ive ili njihove obi-

telji, zasluuju suut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje itd. Na kraju Rezolucija poziva sve komunistike ili postkomunistike partije da u svojim zemljama, ako
to dosad nisu uinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prolost,
jasno se distanciraju od zloina koje su poinili totalitarni komunistiki reimi i da
ih osude bez ikakvih nejasnoa. Zakljuuje se: Skuptina vjeruje da e ova jasna
pozicija meunarodne zajednice omoguiti dalje pomirenje. Dapae, da e mogue
ohrabriti povjesniare irom svijeta da nastave svoja istraivanja usmjerena prema
odreivanju i objektivnoj provjeri toga to se dogodilo. Naalost, na svemu na to
upozorava Rezolucija u Hrvatskoj se malo uinilo. Ne samo da se u Hrvatskoj nije
jasno osudilo komunistiki totalitaristiki reim nego je esto u praksi komunistika
ideologija, a jo uvijek trgovi i ulice po hrvatskim gradovima nose imena poinitelja
komunistikih zloina. Bez obzira na mnoinu zloina, uinjenih bez sudskih odluka,
nad desetinama i stotinama tisua nedunih vojnih i civilnih zarobljenika, dravne
institucije nisu utvrdile poinitelje zloina, nitko nije osuen niti se tim rtvama iskazuju primjerene poasti. Ne istrauje se masovna grobita niti su otkrivena masovna
grobita primjereno oznaena, nisu utvrena imena rtava i njihova brojnost. Svega
je oko 2.500-3.000 tih rtava izvaeno iz masovnih grobnica i primjerenijim pokapanjem iskazana im je dolina poast. Povijesne katedre i instituti nedovoljno prouavaju taj zloin, a objektivno ukazivanje na komunistike zloine politikantski prikazuje
se izjednaavanjem svih zloina.
Ovaj kratki tekst neka bude jo jedno podsjeanje Hrvatima i svijetu da je koncem
Drugoga svjetskog rata g. 1945., pred oima toga svijeta, nad hrvatskim narodom,
samo zato to se opredijelio za svoju dravu, uinjen veliki zloin, jo uvijek nedovoljno istraen i za koji nitko nije odgovarao.
Zagreb, 31. oujka 2007.

Dr. sc. Anelko Mijatovi

Uvod
Zbivanjima Bleiburke tragedije i Hrvatskoga krinog puta g. 1945., koji su po
svojim tekim posljedicama najdublje uli u svijest hrvatskoga naroda openito, u
Hrvatskoj su, kao i u veini istone i jugoistone Europe, prethodile etiri godine
rata i opeg stradanja ukupnoga puanstva, politike, ratne i ope prilike u Europi i
itavom svijetu, slom njemake i saveznikih joj armija na svim bojinicama te njihovo
povlaenje prema Njemakoj. Prethodilo je od g. 1943./1944. vrlo uspjeno napredovanje snaga protuosovinske koalicije na svim operativnim smjerovima amerikih,
britanskih, francuskih i drugih snaga iz Italije (g. 1943.), Normandije i june Francuske (1944.) i s istoka sovjetske Crvene armije i njezinih saveznika od g. 1943. kroz
Poljsku, Rumunjsku, Bugarsku, Madarsku i Jugoslaviju, sve do Beograda, do eke
i Slovake i Istone Pruske prema Srednjoj Europi i prema Njemakoj kao sreditu
Hitlerova Treega Reicha.
Tim dogaajima prethodili su i neki politiki dogaaji, sastanci i dogovori predstavnika protuosovinske koalicije, posebno konferencija u Jalti u veljai 1945., na kojima su utvreni planovi o zavretku rata i odredbe predstojeega mirovnog procesa.
O zajednikom sudjelovanju u zavrnim ratnim operacijama sovjetskih snaga i NOVJ-e
na podruju Jugoslavije dogovoreno je na sastanku najviih sovjetskih predstavnika
s maralom Josipom Brozom Titom, predsjednikom i ministrom obrane Nacionalnog
komiteta osloboenja Jugoslavije, 28. rujna 1944. u Moskvi, te na sastanku zapovjednika 3. Ukrajinskog fronta sovjetske Crvene armije marala Fjodora Tolbuhina s
maralom Titom i predstavnikom Vlade narodno-frontovske Bugarske 5. listopada
1944. u Craiovi u Rumunjskoj. Svi ti dogovori pridonijeli su da su istoni i zapadni
saveznici naoruali NOVJ-u te zajedniki operativno sudjelovali u progonu njemakih
oruanih snaga i operativno im podreenih saveznikih postrojbi, meu kojima su
bile i Hrvatske oruane snage (HOS) NDH-a.

10

Suavanje podruja NDH-a

Podruje Nezavisne Drave Hrvatske posebno se suava i smanjuje od jeseni
1944. godine, kad su snage NOVJ-e (NOV-e), uz pomo sovjetske Crvene armije i
Bugarske narodne armije, osvojile vei dio Srbije, ule u Srijem, forsirale Dunav kraj
Batine, ule u Baranju i jugozapadnu Madarsku i, uz podruja koja su ve otprije bila
pod nadzorom NOV-e (u Kordunu, Baniji, Gorskom kotaru i sjevernom Hrvatskom
primorju, umberku, Slavoniji, Dalmaciji, Hrvatskom zagorju), osvojili otoni i obalni
dio June Hrvatske, potom i pojedina mjesta u unutranjosti te jugozapadne i jugoistone dijelove Bosne i Hercegovine. Poetak g. 1945., uz Njemaku je, to se tie
njezinih europskih saveznika, doekala jedino NDH. S vrlo tekim prilikama u svim
podrujima ivota, bez zatitnika u meunarodnoj javnosti i bez vlastite proizvodnje
Nezavisna Drava Hrvatska (1941. 1945.)

11

naoruanja i streljiva za oruane snage u emu je u potpunosti ovisila o Njemakoj.

Vodstvo NDH-a razmatralo je okolnosti u kojima se nala drava i razmiljalo je, po
uzoru na druge njemake europske saveznike, o poduzimanju odreenih koraka radi
spaavanja drave. Meutim, otklonom ljeti g. 1944. programa pribliavanja zapadnim saveznicima, koji su vodili ministri Lorkovi i Voki, svakako u strahu da se ne e
moi oduprijeti njemakom protuudaru, vodstvo je NDH-a potvrdilo svoju dosljednost u saveznitvu s Hitlerovom Njemakom. Na njemako-sovjetsku bojinicu: Odra
Slovake Rudne planine Esztergom Blatno jezero, nastavljala se je bojinica uz i
kroz podruje NDH-a, otprilike duine 1500 kilometara, Dravom od Donjeg Miholjca
do njezina ua, Dunavom do sela Mohova (istono od Vukovara), kroz Srijem prema uu Drine, pa dalje crtom Bijeljina Brko Doboj Sarajevo Banja Luka
Bosanski Novi Biha Lapac Udbina Gospi Karlobag Pag. Juno od Save,
njemake i oruane snage NDH-a drale su mostobrane u podruju Bijeljine i Brkog,
u Sarajevu i drugim glavnijim mjestima u dolini Bosne, u dolini Vrbasa u Banjoj Luci
i u dolini Une u Bihau. Nakon gubitaka u jugoistonoj Europi, odluujui otpor
njemako je vodstvo namjeravalo pruiti na prilazima starim granicama Reicha, na
podruju tajerske i Koruke.

Pripreme Jugoslavenske armije za konani

obraun s protivnikom
Zavretku operacija Drugoga svjetskog rata na podruju bive Jugoslavije u proljee
g. 1945., uz ope napredovanje protuosovinskih saveznika na svim bojitima, prethodila je u poetku g. 1945. reorganizacija snaga NOV-e (NOVJ-e), 1. oujka 1945. preimenovane u Jugoslavensku armiju. Za konani obraun s protivnikom njemakim i
oruanim snagama NDH-a, raznim etnikim skupinama i slovenskim domobrancima,
ukupne jaine 680.000 pripadnika, i svi pod njemakim operativnim zapovjednitvom
ustrojene su etiri armije: Prva, Druga, Trea i etvrta, ukupne jaine 286.002 boraca,
u veini naoruane s najsuvremenijim naoruanjem. Te e armije operativno pomagati i
druge partizanske formacije Operativna skupina korpusa (2., 3. i 5. korpus, oko Sarajeva); 6. i 10. korpus u slavonskim planinama, Moslavini i Hrvatskom zagorju te 4. u Lici,
Gorskom kotaru i Beloj krajini pod zapovjednitvom G Hrvatske; 7. i 9. u Sloveniji te
snage 4. operativne zone (14. divizija i dvije brigade) u tajerskoj pod zapovjednitvom
G Slovenije, sa zrakoplovstvom, ratnom mornaricom te samostalnim postrojbama niih
i vojno-teritorijalnih zapovjednitava, ukupno oko 500.000 boraca, kao i III. ukrajinski
front sovjetske Crvene armije te 1. Bugarska narodna armija. Prethodila su joj i dva

12

sastanka u Beogradu saveznikih i vojnih zapovjednika NOVJ-e: 24. veljae sastanak

vrhovnog komandanta Jugoslavenske armije marala Josipa Broza Tita i zapovjednika
saveznikih snaga u Italiji feldmarala Harolda Alexandera te sastanak Tita i zapovjednika etiriju jugoslavenskih armija 25. 27. oujka, kada je stvoren plan tih operacija.

Poetak zavrnih operacija

etvrta jugoslavenska armija pod zapovjednitvom generala Petra Drapina zapoela je sa zavrnim operacijama Drugoga svjetskog rata na podruju bive Jugoslavije 20. oujka 1945. iz Sjeverne Dalmacije i Like. Uz pomo Jugoslavenske mornarice, zrakoplovstva zapadnih
saveznika i zrakoplovstva JA
probila je njemako-hrvatsku
obranu Biha Gospi Karlobag i do 20. travnja zajedno
sa snagama 4. korpusa izbila
pred glavne njemake obrambene poloaje 97. korpusa, od
Snenika od Rijeke, ime su
stvoreni uvjeti za operativno
djelovanje prema Istri, Trstu i
Slovenskom primorju.
Nakon to su napustile
obranu na Ivan-planini i obranu Sarajeva 6. travnja, njeZavrne operacije Jugoslavenske armije g. 1945.

make i oruane snage NDH-a

povlaile su se s mnotvom puanstva dolinom rijeke Bosne prema rijeci Savi pred
postrojbama Druge jugoslavenske armije i dolinom rijeke Spree i kroz Posavinu iz
istone Posavine i sjeveroistone Bosne pred postrojbama Prve JA. U isto vrijeme
postrojbe Prve JA zauzele su istonu Posavinu i sjeveroistonu Bosnu, forsirale Savu
i zauzele poloaje izmeu Save i Vrbanje. Postrojbe Tree jugoslavenske armije nou
11./12. travnja 1945. kraj Valpova forsirale su rijeku Dravu. Snage 1. Bugarske narodne armije forsirale su rijeku Dravu kraj Donjeg Miholjca, a snage Tree armije
JA forsirale su Dunav izmeu Opatovca i Sotina. Tim napredovanjima ugroena je
Srijemska bojinica koju su njemake i hrvatske oruane snage bile prisiljene napustiti
12. travnja. Snage Prve JA pod zapovjednitvom generala Peke Dapevia krenule su

13

u progon protivnika kroz Srijem i Slavoniju smjerom Vinkovci Brod Nova Gradika
Ivani-grad Zagreb, snage Tree jugoslavenske armije smjerom akovo Naice
Virovitica Varadin.
U travnju 1945. i na europskim bojitima bilo je ope napredovanje saveznikih
armija. Isti dan, kad je probijena Srijemska bojinica, sovjetska Crvena armija ula je
u Be. Dan nakon to su jugoslavenske i bugarske snage forsirale Dravu i Dunav, a
njemake i hrvatske snage napustile Srijemsku bojinicu, 13. travnja, snage zapadnih
saveznika prele su rijeku Elbu kraj Wittenberga, Crvena armija usmjerila je svoje
snage prema Berlinu i Dresdenu, kapitulirale su njemake snage u Ruhru, a sovjetske
i amerike snage ule u eku, Slovaku i Bavarsku. Sve to utjecalo je i na operativna
djelovanja na preostalom podruju Nezavisne Drave Hrvatske, odnosno na podruju
jugoistone Europe, od Istre do zapadne Madarske koju je pokrivalo njemako operativno zapovjednitvo Jugoistok.

Stanje na bojitima u drugoj polovini travnja

Snage Jugoslavenske armije do 17. travnja napredovale su do crte: Donji Miholjac
Naice akovo Bosanski amac Doboj Banja Luka Biha Slunj Ogulin
Delnice Bakar i time stvorile uvjete za uspjeno operativno nastupanje prema Rijeci
i Trstu, Karlovcu, Zagrebu i Varadinu. U povlaenju pred nastupajuim jugoslavenskim armijama Treoj izmeu r. Drave i Ivanova Sela na desnoj obali r. Ilove, Prvoj
od Velikih i Malih Zdenaca do r. Save, Drugoj uz desnu obalu r. Save, njemake i
oruane snage NDH-a u drugoj polovini travnja 1945. uspostavile su novu obranu na
bojinici Drava Bilogora (pii Bukovica Zdenci) r. Ilova Banova Jaruga Novska Jasenovac ue Une u Savu donji tok Une Karlovac Rijeka pod operativnim zapovjednitvom taba 21. njemakog korpusa. Tu bojinicu iroku oko 130 km
dralo je 8 njemakih divizija te 7 divizija i jedna brigada Hrvatskih oruanih snaga.

Postav Zvonimir, posljednji obrambeni

poloaji HOS-a
Prvih mjeseci 1945. godine zapovjednitva njemakih i hrvatskih oruanih snaga raunala su pruiti otpor na Postavu Zvonimir, vanoj posljednjoj crti obrane Zagreba i sjeverozapadne Hrvatske, izgraivanoj od konca 1944. na poloajima rijeka Drava Koprivnica Krievci Vrbovec Dugo Selo Karlovac Duga Resa
Ogulin Crikvenica kao sastavni dio obrane jugoistonih granica Treeg Reicha

14

od Madarske (Margareton linija) kroz NDH-a do Sjeverne Italije (Gotska linija). U

travnju te su poloaje uz njemake snage zauzele i postrojbe HOS-a: I. ustaki zbor
pod zapovjednitvom generala Ante Mokova u podruju Varadin Koprivnica; III.
ustaki zbor pod zapovjednitvom generala Artura Gustovia oko Ivani-grada i Kutine; II. ustaki zbor pod zapovjednitvom ustakog pukovnika i generala Vjekoslava
Luburia u podruju Sunja Sisak Petrinja; IV. ustaki zbor pod zapovjednitvom
generala Josipa Metzgera oko Dvora na Uni i V. ustaki zbor pod zapovjednitvom
generala Ivana Herenia s podrujem djelovanja na smjeru Karlovac Gospi. Izvan
tih operativnih zborova ostali su neki ustaki zdrugovi, nekoliko eljeznikih i samovoznih bojni, pozadinske (logistike) postrojbe i radne skupine s oko 130.000 pripadnika. Jo od poetka 1945. u oruanim snagama NDH-a osjeala se opa nestaica
streljiva. Zadnje streljivo nabavljeno je iz njemakih tvornica u veljai, a sljedeih dana
tek je poneto dobivano od pojedinih njemakih postrojbi na podruju NDH.

Spaavanje drave i vlasti

Da bi spasilo dravu i vlast, vodstvo je NDH-a s poglavnikom dr. Antom Paveliem,
u poetku 1945. godine dalo upute pripadnicima HOS-a, ako bi se britanske snage
iskrcale na hrvatskoj obali, da im se ne suprotstavljaju. Bile su ak odreene i osobe
koje e ih pozdraviti. U veljai 1945. Paveli je namjeravao s Glavnim ustakim stanom i s odreenim postrojbama povui se u Velebit. U tu su svrhu izvedena neka
utvrivanja sjeverno od ceste Gospi-Karlobag i ustrojena je 11. lika divizija pod
zapovjednitvom pukovnika Josipa Aleksia, a ostale bi postrojbe bile upuene na
zapad. U travnju 1945. doputen je prolaz pripadnicima Crnogorske narodne vojske i mnotvu puanstva koje se okupljalo oko crnogorskoga nacionalista dr. Sekula
Drljevia, zatim etnicima Drae Mihajlovia i pripadnicima Nedieve Srpske dravne
strae kroz podruje NDH-a prema zapadu. Prualo im se materijalnu i lijeniku
pomo i stvarani su planovi za zajedniki gerilski rat protiv komunistike vlasti, koja
je uspostavljana u osvojenim podrujima. U sastavu 18. ustake divizije, uz postrojbe
HOS-a, bile su madarska bojna (Hungarista legion), albanska Skenderbegova legija
i Crnogorska narodna vojska. Koncem travnja izaslanici Vlade NDH-a u Ljubljani su
dogovorili sa slovenskim prvacima, general-porunikom Levom Rupnikom i s ljubljanskim biskupom Gregorijem Romanom, mogunost povlaenja Hrvatskih oruanih
snaga i hrvatskoga puanstva kroz Sloveniju prema Istri i dalje u Sjevernu Italiju, gdje
bi se predali zapadnim saveznicima, odnosno Britancima. Pomiljalo se je i na gerilski
rat u protivnikovoj pozadini.

15

Pokuaj uspostavljanja veza sa

zapadnim saveznicima
Vodstvo NDH u Pavelievoj nazonosti 3. svibnja odluilo je uputiti predstavku
na engleskom jeziku (Memorandum, Spomenicu) zapadnim saveznicima, sastavljenu
u duhu Atlantske povelje (14. kolovoza 1941.) o pravu svakog naroda na nacionalnu slobodu i ravnopravnost, s pozivom da saveznike snage uu u Hrvatsku radi
zatite vie stotina tisua izbjeglica pred nastupajuim partizansko-komunistikim
snagama. U zoru 4. svibnja jedan primjerak te spomenice saveznikom zapovjedniku za Sredozemlje britanskom maralu Haroldu Alexanderu u najbliu savezniku
zrakoplovnu luku Zadar odnijela su u tu svrhu osloboena dva zarobljena asnika
amerikog zrakoplovstva sa zrakoplovom koji im je stavljen na raspolaganje. Drugu
neto opirniju Spomenicu, s ponudom predaje Hrvatskih oruanih snaga, u savezniko zapovjednitvo u Caserti ponio je isti dan oko 15 sati izaslanik Vlade NDH-a
ministar Vjekoslav Vrani, s kapetanom bojnog broda Androm Vrkljanom. Putovali
su zrakoplovom do Klagenfurta, a potom automobilom do Sjeverne Italije. Tamo su
ih opljakali britanski zapovjednici i zavrili su u zarobljenikom britanskom logoru u
Forliju. Hrvatski veleposlanik u Berlinu dr. Vladimir Koak trebao je 4. svibnja u Flensburgu na sjeveru Njemake pridruiti se pregovorima njemakoga ministra vanjskih
poslova grofa verin-Krosika sa zapadnim saveznicima i zastupati interese NDH. Svi ti
pokuaji da se u zadnji trenutak uspostave kontakti sa zapadnim saveznicima ostali
su bezuspjeni.

Nastavak zavrnih operacija

Snage etvrte JA s Cresa i Loinja izvele su nou 26./27. travnja desant na jugoistonu obalu Istre i 30. travnja razbile su njemaku obranu na bojinici Rijeka
Snenik, opkolile njemake snage u Rijeci i napredovale smjerom Ilirska Bistrica
Divaa Trst. Trst i Rijeka osvojeni su nakon estokih borbi 1. 3. svibnja 1945. U
estokim borbama podruje NDH-a do 5. svibnja 1945. svedeno je na Varadin, Krapinu, Ivani-grad, Zagreb, Samobor, Sunju, Petrinju, Sisak i Karlovac s okolinom.

Odluka o povlaenju prema Sloveniji i Austriji

Kad je njemaki zapovjednik za Jugoistok general-pukovnik Lhr u jutarnjim satima 4. svibnja 1945. zapovjedio svojim snagama povlaenje na poloaje Maribor
Celje i sa svojim zapovjednitvom napustio Zagreb, i vodstvo NDH-a je u Pavelievoj
nazonosti, svjesno nemogunosti dalje obrane pred nadmonijim protivnikom, od-

16

luilo slijediti Nijemce i donijelo je odluku o povlaenju oruanih snaga i puanstva

NDH-a prema Sloveniji i dalje prema Korukoj u Klagenfurtsku dolinu u Austriji. Vlada
NDH-a, poglavnik Paveli, Dravni savjet i Hrvatski dravni sabor, odnosno ukupno
hrvatsko vojno i civilno vodstvo trebali su se okupiti u St. Andru, sjeverno od Lawamnda, i nastaviti radom. Pri tomu su se nadali da e ih tamo prihvatiti zapadni saveznici, da e uskoro doi do rata izmeu zapadnih i istonih saveznika, to je onda
izgledalo vrlo moguim, pa e se vodstvo NDH s oruanim snagama i puanstvom,
kao saveznici u tom ratnom sukobu zapadnih saveznika i osloboditelji od jugo-komunizma, za 5 6 tjedana vratiti u Hrvatsku.

Povlaenje oruanih snaga i puanstva NDH-a

Plan povlaenja oruanih snaga NDH-a prema Sloveniji i Austriji razraen je u Glavnom stoeru HOS-a. Zapovjednikom povlaenja imenovan je glavar Stoera general
uro Grui. Smjer povlaenja oruanih snaga, Vlade i puanstva NDH-a kretao se prometnicama: Srednja kolona (II., III. i IV. zbor) smjerom Zagreb Rogatec Celje (116
km) i Zagreb Zidani Most Celje (157 km) pod zapovjednitvom generala Josipa
Metzgera; Sjeverna kolona (I. zbor) smjerom Varadin Rogatec Celje (106 km) pod
zapovjednitvom generala Ante Mokova i Juna kolona (V. zbor) smjerom Karlovac
Samobor Zidani Most Celje (124 km) pod zapovjednitvom generala Ive Herenia.
Nou 5./6. svibnja 1945. postrojbama HOS-a upuena je zapovijed: Povlaite se
preko Celja Englezima u susret. Prethodnica povlaenju bile su snage I. zbora pod
zapovjednitvom generala Mokova.
Smjerovi povlaenja oruanih snaga i puanstva NDH-a
Njihova je zadaa bila i osigurati
prihvatilite lanovima Dravnog savjeta, Sabora i Vlade NDH-a u izbjeglitvu
u Korukoj.
U ranim jutarnjim satima 5. svibnja Zagreb su poele naputati obitelji
dunosnika, viih asnika i mnogi koji
su se osjeali ugroenima pred komunistikim dolaskom, kreui se prema
Sloveniji i Austriji. Vlada NDH-a i
ostali visoki dravni dunosnici, neki
crkveni dostojanstvenici i predstavnici
kulturnoga ivota, predsjednik HSS-a
i cijeli rat zatoenik ustake vlasti dr.
Vlatko Maek s obitelji te pozadinske

17

Izbjeglika povorka prolazi Jelaievim trgom kroz Zagreb

i priuvne slube i veina HOS-a na povlaenje su krenuli 6. svibnja. Za pripadnicima

dravnih institucija pokrenulo se, po nekima i do pola milijuna civilnoga puanstva
kako Zagreba tako i ono puanstvo, koje je ve jednom, iz Konavala, Hercegovine,
Bosne, Srijema (osobito nakon uspostave Srijemske bojinice), Dalmacije, Like i drugih podruja, bjeei pred etnikim i partizansko-komunistikim zloinima, napustilo svoje domove i masovno vlakovima, kamionima, konjskim i volovskim zapregama,
biciklima i pjeice krenulo u egzodus, bez obzira na narodnu i vjersku pripadnost,
zanimanje, spol i dob. Glavni stoer HOS-a, Ministarstvo oruanih snaga NDH-a,
neke postrojbe orunitva, opskrbne ustanove, poglavnik Paveli, njegova pratnja
i osiguranje krenuli su 7. svibnja smjerom Zaprei Krapina Rogaka Slatina
Celje, a Vlada NDH-a je smjerom Krapina Rogaka Slatina Maribor Dravograd u
ranim popodnevnim satima istoga dana stigla u Klagenfurt i smjestila se na Turaher
Hhe. Nakon to se saznalo za njemaku bezuvjetnu kapitulaciju, sa sjednice Glavnog ustakog stana 8. svibnja u Rogakoj Slatini upuena je zapovijed svim postrojbama HOS-a da se povlae po vlastitom nahoenju kroz Sloveniju prema Korukoj i da
se predaju samo saveznikim postrojbama. Potom je Paveli, da bi stigao istoga dana
na zakazani sastanak s Vladom NDH-a u St. Andr, pourio s pratnjom kroz Maribor
prema austrijskoj granici.
Snage II. zbora HOS-a, zaduene za obranu Zagreba, 8. svibnja po zapovijedi su
napustile obranu, kako se ne bi protivniku pruio povod za teka razaranja i ljudske
rtve. Njemakim postrojbama i postrojbama HOS-a zapovjeeno je da u povlaenju sa sjevera i juga zaobilaze Zagreb. Da bi grad spasilo se od pljake neodgovornih elemenata, osnovana je naoruana civilna zatita, a ravnatelj Ureda Hrvatskoga
dravnog sabora dr. uro Kumii bio je ovlaten slubeno grad predati snagama JA.
On je to i uinio 8. svibnja 1945., kad su posljednje postrojbe HOS-a napustile grad,
a ule snage Druge jugoslavenske armije.

18

Tijek povlaenja Hrvatskih oruanih snaga

to se sve zbivalo na podruju od Zagreba do Klagenfurtske doline u razdoblju od
5. svibnja, kad su krenule prve skupine u izbjeglitvo, pa do 27. svibnja 1945., kad je
iz Koruke izruena Jugoslaviji posljednja vea skupina izbjeglica, teko je podrobnije
rekonstruirati. Da bi se sprijeilo izvlaenje protivnika, snage JA nastojale su zaposjesti sve strateke poloaje i prometnice, posebno prijelaze preko rijeka, steui sve
vie obru oko njemakih, hrvatskih i drugih vojnih i civilnih kolona u izvlaenju prema Austriji. Kad su snage etvrte jugoslavenske armije 3. svibnja 1945. osvojile Trst,
ustrojen je poseban Motorizirani odred, koji je upuen prema Klagenfurtu (Celovcu) u
Korukoj, radi presijecanja odstupnice njemakim armijama u povlaenju prema Austriji i dalje prema Njemakoj i svima drugima te da se povee s partizanskim Korukim
odredom i sa snagama Tree jugoslavenske armije koje su nastupale uz Dravu prema
austrijskim pokrajinama tajerskoj i Korukoj. Odred je u Koruku stigao 9. svibnja.
Dan prije, u glavni grad Koruke Klagenfurt ule su i saveznike britanske snage i
Kokrki odred 4. operativne zone JA. Tako su snage Jugoslavenske armije: Tree JA sa
sjeveroistoka, Prve JA s istoka, Druge JA s juga, etvrte JA sa zapada i snaga slovenskog 7. korpusa te Bugarske narodne armije na Dravi i snaga Osme britanske armije
u Korukoj zatvorile krug oko njemakih divizija Jugoistok, Hrvatskih oruanih snaga
i svih koji su se povlaili prema Austriji. Poloaji i snage tih saveznikih postrojbi mijenjali su se i svakim danom bili su povoljniji u odnosu na protivnika. Diljem zapadne
Hrvatske i Slovenije snage JA razoruavale su, uglavnom, njemake snage koje su se
predavale, nakon njemake kapitulacije u 24 sata 8. svibnja, u nemogunosti da se
probiju na sjever. Snage Jugoslavenske armije napadale su i druge kolone koje su
nastojale probiti se prema sjeveru i sjeverozapadu.
Ve prvoga dana hrvatskog egzodusa pojavile su se prve potekoe, posebno na
smjeru June kolone, jer su njemake divizije s brojnim vozilima zakrivale prometnice.
Te su potekoe osobito dole do izraaja 8. svibnja kad je Njemaka kapitulirala, a
njemake snage Jugoistoka nastojale to urnije povui se prema Njemakoj bez borbi.
Za to vrijeme zapovjednici JA i komunistiki aktivisti trae njihovo razoruanje, nastoje
ih opkoliti i prisiliti na predaju. To je snagama HOS-a s mnotvom civilnih izbjeglica i
pripadnicima Crnogorske narodne vojske takoer s velikim brojem civilnih izbjeglica,
otealo izvlaenje u Koruku. Posebno je Juna kolona Savskom i Savinjskom dolinom
bila izloena partizanskim napadima s okolnih visova, pri emu je trpjela velike gubitke, budui da snage HOS-a, izmijeane s civilnim puanstvom, nisu mogle manevrirati
i zbog nedostatka tekog naoruanja uspjeno se suprotstavljati napadima.
Grad Celje u Savinji i sredinjoj Sloveniji tih je dana postao stjecite i prolazite
veine vojnih i civilnih kolona u povlaenju. U Celju se nalazilo mnotvo njemake

19

vojske i od 7. svibnja velika skupina hrvatske kolone u povlaenju sa zapovjednitvom

smjetenim u Magistratu. Dok Nijemci i HOS nastoje ouvati grad pod svojim nadzorom, komunistiki aktivisti nastoje ovladati njime, zarobljavaju manje skupine, odvode ih u neke podrume, pljakaju ih i ubijaju ili ih odvode u logor u oblinjem selu
Teharju. Na periferiji Celja vode se borbe dok nadzor nad pojedinim ulicama vie
se puta mijenja. Grad je obavijen dimom
zapaljenih vozila, raznog tvoriva i osjea se
miris mrtvih tijela.
Dok nedovoljne snage G Slovenije i
aktivisti NOP-a nastoje razoruati njemake
kolone, u popodnevnim satima 9. svibnja u Celju predstavnici oko 190-220.000
pripadnika HOS-a i civilnoga puanstva te
predstavnici Crnogorske narodne vojske
potpisali su s predstavnicima NOV-a i NOP-a
Slovenije ugovor o slobodnom prolazu kroz
grad prema Slovenj Gradecu. U Celju je toj Pripadnici HOS-a i civila na odmoru u okolici Celja
hrvatskoj izbjeglikoj koloni izabrano novo
zapovjednitvo s generalom Ivanom Hereniem i s vojnikim vijeem koje su inili
nazoni generali i neki glavnostoerni asnici. To je vijee djelovalo sve do predaje 15.
svibnja 1945. na Bleiburkom polju.
Snage G Slovenije te 3. i 12. divizije Bugarske narodne armije 9. svibnja zaposjele su Maribor, a snage Tree armije 10. svibnja zaposjele Maribor. Tada su
zarobile 50-60.000 pripadnika HOS-a i puanstva NDH-a i vie vlakova s ranjenicima, onemoguivi tim smjerom dalje izvlaenje prema Austriji. Tada su hrvatskim

Pripadnici HOS-a u povlaenju kroz Mislinjsku dolinu

20

Izbjeglika povorka kraj Dravograda svibnja 1945.

izbjeglikim kolonama u Sloveniji ostala samo dva smjera izvlaenja: Celje otanj
rna Poljana Klagenfurt i Celje Slovenj Gradec Dravograd Klagenfurt.
Toga dana 50.000 Hrvata nalazilo se oko Klagenfurta, a 20.000 ih se kretalo od
Dravograda prema tom sreditu Koruke. Vlada NDH-a bila je na Turaheru Hhe kraj
Klagenfurta, a poglavnik Paveli, kako bi izbjegao rusko zarobljavanje, probijao se
prema Judenburgu.
Snage Druge JA, nakon zaposjedanja Siska (6.V), Karlovca (7.V.), Zagreba (8.V.) i
Samobora (9.V.) usmjerene su prema Sloveniji da bi zajedno sa 7. slovenskim korpusom, presjekle odstupnicu njemakim snagama i snagama NDH-a. Dijelovi Prve JA,
nakon ulaska u Zagreb (9.V.), radi potiskivanja protivnika u povlaenju, nastupale
su prema Celju i Lakom, a dijelovi Tree JA, nakon ulaska u Varadin i Varadinske
Toplice (7. V.), usmjereni su prema Ptuju, Mariboru, Krapini, Rogakoj Slatini, Slovenskim Konjicama i Celju.
Kad su snage Druge armije nou 9./10. svibnja kraj sela Rake prisilile na predaju
legionarsku 373. pjeaku Tigar-diviziju i izbile na Savu, vrlo su ozbiljno ugrozile kretanje June kolone i Srednje kolone, s 100.000 civilnih izbjeglica, kroz Savsku dolinu.
U takvim prilikama, budui da se je zbog zakrenosti prometnice sporo napredovalo,
da ih ne bi zarobile snage divizija Druge jugoslavenske armije i G Slovenije, u mjestu St. Petar pred Zidanim Mostom, uniteni su tenkovi i drugo teko naoruanje te
podvoz HOS-a. U prijepodnevnim satima 11. svibnja postrojbe Druge JA u Savskoj
su dolini, u Radeu i pred Zidanim Mostom, presijekli Junu kolonu, onemoguile
joj odstupnicu i nanijele joj velike gubitke: 2140 poginulih i 3.000-4.000 ranjenih te
zarobljenih 4.784 njemakih vojnika asnika, 6.998 pripadnika HOS-a, 315 etnika,
915 Talijana, 60 vlasovaca (Kozaka) te velik broj lakog i tekog naoruanja, streljiva,
motornih i zaprenih prijevoznih sredstava te drugoga ratnog materijala. Istovremeno je u podruju Sevnice zarobljeno 7.009 pripadnika njemake vojske te zaplijenjen

21

velik ratni materijal u lakom i tekom naoruanju, prijevoznim i drugim sredstvima.

Skupine koje se nisu htjele predati, nastavile su probijati se preko brda prema Lakom
i Celju. Tih dana diljem itave Slovenije snage Jugoslavenske armije napadaju postrojbe njemake vojske, Hrvatskih oruanih snaga i drugih, presijecaju im odstupnice,
zarobljavaju ih, organiziraju sabirne logore za njih, masovno strijeljaju pripadnike
HOS-a, ali i druge, kolone zarobljenih vraaju u Hrvatsku i slino.
Velika hrvatska kolona, pod zapovjednitvom generala Herenia, s bonim osiguranjima, u prijepodnevnim satima 10. svibnja krenula je prema Slovenj Gradecu i
Dravogradu, udaljenom 67 kilometara, izloena kroz dolinu Pake i Mislinje stalnim
neprijateljskim napadima i velikim gubitcima, posebno napadima jugoslavenskog
i saveznikog zrakoplovstva, prednjim dijelom pred Dravograd je stigla u zoru 11.
svibnja.
Pred Dravogradom, gradiem na Dravi i stjecitu putova koji od Celja i Maribora
vode prema unutranjosti Koruke i gdje poloaje dre pripadnici Tomieve brigade
i dijelovi Prekomurske brigade 4. operativne zone te postrojbe Bugarske narodne
armije, hrvatska kolona nala se zajedno s njemakim i kozakim kolonama, pred
problemom kako se izvui prema Korukoj u Austriji. Postojale su dvije mogunosti:
preko dravogradskih mostova i smjerom Poljane Bleiburg. Budui da jugoslavenske
i bugarske snage nisu bile u stanju zadrati postrojbe njemakih oruanih snaga,
Kozake i snage HOS-a, nastoje ih nagovoriti na predaju i razoruanje. I jedni i drugi nastoje dobiti na vremenu. Na sredini dravogradskog kolnog mosta, 11. svibnja,
pregovaraju predstavnici HOS-a general Vladimir Metiko i pukovnik Danijel Crljen
sa zapovjednikom 2. Prekomurskog bataljona 4. operativne zone Simonom Srdiem,
politikim komesarom Mitjom Hribovekom i njegovim pomonikom Nandom Majcenom, u nazonosti predstavnika Bugarske narodne armije predvoenih generalom
terijom Atanasovim. Predstavnici HOS-a odbijali su predaju postrojbama JA i traili
su prijelaz s lakim naoruanjem i motornim vozilima na lijevu obalu Drave i dalje
preko stare austrijsko-jugoslavenske granice. Izjavili su da bi se predali Bugarskoj narodnoj armiji, pod uvjetom da ih ne predaju JA. Predstavnici Bugarske narodne armije
i JA traili su da im se sve neprijateljske postrojbe moraju predati za jedan sat, oruje
trebaju ostaviti na desnoj strani Drave, potom prijei preko mosta i predati se. Svim
ranjenicima obeavano je pruanje lijenike pomoi. Njemake postrojbe u skladu
s kapitulacijom razoruavaju se i predaju pripadnicima Tomieve brigade, Kozaci su
prije podne 11. svibnja na dravogradskom eljeznikom mostu pregovarali s komesarom 2. bataljuna Tomieve brigade Miloom Rutarom Rutom. Veina je pristala
na razoruanje na sutoku Mislinje i Mee i putena je u smjeru Bleiburga, dok je dio
kozake divizije samostalno nou 11./12. svibnja iao u proboj.

22

Zatvaranja kruga oko izbjeglike

kolone pred Dravogradom
U dravogradskom podruju 12. svibnja (subota) znatno su ojaale snage Jugoslavenske armije. U Dravograd su vlakom prije podne prevezene 7. i 8. brigada 51.
divizije Tree JA. Potom je u Dravograd prevezena Artiljerijska brigada. Izmeu 14
i 16 sati prevezena je 6. brigada 36. divizije. Nou je prevezena i 12. brigada iste
divizije. Sve su te postrojbe, pod zapovjednitvom 51. divizije, zaposjele poloaje u
dravogradskom podruju. Te postrojbe i Tomieva brigada 14. slovenske divizije
(zapadno, u dolini Mee) imale su zadatak onemoguiti postrojbama HOS-a proboj
u Austriju kroz Dravograd ili dolinom Mee prema Bleiburgu, odnosno prisiliti ih na
predaju. Da bi izvidjeli poloaje i jainu Hrvatskih oruanih snaga pred Dravogradom, predstavnici 2. bataljuna Prekomurske brigade u dva navrata pokuavaju doi
u zapovjednitvo HOS-a u entjanu radi pregovora, ali su oba puta bili zaustavljeni i
uz prijetnje orujem vraen nazad. Potom predstavnici HOS-a, predvoeni generalom
Antunom Nardelijem, u Dravogradu pregovaraju s predstavnicima Jugoslavenske armije. Dok predstavnici JA nastoje nagovoriti predstavnike HOS-a na predaju, oni su,
oito, da bi sugovornike uvjerili u nunost putanja prolaza kroz Dravograd, tvrdili da
e se s orujem probiti. U popodnevnim satima postrojbe Jugoslavenske armije poe-

Dravograd i dravogradski (eljezniki i kolni) mostovi za koje su sredinom svibnja 1945. postrojbe HOS-a
vodile estoke borbe s postrojbama JA i Bugarske narodne armije

23

le su borbeno djelovati po izbjeglikoj koloni pred Dravogradom. I pripadnici HOS-a,

da bi ispitali jainu protivnika na prometnici prema Bleiburgu, podveer su poduzeli
napad na postrojbe JA u Podklancu. Borbe su nastavljene do u no.
Istodobno, pojedine hrvatske skupine i dalje slijevaju se prema Celju. Njihov prolaz prema Slovenj Gradecu i Dravogradu onemoguuju snage 16. i 17. divizije Tree
armije. U podruju Celja, ujutro oko 3 sata (12. svibnja), na raskriju prema Zidanom
Mostu, pripadnici 8. crnogorske brigade 11. divizije Prve JA, presjekle su kolonu 18.
ustake divizije, zarobile njezino zapovjednitvo s generalom Julijem Fritzom, bolnicu
s ranjenicima, a u svanue, nakon kratke borbe, i zatitnicu te divizije. Osamljene
borbene skupine juno od Celja i istono od Celja, u podruju Piltanj Podsreda
Sv. Petar, vode borbe s postrojbama 48. udarne divizije Prve JA, uz teke gubitke.
Opkoljene ustako-domobranske snage u podruju Krko Podsreda, nakon dvodnevnih estokih borbi sa snagama 21. udarne divizije Druge jugoslavenske armije i
uz teke gubitke (480 mrtvih i 1270 zarobljenih) probile su se prema Celju i marju.
Dio June kolone, pod estokim borbama probija se od Lakog prema Celju. Pred
gradom opkoljavaju je dvije divizije Druge JA. Jedan manji dio II. zbora probija se
zapadno od Celja u smjeru Dravograda. U podruju Celje Rogaka Slatina donja
Sutla Piltanj Planina Lako zaostale hrvatske izbjeglike skupine susreu se s
ve zarobljenim dijelovima hrvatske izbjeglike kolone koje sa sjevera vraaju i prate
postrojbe JA.
U popodnevnim satima 12. svibnja borbe su zapoele i na zaelju kolone u gornjoj Mislinjskoj dolini, oko Hude Luknje, Mislinje i Gornjeg Dolia, i u dolini r. Pake,
oko Vojnika i Vinje Vasi. Da bi sprijeili odstupanje hrvatske izbjeglike kolone od
Celja prema Dravogradu, oko podne 12. svibnja, smjerom Slovenske Konjice Vitanje Slovenj Gradec Dravograd, u podruju Spodnji Doli stiu dijelovi 17. divizije
Tree JA. Tu im, na poloajima: t Ilj(k. 593) Luevec (k. 774) Punik Peovnik
(k. 793), radi zatite prometnice Celje Velenje Huda Luknja Slovenj Gradec
Dravograd, estoki otpor prua oko 20.000 pripadnika HOS-a i pripadnika Crnogorske narodne vojske.
Hrvatska vojna i civilna izbjeglika kolona dan 13. svibnja doekala je uglavnom
u probijanju kroz poloaje ve jakih snaga Jugoslavenske armije oko Celja, u dolini
Pake i Mislinje, prema Slovenj Gradecu i Dravogradu te u smjeru gornje doline Mee
iz smjera otanja i Slovenj Gradeca i dalje u Austriju. Desetine tisua pripadnika
te kolone bilo je zarobljeno i nalazilo se u raznim logorima u Mariboru, u celjskom
podruju, pa i u Hrvatskoj, a na tisue ih je ve bilo poubijano. Da bi sprijeile nje-

24

makim i hrvatskim snagama proboj prema Bleiburgu iz Celja su 13. svibnja krenule
5. i 11. divizija Prve JA smjerom otanj s. Poljana u gornjoj dolini Mee. Toga
dana u dravogradskom podruju pregovori izmeu protivnikih strana bili su vrlo
intenzivni. U jutarnjim satima obavjetajni ocir 51. divizije kapetan Vaso Veskovi
dolazi u zapovjednitvo HOS-a u entjanu i generalu Slavku tanzeru predaje ultimatum: Hrvatske oruane snage moraju se bezuvjetno predati do 10 sati toga dana.
Zapovjednitvo HOS-a upuuje generala Antuna Nardelija u zapovjednitvo 51. divizije s protuultimatumom: Propustiti nam prijelaz preko granice ili emo to sami
orujem ostvariti. Pregovori koji su zapoeti u prijepodnevnim satima u Gutanju
(Ravne na Korokem) izmeu predstavnika HOS-a i predstavnika 14. udarne divizije
nastavljeni su u entjanu u zapovjednitvu HOS-a. Dok je predstavnik 14. udarne divizije major Franta zahtijevao bezuvjetnu predaju, predstavnici su HOS-a, predvoeni
generalom Slavkom tancerom, odbacivali mogunost predaje i zahtijevali slobodan
prolaz ususret britanskim postrojbama. Pregovori su voeni i u popodnevnim satima
u zapovjednitvu 51. divizije. U ranim popodnevnim satima, do hrvatske izbjeglike
kolone pred Dravogradom doao je i jedan pripadnik amerike armije, podrijetlom
Hrvat. S njim su, uz jedan stari mlin, uz ribu i vino, razgovarali general Vladimir
Metiko i pukovnik Danijel Crljen. Vjerojatno njemu je Zapovjednitvo Hrvatskih
Oruanih Snaga na sektoru Koruke i tajerske predalo memorandum glavaru
angloamerike misije za tajersku, Koruku i Gorenjsku u Klagenfurtu (Celovcu),
traei zatitu za 200.000 (Dvije stotine tisua) hrvatskih vojnika i oko pola milijuna
hrvatskoga naroda (staraca, invalida, ena i djece) i za petnaest tisua vojnika i oko
dvadeset tisua graanskih izbjeglica iz Crne Gore, ija sudbina i tragedija od davnih
doba ve je poznata cjelokupnoj svjetskoj javnosti. Memorandum su u ime HOS-a
potpisali general Ivo Hereni i pukovnik prof. Danijel Crljen, a u ime Crnogoraca dr.
Duan Krivokapi.
Budui da su ultimatumi JA, upuivani snagama HOS-a o polaganju oruja, ostajali bez odgovora, sve snage JA rasporeene ispred Dravograda i oko izbjeglike kolone postrojbe 51. divizije, 6. brigade 36. divizije i Tomieve brigade 14. slovenske
divizije u 11 sati prelaze u opi napad od Drave s teitem prema Slovenj Gradecu,
odnosno prema poloajima HOS-a s kojih su titile hrvatsku izbjegliku kolonu pred
Dravogradom. Borbe su voene svim orujima i oruima. Zbog nedostatka podataka
ne moemo iscrpno pratiti borbe za dravogradske mostove, kolni i eljezniki. U
poslijepodnevnim satima pripadnici HOS-a potiskuju pripadnike JA s desne obale
Drave na lijevu obalu i pokuavaju osvojiti dravogradske mostove, ali ne uspijevaju
uspostaviti mostobrane na lijevoj dravskoj obali. U obrani dravogradskih mostova su-

25

djelovalo je i bugarsko topnitvo s Vikog polja

koje je s iznenaujuom preciznou tuklo po
poloajima HOS-a du eljeznikog nasipa na
desnoj strani Drave, po tenkovima HOS-a koji
su se pribliili kolnom mostu i po dubini hrvatske kolone u Mislinjskoj dolini. Topnitvo 51.
divizije prenijelo je svoju vatru po dubini kolone
prema entjanu, ime je nanosilo teke udarce vojnoj i civilnoj hrvatskoj izbjeglikoj koloni
pred Dravogradom.
Dok su jedne postrojbe HOS-a vodile bor-

Falentov most na r. Mei pred Podklancem preko koga je veina hrvatske izbjeglike kolone 13. 15. svibnja 1945. kretala
dolinom Mee prema Bleiburgu

bu za ovladavanje dravogradskim mostovima,

druge su u popodnevnim satima 13. svibnja u Podklancu preko Falentova mosta
poduzele proboj prema Bleiburgu, udaljenom 23 kilometra, napadajui na dobro
utvrene poloaje 8. vojvoanske brigade na Tolstom vrhu iz dva smjera: frontalnim
napadom preko rijeke Mee iz Mislinjske doline ispred Dravograda i entjana i zaobilaznim manevrom od Slovenj Gradeca kroz Sele i Kotle prema Gutanju. Nakon to
su zauzele Gutanj, te su postrojbe dole u pozadinu poloaja 8. vojvoanske brigade
na Tolstom vrhu i, zajedno s postrojbama, koje su izravno napadale preko Mee u
Podklancu, u estokoj borbi razbile i odbacile njezine postrojbe prema planini Strojni i Jamnici te preko eljeznikog mosta na lijevu
obalu Drave. Kolonu, koja je, nakon zauzimanja
Podklanca i Tolstog vrha, napredovala po glavnoj
cesti prema Gutanju i dalje prema Poljani, nou
13./14. svibnja, presjekle su postrojbe 7. udarne
vojvoanske brigade.
Lijeve pobonice te kolone, postrojbe HOS-a
i Crnogorske narodne vojske, napredovale su od
Slovenj Gradeca sjevernim padinama Urlje gore
i okolnim poumljenim planinskim predjelima,
izbijajui u blizinu Meice i prema Loibachu (slov.
Libue) u Austriji.
U gornjem dijelu Mislinjske doline, postrojbe
HOS-a i Crnogorske narodne vojske s naizmjeninim uspjesima vode vrlo estoke borbe s postrojbama 17. divizije, posebno u podruju Hude

Proboj HOS-a prema Bleiburgu

uveer 13. svibnja 1945. u Podklancu

26

Borbe 13. svibnja 1945. u dolinama Pake i Mislinje

Napredovanje postrojbi JA 14. svibnja 1945. u gornjoj

mislinjskoj dolini i u donjoj mislinjskoj dolini

Luknje, Dolia i Mislinje. Nakon vie protunapada, uz pomo estoke artiljerijsko-minobacake vatre, postrojbe 17. divizije u 20 sati istoga dana ugrozile su prometnicu
Celje Velenje Slovenj Gradec Dravograd, a postrojbe 1. brigade 14. slovenske
divizije i 7. brigade 51. divizije u podruju Poljana Meica rna razoruale su
104. njemaku lovaku diviziju i dijelove 13. SS Vraje divizije i zatitne postrojbe
zapovjednika Jugoistoka generala Lhra. U podruju Dravograda u nekoliko navrata po skupinama predalo se ukupno blizu 20.000 ustako-domobranskih vojnika i
ocira (M. Basta).
Dan 14. svibnja 1945. snage HOS-a u sjeverozapadnoj Sloveniji doekale su u
operativnom djelovanju na tri smjera: dravogradskom, bleiburkom i gornjomislinjskom. Iako su neke postrojbe HOS-a u popodnevnim satima 13. svibnja krenule u
proboj prema Bleiburgu, nije slabio njihov borbeni pritisak na dravogradske mostove.
Nou 14. svibnja postrojbe HOS-a zauzele su dravogradski eljezniki most, prele
na lijevu obalu Drave i uspostavile mostobran, a jedan dio ih se probio prema Lawamndu i dublje u Koruku. U nastavku borbi, u zoru, snage HOS-a u estokoj borbi
potisnule su snage JA na lijevu obalu Drave, ak, po operativnom dnevniku 40. slavonske divizije, i istjerali ih iz grada, ali su se tada u borbu ukljuile bugarske postrojbe topnitvom i u pomo je pristigla Omladinska brigada 40. divizije iz Maribora i
protivnika prisilile na povlaenje. Iako je postrojbama HOS-a pred Dravogradom oko

27

10 sati stiglo pojaanje iz smjera Celja, u protunapadu prije podne toga dana snage
JA, s istoka i sa zapada, unitile su hrvatski mostobran na lijevoj dravskoj obali kraj
eljeznikog mosta i nastavile napadati poloaje HOS-a na desnoj obali Drave.
Da bi odvratili napade postrojbi HOS-a prema dravogradskim mostovima, opkolili
ih i prisilili na predaju, zapovjednitvo 51. divizije usmjerilo je jake topnike napade po poloajima HOS-a na Tolstom vrhu i u Podklancu, u napad preko mostova
ukljuene su sve postrojbe s lijeve strane Drave 51. divizije, 2. bataljun Prekomurske
brigade i obje pukovnije Bugarske narodne armije. Podveer su te postrojbe prele
na desnu obalu Drave, zaposjele su dan ranije izgubljene poloaje postrojbi 51. divizije i nastavile napadima na snage HOS-a, s poloaja u Podklancu i na Tolstem vrhu,
presjekle odstupnicu hrvatskoj izbjeglikoj koloni prema Bleiburgu i zatvorile obru
oko ostataka izbjeglike kolone u gornjoj Mislinjskoj dolini. Toga dana u dolini Mee
zarobljeno je 20.000 ustaa, domobrana, etnika i bjegunaca.
Na bleiburkom smjeru, postrojbe su 51. divizije u podruju Gutanja nou
13./14. svibnja presjekle put prema Bleiburgu, ali su postrojbe HOS-a ujutro 14. svibnja, iza 2,30 sati, prele u napad, zauzele Gutanj i oslobodile put prema Bleiburgu.
U daljem napredovanju, lijeva pobonica hrvatske kolone sukobila se s glavninom
3. bataljuna 7. vojvoanske brigade i
prisilila ga na povlaenje prema padinama Urlje gore Razbora. Potom je iz
podruja sastavnice r. Mee i r. Mislinje
prema Bleiburgu, s bonim osiguranjima, krenula kolona kamiona, prvo s
ranjenicima, a zatim i ostali, izloeni napadima postrojbi Jugoslavenske armije.
Ta je kolona, esto pod vrlo estokom
borbom i s obostranim gubitcima, osobito kraj Poljane, stigla u popodnevnim
satima 14. svibnja na Loibako polje
(slov. Libuku gmajnu), par kilometara

Hrvatska izbjeglika kolona napreduje dolinom Mee od Podklanca

prema Bleiburgu

junije pred Bleiburgom.

Istovremeno, dok se u popodnevnim satima 14. svibnja hrvatska kolona probija
prema Bleiburgu, postrojbe 14. slovenske divizije, da bi onemoguile proboj dublje
u Koruku, zaposjele su mostove na Dravi u Austriji. Neto junije, u popodnevnim
satima pred rnom postrojbama JA predalo se oko 5.000 pripadnika Crnogorske

28

narodne vojske i civilnih izbjeglica, koji su dolazili iz smjera Velenja, a 40. slavonska
divizija Tree JA napadala je prema podruju Slovenj Gradec t. Ilj.
Na gornjomislinjskom smjeru postrojbe 17. divizije Tree JA u 4 sata (14. svibnja)
prele su u iznenadni i estoki napad na poloaje HOS-a i nakon dvosatne i vrlo
estoke borbe, u 6 sati potisnule ih, izbile na prometnicu Celje Velenje Slovenj
Gradec, ime su odsjekle odstupnicu od Celja prema Slovenj Gradecu i Dravogradu.
U nastavku borbi nastavile su goniti i razoruavati postrojbe HOS-a i do 12 sati izbile
pred Slovenj Gradec, u 17 sati zauzele su Slovenj Gradec i nastavile napredovati
prema Dravogradu. Borbe su nastavljene i nou 14./15. svibnja 1945. O estini borbi
na gornjomislinjskom smjeru, svjedoi podatak da je izmeu Hude luknje i Mislinje
u desetih velikanskih grobiih pokopano najmanje 4700 ustaev, tj. pripadnika
HOS-a.
Budui da je nou 14./15. svibnja na dravogradskom smjeru dogovoreno da ih ne
e predati pripadnicima JA i ruskoj Crvenoj armiji, Bugarima su se pred Dravogradom
predale dvije nepotpune orunike pukovnije. Istovremeno, probijale su se postrojbe
HOS-a s izbjeglicama prema Bleiburgu, odnosno na Loibako polje. Dijelovi hrvatskoga egzodusa pristizat e na Loibako polje i 15. i 16. svibnja, pa i sljedeih dana
prema Bleiburgu i dublje u unutranjost Koruke.

Uspostavljanje veze s predstavnicima

britanske vojske
Ubrzo, nakon dolaska na Loibako polje (u popodnevnim satima 14. svibnja),
zapovjednitvo HOS-a na elu s generalom Hereniem, uspostavilo je u mjestu
Hrustu kraj Bleiburga vezu sa
zapovjednitvom tamonje britanske postrojbe. U razgovoru
koji je bio skoro srdaan, generali Ivan Hereni i Mirko Greguri

Loibako polje pred Bleiburgom mjesto okupljanja i predaje velikoga dijela

oruanih snaga i civilnoga puanstva
NDH-a 15. svibnja 1945. Strjelica br. 1
pokazuje mjesto predaje i kolni put kud
se s Loibakog polja kretalo u zarobljenitvo, a strjelica br. 2. oznauje mjesto
obljetnikih okupljanja i molitve za rtve
Bleiburke tragedije.

29

britanskom su zapovjedniku izjavili da su doli predati se britanskoj vojsci i pod njihovu zatitu staviti civilno puanstvo u izbjeglikoj koloni. Britanski zapovjednik, s
inom bojnika, izjavio je da je obavijeten o hrvatskom dolasku, zatraio je da Hrvati
ne napreduju dalje od potoka Loibacha, da e sutra moi krenuti dalje, da mogu
zadrati oruje i ako imaju ranjenike da ih mogu uputiti u bolnicu u Klagenfurtu.

Stanje u izbjeglikoj koloni

pred Bleiburgom uoi predaje
Glavnina snaga HOS-a, s topnitvom i 30 oklopnjaka, s povozom, s ranjenicima i
bolnicom i mnotvo civilnoga puanstva, doekala je 15. svibnja 1945. na Loibakom
polju pred Bleiburgom, rasporeena do potoka Loibach, skoro do ulaza u istoimeno
selo, a pojedine postrojbe iz stratekih razloga, radi obrane, zaposjele su okolne
breuljke. Tu su se susreli s pripadnicima britanske 38. (irske) pjeake brigade Petog
korpusa Osme saveznike armije, pod zapovjednitvom brigadira Patrika Scota, dok
su na okolnim breuljcima, nasuprot poloajima hrvatskih i crnogorskih postrojbi,
koje su osiguravale zaposjednuto podruje, poloaje drale postrojbe 14. slovenske
divizije (juno, jugozapadno i sjeverozapadno na Lokovici, Sennom hribu i ispred
Borovja ) i postrojbe 7. i 8. brigade 51. divizije Tree JA (sjeveroistono i istono na
Grablu i Dolgim brdima). Jo uvijek dolinom Mee probijalo se pod borbom mnotvo
HOS-a, Crnogorske narodne vojske i civilnoga puanstva prema Bleiburgu, pred Dravogradom 20.000 pripadnika HOS-a i dalje je vodilo borbu sa snagama JA. Uvjereni,
da je sve poelo dobro, hrvatski su zapovjednici pred Bleiburgom ujutro 15. svibnja
zapovjedili, kako bi predaja
Britancima bila organizirana, da se pronau politiki
dunosnici koji bi civilno
puanstvo trebali prikupiti
po kotarevima i pokrajinama.
Takoer, i nazone postrojbe
HOS-a trebalo je pripremiti
za pregled koju su trebali
obaviti britanski asnici. Po
breuljcima neprekidno se
arkalo. Oko 11 sati jato
Bleiburg s dvorcem Thurna-Valssasina

30

britanskih zrakoplova Spitre nadlijetalo je u

niskom briuem letu izbjegliko mnotvo na
Loibakom polju, oito radi zastraivanja, dok
ih je izbjegliko mnotvo, gledajui u tome
znak prijateljstva, pozdravljalo maui zastavama i rukama.

Pregovori o predaji HOS-a

Prvi kontakti pripadnika HOS-a u povlaenju prema Austriji sa saveznikim predstavnicima, a potom i pregovori o predaji
Pred Bleiburgom 15. svibnja 1945., rad Linde Niman,
vedske slikarice.

saveznikim snagama, dogodili su se u vrlo

zamrenim odnosima izmeu jugoslavenskih

partizanskih snaga predvoenih Titom, kojima je cilj bio zaposjesti Trst i Julijsku krajinu te Koruku u Austriji, gdje su se ve nalazile postrojbe 5. korpusa 8. britanske
armije, i pripojiti ih novoj Jugoslaviji. To je moglo dovesti i do oruanog sukoba meu
njima i biti sudbonosno za hrvatsku izbjegliku kolonu i sve druge Jugoslavene.
Dotada su se britanske snage, pa i snage 5. korpusa britanske 8. armije ponaale
u skladu s preporukom britanskoga ministarstva vanjskih poslova (Foreign Ofce)
od 19. veljae i odluke predsjednika britanske vlade Winstona Churchilla od 28.
travnja 1945., da svi Jugoslaveni koji bi se predali britanskim snagama moraju
biti zadrani u zarobljenikim logorima dok se o njihovoj sudbini ne donese druga
odluka, odnosno da se ne vraaju u svoje domovine protivno njihovoj volji, gdje su
mogle biti izloene presiji komunistikih pobjednika. Do obrata je dolo nakon to
je politiki savjetnik vrhovnog saveznikog zapovjednika za Sredozemlje feldmarala
Harolda Alexandera, sa sjeditem u Caserti kraj Napulja, Harold Macmillan, izravno
odgovoran predsjedniku britanske vlade Winstonu Churchillu, 13. svibnja 1945. u
Klagenfurtu usmeno zapovjedio zapovjedniku 5. korpusa britanske 8. armije generalu Charlesu Keightleyu i glavnom upravnom ociru u Glavnom saveznikom stoeru
u Caserti generalu Robertsonu, da se, uz Kozake, koje treba izruiti sovjetskim snagama, i velik broj otpadnikih jugoslavenskih trupa, izuzev etnika, izrui jugoslavenskim partizanima. Takva odluka prvenstveno odnosila se na oruane snage i
puanstvo NDH-a, od kojih se jedan manji dio ve nalazio u podruju Austrije. Oekivao se jo ve broj vojnih i civilnih osoba, a operiralo se ak i brojkom od 600.000.
U tim i takvim prilikama odluilo se o sudbini veine onih koji su se 15. svibnja nali

31

pred Bleiburgom, ali i onih koji su ve bili uli dublje u Koruku, kao i onih koji su i
sljedeih dana uspijevali probiti se kroz poloaje Jugoslavenske armije, ui u Austriju i
predati se saveznikim britanskim snagama. U skladu s tim uputama postrojbama 38.
(irske) pjeake brigade dane su zapovijedi kojima e, u cilju spreavanja te predaje,
biti upotrijebljena sila.
Pregovori izmeu predstavnika britanske armije i HOS-a, zapoeti u popodnevnim satima dan ranije u zapovjednitvu britanske vojske u Hrustu kraj Bleiburga, nastavljeni su, u nazonosti zapovjednika britanske 38.(irske) pjeake brigade brigadira
Patricka Scotta, iza 12 sati 15. svibnja u dvorcu grofa Thurn-Valsassina kraj Bleiburga,
izmeu predstavnika HOS-a generala Ivana Herenia i Servatzyja te pukovnika Danijela Crljena i predstavnika Jugoslavenske armije politikog komesara 51. divizije JA
potpukovnika Milana Baste i zapovjednika partizanske 14. slovenske divizije potpukovnika Ivana Kovaia. Brigadir Scott je na razgovor prvo primio predstavnika JA, pa
predstavnike HOS-a, a onda zajedno oba izaslanstva. U vrlo munim pregovorima,
britanski brigadni general Scott odluno je dao na znanje predstavnicima HOS-a da
ih ne moe primiti britanska vojska i da se trebaju predati Jugoslavenskoj armiji.
Predstavnik JA potpukovnik Milan Basta takoer je odluno postavio uvjet predstavnicima HOS-a, da im se vrate u kolonu, moraju izvjesiti bijele zastave i u roku od
jednog sata izvriti organiziranu predaju itave vojske. ene i djeca bit e vraeni
kuama, vojnici e ii u zarobljenitvo, a asnici e biti sprovedeni u Maribor, gdje e
im se suditi, ako su se ogrijeili u tijeku rata. Iako je general Hereni traio odgodu
predaje za 24 sata i britansku komisiju, brigadir Scott predlagao dva sata pripreme
za predaju i predstavnicima JA ponudio i svoju oruanu silu u pomo, potpukovnik
je Basta sve to bahato odbijao i traio da predaja pone odmah ime se vrate meu
svoju vojsku. Na Herenievu izjavu da ne moe jamiti da e predaja biti izvedena,
brigadir je Scott zaprijetio: Ako se to ne izvri, mi emo vas poslije jednog sata poeti bombardirati. Ipak, dogovoreno je da predaja pone sat vremena, nakon to se
za 20 minuta vrate meu svoje, odnosno u 16 sati. Kad su predstavnici HOS-a vratili
se u kolonu i izvijestili o rezultatima pregovora, u britansko zapovjednitvo upueno
je novo izaslanstvo, predvoeno starim austrijskim asnikom i hrvatskim domobranskim generalom Slavkom tancerom. To izaslanstvo Britanci nisu eljeli primiti nego
su ih uputili u partizansko zapovjednitvo, gdje ih je primio potpukovnik Basta. Ni
od tih pregovora nije bilo nita. Predstavnici Crnogorske narodne vojske takoer su
pokuali pregovarati s britanskim generalom, pa i s potpukovnikom Bastom, ali je i to
bilo bezuspjeno i zavrilo je njihovom predajom. Zbog stranih posljedica koje su za
hrvatski narod nastupile nakon pregovora u bleiburkom podruju, u svijesti veine

32

naroda posebno je pridonijelo spoznaji o Bleiburgu (prije se to odnosilo na Sloveniju

gdje su izvedene najstranije likvidacije zarobljenika) kao pojmu masovnoga zloina
prema hrvatskom narodu, kao simbolu najstranijega hrvatskog stradanja, simbolu
masovne zike i svake druge likvidacije hrvatskoga naroda openito.

Predaja Hrvatskih oruanih snaga

Iako ima dosta svjedoanstava, ne moe se tono rekonstruirati to se sve dogaalo
na Loibakom polju pred Bleiburgom u trenutku predaje glavne kolone HOS-a i izbjegloga puanstva NDH. Predaja je poela iza 16 sati 15. svibnja, nakon to su, po
nekim svjedoenjima, bili izloeni unakrsnoj vatri postrojbi JA s okolnih breuljaka. Po
svemu poznatom predavalo se je i 16. svibnja. Istovremeno su stizale i nove skupine
na Loibako polje i ukljuivale se u predaju ili su nastojale kroz okolne ume probiti se
dublje u austrijsko podruje i predati se britanskim saveznikim snagama.
Kakve su se sve drame, nakon saznanja da su preputeni Jugoslavenskoj armiji
i protivniku s kojim su etiri godine ratovali, dogaale u izbjeglikoj vojnoj i civilnoj
koloni na Loibakom polju, pojedinane, obiteljske, pa i nacionalne, teko je opisati i
predoiti. Svakako najstranije to ih jedno ljudsko bie i drutvo moe doivjeti. Oni,
koji su o tome svjedoili, namijenili su nam ono to su oni vidjeli, ovisno gdje su bili i
koliko su u opem oku pred spoznajom da ih se preputa najgorem protivniku zbog
ijega su zloina ostavili sve svoje i uputili se u neizvjesnost, bili u stanju promatrati

Razoruani pripadnici HOS-a i civilnog puanstva 15. svibnja 1945. u Poljani u dolini Mee, pred Bleiburgom.

33

Hrvatska izbjeglika kolona 15. svibnja 1945. u Poljani u dolini Mee

to se oko njih dogaa i u takvim okolnostima zapamtiti ono to bi prualo objektivnu i potpunu sliku.
Budui da su snage JA nastojale na sve mogue naine sprijeiti izvlaenje HOS-a
i civilnog puanstva u dolini Mislinje, pred Dravogradom i oko Slovenj Gradeca prema
sjeverozapadu, prema Bleiburgu i dublje u Austriju, velik dio te kolone u izvlaenju
nije se uspio probiti na Loibako polje 14. svibnja, pa ni 15. svibnja. Isti dan kad je
glavnina HOS-a s puanstvom predavala se na Loibakom polju, 15. svibnja, nedaleko odatle, u dolini Mee, postrojbe JA s tekim naoruanjem prisilile su na predaju
dvije velike skupine HOS-a s civilnim puanstvom u trokutu Slovenj Gradec Poljana
Dravograd. Nakon to su artiljerijskom i mitraljeskom vatrom potisnuti u podruje
rna Meica Kovak Koutnik Snt Georgen pri emu su im naneseni teki gubici, tu je razoruano oko 30.000 pripadnika HOS-a i crnogorskih etnika. Istovremeno je u Gutanju zarobljeno 20.000 pripadnika HOS-a i, svakako, mnotvo civilnoga
puanstva. Na dravogradskom smjeru, u zadnjim trenutcima borbe, pred Dravograd
stie jedna izbjeglika kolona pod zatitom bitnice protuoklopnih topova. Ta bitnica,
predvoena porunikom Slavkom Truhlijem, upuuje svoje posljednje granate prema
tamonjim poloajima Jugoslavenske armije. U skladu s pregovorima voenim nou
14. 15. svibnja 1945. s predstavnicima Bugarske narodne armije, pred Dravogradom se pod uvjetom i uz asnu vojniku rije da ne e ni u kojem sluaju biti predani Rusima ili partizanima u 11 sati predalo 20.000 pripadnika HOS-a i isto toliko
civilnoga puanstva. Svi su ti preputeni postrojbama Jugoslavenska armije i potom
usmjereni prema Mariboru i Celju te izloeni naokrutnijim stradanjima. Neto junije,
kraj Slovenj Gradeca razbijen je i zarobljen zaostali dio hrvatske izbjeglike kolone.
Od 3.000 zarobljenih vie od 1.000 ih je odmah strijeljano, a preivjeli su upueni u
Kolonu smrti ili Krini put. Nakon radijske vijesti da se pred Bleiburgom predala glavnina HOS-a 15. svibnja, kraj Celja se predala velika izbjeglika kolona, a vie skupina
pripadnika HOS-a ne prihvaa predaju i pod borbom probija se prema sjeveru ili se
vraa u domovinu.

34

Procjene o brojanoj zastupljenosti

sudionika u Bleiburkoj tragediji
Brojke su poseban problem u procjeni Bleiburke tragedije. Pri tomu se postavljaju pitanja koliko je HOS imao vojske i koliko je zarobljeno njezinih pripadnika u
izvlaenju prema Austriji. U razliitoj historiograji i memoaristikoj literaturi susreu
se razliite i oprene ocjene. Pripadnici HOS-a Ante Ljeki i njegovi prijatelji, koji su
u emigraciji nastojali odgovoriti na problem Bleiburke tragediji, procijenili su da je
od sveukupnih 230.000 hrvatskih vojnika, njih 30.000 ostalo u domovini, a da ih
je 200.000 krenulo u izvlaenje prema Sloveniji i Austriji. Po istraivanju britanskoga
povjesniara Nikolaja Tolstoja pred Bleiburgom se predalo gotovo etvrt milijuna Hrvata. Po general-pukovniku Fedoru Dragojlovu, u vrijeme predaje pred Bleiburgom,
u podruju Celje otanje Slovenj Gradec nalazilo se vie od 100.000 pripadnika
HOS-a i civilnoga puanstva, pred Bleiburgom nalazilo se oko 150.000 ljudi, od ega
oko 130 140.000 pripadnika HOS-a koje su se kraj Karaule pripremali za pregled
koji su trebali obaviti Englezi, a trei dio, zapravo vrlo veliki dio uglavnom civilnih
izbjeglica, izmijeanih s manjim dijelovima vojnih postrojbi i ostalih vojnih skupina,
prema procjenama vie od 100.000 do 150.000 ljudi, koji tada jo nisu stigli u Bleiburg, u tijeku mara se predavao u posebnim, prostorno udaljenim skupinama, tamo
gdje se tog trenutka nalazio. Uglavnom, podaci pobjednika Jugoslavenske armije
i slubene jugoslavenske historiograje, uvijek su manji, bilo da govore o ukupnim
snagama HOS-a i civilnoga puanstva u povlaenju prema Austriji bilo o njihovu za-

Nadgrobni spomenik u ast i slavu poginuloj i u domovinu izruenoj, te nestaloj Hrvatskoj vojsci, u borbi
za hrvatsku domovinu svibnja 1945., u groblju u Unter-Loibachu, podigli preivjeli suborci godine 1976.

35

robljavanju. Jedino su podaci o poginulim protivnicima uvijek puno vei u odnosu na vlastite
gubitke to se moe protumaiti masovnim strijeljanjima zarobljenika.
Manje i vee skupine HOS-a pred Bleiburgom, Dravogradom i svugdje gdje su bile prisiljene poloiti oruje, odustajale su od predaje
i nastojale su probiti se natrag u domovinu ili
dalje prema Austriji. Mnogi su u tomu i uspjeli,
nastavljajui jo godinama borbu s pripadnicima KNOJ-a i drugim organima gonjenja nove Spomen-ploa Brae Hrvatskog zmaja u spomen bleiburkim rtvama i stradalnicima Krinog puta zapoetog na
jugoslavenske drave. Istovremeno, dok su se ovom mjestu 15. svibnja 1945. postavljena na Loibakom polju u povodu 50. obljetnice Bliburke tragedije, 1995. godine.
odvijale drame hrvatskoga egzodusa u Sloveniji
i Austriji, pojedine postrojbe i vee i manje skupine Hrvatskih oruanih snaga, probijale su se sljedeih dana i mjeseci kroz Hrvatsku i Sloveniju prema Austriji, s vie ili
manje uspjeha.

Izruivanje Hrvata iz Koruke

Procjenjuje se da je prije zatvaranja prolaza na austrijsko-jugoslavenskoj granici,
do 100.000 hrvatskih vojnih i civilnih osoba, meu kojima su bili Vlada i ukupno
politiko vodstvo NDH, uspjeli probiti se kroz Maribor, Dravograd, Ljubelj, Jesenice i Travisio u Austriju, od ega veina u Koruku. Meutim, ubrzo se nad svima
njima pojavila opasnost prisilnog povratka u domovinu i izruivanje Jugoslavenskoj
armiji i novoj jugoslavenskoj komunistikoj vlasti. Radilo se je o Hrvatima (25.000),
Slovencima (24.000) i Srbima (24.000) pod nadzorom britanskih snaga. Nakon to
je u britansko-jugoslavenskim pregovorima dogovoreno 17. svibnja da e Britanci
predati Jugoslavenskoj armiji oko 32.000 ustaa i etnika, i to svaki dan 2.000
3.000 zarobljenika u Rosenbachu (Podroici), britanske su snage zapoele lov na
jugoslavenske izbjeglice, da bi ih vratili u Jugoslaviju. S lanim obrazloenjem da
idu u Italiju, britanske su snage 15. 26. svibnja u eljeznikim postajama Jesenicama i Bleiburgu, ali i drugdje, izruile Jugoslavenskoj armiji vie od 30.000 pripadnika
HOS-a i hrvatskih civila. Predsjednik Vlade NDH-a Mandi, ministri doglavnici Mile
Budak i Ademaga Mei te ministar oruanih snaga doadmiral Nikola Steinl, sa
enskim osobama i djecom meu kojima je bila i dvadesetogodinja ker ministra
Budaka Grozda, ukupno njih 69, javili su se 14. svibnja u Tamswegu Britancima da
bi se stavili pod njihovu zatitu. Pod uobiajenim izgovorom da idu u Italiju, bili su
izrueni jugoslavenskim vlastima 18. svibnja u Rosenbachu. Po istraivanju povjesniara dr. Jere Jareba: Sutradan (19. svibnja) otpremili su sve u kofju Loku i tono

36

Neki lanovi Vlade i drugi dunosnici NDH-a u zatvorskom dvoritu u Petrinjskoj ulici u Zagrebu

21. svibnja 1945. god. (15 najvanijih osoba na elu s drom Nikolom Mandiem u 9
sati naveer smjestili su u redarstvenu zgradu u Petrinjskoj ulici i strpali u kriminalnu
eliju br. 5., u Zagrebu. Prema Vladimiru Frkoviu, koji je bio izruen 18. svibnja i
boravio u kofjoj Loki, dvije skupine od tih zarobljenika bile su 25. svibnja strijeljane
nedaleko kofje Loke.

Kolone i marevi smrti na Krinom putu

hrvatskoga naroda 1945. g.
Odnos Narodnooslobodilakog pokreta Jugoslavije, odnosno NOV-e i Jugoslavenske armije, predvoenih Josipom Brozom Titom i Komunistikom partijom Jugoslavije,
prema pobijeenima i zarobljenima, prema politikim i ideolokim neistomiljenicima
i prema onima koje se zbog njihova povoljnijega drutvenog poloaja smatralo klasnim i najveim neprijateljima jo od g. 1941., kad su jugoslavenski komunisti poveli
borbu protiv osovinske koalicije i za provedbu komunistike revolucije na podruju
bive Jugoslavije, s njima se najokrutnije postupalo i likvidiralo ih se kao izdajice. Nema
mjesta koje Narodnooslobodilaka vojska nije zauzela, a da nije u njemu obraunala
sa svima onima koje se dralo i proglaavalo neprijateljima i nema mjesta koje nema
rtava komunistike ideologije. Te su rtve postajale vee to su uspjesi NOV-a bili
vei i to su se uspjenije razvijali organi komunistike vlasti, odnosno to su uspjenije
djelovale sigurnosne slube NOP-a i NOV-a, osobito nakon osnutka Odjeljenja zatite
naroda (OZN-e) ljeti g. 1944. Ti su zloini osmiljeni kroz zapovjedne i sigurnosne
strukture NOV-a i JA, posebno doli do izraaja kad je NOV, odnosno JA pobjedonosno zavravala svoj plan progona svih okupatorskih i njihovih saveznikih snaga s
podruja bive monarhistike Jugoslavije, odnosno nakon zarobljavanja u Sloveniji
i Austriji na stotine tisua pripadnika njemakih postrojbi, HOS-a, raznih etnikih
postrojbi i slovenskih domobrana te velikoga mnotva civilnoga puanstva raznih na-

37

rodnosti, izbjegloga pred partizansko-komunistikim zloinima. Protivno enevskim

konvencijama o pravima ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika, koje je Vrhovni tab
NOV-a i POJ-a prihvatio u studenom 1941., nakon zarobljavanja u Sloveniji i predaje
u Austriji u svibnju 1945., na stotine tisua Hrvata, vojnika i civila, i drugih narodnosti
s podruja bive Jugoslavije, bilo je, preputeno nemilosti pobjednika na jugoslavenskom podruju u ratu g. 1941. 1945. Jugoslavenskoj armiji i novoj jugoslavenskoj
komunistikoj vlasti. Prvo su svi bili izloeni pljaki svega to su imali uza se i svega
to je pobjednicima moglo posluiti. Potom je velik broj njih bio likvidiran na zato
prikladnim mjestima u Austriji, u Korukoj i tajerskoj (8. 24. svibnja), u Sloveniji.
Drugi su u vietisunim kolonama upueni pjeice, manji broj eljeznicom, na duge
i iscrpljujue mareve u nepoznato, bez hrane i vode. Bili su izloeni neprekidnim
maltretiranjima, daljim pljakanjima osobnih stvari, odjee i obue, premlaivanjima
i bez istrage i suda okrutnim masovnim ubijanjima. Te kolone smrti u hrvatskom narodu poznatije pod imenom Krini put, vodile su, uglavnom, prema istonim i jugoistonim podrujima Demokratske Federativne Republike Jugoslavije: kroz Sloveniju,

Smjerovi kretanja kolona smrti na Krinom putu oruanih snaga i civilnog puanstva NDH-a g. 1945.

38

Hrvatsko zagorje, Podravinu i Slavoniju

prema Bakoj i Banatu i dalje kroz Srbiju sve do Makedonije, Kosova i Crne
Gore ili pak kroz Sloveniju i Hrvatsku
prema Zagrebu i Samoboru, Karlovcu,
Sisku, na Banovinu i Kordun, prema
Primorju, u Istru, na otoke, u Bosnu i
Hercegovinu i Crnu Goru, esto kroz
naselja naseljena puanstvom srpske
narodnosti, gdje su obino, uz blagonaklonost strae koja ih je pratila,
Pobjednici iz dipa prate kretanje zarobljenike kolone
premlaivani, trovani hranom i vodom
te ubijani na najokrutnije naine. U kolone i mareve smrti velikim dijelom ukljuivani
su i oni koji nisu bjeali pred nastupanjem Jugoslavenske armije, nego su ostali u
svojim domovima i mjestima, pa i oni koji su djelovali oporbeno prema ustakom
pokretu, uglavnom pripadnici Hrvatske seljake stranke, odnosno svi koji se nisu
angairali u partizansko-komunistikom pokretu i koji nisu bili ideoloki privreni novom komunistikom sustavu. Oni su odvedeni iz svojih domova u oblinje zatvore i
logore, a zatim u veini ili likvidirani u mjestima ili ukljueni u kolone smrti koje su
stizale iz Slovenije i Austrije, a i u kolone koje su formirane u pojedinim mjestima. U
tim kolonama smrti proivljavali su sve to i oni zarobljeni u Sloveniji i Austriji.
Kolone i marevi smrti, logori i likvidacije pobijeenih protivnika i pripadajuega
civilnoga puanstva osmiljene su na najvioj jugoslavenskoj politikoj i vojnoj razini.
Naelnik Generaltaba JA general Arso Jovanovi uputio je 17. svibnja 1945. godine
tabu Tree JA, znai u vrijeme kad se glavnina zarobljenika iz trokuta Dravograd
Slovenj Gradec Bleiburg nalazila na putu izmeu Dravograda i Maribora, zapovijed: Uputite odmah ratne zarobljenike u Vojvodinu i to: sedamdeset pet hiljada u
Baku, trideset hiljada u Srem, deset hiljada u Banat. Tu zapovijed treba shvatiti kao
dodatnu, jer su i prije te zapovijedi zarobljenici upuivani u Hrvatsku i dalje.
Vjerojatno su iste ili sline zapovijedi
upuene i drugim jugoslavenskim armijama kojih su se postrojbe nalazile
u podruju Slovenije, jer su i iz drugih
podruja Slovenije zarobljenici hrvatske i drugih narodnosti upuivani kroz
Hrvatsku prema istoku, jugu i jugozapadu Demokratske Federativne JugoZarobljeniki logor kraj Celja g. 1945.

39

Zarobljenika kolona HOS-a kraj Celja godine 1945. Kraj kolone na konju bijelcu jai pripadnik JA koji
prati kolonu.

slavije. Tim ukupnim zloinakim radom koordiniralo je Odjeljenje zatite naroda

OZN-a pri Vladi Demokratske Federativne Jugoslavije, a sva pojedinana, skupna i
masovna strijeljanja obavljali su posebno izabrani pripadnici pojedinih postrojbi Jugoslavenske armije, pripadnici Odjeljenja zatite naroda (OZN-a) i Korpusa narodne
obrane Jugoslavije (KNOJ) te mjesni komunistiki aktivisti. Iako su zarobljenike ve
u Mariboru, Celju i drugdje razvrstavali i po kotarevima iz kojih su potjecali, nisu
ih vraali u njihova pripadajua upravna sredita, nego su ih usmjeravali u smislu
navedene zapovijedi. Zapravo, glavni je cilj bio voditi zarobljenike tamo gdje e biti
izvrgnuti patnjama, ivotnim stradanjima, likvidacijama. Svi ti sudionici Krinoga
puta, u usputnim tranzitnim i zbirnim logorima, provjeravani su u vezi sa svojom
angairanou u prethodnom ratu obzirom na svoje zvanje i poloaj, na politiku ili
vojniku pripadnost. Po tim se spoznajama prema njima odnosilo. Izdvajalo ih se, strijeljalo ili likvidiralo najokrutnijim nainom i sredstvima: noevima, kolevima i drugim
sredstvima, pojedinano ili u skupinama, na zajednikim stratitima i u masovnim
grobitima u jamama, provalijama, kamenolomima, rudnicima, bunarima, u raznim
rovovima, u grobitima koje bi iskopale same rtve. Svugdje gdje je to bilo mogue,
odnosno gdje je bilo prigode i gdje se prohtjelo pobjednicima pratiteljima, vodiima
tih zarobljenikih kolona i onih koji su odluivali o sudbinama sudionika tih kolona.

Put u nepoznato
Zarobljeni pripadnici HOS-a s Loibakog polja, u vie velikih marirnih kolona,
upuivani su pjeice prema Bleiburgu i Lawamndu i dalje lijevom obalom Drave
prema Dravogradu (30 km). Iz Dravograda je veina upuivana takoer pjeice prema
Mariboru (58 km) uz Dravu ili, svakako zbog zakrenosti prometnice uz Dravu, smjerom Slovenska Bistrica Maribor. Meutim, neke su skupine iz Dravograda upuivane

40

Skupina civila na Krinom putu g. 1945., desno se vidi pripadnica JA koja prati kolonu.

prema Slovenj Gradecu i dalje prema Celju (64 km), a neki su od Lawamnda upuivani
desnom obalom Drave prema Slovenj Gradcu i Celju, odnosno od Slovenj Gradeca i
iz doline Mee u Dravograd i dalje. Pri tomu se elilo svu tu zarobljeniku masu drati
pod nadzorom i nju se upuivalo tamo gdje su za to bili sigurnosniji uvjeti. Nemono
civilno puanstvo iz Dravograda i iz Bleiburga upuivano je vlakom prema Mariboru, ali
i pjeice prema Mariboru i Slovenj Gradecu i dalje. Put izmeu Dravograda i Maribora
kolone smrti svladavale su za od dva do etiri dana, kako koja kolona. O sudbini veine
zarobljenih teih ranjenika u podruju Dravograd Slovenj Gradec Bleiburg ne zna
se puno i, svakako, na tisue njih likvidirano je ubrzo po zarobljavanju, kao i u slinim
prijanjim prigodama.
Uz mnoga svjedoenja preivjelih, o svemu to se zbivalo u onim najdramatinijim i najstrahotnijim trenutcima, svjedoe i dokumenti koje je stvarao pobjednik. U
izvjetaju taba XII. udarne divizije JA tabu Tree JA 21. svibnja 1945. navodi se
da je u 16 sati 15. svibnja poela predaja, razoruanje i sprovoenje zarobljenika
u Maribor, da zarobljenike i zaplijenjeno naoruanje uvaju pripadnici XII. udarne
divizije i etvrte osjeke udarne brigade. Dalje se navodi da je u prigodi zarobljavanja
zarobljeno 93.000 vojnika, a 27 ih ubijeno. Ti podaci, koji se odnose na zarobljenike
pred Bleiburgom, mijenjali su se iz dana u dan. Zarobljenici su nakon predaje pred
Bleiburgom upuivani prema Lawamndu i Dravogradu, u pratnji britanske vojske
do Lawamnda, a potom pod straom pripadnika JA. Vea skupina zarobljenika,
po jednoj procjeni oko 120.000, no 15./16. svibnja provela je u Bleiburgu po ulicama i drugim prikladnim prostorima, okruena straama koje su inili britanski i
jugoslavenski vojnici. Po dnevniku 40. slavonske divizije 16. svibnja: U Dravogradu i

41

danas veoma ivo: tu se skupljaju desetine hiljada zarobljenih neprijateljskih vojnika

i upuuju eljeznicom i peke u Maribor. Zarobljeni su Nijemci, domobrani, ustae i
etnici. Tu je takoer i civilno graanstvo, veinom Dalmatinci i Hercegovci, koje je
krenulo sa ustaama u pravcu Austrije.
Zarobljenike kolone od Dravograda do Maribora, takoer i na drugim smjerovima, bile su izloene svim najokrutnijim likvidacijama pojedinaca i skupina. Izdvajani
su iz kolona oni koje se po prohtjevu pojedinaca iz pratnje ili neke druge strukture JA,
pa i komunistikih aktivista, eljelo ubiti. Ubijalo se i u kolonama kad se komu prohtjelo. Ubijani su svi koji bi se izdvojili iz kolone u potrazi za vodom koju danima nisu
dobivali, zbog iznemoglosti ili iz nekoga drugog razloga. Sve kolone bile su izloene
pljakanjima odjee i vrjednijih osobnih stvari openito. O tomu postoje mnoga svjedoenja. Za zarobljenike nije bilo ni hrane ni vode, tjeralo ih se i na tranje i ubijalo
koji nisu mogli trati, a strae su se, pjeaci i konjica, smjenjivale sve gora od gore u
postupcima prema zarobljenicima.

Slovenija podruje masovnih

zloina nad zarobljenicima
Zavrne operacije voene u Sloveniji i na austrijsko-jugoslavenskoj granici pridonijele su u prvih deset dana nakon zavretka borbi velikoj koncentraciji zarobljenika
u Sloveniji, prvenstveno u Mariboru, Celju, Slovenj Gradecu, Ljubljani, Kranju, Postojni, ali i u drugim mjestima. Puno je svjedoenja koja upuuju na masovna gubilita
diljem Slovenije, izvedenih u organizaciji OZN-e za Sloveniju s naelnikom Ivanom
Maekom Matijom. Po jednom svjedoenju izmeu Dravograda i Slovenj Gradeca ubijeno je 15.000 zarobljenika. Na podruju Slovenije dosada je pronaeno 500
prikritih grobi: u 298 jama, 87 provalija, 15 protutenkovskih rovova, 6 rudnika
i 4 protuzrana sklonita i drugdje. U 84 grobita nalaze se samo rtve hrvatske
narodnosti, a u 30 grobita nalaze se rtve hrvatske narodnosti zajedno sa rtvama
drugih narodnosti. Procjenjuje se da je u masovnim grobitima u Sloveniji likvidirano
189.000 vojnih i civilnih osoba hrvatske narodnosti (Zamolani grobovi in njihove
rtve, str. 113.).
Osobito je mnogo svjedoenja o tekom stradanju i sustavnom ubijanju zarobljenih pripadnika HOS-a: ustaa, asnika, doasnika, domobrana pripadnika borbenijih
postrojbi, intelektualaca i slubenika dravnih institucija openito; njemakih vojnika,
etnika i svih onih koji su se u tijeku tekih prilika na zavretku Drugoga svjetskog
rata nali u Mariboru kao ranjenici, izbjeglice i zarobljenici Jugoslavenske armije. Po
nekim svjedoenjima zarobljenike se likvidiralo u gradu Mariboru i bacalo ih se u Dravu ili mrtve vozilo kamionima u za to predviene masovne grobnice, obino rupe koje

42

Zarobljenika kolona u Mariboru svibnja 1945.

su nastale od eksplozija saveznikih zrakoplovnih bombardiranja na uzletitu Tezno,

gdje se, tvrdi se, nalaze ostaci 24.000 ubijenih, ili ih vozili i vodili u protutenkovski rov u
Tezenskom gozdu, juno od Maribora, u oblinje Pohorje, ali i u druga za to prikladna
mjesta. Pripadnici JA koji su likvidirali zarobljenike, rtve bi svukli, oduzimali im satove,
prstenje, sve, a potom bi ih likvidirali na najokrutnije naine u emu su se posebno
dokazivali zapovjednici. Po svjedoenju jednoga straara tih likvidacija u protutenkovskom rovu u Tezenskom gozdu, dugakom 2,5 3 km, likvidirano je 24.000 osoba. Pri
gradnji autoceste Maribor Ljubljana, koja prolazi kroz Tezenski gozd i sijee upravo
navedeni protutenkovski rov s ostacima rtava koje su pripadnici JA strijeljali i likvidirali
u svibnju 1945., g. 1999. na 70 metara duine pronaeno je 1179 kostura.
Prostor nam ne doputa prikazivati sva svjedoenja o strahotama koja su se
dogaala u Mariboru i oko Maribora. U izvjetaju 15. majevike brigade tabu XVII.
divizije navodi se da je brigada sudjelovala u likvidiranju zarobljenika 19. 21. svibnja. U izvjetaju za 20. svibnja stoji: Brigada je stigla dvadesetog u 6 sati (u Maribor
A. M. ). Povezani smo sa O.Z.N.-om. Zadatak nae brigade je likvidacija etnika i
ustaa kojih ima dve i po hiljade (tj. koje oni trebaju likvidirati A. M.). Jue nam je
poginuo nesrenim sluajem komandant drugog bataljona na strelitu drug Moma
Divljak (trao je za pobjeglim golim zarobljenikom, straari su mislili da je i on zarobljenik koji bjei, pa su pucali u njega A. M.). Danas smo nastavili sa streljanjem.
Brigada je smetena u Gradu (tj. Mariboru A. M.). Za 21. svibnja navedeno je:
Nalazimo se na istoj prostoriji (tj. prostoru A. M.). U toku celog dana radili smo
isto to i jue (likvidacija). O organizaciji likvidiranja zarobljenika nou na Pohorju i
stradanju 18. godinjeg komandanta Mome Divljaka (19. svibnja) posebno svjedoi

43

ozna Zdenko Zavadlav iz Maribora, zaduen za prijevoz zarobljenika, u zborniku

Slovenija Zamolani grobovi in njihove rtve 1941. 1945.
U operativnom dnevniku Treeg bataljuna VI. istonobosanske brigade navodi
se za sunani 23. svibnja: Po nareenju taba nae brigade, bataljon je imao zadatak likvidiranje narodnih izdajnika. Zbog izvravanja postavljenog zadatka nije se
nikakav rad odvijao u toku dana.. Za kiovito-oblani 24. svibnja navedeno je: Kao
i prolog dana bataljon je imao isti zadatak., a za sunani 25. svibnja navedeno
je: Kao i prolog dana bataljon je imao isti zadatak Pred vee bataljon se po
svretku zadatka razmeta u gradu poevi pravi kasarnski ivot. Procjenjuje se da je
u Mariboru i mariborskoj okolici likvidirano vie desetaka tisua vojnih zarobljenika,
ranjenika i civila razliitih narodnosti.
Po brojnosti strijeljanih zarobljenih Hrvata, Slovenaca, Srba i Crnogoraca, vojnika i
civila (staraca, ena, mladei, djece) koncem svibnja 1945. u Sloveniji iza Maribora je podruje Koevlja, odnosno jama u Koevskom rogu i druga stratita. Te likvidacije je izvodila jedna birana skupina 60 70 najpouzdanijih komunista 11. dalmatinske brigade 26.
divizije etvrte JA, a glavni zapovjednik bio im je major Simo Dubaji, Srbin iz Kistanja
u ibenskom zaleu, koji se je 1990-ih godina hvalio sudjelovanjem u tim likvidacijama.
Te su rtve prije izvoenja zloina prole sve mogue najstravinije trenutke, bile su bez
hrane i vode danima, premlaivane, pljakane do gola, ene silovane i slino.
Celje i okolica, s poznatim logorima Teharje i logorom na portskom stadionu,
gdje su strijeljanja obavljana ve oko 10. svibnja, spadaju u vea gubilita zarobljenih pripadnika HOS-a i civilnoga puanstva. Tvrdi se da je u Teharju strijeljano oko
10.000 zarobljenika, u jednom rudniku kraj Hrastnika 7.000 zarobljenika, u stari
rudnik u Lakom ubaeno je oko 3.000 zarobljenika bivih vojnika, ena i djece. Itd.

Spomen-obiljeje pobijenim u Mariboru i okolici g. 1945., s natpisima: Pobitim po 9. 5.1945. Maribor 1990.
i Mrtvim v spomen ivim v opomen. Snimio Ivan Kozlica.

44

Kolone i marevi smrti kroz Hrvatsku

Zarobljenici su u kolonama s jakim straama, uglavnom pjeice i ponekad vlakom, iz Slovenije tjerani kroz Maribor prema Zagrebu, Varadinu i dalje; kroz Celje
prema Zagrebu i dalje; kroz Kranj i Ljubljanu prema Koevlju i Rijeci, prema Zagrebu
i kroz Novo Mesto prema Karlovcu; kroz Zidani Most prema Zagrebu. Zarobljenike
kolone koje su se kretale kroz Zidani Most prema Zagrebu takoer su se dijelile:
jedne su kroz Zaprei ile dalje prema Zagrebu, a druge su kroz Breganu i Samobor
ile prema Sisku i prema Karlovcu, Vojniu i Topuskom. Ponekad i u Sloveniji i dalje
u Hrvatskoj te su se kolone kretale u cik-cak smjerovima. Iz Zagreba su zarobljenike
kolone usmjeravane u vie smjerova: Zagreb Sisak Petrinja, Zagreb Ivanigrad
Kutina Novska Okuani Nova Gradika Poega, Zagreb Sisak Kutina
Jasenovac. Zagreb Karlovac Graac Knin ibenik Metkovi (brodom)
Mostar. Preivjele iz Jasenovca usmjeravali su kroz Novsku i Novu Gradiku u Poegu
ili u Bosansku Dubicu, Kozaru, Prijedor i Banju Luku. Jedne su tjerali iz Zagreba kroz
Dugo Selo, Bjelovar i Daruvar prema Poegi ili Osijeku. Iz Osijeka su zarobljenici tjerani kroz Beli Manastir, Sombor, Suboticu, Novi Sad, Zemun, Beograd prema istonoj
i junoj Srbiji te prema Makedoniji, sve do evelije. Neke su zarobljenike iz Osijeka
tjerali kroz Vukovar ili Vinkovce i Srijem prema Petrovaradinu i Beogradu, Panevu,
Kovinu, Vrcu i Beloj Crkvi ili pak neki su u Srijemskoj Mitrovici usmjeravani prema
apcu i dalje kroz zapadnu Srbiju. Iz Beograda su zarobljenici usmjeravani prema
istonoj Srbiji, Kosovu, Sandaku i Crnoj Gori. Iz Osijeka su neki zarobljenici tjerani
kroz akovo i Bosanski amac u Bosnu i Hercegovinu. Neke su iz Poege u kolonama
tjerali kroz Novu Gradiku, Staru Gradiku i Bosansku Gradiku u Podgrace u Potkozarju na likvidiranje. Neke su pak iz Poege tjerali kroz Slavonski Brod u Bosnu i Hercegovinu, odnosno do njihovih upravnih sredita. Iz Zagreba su neke skupine tjerane
kroz Karlovac prema Gospiu ili pak prema Rijeci, a odatle prema Istri i na otoke, pa i
uzdu obale prema Crnoj Gori. Hrvati u Hercegovini uhiivani su u svojim domovima
i tjerani su vlakom prema Crnoj Gori. Usput su ih u mjestima nastanjenim srpskim
puanstvom izvodili iz vlaka i ubijali. Kretanja zarobljenikih kolona, uz svjedoenja
preivjelih zarobljenika, mogu se pratiti i po dokumentima pobjednika.

Komunistiki teror u Zagrebu

Komunistika vlast poseban teror provodila je u Zagrebu za koji se je OZN-a
posebno pripremala i stvarala kartoteku zloinaca u koju je u oujku 1945. bilo
upisano 8.141 osoba sa svim potrebnim podacima o njima. Pozivalo se je plakatima
i javnim nastupima, mitinzima, na nemilosrdne progone zloinaca narodnih neprijatelja i izdajica te na odmazdu prema svima takvima, odnosno na likvidaciju svih

45

onih za koje znamo da su neprijatelji i koji e sutra biti protiv nas. U skladu s takvim
pripremama, nakon ulaska Jugoslavenske armije u Zagreb, pristupilo se uhiivanjima,
zatvaranjima i likvidiranjima svih neprijatelja. Uz ve postojee, uspostavljali su
nove zatvore, a u gradu i njegovoj okolici osnovali su vie logora (Kanal, Preko,
Luko, Kustoija, Borongaj, Mirogoj, Maksimir). Procjenjuje se da je tada u Zagrebu
bilo zatvoreno u zatvore i logore vie od 80.000 mukih i enskih osoba. Uhien je
bio 17. svibnja i zagrebaki nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, poznati zatitnik idova i
svih ugroenih nacistikom ideologijom. Mnogi su ubrzo bez sudskih odluka likvidirani a ostali, nakon provjera, upueni su na mareve smrti diljem Jugoslavije, na kojima
su bili izloeni novim ivotnim i opim stradanjima. Tada su iz zagrebakih bolnica
pokupljeni ratni ranjenici i drugi sumnjivi bolesnici i najokrutnije likvidirani u blioj i
daljoj okolici Zagreba, u jami Jazovki u umberku i drugdje. O uhienicima i zarobljenicima u Zagrebu svjedoi vie dokumenta nove komunistike vlasti. U logorima u
Hrvatskoj 15. svibnja, prije predaje pred Bleiburgom, nalazilo se 77.047 zarobljenika,
od ega apsolutna veina u zagrebakim logorima. Sabirni zarobljeniki logori bili su
uz prometnice Celje Zagreb i Maribor Zagreb u urmancu, Krapini, Mirkovcu,
Sv. Kri-Zaretju, Velikom Trgoviu i Oroslavlju. Posebno stratite je u podruju s.
urmaneca kraj Krapine, u Maceljskoj umi, gdje su pripadnici JA i OZN-e te domai
komunistiki aktivisti u svibnju 1945. likvidirali pripadnike HOS-a, njemake vojske
i civilnog puanstva, vlakom ili pjeice dovedene iz Celja i Maribora. rtve su na
najokrutnije naine ubijane i pokapane u za to iskopanim grobnicama. U 22 dosada
istraene grobnice pronaeno je 1.164 kostura tih rtava komunistikih zloina. U jednoj masovnoj grobnici likvidiran je 21 sveenik, redovnik i bogoslov Katolike crkve.
Procjenjuje se da su ukupne rtve u Maceljskoj umi vie od 13.000 i da ima jo 130

Crkva u Frukima u spomen rtvama g. 1945. u maceljskom podruju, snimio fra Drago Brglez,
voditelj izgradnje.

46

neistraenih masovnih grobnica. Sudionici Krinog puta hrvatskoga naroda g.

1945. masovno su strijeljani u Zapreiu
i okolici, u Samoboru i okolici, Karlovcu
i okolici, u Ogulinu i okolici, diljem Banije i Korduna, u Lici, posebno u podruju
Gospia, u Gorskom kotaru, oko Rijeke,
Kostrene, Kraljevice, Crikvenice, u Kastvu, na otoku Cresu, u Istri, u podruju
Siska i okolici, u Jasenovcu, u Hrvatskom
zagorju i svugdje kuda su prolazile zarobljenike kolone: u podruju Bjelovara,
azme, Daruvara, Grubina Polja, Velike
Pripadnici HOS-a i civili na Krinom putu g. 1945. U prvom planu
vidi se mladi s domobranskom kapom i u bolnikom odijelu.

Pisanice, Ivani Grada, Kutine, Lipika,

Pakraca, Stare Gradike, Nove Gradike,

Slavonskog Broda, Vinkovaca i drugdje. Poznata masovna stratita i grobita mogu

se dalje pratiti u podruju Slatine, Virovitice, ainaca, Gradine, Suhopolja, Voina.
Upravo o zloinima na virovitikom podruju g. 1945. posebno je potresno pismo sa
Zapisnikom boraca iz Suhopolja to su ga 20. srpnja 1945. ratnom sekretaru CK
KPH i ministru trgovine i industrije u tadanjoj jugoslavenskoj vladi Andriji Hebrangu
iz Suhopolja kraj Virovitice uputila estorica pripadnika NOV-a i NOP-a. U tom zapisniku, izmeu ostaloga, govori se kako su
prije mjesec dana kraj Suhopolja poubijani
zarobljenici: Iste su najprije isprebijali, pa
su onda klali. To su izvrili drugovi iz 4. bataljona V. proleterske Crnogorske brigade koji
su bili onda u Suhopolju, a kad su se vraali
u Suhopolje govorili su narodu kako su ih
klali Prije nego to su preli na klanje zarobljenika brusili su noeve po kuama i kupili
trikove vieni (su) mrtvi kojima je vaeno
srce i razni dijelovi tijela Ustanovljeno je,
da je ukupno ubijanje zarobljenika izmeu
Pitomae i Sladojevaca 1416 ljudi.

Zarobljeniki logor u Maksimiru (Zagreb) g. 1945.

47

Masovna stratita
u Bosni i Hercegovini
Mnoga masovna stratita i grobita iz
vremena Krinog puta hrvatskoga naroda g.
1945. nalaze se i na podruju Bosne i Hercegovine: Bosanskog Broda, Bosanske Gradike,
Brkog, Drvara (Tievo), Han Pijeska, Ljubinja,
Sarajeva, Vlasenice, Zenice, Cazina (Peigrad),
Male Kladue (Marijanec), Prnjavora (uma
Dolina) i drugih mjesta. U Podgracima u Potkozarju, mjestu 35 kilometara udaljenom zapadno od Bosanske Gradike i ispod Mrakovice,
poznatoga vrha planine Kozare, pripadnici su
Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945.

Zarobljenika kolona prolazi kroz Koprivnicu g. 1945.

na najokrutniji nain likvidirali vie tisua zarobljenih pripadnika HOS-a, katolika i muslimana, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, dovedenih iz zarobljenikoga logora u
Poegi.
U Hercegovini su masovno strijeljali neprijatelje oko Mostara, apljine, Stoca,
Ljubinja, Trebinja i drugih veih mjesta, ubijali ih i bacali u Neretvu, vodili ih i ubijali
u jamama oko Stoca (jama Vardua u koju je iz Mostara i drugih mjesta dovedeno,
procjenjuje se, vie od 7.000 ljudi), u jamama oko Ljubinja, Nevesinja, Bilea, Trebinja
i drugdje.

Masovna stratita u Crnoj Gori i Srbiji

Mnoge uhiene Hrvate u Hercegovini vlakovima su vodili prema Crnoj Gori, na
usputnim eljeznikim postajama izvodili ih iz vagona, odvodili k unaprijed odreenim
jamama i likvidirali ih u njima. O ukupnom stradanju sudionika Krinog puta u Banatu i Bakoj, u Srbiji i Crnoj Gori svjedoe mnogi logori, poznata stratita i masovna
grobita. Osobito je g. 1945. bio velik broj radnih logora diljem itave jadranske obale gdje su radili na istovaru pomoi u hrani i drugim oblicima koju su Jugoslaviji slale
Sjedinjene Amerike Drave, na raznim sezonskim poslovima kao to je sjea ume
za drva na Kopaoniku, ar-planini, Zlatiboru i drugim, uglavnom, srbijansko-crnogorskim planinama, obraivanje naputenih njemakih vinograda u Banatu, u rudnicima
Boru i Trepi, na raznim graevinskim radovima i slino. Sve te radne logore prate i

48

masovna grobita. Iako su uspjeli preivjeti sve patnje Krinoga puta, mnogi su tek
kad su doli u svoja matina sredita, na osnovi miljenja mjesnih odbora i organa
OZN-e, bili najokrutnije likvidirani.

Brojnost hrvatskih rtava Bleiburke tragedije

Razliite su procjene o sudionicima hrvatskoga vojnog i civilnog egzodusa g. 1945.
u Sloveniju i Austriju. Zapovjednici HOS-a 15. svibnja 1945. pred Bleiburgom general
Hereni i pukovnik Danijel Crljen govore o egzodusu 200.000 pripadnika HOS-a i
500.000 civilnoga puanstva. Svi koji svjedoe o egzodusu, govore o velikom mnotvu
civila u raznim kolonama i, svakako, radi se o stotinama tisua civilnih izbjeglica. O
svemu tomu ovisi broj zarobljenih, strijeljanih, likvidiranih i stradalnika openito. Po
istraivanju general-pukovnika Ivana Dolniara (g. 1985.) u zavrnim ratnim operacijama g. 1945. zarobljena je 341.000 pripadnika neprijateljskih postrojbi (u vrijeme
njemake kapitulacije u Sloveniji je bilo oko 300.000 njemakih vojnika), dok ih je
100.000 poginulo, odnosno, moemo zakljuiti, veina likvidirana kao zarobljenici. Po
istraivanjima slovenske povjesniarke Jerce Voduek Starce pred Bleiburgom se je predalo 235.000 Hrvata. Razliite su brojke koje govore o likvidiranim vojnim i civilnim pripadnicima hrvatskoga naroda g. 1945. Meu objektivnijima su: 200.000 (nadbiskup
Stepinac g. 1945.), oko 200.000 (V. Nikoli, 1976.), skoro 150.000 (general Kosta Na
g 1983.), 110.000 (brit. povjesniar John Lucas g. 1986.), 100.000 (J. Vidouek Starce,
2004.). U vie su mjesta, opina i podruja u RH i BiH istraene rtve Drugoga svjetskog
rata: poginule, ubijene i nastradale bez obzira u kojim vojskama i za koje ideologije
su se borili, s osobnim podacima, s podacima u kojim su vojskama bili, gdje i kada
su poginuli, ubijeni, nastradali ili nestali. Veina takvih upravo je nastradala u vrijeme
Bleiburke tragedije i Krinoga puta g. 1945. Veina likvidiranih nije inila nikakve
zloine, nego su u najboljoj vjeri i potpunom predanju, da slue Hrvatskom Narodu
(nadbiskup Stepinac g. 1945.), u vrlo zamrenim politikim okolnostima, izvravali svoje vojnike dunosti, branili svoje obitelji, svoje domove i svoju dravu. Masovno su i
u velikom broju likvidirani ranjenici i bolesnici, djeca, ene i starci koji nisu bili nikomu
opasnost i koje bi najstroi i najnepravedniji sud potedio (jugoslavenski komunistiki disident Milovan ilas, 1977.). U sjeanjima preivjelih sudionika tog egzodusa
i u historiograji esto se postavlja pitanje je li tako moralo biti. Dok su komunistiki
pobjednici, da bi odvratili pozornost od vlastitih zloina injenih u tijeku itava rata
(1941. 1945.), u tim zbivanjima gledali normalni zavretak NDH-a kao vjerne saveznice Treega Reicha i onih koji su se za nju borili, za poraene to je bio jo jedan
velikosrpski obraun s hrvatskim narodom koji je elio svoju dravu i svoju slobodu.

49

Zakljuak
Neprijeporno je da su pripadnici Jugoslavenske armije i openito pripadnici Narodnooslobodilakoga pokreta Jugoslavije u zavrnim operacijama Drugoga svjetskog rata (1941. 1945.) na podruju bive Jugoslavije obraunavali sa svim svojim
ideolokim protivnicima bez obzira na narodnost i politiku opredijeljenost, odnosno
sa svima onima koji nisu bili sljednici komunistike ideologije. Na tom udaru nala
se i veina hrvatskog naroda koja je podravala ideju nezavisne hrvatske drave i za
koju se borila i teko krvarila etiri ratne godine. U takvim prilikama nekoliko stotina
tisua pripadnika oruanih snaga i civilnoga puanstva NDH-a, uzmicalo je pred jaim
protivnikim snagama prema Zagrebu, a potom i prema zapadnim saveznicima u
Austriju, nadajui se zatiti zapadnih demokratskih vlada pred komunistikim zloinima. Naprotiv dogodilo se suprotno. Zapadni saveznici prepustili su ih na nemilost
komunistikim pobjednicima koji su vrlo okrutno obraunali s desetinama i stotinama
tisua vojnih i civilnih osoba i poubijali ih od Austrije do jugoslavenske granice s Rumunjskom, Bugarskom i Grkom, odnosno diljem DF Jugoslavije.
Pozivanje pripadnika Narodnooslobodilake vojske (NOV-a) i Narodnooslobodilakoga pokreta (NOP-a) u tijeku Drugoga svjetskog rata (1941. 1945.) na bezobzirnu i nemilosrdnu osvetu i odmazdu prema svim protivnicima osobito je dolo do
izraaja u proljee g. 1945. Nastavljeno je i nakon svretka rata usmjeravanjem mrnje
prema svim zarobljenim protivnicima, a posebno prema bivim pripadnicima HOS-a i
institucija NDH-a i civilima, vezanim uz te institucije, odnosno prema svim koji nisu bili
oduevljene pristae komunistikog pokreta. Dosadanja istraivanja i dostupni dokumenti omoguuju nam da moemo dobrim dijelom rekonstruirati na koje su naine
osmiljavani i provoeni navedeni masovni zloini. Nesporno je da je to injeno s blagoslovom najviega dravnoga vrha DFJ, predvoena vrhovnim zapovjednikom Jugoslavenske armije, glavnim sekretarom Komunistike partije Jugoslavije, predsjednikom
DFJ i predsjednikom prve jugoslavenske revolucionarne vlade NKOJ-a maralom Josipom Brozom Titom. Zloine je organizirao i izvodio ukupni novouspostavljeni sustav
komunistike vlasti, prvenstveno Jugoslavenska armija s Generaltabom na elu, sigurnosna organizacija Odjel za zatitu naroda i oruanih snaga Narodnooslobodilakog
pokreta (OZN-a), tijela komunistike vlasti i komunistiki aktivisti.
Veinu zarobljenih u Sloveniji i onih koji su se predali britanskim snagama u Austriji, a potom izrueni Jugoslavenskoj armiji, preuzela je Trea JA pod zapovjednitvom
generala Koste Naa, a organizaciju o preuzimanju, sprovoenju, uvanju i likvidiranju
zarobljenika vodila je OZN-a pri toj armiji na elu s pukovnikom okom Ivanoviem.

50

Aleksandar Rankovi, uz mnoga druga glavna zaduenja u vojnoj i politikoj struklturi

DFJ, i naelnik OZN-e Ministarstva obrane, posebnom depeom, upuenom 15. svibnja 1945. OZNI-i Hrvatske, izraava nezadovoljstvo malim brojem strijeljanih bandita u Zagrebu. Nakon glavnih likvidacija velikoga dijela zarobljenika 10. 25. svibnja
1945. na vie od etiri stotine masovnih stratita diljem Slovenije, ali ve i diljem Hrvatske, Tito je 26. svibnja u Ljubljani izjavio: to se tie onih izdajnika koji su se nali
unutar nae zemlje, u svakom narodu posebice to je stvar prolosti. Ruka pravde,
ruka osvetnica naeg naroda dostigla ih je ogromnu veinu, a samo jedan mali dio
uspio je pobjei pod krilo pokrovitelja van nae zemlje. Oito je dan prije u Mariboru,
gdje se susreo s ruskim maralom Tolbuhinom, zapovjednikom III. ukrajinske fronte,
bio dobro upuen u tamonje likvidacije zarobljenika, o kojima je ve naprijed reeno.
Kad je ministar vanjskih poslova DFJ dr. Ivan ubai, nakon povratka s konferencije
UN-a 8. lipnja 1945. u San Francisku saznao da je kraj Dravograda ubijeno 40.000
domobrana i u vezi s tim prosvjedaovao jednom od glavnih lanova jugoslavenskoga
politikoga vodstva Edvardu Kardelju, taj mu je odgovorio: Hrvati, platili ste! Kad
je kipar Ivan Metrovi g. 1959. na Brijunima postavio Titu pitanje u vezi s masovnim
pokoljima Hrvata u ratu g. 1941. 1945., osobito u proljee i ljeto g. 1945., taj mu
je odgovorio: To se nije nikako moglo izbjei. Trebalo je pustiti da se Srbi izdovolje.
Za najbrojniju grupaciju ustako-domobranskih snaga oko 150.000 g. 1983.
zapovjednik Tree JA general Kosta Na je izjavio. Oni nam nisu mogli pobei, vrsto smo ih okruili. I normalno na kraju ih likvidirali. Navedeni i drugi takvi podaci
upuuju na vrlo osmiljeno organiziranje i likvidiranje ratnih zarobljenika i civila pod
nadlenou dravnog vrha, bez ikakvih sudskih istraga i utvrivanja njihove krivice.
Brojka poginulih, ubijenih i nastradalih u vrijeme Bleiburke tragedije i Krinog
puta hrvatskoga naroda g. 1945., kao i ukupne rtve stradanja hrvatskoga naroda u
ratu g. 1941. 1945. moi e se priblino utvrditi tek nakon ukupna istraivanja toga
problema. Svakako, radi se o stotinama tisua.

51

Ostaci rtava stravinoga komunistikog zloina g. 1945. nad ranjenicima iz zagrebakih bolnica
i drugima u jami Jazovki, u umberku, snimljeno g. 1999.

Auto-cesta Ljubljana - Maribor na mjestu gdje u Teznu sijee protutenkovski rov masovnu grobnicu iz
1945. godine. Strijelice pokazuju poloaj rova-masovne grobnice. Snimio Ivan Kozlica.

52

Spomen-kri poginulim
i pobijenim pripadnicima HOS-a na samoborskom groblju, otkriven
15. svibnja 1993.

Spomenik Hrvatskim vojnicima palim za domovinu Hrvatsku 1941. - 1945.

na zagrebakom groblju
Mirogoj. Obnovilo Drutvo Hrvatski domobran
5. prosinca 1993. godine.

53

IZVORI I LITERATURA
A. IZVORI
Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946. Dokumenti,
priredili dr. sc. Zdravko Dizdar, dr. sc. Vladimir Geiger, prof. Milan Poji i prof.
Mate Rupi, Hrvatski institut za povijest Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2005.
Prcela, John Ivan, - ivi, Draen, Hrvatski holokaust, Hrvatsko drutvo politikih zatvorenika, Zagreb, 2001.
Prcela, J. Ivan, Hrvatski holokaust II. Dokumenti i svjedoanstva o poratnim pokoljima
u Jugoslaviji, Hrvatsko rtvoslovno drutvo, Zagreb, 2005.
Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije.
Operacije Jugoslavenske armije 1945., tom XI., knj. 1., Vojnoistorijski institut, Beograd, 1971.; tom XI., knj. 2., Beograd, 1969.; tom XI., knj. 3., Beograd, 1976.;
tom XV., knj. 4., Vojnoistorijski institut, Beograd, 1975.

B. LITERATURA
a. Knjige / zbornici
Bari, Nikica, Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Drave Hrvatske 1941.
1945., Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2003.
Basta, Milan, Rat posle rata. Pavelievi generali se predaju, Stvarnost, Zagreb, 1963.
Basta, Milan, Rat je zavren 7 dana kasnije, tree izdanje, Spektar i dr., Zagreb,
1980.
Beljo, Ante, Yu-genocide, Northern Tribune Publishing, Toronto Zagreb, 1995.
Bleiburg. Knjiga skupine autora, uredio Marko Gri, Start, Zagreb, b.g.iz.
Bleburg 1945. 1995., zbornik radova s meunarodnog znanstvenog skupa, Zagreb, 12. 13. V. 1995., Zagreb, 1995.
Durakovi, Asaf, Od Bleiburga do Muslimanske Nacije, Toronto, 1974.
Ferenc, Mitja, Prikrito in oem zakrito. Prikrita grobia 60 let po koncu druge svetovne vojne, Muzej noveje zgodovine Celje, Celje, 2005.
Grabarevi, Martin, Kalvarija hrvatskog vojnika, Drutvo prijatelja Zrina, Zagreb,
1993.

54

Herceg, Stjepan, Samobor mali Bleiburg 1945., Drutvo ratnih veterana Hrvatski
domobran Ogranak Samobor, Samobor, 1996.
Ivkovi, Zdravko, Hrvatski krini put postaja Bjelovar Lug 1945. u prigodi otkrivanja
spomenika s grobnicom u umi Lug kod Bjelovara, Matica hrvatska, Bjelovar,
2006.
Jaski, Safet, Srbokomunistiki zloin nad Bosnom, Drinina knjinica, knj. 23., Madrid, 1967.
Jurevi, Josip, Bleiburg. Jugoslavenski poratni zloini nad Hrvatima, Dokumentacijsko-informacijsko sredite, Zagreb, 2005.
Kamber, Dragutin, Slom N.D.H. (Kako sam ga ja proivio), Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1993.
Knezovi, fra Oton, Pokolj hrvatske vojske, Chicago, 1960.
Kovaevi, Branimir, Suza za Bleiburg, vlastita naklada, Zagreb, 2003.
Kovaevi, Branimir, Plavi djeaci, vlastita naklada, Zagreb, 2004.
Koul, Stjepan, Spomenica rtvama ljubavi Zagrebake nadbiskupije, Zagreb, 1992.
Kumpf, Slavica, Pod znakom Krinog puta, Gradski muzej Vukovar, Vukovar, 1999.
Lasi, Stanko, Autobiografski zapisi, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2000.
Lasi, Vjekoslav Lujo, Pakao je poeo u Bleiburgu, RINAZ Rijeki nakladni zavod,
Rijeka, 1994.
Linassi, Marijan, In kaj je svobode cena. Konec druge svetovne vojne na Korokem,
Koroki pokrajinski muzej, Slovenj Gradec, 2005.
Maek, Vladko, Memoari, Dom i svijet, Zagreb, 2003.
Marinko, Mato, Muka po Bleiburgu, Eurocopy Pack d.o.o., Zagreb, 1999.
Marinko, Mato, Pobijte ih kao pse. Spomenica 60. obljetnica Bleiburke tragedije i
krinih putova 1945., Zagreb, 2005.
Na, Kosta, Pobeda, Spketar, Zagreb, 1980.
Nikoli, Vinko, Tragedija se dogodila u svibnju knjiga prva, drugo izdanje, kolske
novine, Zagreb, 1995.
Od Bleiburga do naih dana. Zbornik radova o Bleiburgu i Krinom putu s drugog
meunarodnog znanstvenog simpozija u Zagrebu 14. i 15. svibnja 1994., Marabu s p.o., Zagreb, 1994.
Pulji, Ivica Vukorpa, Stanislav Bender, uro, Stradanje Hrvata tijekom Drugog
svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini, Zajednica Hrvata istone Hercegovine i dr., Zagreb, 2001.

55

Radelji, Zdenko, Kriari gerila u Hrvatskoj, Hrvatski institut za povijest, Zagreb,

2002.
Rojnica, Ivo, Susreti i doivljaji, DoNeHa, Zagreb, 1995.
Savi, Sreta, 51. vojvoanska divizija, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1974.
Strle, Franci, Veliki Finale na Korokem, drugo dopunjeno izdanje, Samozaloba, Ljubljana, 1977.
Slovenija Zamolani grobovi in njihove rtve 1941. 1948., zbornik, Drutvo ureditev zamolanih grobov, Ljubljana Grosuplje, 1998.
Sulejmanpai, Neat, Od Sarajeva do Bleiburga i povratak, Medilis Islamske zajednice Zagreb, Zagreb, 2006.
imundi, Mate, Hrvatski smrtni put (Prilog novijoj hrvatskoj poviesti), Matica hrvatska Split, Split, 2001.
Vlai, Boris Vojinovi, Aleksandar, Krini put, NIP Revije Vjesnik, IPC Start, Zagreb,
1991.
Vrani, Vjekoslav, S bielom zastavom preko Alpa, Hrvatska puka knjinica, Buenos
Aires, 1953.
Vrani, Vjekoslav, U slubi domovine, vlastita naklada, Buenos Aires, 1977.
Za pobedu i slobodu. Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije, zbornik, Vojnoizdavaki i novinski centar, Beograd, 1986.
ivinjak, Fran, U vjeni spomen na hrvatske vojnike, sveenike i franjevce i sve hrvatske muenike pobijene u svibnju i lipnju 1945. godine na prostorima Maceljske
ume kod Krapine i logorima u Mirkovcu kraj Sv. Kria-Zaretja i Oroslavlju, Zagreb, 1998.

b. lanci
Aleksi, Josip, Uspomeni generala Stjepana Krunoslava Periia, Hrvatska revija,
Mnchen, rujan 1974., XXIV., br. 3, str. 430. 435.
Aleksi, Josip, Potrebno je preispitati prolost, Hrvatska revija, Mnchen Barcelona, rujan 1984., XXXIV., br. 3, str. 438. 456.
Aleksi, Josip, Vojniki aspekti hrvatskog povlaenja u svibnju 1945., Na prekretnici,
zbornik, uredio Jure Petrievi, Brugg, 1986., str. 24. 49.
Babi, Ivan, Moja misija kod saveznika godine 1944., Hrvatska revija. Jubilarni zbornik 1951. 1975., str. 240. 279.

56

Babi, Petar, Dalmatinska Devetnaesta divizija u zavrnim operacijama, Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije, n. dj., str. 394. 402.
Crljen, Danijel, Bleiburg (Prijepis Dnevnika od 6. 5. 1945. do 15. 5. 1945.), HR,
XVI./1966., sv. 2.-4.(62. -64.), str. 263. 297.
Crljen, Danijel, imbenici Bleiburkog sloma, HR, XX./1970., sv. 1., str. 27. 51.; sv.
2., str. 233. 258.
Hrvatska predstavka angloamerikoj vojnoj misiji 1945., HR, XXXIII./1983., br. 1., str.
128. 129.
Dizdar, Zdravko, Prilog istraivanju problema Bleiburga i krinih putova (U povodu
60. obljetnice), Senjski zbornik, XXXII./2005., str. 117. 196.
Mijatovi, Anelko, Kolone i marevi smrti u Hrvatskomu krinom putu g. 1945.,
Meunarodni znanstveni skup Bleiburg 1945. 1995. Zagreb, 12. 13. V.
1995., zbornik, str. 46. 52.
Mijatovi, Anelko, Jedno suvremeno i potresno svjedoanstvo o stradanju Hrvata
godine 1945., Hrvatski rtvoslov, knj. 2., str. 209. 217.
Mijatovi, Anelko, Podgraci u Potkozarju masovno gubilite zarobljenih Hrvata g.
1945. u dostupnim podacima, Da se ne zaboravi. Zbornik radova Drugog hrvatskog rtvoslovnog kongresa, Vukovar 16. i 17. lipnja 2001. godine, zbornik, str.
327. 332.
Mijatovi, Anelko, Bleiburka tragedija i Krini put hrvatskoga naroda: masovna poratna pogubljenja na brojnim stratitima i rtve hrvatskih mareva smrti, Vjesnik,
11. lipnja 21. srpnja 1945.
Peri, Ivo, Hrvatska u vrijeme Drugoga svjetskog rata, Spomenica Bleiburg 1945.
1995., Druba Brae hrvatskog zmaja i dr., Zagreb, 1995., str. 5. 28.
Voduek Stari, Jerca, Antifaizam ne pravda komunistike zloine, Novi list, 7. svibnja 2003., Politiki urnal Pogled, str. 8.
Voduek Stari, Jerca, Kako se istila Jugoslavija, Gordogan, 2004., 4 5(48 49),
str. 36. 49.
Voduek Stari, Jerca, Mit o Titu kao geniju je za naivce, on je naredio masovne pokolje, intervju, Jutarnji list, 14. svibnja 2005., str. 67. 69.

57

Pogovor
ONIMA I SVIMA TO U KRVOTOKU BLEIBURKIH NJIVA,
KRINICA I STRANPUTICA
EKAJU USKRSNUE

Jo ponegdje smrtni jauk

ko rzanje odbjeglog doluta ata.
Niz obraze planina nebo u hropcu
jecae iz dana u no, iz sata u sat.
Za pogrebne suze drugog
ne bi nikoga ivog.
A Smrt se isprsila,
pijana i sita kao nikada do sada.
Mrnja sjala je, mrnja znala je
sasjei povorke gladnih beskunika,
Hrvata.
Ptici kukavici oduze glas se
i pade s grane od morne tuge...
Kruh na hleb crn i gorak (p)ostade
makar ga i bijae dosta.
Do krvavog dlana Bleiburkog polja
Rahelin pla i emer iz domaje stiu
smru rastrgani:
Eloi, Eloi, Lama sabaktani???

Pred nama je struna publikacija koja vrlo pregledno iznosi historiografski utvrene
injenice i okolnosti okvirnog tijeka i posljedica onoga to se krije pod pojmovima
Bleiburke tragedije ili Krinog puta hrvatskog naroda. Simboliki naziv Krini put
za poratno stradanje hrvatskog naroda oslanja se na injenicu, to su jugoslavenske
komunistike vlasti upuivale rtve na mareve smrti u mnogobrojnim smjerovima
po jugoslavenskom teritoriju.

58

Ta najvea tragedija hrvatskog naroda zapoela je posljednjih dana II. svjetskog

rata kad su se pripadnici oruanih snaga Nezavisne Drave Hrvatske (NDH) poeli
povlaiti pred jugoslavenskom, ali i ruskom boljevikom vojskom prema austrijskoj
granici, s ciljem da se predaju vojsci zapadnih saveznikih zemalja. Povlaenje postrojba hrvatske vojske pratile su rijeke izbjeglica koje su bjeale pred partizanskim
zloinima i strahovladom. Iz brojnih izvora vidljivo je da je meu izbjeglicama ipak
tinjala nada da se radi o privremenom povlaenju i vjerovalo se da demokratski
Zapad ipak nee dopustiti pobjedu boljevizma nad demokracijom, te da e uslijediti
povratak u slobodnu domovinu.
Unato svekolikim krvavim ratnim prilikama hrvatske drave na ijem podruju
je ratovalo 5-6 razliitih vojnih snaga koje su se jedna prema drugoj nemilosrdno
odnosile, veina Hrvata je i dalje vjerovala da nema alternative suverenoj i demokratskoj hrvatskoj dravi, te se zbog toga svim silama suprotstavljala nadolazeoj
komunistikoj i novoj nasilnoj Jugoslaviji pod najgorim boljevikim srpskim i ruskim
utjecajem.
Pri tom je bila kobna i zla okolnost, to su to bile godine kad amerika i britanska vlada logistiki stoje u najuem savezu sa Staljinom, tim nedvojbenim Hitlerovim
bratom, bez obzira to je on ve godinama sa sovjetskih pustara i stepa zasipao svijet
notornim nezapamenim zloinima.
Prema dokumentima iz engleskog Ratnog arhivima (War Ofce), objavljenih tek
nakon trideset godina kao posljednja tajna iz tog razdoblja (War Ofce170 4465,
prema N. Bethel, Das letzte Geheimnis, Ullstein: Frankfurt a. M., 1975), izmeu ostalog itamo, da se tada austrijskoj granici i demarkacionoj engleskoj crti primicalo
ukupno dvije stotine tisua hrvatskih vojnika, a koji su eskortirali oko pet stotina
tisua civilnog puanstva koje se htjelo prebaciti na englesko podruje, da bi se predali i stavili pod britansku zatitu(n. dj., s. 130). Jedan dio tih hrvatskih kolona pao je
u ruke jugoslavenske vojske ve na prostoru Slovenije, a drugi koji se uspio probiti na
podruje mjesta Bleiburg na austrijskom teritoriju, uistinu se predao britanskoj vojsci.
Ali, Britanci su ih onda predali komunistikoj Jugoslaviji.
Sve donedavno je vladalo pogreno miljenje kako je odluka o izruenju hrvatskih
vojnika i civila bila preputena ingerenciji britanskih generala P. Scotta ili H. Alexandera. Tek je otvaranje britanskih arhiva (istraivanje engleskog povjesniara N. Tolstoya) pokazalo kako je bitnu ulogu u provoenju odluke izruenja odigrao tadanji
britanski ministar zaduen za Sredozemlje, Harold Macmillan, a koji je odgovarao
izravno W. Churchillu. Zbog toga ga je u toj prigodi, prema britanskim izvorima,
Churchill pozvao na konzultacije u London. Ukratko, iz dokumenata je vidljivo,
kako je cijeli postupak izruenja imao najprije svrhu na najbolji nain zastupati britanske nacionalne interese, a da su, potom, kasnije pregovori o izruenju nedvojbeno

59

preli u nadlenost jugoslavenske i britanske vlade. To znai da se bez Churchilla

i Tita nita nije dogodilo. Ta suradnja na samom vrhu u biti je dobrim dijelom
omoguila strane domete zloina, pa je sredinom svibnja 1945. nastavljen masovni
krvavi obraun jugoslavenskih komunistikih vlasti sa zarobljenim hrvatskim vojnicima i civilima, ali i s velikim brojem komunistima nepoeljnih osoba diljem zemlje,
koje uope nisu bjeale od kue.
Koliko je god jugoslavenska drava sve inila da se ne istrauju golema poratna
stradanja hrvatskih graana, nareujui da se rtve izvan pripadnika i pomagaa
Narodnooslobodilake borbe ne smatraju uope rtvama rata, te koliko god ova
tema predstavlja jednu od najveih crnih rupa u hrvatskoj historiograji, ipak veliki
razmjeri hrvatskih stradanja i goleme negativne posljedice trajno su bile aktualne i
imale su prvorazredno nacionalno znaenje. Ova izuzetno znaajna tema bila je jedna o najstroe uvanih javnih tajnih u drugoj Jugoslaviji, ali nju su ipak stalno drale
aktualnom sljedee injenice: brojna svjedoanstva koja su o Bleiburkoj tragediji prikupljena u hrvatskom izvandomovinstu, odravanje komemoracije svake godine na
Bleiburkom polju, te injenica da je u domovini bilo teko nai mjesto, pa i hrvatsku
obitelj koja na ovaj ili na onaj nain nije bila pogoena zloinima koje je u porau
poinio jugoslavenski reim.
Koliko su inae jugoslavenski podaci nepouzdani i ratno stradalnitvo neistraeno,
najzornije ilustrira sljedee: prema slubenim komunistiko-jugoslavenskim izvorima
broj smrtno stradalih rtava jasenovakog logora kretao se u nevjerojatnom rasponu
od 55.000 do ak 1,4 milijuna.
Stoga, ova saeta i struna publikacija povjesniara dr. Anelka Mijatovia,
izmeu ostalog, ima bitnu dvostruku vrijednost. S jedne strane stavlja se u prvi red
historiografskog otkrivanja i irenja istine koja je preuivana, krivotvorena i zlorabljena kroz desetljea komunistike Jugoslavije, ali i openito zatomljena pisanjem
povijesti sa strane pobjednika u Europi. S druge strane, ovu najveu hrvatsku tragediju u povijesti naprosto vraa u civilizacijski odnos prema rtvama. Naime, tijekom
svih tisuljea povijesti ovjeanstva koja su nam imalo istraivaki dostupna, vidimo
da je fenomen rtve u svim razdobljima imao uzvien znaaj, ugnijezdivi se kao vrijednost u temeljima zajednikih i osobnih identiteta, bez obzira na raznolike kulture
i podneblja.
U tom duhu, s velikim zadovoljstvom, istinoljubivosti prema injenicama i s
potovanjem prema rtvama, predajemo ovaj tekst itateljicama i itateljima raznolikih kultura i naroda diljem svijeta.
U ime izdavaa:
Prof. dr. imun ito ori

Sadraj
Predgovor autora ...................................................................................................................... 5
Uvod ........................................................................................................................................... 9
Suavanje podruja NDH-a ...................................................................................... 10
Pripreme Jugoslavenske armije za konani obraun s protivnikom ................. 11
Poetak zavrnih operacija . ...................................................................................... 12
Stanje na bojitima u drugoj polovini travnja ........................................................ 13
Postav Zvonimir, posljednji obrambeni poloaji HOS-a ..................................... 13
Spaavanje drave i vlasti ..........................................................................................14
Pokuaj uspostavljanja veza sa zapadnim saveznicima ...................................... 15
Nastavak zavrnih operacija . ................................................................................... 15
Odluka o povlaenju prema Sloveniji i Austriji .................................................... 15
Povlaenje oruanih snaga i puanstva NDH-a . .................................................. 16
Tijek povlaenja Hrvatskih oruanih snaga ........................................................... 18
Zatvaranja kruga oko izbjeglike kolone pred Dravogradom ............................ 22
Uspostavljanje veze s predstavnicima britanske vojske ...................................... 28
Stanje u izbjeglikoj koloni pred Bleiburgom uoi predaje ................................. 29
Pregovori o predaji HOS-a ........................................................................................ 30
Predaja Hrvatskih oruanih snaga .......................................................................... 32
Procjene o brojanoj zastupljenosti sudionika u Bleiburkoj tragediji .............. 34
Izruivanje Hrvata iz Koruke ................................................................................. 35
Kolone i marevi smrti na Krinom putu hrvatskoga naroda 1945. g. ............. 36
Put u nepoznato .................................................................................................................... 39
Slovenija podruje masovnih zloina nad zarobljenicima ............................................ 41
Kolone i marevi smrti kroz Hrvatsku ................................................................................44
Komunistiki teror u Zagrebu ............................................................................................ 44
Masovna stratita u Bosni i Hercegovini .......................................................................... 47
Masovna stratita u Crnoj Gori i Srbiji ............................................................................. 47
Brojnost hrvatskih rtava Bleiburke tragedije ................................................................ 48
Zakljuak ................................................................................................................................ 49
Izvori i literatura .................................................................................................................... 53
Pogovor ................................................................................................................................... 57

Kod Bleiburga na austrijsko-jugoslavenskoj granici prema demarkacionoj crti, primicalo se ukupno dvije stotine tisua hrvatskih vojnika Oni su eskortirali oko pet stotina tisua civilnog puanstva
koje se htjelo prebaciti na englesko podruje, da bi se predali i stavili
pod britansku zatitu.
Britanski vojni arhiv (War Office, 170 4465)

General Scott nije se puno razumio u jugoslavensku politiku, ali je

mislio, da ni u kojem sluaju ne dolazi u obzir da pusti tri etvrtine
milijuna Hrvata u svoje podruje Nitko ne zna to se tono dogodilo s Hrvatima, ali je sigurno, da se jugoslavenska strana nije drala
dogovora sa Scottom.
Nicholas Bethell (Das letzte Geheimnis, Ullstein: Frankfurt a. M., 1975)

Spomenik rtvama Bleiburke tragedije i Krinog puta hrvatskoga naroda g. 1945., rad kipara
Augustina Filipovia u Kanadi; zalaganjem Drutva Hrvatski domobran postavljen na
zagrebakom groblju Mirogoj i otkriven 20. lipnja 1994., snimio Josip Polanovi.

Anelko Mijatovi

BLEIBURKA TRAGEDIJA
I KRINI PUT
HRVATSKOGA NARODA
GODINE 1945.